Casopis Prostor br 41 by Casopisi Prostor i Caffe Montenegro

PROSTOR

Broj 41 mart/april 2017. cijena 2,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

Tema broja

enterijer

Dizajn

arhitektura

Heavy metal Tepisi

Namještaj sa stilom Kuća u obliku gusjenice

Modularni podovi i zidovi

COBE/Prostor kao dragocjeni resurs

Naslovna strana: Habitat

I mpr e s u m Izdavač: Časopis Prostor Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Copy Book House Fotografija: Dimitrije Labudović Nenad Mandić Andrija Kasom Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Prof. Aleksandar Radojević Krstinja Zečević Milica Miletić – Šerbedžija Aleksandra Zečević Malović Ana Đurković Sanja Golubović Tamara Rašović Bojaana Đurović Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com

Arhitektura 14

Cobe Prostor kao dragocjeni resurs

Heavy metal- tema broja Koncertna dvorana William M.Lowman

U IME MUZIKE 58

Kapela Suvela, Espoo, Finska Mjesto za svakoga

Intervju: Dr Sonja Radović Jelovac

Lokalni kvalitet internacionalnih razmjera

Građevina 80

Beipanijang Most Revolucija u izgradnji mostova

Enterijer

Predstavljamo

96 Uređenje malih prostora Šarmantna španska kuća Sve u 30m2

Habitat

Življeti dobro, življeti lijepo

Kreiranje ambijenta počinje od poda Swiss Krono laminati

Dizajn

Tepisi / toplina doma

100 Diplomski rad 32

Pr text/ Sofa Bed

Vijesti

110 IKONE XX-og vijeka -Lego Kreativna igra formi 116 Vaš potpis u dvorištu Bonsai 13

vijesti Izložba konkursnih radova

promocija knjige

U Perjaničkom domu na Kruševcu organizovana je izložba radova Konkursa za idejno urbanističko - arhitektonsko rješenje dječjeg vrtića i jaslica u naselju Guke, Opština Pljevlja i Konkursa za idejno urbanističko - arhitektonsko rješenje dječjeg vrtića i jaslica u naselju Blok VI, Glavni grad Podgorica. Radovi su se mogli pogledati od 06. do 15. februara.

U KICu “Budo Tomović” održan je događaj omaž Svetlani Kani Radević i promocija knjige “Kana” autora Andrije Markuša u organizaciji Arhitektonskog foruma i KANA udruženja arhitekata. O knjizi i djelu Svetlane Kane Radević, govorili su arh. Mileta Bojović, prof. dr Rifat Alihodžić, arh. Aleksandar Ašanin i autor.

Izližba radova ŽAD-a Prva izložba Ženskog arhitektonskog društva će biti održana u Mikser hausu od 15. do 22. marta. Svojom prvom izložbom Žensko arhitektonsko društvo se predstavlja stručnoj i široj javnosti, kroz individualna ostvarenja svojih osnivačica i članica. Izložba ima za cilj povećanje vidljivosti žena arhitekata, kao i prezentaciju raznovrsnosti radova, istraživanja, aktivnosti i projekata kojima se bave i koje stvaraju žene arhitekte. Svaka žena biće predstavljena jednim panoom, a poziv za učešće je otvoren za sve članice i osnivačice ŽAD-a. Obzirom da je su članice iz različitih zemalja, izložba će imati internacionalni karakter.

Google je predstavio najnovije dizajne za svoj novi Mountain View kancelarijskog kompleksa, dizajniran od strane studia Big i Heatherwick Studia.

prizemlju dok su kancelarije organizovane na nivou mezanina. Krov sam po sebi će biti sastavljen od zakrivljenih metalnih kvadrata u dvije nijanse sive, uključujući i završne obrade koje će sprečavati ptice od ulijetanja u njega.

Vizualizacije prikazuju nacrte za zgradu sa strukturom poput šatora a urađeni su u saradnji između arhitekata Bjarka Ingelsa danskog studia i dizajnera Thomas Heatherwick iz studia iz Londona. Kao što se vidi u ranijim slikama prostorije će biti podijeljene u pravolinijskim “Paviljonima” koji su smješteni ispod krova kupole. Većina cjelina u zgradi - uključujući laboratorije, kafiće, kancelarije i prostorije za razne vrste događaja će biti u

Apple park Apple će u aprilu započeti preseljavanje svojih 12.000 radnika iz sjedišta u Kupertinu u Kaliforniji, a taj proces će trajati šest mjeseci. Tokom tog perioda će izgradnja i uređivanje okoline biti nastavljeni. Novi Apple-ov kampus se zvanično zove Apple Park i prostire se na površini od 708.200 kvadratnih metara. Solarni krov od 17 megavati biće jedan od najvećih na svijetu, a sama zgrada najveća na svijetu s prirodnom ventilacijom. Zbog dizajna neće biti potrebno grijanje niti hlađenje tokom devet mjeseci u godini. Apple park će posjedovati 9.000 stabala i šetalište duže od tri kilometra, a zaposleni će moći da vježbaju u teretani.

Pritzker nagrada 2017 Troje arhitekata iz katalonske firme RCR Aquitectes u Španiji dobitnici su ovogodišnje Pritzker nagrade Rafael Aranda (55), Carme Pigem (54) i Ramon Vialta (56), utemeljili su arhitektonsku firmu1988. u Olotu, njihovom gradu smještenom blizu granice s Francuskom.

COBE

prostor kao dragocjeni resurs Napisala: Tamara Rašović

Svojim projektima arhitektonski biro COBE doprinosi da gradovi budu pristojniji, ljepši, pristupačniji i održiviji. Oni nastoje da razviju specifična i inovativna rješenja za svaki projekat, kompetentni da se uključe u realizaciju arhitekture, strateškog urbanog planiranja, uređenja terena i istraživanja. Projekti koji izlaze iz ovog biroa teže ka najboljoj kombinaciji urbanog miljea, kvalitetnih otvorenih prostora i integrisane održivosti koja je jedno od oruđa za razvoj holističke komponente objekata koje projektuju. COBE gaji timski rad, transdisciplinarnu saradnju, uvođenje klijenata u najranijem stadijumu projektovanja, kao i participatorno planiranje kao strategiju urbanog planiranja u kom je uključena čitava zajednica. Njihov pristup dizajnu, arhitekturi i planiranju je vizionarski u smislu ambicija, a istovremeno odgovoran i pragmatičan. 16

Estádio Serra Dourada (1975. godine)

COBE je arhitektonski biro sa predstavništvom u Kopenhagenu i Berlinu, koji su 2005. godine osnovali Dan Stubbergaard i Vanessa Miriam Carlow. Od samog početka COBE je stekao reputaciju inovativne kompanije tako što mu je povjeren veliki broj značajnih projekata i tako što je osvojio mnoga priznanja. Trenutno, COBE realizuje velike projekte, kao što je Nørreport Train Station u centru Kopenhagena, The ROCKmagnet - danski muzej roka u Roskildeu, sarađuje sa gradskim vlastima u Berlinu za IBA 2020, i učestvuje u razvoju Nordhavnena – najvećeg razvojnog projekta u Skandinaviji. Godine 2006. COBE je dobio Zlatnog lava na X Bijenalu arhitekture u Veneciji za projekat „Magic Mountains“ kao dio Danskog paviljona. Svojim projektima arhitektonski biro COBE doprinosi da gradovi budu pristojniji, ljepši, pristupačniji i održiviji. Oni nastoje da razviju specifična i inovativna rješenja za svaki projekat, kompetentni da se uključe u realizaciju arhitekture, strateškog urbanog planiranja, uređenja terena i istraživanja. Projekti koji izlaze iz ovog biroa teže ka najboljoj kombinaciji urbanog miljea, kvalitetnih otvorenih prostora i integrisane održivosti koja je jedno od oruđa za razvoj holističke komponente objekata koje projektuju. COBE gaji timski rad, transdisciplinarnu

saradnju, uvođenje klijenata u najranijem stadijumu projektovanja, kao i participatorno planiranje kao strategiju urbanog planiranja u kom je uključena čitava zajednica. Njihov pristup dizajnu, arhitekturi i planiranju je vizionarski u smislu ambicija, a istovremeno odgovoran i pragmatičan. „Ako želimo da izgradimo održive gradove moramo integrisati prostor kao dragocjen resurs. I dalje postoje milioni neotkrivenih mogućnosti kako – u pogledu arhitekture, dizajna i urbanog planiranja. Naša ambicija je da pažljivo razmotrimo upotrebu zemljišta, da pomirimo korisnike prostora i sam prostor koji su međusobno isključivi, gušće ćemo naseliti gradove i tako naglasiti njihovu ljepotu i učiniti

Krøyers Plads je stambeni kompleks u centru lučkog dijela Kopenhagena, koji je COBE projektovao u saradnji sa arhitektonskim biroom Vilhelm Lauritzen Architects. Projekat je baziran na kontekstualnom pristupu gdje krovovi tipa šed i masivna konstrukcija objekata stvaraju dijalog između starog i novog, i jednu novu interpretaciju arhitektonske jedinstvenosti starih lučkih skladišta. 17

ih pristupačnim za još više ljudi. Spoji-

lučkih skladišta. Projekat se sastoji od

Frederiksvej Kindergarten je projekat kojim je COBE 2011. godine pobijedio na konkursu u saradnji sa Preben Skaarup landscape architects, Søren Jensen engineers i Learning Spaces consultants. Obdanište je zvanično otvoreno prije godinu dana. ćemo više funkcija na jednom mjestu i tako stvoriti tipove objekata i prostornu konfiguraciju koji su jedinstveni. Prilagodićemo naše okruženje – ne u smislu da ga učinimo više generičkim, već naprotiv - učinićemo ga tako posebnim da će naši nasljednici željeti da ga koriste.“ Krøyers Plads je stambeni kompleks u centru lučkog dijela Kopenhagena, koji je COBE projektovao u saradnji sa arhitektonskim biroom Vilhelm Lauritzen Architects. Projekat je baziran na kontekstualnom pristupu gdje krovovi tipa šed i masivna konstrukcija objekata stvaraju dijalog između starog i novog, i jednu novu interpretaciju arhitektonske jedinstvenosti starih 18

trospratnih stambenih jedinica sa 105 apartmana površine od 79 do 250 m2. U prizemlju ovih objekata su smješteni restorani, prodavnice i supermarket. Krøyers Plads je okružen drvenim platformama koje su postale omiljeno mjesto okupljanja. „Mještani su bili uključeni u projekat u smislu odabira materijala i definisanja visine objekata što je bilo veoma bitno za to kako će se Krøyers Plads odnositi prema svom okruženju. Umjesto izmišljanja nove tipologije građevine, ovaj kompleks je postao redizajn jedne već postojeće strukture iz okruženja – industrijskog skladišta.“ Ideja vodilja je bila da se transponuju sve bitne karakteristike starih skladi-

šta, kao što su zabiti koji su okrenuti luci, masivnost, visina i materijalizacija fasada u moderan dizajn koji ispunjava i funkcionalne i klimatske zahtjeve. Frederiksvej Kindergarten je projekat kojim je COBE 2011. godine pobijedio na konkursu u saradnji sa Preben Skaarup landscape architects, Søren Jensen engineers i Learning Spaces consultants. Obdanište je zvanično otvoreno prije godinu dana. Objekat ima za cilj da stvori ambijent malog sela za djecu koji odstupa od tradicionalnog obdaništa. Ova atmosfera malog sela je postignuta projektovanjem 11 samostalnih kućica, spojenih kao lego kockice. Različiti sadržaji su grupisani oko dvije zimske

bašte gdje je djeci ostavljeno da sama organizuju svoje aktivnosti u nišama samih objekata. „Ideja je bila da stvorimo obdanište kao mjesto koje pruža najbolje moguće okruženje za rast i razvoj djece i koje promoviše njihovo učenje i kreativnost. Djeca su naš najdragocjeniji resurs i bitno je da im pružimo dobro i sigurno djetinjstvo. Danas je tendencija da se grade sve veća i veća obdaništa, ali za nas je bitno da stvorimo ambijent i intime i prostora. Različitost je ključ našeg projekta. Projektovali smo veliki broj prostora različitih funkcija koje podržavaju različite tipove aktivnosti djece.“ The Frederiksvej Kindergarten nudi

djeci mogućnost za boravak u individualizovanim prostorima za igru, ali u isto vrijeme i koherentnost i organizovanost prostorija. Dva atrijuma na dva kraja objekta povezuju različite etaže i zajedničke prostorije. Atrijumi, takođe, služe i kao mjesto okupljanja gdje se sastaju djeca, zaposleni i roditelji. Okružujući centralni dio obdaništa 6 manjih objekata, smještenih oko igrališta, se koriste kao ostave. Unutar glavne zgrade vrtića projektovani su kuhinja, spavaonice, igraonice i jaslice, sve u sklopu osnovnog koncepta. Svih 11 objekata je djelimično odvojeno međusobno kako bi se i različiti sadržaji odvojili. Time se omogućava veća insolacija svih prostorija unutar

Forfatterhuset Kindergarten je kompleks od pet manjih objekata sa jedinstvenom fasadnom oblogom, zelenim krovovima i krovnim baštama. Obdanište je otvoreno u julu 2014. godine i rezultat je pobjedničkog rješenja konkursa održanog 2012. godine koji su osvojili COBE u saradnji sa PK3 landscape architects i D.A.I. engineers.

Jedan od najznačajnijih projekata koje je biro COBE radio, i to u saradnji sa čuvenim MVRDV – om, je muzej roka u Roskildeu. Muzej je dio masterplana ROCKmagneten, bivše lokacije fabrike betona, koja je novim planom projektovana kao kreativno i kulturno mjesto.

kompleksa i pristup dvorištu iz svih prostorija koje se koriste za dnevni boravak djece. Obdanište je dobilo ime po ulici u kojoj se nalazi, u centru stambenog bloka. Kompleks je prilagođen različitim objektima u bloku i u skladu je sa njihovim kosim krovovima, čiji nagib i visina variraju. Forfatterhuset Kindergarten je kompleks od pet manjih objekata sa jedinstvenom fasadnom oblogom, zelenim krovovima i krovnim baštama. Obdanište je otvoreno u julu 2014. godine i rezultat je pobjedničkog rješenja konkursa održanog 2012. godine koji su osvojili COBE u saradnji sa PK3 landscape architects i D.A.I. engineers. 20

„Ovim projektom željeli smo da stvorimo dnevni centar za djecu svjetskog glasa. Smješten u istorijskom djelu Kopenhagena, koji se uglavnom sastoji od staračkih domova, posebnu pažnju smo posvetili koherenciji između istorijskog konteksta i novog objekta. Osim što je posljednja destincija za mnoge susjede, ovaj dio grada je sada i mjesto gdje djeca odrastaju i počinju svoje živote.“ Bilo je vrlo delikatno u ovakvom istorijskom kontekstu „dodati“ savremeni objekat. Prije svega arhitekte su htjele razumjeti osobenosti lokacije, kako bi je poboljšali, ali u isto vrijeme da stvore nešto novo – kontrast svemu tome. Obloga fasade obdaništa odražava

fasade susjedstva – karakteristične crvene opeke. Umjesto klasičnog slaganja opeka u horizontalnom pravcu, fasada obdaništa se sastoji od uspravno postavljenih opekarskih lamela, postavljenih u pravilnom ritmu duž svih pet objekata, okružujući tako baštu i igralište. Osim toga što je envelopa objekata, fasada funkcioniše i kao ograda igrališta, zaštita na vrhovima krovova i zaštita od sunca ispred otvora. Fasada odaje utisak uniformisanosti i istovremeno predstavlja modernu interpretaciju lokacije i koherenciju sa njom. Obdanište se sastoji iz pet kućica sa jednom do tri etaže – svaka sa zelenim krovom i krovnom baštom. Spolja obdanište izgleda kao selo za djecu, ali posmatrano iznutra vrlo je sadržajno i efikasno – mala građevina, kompaktna i uzbudljiva za djecu, a istovremeno funkcionalna i prilagodljiva njihovim potrebama. Jedan od najznačajnijih projekata koje je biro COBE radio, i to u saradnji sa

čuvenim MVRDV – om, je muzej roka u Roskildeu. Muzej je dio masterplana ROCKmagneten, bivše lokacije fabrike betona, koja je novim planom projektovana kao kreativno i kulturno mjesto. Muzej, koje je samo srce ove transformacije, je predviđen da bude otvoren tokom čitave godine. Objekat uvodi publiku u svijet muzike na jedan opipljiv način, kao omaž rok i pop legendama poput Bowie - a, Hendricks - a i Jagger – a. Analogija rok kulture je pretočena u muzej kao što skarletno crveni enterijer foajea podsjeća na somotsku unutrašnjost kutije za gitaru. Muzej ima četiri sprata i konzolu dugu dvadeset metara sa brojnim javnim sadržajima kao što su velika izložbena sala, auditorijum, biblioteka, muzički studiji, suvenirnica, kafe, radionice, otvorene scene... Ragnarock ima za cilj da što manje promjeni postojeće okruženje sa namjerom da sačuva sirov i neformalan karakter lokacije koja je bila i još uvijek je stjecište skejtera i umjetnika podjednako. Nova građevina je „upakovana“ u niz fabrika, a kombinacija materijala korišćenih za fasadu i enterijer objekta – aluminijumski paneli u zlatnoj boji na fasadi i crvenoj u glavnom holu, izdvaja muzej iz betonskog sivila okruženja. „Objekat je izraz roka kroz arhitekturu – energija, posvećenost, stav. Glasno i jasno. Odnos između muzeja i postojećih fabričkih

hala stvara prostor na kojem će ponići nova generacija rok zvijezda u jednom, krajnje kreativnom ambijentu.“ Atmosfera građevine omogućuje posjetiocima da osjete život rok zvije-

Porsgrunn Maritime Museum and Exploratorium je smješten u norveškom gradu Porsgrunn – u, na oko 100 kilometara od Osla. „Porsgrunn je industrijski grad što se jasno ogleda u kontekstu okruženja muzeja. da, kombinujući tradicionalan muzej sa trodimenzionalnim izložbama. Crveni tepih dobrodošlice, simbolično uzdizanje do slave (auditorijum koji je projektovan na konzoli iznad glavnog ulaza) i neizbježan pad (bar). Koračajući ka zlatnoj građevini preko crvenog tepiha svaki posjetilac postaje zvijezda. Čitav Ragnarock postaje velika scena – performansi se mogu izvoditi sa pogledom na trg na jednoj ili na industrijska postrojenja na drugoj strani. „Zlatna konzola“ prkosi gravitaciji u pravom rock&roll stilu i ne samo da poziva posjetioce u muzej, već će u budućnosti biti ulaz u mnogo veći muzički kompleks planiran novim ROCKmagneten masterplanom.

Planirani društveni sadržaji otvaraju nove mogućnosti za muzičku kreativnost tako što obezbjeđuju jednu inkluzivnu sredinu sa stalnom vezom između edukacije, slobodnog vremena i nastupa. Budući objekti iz masterplana su raspoređeni tako da ostavljaju prostora za javne površine koje će kroz novu, neformalnu, društvenu platformu podsticati kreativnost. Ragnarock se u svom okruženju ističe kao katalizator budućeg razvoja. „Muzej je katedrala modernog doba. Ovako su katedrale građene u prošlosti - na nepoznatom. Sagradite ih u sred nedođije i zatim oko njih nikne cijeli grad.“ Porsgrunn Maritime Museum and Exploratorium je smješten u norveškom gradu Porsgrunn – u, na oko 100 kilometara od Osla. „Porsgrunn je industrijski grad što se jasno ogleda u kontekstu okruženja muzeja. Mala i srednja preduzeća su smještena u karakteristične drvene objekte. Bilo

je veoma bitno sagraditi muzej koji u velikoj mjeri poštuje ovakvo okruženje, ali da se i istovremeno ističe kao spektakularna, savremena građevina koja će postati zaštitni znak grada. Sa novim objektom muzeja ovaj dio grada će se orjentisati ka rijeci, jer je već dugo bio industrijko zaleđe Porsgrunn – a.“ Novi Maritime Museum and Exploratorium se sastoji od 11 manjih kubusa koji se zajedno prostiru na skoro 2000 m2. Svaki kubus ima drugačiji nagib krova, što krovnu strukturu čini jedinstvenom. Karakteristična aluminijumska fasada, koja se inače proizvodi u Porsgrunn – u, ne samo da doprinosi jedinstvenosti strukture, već u isto vrijeme reflektuje svjetlost i boje sa obližnjih planina. „Vrlo je delikatno projektovati novo u istorijskom okruženju. Prije svega željeli smo da razumijemo osobenosti konteksta i da ga osnažimo, a i u isto vrijeme stvorimo nešto nesvakidašnje.“ Nørreport Station je najprometnije transportno čvorište u Kopenhagenu. Prvobitno je otvorena 1916. godine, modernizovana 1934., da bi već 2012. godine bila „spremna“ za fundamentalnu rekonstrukciju. Nakon pune tri godine, koliko su trajali radovi na rekonstrukciji, stanica u srcu Kopenhagena je pretvorena u otvoren i pristupačan urbani prostor, sa jasnim fokusom na potrebe pješaka i biciklista. Par objekata duž saobraćajnice su izgrađeni uglavnom od stakla i zaobljenog su oblika, obezbjeđujući neometan protok ljudi i naglašavajući jasnoću i prirodan tok prostora što ljudima daje osjećaj sigurnosti. 22

Nørreport Station je najprometniji transportno čvorište u Kopenhagenu. Prvobitno je otvorena 1916. godine, modernizovana 1934., da bi već 2012. godine bila „spremna“ za fundamentalnu rekonstrukciju. Nakon pune tri godine, koliko su trajali radovi na rekonstrukciji, stanica u srcu Kopenhagena je pretvorena u otvoren i pristupačan urbani prostor, sa jasnim fokusom na potrebe pješaka i biciklista. Korišćeni materijali su jednostavni, prirodni i ne zahtjevaju pretjerano održavanje – bijeli beton, granit, staklo i nerđajući čelik. Kad padne noć, osvjetljenje postaje glavno obilježje lokacije, kao i sredstvo navigacije kroz „kule ventilacije“. Konstrukcija i raspored objekata i parkinga za bicikle duž lokacije su zasnovani na studiji o tokovima kretanja pješaka koja je rađena za okolne saobraćajnice i podzemne puteve. Gradska, pješačka zona je projektovana kao produžetak „gradskog poda“ sa direktnim vezama sa okolnim pristupnim putevima, dok je saobraćaj za vozila preusmjeren sjeverno u odnosu na lokaciju. Projektom je predviđeno 2100 parking mjesta za bicikla, koja su „uvučena“ u odnosu na centralne tačke pješačke zone, kako bi se obezbjedila jasna prostorna hijerarhija i neometane vizure.

Stanica i glavna pješačka zona su na raspolaganju za oko 350 000 ljudi dnevno, čime je zaslužena titula „najprometnijeg danskog transportnog centra“. Imajući ovo na umu COBE je kreirao urbanu atmosferu podređenu aktivnostima koje reflektuje jedna dinamična metropola kao što je Kopenhagen. Uporedo sa ovom idejom parking za bicikle nije skriven od pogleda, sasvim suprotno stavljen je u prvi plan kako bi se naglasio važan aspekt gradskog života i identitet Kopenhagena kao najboljeg mjesta na svijetu za bicikliste. Ono što je nekada bio urbani prostor kog su karakterisali kao haotičan, nesiguran i bučan, poslije transformacije je postao mjesto gdje su sigurnost, komfor i efikasnost prioriteti i gdje je svakodnevni korisnik prostora u fokusu. Za razliku od ranije, ovaj prostor je sada mjesto gdje ljudi uživaju,

Njemački kvalitet po super cijenama! Akcija traje do 15. aprila.

d o ć e v 2 inati

m / € 0 5 , 5

Lam

DOSTUPNO I U PODGORICI

www.cerovo.com www.cerstyle.me

INTERVJU • Dr Sonja radović jelovac, direktorica Studia Synthesis

lokalni kvalitet internacionalnih razmjera Foto: Vladimir Popović

Foto: Vladimir Popović

• Prošla godina je bila jako uspješna

za tebe, veliki broj nagrada, reci nam nešto o tome, šta za tebe i tvoj tim znače sva ta priznanja za dalji rad ?

Kraj 2015. a naročito cjelokupna 2016. godina je zaista bila jedna od značajnijih u mom stvralaštvu i arhitektonskoj karjeri. Prije svega, velika lična satisfakcija i značajno profesionalno ostvarenje, a moram priznati i u jednom dijelu i veliko rasterećenje završetkom naučno istraživačkog rada u Rimu na Univerzitetu La Sapineza gdje sam kao stipendista univerziteta, odbranom doktorske teze stekla zvanje “Doctor Europaeus”. Eksperimentalno učenje kroz “all life learning cycle” pristup, kao i “learning by doing” moto, su neizostavni za sveobuhvatnu profesionalnu nadogradnju i lični rast, tako da me pored praktičnog, ovaj naučni iskorak motiviše i inspiriše za dalji rad i istraživanja. Što se tiče učesća na arhitektonskim događajima kao što su saloni arhitekture i urbanizma naši radovi su bili zapaženi na mnogobrojnim internacionalnim skupovima, pa bih za prošlu godinu izdvojila: - 38. Salon arhitekture u Beogradu sa temom “Otvoreno” u Muzeju primijenjene umjetnosti u selekciji žirija za izložbu odabrano 4 projekta i uručeno Posebno priznanje “za otvorenost prema pejzažu” u kategoriji za urbani diza-

jn za projekat Waterfront Djuraševići - Drugo Balkansko arhitektonsko Bijenale u Beogradu: 2.nagrada za realizovani eneterijer poslovnog prostora i show room – a kompanije Philip Moriss u Podgorici, 3.nagrada za istraživanje iz oblasti urbanog dizajna za rad “At the edge.New dynamic waterfront in Montenegro”, - Salon arhitekture u Novom Sadu sa temom “Prespajanje”, u selkiciji žirija za izložbu odabrano 4 projekta, - U okviru konferencije S.ARCH 2016 u Budvi, nam je uručeno posebno priznanje (Spatial mention) za projekat Waterfront Djuraševići, sa kojim smo na Prvom crnogorskom salonu osvojili prvo mjesto u kategoriji “Projekti”. i konačno, poslednje veoma istaknute nagrade na - Salonu urbanizma u Sremskoj MItrovici: Prva nagrada u kategoriji Konkursi za Idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje uređenja marine sa svetionikom i neposrednim okruženjem i Druga nagrada u kategorija Urbanistički projekti i realizacije za Urbanistički projekat Novo groblje, Podgorica

•Šta je zapravo ”Doctor Euro-

paeus” ? Kakvo je tvoje iskustvo, po čemu je značajana ova titula i koje benefite ima? ”Doctor Europaeus” je titula koja se dobija kao nadogradnja na osnovnu,

doktora nauka i omogućava međunarodnu prepoznatljivost i priznanje na svim evropskim univerzitetima, a posebno je važna za akademsko napredovanje na internacioalnom nivou i profesorsku mobilnost. Moguće je ostvariti jedino ukoliko se zadovolje ključni uslovi po pitanju internacionalne saradnje sa više inostranih univerziteta pod odgovarajućim tutorstvom i u toku određenog perioda trajanja istraživanja. Organizacija je prilično složena, zahtijeva veliko strpljenje i mora se prethodno dobro isplanirati, posebno u dijelu birokratije. Saradnja se definiše dogovorom i ugovorom između univerziteta, pod ko-mentorstvom u oblasti i temi koja se prethodno odobri od strane glavnog tutora koji je dužan da prati i u ciklusima odobrava cjelokupan proces. Odbrana rada je dvojezična, a članovi komisije su sa različitih evropskih univerziteta. U mom slučaju ova saradnja je bila organizovana ispred matične jedinice La Sapienza u Rimu (prof S.Baiani) sa još 4 univerziteta: Poltecnico di Milano (prof. E.C.Cattaneo), Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu (dr T.Mrdjenović), Prirodno matematički fakultet u Podgorici (prof D.Caković, Odjsek za biologiju) i konsultativnog tipa sa prof Charls Waldhaimom sa GSD Harvarda odsjek za Landscape Urbanism. Ovakav način rada podrazumijevao je aktivno učešće multidisciplinarnih mentora i ko-men25

IDEJNO ARHITEKTONSKO-URBANISTIČKO RJEŠENJE UREĐENJE MARINE - LUŠTICA Autorski tim: Dr Sonja Radović Jelovac, dia, direktor Mr Sandra Lalić, dia Milić Đerković, dia Maja Šćekić, dia Danica Mihaljević-Davidović, dipl.pejzaž.arh.

tora i aktivno suočavanje razlicitih stavova što je doprinijelo boljoj artikulaciji i jasnoći datog naučno istrazivačkog doprinosa. Ovo iskustvo predstavlja za mene veliki iskorak te bih dalju nadogradnju rado nastavila ukoliko mi vrijeme i porodične obaveze dozvole. Pretpostavljam da i na drugim evropskim univerzitetima važe slična pravila kao u Italiji, tako da kolegama vrlo rado preporučujem ovaj način usavršavanja. Vise informacija: http:// www.uniroma1.it/didattica/offertaformativa/dottorati/doctor-europaeus)

• Interesantno je da vaše prisustvo

uvijek zapaženo na arhitektonskim događajima van Crne Gore, a posebno na međunarodnim salonima urbanizma. Koje su ključne odlike poslednjih nagrađenih projekata na Salonu urbanizma u Sremskoj Mitrovici i po čemu se po vašem mišljenju u kontinuitetu izdvajate? Tako je, pored kreativne komponente bez koje je uspjeh za našu profesiju nezamisliv, većina naših projekta,

projekat marine sa svetionikom i neposrednim okruženjem predstavlja istraživanje na temu javnih prostora uz vodu. Relacija između vode i kopna je već godinama prisutna kroz mnogobrojne naše projekte i strategije u studiju, kao i na akademskom planu kroz moja istraživanja. posebno oni nagarađivani u kontinuitetu su rezultat primijenjenog istraživačkog rada koji su nastali prije svega integracijom disciplina kroz rad, pa samim tim integracijom različitih znanja kroz kreativno kolaborativni pristup. Projektovati za kompleksni društveno ekološki sistem podrazumijeva držati projekat kao sistemsku cjelinu, u svim njegovim fazama voditi računa o svim njegovim djelovima, nivoima i međusobnim relacijama. Na Salonu urbanizma u Sremskoj Mitrovici dodijeljena nam je Prva

nagrada u kategoriji Konkursi za Idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje uređenja marine sa svetionikom i neposrednim okruženjem. Ovaj projekat predstavlja istraživanje na temu javnih prostora uz vodu. Relacija između vode i kopna je već godinama prisutna korz mnogobrojne naše projekte i strategije u studiju, kao i na akademskom planu kroz moja istraživanja. Ovo je bio veoma inspirativan zadatak koji je ponudio mnoštvo kreativnih strategija i dizajn elemenata za dalji razvoj i razradu. Pejzažno uređenje marine i kontaktnih javnih prostora (park geteway, marina promenade, amphitheatre gateway, main breakwater & lighthouse) su prepoznati kao generatori i komplementarni sadržaji planiranog turističkog naselja i kao takvi, pružaju mu novi regenerativno-urbani potencijal. Integralnom razradom kroz hijerarhijsku postavku izdvojeni su javni prostori koji imaju potencijal da prihvate nove sadržaje i budu valorizovani na adaptivan način.Takođe, dodijeljena nam je Druga nagrada u kategoriji Urbanistički projekti i realizacije za Urbanistički

projekat Novo groblje, Podgorica. Novo groblje je planirano u jugozapadnom dijelu Podgorice. Urbanističkim projektom je razrađen kompleks koji ograđen visokim kamenom ogradom koja postaje ključni arhitektonski elemenat i predstavlja integralni dio arhitekture svih planiranih objekata unutar kompleksa. Novoprojektovani objekat predstavlja savremenu iterepreticiju glavne kapije koja objedinjuje sve prateće sadržaje u jedinstvenu cjelinu koja zajedno sa ogradnim zidom i dinamičnom formom kapele korespondira sa okruženjem i postaje nedjeljivi dio kompleksa.

• Učestvovala si na mnogim konfe-

rencijama međunarodnog karaktera S.ARCH 2016 koji je održan u Budvi kada ste dobili posebno priznanje (Spetial Mention). Kako je došlo do te saradnje i šta ovo predstavljanje i priznanje znači cjelokupnom timu? Poznato je da je S.ARCH konferencija konciprirana da afirmiše akademiju i praksu na jednom mjestu i prikazuje realizacije i napredne koncepte u arhitektonsko-urbanističkom projektovanju. S.ARCH 2016 je dodijelio nagrade za najbolji završeni projekat u 2016. godini za najbolje idejno rješenje, kao i specijalna pominjanja i priznanja imenujući pojedince i arhitektonske biroe za izuzetna dostignuća u arhitekturi. Samim tim sto je naš rad izabran i nominivan za nagradu, imala sam priliku da zajedno sa odabranim svijetskim biroima u prvom dijelu izlaganja prezentujem rad studija na čijem sam čelu, dok u drugom detaljnije prezentujem projekat za projekat uređenja obale Waterfront Đuraševići. Nominacija za uži izbor i priznanje koje smo dobili za ovaj projekat je iznova pokazao i potvrdio da je metodologija i pristup koji smo priminjenjivali u multidisciplinarnom timu pružio kvalitet koji se prepoznaje na internacionalnom nivou. To je zaista velika satisfakcija i motivacija svim kolegama učesnicima na projektu koji već godinama sinergično sarađuju. Jednom usvojeni koncepti i primijenjeni alati, strategije i metode, usvajanjem novih znanja, radom i konstantnom provjerom isti se mijenjaju i unapređuju. Obzirom na dostupnost lokacije, in-

ternacinalnu prepoznatljivost i kvalitet koji se nudi konferencijom, šteta je bilo propustiti. Od radova oko 100 studija i brojnih pojedinaca iz 29 zemalja širom svijeta, S.ARCH AWARD je napravio kompilaciju inovativnih pogleda i ideja i time potvrdio svoj međunarodni karakter i svoj globalni uticaj. Moram istaći da je naš studio jedini iz Crne Gore učestvovao i sa uručenim Special Mention bio zapažen. Žiri sastavljen od svjetski priznatih istaknutih arhitekata i biroa kao što su Dietmar Eberle, Kengo Kuma, Viviana Muscettola (ZHA), Philippe Rahm (Harvard GSD), Ibrahim Abdelhady (ARCH2O), Idis

stojeći S.ARCH 2017, gdje sada već zvanično mogu reći da je projekat za pejzažno uređenje Marina Landscape Design na Luštici nominovan za nagradu u kategoriji Conceptual Design. Kao što je poznato S.ARCH je međunarodna godišnja platforma gdje stručnjaci, istraživači i lideri u ovoj djelatnosti se sastaju i razmjenjuju znanja, uvide i iskustva o međudisciplinskom polju arhitekture i izgrađenog okruženja. S.ARCH AWARD dodjeljuje nagrade za najbolji završeni projekat i najbolje idejno rješenje. Moje predstavjanje u Hong Kongu je planirano dvojako, prije svega prezen-

Ski resort Kolašin 1600-idejno rješenje baznog naselja sa pratećim sadržajima

Ski resort Kolašin 1450 Hotel West Inn

Turato su uradili procjenu doprinosa učesnika S.ARCH 2016 AWARD.

• Informisana sam da ćeš se

predstaviti u Hong Kongu u junu, na S.ARCH 2017, kako će to izgledati, šta je planirano? Uspjeh na S.ARCH 2016 me dodatno motivisao da se prijavim i za pred-

Višegodišnje projektantsko iskustvo koje smo stekli na projektovanju ski resorta, konkretno mislim na niz objekata u okviru kompleksa Ski resort Kolašin 1450 gdje uskoro počinje izgradanja hotela West IN Kolašin i grupacije planinskih chaleta, kao i specifičnih pratećih sadržaja u okviru baznog naselja za Ski resort Kolašin 1600, je predstavljalo sjajnu preporuku za projektovanje sličnih tipologija u Švajcarskoj i Norveškoj. tacija nominovanog projekta i prezentacija istraživanja u sesiji “Contributed works” u vidu usmenog izlaganja rada a za koji je već prihavaćen abstract u

finisanu temu i prostor, kao i usmeno izlaganje. Na primjerima gradova u Crnoj Gori...*Podgorica, Kolašin, Bar Nastava je interaktivna, sa ciljem da se studentima pruži teoretski osnov za razumijevanje procesno orijentisanog Chalet Jelovac - Dulovne, Kolašin Foto: Relja Ivanić

Chalet Jelovac - Dulovne, Kolašin Foto: Relja Ivanić

okviru segmenta “Idejni i metodološki koncepti“. Ovaj dio konferencije je veoma afirmativan i obuhvata varietite interesantnih tema kao što su: Holistička percepcija životne sredine, Urbana ekologija i klima, Bioklimatska i kulturna osjetljivost i dr. Vise svakako na web strani konferencije. (http://s-arch.net/http://s-arch.net/ )

• Gostujući Profesor si na fa-

kultetu u Podgorici, da li si zadovoljna kako mladi razmišljaju na temu urbanog dizajna? Predmet Urbani dizajn je izborni predmet u sklopu Specijalističkih studija iz urbanizma. U okviru predmeta studenti se upoznaju sa elementima kolaborativanog i multidisciplinaranog (transdiciplinarnog) procesa oblikovanja fizičkog okruženja i projektovanja u urbanom kontekstu. Rad na predmetu je koncipran kroz predavanja i diskusiju sa studentima sa ciljem sticanja znanja i vještina u postavljanju polaznih postavki iz različitih teoretskih pozicija: kolaboratvne, sociološke, ekološke i ekonomske i definisanja ciljeva za holistički pristup procesu urbane regeneracije i uspješnog urbanog dizajna. Kako se urbani dizajn generalno nalazi negdje između sveobuhvatnih apstrakcija planiranja i konkretnih pojedinosti arhitekture, studentima se daje na uvid širi teoretski uvid, dok se provjera usvojenog znanja vrši kroz eseje, pilot strategije u odnosu na de-

grupacije planinskih chaleta, kao i specifičnih pratećih sadržaja u okviru baznog naselja za Ski resort Kolašin 1600, je predstavljalo sjajnu preporuku za projektovanje sličnih tipologija u Švajcarskoj i Norveškoj. Imala sam česte prilike da ove projekte prezentujem ovdje u Crnoj Gori i u inostranstvu i započnem prve komunikacije za projektovanje u ovim zemljama. Nedavno smo počeli sa prvim analizama za jedan zanimljiv projekat planinskog šalea (chalet) u Norveškoj.Riječ je o turističkoj jedinici tipičnoj za planinske centre koja funkcijom i volumetrijom sadrži elemete porodične kuće, pa iako pripada turističkom komplesku prlično je autnomnog karaktera. Vila “SML” Krašići, Tivat Foto: Relja Ivanić

urbanog dizajna koji integriše sociokulturološke i prirodne vrijednosti kroz kreativno-eksperimentalni pristup i njegove praktične primjene i provjere na konkretnom prostoru (npr. primjeru grada Podgorice, Bara, Kolašina…). Naziv Semestralnog rada: “Re-konekcija urbanih performativnih “niti” grada u cilju kreiranja novog identiteta mjesta. Urbana regeneracija Podgorice kroz oživljavanje linearnih javnih prostora“, ili „Urbana regeneracija Bara _Urbana regeneracija Kolašina. Strategije za oživljavanje javnih prostora u cilju kreiranja novog identiteta mjesta. Nadam se da ćete u nekom od narednih brojeva naći prostora za predstavljanje nekoliko odabranih radova iz predmeta Urbani dizajn. Pored semestralnog rada koji je neka vrsta urbane strategije, studenti vrlo brzo ovladaju komunikativnim vještinama i da kroz prizmu kritičara i strategičara postavljaju vizije, šire ciljeve, uzimajući uvijek u obzir sve komponente održivog razvoja, društvene, ekonomske i ekološke.

• Radite i na nekim projektima

van Crne Gore, kakvo je to iskustvo za tebe i koji su to projekti? Višegodišnje projektantsko iskustvo koje smo stekli na projektovanju ski resorta, konkretno mislim na niz objekata u okviru kompleksa Ski resort Kolašin 1450 gdje uskoro počinje izgradnja hotela West IN Kolašin i

• Tvoj rad je publikovan na italijanskom paviljonu u okviru Bijenala u Veneciji o čemu je bilo riječ?

Konferencija je održana u novembru 2016.god, poslednjih dana ovogodišnjeg Bijenala arhitekture u Veneciji i konkurs za prijavu radova je bio otvoren. Moj rad je izabran da bude publikovan u sklopu jednodnevnog veoma intezivnog programa koji je organizovan od strane arhitektonske grupe Department of Civil, Environmental, and Mechanical Engineering at the

University u Trentu sa R.E.D.S-om (Resilient Ecological Design Strategies), višegodišnjom ustaljenom istraživačkom platformom koja već tradicionalno okuplja eminentne stručnjake i istraživače iz oblasti ekološkog i rezilijnetnog projektovanja. Rad platforme R.E.D.S kao i konferencije koje već godinama organizuje ova grupa pratim u kontinuitetu, obzirom da predložene teme okupljaju značajne autoritete iz ovih oblasti sa kojima sam u toku mog višegodišnjeg boravka u Italiji imala česte i vrlo konstruktivne diskusije, pa bih ovom prilikom posebno izdvojila ideatora i organizatora ovog događaja Prof Pino Scaglione sa Univerziteta Trento i značajnog predavača R.E.D.S –a. Prof Charls Waldhaima sa GSD Harvarada. Teme ovogodišnje konferencije predstavljene na Bijenalu u Veneciji predložene od strane ovog tima pod nazivom “UNIVERSITY – CITY” su se najviše odnosile na mogućnosti univerziteta da odgovore na izazove koji se javljalju prilikom primjenjenog istraživanja, inovacija u projektovanju i unapređenja kvaliteta života na određenoj teritoriji. Prezentovane su različite stretegije koje bi mogle podstaći da se univerzitet ne tretira na zaseban način i izolovan od lokalnog konteksta, već adekvatno integrisan u konkretan ekonomski i društveni milje u cilju razvoja urbanog kvaliteta. Glavne diskusije su bile fokusirane na mogućnosti implementacije scenarija koji predviđaju eventualnu evoluciju odnosa između univerziteta i grada, započinjući sa temama koje se kreiraju u projektnim radionicama uz uključivanje institucionalnih partnera, sa vođama primjenjenih istraživačkih projekata i predstavnicima akademije i arhitektonsko urbanističkih praksi.

• Koliko je je značajna uloga

univerziteta u cilju promovisanja priminjenjenog istraživanja i koje su ključne poruke sa UNIVERCITY - Biennale Sessions 2016? Biennale Sessions 2016 konferencija je bila fokusirana na tri projektantska izazova kako bi se dao kritički osvrt i ponovni okvir univerziteta i grada u savremenom izgrađenom okruženju. U okviru konferencije su pokrenuta pitanja “Koji je uticaj projektovanja u sili koja oblikuje našu savremenu realnost kroz proizvodnju znanja (knowked-

Urbanistički projekat”Novo groblje” Podgorica

ge), konteksta (context) i preduzetničkih praksi (entrepreneurship)? U kojoj mjeri vrijeme i mjesto, koje su nepredvidljive kategorije, oblikuju našu reakciju na konstantan odnos između sistema univerziteta i grada?“ Kroz sesiju “designing knowledge” zaključeno je da kreativan pristup predavanjima i organizaciji arhitektonskog akademskog konteksta pruža nove forme projektovanja, kolaborativnog znanja u isto vrijeme odgovarajući na izazove predviđanja scenarija za savremeno izgrađeno okruženje. Kao novi način za upravljanje novitetima

Uspjeh na S.ARCH 2016 me dodatno motivisao da se prijavim i za predstojeći S.ARCH 2017, gdje sada već zvanično mogu reći da je projekat za pejzažno uređenje Marina Landscape Design na Luštici nominovan za nagradu u kategoriji Conceptual Design. u arhitektonskoj profesiji, pristupi obrazovanju moraju da postanu konstanto rastući, inkluzivni i kolaborativni kako bi mogli da odgovore na izazove savremenog društva. Kroz drugu sesiju „designing contexts” istaknuto je da univerziteti mogu da postanu aktivne agencije za promovisanje projektantskih scenarija i implementaciju projekata kako na arhitektonskom tako i na urbanističkom nivou. Djelujući kao katalist razvoja i urbane regeneracije, imaju potencijal da pokrenu urbanu transformaciju i nove veze sistema koji učestvuju u istraživanju i obrazovnoj misiji, grad i njegove aktere, lokalne i globalne uprave i zajednice. Treći dio se odnosio na na ulogu preduzetničkih praksi “designing entrepreneurship” kao ekonomskih generatora u cilju uspostaviljanja zdrave ekonomske

klime grada. U ovoj sesiji diskutovano je da inovacija i konstantno kretanje novih inicijativa, ideja i tehničkog razvoja su neki od najznačajnijih uslova budućeg ekonomskog rasta i izvora intelektualnog i inovativnog kapitala koje stimulišu univerziteti. “Univerzitet može da djeluje kao novi operativni sistem razvoja, dajući impuls kulturnim sektorima, objektima, infrastrukturama uparenim sa tehnologijom i inovacijama u novoj kolaborativnoj dobrobiti “. Više na (https://reds2016.wordpress. com/2016/10/01/r-e-d-s-4/)

• Jedna si od osnivača Ženskog udruženja arhitekata, kako ste došli na ideju za osnivanje ovog udruženja i koje su predstojeće aktivnosti ovog društva?

Poziv da se pridružim osnivačicama i dam svoj doprinos kroz buduće djelovanje društva sam dobila od arhitektice Anje Milić. Ovim pozivom sam zaista počastvovana i uvažena od strane tima sjajnih profesorica i koleginica. U toku je poziv za učalanjenje i dostavu panoa za prvu izložbu gdje će se osnivačice i članice moći predstaviti sa jednim svojim projektom, istraživanjem, odabranim radom. Izložba će biti održana od 15. do 22. marta u Mikser House-u u Beogradu imaće internacionalni karakter pored moje malenkosti, očekuje se veliki broj učesnica iz Crne Gore. Više svakako na sajtu ŽAD-a (http://www.zad.rs) 29

Caterpillar House / Sebastián Irarrázaval

kuća u obliku

gusjenice Napisala: Sandra Vahtel

Korišćenje transportnih kontejnera u stambenoj gradnji je sve popularnije i to sa dobrim razlogom. Postoji veliki broj vodootpornih i trajnih metalnih kontejnera na raspolaganju, koji se itekako mogu iskoristiti u dobre svrhe. Najnoviji takav primjer je kuća Gusjenica (Caterpillar House) čileanskog arhitekte Sebastijana Irarazavala. 32

Kuća se nalazi na brdu u neposrednoj blizini Santjaga, glavnog grada Čilea i ima impresivne poglede na Ande. Odluka da se koriste transportni kontejneri kao primarni građevinski materijal potiče iz želje da se ubrza gradnja i smanje ukupni troškovi projekta. Kuća Oruga, što znači gusjenica, napravljena je od ukupno 12 brodskih kontejnera i smještena je na planinskoj padini s koje se pruža predivan pogled na Santjago de Čile i Ande. Prefabrikovani brodski kontejneri u potpunosti su uklopljeni u krajolik, a postepenim rđanjem spoljašnjeg omotača u potpunosti će oponašati crvenkaste tonove lokalne zemlje. Nekoliko kontejnera postavljeno u red čine djelo. Djeluju iz napetosti koju sugeriše njihova geometrija otvarajući niže volumene prema udaljenom krajoliku planine. Četiri reda kontejnera, smještena jedan uz drugi, stoje na gotovo neprimjetnim rubnim gredama oslonjenim na uvučenu poprečnu gredu dok konzolni element podržavaju dva dijagonalna spoljašnja stuba. Redovi su od prirodnog tla odvojeni opisanom konstrukcijom, ali se njome i kreću. Taj pokret, nagovještaj je poništavanja klasičnog izgleda. Nije im namjera definisati jasan volumen, već omogućavaju brojna razmještanja u prostoru koja prate nagib tla koji uslovljava njihovu dinamičnu percepciju. Iako napravljena od prefabrikovanih materijala, kuća je u unutrašnjosti opremljena svim luksuzima moderne civilizacije uz dodatnu

Kuća je površine od 350 metara kvadratnih i sastoji se od ukupno 12 korišćenih transportnih kontejnera: pet jedinica od 12 metara i šest od 6 metara i jedan kontejner sa otvorenim krovom za bazen. Malo dvorište se formira između proširenjapredviđen i originalne kuće i ukrašeno je saksijskim cvijećem. 33

korist ogromne količine prirodne svjetlosti zbog velikih prozora kao i svježeg vazhuda koji stiže s obližnjih planinskih vrhova. Prvi red kontejnera predstavlja izuzetak koji oblikuje pristup u vidu širokog stepeništa koje povezuje ulicu sa gornjim nivoom. Ona se završava dugim stepeništem koje je povezuje s nižim nivoom. Između redova kontejnera smještenim na gornjem nivou ima praznog prostora koji djeluje kao tampon-zona i jača njihovu programsku nezavisnost.

Kupatila, spavaće i dnevne sobe razvijene su u unutrašnjosti. Najambiciozniji prostor cijele kuće osmišljen je na donjim spratovima ispod redova kontejnera, programski definisan dnevnom sobom, trpezarijom i kuhinjom. Tako je ovo djelo oblikovano opisanim redovima i međuprostorima koji stvaraju

otvorene prostore, terase i unutrašnja nenatkrivena dvorišta na različitim nivoima kuće. Sve opisano, jača formalnu autonomiju elemenata doprinoseći industrijskom jeziku koji ih obilježava. Navedeno je dodatno naglašeno oplatom kontejnera od korten čelika, čeličnom strukturom ostalih elemenata i vidljivim betonskim nosačima cijele strukture. Ova ekspresivnost vidi se i u detaljima poput cijevi, oluka i spojeva. Gornji dio kuće rezervisan je za spavaće sobe članova porodice. Zahvaljujući inovativnom korišćenju već dostupnih

elemenata, kuća je izgrađena u vrlo kratkom roku i uz znatno niže troškove od konvencionalne gradnje. Zbog želje vlasnika da se kuća uklopi sa pejzažom što je više moguće, neki djelovi kuće prate liniju brda. To dovodi do neobičnog unutrašnjeg rasporeda, gdje svaka od dječijih soba ima nagnuti kutak gdje se nalazi krevet. Transportni kontejneri su takođe modifikovani sa nekoliko prozora, krovnim prozorima i pripajajućim djelovima. Umjesto ugradnje energetski invazivnog klimatizacionog sistema, arhitekte su se odlučile za pasivno hlađenje. Dom je uređen na takav način da se u potpunosti iskoristi

Arhitektonski elementi kao što su prozori, vrata i krovni prozori se racionalizuju i ponavljaju svuda po kući, ne samo da bi se smanjili troškovi, već i kako bi se stvorio integrisani arhitektonski mir. 35 35

hladan prirodni vazduh koji dolazi sa planina i koji prolazi kroz prozore, vrata i ventilisanu fasadu. Izgradnja se odvijalala kroz tri faze; prva faza bilo je postavljanje potpornih zidova za stvaranje horizontalne ravni radi smještanja javnih površina kuće. Druga faza je podrazumijevala montažu i smještanje na gornji nivo, radi postavljanja privatnih prostorija, dok je treća faza podrazumijevala uklapanje kontejnera zatim povezivanje kontejnera i stvaranje ventilacione fasade, koja održava tempaeraturu u unutrašnjosti.

Gornji dio kuće rezervisan je za spavaće sobe članova porodice. Zahvaljujući inovativnom korišćenju već dostupnih elemenata, kuća je izgrađena u vrlo kratkom roku i uz znatno niže troškove od konvencionalne gradnje. Sebastián Irarrázaval Rođen je u Santjagu, Čile, 1967. godine. Završio je arhitektonski fakultet na univerzitetu u Čileu 1991. godine. Godine 1993. dobio je donaciju od britanske vlade za post-diplomske studije za urbanizam u Architectural Association u Londonu. Šest godina kasnije dobija nagradu AOA za najboljeg mladog arhitektu. Predaje arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Katoličkom univerzitetu u Čileu od 1994. godine. Predavao je na 36

univerzitetima u Arizoni, Central de Caracas i MIT u Bostonu. Učestvovao je na Bijenalu arhitekture u Santijagu, Iberoamericani i Veneciji. Izlagao je svoje radove na UIA u Barseloni na Harvard univerzitetu, na izložbi “Savremeni prostori u Čileu” u organizaciji Saveza arhitekata Katalonije. Njegov rad je objavljen u časopisima kao što su Casabella, Architectural Reviev, Casa Viva i A + U. Nedavno je proglašen za jednog od 101 najinteresantnija studija arhitekture u svijetu.

Šta je novo, šta je sledeće:

kupatilski trendovi za 2017. Oblici pločica i igra s geometrijom Jasne linije arhitektonskih, strukturalnih elemenata inspiracija su za razne varijacije geografskih oblika kada su u pitanju trendovi u keramici. Heksagonalni oblici pločica su dugoročni trend i veoma popularna dizajn kombinacija sa višebrojnim interpretacijama. Uključujući i trodimenzionalnu dubinu, većina njih je popularna zbog lake postavke i uklapanja geometrijskih komada i neograničenoj mogućnosti kombinovanja koje su ostavljene na mašti kreatora.

Okrugla ogledala Okrugla ogledala su sjajan način da ublažite oštre linije modernog kupatila, i takođe odlično izgledaju. Par ogledala iznad duplog lavaboa, ili samo jedan ogroman komad, je posebno dopadljiv.

Minimalistička kupatila za urbane stanove Kada je u pitanju veličina i oblik kompozicije kupatilskog dizajna, trend se kreće u smjeru manjeg i više privatnog prostora. Veličina i oblik sanitarnih elemenata je znatno smanjena, ne samo da bi se bolje uklopila u male urbane apartmane, već i zbog uvođenja osjećaja uzdržane elegancije i intimnosti. Dakle, manja doza ne znači manje ne postoji kompromis sa njegovom udobošću, stilom i funkcionalnošću.

Ĺživjeti dobro 38

Ĺživjeti lijepo

Firmu Habitat 1964. godine osnovao je ser Terens Konrad u Londonu a 2011. postala je dio Habitat Dizajn grupe sa sjedištem u Parizu. Bavi se distribucijom namještaja i kućnih aksesoara i dekoracija koji u isto vrijeme odišu modernim dizajnom i funkcionalnošću. Ono što Habitat grupa promoviše jesu kreativnost i inovativnost i apsolutni je lider u diktiranju trendova u svijetu namještaja i dekoracije. Habitat je u Francuskoj i Monaku prisutan sa 26 radnji, u Španiji sa 7, Njemačkoj sa 5. Poslovna mreža ove franšize proširila se i na Belgiju, Grčku, Island, Luksemburg, Norvešku, Tursku a od 2014. godine i na Crnu Goru. Od početka svog postojanja u Podgorici, Habitat se

trudi da u svakodnevni život ljudi, prijatelja i dragih kupaca unese duh novog i modernog. Namještaj Habitat odiše francuskim šarmom i stilom karakterističnim za mladu, urbanu populaciju a stil Habitata prepoznatljiv je u cijelom svijetu. Dekoracije odišu elegancijom i prefinjenošću a kupatilski i kuhinjski aksesoari praktičnošću i sjajnim dizajnom. Sve proizvode ovog brenda karakteriše visok kvalitet materijala i sirovina od kojih su napravljeni. Deviza Habitata – Živjeti dobro, živjeti lijepo svakodnevno se pokazuje kao glavna referenca ovog brenda i radnje uopšte. Habitatovi kupci su uspješni, mladi ljudi, spremni da organizuju svoj životni prostor na najbolji mogući način, umjetnički nastrojeni i u stalnoj potrazi za novim, inovatnivnim načinima uređenja. Habitat Showroom smješten je u Podgorici, u Ulici Džordža Vašingtona 3/1

tepisi

toplina doma Tepisi su vjekovima neizostavan dio uređenja prostora koji se, u skladu sa estetskim i praktičnim potrebama kroz istoriju, mijenjao ali nikada nije nestao. Danas postoji veliki broj dezena, oblika i materijala tepiha, od kojih se neki i dalje izrađuju ručno ili industrijski. Svaki od njih naći će svoje mjesto, po ukusu i stilu uređenja stana njegovih vlasnika.

Tradicionalni tepisi su tepisi koji su izrađeni originalno ili po uzoru na persijske, turske, armenske, avganistanske, kineske i nepalske tepihe, što podrazumijeva geografsko područje na kojima su i pronađeni najstariji podaci o upotrebi takvih podnih obloga u enterijerima. Motivi variraju, od geometrijskih do stilizovanih prikaza ptica, prateći etno elemente područja na kojima su tepisi nastali. I danas su tepisi iz ovih regija među najtraženijima, ali i najskupljima, ukoliko je riječ o ručnoj izradi. Osnovni materijal su vuna i svila ili njihova kombinacija, a njihova vrijednost varira zavisno od broja (ručno) izrađenih čvorova. Od vunenih tepiha su kod nas najpoznatiji ćilimi, koje su prema ovom dijelu Evrope donijeli turski osvajači. Raskošnije varijante persijskih i kineskih tepiha, bilo da je riječ o originalnim ili industrijskim tepisima, danas se obično nazivaju i klasičnim tepisima – njihova je karakteristika korištenje ornamenata nenametljivih boja sa zavijenim linijama i čvrstom središnjom geometrijskom osnovom. Moderni tepisi konceptualno odlaze korak dalje – većinom su jednobojni ili sa izraženim jasnim linijama u različitim bojama, šturog ornamenta. Vrlo su popularni i tepisi napravljeni od trske i drugih biljnih vlakana. Ipak, i u dijelu modernih tepiha mogu se naći elementi tradicionalnih tepiha, posebno onih jednostavnijih. Danas postoje i tematski tepisi, koji mogu biti izrađeni i tako da predstavljaju prizor neke umjetničke slike ili neki predmet iz svakodnevne upotrebe. Od tematskih tepiha najpoznatiji su tepisi za dječije sobe, koji na sebi mogu nositi najrazličitije motive – od slova abecede do omiljenih likova iz crtanih filmova.

5 pravila za odabir idealnog tepiha 1. Pazite na veličinu

O veličini tepiha nikako nemojte odlučivati u trgovini i ne dozvolite da zbog ljepote i dizajna kupite prevelik ili premali tepih. Izmjerite tačno veličinu prostora koji želite da tepih pokrije i nemojte kupovati nešto što vam ne odgovara i nadati se da ćete već smisliti neko rješenje.

2. Imajte na umu koliko je ‘frekventna’ soba za koju ga birate i dobro razmislite o materijalu.

Izbor materijala veoma je važan pa prije odlaska u prodavnicu svakako dobro razmislite koji materijal najbolje odgovara vašem stilu života i navikama porodice.

3. Razmislite što želite postići tepihom

Ukoliko tepihom ujedno želite i amortizovati buku najbolji izbor su vuneni tepisi koji su ugodni i mekani i najbolje prigušuju korake.

Svakoj prostoriji daju toplinu, a mogu se dobro uklopiti u moderno i tradicionalno namještenoj prostoriji. Ukoliko tepisi služe dekoraciji, dajte mašti na volju, pa nakon što uredite sobu i dodate detalje dobro razmislite koji uzorak, stil i materijal bi se najbolje uklopio u stil stana.

4. Ne isključujte određena mjesta u kući od topline tepiha

Hodnik kao ulaz u dom mnogi smatraju mjestom na kojem tepisi nijesu dobrodošli upravo zbog direktnog ulaska spolja i potencijalno teškog održavanja. Ali uska staza na ulazu u dom može ga itekako utopliti i dati mu novi šarm.

5. Pazite na odnos cijene i kvaliteta

Tepih ćete kupovati u zavisnosti od kućnog budžeta, ali i namjeni prostora, te zavisno o činjenici da li ga kupujete za vikendicu, vlastiti ili podstanarski stan. Ukoliko ga kupujete i želite da što duže traje i ne planirate ga mijenjati s dolaskom novih trendova uređenja morate biti spremni izdvojiti i više novca. 45

Unikatni ručno taftovani

tepisi iz “Virjanke”

Kada smo ponovo pokrenuli proizvodnju, mušterije koje su kod nas kupile tepihe prije 17 godina su se same javile i izrazile zadovoljstvo što ponovo imaju mogućnost da kupe tepih, uz pohvalu da su tepisi od ranije još uvijek u odličnom stanju i funkcionalni

Firma za proizvodnju tepiha “Virjanka” postoji od 1994. god, s tim da je bilo prekida u poslovanju. Otprilike 10 godina nije funkcionisala. Proizvodnja je ponovo pokrenuta 2015. godine. Osnovna djelatnost firme je proizvodnja unikatnih ručno taftovanih tepiha sa originalnim dizajnom. Sirovinski sastav tepiha je čista runska vuna. O načinu proizvodnje tepiha u ovoj firmi razgovarali smo sa Vasiljem Tadićem, menadžerom u firmi.

“Klijentima pružamo mogućnost da sami dizajniraju tepih ili da to za njih urade naši dizajneri. Za proizvodnju tepiha upotrebljavaju se samo najkvalitetniji materijali. Tepisi su izrađeni od 100% runske vune od češljanog prediva 33-35 mikrona. Predivo se boji ekološkim bojama poznatog švajcarskog proizvođača BECEMA. Platno za tkanje tepiha isključivo se kupuje od najveće EU firme za proizvodnju tkanina njemačke firme SCHILGEN. Podloga je 100% pamučna i lijepi se LATEXom od poznate firme EOC- iz Belgije”, objašnjava Vasilj. Svi tepisi su tkani ručnim taftovanjem. Izrađuju se od najkvalitetnije vune.

štajem. Za dječje sobe se najviše traže tepisi sa motivima omiljenih likova iz crtanih filmova”, kaže Vasilj. Za kraj, Vasilj kaže da su njihovi planovi u budućnosti pojavljivanje na inostranom tržištu i opremanje luksuznih hotela. U planu je otvaranje izložbenog salona u Nikšiću, da bi kupci imali priliku da vide o kakvim proizvodima je riječ. “Nezavisno od količine i obima posla, naš cilj je da sačuvamo kvalitet na prvom mjestu. Idemo u korak sa vremenom i pratimo najnovije trendove”, završava Vasilj.

“U moru vještačkih materijala izgubile su se vrijednosti vrhunskih materijala. Vuna je idealna za sva godišnja doba. Zimi grije, a ljeti hladi. Odlična temperaturna regulacija. Prijatna suva sredina, otporna na buđ i gljivice… Broj čvorova možemo da određujemo u zavisnosti od toga da li kupac želi gušći ili rjeđi tepih. Želje po tom pitanju su različite. Uglavnom, mi stojimo iza kvaliteta i želja kupaca i svaki novi tepih dođe kao izazov”, dodaje on. Proces proizvodnje je dosta složen i zahtjevan. Prvo ide priprema crtanje na platno, pa zatim taftovanje. Za izradu jednog tepiha potrebno je od 7 do 10 dana, u zavisnosti od komplikovanosti izrade. Ako tepih ima više detalja, puno je komplikovanije i složenije ga uraditi. Svaki tepih je unikatan, poseban i težak za izradu, na svoj način.

Mi smo jedinstveni na našem tržištu zbog kvaliteta I možemo da pariramo i poznatim brendovima u okruženju.

“Želje kupaca su različite. Neko voli geometrijske oblike ili detalje, neko cvjetne dezene, a idealni su za uklopiti ih uz namještaj i enterijer. Možemo da radimo debljinu gazišta od 2 cm do 4,5 cm. Isto tako možemo raditi i reljefne motive”, kaže Tadić. Osim tepiha, u firmi izrađuju garniture staza za spavaću sobu i opremaju poslovne prostore. Oblik, veličina, dizajn su po želji kupca. “Trudimo se da izađemo u susret klijentima i njihovim zahtjevima. Najviše se traže četvrtasti tepisi, pretežno za dnevne sobe i salone. Detalji koje traže su različiti. Obično uklapaju tepih u enterijer i usklađuju boju sa namje47

colour your steps

Credo

Firma Credo iz Ulcinja već 18 godina uspješno se bavi ručnom izradom najfinijih tepiha. Proizvode unikatne ručno taftovane tepihe po narudžbi u svim dimenzijama, bojama i oblicima. Svi se tepisi proizvode od 100% runske vune, od 90.000 do 120.000 čvorova na 1 m². Imaju svoju liniju tepiha i podnih prekrivača za čiju izradu koriste više od 200 nijansi. U svojoj ponudi imaju i tepihe izrađene od 100% novozelandske vune. Pri izradi se koristi isključivo vuna i prirodni materijali. Na poleđini je pamučno platno, a ljepilo je takođe 48

Credo proizvodi tepihe po želji kupca u svim dimenzijama, oblicima i bojama. Credovi tepisi proizvedeni su od kvalitetnog i probranog vunenog prediva. Na vrlo jednostavan način i u veoma kratkom roku možete dobiti tepih iz snova, koji će se uklopiti i u najmodernije dizajniran i klasično osmišljen životni prostor. Credo u svojoj ponudi ima tepihe raznih visina flora(debljine) od 12 mm do 45mm, raznih vrsta tkanja

Proizvodnju tepiha i tepih staza organizuju i rade sa stručno osposobljenim kadrovima koji imaju dugogodišnje iskustvo. Prostorno i tehnički su opremljeni sa svom neophodnom opremom i uređajima za proizvodnju ručno taftovanih tepiha i tepih staza u svim dimenzijama, bojama i oblicima sa najkvalitetnijom sirovinom. Njihovi prostorni uslovi i tehnička opremljenost omogućuju proizvodnju tepih staza do 20 metara dužine u jednom komadu i tepiha maksimalne širine 10 metara a dužine do 20 metara. 49

kao što su ravno šišani, shaggy (čupavi), bukle i kombinovani, zatim različitih oblika: geometrijskih, nepravilnih, u obliku raznih predmeta i stvari, ili bilo koji oblik koji ste vi osmislili. Prednost ovih tepiha je u tome što ih kupac može uskladiti sa svakom vrstom enterijera i opreme u njemu. Iza firme stoje brojne reference koje govore i o kvalitetu. Credo prati svjetske trendove u proizvodnji tepiha pa je zadnjih godina počeo i sa izradom reljefnih tepiha sa raznim visinama flora i aplikacijama od raznih vrsta tkanina. Zbog svojstva vune Credo tepisi su laki za održavanje, imaju duži vijek trajanja i nijesu zapaljivi. Izrada po narudžbi je kompleksan posao pa za izradu jednog tepiha potrebno je od 7 do 14 dana. Tel: +382 30 40 30 40 Fax: +382 30 42 33 24 Mob: +382 69 333 201 www.credocarpets.com Ul. “M. Srzentica” b.b. 85360, Ulcinj Crna Gora

modularni zidovi

i podovi

- prijatelji i investitora i projektanata -

Modularno u arhitekturi asocira na kreativno, inovativno, lakĹĄe uklopivo. Podignuti podovi i modularni stakleni ili ispunjeni pregradni zidovi su i dizajnerski i funkcionalno sjajno rijeĹĄeni kako bi zadovoljili i najzahtjevnije korisnike. Adresa: Cetinjski put bb Donja Gorica, Podgorica

Mail: dr@t-com.me

Tel: +382 20 261 575 +382 20 260 574 Mob: +382 69 031 071 53

Kada su u pitanju prostori visoke frekventnosti kao što su kancelarijski prostori, banke, hoteli, tržni centri, biblioteke, računarski centri, ovakvi elementi poda i zida su od velikog značaja. Pregradni zidovi ove vrste obezbjeđuju moderan prostor i sveden enterijer. Mogu se kombinovati razni moduli, sa manje ili više metala, potpuno stakleni, sa ispunom ili kombinacijom ispune i staklenih elemenata. U sklopu ovakvog zida mogu se formirati i ormari za arhivu a da se pritom ne naruši sklad i lakoća kojom pregrada odiše. Prostorije različite namjene imaju i različitu potrebu za zvučnom izolacijom tako da se u sklopu jednog dizajnerskog rješenja mogu projektovati vizuelno isti sistemi a sa svim ispunjenim zahtjevima kada je u pitanju 54

zvuk. U konstruktivnom smislu značajan podatak je da su ove pregrade mnogo manje mase od gipsanih ili zidanih pregradnih zidova tako da su praktično zanemarive u statičkom proračunu. Razvijanjem načina poslovanja često dolazimo u situaciju da nam je potrebna reorganizacija prostorija što je i glavna odlika modularnih zidova. Oni su mon-

tažno-demontažni i mogu se ponovo montirati na drugim pozicijama. Brza i suva montaža su takođe bitne karakteristike ovih elemenata. Zajedno sa lakim načinom održavanja ovaj sistem je isplativ već poslije nekoliko godina. Odgovor na izazov sa sve većim brojem operativnih radnih mjesta u velikim sistemima jesu podignuti podovi. Elektrotehničke, vodovodne i instalacije za

hlađenje i grijanje su isprepletani sitemi koji zahtijevaju prostor kome je lako prići, što podignuti podovi omogućavaju jer su konstruisani od modula i svaki od njih je moguće pomjeriti da bi se pristupilo problematičnoj zoni. Podkonstrukcija se sastoji od roštilja štelujućih nogica i

gredica na koje se slažu paneli. Visina prostora za instalacije i nosivost samog poda zavisi od opreme koju pod treba da nosi kao i od gabaritnosti instalacija koje treba položiti. Paneli su od različitih materijala a to ne zavisi samo od nosivosti već i od toga da li pod treba da bude

providan ili ne. Što se tiče završne obrade, postoje paneli sa već formiranom završnom obradom u različitim dekorima a može se montirati i „sirov“ pa se naknadno ugraditi završni sloj koji može biti staklo, parket, vinil ili itison. 55

Šta je novo, šta je slijedeće:

kupatilski trendovi za 2017. Koji su najatraktivniji trendovi kada su u pitanju kupatila u 2017. godini? Većina novih trendova upućuje na stare stilove u kombinaciji sa modernim, minimalnim oblicima za pročišćen ali i bezvremenski izgled. Evo nekoliko stvari koje treba razmotriti kada su u pitanju nova kupatila:

Texture/šablonske pločice

Vintaž umivaonici

Cement, terakota pa čak i mozaik pločice pružaju bogat starinski izgled kupatilu. Ako ste zabrinuti zbog cijene, probajte sa akcentovanjem samo jednog dijela kupatila, kao što je prostor iza umivaonika.

Korišćenje vintaž komada kao što je umivaonik daje moderan ali i vanvremenski osjećaj. Ali ukoliko imate slobodnog prostora u kupatilu uvijek se mogu dodati posebni elementi, što je ujedno i praktično i lijepo.

Rustični/industrijski elementi Rustični i/ili industrijski elementi (kao recimo otkrivene bakrene cijevi) su jedan od načina kako da uvedete teksturu. Drugi načini su: istrošeno drvo, izložena opeka, ili betonski elementi.

Francuska vrata tuš paravani Ovi privlačni stakleni tuš paravani zauzimaju fokalnu tačku u kupatilu. Savršena su za kupatila sa industrijskim šmekom.

heavy metal Pripremila: Ana Đurković

Čelik se često koristi u strukturalnom dijelu a bakar za fine detalje. Kako bilo, kada se ova dva, veoma različita metala, koriste istovremeno na fasadi efekti su često fascinantni. U ovom broju predstavljamo vam zgrade kod kojih je upravo to naglašeno. Čelični spoljašnji zidovi nove koncertne dvorane Akademije umjetnosti u Ajdelvajldu u Kaliforniji savršeno se utapa među već postojeće okruženje objekata od drveta slične boje. Sa druge strane, trenutno sljašteća bakarna fasada Suvela kapele jak je kontrast neupadljivim betonskim strukturama koje dominiraju predgrađima Helsinkija. Arhitekte su namjerno izabrale bakar: “Kako vrijeme bude prolazilo, bakar će dobijati svoju prepoznatljivu zelenu patinu”, kaže Ansi Lasila. “Tako će znaci starenja biti vidljivi na fasadi zgrade čineći je neobično živom.”

57 57

Koncenrtna dvorana William M. Lowman / Ajdelwajld, Kalifornija /Sanders Architect

Arhitekte: Sanders Architects Inženjeri: Costa and Associates (strukturalni); Macasero Engineering (mehanički), JMD Engineering (električni), C.A. Lampman Associates (vodoinstalacije), Stevens Group (civilni) Konsultanti: Arup (acoustics and theater); Exponent (zaštita od požara); Facility Builders & Erectors (konstrukcije) Glavni izvođač: Hamel Contracting Dimenzije: 830 ㎡ Budžet: 4,3 miliona dolara datum završetka: April 2016.

U ime

muzike Umjetnička srednja škola dobila je koncertnu dvoranu svjetskog kvaliteta i to za izuzetno mali predviđen budžet Fotografija: Rob Parrish, Timothy Soar Pripremila: Ana Đurković

Prateći prilaznu stazu čiji se nivo lagano i neprimjetno uzdiže kroz visoke čemprese prostora Akademije umjetnosti Ajdelvajld, stiže se do nove William M. Lowman koncertne dvorane. Na prvi pogled, crveno-braonkasta nijansa zgrade neodoljivo podsjeća na tipične drvene zgrade koje su simbol ovog kraja i dosta nepristupačnog terena visoko u kalifornijskim San Jacinto planinama. Nekada je ovih 830 m2 imanja koliko pripada akademiji služilo kao ljetnji kamp. Iako je prije tridesetak godina 58

evoluirao u dom visoko rangiranoj školi primjenjenih i vizuelnih umjetnosti, kampus je gotovo potpuno zadržao svoj prvobitni rustični karakter. Ipak, kako se približavate novoj koncertnoj sali postaje vam iznenada jasno da njena fasada nije zapravo drvena već je obložena čelikom koji je bio izložen vremenskim prilikama i time vam zgrada otkriva svoje pravo lice. Nepravilno fasetiranje fasade i silueta krova zapravo je prikaz planinskog kraja u kojem se zgrada nalazi i čuvene Lily Rock - masivnog granitnog vrha

u njenom zaleđu. Prilikom dizajniranja hale, arhitekte studija Sanders Architects iz Los Anđelesa, predvidjele su prorjeđivanje gustog rastinja kako bi se otvorila linija pogleda na ovaj prirodni spomenik kraja. Isto tako, arhitekte su pozajmile ritmičnu liniju nota u hajdanci kao inspiraciju za ritmične izbočine i ulegnuća na fasadi. Ali iako sve ovo zvuči nekako romantično, ništa na zgradi zapravo nije strogo u svrhu estetike ili poetičnosti. “Od početka, ovo je bila duboka saradnja između arhitekte i muzičara”,

kaže direktor SA Ketrin Holis, “Ovaj projekat je konstantno pretapanje estetike, akustike, strukture i osjećaja za okruženje u kojem se nalazi.” Akademija je u planu imala visoko kvalitetnu salu za orkestarsko izvođenje ali je budžet za tu namjenu bio jako mali - svega nešto više od četiri miliona za zgradu od 750m2. Odgovor arhitekata bio je krajnje inventivan - kombinovali su već gotove, jeftine konzole, praktične komponente počev od strukturalnog skeleta koji je gotov

čelični sistem više primjenjivan u izradi stovarišta ili staja za životinje na farmama. SA su i ranije imali iskustva sa transformisanjem sličnih jeftinih, polugotovih sistema ali ipak ističu da je korištenje ovakvih komponenata u projektima kulturnih institucija ipak bilo veoma neobičan poduhvat. Prvi korak bilo je odrediti dimenzije. Arhitekte su se odllučile da to bude sala od 300 mjesta za koja bi bilo neophodno minimum 16 metara čistog prostora. Na osnovu ovih parametara

i uzevši u obzir težinu sniježnog pokrivača, vjetrove i seizmičkih sila, predlog je bio strukturalni okvir sa interesantnom M konfiguracijom u unutrašnjem prostoru. “Iako su ovakvi čelični profili kalkulisani na osnovu praktičnosti kako bi između ostalog i cijena bila adekvatna za projekat, estetski ove forme učinile su nam se jako lijepim.”, kaže Senders. Kada su dobili potvrdu da takvi elementi zapravo mogu doprinijeti boljoj akustici, arhitekte su odlučile da ih čine vidljivim u prostoru postavljajući ih cijelom dužinom krova. Ovakva sinergija u dizajnerskom prostoru za rezultat je dala modernu halu koja se savršeno uklopila u opušten izgled cijelog kampusa. Na glavnom ulazu nalaze se široka staklena vrata koja obuhvataju ugao, zatvarajući se u tački pod uglom od 90 stepeni i otvarajući lobi spoljašnjem svijetu. Unutra, lobi je harmonična kompozicija jednostavnih elemenata. Četrdeset visećih luster 60

lampi koji asociraju na zvjezdano nebo ili planete, visi iznag glava posjetioca na različitim dužinama njišući se nježno u ritmu cirkulacije vazduha. Arhitekte su prvobitno planirale luster od 10,000 dolara ali na kraju su našle da je ovo ekonomično rješenje (jedva 100 dolara po komadu) mnogo adekvatnije i da se mnogo bolje uklapa sa visokim plafonom, sjajnim betonskim podom i skupocjenim oblogama od šperploče za zidove prekinutim metalnim konstrukcijama za kačenje slika. Ipak, najviše je postignuto intimnom

scenom i prostorom za izvođače. Za razliku od mnogih koncertnih zdanja, ovo je prilično jednostavna kutija animirana svojom akustikom i vizuelnim elementima. Prilikom podešavanja hale, potrebno je bilo inkorporirati difuzere zvuka što su arhitekte osmislile kao drvena krilca od gredica koje idu duž zidova i prate M konstrukciju krova. “Šuma čempresa koja okružuje kampus, zapravo njihove grane koje je pružaju od stabla, bile su inspiracija za ovakav pristup. Kada su stručnjaci za zvuk potvrdili da ovakva devijacija zapravo doprinosi adekvatnoj akustici znali smo da smo na pravom putu.” Arhitekte su obojile vidljivi dio zidova kao i plafon i grede iznad drvenih greda zelenom bojom i iskoristili ih istovremeno kao zastor za rasvjetu i drugu neophodnu opremu. Nešto manje zasićenu zelenu boju koristili su za tapaciranje stolica koje su takođe osmišljene tako da doprinose dobroj akustici

bilo da je sala puna ili prazna. Ispod stolica sakriveni su gotovo bezšumni i efikasni sistemi za filtriranje vazduha. Ova hala tako je dobila izuzetan kvalitet za veoma nisku cijenu po metru kvadratnom. Ovakvi projekti obično koštaju znatno više nego što je koštao William M. Lowman. Uštedio je svakako, pored pažljivog i udruženog planiranja i biranja jeftinijih, efikasnih materijala, doprinijelo je i okruženje koje je prilično mirno pa nije bilo potrebno dodatno ulagati u sisteme za izolaciju spoljašnje buke. Od kada se dvorana otvorila u septembru prošle godine, oslobađajući postojeći teatarsku i baletsku dvoranu, konstatno je u upotrebi. Pored izvođenja i nastave, studentima je data sloboda da je koriste za vježbu i usavršavanje kad god požele. A po njihovim riječima ovo nije samo predivno zdanje već nevjerovatno dobro mjesto za svirku.

Fini detalji U lobiju čiji su zidovi obloženi finom šperpločom, 40 okruglih lampi spušta se sa plafona, svaka drugačije dužine. Drvena rebra, grede od po 10 sa 20 cm, protežu se duž zidova glavne dvorane, dalje prateći liniju plafona postavljene blago neravnomjerno kako bi asocirale na drveće u šumi istovremeno služeći svrsi da razbijuzvuk i stvore čistiju akustiku izvođačima.

Kapela Suvela, Espoo, Finska/ OOPEAA

mjesto za

svakoga Izuzetna bakrom ogrnuta građevina kombinuje sveto i sekularno u sred veoma raznovrsne zajednice

U sumrak kasne jeseni u Suveli, jednom od predgrađa Helsinkija, mladi kineski par izlazi iz autobusa na stanici, vraćajući se kući posle dana provedenog u laboratoriji obližnjeg univerziteta Aalto. Tri tinejdžera iz Somalije šutiraju fudbalsku loptu niz ulicu propuštajući 62

mladu ženu sa hidžabom da progura kolica između njih. Iza njih, unutar poput pramca od broda ugaonoj, bakrom obloženoj i lijepo osvjetljenoj zgradi Suvali kapele, parohi su zabavljeni duhovnim razgovorom sa svojim pastorima pod visokim zakrivljenim

svodom obloženim panelima od smrče iznad sale za molitve. Svuda unutar kamenom popločanog dvorišta, djeca različitih korijena smiju se, crtaju, slikaju ili se igraju prolazeći kroz mnoštvo šarenih učionica od kojih svaka izlazi na igralište i park tik uz imanje kapele.

“Kako bi zapravo trebalo da izgleda neka crkva?”, pita se Anssi Lassila, direktor OOPEAA. “Ne postoji neki prototip finske crkve. Za nas, to je mjesto sastajanja - centar mjesne zajednice više nego religiozno mjesto.” Stavovi ovog čovjeka imaju težinu

s obzirom da je on čelnik jedne od četiri najznačajnije i veoma ugledne luteranske crkve u Finskoj poslednjih 15 godina a čija je popularnost uvećana od septembra 2016. godine, odnosno izgradnjom Suvela kapele koja je trenutno jedan od najbolje rangira-

nih kandidata za dobijanje prestižne državne nagrade za arhitekturu. I pored njegovog stava, sam po sebi OOPEAA dizajnerski pristup je jasan: precizno razumijevanje konteksta, svrhe i konstrukcije, naravno uz prefinjeni osjećaj za tradicional-

Arhitekte: OOPEAA (Office for Paripheral Architecture) Anssi Lassila, Iida Hedgeberg Inženjeri: Poury Finland (strukturalni, požarni); Geotek (geotehnički); Ramboll Finland (električni) Konsultanti: Akukon (akustika); WIse Group (HVAC) Glavni podizvođač: YIT Rakennus Klijent: Parohija Espoo Dimenzije: 2,400m² Budžet: 13,8 miliona Datum završetka: Septembar 2016

nu finsku tipologoju u čijoj su biti elegantna dizajnerska rješenja. Suvela je oblast u Helsinkiju, podoblast Espoo, koja bilježi brz rast i razvoj. Nalazi se svega 9 kilometara od centra oblasti a njena arhitektura je prilično prozaična: uglavnomm su to šest do osam spratova visoke zgrade izrađene od neupadljivih gotovih betonskih panela, smještene tik uz pošumljen teren. Socijalno, oblast je ogledalo rastuće multikulturalnosti finske prijestonice, sa ugrubo oko jedne trećine stranih državljana. Godine 2010. porast je bio toliki da je gradska uprava uzela u razmatranje izgradnju još jedne parohije. Uslovi su bili prometna lokacija, tik uz park koji bi zadovoljavao potrebe stanovnika - vrtić 64

Svjetlo koje navodi Piramidalna forma molitvene sale obložene panelima od smrče zaokružena je ogromnim prozorom koje usmjerava svjetlo u topli enterijer. U ostalim enterijerskim prostorima, spoljašnji sloj uokviruje redove prostorija za ulaz, orjentaciju, kretanjei sastanke. i centar za tinejdžere. Projekat koji je platila sama crkva jednim dijelom, drugim je finansirao grad, nastao je kao odgovor na ove sekulatne i svetovne potrebe stanovništva kraja. Kontekst u

Prostor za sve Lokacije ove građevine, tik uz park, podrazumiejvala je uključivanje vrtića i centra za tinejdžere. Fasade sa unutrašnje strane dvorišta obložene su laminiranim drvetom. Krov koji se dramatično izdiže zatvarajući prostor molitvene sale ima istovremeno i simboličan i skulpturalni karakter.

ovom slučaju uključivao je adekvatno prepoznavanje potreba zajednice kojoj će služiti a koja je veoma raznolika u porijeklu, godištu i potrebama. Tipologija dvorišta OOPEAA-a zasniva se na tipičnom finskom pristupu korištenom u farmerskim kompleksima koja je jednako vidljiva i prisutna u religioznim i civilnim strukturama danas. Ipak, elegantno uređenje koje prati oblik U ipak je prilagođeno specifičnom karakteru samog mjesta gradnje. Ono stvara jasno određenu granicu i odsječenost od prometno gradskog ugla i buke ulice i parka - zatvoreno dvorište za ulaz sa uličnog parkinga idealno za mjesna okupljanja po lijepom vremenu. Projektom je predviđena i precizno definisana planska hijerarhija sa velikom salom za molitve koja je vidljiva i okrenuta ka ulici i raskrsnici i manjim elementima kao što su kancelarije, sale za sastanke, učionice i servisne zone koji skupa okružuju i zatavaraju prostor praveći zapravo dvorište. Organizacija samog dvorišta ima dva sloja, spoljni, sa javnim prostorima i kancelarijama koje ograničavaju bakarni paneli sa prozorima koji su drugačiji na svakoj od njih u zavisnosti od pozicije i orjentacije i unutrašnjim

slojem za ulaz, kretanje i sastanke koji je u finskoj kulturi poznat kao aula. Kao što plan dvorišta korespondira sa kontekstom na više nivoa, i dizajn ima istu svrhu. Kompletna ideja je povezanost sa okolinom, tačan raspored i kontrolisana svrha i namjena svakog segmenta, prilagođenost dnevnim smjenama svjetla - jednom riječju ambiciozan projekat koji svakim segmentnom odgovara i poštuje religiozno civilne potrebe i njihove tehničke zahtjeve. Izdižući se iznad dvorišta, dramatična linija krova zatvara formu molitvene sale i dječjeg centra imajući istovremeno i simboličan i skulpturalni karakter. Ugaona forma mase sale zatvara u sebe uređaje za kontrolu vazduha i uokvirava krovne prozore koji propuštaju direktno prirodno svjetlo u unutrašnje prostore. Sve ove karakteristike pažljivo su prilagođene različitim potrebama zajednice ali i prilično surovim vremenskim uslovima u FInskoj. Kvalitet materijala zadovoljava te uslove ali istovremeno i budžetska ograničenja. Bakar je odabran zbog rijetke potrebe za održavanjem i sposobnosti oblaganja kompletnog eksterijera, i zidova i krova. Hibridna struktura rama kombinuje ojačani betonski noseći sloj zidova i čelični ram na koji su pričvršćene drvene strukture kroz koje se naziru i krovne forme. Tordimenzionalne varijacije bakarnih panela rezultat su digitalne analize površina zgrade, prilagođene

meksimalnim dimenzijama standardnih bakarnih ploča. Buduća zelena patina preko netretiranih površina nešto je što su arhitekte predvidjele kao poželjan znak starenja zgrade. Paleta boja korišćenih u unutrašnjosti jednako je prilagođena kao i sve ostalo u projektu. Molitvena sala, pored topline i taktilnosti koju samu po sebi nose paneli od smrče, ima mnoštvo detalja: fino zaobljene hrastove kvake na mesinganoj stolariji, staklene panele sa natpisima iz Biblije na različitim jezicima i posebno prilagođene i izrađene stolice koje je dizajnirao Mikko Paakkanen držeći se nordijske tradicije. Slojeviti stakleni zid iza oltara jarko obojen svim bojama spektra djelo je umjetnika Hannu Konola-e. U Finskoj, ovakvi projekti obično se biraju kroz javno takmičenje ali OOPEAA je odabrana kao arhitektonskog izvođačka ponude. To je navelo arhitekte u direktnu vezu sa lokalnom zajednicom kroz mnoštvo istraživačkih razgovora tokom mnogo mjeseci planiranja. Ovo je rezultiralo jednospratnom zgradom koja pruža toplu dobrodošlicu i prostor pristupačan svima. Uklapanjem forme i namjene kao i poštovanjem osnova dizajna stvoren je urbani hram koji je za ponos svakom stanovniku. Sveto i sekularno podjednako su utkani u kapelu Suvela a kao takva ona savršeno zadovoljava potrebe zajednice u kojoj se nalazi. Upravo kakva finska crkva i treba da bude.

Predstavljanje: firma „ING-INVEST“

ARHITEKTURA JE UMJETNOST RASIPANJA PROSTORA “Philip Jonson” O FIRMI „ING-INVEST“ d.o.o. Danilovgrad je firma koja se od svog osnivanja, od 1997.g., bavi projektovanjem, izvođenjem, stručnim nadzorom, revizijom projekata i tehničkim prijemima svih tipova građevinskih objekata. Njen osnivač je arhitekta Veselin Bato Radulović, dipl. ing. Preduzeće „ING-INVEST“ d.o.o. Danilovgrad je kompletan, stručan i samostalan sistem, kadrovski opremljen na najvišem stručnom nivou i tehnički opremljen najsavremenijom računarskom i softverskom opremom.

Ovaj, po vokaciji, projektantski biro je doživio veliku ekspanizuju sa početkom 2011. godine, kada je širio svoj kadar mladim i perspektivnim ljudima. Rast broja saradnika se, od tada, veže za oko 40 inženjera i 10-ak tehničkih lica. O KOLEKTIVU Prilično mlad kolektiv redom čine stručni pojedinci visokog obrazovanja, sa velikim ambicijama u svojoj branši. Svoj zadatak obavljaju na visokom nivou, pružajući klijentima kvalitetnu saradnju u toku cijelog procesa rada. Naš posao, u svim aspektima vrlo zanimljiv, nikako

kih, sportskih, ekonomskih, pomoćnih objekata, kao i adaptacija, sanacija, rekonstrukcija, investicionih održavanja, urbanističkog projektovanja, projekata eksterijera i enterijera. Bavimo se javnim poslom, a naši učinci su svakodnevno vidljivi u vašem okruženju, konstatno izloženi očima javnosti. Stručnim nadzorom na objektima koji su projektovani od strane drugih lica, srijećemo se sa različitim rješenjima, različitim mišljenima, širimo sopstvene vidike, uputimo i prihvatimo sugestije. nije pošteđen spornih, problematičnih pitanja, ali do rješenja uvijek dolazimo timski. Jedna od bitnijih karakternih crta našeg tima je upravo kolegijalnost. Trudimo se da klijentima budemo dostupni u svakom trenutku i spremni da im na jednostavan i efikasan način prezentujemo presjek stanja njihovog projekta, bez obzira da li se radi o projektovanju, nadzoru ili izvođenju radova na objektima. DJELATNOSTI I ZNAČAJNI PROJEKTI U dugogodišnjem radu preduzeće je radilo na projektovanju, izvođenju, vršenju stručnog nadzora i vršenju tehničke kontrole-revizije, tehničkim prijemima različitih i mnogobrojnih objekata: stambenih, poslovnih, proizvodno-tehnološ-

Naša misija je kreiranje svijeta oko nas, upotrebljivog prostora, koji ne smije biti samo skupa skulptura na postolju. Iz tog razloga, skoro pa besmisleno je porediti vrijeme provedeno na projektu, mjereno danima, mjesecima, eventualno godinama, u odnosu na višedecenijsko postojanje objekta nastalog upravo iz naših papirnih poligona. Obzirom na to da smo veoma prisutni na graditeljskoj sceni Crne Gore i neskromno rečeno, među liderima u našem poslu, imali smo priliku da učestujemo na vrlo zanimljivim i značajnim projektima. Mnogi od njih su publikovani kroz različite medije, ali mi ćemo i ovdje istaći samo neke od njih. Najizazovniji među javnim objektima bili su: Nacionalni centar za transfuziju krvi u

Podgorici, Izmještanje ikone Bogorodice Filermose, Sportske dvorane u Podgorici, Žabljaku, Cetinju i Gusinju, Novo gradsko pozorište u Podgorici, Administrativni objekat za zgradu Opštine Mojkovac, Rekonstrukcija Kraljevskog pozorišta “Zetski dom” na Cetinju, Dječiji vrtić na Starom aerodromu u Podgorici, Rekonstrukcija Doma kulture u Beranama, Srednja stručna škola u Golubovcima, Kompleks za SAJ i PJP na Zlatici u Podgorici, Zajednički granični prelaz između Crne gore i Albanije, Rekonstrukcije Bazena “Nikša Bućin” u Kotoru i gradskog bazena u Podgorici (nadkrivanje), Gradski trg u Danilovgradu, Dom starih u Podgorici i brojni drugi. Osim javnih objekata posjedujemo i veliku referentnu listu stambenih i rezidencijalnih objekata. Obzirom na to da se redom radi o privatnim objektima, nemamo mogućnost da baš svakom od njih damo ime, ali navešćemo one, koji ćete vi, dragi čitaoci sigurno prepoznati. Izdvajamo: Zgrada “Ćošak” u Podgorici, Zgrade Crnogorskog fonda za stambenu izgradnju, Porodična vikendica na Žabljaku (u kojoj je snimana serija “Budva na pjenu od mora”), Dvije nove zgrade uz korito rijeke Morače čija je izgradnja u toku (“VB INVEST” kod Vezirovog mosta i “Fidija” kod hotela “Ambasador”), Stambeni kompleks Topla III u Herceg Novom i izuzetno veliki broj drugih kolektivnih i porodično

lektivni duh. Svakodnevno, višečasovno, zajedničko provedeno vrijeme stvorilo je i razvilo među našim ljudima izuzetne prijateljske odnose Rado provodimo vrijeme u raznim aktivnostima, proslavama, sportskim dešavanjima. Više puta godišnje organizujemo treninge u polju life i business coachinga, što zaista budi novu energiju u kolektivu. Nezaobilazna su rekreativna druženja, kao rafting Tarom, posjeta Avanturističkom parku na Ivanovim koritima, kanjonu Nevidio i dr.

stambenih objekata. Od turističkih objekata izuzetna nam je čast istaći da smo radili projekte za: objekte u kompleksu “Ruža Vjetrova”, objekat “Slavija” u Budvi, idejno rješenje za Hotel “Zeta” u Danilovgradu i mnoga druga idejna rješenja i glavne projekte za hotele i turističke objekte na teritoriji cijele Crne Gore. Ne želimo da zaobiđemo ni kategoriju infrastrukturnih objekata i pomenemo da smo radili: Trafostanicu TS 110/10kV Kličevo II, TS 110/10kV Škaljari, TS 35/10kV Jezerine, TS 35/10kV Klinci i mnoge druge trafostanice. Od putne infrastrukture želimo istaći: Rekonstrukciju ulice 13. Jul na potezu od Malog mosta do Carevog mosta u Nikšiću, rekonstrukcija dijela saobraćajnice Partizanski put (od kružnog toka do trafostanice PGII), rekonstrukcija lokalnog puta Plav – Vojno Selo Gusinje, idejno rješenje za rekonstrukciju trotoara i izgradnju biciklističkih staza u Podgorici. Nesvakidašnji infrastruktirni projekti su bili i Glavni projekat odvojenih kanalizacionih sistema za prikupljanje i odvođenje fekalnih i atmosferskih otpadnih voda u naseljima Kodra, Totoši, Bijela Gora i Donja bratica u opštini Ulcinj, kao i Glavni projekat biljnog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda za 500es sa nedostajućom kanalizacionom mrežom u opštini Šavnik. Naročito zadovoljstvo nam predstavljaju projekti enterijara, među kojima su : poslovnice kladionica Volcano, filijale Hipotekarne Banke u Podgorici i Porto Montenegro u Tivtu, Hotel “Sato” u Sutomoru i brojni enterijeri stambenih objekata. DRUŠTVENA ODGOVORNOST U modernom business svijetu društvena odgovornost je imperativ i ideja koju

je nemoguće ignorisati. Svjesni koliko je važno biti uključen u društvo i pomoći da se bar neki problemi zajednice riješe, često se odazivamo i iniciramo akcije koje su potrebne društvu. Poslovna konekcija nam je probudila svijest da jednom ili dva puta godišnje dobrovoljno doniramo krv Nacionalnom centru za trasfuziju krvi. Odnedavno su mališani vrtića “Đina Vrbica” naši susjedi, pa nas često obraduju svojim prisustvom. Pomogli smo akciju koju su organizovali u cilju prikupljanja sredstava za liječenje djece koja se bore protiv karcinoma. Sa nevladinom organizacijom Forum MNE i Opštinom Danilovgrad učestvovali smo u akciji sadnje novembru 2016. Godine, na dječjem igralištu kod stadiona „Braće Velašević” i u blizini OŠ „Vuko Jovović“. TEAM BUILDING Čovjek može naporom i trudom da savlada brojne vještine i stručna znanja, pa nam je vrlo bitno da njegujemo ono po čemu smo izuzetno prepoznatljivi – ko-

Godinama unazad smo proslavljali godišnjicu rada naše firme, a ove godine želimo da najavimo i veliku proslavu jubileja – 20 godina rada, gdje očekujemo veliki broj zvanica, a nadamo se da ćemo vidjeti i neke od vas, čitalaca. Smatramo da se dobar rad imperativno treba nagraditi, dobar kolektiv njegovati, a kolektiv “ING INVEST” sigurno to zaslužuje. KAKO DO NAS Već pri prvoj posjeti, biće nam zadovoljstvo da vas upoznamo sa našim kolektivom i moderno opremljenim prostorom u kojem boravimo i radimo. Prostorije naše firme su u Ul. 8. marta, br. 76., na Zabjelu u Podgorici. Kao što smo već rekli, prisutni smo u brojnim medijima, a oglašavamo se i na društvenim mrežama. Za sve informacije možete posjetiti naš sajt www.inginvest. me , naša facebook stranica je ING Invest, Instagram inginvest.me, Linkedin ING INVEST.

nagradna igra časopisa prostor Časopis «Prostor» je u saradnji sa radnjom La Mia Casa organizovao nagradnu igru «Moj omiljeni kutak/ambijent». Cilj nagradne igre je bio da facebook pratioci naše stranice pokažu svoju kreativnost u uređenju prostora. Nagradna igra, koja se organizovala na Facebook stranici časopisa trajala je od 01. do 25. februara na način da u periodu od 01. do 15. pratioci dostavljaju fotografije, a period glasanja je trajao od 15. do 25. februara. Pobjednička fotografija birala se putem Facebook-a. Autor forografije sa najviše lajkova osvojio je vaučer u iznosu od 100,00 eur za kupovinu u radnji La Mia Casa u Delta city-ju. Biljana Niković

Dragan Zlatičanin

Nina Vukčević

Milovan Rudić

Irena Milačić

Tamara Terzić Šlivančanin

Green Factory M O N T E N E G R O

Green Factory i I&S Team Green Factory i I&S su partnerske i mlade firme čiji menadžment i zaposleni imaju više od decenije iskustva u građevinskim poslovima - unutrašnje i spoljašnje uređenje, kao i projektovanje, dizajn i izvođenje svih vrsta objekata. Naši timovi iz obje firme potekli su iz nekih od najvećih svjetskih građevinskih korporacija poput Strabaga, Besix-a, Pizzaroti-ja, i imaju i iskustvo rada u Crnoj Gori i inostranstvu. Zahvaljujući tom iskustvu i našoj posvećenosti, entuzijazmu i kreativnosti uspjeli smo da za samo nešto više od 3 godine postanemo prvi izbor najvećih stranih i domaćih investitora u Crnoj Gori – Porto Montenegro, Luštica Bay, Strabag, Lindner, CRBC, Admiral Holding, i mnogi drugi. 70

Green Factory Montenegro je centar za pejzažnu arhitekturu i spoljašnje uređenje. Pruža kompletnu uslugu počev od izrade projekta, nabavke i uvoza dekorativnih biljaka sve do sadnje i profesionalnog održavanja. Naša specijalnost je upravljanje velikim i komplikovanim projektima sa zahtjevnom sadnjom. I&S Team se bavi dizajnom, izvođenjem i upravljanjem svim vrstama građevinskih radova. Sve ovo pratimo uz odgovarajuće tehničko znanje, i izvodimo mehanizacijom i kvalifikovanom radnom snagom do najsitnijih detalja. Naša vizija potkrijepljena je stručnim znanjem i potrebnim licencama iz svih oblasti građevinarstva. Pažljivo biramo dobavljače i partnere – za zelene krovove koje trenutno izvodimo na F fazi Lustica Bay projekta koristimo elemente vodećeg

svjetskog proizvođača iz oblasti tehnologije zelenih krovova, ZinCo. U saradnji sa našim partnerima iz Italije, čiji smo zastupnici za Crnu Goru, možemo obezbijediti izuzetno širok

Green Factory trenutno radi na pripremama za spoljašnje uređenje za aneks Regent hotela u Porto Montenegro kao i za novu fazu u Lustica Bay. izbor sadnica koje su sve takozvana “prima scelta”, tj. A klasa, pripremljene po relevantnim međunarodnim standardima kvaliteta. Distributeri smo za ekskluzivnu liniju keramičkih vazni kompanije Poggi Ugo, a možemo ponuditi suncobrane Sun Square i Tucci, kamen Furrer, itd.

I&S Team radi većinu završnih radova na projektu Lustica Bay, a od skoro se možemo pohvaliti i odabirom za glavnog izvođača za Lustica Bay „Town Houses“ i vile koje će uskoro početi sa izgradnjom.

Green Factory je bio sponzor Drugog crnogorskog salona arhitekture otvorenog u maju 2016 godine.

rezultati konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje dječjeg vrtića i jaslica u Bloku VI u Podgorici

Sloboda kruga Krug je jedan od osnovnih arhitepiskih oblika. On nema početak, nema kraj, nema uglove ni stranice. Baš zato on simbolizuje jedinstvo, beskraj i slobodu.

Nedavno su nakon odlaganja objavljeni rezultati konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje dječjeg vrtića i jaslica u Bloku VI u Podgorici. Planiran je objekat na ukupnoj površini od 3185 m2. Od pristiglih 23 rada žiri je odlučio da prvu nagradu dodijeli radu pod šifrom “ringeraja” autorskog

tima Đina Prnjat, Nemanja Mitrović i Ana Raičević, drugu radu pod šifrom “83645” autorskog tima Dejan Miletić, Jelene Miletić, Aleksandar Slaviković I ivana Markićević, a treću rad pod šifrom “142,117.920.16” autorskog tima Milić Đerković, Nevena Mijušković, Ivan Asanović, Dušan Džudović.

Po ocjeni komisije koja je bila u sastavu Mileta Bojović, Ivan Rašković, Krešimir Rogina, Slavica Luburić, kojom je predsjedavala Dijana Vučinić prvonagrađeni rad se definitivno izdvaja kao najkompletnije i najzanimljivije rješenje kada se uzmu u obzir svi kriterijumi.

Prvonagrađeni rad “Ringeraja” je idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje koje ima za cilj da pruži ugodno i kvalitetno mjesto za boravak djece predškolskog uzrasta. Detaljnom analizom uže i šire lokacije sa više značajnih aspekata, izvedene su osnovne smjernice za pozicioniranje objekta,

kao i neke od tipskih karakteristika samog objekta. Posmatrajući kontekst lokacije na makro planu, da se primijetiti nekoliko manjkavosti u okruženju budućeg vrtića, od čega se najviše ističe prevelika zastupljenost kolskog sabraćaja, koji je preuzeo najznačajniju ulogu u cijelom kvartu. Lokacija je sa

svih strana opkoljena saobraćajnicama koje sve više sužavaju svoj obruč, dok automobili prisvajaju propisane i improvizovane parking površine. Uzevši u obzir i planirane intervencije u daljem razvoju i progresivnoj izgradnji stambenih objekata u bliskom okruženju budućeg vrtića- koje impliciraju

proporcionalno povećanje prometnosti saobraćaja na lokaciji, sigurnost djece je prioritet. Rješenje je dalo adekvatnu zaštitu djece od spoljašnjih opasnosti, a predlog je da se isplaniraju prikladni pješački i biciklistički tokovi oko parcele, što bi imalo i ukupan pozitivan uticaj na kvalitet života u cijelom bloku. Uzeta je u obzir i činjenica da na području Podgorice duva veći broj vjetrova, od kojih su dominantni oni iz sjevernih pravaca u zimskom periodu, dok su u maloj mjeri zastupljeni južni u toplom periodu. Štetni uticaji hladnog vjetra se izbjegavaju postavljanjem ulaza u objekat na sjevernu i sjeverozapadnu stranu, dok se prostori za boravak i igru djece organizuju na južnoj strani. Brojne analize arhitekture i urbanizma lokacije, i njihovog konteksta sa parcelom, pokazale su da je najpovoljnija forma objekta- kružna. Analiza oblika i boja Krug je jedan od osnovnih arhitepiskih oblika. On nema početak, nema kraj, nema uglove ni stranice. Baš zato on simbolizuje jedinstvo, beskraj

Krug daje formu, ali ne ograničava slobodu. U njemu i izvan njega je sve u pokretu, on nudi potencijal i sugrnost, nultu tačku iz koje sve kreće i na kraju se završava. Krug poziva na akciju, podstiče djecu na bezbrižnu igru, boravak vani i neograničeno kretanje. Asocijacije na arhetipski oblik kruga su cjelovitost, homogenost, ispunjenost, zaštićenost, fokusiranost, zajedništvo, kompletnost i perfekcija- generišući idealne uslove za svakodnevni boravak djece, zdrav ambijent za napredak i rast. i slobodu. Boje oko nas imaju izuzetnu moć da utiču na našu podsvijest, pa samim tim i na naše raspoloženje i reakcije. Bilo da su one pozitivne ili negativ-

ne, da nas boje podstiču na akciju ili umiruju, činjenica je da umnogome određuju naše svakodnevno ponašanje. U kombinaciji sa određenim oblicima (simbolima) one dodaju na dubini prostora, naglašavaju esencijalno značenje oblika i forme i kreiraju atmosferu u ambijentu. Analizom simbolike i pshilogije boja, bijeloj boji je dodijeljena dominacija u prostoru, dajući akcenat na simboliku čednosti, nevinosti i čistote, koja u kombinaciji sa lajt-motivom zelenila u parteru i toplim bojama enterijera i fasadnih segmenata čine prijatan stimulišući prostor za boravak djece. Prozori različitih veličina i boja duž cijele fasade daju dinamičnost prostoru, otvaraju zanimljive vizure različitih segmenata spoljašnjeg prostora iz dvorišta. Igra prozora na fasadi je dinamički element u arhitekturi koji predstavlja faktor iznenađenja, budući da svaki otvor kadrira različit segment kvarta. Unutrašnji prostor je riješen vodeći se jednostavnošću funkcije i racionalnošću konstrukcije kao osnovnim načelom projektovanja. Zajednički prostor djece je organizovan u sklopu glavnog hola. Nepregrađenost prostora rezultira velikim otvorenim višenamjenskim prostorom, dok mobilni namještaj omogućava svakodnevnu prenamjenu prostora za svaku priliku, zajedničke radionice, priredbe ili dobijanje više tematskih kutaka i istraživačkih radionica. Jednostavnim

pomjeranjem enterijerskih elemenata se postiže ambijent prilagođen svim karakterima i interesovanjima djece, koji prati raznolik program priredbi, teatra, pjevanja, igre ili sviranja, a

izlazak u dvorište omogućava organizovanje sportskih događaja. Hodnik je pregledan i jednostavan, a svetlarnici različitih boja uvode prirodno osvjetljenje i na jednostavan način vizuelno

izdvajaju učionice. Pristup pri projektovanju učionica se zasniva na jednostavnim prostorima koji su fleksibilni i multifunkcionalni. Zasebne učionice daju manje ograničene prostore, izazivaju podijeljenost i usamljenost kod djece, stoga su prostori za boravak spojeni, pa se umjesto šest učionica dobijaju tri velike fleksibilne prostorije za zajedničko učenje i druženje, sa mogućnošću prenamjene prostora rasklopivim namještajem u vidu polica, pa se mogu formirati manji prostori za grupni ili individulani rad, tematski kutci, ili se po potrebi potpuno ukloniti i koristiti cijeli boravak. Na ovaj način se izuzetno lako upravlja prostorom, pa su i djeca uključena u formiranje svog prostora. Ovakvi otvoreni prostori daju

djeci slobodu, podstiču na zajedništvo i inkluziju, kreiraju dinamičan prostor za sve. Južna fasada je kompletno oslobođena zidova, što pruža maksimalnu osunčanost dječijih soba tokom cijelog dana, kao i odličnu vizuelnu povezanost unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora. U skladu sa konceptom učionica, principom bez segregacije djece, ukinute su male pripredajuće zasebne terase, a cijeli raspoloživi prostor parcele je pretvoren u veliko zeleno igralište i dodijeljen svoj djeci na korišćenje. Granice između vanjskog

i unutrašnjeg prostora se brišu, nema ograđenost i podjela, i tu počinje veliko igralište za slobodno razmišljanje, učenje kroz igru, zajednička iskustva i uspomene. Iako je objekat introvertan, unutrašnjost perforirane envelope obiluje interaktivnim elementima u enterijeru i eksterijeru, zidovi se koriste za penjanje, crtanje, igranje i učenje o slovima i oblicima na magnetnim tablama. Djeca su važna, i uključuju se u svaki dio arhitekture i formiranja prostora, uče u prirodi, kroz igru i kreativni podsticaj. Vrtić ima prohodan

zeleni krov koji figuriše kao produženo dvorište do kog se dolazi polukružnom blagom rampom uz zid bedema, nagiba 3.5 stepena. Cjelokupan program boravka predškolske djece, sa zajedničkim prostorom i neophodnim medicinskim sadržajima je organizovan u prizemlju, a sprat je namijenjen prostoru jaslica. Prostori za spavanje mališana su orjentisani ka istoku, gdje dobijaju dovoljno osvjetljenja tokom dana, a duž fasade su montirani platneni paneli koji propuštaju blago svjetlo u spavaone. Redukovani elementi panela daju toplinu objektu, a pored estetske vrijednosti su i povoljno ekonomično rješenje. Racionalnu konstrukciju i jednostavne materijale prate i principi korišćenja alternativnih izvora energije. Sve prostorije su prirodno ventilisane, zeleni krov sprečava pregrijavanje objekta u toplijem dijelu godine, a u hladnom periodu gubitak toplote, dok solarni paneli omogućavaju iskorišćavanje sunčeve energije za zagrijavanje. U enterijerskoj obradi se koriste prirodni materijali, uglavnom drvo, što doprinosi prijatnom i zdravom ambijentu za život. Boravkom u prirodi i uređenom okruženju djeca uče o ekologiji i održivosti životne sredine. Dijete se postavlja u centar zbivanja, uključuje se u sve tokove, kreiranje svog prsotora, život u zajednici, a vaspitanje i učenje postaje lako. Kao igra.

Drugorangirani rad “83645” je koncipiran kao struktura gradiranog prostora od zatvorenog, preko pokrivenog do otvorenog. Šema je radsijalna i središte objekta je simbolički centar prostorne organizacije a otvoreni atrijum konotira prirodu kao izvorište života. Krovna ravan predstavlja osnovni element prostorno oblikovasne kompozicije kojoj su potčinjeni ostali segmenti sklopa. Otvori u ploči omogućavaju tokom dana različite svjetlosne “situacije i likove” koje se pojavljuju unutar objekta. Ne ulazeći u sve detalje mora se istaći da pokrivena dvorišta omogućavaju aktivnosti korisnika napolju i u situacijama kada nijesu idealni vremenski uslovi , predstavlja posebnu prednost ovog koncepta.

Ne ulazeći u sve detalje mora se istaći da pokrivena dvorišta omogućavaju aktivnosti korisnika napolju i u situacijama kada nijesu idealni vremenski uslovi , predstavlja posebnu prednost ovog koncepta. Trećerangirani rad “2142.117.920.16” je takođe podređen kružnoj formi objekta ali je u ovom slučaju otvoreni prostor u samom centru objekta, dok je objekat postavljen kao ostrvo u donekle otuđenoj okolini i sa ograničenjem aktivne komunikacije između otvorenog i zatvorenog prostora. Ipak mana je manjak svijetla u boravcima za djecu, usled insistiranja na precizno definisanoj formi i fasadi objekta. U isto vrijeme je vizuelna komunikacija između zatvorenog i otvorenog dijela uvijek prisutna što prostoru daje vrlo zanimljivu dinamičnu vizuelizaciju. Ubjedljiva forma ostavlja snažan utisak u kontekstu u kojem se nalazi. Tu je i zeleni krov koji dodatno doprinosi vješto postavljenoj materijalizaciji i likovnosti.

KREIRANJE AMBIJENTA

POČINJE OD PODA - Savjeti za uređenje prostora – Swiss Krono laminati -

Prilikom izbora boje laminata, potrebno je uzeti u obzir i postojeći nameštaj u prostoriji kao i boje zidova.

Ukoliko ste se odlučili za zamjenu postojećeg poda u vašem domu ili opremanju novog ambijenta, krenite od izbora poda koji će u vašem prostoru istaknuti sve ostale stilske detalje. Predlažemo da Vaš izbor nove podne obloge bude upravo laminat, a u nastavku dajemo par podataka i savjeta zašto je ova vrsta poda pravi izbor za vas. 80

U širem značenju, pod naziv laminat spada svaki materijal konstruisan spajanjem dva ili više sloja različitih materijala. Njemačka kompanija Swiss Krono Group predstavila je laminatne podne obloge 1993. godine. SWISS KRONO laminat je moderna podna obloga, koja predstavlja idealnu kombinaciju funkcionalnosti i stila, visoke čvrstine, modernog izgleda i dugog vijeka trajanja. Jednostavna i brza ugradnja, kao i lako održavanje svrstavaju ovaj laminat u najinteresantnije vrste podova današnjice. Sastav SWISS KRONO laminata u najvećem procentu čini drvo – čak preko 90%. Tako visok procenat ovim podnim oblogama daje brojne dobre karakteristike drveta. Sastoji se iz četiri sloja: gornjeg-površinskog sloja, dekorativnog, nosećeg i balansirajućeg sloja. Površinski sloj mu obezbjeđuje trajnost, otpornost na habanje, mrlje, žar od cigareta kao i postojanost boja. Dekorativni sloj od štampanog papira, daje mu konačan izgled i obezbjeđuje neograničene mogućnosti kreiranja dezena. Bez obzira da li volite izgled klasičnog hrasta ili savremeni izgled pločica rustičnog drveta ili trendi adaptacije, maštovitih patchwork modela ili jednobojne uzorke sa sjajnim ili mat efektom - prak-

U specijalizovanim CEROVO prodajnim objektima u Baru, Ulcinju, Budvi, Sutomoru, kao i u salonu keramike CER STYLE na Starom Aerodromu u Podgorici na AKCIJSKOJ ponudi se nalaze laminati debljine od 7mm do 12mm. Pored standardnih dezena u ponudi su i interesantni dekori sa novim 3D efektima koji vjerno predstavljaju pukotine i izgled rustičnog ili korišćenog drveta, naizmenično kombinujući mat i sjajne površine. Igra svjetlosti i sijenki na površini ovih laminata vjerno predstavlja dubinu i specifične karakteristike drveta. Stalne akcije i izbor velikog broja dekora laminata, ponudu u CEROVO prodajnim objektima i CER STYLE salonu čini jedinstvenom na tržištu! Asortiman SWISS KRONO laminata je na popustu do 15.aprila. tično nema granica vašoj kreativnosti sa SWISS KRONO laminatima. Noseći sloj se sastoji od drvnih prerađevina nastalih razlaganjem drveta u komadiće ili vlakna, te njihovim povezivanjem (najčešće presovanjem) uz dodatak

lijepka odnosno smola. Zahvaljujući ovoj kombinaciji noseći sloj postiže svoju čvrstinu. Balansirajući sloj ima ulogu da zaštiti pod od prodora vlage i time spriječi deformisanje materijala koje bi moglo

Tamnije nijanse podova vizuelno smanjuju prostoriju.

Sitnije šare se bolje uklapaju u manjim prostorije.

nastati pri upijanju vlage. Sloj se sastoji od papira impregniranog smolom. Tvrdoća površine laminata spriječava raznošenje prašine i razmnožavanje bakterija. Ogromne prednosti laminata SWISS KRONO rezultirali su vrlo čestim izborom ove vrste podloge pri opremanju hotela, restorana, kancelarija, prodavnica i domova. Fabrika može ponuditi laminate klase 31,32 i 33. Klasa predstavlja tvrdoću površinskog sloja. Za stambene prostore, odnosno prostore manje frekventnosti kretanja preporučuju se laminati klase

Veliki je broj detalja na koje treba obratiti pažnju prilikom odabira idealne podloge za vaš prostor. Zato vam, u CER STYLE salonu keramike u Podgorici, na raspolaganju stoji arhitekta za besplatne savjete i pomoć oko uređenja prostora. Zakažite svoj termin za konsultacije na 068 834 834 ili pošaljite e-mail na info@cerstyle.me.

31. Laminati klase 32 i 33 posjeduju ojačan površinski sloj i mogu se instalirati u prostorima visoke frekventnosti kretanja, kao što su hoteli, restorani, kancelarije i dr. Održavanje laminata je izuzetno jednostavno. Za redovno čišćenje dovoljno je da ga prebrišete suvom krpom ili usisate. Ukoliko smatrate da je potrebno, ovu podnu oblogu možete brisati i vlažnom krpom. Bitno je na kraju prebrisati ga suvom krpom. Preporučuje se i upotreba sredstava za održavanje laminata.

Ukoliko želite da vizuelno povećate prostoriju postavite svijetliju nijansu na podu.

Prednosti laminata SWISS KRONO • Veliki broj dezena • Glavni sastavni element je drvo (90%) • Udobna i topla podloga (rezultat spajanja drvnih vlakana i lijepka na bazi smole) • Otporan na udarce i ogrebotine, dugotrajan • Brza i jednostavna ugradnja • Određene serije su rasklopive i prenosive • Lako održavanje • Laminat ne izaziva alergije

Savjeti stručnjaka Za kvalitet kuće bitan je dobar temelj, a kreiranje ambijenta u domu ili poslovnom prostoru započinje izborom podnih obloga. Boja laminata utiče na cjelokupan dojam i izgled prostorije. Pravilno odabrana boja poda može vizuelno povećati ili izdužiti određenu prostoriju.

namještaj

sa stilom

Sofa Bed je multibrend radnja sa sjedištem u Podgorici. Dio je Habitat grupe i uvoznik je nekih od najpoznatijih svjetskih brendova u proizvodnji namještaja, tekstila i proizvoda od stakla, porcelana, keramike. Ono po čemu je Sofa bed naročito prepoznata jeste po brendu Ikea, čiji je uvoznik više od deceniju i po. Ponuda ovog brenda je široka: od namještaja za uređenje kako životnog tako i radnog prostora, tekstila, rasvjete, do dekoracija i potrepština za kuhinju, kupatilo, kao i vanjskog namještaja.

Uz to, u radnji su zastupljeni i evropski i svjetski poznati brendovi: ASA Selection, Leonardo, Brabantia, Umbra, David Fusseneger i sl. Asa Selection je njemački brend i jedan od vodećih proizvođača keramike i porcelana. Iz ponude ovog brenda naročito treba istaći posuđe izrađeno od najkvalitetnijih materijala, dekoracije i aksesoare koji na pravi način upotpunjavaju svaki prostor. Njemački brend Leonardo nastao je kao mali porodični biznis da bi izrastao u jednu od vodećih

evropskih kompanija u proizvodnji staklenih dekoracija. Proizvodi ovog brenda sve više su prepoznati u uređenju modernih, urbanih enterijera za mlađu populaciju. Još jedan brend koji je nerazdvojiv od navedenih jeste kanadska Umbra, koja se bavi proizvodnjom aksesoara i sitnog namještaja od drveta, metala, plastike, gume. Njihovi proizvodi odlikuju

se praktičnošću i visokim kvalitetom materijala od kojih su napravljeni. Brabantia je holandski brend specijalizovan za proizvodnju kuhinjskih i kupatilskih aksesoara, kao što su korpe za otpatke, korpe za veš, difuzeri, i sl. Materijali koji se koriste pri izradi su metal, plastika, guma. Svi proizvodi ovog brenda imaju garanciju od 5 do 10 godina.

Sofa Bed Džordža Vašingtona 3/19, Podgorica Tel: +382 20 228 135 Mob. +382 69 134 032

www.luxenterijeri.me

+382 67 507 217

Od ideje dO

realizacije - K a K o r e n o v i r a t i p r o s t o r turističko b e z naselje n e vrba rvoze -

Samo onaj ko je makar jednom u životu radio renoviranje poslovnog prostora ili svog doma zna koliko ta “avantura” može nervoze da stvori. Bilo da već imate urađen predlog dizajna enterijera ili samo ideju o funkcionalnim potrebama Vašeg budućeg prostora, uvijek imate dilemu gdje i koji materijal nabaviti, koliko će koštati planirani posao i, možda i najbitnije, kako da nađete kvalitetan tim majstora koji će Vaše zamisli sprovesti u djelo baš onako kako želite i to sve BEZ NERVOZE. 15

Revolucija u izgradnji mostova Pripremila: Sandra Vahtel

Kina je oduvijek prednjačila kada su pitanju revolucionarne konstrukcije, arhitektonska zdanja i građevine. Takođe, uvijek su išle u korist građana i bile su praktičnog karaktera. I ovog puta su nadmašili sva očekivanja sagradivši most Beipanijang najviši most na svijetu.

Na izgradnji mosta se radilo tri godine, uz učešće oko 100 inženjera i tehničara. Most Beipanijang, koji se nalazi iznad rijeke Beipan u jugozapadnoj Kini visine je 565 metra i dužine 1,34 kilometara. Spaja grad Sjuanvej u provinciji Junan i okrug Šuiceng u pokrajini Guejdžou. U trogodišnju izgradnju uloženo je oko 140 miliona dolara. Ovaj most, koji ima četiri trake, skratiće put

od Sjuanveja do okruga Šuiceng sa više od četiri sata na oko sat vremena. Raspon između njegovih tornjeva iznosi 720 metara. Dugačak je 1.341 metar, a dio je 3.405 kilometara dugog autoputa. Most je najvećim dijelom građen potpuno novim tehnološkim procesima koji su morali biti razvijeni u hodu kako bi se dvije planine mogle spojiti građevinom čija visina odgovara zgradi od 200 spratova.

Ovaj most je, kada je visina u pitanju, skinuo s trona most preko rijeke Sidu, visok 495 metara, takođe u Kini. Osnovni građevinski materijali koji se koriste za gradnju mostova danas uključuju čelik i beton. Najčešće korišćeni beton u Kini je klase betona C40 i C50, sa čvrstoćom kocke od 40MPa i 50MPa. Klase betona C60 i C70 se takođe koriste ali rjeđe. Najčešće korišćeni tipovi čelika su Q235 i Q345 91

Sanhao most

Most Dagu u Tjencinu

sa jačinama od 235MPa i 345MPa. Ovi materijali se neuporedivi sa materijalima koji se koriste u većini drugih zemalja. Estetika mostova je sastavni dio urbanističkog planiranja nekog grada, i ona je važan dio u stvaranju dobrog životnog okruženja. Sve više estetika postaje ključna komponenta prilikom projektovanja mostova. Tako je most Dagu u Tjencinu - reper koji je simbol za grad. Most povezuje lokalne ulice, pa je time visina bila fiksna. Potrebna navigaciona visina rijeke je ograničila visinu konstrukcije na samo 1,4m u centralnoj tački mosta. U kombinaciji sa visokim seizmičkim 92

uslovima na lokaciji i postojanju mekih slojeva zemljišta na obje obale rijeke, projektovanje ovog mosta je predstavljalo izazov. Dobijeni asimetrični lukovi su izrazito umjetnička struktura koja se jedinstveno harmonizuje sa svojom strukturom. Sanhao most u Šenjangu je još jedan most-simbol koji je naručen takav od strane investitora. Putna površina je široka 29,5 metara. Most ima dva glavna raspona od po 110 metara. Prvobitni dizajn je bio zasnovan na konceptu konvencionalnog kablovskog mosta kome bi bili potrebni čelični kutijasti nosači za smanjenje sopstvene težine. Čelične grede su mnogo više skuplje od betonskih u Kini. Ali betonske grede

bi bile previše teške za ovaj delikatan toranj. Kako bi se ovaj problem riješio, novi koncept mosta „gredni most djelimično podržan kablovima“ je razvijen i primjenjen. Inovativni koncept koristi kapacitete betonskih greda po tome što je u osnovni on projektovan kao gredni most. Kablovi se koriste da pokupe razliku između opterećenja koje greda može da nosi i stvarnog uslova opterećenja. U slučaju mosta Sanhao, kablovi nose oko polovinu ukupnih opterećenja koje djeluju na most. Kablovi se sastoje od sedam žičanih lanaca ispunjenih epoksidom i zaštićeni sa PE cevi. Svaki lanac može biti zamijenjen pojedinačno. Mostogradnja je porasla kako je mod-

Kina je planinska zemlja sa dubokim dolinama i velikim klisurama. Ona je takođe prepolovljena od strane mnogih velikih rijeka, kao što su rijeke Jangce i Žuta rijeka. Razvoj novih drumskih i željezničkih sistema će nesumnjivo zahtijevati izgradnju mnogih velikih mostova.

ernizacija i industrijalizacija Kine naglo rasla nakon 1976. godine. Trenutno, Kina ima oko 3,5 miliona kilometara autoputeva i 70.000 kilometara magistralnih puteva. Mnogi veliki mostovi izgrađeni i biće izgrađeni u budućnosti duž ovih ruta. Kina planira izgradnju “iluzionih” mostova Najnoviji dizajn francuskog arhitekte Martina Duplantiera nalazi se pored čuvenog Vulingjuan regiona. Projekat koji košta oko 5 miliona dolara sastoji se od mostova koji će se pojavljivati u vazduhu. Prizor ne može biti više živopisan zbog čega je naveden kao dio UNESCO-ve svjetske baštine 1992. godine. Koristiće se materijali kao što su ogledala nerđajućeg čelika i crnog kamena, koji postaju reflektivni kada ima padavina. To će omogućiti optičke iluzije tako što će se odražavati sve što je ispod i iznad mosta a kasnije sve to nestaje. Jedan od mostova ima odjeljak koji je namijenjen samo za najhrabrije posjetioce, jer će oni moći da legnu na jaku mrežu sve dok gledaju pravo u duboku prazninu ispod. Još jedan dio projekta će se sastojati od crnog kamenja, koje će na svakih sedam minuta biti pokriveno tankom izmaglicom kroz vještački proizveden oblak (napravljen od mlaza vode postavljenog na mostu). Kada se magla slegne na mostu, kamen će odražavati sve što je iznad toga.

Lista 10 najdužih mostova na svijetu od kojih je 7 u Kini 1. Runyang Bridge (35,660 m) – Kina Runyang Bridge je zapravo kompleks mostova koji prelazi rijeku Yangtze u provinciji Jiangsu, a sastoji se od dva glavna mosta koji vode Zhenjiang na južnoj obali rijeke i Yangzhou na sjeveru. 2. Hangzhou Bay Bridge (35.673 m) – Kina Ovaj most-autocesta ukupne dužine 35 km prelazi preko zaliva Hangzhoui povezuje opštine Jiaxing i Ningbo u pokrajini Zhejiang. 3. Yangcun Bridge (35.812 m) – Kina Ovaj most u Kini spaja željezničku prugu između gradova Peking i Tian – Jin. 4. Manchac Swamp Bridge (36.710 m) – SAD Most u američkoj saveznoj državi Louisiani ukupne dužine 36 km, prelazi preko močvare Manchac i predstavlja jednu trećinu dionice autoceste u Luizijani. 5.Lake Pontchartrain Causeway (38.442 m) – SAD Sastoji se od dva paralelna mosta koji prelaze jezero Pontchartrain u Luizijanii. Ovaj je most spojio udaljenu sjevernu obalu sa područjem grada New Orleansa. 6. Beijing Grand Bridge (48.153 m) – Kina

Most je otvoren 2011. godine i dio je superbrze željeznice na realciji Peking – Šangaj. 7. Bang Na Expressway (55.000 m) – Tajland Most je zapravo autocesta u Bangkoku duga 55 km i otvorena je bila za promet 2000. godine, a do 2010 godine je nosila titulu kao najduži most. Ovaj most je izbačen sa nekih lista najdužih mostova jer većina njegove dužine ne prelazi vodu već kopno. Onaj dio koji prelazi vodu je preko rijeke Bang Pakong. 8. Weinan Weihe Grand Bridge (79.732 m) – Kina Most je dio brze željeznice koja spaja gradove Zhengzhou i Xi’an. Otvoren je 6.2. 2010. godine i zanimljivo je da rijeku Wei prelazi čak dva puta. 9. Tianjin Grand Bridge (113.700 m) – Kina Ovaj most je prvi most koji je izgrađen na dužini dužoj od 100 km. Koristi se za potrebe brze željeznice na liniji Langfang – Qingxian. 10. Danyang–Kunshan Grand Bridge (164.800 m) – Kina Ovaj most rekorder otvoren je 30.6.2011. godine, dug je nevjerovatnih 164.8 km i trenutno drži prvo mjesto najdužih mostova na svijetu. Koristi se za potrebe brze željeznice na liniji Šangaj – Nanjing, a izgradnja je trajala 4 godine.

Kolosalna mašina nazvana SLJ900/32 gradi mostove u Kini Ovo čudo tehnologije, teško čak 580 tona, dizajnirano je za izgradnju mostova i vijadukta. SLJ900/32 je proizvela pekinška kompanija Bejing Wowjoint Machinery koja je ovim veoma ubrzala izgradnju zahtjevnih projekata i troškove svela na minimum. Mašina postavlja ogromne asfaltne blokove na već izgrađene nosače. Posebnim točkovima i viljuškom koja se nalazi sa prednje strane, ova mašina se pomijera i fiksira dok ne postavi dio mosta, a potom nastavlja dalje. Naravno, ova mašina nije potpuno samostalna i potrebna joj je ljudska asistencija. 94

radovi mladih

arhitekata

U okviru DEUS-a (decembarske umjetničke scene) organizovana je izložba povodom deset godina od osnivanja Arhitektonskog fakulteta, kao samostalnog studijskog programa na Univerzitetu crne Gore. Izložbom je ujedno upriličen i početak Decembarske umjetničke scene u Modernoj galeriji 01. Decembra 2016. godine. Na otvaranju su govorili ministar kulture Janko Ljumović, koji je i otvorio izložbu i dekan Arhitektonskog fakulteta prof.dr Svetislav Popović. Na izložbi je predstavljena i Monografija Arhitektonskog fakulteta, koja obuhvata period u radu fakulteta od 2006.-2016, godine. 96

Radovi koji su izloženi predstavljaju retrospektivnu izložbu studentskih rješenja, nastalih u prethodnih deset godina na Arhitektonskom fakultetu. Na izložbi je predstavljeno oko stotinak radova, koji su po mišljenju profesora i asistenata najbolji reprezenti onoga što su studenti radili u prethodnom periodu. U okviru izložbe dat je prikaz idejnih rješenja iz različitih oblasti: arhitekture i urbanizma. To su studenski odgovori na različite teme i lokacije i njihove ideje kako bi trebalo da izgleda arhitektonska slika u našoj zemlji. – istakla je MSc Irena Rajković, član autorskog tima postavke izložbe, u kojoj je učestvovala zajedno sa Msc Marijom Bojović i Msc Aleksandrom Ašaninom, saradnicima u nastavi na Arhitektonskom fakultetu. Izložba predstavlja ideje mladih arhitekata, njihovo viđenje arhitekture i prostora, što je i predstavljeno kroz idejna rješenja u vidu postera i maketa, rađenih u sklopu nastave na Arhitektonskom fakultetu. Radovi su rezultat rada studenata sa profesorima i asistentima i čine njihovo viđenje arhitekture, sa željom da neka njihova rješenja i budu realizovana u praksi.

diplomski rad autor: Dušan aleksić Mentor: prof. dr Dušan Vuksanović dipl.ing.arh Lokacija: kotor

boutique hotel „Bokom zovu onaj čarobni zalijev u koji se spuštaju i tonu kršovita i skoro nepristupna brda južne Hercegovine i Crne Gore. Kažu ljudi, koji svijet obiđu, da je taj jedan od najljepših položaja zemlje; i zbilja bi rekao da se je ovdje priroda igrala kad je svoje čudesno djelo na mahove stvarala” (Stefan Mitrov Ljubiša)

Boka Kotorska je jedinstven zaliv Mediterana – izuzetan kulturni pejzaž koga čini harmonična simbioza prirodnih fenomena i graditeljskog nasljeđa. Izuzetno povoljni i specifični prirodni i klimatski uslovi Zaliva bili su presudni za nastanjivanje ovog područja još od najranijih vremena i izgradnju gradova i naselja na svojstven način, čime je došlo do jedinstvenog sklada tvorevina prirode i ljudskog duha. Morfološki, geološki i hidrološki fenomeni učinili su ovo područje izuzetnom tvorevinom prirode visokih kvaliteta na području Mediterana, a sa svojom sveukupnošću i antropogenom komponentom i u svijetu. Područje zaliva okružuju vertikale dinarsko-primorskog krečnjaka, dostižući najveću visinu od 1895 m (Orjen) i dubinu u zalivu (52 m), čime područje pripada rijetkim oblastima holokarsta u svijetu, sa osobito izraženom kraškom morfologijom i hidrologijom. Boka Kotorska se nalazi na listi Kluba najljepših zaliva svijeta. Zbog svojih izuzetnih univerzalnih kulturnih i prirodnih vrijednosti dio Zaliva, područje Kotora koje obuhvata kotorski i risanski dio zaliva, nalazi se od 1979. godine na UNESCO-voj Listi svjetskog nasljeđa. LOKACIJA Na neizgrađenom kompleksu između hotela Fjord sa istočne strane i objekta Policijske stanice sa zapadne strane, Državnom studijom lokacije, predviđena je izgradnja nautičko-turističkog kompleksa sa hotelima tipa Garni i Boutique hotel i marinom, kapaciteta oko 150 plovila. Ovaj prostor karakterišu veliki devastirani kompleksi “Jugooceanija” i “Fjord”, sa objektima u lošem stanju i neuređenim slobodnim djelovima parcela. Neposredno uz zapadnu granicu kompleksa se nalazi neizgrađeni prostor sa pomoćnim privremenim objektima namjenjen izgradnji NTC - marine. Neophodno je napomenuti da se na ovom prostoru, u zoni buduće marine, uliva osim izvora Gudrić, i nekoliko bujičnih tokova. Najznačajni bujični tok na dijelu obale je Zverinjak, koji se uliva u More neposredno pored parcele postojećeg hotela “Fjord”. Korita svih ovih potoka su neuređena, zasuta otpadom i neophodno je njihovo uređenje i regulacija.

Spajanjem UP 3 i 4 (DSL) dobija se parcela oblika nepravilnog, izduženog mnogougla. Granice lokacije predstavljaju: na jugu – Njegoševa ulica; na zapadu- potok ; na sjeveru- Kotorski zaliv; na istoku potok Zverinjak. Teren je blagog nagiba i postepeno se uzdiže od obale. Na samoj lokaciji nalazi se niska vegetacija. Glavni prilaz hotelu omogućen je preko pristupne ulice,priključene na gradsku saobraćajnu mrežu, koja prelazi u bogato parterno uređen plato. Posebnim prilazima omogućen je ulaz servisnim, ekonomskim i vozilima zaposlenih u hotelu. Ova ulica vodi u podzemnu garažu odnosno tehničko-ekonomski dio, koji se nalaze ispod platoa. Hotelu

se može pristupiti i preko šetališta uz obalu na nivou prizemlja. KONCEPT Polazna tačka pri projektovanju ovog objekta bila je lokacija sa dominantna tri aspekta koja su poslužila kao inspiracija. Prvi su brda Vrmac i obronci Lovćena, drugi je zaliv sa svojim jedinstvenim ljepotama, ka kome su smještajni kapaciteti i okrenuti i treći aspekt su vizure ka starom gradu Kotoru sa zidinama na brdu Sv. Ivan (u narodu zvan San Đovani). Transpozicijom geo-morfologije zaliva dobija se longitudinalna forma objekta koja ima za cilj formiranje poluatrijumskog prostora koji, poput zaliva, poprima obilježja zasebnog mikroklimata.

Bujični tok potoka, koji je zatečen na lokaciji, ni na koji način nije narušen. Naprotiv, u potpunosti je inkorporiran u formu i prostorni sklop objekta i čini dodatnu atrakciju u prostoru ulaznog hola i restorana. Cilj projekta je bio da se jednostavnim i elegantnim arhitektonskim riješenjem kako fasada, tako i mase, objekat uklopi u okruženje, ne oduzimajući primat prirodi, međutim istovremeno pružajući estetski doživljaj moderne organske arhitekture. Odabrana lokacija nudi ono što je izuzetno važno za vid luksuznog turizma, kojem je objekat namijenjen, a to su dobra povezanost i obezbijeđena izolovanost. Sama forma objekta prati tok lokacije i njenu nepravilnost. FUNKCIJA Prostor hotela podijeljen je u tri grupe: - društveni prostori - ekonomsko – tehnički - smještajni.

100

U suterenskoj etaži smješteni su ekonomsko-tehnički prostori, kao i podzemna garaža za goste hotela, koja broji 36 parking mjesta i iz koje je omogućen direktan ulaz u hotel. U dijelu koji se nalazi ispod kuhinje restorana biće formirane sve neophodne ekonomske prostorije; vešeraj i svlačionice za osoblje, zajedno sa posebnom kuhinjom za ‘’room service’’ locirane u drugom dijelu korpusa objekta. Formiranje sekundarne kuhinje opravdano proističe iz kategorije hotela, tj. neophodno je da bi se zadovoljio visok standard pružene usluge. U prizemlju se nalaze javni prostori koji se sastoje iz prostranog ulaznog hola na koji se nastavljaju restoran, bar i velika terasa, koja prati liniju objekta. Centralno postavljena recepcija u glavnom holu omogućava brzo usluživanje velikog broja gostiju. Naspram recepcije, nalaze se glavne komunikacije – 2 lifta i stepenice. Ono što će posebno doprinositi ugodnom osjećaju gostiju u

centralnom holu jeste prirodni tok potoka, koji zauzima centralnu poziciju u holu, kao i velike staklene površine i na ulaznoj i na fasadi ka moru. Iz centralnog hola se preko komotnih koridora dolazi u restoranski i u kongresni dio. Pored ovih sadržaja na prizemlju se još nalazi administracija hotela, i veliki kuhinjski blok smješten neposredno uz restoran. Etaže iznad prizemlja prvenstveno će biti namijenjene smještajnim kapacitetima, jedino je na prvom spratu, na jednom dijelu osnove organizovana krovna bašta, sa krovnom terasom restorana i sportskim terenima , koji imaju vizure ka zalivu. KONSTRUKCIJA Za prenos opterećenja na tlo koristi se temeljna ploča sa kontragredama. U suterenskom dijelu, obodni zidovi rađeni su od AB, tako je formirana AB ‘’kada’’ u skladu sa pozicijom objekta na samoj obali, i nivoom podzemnih

voda. Konstruktivni sistem objekta je skeletni AB sistem u kombinaciji sa betonskim platnima kao ukrućivačima konstrukcije. Međuspratna konstrukcija je riješena u vidu pune armirano betonske ploče oslonjene u dva pravca. Zidovi ispune, rađeni su od giter blokova različitih dimenzija. Konstrukcija objekta je prilagođena seizmičkim propisima devetog stepena seizmičnosti.

površina, oplemenjujući ih zelenilom. S obzirom da ova fasada ima dominantno sjevernu orjentaciju, bilo je moguće implementirati strukturalnu fasadu da bi se u što većoj mjeri omogućila sloboda pogleda na zaliv. Imajući u vidu da sa sjeverne strane nema potrebe za zaštitom od direktnog sunčevog zračenja, tanka, glatka refleksivna fasada sa staklom niske emisije, dovoljna je da pruži odgovarajući komfor unutar objekta.

Što se tiče fasada orjentisanih ka južnim stranama svijeta (JI i JZ) kao dominantan vid zaštite implementirane su balkonske ograde, u vidu horizontalnih brisoleja, sa karakterističnim nagibima koji omogućavaju maksimalan upad sunčevih zraka u objekat u zimskim mjesecima, a prave zasjenčenje u ljetnjim, kada sunčevi zraci imaju najveći ugao upada. U restoranskom dijelu, zbog velike dubine prostora i same namjene, da mora da ugosti veliki broj ljudi, smješten je atrijum sa centralnom pozicijom u prostoru. Primarna funkcija atrijuma je da obezbijedi ventilisanje prostora uzgonskim strujanjem vazduha, po principu hvatača vjetra, čestog sistema u arhitekturi Bliskog istoka. Pored funkcije izmjene vazduha, atrijum dovodi veliku količinu svjetla, u prostor koji bi u suprotnom bio veoma mračan zbog same svoje dubine. Da bi se spriječio blijesak ili neželjene oštre sjenke od direktnog sunčevog zračenja, uvedena je zakošena krovna površina nad atrijumskim prostorom, sa funkcijom filtriranja i refrakcije svjetlosti. Ova površina pretvara direktno zračenje u difuzno, što daje odgovarajuću količinu lux-a u prostoru restorana. Projektom ovog hotela, nastojao sam da u maksimalnoj mjeri iskoristim sve raspoložive resurse lokacije, pa sam za hlađenje i grijanje objekta implementirao aktivni održivi sistem GHP-a (ground heat pump), koji posredstvom toplotne pumpe koristi geotermalnu energiju podzemnih voda za hlađenje i grijanje objekta.

FORMA Forma hotela maksimalno prati i koristi elemente lokacije na kojoj se nalazi. Svojom naglašenom horizontalnošću hotel se ne ističe iz okoline već se potpuno uklapa u nju. Hotel se prostire u pravcu istok - zapad. 90% soba ima direktne vizure ka zalivu, dok je mali dio okrenut ka starom gradu, usljed nedostatka prostora za horizontalno širenje gabarita objekta. Fasada ka moru je maksimalno prilagođena svojoj funkciji, sa izuzetno velikim terasama i velikim količinama zelenila na njima, koje služe da doživljaj mora i odmora učine još ljepšim. Urađena je da podsjeća na glamuroznost ljetovanja, međutim uz humanizaciju betonskih i staklenih 101

Šarmantna

španska kuća U ovom području u blizini Tarifa, prirodne ljepote, mir i sveprisutna harmonija se miješaju u ovoj kući i stvaraju spokojnu atmosferu za belgijski par, vlasnike koji se odlučli da provedu svoje slobodne dane sa suncem Španije, drvetom i kamenom. Kad pogledate kamin u maloj svedenoj dnevnoj sobi, nikada nećete pomisliti da ste u Andaluziji na jugu Španije. U tom prelijepom ambijentu nije teško boraviti ni u mnogo manje uređenim kućama. Ova pruža nevjerovatno lijep utisak. Vješta kombinacija nekolika stila čine jedinstveni sklad ovog malog stana. Nižu se komadi enterijera: drvena stilska fotelja, jednostavan sto, kombinacija drveta i metala, autentična stolovača i skulptura, moderna leržalj102

ka, sitni detalji... Sve je u savršenom skladu. Zidovi su kombinacija kamena i krečnog maltera karakterističnog za tu oblast. Pod u dnevnoj sobi je od čistog betona i jedino par tkanih ploča ispred kamina “narušava” površinu. Kuhinja djeluje čisto, praktično i u betonsku konstrukciju vješto su ukomponovani moderni kuhinjski elementi. Kombinacija bijele i sive daje osjećaj sklada i sitni detalji su tu tek da upotpune sliku. Spavaća soba u potpunosti prati jasan

koncept objekta, kameni zid sa dva mala svjetlosna otvora je prelijepa pozadina velikog kreveta. Par detalja, prazni okviri slika, jednostavne lampe i dekorativni kameni oblutci čine skladnu cjelinu. Tu je i još jedna manja prostorija sa krevetom, par detalja kao što je mali autentični škanj, slikom, prirodno se nadovezuje na glavnu spavaću sobu. Na kupatilu gotovo da nije bilo nikakvih intervencija bar 50 godina. Lavaboi su od klesanog kamena i betona sa konstrukcijom od metalni kutija sa kojima

se obje vrste česama savršeno uklapaju, i ona retro vrlo stara i druga moderna... Sve u svemu, rekonstrukcijom ove male, al zaista prelijepe kuće postignuto je ono najteže. U potpunosti je sačuvan duh stare andaluzijske kuće a ujedno nijedno novo, moderno rješenje nimalo ne remeti koncept, al daje praktičnost koja samo čitav osjećaj čini bogatijim. Kad se tome doda i jedinstveno mediteransko sunce koje gotovo čitavu godinu obasjava kući i bašticu ispred, može se reći da je ovo upravo savršeno mjesto za odmor.

Tarifa je grad i luka u juznoj Španiji. Nalazi se u provinciji Cadiz, koja je jedna od osam provincija koje čine Andaluziju. Grad ima 17.199 stanovnika (2005.) i predstavlja najjužniji grad kontinentalne Evrope. Udaljenost do Maroka, a time i do afričkog kontinenta, ovdje iznosi 14 km. Nigdje kontinenti Evropa i Afrika nijesu bliže.Zbog strateški važnog položaja na najjužnijoj tačci Gibrltarskog moreuza, Tarifa je često bila na sceni turbulentnih istorijskih događaja.

103

Sve u 30mÂ˛ Koliko god pogledali malih funkcionalnih stanova uvijek se nanovo oduĹĄevimo kad sretnemo lijepo rjeĹĄenje. Evo takvog primjera.

104

Sve što je potrebno za život u samo 30 m² nalazi se u ovom stanu. Sve funkcije potrebne za normalan svakodnevni život su prisutne, kuhinja, dnevni boravak, visok krevet i razni plakari... Sve što je potrebno za život na organizovan način. Univerzalna dizajnerska pravila bi ukazala na to da je stan dizajniran u skladu sa potrebama žene. Ali čini se da je u stvarnosti ipak unisex dizajn. Ovaj stan su dizajnirali Tsai Hung, Tommi Tai, Stanlei Chuang iz MII Studio sa Tajvana. Vješta kombinacija pravougaonih oblika koji se preko kuhinje, prelivaju u dnevni boravak čine ovaj mali stan jako funkcionalnim. Metalne kutije čine kostur enterijera ovog stana, balansirajući između industrijskog i jednostavnog dizajnerskog koncepta. Rijetko se u stanovima desi da pult iznad trpezarijskog stola, koji ustvari preuzima funkciju nadšanka zauzme dominantnu estetsku poziciju. I zaista u ovom slučaju nadšank zauzima ulogu viseće vitrine, nosača saksija za cvijeće, ali i strateške pozicije za rasvjetu. Sve djeluje nezavisno, ali čini jedinstveno lijepu estetsku cjelinu čija je praktičnost dovedena do maksimuma. Kuhinja jednostavna, dnevni boravak mali, ali sa lijepim pogledom na terasu. Transparentnost svakog elementa čini prostror “neiscjepkanim” tako da djeluje znatno veći nego što zapravo jeste. Rijetko se postigne da trpezarijski sto jednako dobro može da posluži i kao radni. Kad tome dodamo i zavidnu količinu svjetlosti koja “upada” u stan svaki detalj se vidi jasno i daje doprinos ukupnom utisku. Rasvjeta koju čine spretno izabrane sijalice je suptilno uklopljena u koncept.

105

SERVISI ZA SATOVE BLIKE G REPU

067 415

BR 22

888

CITY DELTA 83 067 243

SVI DJEL OVI ZA VAÅ S AT

IKONE XX-og vijeka / lego

kreativna igra forme Napisala: Sandra Vahtel

Cijela priča o LEGO kockicama započinje u Danskoj, ali danas se LEGO fabrike nalaze po cijelom svijetu. Službeno rođenje prve LEGO kockice smješteno je u 1947. godinu, a nastavile su se proizvoditi sve do danas. Osim što su jedna od najdražih igračaka za djecu, LEGO kockice vole i odrasli, a neki od njih koriste ih i u svojoj profesionalnoj karijeri, a zahvaljujući svom dizajnu i kvalitetu gotovo su neuništive i od njih se može napraviti mnogo toga. 108

Naziv je nastao skraćivanjem i spajanjem dvije danske riječi „leg godt“ što znači „dobra igra“, Lego priča počela je još 1932. godine, zahvaljujući stolaru Ole Kirk Kristija-

nsenu koji je u svojoj maloj radionici izrađivao raznolike drvene igračke. Posao je dobro krenuo, a dvije godine kasnije, tada već uspješnoj stolarskoj radionici, Kristijansen daje ime koje da-

nas svi tako dobro poznajemo – LEGO. Nakon ne tako mnogo vremena, Ole Kristijansen je proširio svoju djelatnost i na plastične igračke, da bi prve čuvene Lego kocke ugledale svjetlost dana 1949. godine i to pod nazivom „automatske spajajuće kocke“. Njihov dizajn bio je u velikoj mjeri zasnovan na sličnom proizvodu koji se pojavio u Velikoj Britaniji dvije godine ranije, s tim da je razlika bila u načinu na koji su se kocke spajale i razdvajale. Kada je Godtfred Kristijansen, Oleov sin, počeo da radi u firmi svoga oca, uvidio je neslućen potencijal Lego kocki kao sistema za kreativnu igru. Da bi se taj potencijal oslobodio bilo je potrebno unijeti određene izmjene u dizajn. Problem je zapravo bio u načinu spajanja i povezivanja kocki, koji je do tada bio ograničen, kao i njihova raznovrsnost. Godtfred Kristijansen je želio da prevaziđe tu prepreku, a kao rezultat te želje 1958. godine stvoren je moderan izgled kocki kakav danas poznajemo. Dakle, kocke koje su

109

patentirane 28. januara 1958. godine kompatibilne su sa današnjim Lego kockama jer se njihov dizajn od tada do danas nije mijenjao. Ipak, bilo je potrebno još pet godina da se pronađe pravi materijal za njihovu izradu. I pored izrazito jake konkurencije u industriji igračaka, LEGO je uspio da ostane zanimljiv generacijama ljudi širom svijeta. Kako je moto kompanije „Samo je najbolje dovoljno dobro!“ sigurno je da će budućnost donijeti nove podvige, kako samog LEGO-a tako i ljubitelja ovog brenda. LEGOLEND Tri decenije nakon otvaranja fabrike jedne od omiljenih dječjih igračaka, u Bilundu je otvoren i zabavni park Legolend, posvećen poznatim kockicama i umijeću pravljenja najrazličitijih stvari uz pomoć njih. Time je grad u Danskoj postao prijestonica igračaka i dječje zabave. Zabavni park “Legolend” na 59 hektara otvoren je 1968.

110

godine, kada je organizovana izložba igračaka napravljevnih od lego kockica. Čuveni “Legolend” se neprestano širi i nadograđuje, a zanimljivi koncept ovog parka izazvao je interesovanje širom svijeta, pa su parkovi poput ovog napravljeni i u Engleskoj, Njemačkoj i SAD-u. Automobil od lego kocki koji ide na vazduh Raul Oaida je rumunski inovator koji je osnovao svoj start-ap projekat i za kratko vrijeme od ljudi širom svijeta sakupio 20 hiljada dolara za ostvarenje ove nevjerovatne zamisli. Napravio je, između ostalog, auto u prirodnoj veličini od oko 500.000 lego kocki. Motor je sastavljen od 100.000 djelova. Postiže brzinu od 20 kilometara na čas, a pokreću ga cilindri kompresovanog vazduha. Nema drugo gorivo. Na točkovima se nalazi i lice izumitelja, takođe sastavljeno od Lego kockica.

Lego kockica prodata za 14.450 američkih dolara “BrickEnvy”, online prodavnica koja prodaje “Lego” setove kolekcionarima, nedavno je prodala najskuplju Lego kockicu na svijetu. Kockica, po cijeni od 14.450 američkih dolara, iste je veličine i oblika kao originalna 2 × 4 Lego kockica, a napravljena je od 25,65 grama zlata 14k. Ova nevjerovatna kockica prodaje se u svojoj originalnoj kutiji koja sadrži LEGO logo iz perioda kada je prvi put kreiran.

Zanimljive činjenice o Lego kockicama 1. Svakih 12 sekundi proizvede se nova LEGO kockica 2. LEGO kockice dio su „univerzalnog sistema“, tako da se one iz 1958. godine i dalje mogu kombinovati i spajati s kockicama koje se proizvode danas. Bez obzira na to kojem setu pripada, svaki djelić je kompatibilan s drugim dijelom i dopušta ljudskoj mašti i kreativnosti da se u potpunosti izrazi. 3. Samo 6 kockica dovoljno je za čak 915 milona različitih kombinacija 4. 1976. godine tim LEGO dizajnera je po prvi put transformirao LEGO kockice u prototip čovjeka pa je mini figura ljudskog oblika ubrzo postala zaštitni znak cijele kompanije. LEGO kockice dostupne su u 53 vrste boje 5. U prodavnicama širom svijeta, svake se sekunde u prosjeku proda 7 kompleta LEGO figurica 6. Cijela kuća izgrađena je samo od LEGO kockica James May iz Velike Britanije 2009. godine konstruisao je prvu kuću na svijetu izgrađenu od LEGO kockica. Da bi se kuća izgradila iskorišteno je 3.3 miliona LEGO kockica, a kuća sadrži i funkcionalni tuš i wc,

koji su također sastavljeni od LEGO kockica. 7. Prvi umjetnik koji je počeo koristiti LEGO kockice bio je Nathan Saway, a njegova izložba zvala se ‘Umjetnost kockica’. Umjetnik Sean Kenney, koji je sam sebe prozvao ‘profesionalnim djetetom’, izgradio je svoju karijeru gradeći savremenu skulpturu napravljenu od LEGO kockica. 8. Taj Mahal - indijska grobnica vječne ljubavi koju je stvaralo 20.000 ljudi ima svoju LEGO repliku. Najveći komercijalno proizveden LEGO sastavljen je od 5.922 LEGO komadića. 9. Dvanaestogodišnji genijalac iz Kalifornije koristio je LEGO MindstormsEV3 komplet i napravio funkcionalan Brajev štampač. Koristeći LEGO komplet vrijedan 350 dolara izradio je prototip printera za slijepe kojem je maloprodajna cijena približno 2.000 dolara. 10. Najveći svjetski toranj nalazi se u Japanu, izgrađen je od 430.000 kockica

111

Vaš potpis u dvorištu

Piše: Krstinja Zečević

Čarobni bonsai

U divnim zemljama Dalekog istoka Kini i Japanu sve treba da podsjeća na proljeće i na dugovječnost. Od posebne je važnosti da biljke dobro izgledaju, da zrače energijom, upućuju na dostojanstven život u prirodi i na dobro zdravlje porodice. U darovima prirode ovi narodi traže eliksir mladosti, sreću i ravnotežu, mir i spokoj. Potreba za ljepotom i razumijevanjem prirode su iskonske ljudske potrebe. 112

Bonsai je umjetnost oblikovanja i njegovanja minijaturnog drveća. Javlja se u Kini još u XIV. p.n.e. a kasnije se prenosi u Japan. Riječ Bonsai u prevodu znači: mala biljka u plitkoj posudi. Postoje mnogi dokumenti o gajenju bonsaija, čak i crtani. To harmonično i izuzetno atraktivno drvo u plitkoj posudi je jedinstvena umjetnička forma. Nekad je bonsai sa svojom filigranskom ljepotom bio dostupan samo caru i plemstvu u početku gajenja. Vještina njegovog gajenja i održavanja bila je dugo čuvana tajna. Kako se širio budizam, bonsai je stigao u Japan. U zemlji izlazećeg sunca dobija današnju formu. Kinezi su poznati po nešto kitnjastijoj formi, dok mu Japanci daju mnogo novih oblika. Ovo malo čarobno drvo Evropljani su počeli cijeniti od trenutka kad su

113

Japanci u svoj bonsai gledaju kao da ima dušu koja može da vidi, čuje, osjeća, voli. Ima gotovo status člana porodice. Prema njemu se odnose sa poštovanjem.

114

ga dobili na poklon kao simbol sreće, dugovječnosti, plodnosti, zbog čega ga Japanci često poklanjaju mladencima. Tehnika gajenja bonsaija je prava istorija. Ta mala stabla su stara, nekad 50, 100 pa i više godina. Godinama su birana i gajena te izgledaju kao mali džinovi koji odolijevaju velikim olujama, vjetrovima, sušama iako rastu u malim posudama u vrtu. Bonsai se može gajiti na više načina: iz sjemena, reznicama, kalemnljenjem, sadnjom. Naravno prvi bonsai je nastao u prirodi. Zato je potrebno da ostane u skladu sa prirodom. Svako drvo ima svoju simboliku ali uzeću za primjer najčešćeg gajenja: javor, bor, hrast, sekvoja, trešnja, kleka, bukva, breza. Kod bonsaija se najviše cijene primjeri uzeti iz prirode, presađeni i dalje oblikovani. Prvo im treba obezbijediti uslove

Japanski javor ( acer palmatum) je rado gajena vrsta.

Sekvoja (sequioa) je poznata kao najveće drvo na svijetu pa je zato i interesantno kako se gaji kao minijaturna biljka.

115

Bonsai za početnike Nađite u prirodi malo zakržljalo drvo, sa plitkim korijenovim sistemom. Korijen se mora malo orezati. Pripremite plitku posudu sa jednom ili dvije rupe, zbog drenaže i vezivanja stabla sa posudom. Pripremi se zemlja: pijesak, glina, treset, humus. Drvo se zasadi i učvrsti žicom. Redovno se zaliva i orošava ustajalom vodom. Bar dvije neđelje drži se u hladu bez promaje i vjetra. Tada se iznese na sunčano mjesto, svakodnevno se njeguje, orezuje prema potrebi i stilu i dugo i strpljivo čekau rezultati. Pokušajte i uspjećete. kao u prirodi. Ko ima dvorište ima mogućnost da ovo drvo zasadi napolju a preko zime saksiju treba zaštititi od izmrzavanja. Pomoću bonsaija može se savršeno dekorisati i enterijer i eksterijer. Ustvari ovo drveće se i koristi kao dekoracija. Mogu se vidjeti na prozorskoj dasci, terasi, balkonu, i svim unutrašnjim prostorijama. 116

Bonsai je vrlo otporno drvo, dopadljivo je i onda kad stoji samo, kao i onda kad je grupisano da kažem u minijaturne šume. Suština vještine gajenja bonsaija je u njezi kako bi se precizno formirali korijen, stablo, listovi, cvjetovi, plodovi. Vrlo vrijedni primjerci mogu se pogledati na velikim svijetskim izložbama, muzejima ili u privatnim kolekcijama. Mogu biti stari i po nekoliko stotina godina. Najstarije bonsai drvo je staro preko 800 godina a nalazi se u Tokiju. To je najskuplje stablo na svijetu. Često se postavlja pitanje visine, do koje bi bonsai trebao da raste. Ta visina se kreće od 5cm do 1m. Najljepši primjerci su visoki oko 50cm, mada ima bonsaija i oko 2m. Bonsai je djelo koje nikad nije završeno. Ono se često mijenja, daju mu se različiti oblici zavisno je li četinarsko ili listopadno. Ljepota i sklad bonsaia najviše dolaze do izražaja u plitkoj posudi. Ljepota posude nikad ne smije da zasjeni ljepotu biljke, što se tiče stila može biti različit: stil razdvojenog stabla, kaskadni stil, stil žalosna vrba, stil drvo na kamenu, stil sa više stabala i dr. Opisat ću nekoliko vrsta bonsaija koje se najčešće gaje. Japanski javor ( acer palmatum) je rado gajena vrsta. Preporučuje se da se gaji napolju u vrtu ili terasi, prija mu jutarnje sunce ali ono jako popodnevno ne. Otporno je na mraz. Zemlja treba da je umjereno vlažna.

Bor krivulj (Pinus mugo) voli sunčana mjesta i dosta svjetlosti. Zemlju treba redovno zalivati, a lišće tokom dana prskati vodom. Solidno podnosi mraz. Treba ga prihranjivati sem u toku ljeta kad je pretoplo. Hrast (quercus) je vrlo pogodan za bonsai gajenje. Prija mu sunce ali opstaje i u hladu. Zimi mu je potrebna zaštita od mraza. Ne traži pretjerano zalivanje ali ne smije mu se zemlja potpuno isušiti. Povremeno mu je potrebno organsko đubrivo. Sekvoja (sequioa) je poznata kao najveće drvo na svijetu pa je zato i interesantno kako se gaji kao minijaturna biljka. Pogoduje joj prostor za gajenje napolju. Kad je veoma toplo voli da je u sjenci ali treba je konstantno zalivati i svake druge neđelje prihraniti. Mora se orezivati tokom cijele godine.

INOVATIVNOST I KVALITETA â&#x2C6;&#x2019; mAdE by TEcE

WELL Water Efficiency Label

120

Entext d.o.o. | Podgorica, Cetinjski put bb | Tel/Fax: +382 20 260 831 | E-mail: info@entext.me

www.entext.me

121