Časopis Prostor 43

PROSTOR

Broj 43 jul/avgust 2017. cijena 3,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

Tema broja

enterijer

Dizajn

arhitektura

Objekta - Ideja, projekat, realizacija

Vila u Alpima

Dizajn malih stanova

Vo Trong Nghia Architects

Bul. Džordža Vašingtona 3/11 / 81000 Podgorica Tel: +382 (0) 20 674 210 / E-mail: coachhousecg@gmail.com

4

5

Naslovna strana: Objekta

50 I mpr e s u m Izdavač: Copy Book House Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Copy Book House Fotografija: Dimitrije Labudović Nenad Mandić Andrija Kasom Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Prof. Aleksandar Radojević Krstinja Zečević Milica Miletić – Šerbedžija Aleksandra Zečević Malović Ana Đurković Sanja Golubović Tamara Rašović Bojana Đurović Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com

65

78 Arhitektura 12 49

20

Vo Trong Nghia Architects Hortikultura Visoke zgrade - tema broja

56 Leonard Street, Njujork, Herzog & de Meuron Nasložena kula 54

Poly International Plaza, Peking, SOM

20

Intervju: VEDRAN JUKIĆ, dipl.ing.arh. vlasnik i voditelj,

dijamantski standard

SODA ARHITEKTI

Arhitektura po mjeri

Građevina 92

Ikona Roterdama - Tržni centar Markthal Novi gradski orijantir

Enterijer 58

Dr Trade

Prepoznatljiva elegancija i kvalitet

78 Uređenje malih prostora Studio u kojem se živi

Dizajn

Predstavljamo 10 Vijesti 44

Projekat doma starih/Ing Invest

40

Akustični dizajn u modernoj arhitekturi

84

Sintezni projekat/radovi studenata

58

120 Vaš potpis u dvorištu Ljetnji cvjetni raj

11

vijesti Uspjeh arhitekte Sonje Radović Jelovac- Posebno priznanje iz Hongkonga Dr Sonja Radović Jelovac, direktorka arhitektonskog studija „Studio Synthesis” iz Podgorice, na Međunarodnoj konferenciji „S.ARCH 2017” (Sustainable ARCHitecture), o arhitekturi i izgrađenoj sredini, u Hong Kongu, osvojila je posebno priznanje.

Kao vođa projektantskog tima Radović Jelovac je predstavila idejno rješenje „Marina Landscape Design” za koje je dobila ovo posebno priznanje - takozvano „Počasno pominjanje”. Riječ je o prethodno višestruko nagrađivanom projekatu iz oblasti urbanog dizajna. Dr Sonja Radović Jelovac je na Arhitektonskom fakultetu Hong Kong Univerziteta predstavila svoj rad participirajući u dvije sesije. U naučnom dijelu konferencije prezentovala je višegodišnji naučno-istraživački rad i istraživanje ne temu adapativnog urbanog dizajna za vodna osjetljiva područja, kroz prizmu kolaborativne teorije i teorije rezilientnosti.

Ovo priznanje je za dr Sonju Radović Jelovac, kako je navela, veoma značajno, posebno ako se ima u vidu da je dodijeljeno u snažnoj konkureciji izuzetnih projekata iz čitavog svijeta, na čijoj evaulaciji i žiriranju je radila renomirana grupa arhitekata i predstavnika svjetski poznatih arhitektonskih praksi poput Richard Meier & Partners Architects, Zaha Hadid Architects, Marina Stosic, ARCH20, University of Hong Kong i drugi. „S.ARCH 2017” konferencija je međunarodna godišnja platforma koja okuplja profesionalce, istraživače i vođe u industriji na kojoj se razmjenjuju znanje, uvidi i iskustva na međudisciplinarnom polju arhitekture i izgrađene sredine. S.ARCH AWARD dodjeljuje nagrade najboljim realizovanim projektima i najboljem idejnom rješenju. Arhitekta Sonja Radović Jelovac je doktorirala na Univerzitetu La Sapienza u Rimu 2015. godine. Eksperimentalno transdiciplinarni pristup i 18-godišnje projektantsko iskustvo uspješno primjenjuje kroz rad u arhitektonskom birou Studio Synthesis, čiji je osnivač i vodeći arhitekta.

Idejno arhitektonsko-urbanističko

12

rješenje za koje je dobila nagradu u Hong Kongu odnosi se na uređenje marine sa svjetionikom i neposrednim okruženjem i predstavlja moguću viziju za unapređenje i urbanu regeneraciju obalnog pojasa u sklopu turističkog naselja na Luštici. Naredne godine međunarodna konferencija „S.ARCH”

Održan Međunarodni stručni skup Ministarstvo kulture Crne Gore, Arhitektonski fakultet Univerziteta Crne Gore, Tehničko veleučilište u Zagrebu i BASF Croatia d.o.o. organizovali su međunarodni skup “Savremeni materijali u zaštiti i obnovi nepokretnih kulturnih dobara” u Podgorici. Izlagači na skupu su bili Prof. dr Ilija Lalošević – Istorijski materijali i konstrukcije, Arhitektonski Fakultet Univerziteta Crne Gore, Dr Dražen Arbutina, prof. v.šk—Konzervatorski principi za intervencije na kulturnim dobrima, Tehničko Veleučilište u Zagrebu, Andrea Nicoletti (Team di vendita BASF Product Manager), Manuele Massarotto (BASF technical support) i Andrej Delopst (BASF Slovenia & Croatia)

Novi mural u Podgorici: Građani sami izabrali dizajn Podgorica je dobila novi mural koji je nastao u okviru projekta “Naš grad, naša scena” koji povezuje nekoliko organizacija i gradova u regiji - Banjaluka, Beograd, Podgorica, Skoplje.

Cilj je da se organizacije koje se bave javnim prostorom u ovim gradovima povežu, a zatim kroz umjetničke intervencije aktiviraju javni prostor i uključe građane i građanke u ovaj kreativni proces.

U Podgorici, ova ideja okupila je organizacije Biciklo. me, ArhiKomuna - centar za arhitekturu i kulturu i Kulturni centar Punkt. Osim murala, na Starom Aerodromu postavljen je i parking za bicikla - koji je ujedno i skulptura koju djeca uveliko koriste kao produžetak svog malog igrališta koje postoji u neposrednoj blizini.

Kompoziciju upotpunjuje klupa inovatnivnog dizajna, osmišljena posebno za ovu intervenciju.

13

Vo Trong Nghia Architects

“Ako se ustaljeni način razmišljanja ne promijeni, prije ili kasnije građani će na kraju živjeti u džunglama od betona.

Savremenom arhitekti najvažniji zadatak je da vrati zelene površine nazad zemlji“

hortikultura Napisala: Tamara Rašović

Poznat kao majstor u korišćenju bambusa u svojim projektima, Vo Trong Nghia ima posebnu sklonost prema složenim, ekološki prihvatljivim građevinama u koje uklapa savremeni dizajn i jeftine lokalne materijale, koristeći pri tom tradicionalne vještine. „Eksplozija populacije je veliki problem u svim azijskim zemljama, a pogotovo u onima sa tropskom klimom.

Nažalost, te zemlje ne posjeduju znanje za stvaranje arhitekture koja bi odgovarala njihovim klimatskim uslovima”. Budući da je Vijetnam u sve većoj žurbi za ostvarenjem rasta i razvoja, Nghia čvrsto brani potrebu za otvorenim prostorom i pokušava unijeti raspršene oaze zelenila u beton, staklo i čelik – materijale koji dominiraju gradskim okruženjem. U njegove objekte su inkorporirane biljke i stabla, a uključeni su i elementi kao što je prirodno strujanje vazduha kao ventilacija, umjesto skupih i ekološki štetnih klima uređaja.

14

Vo Trong Nghia rođen je 1976. godine, godinu dana nakon što se završio rat u Vijetnamu. Tokom tog devetnaestogodišnjeg konflikta, napalm bombe bačene od strane Sjedinjenih Država uništile su velike šumske površine oko Phu Thuya, njegovog rodnog grada.

Neka od preostalih stabala postala su žrtva Vo Trong - ovog siromaštva.

Naime on je zarađivao novac prodajući ih kao sirovinu za grijanje. „Moraš da preživiš“, kaže on, ali i osjeća krivicu: „Zato moram da sadim ponovo.“ Njegova potreba za iskupljenjem ogleda se u njegovoj izvanrednoj, ali jednostavnoj arhitekturi koja je uvela prirodu na velika vrata u Ho Chi Min, ali i Vijetnam.

Godine 1996. Vo Trong odlazi u Japan, gdje će provesti sljedećih 10 godina.

Njegova arhitektonska edukacija je započela u Japanu, zato i ne čudi da se njegov pristup arhitekturi oslanja na japanskim idejama gradnje. Studije

je započeo na National Institute of Technology Ishikawa College, gdje je disciplina bila prioritet u obrazovanju.

Koledž je ličio na školu u sred šume, a i smješten je u malom gradu u kom se vodilo računa o prirodi.

Na univerzitetu Nagoya Institute of Technology upoznao je profesora Shigeru Wakayama koji ga je naučio kako da razmišlja i radi slobodno. Kasnije kada je Vo Trong nastavio usavršavanje na Graduate School of the University of Tokyo, profesor Hiroshi Naito ga je forsirao da istražuje konstrukcje objekata. „Planina koju si napravio je veća od radova svih ostalih studenata.

Ali, ima jednu manu – ne može biti veća. Moraš je srušiti i početi gradnju ispočetka. Od temelja. Temelji moraju biti široki i duboki kako bi mogao da razvijaš strukturu koja će biti gabarita kojih želiš.“ Poslije toga Vo Trong Nghia počinje pažljivije da izučava konstruktivne

U jugoistočnoj oblasti Vijetnama, Dongnai, projektni biro Vo Trong Nghia Architects realizovao je objekat farme/vrtića - Farming Kindergarten, predškolske ustanove velikih razmjera, koju trenutno pohađa više od 500 mališana iz okoline, od kojih većina dolazi iz porodica radnika zaposlenih u obližnjim fabrikama obuće. elemente objekata i dinamiku fluida.

Nakon završenih studija u Tokiju Vo Trong Nghia se vraća u Vijetnam gdje sebi zadaje „misiju” da preobrazi stav koji vlada vijetnamskim arhitektonskim i urbanim prostorom i to projektovanjem ekološki održivih građevina.

Poznat kao majstor u korišćenju bambusa u svojim projektima, Nghia ima posebnu sklonost prema složenim, ekološki prihvatljivim građevinama u koje uklapa savremeni dizajn i jeftine lokalne materijale, koristeći pri tom tradicionalne vještine. „Eksplozija populacije je veliki problem u svim azijskim zemljama, a pogotovo 15

inspirisani upravo bambusom Vo Trong Nghia Architects su projektovali restoran Kontum Indochine. Oponašajući oblike tipičnih vijetnamskih korpi za ribolov, glomazna konstrukcija od bambusa formira mrežu između stolova trpezarije na otvorenom, koji funkcioniše kao restoran i banket sala za hotel Kontum Indokina. u onima sa tropskom klimom. Nažalost, te zemlje ne posjeduju znanje za stvaranje arhitekture koja bi odgovarala njihovim klimatskim uslovima”, kaže Vo Trong Nghia.

Budući da je Vijetnam u sve većoj žurbi za ostvarenjem rasta i razvoja, Nghia čvrsto brani potrebu za otvorenim prostorom i pokušava unijeti raspršene oaze zelenila u beton, staklo i čelik – materijale koji dominiraju gradskim okruženjem. U njegove objekte su inkorporirane biljke i stabla, a uključeni su i elementi kao što je prirodno strujanje vazduha kao ventilacija, umjesto skupih i ekološki štetnih klima uređaja. „Zelena arhitektura (gradnja) pomaže 16

ljudima da žive u skladu sa prirodom, a prigrlivši energiju sunca, vjetra i vode u prostoru boravljenja podiže se i kvalitet ljudskog života. Ako se ustaljeni način razmišljanja ne promijeni, prije ili kasnije građani će na kraju živjeti u džunglama od betona. Savremenom arhitekti najvažniji zadatak je da vrati zelene površine nazad zemlji“, kaže Nghia.

U jugoistočnoj oblasti Vijetnama, Dongnai, projektni biro Vo Trong Nghia Architects realizovao je objekat farme/vrtića - Farming Kindergarten, predškolske ustanove velikih razmjera, koju trenutno pohađa više od 500 mališana iz okoline, od kojih većina

dolazi iz porodica radnika zaposlenih u obližnjim fabrikama obuće. Projekat je osmišljen kao model održive gradnje sa čitavim setom radnji prilagođenih tropskoj klimi, pružajući najmlađim stanarima ove školice priliku da kroz životno iskustvo razumiju važnost održivog i obnovljivog u projektovanju i dizajnu.

Podignuta u neposrednoj blizini fabrike obuće, zgrada vrtića je zamišljena kao kontinualni ozelenjeni krov pod kojim se nalaze raznovrsni, a sve neophodni programi za funkcionisanje ovakvog tipa objekta. Potpuno prohodan zeleni krov projektovan je u obliku trolista, kojim su obuhvaćena tri dvorišta, čime je obezbijeđeno sigurno igralište za sve mališane. Spiralnom formom djeci se nude čitave serije jedinstvenih, različitih okruženja za usvajanje novih vještina i to na više nivoa, uz aktivnosti koje se na otvorenom odvijaju u bliskom sadejstvu sa prirodom.

Krov zgrade je napravljen tako da se

„spušta“ prema dvorištu, što omogućava djeci da lakše pristupe krovu zgrade i vrtu koji se nalazi na krovu, gdje imaju mogućnost da se bezbjedno igraju i da nauče kako da uzgajaju svoju hranu. Kao rezultat, učenici se ne bave samo problemima životne sredine, već uče praktične vještine i stvaraju navike koje mogu koristiti u svakodnevnom životu. Školica je sagrađena korišćenjem jeftinih lokalnih materijala, kao što su beton i pločice, a opremljena je solarnim panelima i sistemom za reciklažu otpadnih voda, što ima za cilj ne samo da smanji troškove održavanja objekta, već da ukaže na značaj i prednost održivog razvoja i zaštite životne sredine. Reciklirana voda se koristi za navodnjavanje vrtova škole i zelenih površina.

Istovremeno, objekat nema klima uređaje, iako se nalazi u tropskim predjelima. Umjesto toga, inovativni

projekat konstrukcije sa prozorima na obje strane omogućava protok vazduha i prirodno osvjetljenje. Pored toga, vrt na krovu omogućava sjajnu izolaciju za samu zgradu škole. „Vrt u školi“ je svakako primjer koji treba da slijede i druge zemlje. Odgajanje djece bliže prirodi i sticanje navika u školi može biti odličan način da se stvaraju generacije ekološki svjesnih pojedinaca koji brinu o našoj planeti i preuzimaju odgovornost za svoje postupke i način života.

Kao značajan elemenat održivosti životne sredine, zbog kratkog perioda obnavljanja i mogućnosti brzog rasta i minimalnog otpada prilikom upotrebe, bambus je izuzetno ekološki prihvatljiv građevinski materijal. Ali naravno, kao i bilo koji proizvod, i on ima svoje mane. Bambus je posebno poznat po svojim fizičkim karakteristikama.

Izuzetno je trajan, snažan, elastičan i jeftin građevinski materijal koji se

prilikom elementarnih nepogoda, kao što su zemljotresi koji često pogađaju područje na kome on najviše raste, ponaša čak bolje i od betona, a njegova čvrstoća se poredi sa čvrstoćom čelika. Gradnja bambusom omogućava smanjenje količine upotrijebljenog tradicionalnog građevinskog materijala, a jednostavno se reciklira nakon završetka gradnje.

Korišćenje bambusa u građevinarstvu, njegova fleksibilnost i dostupnost učinili su ga dominatnim građevinskim i konstruktivnim materijalom u velikom dijelu svijeta.

Inspirisani upravo bambusom Vo Trong Nghia Architects su projektovali restoran Kontum Indochine. Oponašajući oblike tipičnih vijetnamskih korpi za ribolov, glomazna konstrukcija od bambusa formira mrežu između stolova trpezarije na otvorenom, koji funkcioniše kao restoran i banket sala za hotel Kontum Indokina.

Arhitekte su osmislile restoran bez ikakvih zidova, što omogućava neprekidne poglede na okolne bazene,

„Kuća drveća“, kaže Vo Trong, „služi za povezivanje ljudi sa prirodom. To je minijaturni park i ako bismo uspjeli da sagradimo još ovakvih kuća onda bi se čitav grad pretvorio u jedan veliki park.”

17

susjednu rijeku i udaljene planine.

Krov strukture je presvučen bambusom, ali takođe, sadrži slojeve slame i plastike ojačane vlaknima. Na nekim mjestima su plastični paneli izloženi, što omogućava prodor prirodne svjetlosti. Klimatizacioni sistem ne postoji, ali arhitekte objašnjavaju da su okolne vodene površine i hladovina od drvenog krova dovoljni da održavaju prostor hladnim, čak i u najtoplijim periodima. „Pružajući sjenku pod krovom od bambusa i maksimalnim iskorišćenjem protoka vazduha preko vodene površine jezera, otvoreni prostor restorana uspješno posluje bez potrebe za mehaničkom klimatizacijom“, kažu iz biroa Vo Trong Nghia Architects.

Sve elementi stubova su napravljeni od bambusa umjesto čelika i izgrađeni su korišćenjem tradicionalnih tehnika, kao što je sušenje dimom i korišćenje eksera od bambusa. „Izazov projekta je bilo poštovanje prirode bambusa kao materijala i stvaranje prepoznatljivog prostora jedinstvenog za bambus“, kažu arhitekte. „Stubovi od bambusa stvaraju unutrašnji spoj, dajući utisak kao da se nalazite u šumi bambusa.“ Mostovi premošćavaju jezero kako bi omogućili ulazak u restoran sa tri stra18

Atlas Hotel je savršena, zelenilom ispunjena lokacija u Hoi An, starom gradu pod zaštitom UNESCO - a u Vijetnamu, a izgleda tako da biste je sigurno uvrstili na listu destinacija za odmor.

ne, dok se betonska i kamena kuhinja nalaze u pozadini restorana, smještene daleko do vidika posjetioca.

Kontum Indochine je projektovan kao sastavni dio hotelskog kompleksa koji se prostire duž rijeke Dakbla, u gradu Kontum, a nalazi se u srednjem pojasu Vijetnama. Uz samu kapiju grada – most Dakbla, kafeterija je namijenjena objedovanju hotelskih gostiju, kao i za uživanje u čaju. Takođe, funkcioniše i kao poluotvorena banket - hala za ceremonije sklapanja brakova.

Glavni objekat ima pravougaonu

osnovu, i oko njega je plitko vještačko jezerce. Sve fasade su otvorene: južna ima pogled na glavnu saobraćajnicu duž rijeke, istočna ka pomoćnom prolazu, zapadna ka restoranu i banket - sali koja je sastavni dio hotelskog kompleksa, a sjeverna gleda u kuhinju koja opslužuje restoran. Hladovina pod bambusovim krovom pojačava svježinu lahora koji čarlija preko vodene površine, tako da otvoren, a natkriven prostor savršeno funkcioniše i bez uređaja za dodatnu, vještačku klimatizaciju, uprkos tropskoj klimi.

Mnogi azijski gradovi koje odlikuje duga istorija i bogata kultura, gube svoje regionalne karakteristike i postaju sve više uniformisani pod uticajem urbanog širenja i komercijalizacije svake vrste. Nekontrolisano povećanje broja stanovnika u njima neminovno

pogoršava kvalitet života uopšte, a smanjuje i prisustvo zelenila i zelenih površina, čineći da polako nestaje svijest o prirodnoj ravnoteži. Ni najveći grad Vijetnama Ho Ši Min ne predstavlja izuzetak od ovog pravila. Pred nezaustavljivim prirastom stanovništva i bezbrojnim stihijski izgrađenim soliterima, stanovnici osjećaju veliku nostalgiju za stambenim objektima karakteristične tradicionalne arhitekture i vidno ističu potrebu za poboljšanjem uslova života. Oni izražavaju svoj odnos prema tropskom podneblju i karakterističnoj vegetaciji naglašeno ograničavajući izbor sadnog materijala za primjenu na javnim površinama na tropske biljke, drveće i cvijeće. Čak i u ovom uveliko modernizovanom gradu, ljudi svjesno ili nesvjesno pokazuju želju za prisustvom neobuzdane tropske šume.

Nedostatak zelenih površina u gusto naseljenom dijelu grada inspirisao je arhitekte iz biroa Vo Trong Nghia Architects da na krovove 5 betonskih objekata zasade ne samo travu i nisko rastinje, što smo navikli da viđamo, već drveće Banjan (vrsta smokve) koje je izabrano zbog toga što mu je većina korijenja nadzemno, a veoma malo podzemno, pa ne utiče na stabilnost objekata.

Kuća se sastoji od pet betonskih boksova – malih paviljona – grupisanih u jednom dvorištu i odvojenih staklenim kliznim vratima. Kada se ova vrata otvore, sobe i dvorište postaju jedna cjelina. Diskretni mostovi povezuju kupatilo i spavaće sobe na gornjem spratu. Betonski boksovi služe kao

administrativne zgrade FPT Univerziteta - sedmospratne prefabrikovane strukture sa dramatičnom zelenom i bijelom fasadom u obliku šahovnice. žardinjere za lokalnu sortu smokve.

Kako se grane drveća šire, tako se formira nešto kao baldahin iznad dvorišta, stvarajući zaklonjeni prostor ujednačene temperature koji se može koristiti preko cijele godine, ispunjen zelenilom i cvrkutom ptica. „Kuća drveća“, kaže Vo Trong, „služi za povezivanje ljudi sa prirodom. To je minijaturni park i ako bismo uspjeli da sagradimo još ovakvih kuća onda bi se čitav grad pretvorio u jedan veliki park.” Ovo bi se stvarno moglo i dogoditi jer je jedna od građevinskih korporacija u Vijetnamu preuzela ovaj stil građenja, a osim toga i jedan studentski dom pri univerzitetu oponaša Kuću drveća. Možda je Vo Trong pronašao način da se mnogi prenaseljeni gradovi širom svijeta učine zelenijim.

Možda gajenje voća unutar zgrada zvuči čudno, ali grane i cigle čine skladnu cjelinu, čime se evocira suština bar dva najveća pristupa arhitekturi: klasičnog i gotskog. Debla koja su podupirala najranije građevine inspirisala su stubove grčkih i rimskih hramova, dok su gotske katedrale slavile svoj blizak odnos sa drvetom kako po obliku svog glavnog broda, koji je bio inspirisan šumskim proplancima, tako i svojim kamenim svodovima koji pod-

sjećaju na prepletene grane drveća.

Svih 5 objekata (djelova) kuće je izgrađeno od betona, spoljašnji zidovi imaju oplatu od bambusa, a unutrašnji su presvučeni ciglama koje su spašene sa jednog gradilišta. Arhitekte su se trudili da, gdje god je bilo moguće, koriste prirodne i lokalne materijale kako bi umanjili ugljenični otisak kuće i troškove.

Jedan objekat je prizeman, a ostala četiri su spratna sa sekundarnim prostorijama (toaletima, ostavama...) u prizemlju, spavaćim i dnevnim sobama na spratu, kao i kuhinjom, 19

Stacking Green je projektovana tako da sadrži malo pregradnih zidova kako bi se enterijer činio što prostranijim i kako bi se iz svakog kutka pružao pogled na zelenu fasadu.

bibliotekom i velikim kupatilom.

Kuća je dobila nagradu za najbolji dizajn objekata AR House za 2014. godinu.

Atlas Hotel je savršena, zelenilom ispunjena lokacija u Hoi An, starom gradu pod zaštitom UNESCO - a u Vijetnamu, a izgleda tako da biste je sigurno uvrstili na listu destinacija za odmor.

Projektovan pod okriljem Vo Trong Nghia tima arhitekata, projekat kombinuje šarm starog grada, lokalne arhitekture i kvalitetno organizovanog petospratnog prostora ispunjenog prelijepim zelenilom koji goste spaja i ponovo vraća prirodi. I mještani ovog drevnog vijetnamskog grada i gosti slažu se da je Atlas hotel najsvjetlija tačka urbanog pejzaža ovog mjesta.

20

Prizemni dio objekta sastoji se od nekoliko međusobno povezanih dvorišta, prostora za odmor i relaksaciju u debelom hladu, a tu je i bazen.

Svaka od 48 soba je uža, ali dosta duža u odnosu na tipične hotelske sobe, a umjesto zavjesa i draperija staklo prekrivaju biljke koje na taj način zaokružuju priču o odmoru, posebno odmoru za oči. Arhitekte su se potrudile da svaka soba izgleda kao da je zaronila u beskrajno zelenilo, a isti takav osjećaj imate i kada ste u kupatilu.

Raznovrsne biljke su planski sađene duž balkona na cijeloj fasadi tako da se spuštaju kao zelene draperije sa posljednjeg sprata sve do ležaljki na ivici bazena.

Ove zelene draperije, ne samo što izgledaju fascinantno, već su odličan zaklon od sunca, zaštita od vrućine, a istovremeno prirodno rashlađuju vazduh, pa gosti u sobama uopšte i ne moraju da uključuju klima uređaje.

Prije dvije godine arhitektonski biro Vo Trong Nghia Architects je započeo izgradnju administrativne zgrade FPT Univerziteta - sedmospratne prefabrikovane strukture sa dramatičnom zelenom i bijelom fasadom u obliku šahovnice.

Zgrada je smještena nedaleko izvan Hanoja, a njena bujna zelena fasada je projektovana sa ciljem da uvuče par-

kovsku atmosferu u zatvoreni prostor.

Pored balkona ispunjenih drvećem, ovaj kaskadni objekat je ukrašen nizom zelenih krovova koji izoluju objekat i pomažu u smanjenju utroška energije.

Zaobljeni oblik zgrade je projektovan da evocira sliku letećeg zmaja, a njeni zeleni „dodaci“ pomažu u ublažavanju oštrog izgleda naslaganih modularanih betonskih blokova. Pošto objekat služi kao kapija univerziteta, arhitetke su iskoristile njen značajan položaj u pejzažu da promovišu održivi razvoj u Vijetnamu, zemlji koja pati od povećanog zagađenja usljed brze industrijalizacije.

Kako bi smanjili oslanjanje objekta na klimatizaciju, arhitekte su orijentisale zgradu tako da se ona suočava sa preovlađujućim vjetrom i na taj način su maksimalno iskoristili unakrsnu ventilaciju. Veliko drveće koje se nalazi na svakom balkonu pomaže u hlađenju vazduha prije nego što on stigne u unutrašnjost objekta.

Plitki profil zgrade i obilno zastakljivanje je omogućilo filtriranje prirodne svjetlosti kroz cijeli objekat, što je posljedično smanjilo zavisnost od vještačkog osvjetljenja.

Poznato je da vijetnamska kultura mnogo polaže na udružen život biljaka i životinja, odnosno da insistira na velikom broju biljaka u kojoj god da je stambenoj jedinici to realno moguće.

Vo Trong Nghia je završio projekat prema kojem bi prednji dio kuće i fasada bile sastavljene od niza žardinjera u kojima bi se sadile biljke koje bi štitile stanare od direktne sunčeve svjetlosti i drugih štetnih efekata života u velikom gradu sa nezgodnom klimom.

Buka, zagađenja koja dolaze iz susjednih ulica i povišene temperature bile bi izbjegnute zahvaljujući zelenim površinama, a sa posljednjeg sprata puzavičasta flora pružala bi se ka krovnoj terasi, gdje bi u vrtu moglo da uživa i po nekoliko porodica.

Stacking Green je projektovana tako da sadrži malo pregradnih zidova kako bi se enterijer činio što prostranijim i kako bi se iz svakog kutka pružao pogled na zelenu fasadu.

Prirodna ventilacija kroz rast inje i tavanicu, koja je na dva mjesta kroz sve etaže obložena staklom, dopušta veliki protok prirodne svjetlosti i svježeg vazduha, zbog čega je ušteda energije velika.

INTERVJU • VEDRAN JUKIĆ, dipl.ing.arh. vlasnik i voditelj, SODA ARHITEKTI

arhitektura po mjeri Vedran Jukić se još kao student isticao sa mnogobrojnim nagradama, a sada to čini sa svojim mladim timom okupljenim u svom studiju SODA. Čovjek koji izlazi iz okvira, temeljno pristupa svakom projektu, često spreman da eksperimentiše, poštuje prirodu i okruženje. Ovo su samo neke od karakteristika koje Vedrana i njegov studio čine tako uspiješnim.

Možete li opisati Vašu dosadašnju karijeru i proces osnivanja studija, s obzirom da ste svi u timu prilično mladi?

Diplomirao sam na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Zagrebu 2006. godine sa Projektom RE- (Centar za rehabilitaciju zavisnika na Pelješcu). Tokom studija nagrađen sam sa Rektorovom nagradom, Nagradom Zdenko Strižić i Nagradom za projekat Zagreb Exit East – Nova Andautonija.

Od 2016. sam sertifikovani stručnjak za zelenu gradnju. Izlagao sam na raznim stručnim izložbama, od kojih bih izdvojio 41. 44. 47. i 50. Zagrebački salon arhitekture i urbanizma (najznačajnijoj manifestaciji na kojoj hrvatski arhitekti imaju priliku pokazati dosege vlastite savremene produkcije na nacionalnom nivou).

2005. osnovao sam Odred za arhitekturu savijesti – neprofitna organizacija ARCHIsquad u sklopu kojeg smo se između ostalog bavili edukativnim projektima poput organizacije ciklusa predavanja (ugostili smo neke od arhitekata poput Jean Philippe Vassala iz Francuske, Diebedo Francis Kerea iz Burkine Fasso/Njemačke, Rural Studija iz SAD-a i druge), arhitektonskih radionica, pro bono izradom projekata (npr. Mala bolnica u blizini nacionalnog parka Ngoro Ngoro Tanzaniji i Centar za mlade u Nairobiju, Kenija za kojeg smo osvojili i posebno 22

priznanje na globalnom arhitektonskom takmičenju Open AMD Open Architecture Challenge 2007.).

Studio SODAarhitekti sam osnovao 2010.godine. To je bilo vrijeme poprilične stagnacije u gotovo svim segmentima privrede, pa tako i u građevinskoj, odnosno arhitektonskoj djelatnosti. Ja sam to shvatio kao izazov i stvorio određeni model rada koji je u startu prilagođen nesigurnim i nepovoljnim uslovima tržišta, a da se pritom neizostavno teži ka ostvarivanju veličanstvenosti. Agilnost i fleksibilnost u poslovanju je nešto čime sam se od početaka vodio i to nam je stvorilo određenu prednost na tržištu. Čime ste se u početnim godinama Vašeg studija najviše bavili, s obzirom na privrednu krizu i mali broj investicija?

U počecima smo radili projekte manjeg obima i paralelno s njima konkursne radove, a studio profilirao kroz razne low budget projekte poput Green bara u Zagrebu koji je dobio posebno priznanje na 47. Zagrebačkom salonu. Rad na projektima barova bio mi je interesantan jer smo imali priliku eksperimentisati sa materijalima, detaljima i oblikovanjem uopšteno u manjoj skali i sa nešto manjom odgovornosti, što se pokazalo kao sjajna polazna tačka. Kasnije su projekti postajali sve kompleksniji, ali se nekako pokušao

zadržati zajednički pojam odmjerenosti u arhitekturi. Sretan sam što se od početaka naš studio razvijao ravnomjerno, bez većih uspona i padova, nastojeći stvarati kvalitetan brend.

Trenutno zapošljavamo 8 izvrsnih mladih ljudi koji se istinski trude doprinjeti našem zajedničkom razvoju i radu.

Kako biste u kratkim crtama objasnili šta je to što karakteriše Vaš rad i ideju?

U vrijeme osnivanja studija, definisale su se osnovne ideje, vrijednosti i stavovi koji su se nastojali ugraditi u svaki projekat. Neke od njih su odmjerenost, racionalnost, entuzijazam, analitičnost, temeljnost. Poseban interes imamo prema održivosti, upotrebi lokalnih materijala i tehnologija, pronalaženju novih pristupa uobičajenim projektantskim zadacima, spoju tradicionalnog i savremenog, low cost i cost efficient načelima. Karakteriše nas potpuna predanost radu, te konceptualan, integralan i profesionalan pristup svakom projektu, bez obzira na mjerilo i budžet.

Svaki naš projekat je jedinstven, skrojen isključivo prema uslovima lokacije na kojoj se nalazi i prema potrebama korisnika. Moglo bi se reći da se radi o “krojačkom pristupu” u projektovanju – arhitektura po mjeri, odmjerena arhitektura. U svakom se projektu trudimo ostvariti izuzetno

Foto: Vladimir Popović

23

visok stepen razrade kako bi realizacija bila što bliže zamišljenoj. Isto tako, želimo maksimalno blisko biti povezani sa svim učesnicima u sveobuhvatnom procesu projektovanja i građenja.

Da li težite specijalizaciji u određenom segmentu arhitekture?

Odlučili smo se ne-specijalizovati za

Poseban interes imamo prema održivosti, upotrebi lokalnih materijala i tehnologija, pronalaženju novih pristupa uobičajenim projektantskim zadacima, spoju tradicionalnog i savremenog, low cost i cost efficient načelima.

kakvo je vaše iskustvo generalno kada su konkursi u pitanju?

Iskustva samog rada na konkursnim projektima su sjajna. Naravno, iskustva sprovođenja su raznolika od konkursa do konkursa. Trudimo se raditi dva do tri konkursa godišnje. To nam je prilika da u nešto drugačijem radnom kontekstu ispitamo nove ideje. Često

Kuća B

određeni tip arhitekture, već djelovati na različitim poljima projektovanja.

Specijalizacija je pozitivna stvar, u budućnosti se možda ona i dogodi, ali nam zasad ovakav način rada odgovara, jer nam osigurava svježinu arhitektonske misli, dinamiku i raznolikost u radu, te izbjegavanje monotonije.

U zadnje vrijeme dosta projektujemo kuće za odmor na Jadranu, pa bi se moglo reći da imamo neke neplanirane naznake za profilacijom studija koje su posljedica stanja na tržištu, ali sa radošću prihvatamo nove izazo-

24

ve. Rad na tim kućama nas posebno raduje zbog predivnog konteksta u kojem se nalaze i programa koji u srži pruža korisnicima osjećaj ugodnosti i zadovoljstva, što je jedan od lijepih aspekata naše struke. Kroz takve projekte trudimo se prvenstveno projektovati doživljaj koji se ostvaruje boravkom u njima, jer je on savremenom turisti puno bitniji od broja zvjezdica i „luksuzno“ uređenog prostora.

Učestvovali ste na dosta javnih konkursa, i osvojili veliki broj nagrada,

su to vrlo različiti projekti od kojih bih mogao izdvojiti neke od nagrađenih poput: Stanice za punjenje električnih vozila (1. nagrada), Tehnološki park u Varaždinu (2. nagrada), Rekonstrukcije i dogradnja Ljetne pozornice u Opatiji (2. nagrada), Veteranski centar u Daruvaru (3. nagrada), Tržnica u Zadru (3. nagrada)… Učešće na konkursima vidim kao odličnu priliku za dodatnu edukaciju i smatram da je ono sjajan način stvaranja referenci, dokazivanja sposobnosti i prilika za ugovaranjem konkretnog posla sa relativno izglednom realizacijom.

Nedavno ste osvojili prvu nagradu za projekat Centra za autizam i osnovne škole u Zagrebu, kako je bilo raditi na ovom projektu s obzirom da je riječ o veoma kompleksnom projektu?

Na ovom projektu autorski sam sarađivao sa koleginicom Mašom Medoš.

Primarni sadržaj konkursnog programa bio je Centar za autizam kao centralne ustanove te vrste na prostoru grada Zagreba. Uz Centar je planirana izgradnja

Učešće na konkursima vidim kao odličnu priliku za dodatnu edukaciju i smatram da je ono sjajan način stvaranja referenci, dokazivanja sposobnosti i prilika za ugovaranjem konkretnog posla sa relativno izglednom realizacijom.

CAOS Autizam

zgrade riješene su po sličnim principima. Zgrade su zatvorene prema istoku i zapadu, a otvaraju se prema jugu i sjeveru. Čitav je kompleks prošupljen atrijumima čime se vaspitni proces olakšava smanjenjem distrakcija, a veličina kompleksa dovodi u humano mjerilo korisnika i okruženja. Prilikom projektovanja Centra, naglasak je bio stavljen na smanjenje intenzivnih čulnih djelovanja na osobe s poremećajima autističnog spektra kroz smještaj građevine na parceli, organizaciju, oblikovanje, te odvajanje bučnih zona. osnovne škole za potrebe okolne gradnje koja je takođe bila predmet konkursa. Kompleks treba da predstavlja oblikovnu cjelinu prepoznatljivog identiteta i visok kvalitet prostorne organizacije i urbanog standarda. Konkursnim radom trebalo je osigurati potpunu funkcionalnost kako kompleksa, tako i svake njegove sastavnice, sa svim njenim specifičnim zahtjevima, uz poštovanje pedagoških i prostornih standarda.

Osim same kompleksnosti konkursnog programa, na ovom je projektu bio veliki izazov nositi se i sa specifičnostima korisnika, faznošću gradnje, a posebno sa formama parcela, koje su bile dosta nepovoljne za toliki, većinom prizemni program. Projekat je podijeljen u 3 zone – sjeverna-javna, južna-rekreacijska i središnja-edukacijska. Svaka zona usitnjena je kako bi se projekat sveo na mjerilo prikladno korisnicima. Obje

Za zagrebačku Kuću B ste dobili nagradu S.ARCH 2017 PROJECT AWARD u kategoriji za najbolji realizovani projekat u kategoriji zgrada za stanovanje, a prošle godine ste bili finalisti užeg izbora za Vaš projekt Tinel - kuće za odmor na Korčuli, šta je to što vaše kuće čini posebnim i autentičnim?

S.ARCH AWARD je nagrada posvećena prepoznavanju završenih projekata, novih ideja i njihovih uzornih implementacija širom svijeta. Nastoji ukazati na nove smjerove razvoja u održivoj arhitekturi, gdje je posebna pažnja data izgradnji koja koristi lokalne resurse i odgovarajućim inovativnim projektnim rješenjima, te istaknuti koncepte koji uspješno postavljaju nove standarde u arhitekturi. Vjerujem da je ovogodišnji stručni žiri prepoznao u našem projektu neke kvalitete

na kojima se ova nagrada bazira. Žiri je djelovao u sastavu renomiranih svjetskih arhitekata poput Dietmar Eberle (Baumschlager Eberle), Austrija; Viviana Muscettola (Zaha Hadid Architects), Ujedinjeno Kraljevstvo; Robert Greenwood (Snøhetta), Norveška; Keith Brewis (Grimshaw Architects), Ujedinjeno Kraljevstvo; Vivian Lee (Richard Meier & Partners), SAD; Jia Beisi (University of Hong Kong), Kina; Marina Stosic (S.ARCH), Njemačka; Ibrahim Abdelhady (Arch2o.com), SAD; Prilikom projektovanja mi njegujemo individualan pristup svakom novom zadatku i svakom pristupamo sa jednakim žarom. Trudimo se da kompletno oblikovanje uvijek proizlazi iz specifičnosti same lokacije kako bi se iz nje izvukao maksimum. Na taj način želimo ostvariti da svaka naša kuća ima svoj specifičan karakter koji odgovara lokaciji, ali i sa kojim će se vlasnici moći identifikovati. Takođe nam je jako važan način korišćenja cijele parcele, pa bi se moglo reći da zapravo projektujemo dvije kuće – jednu zatvorenu i jednu otvorenu, kao i prostore između.

To je posebno bitno kod mediteranskog konteksta u kojem dosta radimo.

Kuća B je naš prvi izgrađeni projekat stambene arhitekture. Parcela za gradnju ove porodične kuće locirana je na obroncima Medvednice, u sjeverozapadnom dijelu Zagreba. Teren je u idealnom nagibu prema jugu. Kuća 25

Kuća tri Žala

Osim same kompleksnosti konkursnog programa, na ovom je projektu bio veliki izazov nositi se i sa specifičnostima korisnika, faznošću gradnje, a posebno sa formama parcela, koje su bile dosta nepovoljne za toliki, većinom prizemni program.

je smještena longitudinalno u smjeru zapad-istok, kako bi se maksimalno iskoristile pogodnosti južne orjentacije i omogućio pogled na grad iz svih boravišnih prostorija. Oblikovana je jednostavnom gestom izmicanja volumena sprata u odnosu na volumen prizemlja. Time se formiraju dva vrijedna spoljašnja prostora kao funckionalne ekstenzije enterijera kuće - ulaz sa parking mjestima koje natkriva konzola na zapadu, i terasa sa krovnim vrtom za roditelje na istoku. Natkriveni prostor ulaza može se koristiti i za boravak napolje kao natkrivena terasa za ručavanje i sl. Izmicanjem gornje etaže dobija se i planom propisana „uvučena etaža“.

Longitudinalna forma kuće svoju enterijersku prostornu kompleksnost dobija kroz varijacije poprečnih presjeka. Funkcionalna organizacija prostora vrlo je jednostavna. U prizemlju se nalaze dnevne prostorije, gornji sprat je namijenjen spavaćem traktu, a podrum servisnom. Organizacija kuće vrši se oko centralno postavljenog dvoetažnog 26

boravka koji je vertikalno povezan sa galerijom gornje etaže, sa trpezarijom i kuhinjom u istom nivou te kroz velike staklene stijene sa spoljnim prostorima parcele. Galerija služi kao horizontalna veza između roditeljske spavaće sobe i dječijeg trakta sa prostorom za igru.

Sa galerije se preko gornjeg prozora pruža pogled na grad. Veliki prozori orjentisani na jug omogućavaju upad zimskih Sunčevih zraka duboko u kuću i njeno pasivno zagrijavanje. Dvoetažni prostor dnevnog boravka akumulira toplotu i distribuira je u ostale zone kuće. Ljeti je kuća zaštićena od sunca pergolom i pokretnim žaluzinama.

Tinel kuće za odmor upravo su završene. Tokom projektovanja vodilo se računa o primjeni izvornih vrijednosti graditeljske baštine sredine kao što su jednostavnost, funkcionalnost i primjereno ljudsko mjerilo. Zgrade su projektovane na savremen način kako bi se ostvarile nove vrijednosti skladno današnjem načinu života i

novom korišćenju prostora. Želja je bila da je zgrada maksimalno primjerena ljudskom mjerilu i da njene proporcije i veličina budu usklađene sa tradicionalnom arhitekturom lokalnog kraja.

Zgrada je projektovana na izrazito strmom terenu i projektom se trudilo maksimalno je uklopiti u krajolik i povezati sa pripadajućom česticom.

Oblikovana je kao poluukopana, u jednostavnim manjim volumenima koji su međusobno u takvom odnosu da se ostvaruju bogati prostorni odnosi unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora. S obzirom na sve navedeno, primjenjuju se ravni krovovi kao elementi koji omogućavaju maksimalno korišćenje spoljašnjeg prostora i boravak na otvorenom, što je važna karakteristika korišćenja tradicionalne mediteranske arhitekture. Čitava parcela je zamišljena kao kompletna građevina koja se sastoji od prostora različitih karaktera.

Pogodna lokalna klima omogućava izrazito bujan rast mediteranskog bilja, pa je i hortikulturno uređenje vrlo bitan faktor lokalnog kraja. Spoljne ivice objekta oblikovani su žardinjerama sa mediteranskim biljem.

Da li volite da budete uključeni u projekat do krajnje finalizacije kako bi bili sigurni da će vaša ideja biti ispoštovana do svih detalja?

Sve projekte razrađujemo temeljno do detalja i na neki način savjetujemo

našu prisutnost do konačne realizacije.

Građenje je jedan kompleksan živi proces u koji je uključen čitav niz aktera i vrlo lako se dogodi da se stvari počnu odvijati u neželjenim pravcima iz kojekakvih razloga. Ljudski faktor je ovdje ključan i mi se zapravo trudimo biti medijatori u čitavom procesu između različitih strana, prateći aktivno razvoj situacije i štiteći integritet projekta.

Projekat za žrtve poplava

Bili ste i predavač na S.ARCHu dvije godine, šta nam možete reći o tom iskustvu?

S.ARCH je sjajna godišnja manifestacija koja pruža mogućnost sticanja novih znanja i poznanstava, te razmjene iskustava sa kolegama iz cijelog svijeta. Koncepcijom kratkih i brzih predavanja stvara se kvalitetna dinamika i omogućuje kvalitetan uvid u projekte i realizacije, ali i naučne radove drugih arhitekata.

Donirali ste projekte zamjenskih stambenih zgrada za područja pogođena katastrofalnim poplavama prije nekoliko godina. Možete li opisati kako je tekao taj proces?

Svojim znanjima i radom se trudimo doprinijeti i dobrobiti zajednice. U maju 2014. velike su poplave pogodile istočnu Hrvatsku. Ministarstvo gradnje i prostornog uređenja, zajedno sa Hrvatskom komorom arhitekata sproveli su konkurs za prikupljanje idejnih arhitektonskih rješenja za projekte zamjenskih zgrada za stanovanje, uz očuvanje kvaliteta i specifičnosti ruralnih prostora i ambijenata, a u skladu sa zahtjevima za brzim sprovođenjem.

Ovo je bila prilika da se struka organizuje i pomogne stradalima. Prilika da se naposlijetku vrati dignitet struke i da se arhitektura približi običnom čovjeku.

Nažalost, ta prilika na kraju nije iskorišćena prilikom sprovođenja procesa realizacije i implementacije projekata.

Na temelju čega se zasnivao vaš projekt?

Našim projektom MMOS – montažni modularni otvoreni sastav tipskih zamjenskih zgrada, predložili smo podsticanje lokalne ekonomije i smanjenje emisije ugljen dioksida prilikom gradnje kroz upotrebu lokalno dostupne sirovine i tehnologije građenja – gradnja u drvetu. Jedan od prioriteta bio nam je maksimalno brza

Veteranski centar Daruvar

izgradnja i što skoriji povratak stradalih u nove domove. S obzirom na podatak da se radilo o cca 500 zamjenskih građevina, predložili smo tehnološki razrađenu standardizovanu modularnu gradnju koja smanjuje troškove, ubrzava proces i olakšava kontrolu kvaliteta. Prefabrikacijom kupatila i opreme (ormari i kuhinje) paralelno sa gradnjom takođe se skraćuje vrijeme izgradnje i smanjuje mogućnost greške. Reinterpretacijom tradicionalnog ganjka osigurava se pasivna upotreba solarne energije za grijanje prostora.

Ganjak je nadograđen kliznim transparentnim panelima kojima je omogućeno proširenje zatvorenog stambenog prostora zimi. Projektom su definisani osnovni moduli koje je moguće

jednostavno organizovati na različite načine. Predlaže se participativni projektantski pristup - korisnicima se prilikom projektovanja daje mogućnost učestvovanja u definisanju prostorne konfiguracije i oblikovanju vlastitih stambenih prostora, ali sa predefinisanim elementima, kako bi se proces ubrzao. Predlaže se i mogućnost naknadne i jednostavne nadogradnje.

Kakva je bila realizacija ovih projekata?

Ovo rješenje je konkursom odabrano za realizaciju, uz niz kompromisa napravljeni su glavni projekti i troškovnici, no iz poznatih, ali i nepoznatih razloga ni jedna zgrada nije izgrađena po njima.

27

Pijaca Zadar

Postavlja se pitanje da li naša struka ima potporu, povjerenje, u završnici i poštovanje državnih institucija prilikom implementacije ovakvih projekata ili im služi za neke druge svrhe. Nažalost, na kraju čitavog procesa, uvjereni smo da se naših 1000 pro bono radnih sati arhitekata i drugih inžinjera moglo puno bolje iskoristiti za pomoć stradalima.

Osim ovakvih zahvata manjeg mjerila, radite i na projekt ovanju kompleksnijih projekata poput Tehnološkog parka u Varaždinu i Stambeno poslovne zgrade u Veslačkoj ulici u Zagrebu…

Trudimo se ugovarati raznolike projekte i po pitanju funkcije i po pitanju mjerila.

Zgrada Tehnološkog parka Varaždin konkursnim programom bila je definisana kao centar kompetencije za obnovljive izvore energije. Kontaktirao sam stručnjaka za tu temu Ranka Božovića iz Enplus Beograda i s njima smo ostvarili jednu sjajnu saradnju na ovom konkursu. Prema raspisu, bilo je potrebno projektovati novu zgradu površine 29.000 m2, iako trenutno nisu iskorišćeni niti trenutni kapaciteti postojeće zgrade TPV-a. Postavljalo se pitanje opravdanosti i motiva ovakvog raspisa. Uprkos tome, rad na projektu shvaćen je kao prilika za učenje i stvaranje utopijske slike hrvatske stvarnosti u kojoj bi zaista postojala realna potreba izgradnje ovakve zgrade. Takav stav oslobodio nas je blokade realnosti i omogućio viziju rada u boljoj budućnosti. Projektno rješenje TEHNOPOLIS polazi od Wikipedijine definicije startupova: Novoosnovano preduzeće s globalnim ambicijama i globalnim potencijalom. U situaciji, gdje domaća preduzeća propadaju, a industrijska se postrojenja zatvaraju, hrvatski startupovi bilježe značajne globalne uspjehe. Ideja ove zgrade zasnovana je upravo na tom potencijalu. Cilj je bio zamisliti zgradu koja reprezentuje tu novu hrvatsku industriju. Sama zgrada funkcioniše kao mali grad za 600 do 800 korisnika u kojemu su potrebe za energijom zadovoljene na lokaciji. Osim klasične podjele na spoljašnji i unutrašnji prostor, uveden je višenamjenski javni međuprostor bogat zelenilom s prirodno kontrolisanom mikroklimom koji se može koristiti tokom čitave godine za različite scenarije - rad, druženje, interakciju, odmor ili zabavu.

Volumen ovojnice izdignut je za pola

28

Green Bar

etaže kako bi podrum bio poluukopan (podzemne vode, racionalizacija) i prirodno ventilisan. Pročelje i krov su profilisani radi sakupljanja sunčeve energije i zaštite od insolacije. Ovojnica udomljuje program koji je rasječen na servisne i radne volumene kako bi se osiguralo optimalno prirodno osvjetljenje i provjetravanje. Između volumena, u kontrolisanoj mikroklimi smješta se zelenilo stvarajući ugodne ambijente za različite namjene.

S druge strane, Stambeno poslovna zgrada Veslačka sa 127 stanova smještena između dva obrasca urbanističkog planiranja, različite namjene i Zgrada tehnološkog parka Varaždin

različitih koordinatnih sistema, parcela predstavlja neuređeni preostatak neizgrađenog prostora. Funkciionalna heterogenost šireg okruženja, dobra saobraćajna povezanost i uopšteno kvalitetna postojeća infrastruktura čine je potencijalno atraktivnom pozicijom za stanovanje višeg standarda. Blizina rijeke Save i uopšteno južne vizure Novog Zagreba dominantne su karakteristike mikrolokacije. Projektnim rješenjem predlaže se kompleks koji je nastao razdvajanjem dva stambena krila kako bi što više broj stambenih jedinica bilo orjentisano prema južnim vizurama. Jasno definisani rubovi zahvata stvaraju prepoznatljivu cjelinu i središnji javni prostor kompleksa. Umjesto da stambene jedinice gledaju jedne prema drugima, na karakteristični gabarit stana dodaje se izdvojeni volumen dnevnog boravka koji usmjerava pogled stanara prema otvorenim vizurama na jugu. Postojeće pješačke staze, dominantno u smjeru sjever-jug predloženom se kompozicijom ne ukidaju već naglašavaju i progušćuju. Bočne pješačke veze uz istočni i zapadni rub zahvata ujedno su i pristupi do glavnih vertikalnih komunikacija stambenih dilatacija.

Kolski promet u potpunosti je riješen podzemnom garažom kako bi se parter prepustio pješacima i kako bi stanovi znatno dobili na kvalitetu.

29

alpe villa / Camillo Botticini Architetto

Vila na Alpima

Kuća se nalazi na proplanku među drvećem, 700 metara nadmorske visine, u blizini Passo del Cavallo na strmoj padini, u isto vrijeme blizu gradske buke ali i udaljena od nje. Kuća izgleda kao da je izronila iz prirode u kojoj se nalazi, i sa putem je povezana samo metalnim stepeništem.

30

Veza sa osnovom i pejzažem je materijal od kojeg je sagrađen ovaj projekat.

Osnova projekta je čvrsta i povezana po principu ukorjenjenosti ka padini na sjeveru, gdje kuće izgledaju kao da se bore sa planinama, a pejzaž inspiriše

princip emancipacije ka jugu sa nagibom koji povezuje kuće sa dolinama.

Na sjevernoj strani dvorište pruža pogled ka planinama i dolomitnim kamenim vrhovima gdje se nastavlja nakrivljeni zeleni strug i virtuelno

31

zatvaraju četvrtu stranu kuće. Sa južne strane se nalazi veliki produženi prozor koji razdvaja unutrašnjost kuće sa pejzažom.

Kuća ima nepravilni plan u obliku slova C koji sadrži unutrašnju terasu sa četiri strane napravljenu od strane iskrivljenog zelenog struga. Kuća se sastoji od tri dijela različitih dužina koji se rasprostranjuju sjevero-zapadno gdje se zapremina završava u zemlji.

Ako posmatramo sa zapadne strane prvi dio ima tri spavaće sobe, od koji su dvije okrenute ka terasi i tu se nalazi i kupatilo. Treća je okrenuta ka proplanku. Drugi dio je okrenut ka sjevernojužnoj strani i različitih je dužina od 3.50 do 4.50 metara. Tu se nalaze dnevna soba, slobodan prostor između terase i spoljašnjeg dijela. Tu se nalazi i kamin koji je iste veličine kao i produženi prozor na jugu. Sa druge strane dnevna soba je povezana sa trpezarijom koja se i ujedno utapa u treći dio. Ovo je najveći dio i sastoji se od mezanina sa ogromnim prozorom za astronomska posmatranja a ispod se nalazi kuhinja koja je okrenuta ka terasi. Kuća 32

stvara integrisanu cjelinu istovremeno povezanu sa spoljašnjim svijetom a zaštićena sa zapadne i istočne strane.

Sve prostorije za dnevne aktivnosti su povezane plafonom koji je napravljen od trouglastih strugova sa produženim i uvučenim svijetlima.

Garažni prostor je sa životnim povezan

Arhitektura: Camillo Botticini Architetto Trukturni inžinjering: Ing. Franco Palmieri Servsni inžinjering: Planex srl Saradnici: arch. Lucia Fanetti, Ing. Paolo Dellana, arch. Giorgia Guseo, arch. Stefano Farina Građevinska firma: Baglioni Costruzioni srl Supervizor konstrukcije: Geom. Roberto Migliorati Fotografija: Niccolò Galeazzi - Eugeni Pons Lokacija: Passo del Cavallo, Brescia - IT Površina: 360 m2 Izgradnja: 2013-2014 33 33

liftom. Servisne prostorije se nalaze u podrumu kuće.

Materijal i struktura Kuća održava balans sa pejzažem i ekološki je prihvatljiva što se tiče izbora građevinskog materijala i izolacije.

Geotermalna energija, toplotne pumpe, zidovi za ventilaciju, koji stvaraju prirodnu ventilaciju za zaštitu od hladnog i vrućeg, pomažu pri izgradnji kuće sa veoma niskim troškovima grijanja i čuvaju od zagađenja (Italian Energy

Efficiency Certificate: classe A+). Prozori se sastoje od tri sloja. Pre-oksidovani bakar je modulisan kako bi svjetlost bila jasnija na ovoj ne-reflektujućoj provršini. Veliki drveni okvir prozora održava svjetlost koja dolazi sa juga. A staklo je treći dio koji stvara fluid ali i predstavlja zaštitu između spoljašnjosti i unutrašnjosti. Što se tiče unutrašnjosti, pješčana boja podova, izmalterisani zidovi, visoki plafoni i zastakljeni parapeti povećavaju prostor olakšavajući integraciju posjeda.

Camillo Boticini je profesor arhitekstonskog projektovanja u školi arhitekture na Univerzitetu Navara i na Milanskom politehničkom fakultetu, gdje je 2003. godine doktorirao na arhitektonskom i urbanom dizajnu.

Pobijeđivao je na međunarodnim takmčenjima i primjenio različite grane arhitekture u Italiji i Evropi ističući sposobnost spajanja teoriskih istraživanja sa značajnim operativnim mogućnostima. Dobio je važne nagrade: specijalnu nagradu “Itali34

janska zlatna medalja” 2012.godine i prvu nagradu od strane italijanskog instituta za arhitekturu 2007.godine.

Bio je nominovan i za Mies van der Rohe nagradu 2007.godine i njegovi radovi su bili izloženi na bijenalu u Veneciji 2000, 2010 i 2014.godine.

Njegovi radovi su objavljeni u najvažnijim arhitektonskim časopisima (Casabella, Domus, A10, Metalocus, Detail, Mark, Abitare) i u knjigama kao što su Phaidon Atlas arhitekture 21.vijeka.

Ljetnji trendovi u uređenju: Coach House radnja bavi se uvozom i prodajom namještaja, dekoracija i aksesoara istoimenog engleskog brenda. Ovog ljeta ovaj brend donosi i nove trendove nezamjenljive u svakom domu.

Namještaj karakterišu jarke boje koje unose radost i osjećaj lakoće ali, u isto vrijeme, zadržava elegantne linije i svakom domu daje luksuzan izgled. Tkanine, velur i tekstil, vrhunskog su kvaliteta i, što je najvažnije, otporne su na plamen.

Apsolutni hit ovog ljeta jesu detalji u jarkim bojama.

Coach House predstavlja seriju tirkiznih dekoracija u mozaik stilu.

Tu su i dekoracije sa plavim detaljima, kuhinjske kutije i zidni tanjiri.

Satovi u različitim dimenzijama takođe su efektan i funkcionalan dodatak.

Kuhinjski program karakterišu jednostavne linije tanjira i escajga i elegantne čaše koje će svaki obrok učiniti malim remek djelom

Od ove sedmice u radnji Coach House dostupne su nove kolekcije aksesoara i dekoracija.

35

arhitektura, dizajn, uređenje: Veza između predmeta i čovjeka Diplomac Guan dizajnirao je namještaj koji djeluje samo uz prisustvo čovjeka. Objekti u sklopu kolekcije mogu jedino funkcionisati kad dođu u dodir sa osobom. Predmeti iz kolekcije simbiotičkih predmeta dizajnirani su kako bi ohrabrili korisnike da razmisle o odnosu sa stvarima koje ih okružuju. Kolekcija se sastoji od stola i stolice koji ne mogu stajati bez podrške i lampe koja se uključuje samo kada se stavi na glavu, kao šešir.

Jan Boelen – umjetnički direktor Istanbul Dizajn Bijenala 2018

Novi neboder u Roterdamu MVRDV, studio iz Roterdama otkrio je planove za gradnju novog nebodera u njihovom rodnom gradu sa pikseliziranom fasadom napravljenoj od hiljade prozora.

Veliki četvrtasti prozori prekriće čitav eksterijer. Većina se odnosi direktno na izgled apartmana unutar zgrade, dajući stanovnicima prozore od poda do plafona sa pogledom od 270 stepeni. Fasada ima savremenu reinterpretaciju prozora zaliva, pružajući poglede za svaku jedinicu s prednošću omogućavanja individualnih i jedinstvenih apartmana u ovom velikom kolektivnom kompleksu. Ovaj efekat prozora daje dodatnu dimenziju u pogledu na grad Roterdam.

36

Belgisjki dizajn kritičar i profesor imenovan je za kustosa narednog Instanbul Dizajn Bijenala. Boelen je osnivač i umjetnički direktor Z33 Doma savremene umjetnosti u Belgiji, umjetnički direktor eksperimentalne labaratorije Atelier Luma u Francuskoj i šef katedre na smjeru društvenog dizajna na Akademiji dizajna u Holandiji. On će biti četvrti umjetnički direktor Bijenala u Istanbulu, mjestu za inovativni dizajn koji se organizuje u glavnom gradu Turske, svake druge godine.

Ideja, projekat, realizacija...

37

Estetika i udobnost 38

Objekta je osnovana 2002. godine u Tivtu i od tada se bavi izradom namještaja po mjeri i uslužnim rezanjem pločastih materijala.

Prvi put se predstavila na Jadranskom sajmu u Budvi 2009. godine, kada je osvojila nagradu za dizajn kuhinja i izuzetnu sajamsku prezentaciju.

Na istom sajmu 2010. godine , nagrađena je Zlatnom plaketom.

Zahvaljujući konstantnom ulaganju, Objekta je svoj proizvodni program obogatila novim dizajnerskim riješenjima namještaja. To je podržano upotrebom inovativnih materijala i savremenih mašina uvedenih uz praćenje svijetskih trendova sa prestižnih sajmova namještaja.

Na domaćem tržištu je postavila standard kvaliteta, a potvrda za to su lojalni klijenti.

Svi Objektini klijenti imaju podršku tima stručnih dizajnera, koji pojedinačne projekte sprovode od faze mjerenja prostora, prostorne organizacije u skladu sa namjenom do završne tehničke faze koja ima za cilj da se postigne željena estetika uz maksimalnu funkcionalnost. Idejni projekat realizuje njihov tim montažera u samom prostoru i sprovodi njihov slogan od ideje do realizacije.

39

Od 2011. godine nude veliki izbor komadnog namještaja renomiranih svjetskih proizvođača. Garniture sa mogućnošću modularnog uklapanja dimenzija, fotelje, trpezarijske stolove i stolice, tepihe, rasvjetu, kao i dekoraciju za završnu fazu uređenja. Uz veliku ponudu materijala i dezena moguće je zadovoljiti i najinstančanije ukuse.

40

Od 2009. godine se bave i proizvodnjom i ugradnjom sobnih i blind vrata.

U ponudi imaju veliki izbor boja i modela koji se izrađuju po mjeri i želji klijenta, uz mogućnost otvora za staklo, aluminijumskih dekorativnih lajsni, nadsvjetla itd.

Kontakt mob: +382 67 261 440 objekta@t-com.me

sigurnost i trajnost Objekta u svojoj ponudi ima i sve vrste prirodnog i vještačkog kamena (mermer, granit, kvarc...) za upotrebu u enterijeru i eksterijeru. Rade mjerenje, obradu i ugradnju kamena u formi radnih kuhinjskih ploča, zidnih obloga, ploča za kupatilske elemente, stepeništa...

Veliki izbor boja pruža mogućnost uklapanja u zahtjev svakog prostora.

Kontakt mob:+382 68 459 429 ssubotic@t-com.me Marici bb, 85320 .Tivat SHOWROOM Radanovici,:tel/fax:032 331 519 mob1: +382 67 600 603 mob 2: +382 67 224 801 objektanamjestaj@gmail.com Uslužno rezanje pločastih materijala: tel/fax; +382 32 331 667 Mob 1: +382 67644474 www.objekta.me 41

akustiÄ?ni dizajn u modernoj arhitekturi Postizanje kvalitetne akustike temeljan je preduslov za funkcionalnost koncertnih dvorana, pozoriĹĄta, dvorana za nastupe ili pak noćnih klubova.

42

Reprodukcija instrumentalnih i glasovnih izvođenja mora biti čista i autentična, jednakog intenziteta bez obzira na poziciju unutar prostorije u kojoj se nalazili. Apsorpciju i refleksiju zvuka potrebno je precizno projektovati kako bi se osigurao optimalan akustični doživljaj za publiku. Samim tim, svaki iskorišćeni materijal mora ispuniti visoke zahtjeve što dovodi do česte upotrebe gipsa kao temeljnog materijala za akustični dizajn modernih građevina.

Pomoću perforiranih apsorbera zvuka načinjenih od gipsa, jednostavno se prilagođavaju i postižu svi zahtjevi koji diktiraju modernim prostorima u kojima je kvalitetna akustika nezaobilazan i primaran fokus.

Gipsani akustični materijali kombinuju apsorpciju i refleksiju u jednom. Zbog svoje raznovrsnosti i jednostavnosti upotrebe, gips savršeno osigurava akustični efekat zaobljenih, oštrih ili slojevitih konstrukcija, od maksimizovanja difuzije zvuka u velikim dvoranama do minimalizovanja odjeka u malim prostorima.

Kako postići idealnu akustiku prostora?

Knauf je razvio akustična rješenja uz Knauf Cleaneo sisteme koji objedinjuju tri oblika apsorpcije zvuka. Izuzev svojih akustičnih performansi, oni nude i širok raspon dizajnerskih rješenja koji upotpunjuju estetski utisak prostorije.

U području niskih frekvencija, cijela površina ploče kroz najmanje vibracije djeluje kao membranski apsorber.

Rezonancije koje nastaju u perforacijama djeluju apsorbujuće u području srednjih frekvencija. Dodatno, prilikom

prolaza zvuka kroz zadnji akustični flis, postiže se apsorpcija u području visokih frekvencija. Ova svojstva zajedno osiguravaju gotovo linearnu, uravnoteženu apsorpciju zvuka kroz cijeli frekvencioni spektar.

Pomoću perforiranih apsorbera zvuka načinjenih od gipsa, jednostavno se prilagođavaju i postižu svi zahtjevi koji

diktiraju modernim prostorima u kojima je kvalitetna akustika nezaobilazan i primaran fokus.

Uz kvalitetnu akustiku, izvođenje besprekornog dizajna omogućava slobodu izražavanja vizije mnogih arhitekata što takođe igra ključnu ulogu u stvaranju bezvremenskih građevina.

43

Jedan od primjera gdje su oba aspekta besprekorno realizovana, svakako je Elbphilharmonie koncertna dvorana u Hamburgu koju su ljubitelji muzike svrstali među deset najboljih koncertnih dvorana u svijetu.

Elbphilharmonie - arhitektonsko i graditeljsko remek-djelo Takozvana “bijela ovojnica” (white skin), sagrađena od kvalitetnih Knauf Integral materijala linije GIFAtec, a ističe se svojim izuzetnim dizajnom. Više od 10 hiljada zidnih panela od visokih gipsvlaknastih ploča, pojedinačno proizvedenih, osiguravaju jedinstven akustični doživljaj, kao i prostorni doživljaj.

Elbphilharmonie izgrađena je na temeljima bivšeg skladišta “Kaiserspeicher A”, čime je grad Hamburg dobio novi kulturni centar svjetske klase.

Dizajnirali su je renomirani švajcarski arhitekti Herzog & de Meuron na zapadnom kraju modernog HafenCity-a, usred rijeke Elbe. Kompleks uključuje tri moderne koncertne dvorane, hotel i 45 apartmana. Takođe pruža jedinstve-

44

Koncept “bijele ovojnice” u obliku karakteristične zidne obloge koncipirao je svjetski poznati stručnjak u akustici, Yasuhisa Toyota. Proteže se na više od 6000 četvornih metara i sastoji se od 10287 zidnih panela. Svaka od tih ploča je jedinstvena i postavljena u nekoliko slojeva jedinstvenog Knauf Integral GIFAtec materijala koji osiguravaju da se zvuk optimalno usmjeri i rasprši. Prema navodima stručnjaka, akustika je dovedena do perfekcije. ni panoramski pogled od 360 stepeni na grad i luku.

Središte zgrade kao i zapanjujući i najistaknutiji dio arhitektonske perspektive je velika koncertna dvorana čiji je prostor namijenjen za 2100 gledalaca.

Gledalište težine 12500 tona oslanja se na 362 opruge, čime je odvojeno od glavne zgrade radi zvučne izolacije. S obzirom na koncept vinograda, sjedišta ne prelaze udaljenost od 30 metara od bine. Globalno poznata i jedinstvena struktura saća u “bijele ovojnice” pruža akustična svojstva na najvišem nivou.

Koncept “bijele ovojnice” u obliku karakteristične zidne obloge koncipirao je svjetski poznati stručnjak u akustici, Yasuhisa Toyota.

Proteže se na više od 6000 kvadratnihmetara i sastoji se od 10287 zidnih panela. Svaka od tih ploča je jedinstvena i postavljena u nekoliko slojeva jedinstvenog Knauf Integral GIFAtec materijala koji osiguravaju da se zvuk optimalno usmjeri i rasprši. Prema navodima stručnjaka, akustika je dovedena do perfekcije.

Ostali primjeri akustičnog dizajna u Crnoj Gori i svijetu

45

rekonsrukcija zetskog doma: firma „ING-INVEST“

DOM STARIH U PODGORICI -projekatDa bi se planirao objekat doma starih koji je adekvatan željama i potrebama zaposlenih i korisnika usluga, potrebne su mnogobrojne analize. Tim ING Invest je obišao nekoliko ustanova ovog i sličnog tipa i kroz razgovor sa direktnim korisnicima prostora (zaposlenima iz uprave, zaposlenima koji imaju svakodnevni kontakt sa korisnicima, stanarima, posjetiocima..) došao do koncepta koji na prvo mjesto ističe udobnost boravka bilo zaposlenih ili osoba kojima je to stambeni prostor.

Pored stambenih jedinica koji predstavljaju prostor za jednog ili dva pojedinca, isplaniran je i dodatni sadržaj u vidu dnevnih zona koje služe za druženje, komfornog ulaznog hola sa kafe barom, fizikalne sale, multifunkcionalne sale za posebna dešavanja…

46

Objekat Doma starih u Podgorici predviđen je za smještaj 270 stalnih korisnika i biće prvi objekat te vrste u Podgorici.

Da bi prostor u potpunosti imao komoditet, veoma se vodilo računa i o spoljnim sadržajima koji bi dozvolio korisnicima da se rekreiraju, odmaraju u prijatnom ambijentu okruženim zelenilom. Grupacija drveća koja asocira na šumu, fontana na prirodne vodene površine, klupe na gradske parkove su predviđeni sa namjerom da bi svaki od korisnika pronašao sliku svoga kraja koji je napustio.

Objekat je lociran na Starom aerodromu u Podgorici. Njegova ukupna kvadratura je 11 225,20 m2.

Pristup lokaciji je moguć preko saobraćajnice zadate DUP-om na sjevero zapadnoj strani parcele.

Pješački pristup omogućen je preko staza, na sjeverozapadnoj strani parcele, koje vode od kolske saobraćajnice do ulaza u objekat.

Plan je bio da u što manjem obimu saobraćaj uvesti u dvorišni dio objekta. Iz tog razloga je u dogovoru sa Naručiocem i Korisnikom postavljena sobraćajnica sa kružnim tokom koja služi za prevoz, tj. transport korisnika do ulaznog dijela i ujedno i pješački pristup.

Sa južne strane objekta je pozicionirana dostavna saobraćajnica koja služi za dostavu hrane, dostavu peleta itd.

Ispred objekta je , na zahtjev Korisnika postavljen plato za manifestacije različitih tipova, kao i natkriveni prostori za sjedenje. Takođe je predvi-

đena i fontana u parternom dijelu.

Objekat je funkcionalno podijeljen na više cjelina: Podrum: U podrumu su predviđeni kuhinja, vešeraj, magacini, tehničke prostorije i prostorije za zaposlene.

Prizemlje: Dio lijevog krila objekta - LAMELA A je predviđen kao cjelina za osobe sa demencijom. Ova cjelina ima zajednički prilaz sa administrativnim dijelom objekta. Osobe sa demencijom imaju diskretno ograđeni dio napolju do kojeg se stiže kroz dnevni boravak.

LAMELA B-s a lijeve strane glavnog ulaznog hola je predviđen medicinski blok. Veliki hol u ulaznom dijelu povezuje različite sadržaje. Iz ulaznog hola se izlazi napolje u zadnji dio parcele preko vrata koja se nalaze naspram glavnih ulaznih vrata. U ulaznom holu je planirano glavno stepenište sa dva lifta od kojih je jedan prilagođen za transport bolničkog kreveta.

Desno krilo prizemlja – LAMELA C je predviđeno kao cjelina za cjelodnevni boravak koja je fizički odvojena vratima.

Ekonomski ulaz se nalazi na jugozapadnoj strani parcele. U okviru ekonomskog dijela postoji nekoliko različitih ulaza: • Prijem hrane • Prijem robe • Ulaz za zaposlene u kuhinji i vešeraju koji je povezan stepeništem sa podrumom gdje se nalaze garderobe

• Ulaz u mrtvačnicu.

• Prolaz do trafostanice, kotlarnice i skladišta za pelet Spratovi: Na spratovima je predviđen stambeni dio sa pomoćnim sadržajima. Svaki od sadržaja ispunjava minimum standarda za ovu vrstu objekta.

Na prvom spratu su predviđeni fizikalna terapija, radna terapija, frizer i kozmetičar. Na drugom spratu je na dijelu iznad fizikalne terapije predviđena radna terapija.

47

radni prostor

u novosadskom potkrovlju Đorđe Bajilo je jedan od najuspješnijih arhitekata mlađe generacije u Srbiji. Prije nego što je 2007. osnovao svoju firmu DBA Architects, radio je u Gradskoj upravi Barselone u timu za urbane studije i u JP “Urbanizam” u Novom Sadu.

Njegova firma se bavi urbanizmom, projektovanjem, nadzorom, projekt menadžmentom, izgradnjom i razvojem sopstvenih investicija. Ponose se brojnim projektima u Srbiji i regionu. Neki od investitora za koje su radili su i McDonalds, Lidl, Stihl, NIS, Saint Gobain, Lafarge, preko 30 opština i gradova i niz privatnih firmi i pojedinaca.U njegovom timu trenutno radi 20 arhitekata i građevinaca.

48

Povod za ovaj razgovor je savršeno novosadsko potkrovlje u kome se nalazi novi poslovni prostor biroa DBA. Ovo je prvi tekst kojim promovišemo potkrovlja u svrhu poslovnog prostora, i vjerujemo da će uspješnih priča biti još.

Nalazimo se u vašem novom projektnom birou u objektu JC10 u Novom Sadu. To je prvi projekat koji ste samostalno i projektovali i investirali.

Koje su njegove specifičnosti?

U pitanju je stambeno-poslovna zgrada. Na prva dva sprata se nalazi 21 stan, a u potkrovlju je naš poslovni prostor od 360m2.

Ovo je prvi projekat u Novom Sadu

krovlje razlikuje od drugih prostora?

Ovo je prostor koji je kreiran po mjerama i potrebama našeg posla. To je i preduslov da zaista uživate u njemu – potkrovlja su dobra kada nisu iznuđeno, već planirano rješenje.

Za našu djelatnost prizemlje ili bilo kakav prostor koji je direktno do ulice nije odgovarajući. U ovoj zgradi smo sebi napravili sve potrebne uslove: nema nikoga iznad nas, mirno je i izolovano, imamo direktan izlaz iz lifta u poslovni prostor.

Imamo 3 sale za sastanke, nekoliko odvojenih kancelarija i projektni biro koji je odvojen od ostatka prostora – ’open-space’ za 20 ljudi. Specifičnost

na kome je vođeno računa o svakom detalju kada se radi o energetskoj efikasnosti. Pomenuću samo toplotne pumpe zemlja-voda, sedmokomornu spoljnu stolariju, podno grijanje i pasivno hlađenje do 18 stepeni, kamenu vunu kao izolaciju u krovu.

Rad na ovom projektu je za nas bio odlično iskustvo i vrlo je vjerovatno da ćemo nastaviti sa gradnjom sličnih objekata. Ostvarili smo izvanrednu saradnju sa mnogim proizvođačima građevinskih materijala, pomenuću samo neke: Knauf, VELUX, Knauf Insulation, TONDACH, AMF, Tarkett, Sika, Armstrong…

tog dijela je ta što je svako radno mjesto priča za sebe, a kosine su iskorišćene na najbolji mogući način.

Zašto ste se odlučili za radni prostor u potkrovlju? Na koji način se pot-

Da li ste do sada imali iskustva sa projektovanjem / uređenjem potkrov49

lja (bilo da je riječ o stambenom ili poslovnom prostoru)?

Da, na samom početku rada moje firme, 2007. godine radili smo uređenje enterijera za veliku novosadsku građevinsku firmu ’Budućnost AD’ – prostor u potkrovlju od 1200m2 za oko 250 ljudi.

Tadašnja iskustva smo iskoristili i ovdje, ali umnogome unapređena.

Ovdje se radi o tehnološki savršenijem prostoru i modernjim materijalima.

50

Kako izgleda rad na projektu uređenja potkrovlja? O čemu sve treba voditi računa?

O kvalitetu konstrukcije na prvom mjestu – često se i projektant i izvođač vode estetikom, a zaboravljaju suštinu i osnovu, a to su konstrukcije i materijali – vrste i priroda materijala i njihovi međusobni odnosi i spojevi.

Kada je u pitanju radni prostor, treba voditi računa o specifičnim potrebama

zaposlenih. U djelovima našeg projektnog biroa su ugrađeni apsorberi buke, zatim specijalno i raznovrsno osvjetljenje različitih namjena, vodilo se računa o orijentaciji prostorija i maksimalnom iskorišćenju dnevne svjetlosti i sl.

Koje i kakve materijale ste koristili prilikom gradnje i uređenja ovog prostora?

Sve najbolje od ponude materijala na našem tržištu. Krovni pokrivač je TON-

DACH crep Continental. U krovu se nalazi preko 20cm kamene vune i prateće LDS folije koje su neophodne da bi LDS sistem izolacije pravilno funkcionisao i krov mogao da “diše”.

Završne površine su obrađene Knauf gips-kartonskim pločama sa dosta “Cleaneo” ploča koje doprinose zvučnoj zaštiti i estetici.

U gotovo svim prostorijama se nalaze VELUX krovni prozori, 4 od njih u quarto postavci, ali je favorit VELUX krovni balkon Cabrio, koji je od inače male kuhinje, napravio omiljeni dio ovog poslovnog prostora jer ju je proširio i vizuelno i funkcionalno.

Ono što je specifično je da na našim terasama imamo zeleni krov Urbansca-a inovacija od Knauf Insulation-a, lagani krov sa sedumom kao zelenim slojem koji je veoma lak za održavanje.

Kako vaši zaposleni reaguju na ovakav prostor?

Kosine daju šarm prostoru i ne treba ih posmatrati kao problem. U zavisnosti od nagiba krova, mi smo kosine iskoristili ili za radna mjesta ili za ormare.

Da li smatrate da postoje predrasude kada su u pitanju potkrovlja i ako da, kako ih prevazići?

Da, zbog mana koje sam prethodno naveo. U Srbiji se za potkrovlja uvek vezuje zloupotreba kvadrata, malverzacije, skučen prostor i iznuđena rešenja.

Ako je arhitekta dobar – ubijdiće investitora da potkrovlje može da bude itekako isplativa investicija. Luksuzni stanovi u potkrovlju lako dolaze do kupaca.

Ovakve predrasude se mogu prevazići samo edukacijom – svih u lancu.

Sajt Moje potkrovlje je prava stvar – krajnji korisnici na jednom mjestu mogu da saznaju sve što im je potrebno.

Rezultati nakon samo nekoliko mjeseci boravka u novom prostoru su nevjerovatni. Imam utisak da je “probuđen davno zaboravljeni duh u flaši”! Poraslo je raspoloženje i produktivnost.

Ne samo što je prostor nov, već je i tehnološki napredan: zbog apsorbera buke na plafonu i u podovima zvuk je “tup”, prostor je razuđen, u open-spaceu niko nikome ne smeta, svi imaju dovoljno svjetlosti, mirno je i izolovano – pun pogodak je bio što smo projektni biro odvojili od ostatka kancelarija.

Svako radno mjesto je specificno i zanimljivo.

Meni je bezbjednost zaposlenih na prvom mjestu – u ovom prostoru smo zaista našli pravu mjeru za sebe i naš posao.

Koje su prednosti a koje mane prostora pod kosinama? Kako najbolje iskoristiti kosine?

Realne mane potkrovlja su čest nedostatak lifta i činjenica da morate proći kroz celu zgradu da biste došli do poslednjeg sprata. Jedan od problema je i ako se izolacija ne uradi kako treba – uslediće niz komplikacija. Da je kod nas izolacija urađena pravilno dokaz je i to što smo se protekle zime grijali samo uz pomoć podnog grijanja – nije bilo potrebe za dogrijevanjem.

Proizvođači materijala kao što ste recimo vi koji stojite iza projekta Moje potkrovlje su podigli nivo usluge i edukacije na jedan viši nivo. Pružate odličnu tehničku podršku i bavite se svim ciljnim grupama – toga ranije nije bilo.

Kome biste preporučili život i rad u potkrovlju?

Mladim i ‘brzim’ ljudima, kreativcima, ljudima koji dosta putuju i slobodnog su duha.

51

arhitektura, dizajn, uređenje: Ružičasti paviljon u zidnom vrtu iz 18. vijeka Umjetnički duo studio Morison podigao je ružičasti paviljon u obliku origami ananasa u središtu zidnog vrta iz 18 vijeka u Engleskoj. Od lokalnih umjetnika Heather i Ivana Morisona zatraženo je da oblikuju savremenu strukturu koja privlači posjetioce i uz pomoć koje će se prikupljati sredtsva za obnovu zidnog vrta Berrington Hall.Paviljon nazvan Look! Look! Look! smješten u sklopu zidnog vrta, originalno sagrađenog od strane pejzažnog dizajnera Lancelot Brown-a. Ovo je bio njegov poslednji završeni pejzažni projekat i jedini zidni vrt.

Kap po kap - sistem koji filtrira vodu uz pomoć biljaka Pratik Ghosh dizajnirao je kućni sistem filtriranja vode koji se pokreće uz biljke i pročišćava otpadnu vodu.

Biljke su smještene u staklenoj kupoli, cijevi dozvoljavaju vodi da uđe unutra kako bi bila očišćena, a kasnije i skupljena. Sistem je dizajniran za tvrdu vodu, koja dolazi iz veš mašina, kupatila i odvoda.

Svjetlo unutar kupole izaziva biljke za pokrtenjem procesa fotosinteze, tako da se voda provlači direktno iz korijena na listove odakle dalje ulazi u zrak kao para. Pumpa kontroliše nivo vazduha i stvara vakum radi daljeg ubrzavanja transpiracije.

Umjetnički paviljon u obliku broda u čast stradalima na moru Kohtei paviljon dodat je kampusu hrama Tenshinzan Shinshoji u gradu Fukuyama u Hirošimi, koji je napravljen u čast radnicima koji su izgubili svoje živote na moru ili zbog industrijskih nesreća. Koncept je dizajniran od strane umjetnika Kohei Nawa i arhitekti Yoshitaka Lee i Yuichi Kodai iz studija Sandwich, koja je bila angažovana da kreira umjetničku instalaciju koja se stapa sa pejzažnim dvorištima unutar kampusa.

visoke zgrade Pripremila: Ana Đurković

Današnji investitori, korporacije, arhitekte i klijenti žele da njihov znak bude nezamjenljivi simbol neba grada. Projekti koje vam predstavljamo dokaz su da ovakvi objekti nijesu ni malo jednostavni. Ipak nije sve u izgledu i pogledu naviše. Mnogo više je u cjelokupnom iskustvu ispunjavanja takvih struktura sa mnogo svjetla i pogleda i kako ih kao takve uklopiti u okolinu

53

56 Leonard Street, Njujork, Herzog & de Meuron

nasložena kula Fotografija: Jeremy Bittermann Pripremila: Ana Đurković

Stambena kula u Njujorku uhvatila se u koštac sa klasičnim konceptom nebodera Dugo vremena izgledalo je kao da projekat Herzog & de Meuron studija, 56 Leonard Street, 57-spratnica u stambenoj zoni Trajbeke na Mehnetnu, nikada neće biti završen. Tokom četiri godine, u vrijeme finansijske krize, gradnja je potpuno obustavljena. Međutim, sada su mašine opet dotakle dno, struktura se polako izdigla, sastavljena iz staklenih masa ređanih jedne na vrh druge 54

i zakrivljenih tako da otvaraju prostor terasa. Sada je ona gotovo završena a novi stanovnici se polako useljuju.

Ascan Mergenthaler, partner studija Herzog & de Meuron, kaže da ideja iza neobičnog dizajna zgrade nije protivteža gravitaciji već dizajn zasebnih jedinica gledano jednako i spolja kao i iznutra tako da svaki individualni stan ima veliku terasu a onda sve to

uklopiti u formu arhitekture. Rezultat ovog asemblaža odaje utisak savršenog balansa iako su je u medijima često opisivali kao klimavu i na granici urušavanja. Izbočeni djelovi nebodera podsjećaju na čuvenu sliku ruke koja gura stan u model Le Korbizjeeve Unite d’Habitation u Marseju u Francuskoj.

Ovaj utisak, prije doživljaj povlačenja i guranja, zajedno sa reflektivnim sta-

klenim okvirom, daju zgradi zanimljiv, sklopljeni izgled koji je uvijek drugačiji, zavisno od strane sa koje gledate na nju, vremenskih uslova i doba dana.

Nešto više od 250 metara visoka struktura od ojačanog betona ima svega 145 stambenih jedinica koji variraju od 60m2 do 550 m2 kvadrature. Iako u zgradi ne postoje dva ista podna plana, jedinice su organizovane u sedam zona koje iz daljine izgledaju prilično nabacano zbog neobičnih šablona rasporeda balkona. Najupečatljiviji su oni na vrhu zgrade.

Međutim, čak i pored te izražajne krune koja je blisko vezana za klasičan izgled ranijih njujorških nebodera, zgrada arhitekata Herzog & de Meuron studija sa širina-dužina razmjerama od 1:10.5, istovremeno je i reprezent nove njujorške tipologije. Ovo je visoka, uska, luksuzna stambena kula sa spektakularnim pogledima. U slučaju 56 Leonard projekta, zavisno od pozicije stana i orijentacije unutar strukture, stanovnici imaju pogled na okolinu 55

U crnini. Pogledi na i iz 56 Leonard nebodera bi trebalo da ostanu takvi kakvi jesu za dugo vrijeme zbog činjenica da je neboder okružen niskim zgradama u oblasti u kojoj je zabranjena gradnja u visinu. Stanovnici i posjetioci moraju proći kroz prilično ogoljen lobi. Njegovi zidovi su prekriveni glatkim crnim granitnim pločicama a ostali zajednički prostori takođe su obojeni tamnim i zagušenim paletama. Bazen ima crni teraco pod, posebno obrađen i tretiran tako da sprječava klizanje. kvarta i ka rijekama Hadson i Ist, Wall Street-u i Svjetskom trgovinskom centru, a dalje i na Midtown. Ovi pogledi, kao i pogledi na neboder sa bilo kojeg dijela Menhetna, imaju dobre šanse da ostanu takvi zahvaljujući čudnim okolnostima parcele na kojoj se kula nalazi a koja je okružena uglavnom niskim zgradama u zaštićenoj istorijskoj zoni.

56 Leonard plac, ranije u vlasništvu Njujork škole prava, bio je izuzetak od ovih pravila. Kada je investitor Alexico Group kupio 2006. godine, uspio je istovremeno i da se izbori da dozvola za višespratnost koju je imala susjedna škola, pređe na ovu parcelu.

Ovo je naišlo na mnogo kontroverzi i negativnih komentara i kritika. Jedna žalba sastojala se i iz stava da multimilionerska kompanija vlasnica zgrade nikad neće koristiti prostor nebodera i da će on tako zjapiti prazan i beživotan.

Herzog & de Meuron studio i Alexico uložili su mnogo da se ovaj neboder razlikuje od tipičnih gradskih super mršavih rođaka. Stanovi u 56 Leonard neboderu “nisu sefovi visoko u nebo”, većina kupaca zaista živi u njima i čak se seli sa drugih lokacija da bi živjela ovdje, kaže Isak Senbahar, predsjednik kompanije Alexico. On ističe da kraj ima jako malo zgrada koje imaju ono što nudi 56 Leonard - parking, ogroman bazen i bioskop. Iako je konstrukcija još uvijek u toku, 45 stanova već je zauzeto i ljudi žive u njima.

Većina stanovnika zgrade su Njujorčani, i bez pitanja oni najbogatiji. Od 65 s 56

jedinica koje Leonard nudi, nisu prodate samo dvije, a kvadrat košta 3,250 dolara. Sve što je ostalo je jednosoban stan na 15. spratu čija je cijena negdje oko 3 miliona dolara i 340m2 penthaus sa cijenom od 18 miliona dolara.

Da bi stigli do svojih stanova stanovnici

Život na visokoj nozi 56 Leonard u Trajbeki, na Menhetnu, je asemblaž staklom okovanih masa i terasa na različitim nivoima - najuzbudljivije kombinacije nalaze se na najvišim tačkama zgrade.

i posjetioci moraju proći kroz prilično ogoljen lobi. Njegovi zivodi su prekriveni glatkim crnim granitnim pločicama, na plafonu su ispuštene i vidljive betonske grede i na podu je svijetlo sivi pod.

Ali kada se popnu gore, dnevno svjetlo i dramatični pogledi uzimaju stvar u svoje ruke. Unutar jedinica, najmanja visina plafona je 3,3 metra - neki luksuzni apartmani imaju plafon visine 5,7 metara. Uglavnom sve unutar stanova je laganih i neupadljivih tonova, koji reflektuju i naglašavaju svjetlo, uključujući podove od bijelog hrasta, kuhinjske elemente sa teksturama koje ne želite da prestanete da dodi-

rujete, zidova kupatila od mermera.

Ogromna prozorska stakla koja zatvaraju prostor od stuba do stuba, odlično su izolovana i to sa dva različita sloja koja doprinose izolaciji od toplote i refleksa svjetlosti.

Jedan od nepromišljenih koraka projekta je planiranje javno umjetničkog djela koje je trebao da uradi Aniš Kapur. Kako se vidi iz rendera, skulptura će biti nesrećna adaptacija pasuljaste skulpture Cloud Gate u Čikagu. Cilj je da se postigne efekat vezanosti nebodera za zemlju ali je veoma teško zamisliti kako će se to postići skulpturom čija je površina ogledalo. Skulptura će biti smještena na uglu, na prizemlju i bojazan je da će izgledati poput izdušene gume pod težinom gorostasa iznad.

Srećom, većina će biti u stanju da izbjegne ovu skulpturu i divi se zgradi koja je svjež i drugačiji dodatak nebu Menhetna.

ARCHITEkte: Herzog & de Meuron — Jacques Herzog, Pierre de Meuron, partneri; Ascan Mergenthaler, odgovorni partner; Philip Schmerbeck, direktor projekta; Mehmet Noyan, menadžer projekta; Vladimir Pajkic GLAVNI ARHITEKTA: Goldstein, Hill & West Architects KOnsultanti: Cosentini Associates (mehanika); WSP|Parsons Brinckerhoff (struktura); Schwinghammer Lighting (svjetlo); Gordon H. Smith Corporation (fasada) Menažer izvođača: Lend Lease KLIJENT: Alexico Group DIMENZIJE: 45,522 m2 BUDŽET: nije poznat DATUM ZAVRŠETKA: Jun 2017.

POGLED IZBLIZA: Mršava struktura Osnovni strukturalni elementi 56 Leonard nebodera prilično su konvencionalni: zgrada ima betonsku osnovno i betonske stubove koji nose težinu ostalih stubova i zidova. Iako sve zvuči tipično, gradnja je bila veliki inženjerski i izvođački poduhvat. Plan naslaganih kutija značio je da u objektu ne postoje dvije iste podne osnove. “Ovo je monumentalna skulptura”, kaže Silvian Markus, direktor strukturalnog dijela konstrukcije. Zato što se stubovi ne nastavljaju istom linijom iz sprata u sprat, Markus i njegov tim osmislili su takozvane “šetajuće stubove”.

Ovo su jednospratni ili dvospratni strukturalni zidovi dizajnirani tako da prenose i raspoređuju težinu između spratova. Kako bi težina brojnih zakrivljenja bila ravnomjerna i nosiva, inženjeri su iskoristili debljinu stubova a za neke su dodatno uveli i grede.

Kako bi pospiješili čvrstinu strukture, inženjeri su povezali stubove za osnovu na spratovima 32 i 46 koristeći stabilizatore i zidine koje obgrljuju strukturu.

Uprkos takvim rješenjima, elegantna kula sa proporcijama 1:10,5 i dalje ima tendenciju da se njiše. Zbog toga ima vodenu masu na vrhu. Ovaj tenk je dimenzija oko 10 sa 10 metara i 3 metra dubine i napunjen je vodom koja služi kao protivteža vjetrovima koji nekad znaju da njišu zgradu.

Ovaj izum ne služi kao sigurnosna mjera već je tu čisto zbog potpune udobnosti stanovnika nebodera.

57

Poly International Plaza, Peking, SOM

dijamantski

standard ViĹĄespratnica kineskog konglometara izraz je svojevrsnog strukturalnog sistema

58

Većina savremenog pekinškog urbanog plana i rasporeda vuče korijene iz 15. vijeka kada je dinastija MIng sagradila Zabranjeni grad i svoje sjedište moći. Danas živopisna metropola, još uvijek je organizovana u distrikte i prstenaste sisteme puteva koji se šire od carske palate. U oblasti Wangjing koja se nalazi negdje napola puta između tradicionalnog gradskog jezgra i međunarodnog aerodroma na sjeveroistoku grada, sjajni novi biznis krajevi podignuti su poslednjih godina na mjestu koje je ranije bilo uzorano i kultivisano od strane vrijednih seljaka ili prepuno zaostataka zgrada sovjetskog stila.

Danas je ta zona staklenih nebodera, sjedišta finansijskih komanija, Alibaba prodaje i tehnološkog centra i drugih industrijskih kompanija. China Poly Group, jedna od najvećih državnih konglomerata Kine, dobio je od gradske uprave birani komad zemlje od 23,067m2 koje je poslednjih godina pretvoreno u savremenu stambenu zgradu i Poly International Plaza centar, najprestižnije sjedište grupacije.

Sa portfoliom prepunim projekata, od nekretnina do umjetničkih aukcija, kompanija je htjela da izradi moderan i elegantan kompleks koji je odraz javnog profila kompanije.

Za tri poslovne zgrade i master plan, kompanija je angažovala Owings % Merrill (SOM) studio, koji je do sada radio nekoliko projekata za njih među kojima Poly Real Estate sjedište u Guangzhou i Poly Corporation sjedište u Pekingu. Studio aktivno radi u Kini već 25 godina a između ostalog dizajnirao je SAD konzulat u Guangzhou kao i ambasadu u Pekingu.

Kancelarija SOM-a u San Francisku preuzela je projekat i osmislila tri eliptične kule povezane podrumom, postavljene nasuprot sređenog parka.

Direktor Poly grupe, Zhang Wei sa osmjehom ističe “Htjeli smo da napravimo nešto što će našu kompaniju učiniti još poznatijom.” Kao glavni projektni menadžer kompleksa tokom poslednjih pet godina, Zhang je gledao kako se projekat realizuje od početka, praćen hvalospjevima u

lokalnim i internacionalnim medijima.

Glavni dio kompleksa je 152 metra visoka kula koja je dobila nadimak “dijamantski fenjer”. Ova kula okružena je sa dvije manje zgrade, visoke oko 80 metara. Ove dvije manje kule bile su na prodaju i od kad više nisu u vlasništvu Poly grupe, neupadljivo su dobile novi ram od vertikalnih gridova od tamnih metalnih šipki nasuprot glavnoj zgradi,

Pomjeranje okvra nazvan Dijamantski fenjer, prva kula niže se 152 metra u nebo, upotpunjena sa parom nižih zgrada koje su dizajnirale arhitekte SOM studija a koje su završene 2016. godine. Njen karakteristični egzoskelet animira cijelu fasadu ali i zaklonjen prostor na prizemlju gdje se nalazi glavni ulaz u zgradu.

59

Visoki atrijum Atrijum sa staklenim plafonom izdiže se do visine svih 31 spratova kule i pružajući pogled na druge zgrade kompleksa i okoline. Kružno stepenište pri samom vrhu atrijuma služi za povezivanje nekoliko gornjih spratova. u vlasništvu Poly grupe, koja ima mrežastu strukturu kombinaciju čelika i betona i betonsku osnovu. Oni čine primarni sistem kontrole opterećenja.

Ovaj bijeli aluminijumski egzoskelet i fasada sastavljena od stakala spojenih pod uglom dao je zgradi izgled origami fenjera što je naročito uočljivo noću, kada je dramatično osvijetljena svjetlima ugrađenim u strukturnim elementima. Smještena uz stambenu zgradu Poly grupe trenutno u izgradnji pod nazivom Central Park Ultraluksuz”, Zhang ističe da poslovne 60

zgrade projektuju prefinjene savremene karakteristike koje ih izdvajaju od vreve i bljeska mnogo viših obližnjih zgrada ili talasastih oblika formi Wangjing SOHO kompleksa Zahe Hadid koji se nazire u daljini.

“Prošli smo kroz proces intimne analize sa klijentom,” kaže građevinski inženjer Marko Sarkisijan, jedan od vodećih ljudi na projektu za SOM. “Tražili smo šta je to nešto u čemu se krije značenje lokacije i razvili nešto upečatljivo i odgovorno.”

Leo Chow, SOM partner koji je bio na

čelu dizajn tima, kaže da su arhitekte nastojale da zadovolje “funkcionalne i poslovne potrebe vlasnika, stvarajući prostor visokih performansi koji se izdiže iznad zadovoljavanja dnevnih potreba i donosi kulturno značenje lokaciji.” Na kraju, odlučili su se na eliptičnu formu koja se poklapa sa krivinom autoputa koji prolazi granicom posjeda i odvaja ga od kockastih stambenih kula u blizini. Chow je prepoznao dodatno i “simbolički značaj fenjera ispred vrata kao znak dobrodošlice koji istovremeno služi da privlači sreću.”

X označava čvor Poly International Plaza Tower One je projekat koji se rodio iz bliske saradnje SOM dizajnera i inženjera. Ona predstavlja korak naprijed za dijagrid tehnologiju zgrada, istovremeno prilagođavajući se specifičnoj klimi i seizmičkim aktivnostima Pekinga.

Mark Sarkisian koji je vodio građe-

vinski dio inženjera radeći na projektu kaže da se tim vodio iskustvima Alcoa zgrade u San Francisku i Centrom John Hancock u Čikagu, što su dva najnaprednija SOM projekta dijagrid konstrukcijske strukture.

Unutar zgrade, portiri u bijelim rukavicama šetaju lobijem, pokrivenim “calacatta” mermerom koji se posebno vadi za potrebe Poly grupe iz Karare u Italiji. Glavni ulaz na sjevernom kraju zgrade oblika romba vodi do impresivnog 410 metara visokog atrijuma sa staklenim plafonom koji odvlači pažnju naviše, ka fasadi kule i poslovnih spratova iznad. Drugi atrijum je na južnom kraju, vidljiv prvenstveno sa gornjih spratova, gdje jedno od jezgara za lift otkriva prostor. Tri tunela za liftove vode posjetioce do poslovnih spratova, a poseban lift vodi do kafića na prvom nivou podruma i parking ispod toga.

Svaka eliptična spratna ploča ima oko 21,200 kvadratnih metara bez ikakvih stubova i podupirača. Staklo od poda do plafona omogućava dalekosežne poglede na stambene četvrti u nastajanju i daje osjećaj ekspanzivnosti u kancelarijama.

Prošle jeseni, sjedište Hiundai kapitala, korejske investicione firme, preselilo se zauzimajući spratove između 19. do 26., i tako postao glavni stanar Poly

zgrade. Drugi nivoi privukli su samce ili porodice. Poly grupa za sebe je ostavila pokrovlje dvostruke visine osmišljeno tako da ima vertikalne bašte za sopstvenu upotrebu u budućnosti.

Zgrada je morala da podredi dosta toga i određenim ekološkim zahtjevima Pekinga: problemu kvaliteta vazduha, energetske efikasnosti, ekstremnim klimatskim i seizmičkim aktivnostima. Kada je vrijeme lijepo, spoljni ventilacioni sistem u staklu fasade otvoren je u cilju pospješivanja cirkulacije vazduha. Iza spoljašnje kože, drugi stakleni okvir ublažava buku prometne ulice i anulira visoke pekinške ljetnje temperature i zimsko hladno vrijeme. Prema SOM studiju, dizajn kule takav je da smanjuje emisiju ugljen-dioksida za 18 odsto a korišćenja energije za 23 posto.

Umjesto da se takmiče sa drugim objektima u smislu superlativa koje ova zgrada ima - visine, cijene, odnosno spektakla koji je donijela u kraj, Poly grupa i SOM stvorili su toranj koji se izdvaja kao tehnološko

“Egzoskelet i unutrašnje jezgro služi kao osnova konstrukcijskog sistema zgrade, “ kaže SOM partner Leo Chow. “Ovo je omogućilo da gravitacija i sistem bočnog opterećenja budu jedno stvarajući prostor bez stubova.” Ova strategija je od suštinskog značaja za šemu, objašnjava Chow, “jer je stvorila priliku za nas da uvedemo prostor atrijuma tako što smo težinu odveli lateralno, oko bokova a ne kroz sredinu. “ Sami djelovi su čelične cijevi, punjene betonom.

Otprilike 43 metra dugi djelovi posebno su proizvedeni za potrebe zgrade, a zatim sastavljeni i ispunjeni betonom na licu mjesta. Uprkos zakrivljenoj građi zgrade, svi elementi se sastoje isključivo od ravnih sekcija. Upotrebom dijagrid čvorova inženjeri su uspjeli da distribuiraju opterećenje duž eksoskeleta i tako dođu do prepoznatljivog savijenog izgleda fasade. dostignuće i prepoznatljiv orijentir u procvalom novom dijelu grada.

ARHITEKTE I INŽENJERI: Skidmore, Owings & Merrill — Leo Chow, dizajn partner; Gene Schnair, konsultant Keith Boswell, tehnički partnertner; Larry Chien, projekt menadžer; Mark Sarkisian, KONSULTANTI: Skidmore, Owings & Merrill (građevinski); WSP Engineering Services (m/e/p); SWA Group (okolina); Francis Krahe & Associates (svjetlo) GLAVNI IZVOĐAČ: China Construction Third Engineering Bureau Company KLIJENT: China Poly Real Estate Company DIMENZIJE: 5 milion m2 DATUM ZAVRŠETKA: Jul 2016.

61

prepoznatljiva

elegancija i kvalitet 62

Kolekcija ALPLUS Kolekcija ALPLUS

Kolekcija ALPLUS

Frezza je danas jedna od vodećih kompanija u kancelarijskom namještaju.

Preduzetnička avantura koja je počela prije više od pedeset godina i koja je i dalje u vrhu zahvaljujući tekućim istraživanjima i dubokoj strasti prema dizajnu i funkcionalnosti.

To je strast koja proističe iz dubokih i prestižnih saradnji sa svjetski poznatim dizajnerima, što je omogućilo da Frezza igra pionirsku ulogu u ovoj branši a da pritom filozofija firme bude otvorena prema modernom poimanju umjetnosti.

Sveobuhvatna i svestrana proizvodnja koja odgovara većini arhitektonskih rješenja je neupitan dokaz mnogih prestižnih referenci ovog brenda.

Kolekcije brenda Frezza obuhvataju širok spektar proizvoda: menadžerski i operativni programi, arhiviranje, prije-

Kolekcija Dr 63

Kolekcije POP EASY i POP SQUARE

zamišljen i izveden kroz posmatranje punog i praznog u prostoru.

Kolekcije POP EASY i POP SQUARE Operativni program sa mnoštvo elemenata koji se mogu kombinovati u radni prostor čiji je primarni zahtjev funkcionalnost, a da pritom cijela kompozicija da pečat kao lepršav, obojen i moderan enterijer.

Dr trade kao predstavnik Frezza proizvoda Vam može pomoći da osmislite svoj enterijer i da u saradnji sa profesionalcima iz Dr trade tima imate funkcionalan i enterijer koji odiše stručnošću i ozbiljnošću, a istovremeno toplinom i sigurnošću. Takođe, podrška na terenu u vidu montaže i kasnije servisiranja i održavanja je još jedna naša odlika koju klijenti prepoznaju i vjeruju u našu predanost i stručnost.

Kolekcije POP EASY i POP SQUARE

mna zona i pregradni zidovi.

Konstantno se radi na novim programima i redizajniranju starih.

Kolekcija ALPLUS Lakoća konstrukcije od bojenog livenog aluminijuma nudi odgovor na potrebu za detaljima i savršenstvom.

Sofisticiran dizajn dobijen korišćenjem visoke tehnologije čime je dobijen kvalitetan i dugotrajan proizvod.

64

Kolekcija DR Glavna odlika ovog programa je ravnoteža između kvaliteta i inovacije, udobnosti i reprezentativnosti. Kombinacija dizajna i tehnologije daju za rezultat proizvod sa nepogrješivim identitetom i karakterom.

Puno drvo je glavni materijal ovog proizvoda, a to se vidi i posmatrača ne ostavlja ravnodušnim.

Kao skulptura, svaki dio kompozicije je

Adresa: Cetinjski put bb Donja Gorica, Podgorica Mail: dr@t-com.me

Tel: +382 20 261 575 +382 20 260 574 Mob: +382 69 031 071

arhitektura, dizajn, uređenje: Paviljon prozirnih talasa u Francuskoj Španski arhitektonski studio Selgas Cano predstavio je svoju prvu proviziju u Francuskoj - ogroman paviljon prozirnih talasa koji ispunjava dvorište Fondacije d’entreprise Martell u Konjaku. Rasprostranjen na preko 1.340 kvadratnih metara u velikom dvorištu, paviljon je sastavljen od 31 reda valovitih čeličnih konstrukcija pokrivenih čistim prozirnim poliestrom i fiberglass materijalom. Ispod pramenastih stubova paviljona nalazi se 786 žutih PVC jastuka napunjenih vodom koji učvršćuju strukturu na zemlji, a takođe objezbeđuje i mjesta za ljude da sjednu ili leže.

Dvorac Pabla Eskobara sada je boutique hotel ispunjen umjetnošću Više od zgrade skupštine Zgrada skupštine u afričkoj državi Burkini Faso, 2014. godine zapaljena je tokom državne revolucije.

Kere, arhitekta iz Burkini Faso sad vodi šemu za izradu nove zgrade skupštine u glavnom gradu Ouagadougou. Stepenasta struktura dizajnirana je kako bi bila ugodna za javnost. Visoka 6 spratova pružiće predivan pogled na grad, koji ima dosta ravnu topografiju. Ljudi se mogu popeti na njen vrh u bilo koje vrijeme, i po danu i po noći. Zgrada je transparentna i otvorena. Na krovu se nalazi nekoliko zelenih teresa, koje će biti dostupne građanima i čija namjena je edukativnog karaktera, kako bi se građani podstakli na urbanu poljoprivredu. Fasada će se takođe ponašati kao solarna sijenka,puštajući vazduh da ravnomjetno cirkuliše unutar zgrade.

Istaknuti trgovac umjetnošću pretvorio je nekretninu koja je nekada bila u vlasništvu kontroverznog Pabla Eskobara u luksuzni hotel ispunjen predmetima iz svoje kolekcije.

Smješten na meksičkoj plaži Tulum, renoviran je i pretvoren u hotel. Vila je bila potpuno napuštena nakon Eskobarove smrti, 1993. godine.

Ponovo je otkrivena 2003. godine i vraćena je svom prvobitnom vlasniku, prije nego što se Malča pojavio 2012. i kupio je ubrzo nakon toga.

Od tada je započeo tekući projekat remonta zgrada i okolnog zemljišta u hotel sa pet zvjezdica, kojim upravlja Design Hotels.

65

Inovaciono preduzetnički centar “Tehnopolis”

Okupljanje je početak, uigravanje je proces, zajednički rad je uspijeh

misija zvana tehnopolis Poslije jedne godine izvođenja radova na objektu nekadašnjeg Doma vojske Crne Gore lociranog u strogom gradskom jezgru, Nikšić je dobio moderan objekat skladne i svedene arhitekture, koji je svojim volumenom, vertikalnim i horizontalnim gabaritom, sasvim vješto utkan u urbano tkivo ovog dijela grada.

66

Projektantski pristup, osim zahtjeva i potrebe Investitora, se ogleda u prepoznavanju dobre lokacije i funkcionalnog statusa objekta, koji je svakim danom bio sve manji i besmisleniji, da bi se na kraju ugasio. Projektant, sagledavši činjenično stanje, jasno je izdvojio kvalitetni i upotrebljivi dio objekta, odbacujući sve nepotrebno, kako bi zaokružio novi funkcionalni sklop. Već duže vrijeme objekat nije bio korišćen, pa tako nije ni infrastrukturno ažuriran, niti građevinski adaptiran. Veći dio konstruktivnih elemenata je ostavljen za dalju rekonstrukciju, zbog velikih raspona, zadovoljavajuće visine kao i očuvane materijalizacije.

Sagledavajući prostor koji je ostao nakon neophodnih intervencija, pojavljuje se potreba za dodatnim površinama u kojima bi se smjestili traženi sadržaji.

Centralni objekat i objekat sale, svojom pozicijom i gabaritom, u velikoj mjeri diktiraju dispoziciju planirane dogradnje na parceli.

Prilikom projektovanja, vodilo se raču-

Naziv projekta: „Rekonstrukcija objekta Doma Vojske Crne Gore za potrebe smještaja d.o.o. Inovaciono preduzetnički centar “Tehnopolis” Autor projekta: „RZUP“ AD Podgorica, Dušan Džudović,dipl.ing.arh.

Izvođač radova: „LD GRADNJA“ doo Nikšić Investitor: Ministarstvo održivog razvoja i turizma-Direkcija javnih radova Crne Gore Godina projektovanja: Jun 2014. godine Godina realizacije: 2015.-2016. na o očuvanju komunikacionih tokova unutar objekta, njihovom funkcionalnom povezivanju i otvaranju na više strana, čime se omogućila nezavisnost prilikom samog korišćenja objekta od strane korisnika.

67

Tehnopolis je mjesto na kojem se mogu naći potrebne informacije i podrška za razvoj poslovne ideje i pokretanje privatnog biznisa, zatim informacije vezane za vođenje biznisa i mogućnosti pribavljanja finansijskih sredstava. Tehnopolis se bavi i promocijom i razvojem preduzetništva, to jest osnivanjem novih i razvojem postojećih preduzeća na lokalnom i regionalnom nivou, promovisanjem i razvojem naučno-istraživačkih rezultata u cilju pospješivanja poslovanja preduzeća, kao i učestvovanjem u realizaciji različitih razvojnih projekata.

Osmišljavajući upotrebu unutrašnjeg prostora vodilo se računa o njegovom racionalnom korišćenju. Tako je bloku za administraciju osim fleksibilnih kancelarija koje mogu po potrebi, mijenjati veličinu i strukturu, pridodata manja sala za sastanke, koja se vizuelno oslanja na holski kafe bar i atrijum. Kao posebna funkcionalna cjelina, ona ima svoju sanitarnu grupaciju, kao i holsku, stepenišnu i liftovsku komunikaciju.

Na spratu su ponovljeni sadržaji iz prizemlja, stim što se nad malom salom za sastanke, smješta kafe bar sa pogledom na holski i atrijumski prostor. Na sjeverozapadnom dijelu objekta smješta se blok sa prostorima za laboratorije, multimedijalna sala koju tangiraju kabine za simultano prevođenje, sanitarni blok i pripadajuće im kancelarije. Na jugoistočnom dijelu se smješta blok sa prostorom za DATA centar, mašinska radionica i 68

prostor postojeće trafostanice.

Takvom kompozicijom se došlo do jedne zatvorene strukture, unutar koje je formiran atrijumski prostor, koji uz multifunkcionalni kafe bar predstavlja mjesto okupljanja, povezivanja i relaksacije korisnika predmetnog objekta.

Ovim segmentom objekat je dobio na ambijentalnoj vrijednosti.

Projektantskim rješenjem objekat dobija nove savremene funkcije, koje treba obući u relevantni fasadni štit. Tu su zastupljeni moderni, laki, kvalitetni materijali, koji kompozitno odvajaju eksterijerne cjeline, poseban akcenat stavljajući na ulazne partije. Ulazi su zovni fasadni segmenti, koji imaju

Dušan Dzudović,dipl.ing.arh., rođen 1977. godine u Podgorici.

Nakon završene Gimnazije, upisuje arhitektonski fakultet na Univerzitetu u Prištini. Nakon diplomiranja, 2004.godine, počinje sa radom u Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje AD Podgorica, kao projektant i planer saradnik, nakon čega

blagu nagnutost odustajući od ortogonalnih linija, dajući znak da je objekat u „pokretu“. Ovakav manir pri rješavanju fasadnih površina proširio se i na drugim djelovima objekta, te su staklo, bijele zidne obloge, i brisoleji osnovni materijali koji su oblikovno i koloritno, dali konačni izgled objekta.

postaje odgovorni i vodeći projektant, i ostaje do 2015.godine, kada sa mjesta Izvršnog direktora, napušta zavod i otvara biro za projektovanje i urbanizam.

Kao autor i vodeći projektant učestvuje u izradi velikog broja projekata, od kojih izdvajamo projekat - Inovaciono preduzetnički centar „Tehnopolis“ u Nikšiću.

Iako čvrsto stoji na tlu, zakošene fasadne forme daju dinamičnost i spremnost za let, ka osvajanju novih naučnih i preduzetničkih tehnologija, jer je grad Nikšić u posleratnom periodu, bio prestonica inženjerske elite, koja je u tom gradu iznjedrila i razvila gigante metalne, drvoprerađivačke, energetske i rudarske industrije, pa neka ovaj objekat bude najava za nove IT tehnologije najvišeg niova, koje ovom gradu pripadaju.

69

pejzažna arhitektura/crna gora

javni prostori izazovi i problemi savremenog grada Značaj Potreba za što većim brojem javnih prostora u savremenim gradovima postaje izuzetno izražena u poslednjim decenijama. To se ne odnosi samo na njihov broj, već i na lokaciju, međusobnu povezanost, kao i sadržaje koje oni pružaju.

Javni prostori gradova predstavljaju generatore gradskog života, koji se dešava manje ili više spontano, i živi nezavisno- kao poseban element grada. Javni život grada povezuje one elemente gradskog prostora koje obično smatramo podrazumjevajućim - objekti, ulice, zelenilo, ljudi. On se odvija na njegovim ulicama, trgovima, malim prostorima između zgrada, na obalama njegovih rijeka ili mora, parkovima i svim onim prostorima koji omogućavaju nesmetano bivstovanje njegovih korisnika - ljudi. Digitalna era i pojava društvenih mreža umnogome je otvorila vrata novim mogućnostima javnih prostora, oni postaju globalno prepoznati, potpuno dostupni i otvoreni, na usluzi svima koji prepoznaju njihovu važnost i uživaju u gradskom životu na otvorenom.

Napisala: Danica Mihaljević Davidović, diplomirani inženjer pejzažne arhitekture Pejzažni arhitekta u Studiju Synthesis i CAU, centar za arhitekturu i urbanizam,Podgorica

Favara, Italija- Urbani džep

70

Danas moderni i novi javni prostori svjetskih metropola postaju prepoznatljivi simboli tih gradova, te uzimaju mjesto istaknutim objektima, toliko dugo prepoznatim kao ’landmarks’ – reperi nekog grada. Javni prostori, pogotovo danas, u eri sve veće transparentnosti i dostupnosti informacija, postaju veza između samih ljudi - konekcija

Brizbejn, Australija- uređenje rečne obale

Danas moderni i novi javni prostori svjetskih metropola postaju prepoznatljivi simboli tih gradova, te uzimaju mjesto istaknutim objektima, toliko dugo prepoznatim kao ’landmarks’ – reperi nekog grada.

High Line, Nju Jork, USA- pre i posle-Inicijativa građana

čovek: čovjek, konekcija čovjek: grad i konekcija čovjek: priroda. Kao takvi, javni prostori se transformišu u sistem komunikacije između čovjeka i njegovog okruženja, formiraju jedan živi organizam međusobnog prožimanja, postaju neotuđivi dio našeg svakodnevnog života - preko njih mi sami

mali i zapušteni, nepovezani i jednolični postaju zatvoreni gradovi, zatvoreni za svoje stanovnike. To je problem sa mnogim našim gradovima. Iz ovakvih situacija, sami građani mogu postati zastupnici svog grada, pokušavajući da ni iz čega stvore nešto. Tako su u svijetu već uveliko poznati građanski

sami daju prijedloge lokacija i sadržaja, a nerijetko i prikupljaju donacije za realizaciju ovakvih projekata.

Jedna od poznatijih organizacija, City collaborative (www.citycollaborative.org , www.pomegranate. org), realizuje svoje projekte tako što uključuju lokalnu zajednicu, animiraju gradske vlasti i predlažu one lokacije koje mogu biti pretvorene u javne prostore. Veliki broj zapuštenih prostora, i javnih parkinga pretvoren je u sportske terene ili trgove, skverove, na ograničeno ili neograničeno vrijeme.

Sugar beach, Toronto, Kanada- pre i posle- gradska investicija

započinjemo suživot sa našim gradom.

Mogućnosti Gradovi sa malim brojem javnih prostora, sa javnim prostorima koji su

pokreti, koji svojim radom i inicijativom postaju zagovornici javnih prostora, utičući na gradske vlasti da nešto promijene. U tom smislu oni

71

Čikago, USA- uređenje rečne obale, copyright Kate Joyce Studio

Istovremeno, pokret afirmiše lokalno stanoviništvo kroz organizaciju predavanja, sportskih i različitih muzičkih događaja, gastro događaja, kao i razne radionice za djecu, pokušavajući na taj način da skrene pažnju javnosti na značaj javnih prostora kao socijalne, ali i psihološke kategorije važne za život lokalne zajednice i grada uopšte.

Jedan od najpoznatijih primjera građanske inicijative koja je pokrenula izuzetno veliki projekat je inicijativa Prijatelji High Line-a (www.thehighline. org), koja je svojim angažmanom preobratila gradske vlasti u pokušaju da sruše staru željezničku prugu u New

72

Realizacija javnih prostora u gradovima prvenstveno zavisi od spremnosti gradske vlasti da investira u takve projekte, ili da angažujući privatne investitore ostvari privatno - javno partnerstvo, odnosno da na pravi način prepozna važnost takve investicije.

Pancras Plaza, London, Engleska- uređenje u sklopu poslovnog centra

York-u. Ova organizacija ne samo da je dala predlog da se na mjestu pruge izgradi javni prostor - park, već je i sprovela kampanju finansiranja samog projekta. Danas najpoznatije svjetske kompanije doniraju milione evra na godišnjem nivou kako bi bili sponzori High Line-a (98% ukupnih finansija za realizaciju i održavanje prikuplja se od donacija), koji je ubrzo postao jedan od simbola New York-a, ali i simbol mogućnosti i snage javnog mnjenja da za svoju zajednicu uradi nešto značajno i promjeni tok događaja.

Problemi Realizacija javnih prostora u gradovima

Čak i kada postoji spremnost urbanista da planiraju javne prostore, veoma često ti planovi bivaju osujećeni od strane gradske uprave, koja nema sluha, a ni finansija, da takve prostore podrži i na kraju, realizuje. Iako se čini da se greške stvaraju u procesu planiranja, breme javnog mnjenja okrenuto je najčešće ka planerima i urbanistima, njihove odluke posledica su loše politike grada ili države, njihove nespremnosti da ulaže u nove javne prostore, da podiže time kvalitet javnog života, a ujedno i kvalitet života svojih građana uopšte. prvenstveno zavisi od spremnosti gradske vlasti da investira u takve projekte, ili da angažujući privatne investitore ostvari privatno - javno partnerstvo, odnosno da na pravi način prepozna važnost takve investicije. Formiranje kvalitetnih i dobro povezanih javnih prostora koji su dostupni svima, povećava ne samo estetsku vrijednost

Asturias, Španija- socijalno stanovanje

konkretnog prostora, već podiže i upotrebnu, ali i ekonomsku vrijednost kontaktnih zona, bilo da su poslovne, komercijalne ili stambene. Međutim, u našem sistemu vrijednosti ova korelacija kao da još uvek nije sasvim jasna. Grad često nema finansijskih sredstava ili ne prepoznaje taj interes, a ujedno i ne opterećuje privatne investitore takvim zahtjevima, iako su i oni, kroz uvećanu vrijednost sopstvenih investicija u uređenom okruženju, podjednaki dobitnici kao i sami građani.

često ti planovi bivaju osujećeni od strane gradske uprave, koja nema sluha, a ni finansija, da takve prostore podrži i na kraju, realizuje. Iako se čini da se greške stvaraju u procesu planiranja, breme javnog mnjenja okrenuto je najčešće ka planerima i urbanistima, njihove odluke posledica su loše politike grada ili države, njihove nespremnosti da ulaže u nove javne prostore, da podiže time kvalitet javnog života, a ujedno i kvalitet života svojih građana uopšte.

Čak i kada postoji spremnost urbanista da planiraju javne prostore, veoma

Na žalost, mi samo nasleđujemo javne prostore, ili se oni veoma spontano

73

Svjedoci smo kako se sve veći pritisak za igradnjom stvara na obali mora, ali i na obalama rijeka glavnog grada. Naši gradovi nepovratno troše svoje dragocjeno zemljište uz obale, pretvarajući ga u stambene ili poslovne komplekse. Dragocjeni slobodni prostori oko podgoričkih rijeka, kao potpuno neistraženi i neiskorišćeni potencijal glavnog grada, pretvara se polako u gradsko grad je vinsko zemljište, blokirajući obalu za sve stanovnike - zauvjek. Čini se da Podgorica možda još uvijek ima šansu da svoje obale pretvori u nešto svrsishodnije od pukih objekata - stanova i kancelarija, i da svojim građanima ponudi nešto što zaista nedostaje gradu.

74

za sve stanovnike - zauvjek. Čini se da Podgorica možda još uvijek ima šansu da svoje obale pretvori u nešto svrsishodnije od pukih objekata - stanova i kancelarija, i da svojim građanima ponudi nešto što zaista nedostaje gradu.

sami ’dese’, a stvaranje novih javnih prostora više se ne prepoznaje kao interes. Tako se, u višedecenijskom zanemarivanju, dešava da danas crnogorski značajni turistički centri, ali i sam glavni grad, manjkaju javnih prostora, te novih pješačkih zona, parkova ili trgova gotovo da nema. Pješačke ulice prenatrpane su sadržajima koji nisu javni, a time i nisu dostupni svima (kafići, restorani, tezge, štandovi). Nije sporno da takvi sadržaji treba u nekoj mjeri da budu dio javnih prostora, upitno je samo da li je intenzitet zastupljenosti tih sadržaja veći od javnog sadržaja slobodnog prostora, koji treba da bude njegova osnovna namjena.

urbanog mobilijara na neko istaknuto ili povoljno mjesto, oživljavanje ’mrtvih’ prostora između zgrada, i sl. Problem formiranja novih javnih prostora svakako je i u visokoj cijeni gradskog građevinskog zemljišta.

Grad često nije u situaciji da kupuje zemljište kako bi realizovao projekte javnih prostora, a svoje zemljište na povoljnim lokacijama ne želi da troši na prividno neprofitabilnu investiciju.

Međutim novi javni prostori ne moraju uvijek biti veliki projekti koji mijenjaju sliku grada i koštaju mnogo. Izuzetno popularni su danas urbani džepovi, gdje se uz jako skromno finansijsko učešće, formira mali javni prostor, koji oplemjenjuje okolinu i pruža neko novo iskustvo. Te intervencije se obično svode na pretvaranje nekoliko parking mjesta u mjesto za sjedenje sa zelenilom (tzv. Parklet), postavljanje

Svjedoci smo kako se sve veći pritisak za izgradnjom stvara na obali mora, ali i na obalama rijeka glavnog grada. Naši gradovi nepovratno troše svoje dragocjeno zemljište uz obale, pretvarajući ga u stambene ili poslovne komplekse.

Dragocjeni slobodni prostori oko podgoričkih rijeka, kao potpuno neistraženi i neiskorišćeni potencijal glavnog grada, pretvara se polako u gradsko građevinsko zemljište, blokirajući obalu

Istovremeno, privatne investitore, koji su danas najčešći graditelji stambenih i komercijalnih gradskih zona, niko ne tjera da formiraju javne, pa makar i polujavne prostore, u kojima bi zemljište ostalo njihovo, ali bi se na njima našli javni sadržaji. U takvoj situaciji, nema formiranja novih javnih prostora, nove gradske zone postaju bezlični prostori u kojima se samo spava, jede i parkira - javni gradski život tu ne postoji. U toj oskudnoj ponudi našim građanima ostaje da, sejdeći po kafićima, imaju iluziju gradskog života, koji se, suprotno tome, zapravo odvija na zidiću ispred škole, u parkiću u bloku, na obali, na ćošku ispred prodavnice, na igralištu iza zgrade....

A našim investitorima ostaje da, po ugledu na one strane, uvide da podizanje cijene njihovih stambenih i komercijalnih objekata sasvim izvjesno zavisi i od okolnog prostora koji formiraju, a ne samo od ’luksuza’ koji pruža unutrašnjost njihovih objekata.

Dobra volja gradskih vlasti da obezbjede svojim građanima kvalitetne javne prostore ima i svoju političku težinu, jer postaje potvrda njihove brige za građane i budući politički kredit, o čemu, takođe, nema dovoljno svijesti.

SHOW ROOM City Kvart | Ul. Radoja Dakića 6 Mob: + 382 69 018 181 Tel: + 382 20 290 290 Podgorica | Montenegro

STANOVI IZ NAŠEG KRAJA

studio u kojem se živi Ovaj interesantan stan je vlasništvo Irene Milačić, grafičkog dizajnera i lijep je primjer kako se i sa malo novca može sjajno osmisliti enterijer stana.

76

Stan je prije svega trebao da bude studio, odnosno radni prostor. Zato i nema nekog ulaganja. Sve se posle spontano i igrom nekih slučajnosti postalo i mjesto za življenje, kaže Irena. Volim da restauriram ili da od starog namještaja pravim novo. Najčešće sam to radila za neke lokale koje sam uređivala ali kako moji prijatelji to znaju uvijek kad naiđu na nešto zanimljivo od nekog starog komada sjete se mene. Tako su neke stolice i fotelje ostale kod mene.

Sa tim recimo hobijem može se svašta raditi, kao npr. fotelja tapacirana platnom sa gramofonskim pločama.

Kod nje je skinut stari lak i premazan drugom bojom a na platnu je radjena sito štampa. Sto takodje nije planiran.

Fora sa paletama je već iskorišćena i pomalo dosadna. Tražila sam par dana klub sto po salonima pa kako ništa nijsam uspjela da nađem, a paleta ispred mog posla uvijek ima gomila, odlučila sam se da ubacim u auto par. Isti dan sam kupila točkove i sto je za čas bio gotov. Bila je privremena varijanta ali eto stoji i dalje.

Slično je i sa molerskim stubama, stolicom... Trenutak inspiracije, lijepa paleta “živih” boja, malo strpljenja i umjesto uobičajenog komada namještaja nastao je unikat.

U svakom slučaju lijep je osjećaj biti u stanu koji je nastao kao plod sopstvenog rada i ideja. Stan koji je nastao kao studio ali mu je svakim danom davana nova energija, novi komad namještaja da je na kraju bilo nemoguće ne poželjeti da se u njemu živi.

77

Trenutak inspiracije, lijepa paleta “živih” boja, malo strpljenja i umjesto uobičajenog komada namještaja nastao je unikat.

78

uređenje malih prostora

Nordijski svijet

u tajvanu

Ovaj stan je projektovan za mladi par, a moglo bi se reći da i nije baš tako mali. Iako je stan na Tajvanu dominira nordijski stil enterijera što ga izdvaja od ostatka ponude u tom dijelu svijeta.

80

Sve je spojeno, dnevna soba, radni prostor, kuhinja, trpezarija....Dominantna boja je bijela, a elementi u prostoru raznih koncepata, ali pažljivo odabrani čine zapravo dodro osmišljenu cjelinu.

Vrlo interesantno dizajnirane police na zidu, modernističke grafike hipi simbola, retro lampa sa Edisonovom sijalicom, stari mlin za kafu, tajlandska radinost...

Trpezarijski sto je jednostavan i naslanja se na kuhinju u „paketu“ je sa četiri različite stolice i dva velika lustera što čini kompaktnu cjelinu. Kuhinja je moderna i funkcionalna, sa ne previše elemenata.

Dnevna soba djeluje zaista komotno i udobno, okrugli stolovi sa tri noge, jednostavna podna prostirka, velika retro fotelja...Ogromna količina svjetlosti dolazi kroz velika, staklena balkonska vrata, a za noć tu je led rasvjeta smještena u plafonu.

U zaleđu dnevne sobe je radni prostor, masivan radni sto i dosta svjetlosti pružaju sve što je potrebno za udoban rad.

Očito je stan projektovan tako da radni prostor ima vrlo bitnu ulogu.

Spavaća soba je odvojena, ali ne odskače od ukupne koncepcije.Zidovi su bijeli a sve u njoj djeluje udobno. Jastuci, prekrivači i svi ostali detalji su precizno odabrani.

Kupatilo je zaista prelijepo. Dizajner se poigrao sa nekolike vrste pločica, zidne su bijele i vrlo lijepo ukomponovane, dok se na podu nalaze šestougaone složene kao saće, a u tuš kabini je pravi podni mozaik.

Ovo je stan u kome se živi, ali očito i dosta radi, i vidi se da su vlasnici vrlo disciplinovane i organizovane osobe.

Sve u svemu, vrlo neobično za Tajvan.

81

Arhitektonski fakultet u Podgorici, Univerzitet Crne Gore Predmet: sintezni projekat I

ekstrakcija& implantacija „Mi ćemo vjerovato učiniti najprije neke greške: ali naše greške će nas poučiti!“ Etienne Cabet Prikaz odabranih studentskih radova: Predmetni nastavnik: Prof. Dr. Rifat Alihodžić Saradnici u nastavi: Mr Irena Rajković, Mr Sanja Paunović Žarić, Mr Aleksandar Ašanin, Mr Jelena Bajić Šestović, Jasmina Salković

Arhitektonski fakultet Crne Gore je 30.05. u JU Muzeju i Galeriji Podgorice, organizovao izložbu semestralnih radova studenata II godine na predmetu Sintezni projekat I.

Razlog ove izložbe je pobuna! Pobuna čistog arhitektonskog uma. Taj um je čist, jer studenti trećeg semestra nemaju osjećaj mnogobrojnih uticaja i ograničenja, projektantskog procesa, koje diktira stvarnost. Dominantno, studenti na ovom stepenu edukacije misle da je arhitektura slobodna umjestnost koja zavisi samo do znanja i imaginacije autora.

Želeći da ispitamo taj model i prevedemo ga u virtuelnu stvarnost, dozvolili smo da studenti na vježbama primijene invazivnu metodu na gradskom tkivu Podgorice. Tako je cijeli tok vježbi, kao i ova izložba rađen pod geslom EKSTRAKCIJA & IMPLANTACIJA.

Upotreba stomatološkog vokabulara ukazuje na slobodu studenata da, po sopstvenom nahođenju, uklone neadekvatan stambeni objekat, a da se sve ne završi samo na kritičkom stavu.

Jedina obaveza je bila (a, zar je to malo?) da ponude bolji objekat. Bolji, ne samo u oblikovnom smislu već da uključe i savremeniji način organizacije stanovanja i daju doprinos urbanitetu neposredne okoline. Rezultat istraživanja, koje je trajalo jedan semestar, prikazan je na ovoj izložbi. Ona sadrži oko polovinu ukupnog broja radova, za koje smo procijenili da bi bili bolji od onog što se nalazi na istim lokacijama u urbanom tkivu Podgorice.

Zamislimo sliku grada, makar za trenutak, sa predloženim rješenjima!

Nakon završetka vježbi, glavni zaključci su izvučeni iz komparacije njihovih radova i realizovanih objekata gdje postojeće stanje u prostoru nameće pitanje o razlozima „kapitulacije“ struke u sudaru sa društvenom stvarnošću.

Stanogradnja, prema zvaničnim istraživanjima, u većini gradova svijeta angažuje cca 80% raspoloživog urbanog tkiva. Iz toga se može izvući zaključak o njenom značaju na sveukupnu gradsku sliku.

Na predavanjima i vježbama, otvarali smo pitanje razloga boljeg kvaliteta

stambene arhitekture u vremenu prije tranzicionog perioda nego u toku njega i današnjih dana. Uočeno je da, za razliku od vremena društvene kontorle stanogradnje, interesi arhitekata i sadašnjih (privatnih) investitora nijesu kompatibilni.

Kolektivna stambena gradnja je, od početka tranzicije, u rukama privatnih investitora koji ne samo da, značajno, drže pod kontrolom projektantski proces već, na različite načine utiču i na tokove urbanog planiranja. Rezultat takvog stanja jeste ukupna slika koju vidimo u svim našim gradovima, a ponajviše u Podgorici.

Naravno, ne može se isključiti profit investitora kao pokreatač građenja. Ali taj motiv mora biti uokviren obavezom da se životni prostor ne smije lišavati bitnih faktora koji se od građenja očekuju. Svjesni smo činjenice da odgovorniji stav investitora ne može biti stvar slobodnog izbora već da mora biti nametnut kroz određena zakonska rješenja, a njih nema na vidiku.

Zato bi jedna od ključnih poruka ove izložbe glasila: profit investitora ne bi smio biti kreator našeg životnog prostora. Na društvu je zadatak da nađe najbolji način, za koji u svijetu ima uspješnih modela.

Ova izložba nije samo posvećena Podsjetimo se da Martin Hajdeger manifestaciji kreativnih potencijala u djelu „Bauen, Wohnen, Dunken“ studenata već i opomena nosiocima („Graditi, živjeti, misliti“) jasno ukazuje društvene stvarnosti i investitorima na kompleksnu prostornost ljudskog jer se, u datim uslovima, lopta nalazi postojanja, te da su stanovanje i u njihovom dvorištu. Pri tom, želim građenje mnogo širi pojmovi od pukog naglasiti, ovakav stav nema za cilj da ni rješavanja krova nad glavom najmanje abolira arhitektonsku struku

u praksi koja, često, pristaje na ovakvo Predmetni nastavnik: stanje.

Prof.dr Rifat Alihodžić

Projektovao student arhitekture: denis Tuzović

Ideja je nastala na osnovu živopisne slike zatečenog stanja na predmetnoj lokaciji. Sa sjeverne strane lokacije objekat se nadovezuje na susjedne objekte kolektivnog stanovanja, jasno definisanih gabarita i građevinske linije. Za razliku od sjeverne orijentacije, na južnoj strani se može uočiti urbanistički “haos”, nastao stihijskom gradnjom objekata individualnog stanovanja. Novonastala struktura trebalo je da pomiri sukob između individualnog i kolektivnog stanovanja. Forma novog objekta prati smjer pružanja glavne saobraćajnice, i na taj način postepeno raste, grana se i miri, a jedinice individualnog stanovanja svojom dinamikom postaju neodoljivi element južne fasade.

Osnove stambene jedinice su dupleksi, što je usklađeno sa individualnim objektima na lokaciji koji su uglavnom spratnosti P+1. Dvorište (avlija), ulica sa sjeverne fasade (pokrenute galerije), polu-slobodno prizemlje…elementi su koji su “prepisani” sa okolnih kuća. Stoga se može smatrati da novi objekat ima svega tri etaže.

84

Projektovao student arhitekture: Vučević đorđe

“Budući da arhitekti bolje nego drugi poznaju fizičke strukture grada i procese putem kojih oni nastaju, zadatak je arhitekata da odgovorno djeluju u procijepu nastalom raspadom ili kolapsom društvenih, ekonomskih i drugih postavki. Arhitekti rekonstrukcije grada započinju kroz nove arhitektonske projekte, iznoseći prijedloge, prije nego ostali u gradu.

Iz dijaloga i javne debate, koje oni započinju nastaće nove strukture u prostoru koje su u opštem interesu, ali takođe i u interesu mladih arhitekata, željnih izazova i stvaranja.”

Irena Rajković 86

Novi objekat u Podgorici teži ka ujedinjenju kolektivnog stanovanja sa individualnim. Sve karakteristike i povoljnosti poput zasebnog pogleda i zelenih površina su usklađene u koncept koji kombinovanjem jedne stambene jedinice gradi objekat sa svojim betonskim izgledom koji ne parira okolini, već joj dodaje jednu novu perspektivu. Središnje jezgro je ostavljeno transparentno, kako bi se jasno naglasila podjela dva ob­jekta koja simbolicčno predstavljaju podjelu Mirkove i Stare varoši.

Svaki ulaz je na međuspratu i svaki međusprat sadrži samo jedan ulaz u stambenu jedinicu što doprinosi intimnosti ovog objekta. Stambene je­dinice su raznoliko orijentisane sa pogledima ka Staroj varoši,Mirkovoj varoši i Ribnici pa svaka donosi novo iskustvo. Zelene površine se nalaze ne svakom spratu, formirajući se na krovu prethodnog sprata. Prizemlje objekta je ostavljeno slobodno, sa namjenom javnog prostora u svrhu kontrole ulaza, smještanja garder­obe i lociranja svih zajedničkih prostora poput kafića, iii sličnih namjena.

87

Projektovao student arhitekture: Mijat Nikčević

Kako živjeti u centru grada, u stambenoj zgradi, a pritom imati sve benefite koje pruža život u selu?

Predloženo riješenje daje odgovor na postavljeno pitanje. Objekat se nalazi u dijelu grada koji je gusto naseljen i ima istorijsku pozadinu. Kameni zid koji reflektuje staru osmansku arhitekturu naselja postavljen je obodom parcele koja je nepravilnog oblika i čini zidove kompleksa, sa čime daje objektu određenu dozu pri­vatnosit. Stambene jedinice su “okačene” po zidovima i montažnog su tipa. Prizemlje je oslobodeno i u njemu se nalazi park, takođe i pješačka staza koja veže dvije ulice.

Ulaz u zgradu je park u kojem stanari mogu da provode vrijeme gdje mogu da se bave aktivnostima koje su im uskraćene kod tipičnog kolektiv­nog stanovanja. Zidovi stambenih jedinica su transparentni i obavijeni su brisolejima sa mogućnošću pokretanja i rotiranja. Tako je stanar u mogućnosti da zavisno od njegove volje sam odredi količinu svijetlos­ti i privatnosti koju želi u datom trenutku. Listopadno drveće koje je pasadena po cijeloj južnoj strani kom­pleksa. pleksa, ljeti sluzi kao suncobran, dok zimi propusta svijetlost ito plot

Ikona Roterdama - Tržni centar Markthal

Novi urbani

orijentir Pripremila: Sandra Vahtel

Krajem 2014. Roterdam je dobio najnoviji urbani orijentir: Markthal Roterdam – natkriveni tržni centar, projekat kompanije MVRDV. Smješten je u središnjoj istorijskoj lokaciji Binnenrotte, pored stanice Blaak i predstavlja najveću pijacu svježe hrane u Roterdamu na koju stiže roba iz cijele Holandije. Građevina je kombinacija stambene zgrade koja natkriva štandove svježe hrane na tržnici, restorana, supermarketa i podzemne garaže.

90

120 stanova se iznajmljuje dok je 126 stanova na prodaji

Na prvoj etaži se nalazi supermarket za dodatnu kupovinu

Ta multifunkcionalna građevina sastoji se od luka stanova koji se nadvijaju nad ogromnom tržnicom hrane.

Jedinstvena je ne samo po obliku i veličini, već i po načinu na koji spaja različite funkcije. Objekat nalik potkovici sagrađen je na arheološkoj lokaciji gdje se u X vijeku nalazilo selo Rota, nazvano po rijeci pored koje je nastalo.

U njemu su, sedam metara ispod nivoa na kojem se danas nalazi Roterdam, živjeli farmeri, zanatlije i trgovci. Djelovi naselja su sačuvani i nalaze se u podzemnim nivoima Markthala ispod centralnih stepenica.

Pored pijace, koja se nalazi u tunelu potkovice, u zgradi je smješteno 228 stanova, 4600 m2 poslovnog pros-

tora, 1600 m2 ugostiteljskih objekata i podzemna garaža na četiri sprata u koju staje preko 1200 automobila.

Arhitekte iz firme MVRDV odlučili su se za jednostavnu fasadu od prirodnog sivog kamena, sa spoljašnjih strana dekorisanu staklom u formi malih prozora. Oba kraja potkovice su zatvorena prozirnim staklenim panelima koji obezbjeđuju zaštitu od hladnoće, a istovremeno ostavljaju utisak otvorenog prostora.

Jednostavna spoljašnjost skreće pažnju na unutrašnjost koju krasi 11,000 m2 murala u 3D tehnologiji.

Digitalna animacija se sastoji od 4000 detalja štampanih na perforiranim aluminijumskim panelima veličine

Utovar robe i distribucija se odvijaju u podzemlju tako da se u Markthal može ući sa svih strana

Parkiranje i utovar se samo rade u podzemlju što znači da građevina nema zadnju stranu.

Zgrada nalik potkovici sagrađena na arheološkoj lokaciji gdje se u X vijeku nalazilo selo Rota, nazvano po rijeci pored koje je nastalo. U njemu su, sedam metara ispod nivoa na kojem se danas nalazi Roterdam, živjeli farmeri, zanatlije i trgovci. Djelovi naselja su sačuvani i nalaze se u podzemnim nivoima Markthala ispod centralnih stepenica.

91

1,47 terabajta. Za umjetnički dio koji prikazuje ogromne slike voća, povrća i cvijeća, nazvan Rog izobilja bio je zadužen Arno Coenen, a za digitalnu obradu i štampu firma Pixar Studios.

Iako vrlo visoka, građevina se ne nameće, uklapa se u svoju okolinu, što je i bila jedna od želja arhitekata.

Sve je vrlo šareno, a neki stanovi imaju nagnute zidove. Nakon što je sagrađen, grad Rotterdam započeo je s obnovom trga Binnenrotte. Time je javnosti omogućen lak ulazak u zgradu i izlazak iz nje, a unutrašnji i spoljašnji višenamjenski prostor odlično je povezan. Osim toga prostor je zahtijevao visoku zgradu, javnosti sasvim otvorenu i dostupnu. Stvorena je velika dvorana sa dva široka otvora prema gradu. Dodavanjem nekih prostora na niže spratove za potrebe dodatnog višenamjenskog sadržaja nastao je 92

luk dug 120 metara, širok 70 metara i visok 40 metara. Zgrada je trebala biti što je moguće više otvorena za javnost, a u isto vrijeme zatvorena zbog vremenskih uslova. Kako bi zatvaranje zgrade bilo što transparentnije, izabrana je fasada s mrežom kablova kojoj je potrebno vrlo malo konstruktivnih elementa. Princip te fasade može se uporediti sa teniskim reketom u kojem se čelične žice primjenjuju kao žice između kojih je montirano staklo.

Takva fasada s mrežom žica najveća je takve vrste u Evropi. Spoljašnji dio Markthala izveden je u sivom prirodnom kamenu, isto kao i pločnici, jer je težište stavljeno na enterijer. Markthal je zgrada bez zadnjeg dijela. Sve su strane zgrade dostupne ili su izvedene kao izlozi. Magacin, prodavnice i restorani nalaze se pod zemljom. Podzemnom etažu može se pristupiti manjim dostavnim vozilima, a potom teretnim

do tržnog centra. Na taj način stanare ne ometaju distributivne aktivnosti u ranim jutarnjim satima. Stanari imaju skladišne prostore i zajedničke prostorije za bicikle u podrumu. Do svojih stanova mogu doći kroz šest zasebnih ulaza koji vode do lifta i dvostrukih stepeništa. Zbog zakrivljene konstrukcije prostorija sa liftovima mijenja veličinu i položaj, postupno, sprat po sprat. U prizemlju se lift nalazi na unutrašnjoj fasadi, a na spratu je na spoljašnjoj.

Zgrada je spojena na gradsku mrežu grijanja i termosistem za čuvanje ispod zgrade koji može zagrijati i ohladiti nekoliko susjednih zgrada u okolini.

Za sam prostor tržnog centra sprovedeno je opširno istraživanje kako bi se stvorila ugodna unutrašnja klima s vrlo niskim utroškom energije. Dvorana je prirodno ventilirana, svježi vazduh struji uz staklenu fasadu i diže se

Opisivali su je kao „najmasivnije umjetničko djelo na svijetu” i nazvali Sikstinska kapela Roterdama. U oktobru 2004. kompanija MVRDV pobijediila je na konkursu, koji je objavio Grad Roterdam za projektovanje i izgradnju tržnog centra u centru Binnenrotta.

Grad je želio produžiti postojeću otvorenu tržnicu s natkrivenim dijelom. Prema strogim evropskim pravilima u budućnosti otvorena prodaja svježe i ohlađene hrane više neće biti dozvoljena. Osim toga, opština je željela povećati broj stanovnika u središtu grada kako bi se stvorilo više kapaciteta za usluge u tom području.

Program konkursa, stanovanje, parking i tržni centar, tražio je očigledno rješenje: dva stambena elementa između kojih će se nalaziti ekonomski konstruisana tržnica.

prema krovu te napušta dvoranu kroz ventilacione prozore na krovu. To je termički sistem koji može funkcionisati bez instalacija.

Kombinacija stanovanja, trgovačkog centra, parkinga i pijace čini tehnologiju instalacija učinkovitijom. Unutar tržnice informativna ploča ilustruje korišćenje energije i uštedu u spuštanju CO2 zgrade. Projektovan je i pametni sanitarni sistem za uštedu vode.

Gradnja objekta započeta je u januaru 2009. godine. Škola i parking garaža, koji su se ranije nalazili na tom mjestu uništeni su. Škola je premještena u zgradu iz 1960. godine odmah pored Markthala. Na krovu škole se nalazi igralište sa kojeg djeca imaju fantastičan pogled na dužinu tržnog centra. Tlo na kojem je izgrađen tržni centar i dalje je bilo nestabilno i

vlažno. Da bi se spriječilo propadanje konstrukcije, debele daske su bile postavljene dužinom cijelog prostora.

Da bi obezbijedili solidnu bazu za postavljanje osnove, u vlažno tlo postavljeno je 2500 betonskih cigli. Jedna od specifičnosti tokom izgradnje Markthala je ogromna dubina konstrukcije

koja iznosi 15 metara. Podzemna voda protiče na 3 metra ispod nivoa zemlje.

Kako brana nije trebalo da pluta tokom gradnje, betonske cigle su u ovoj fazi korišćene kao potporne cigle kako bi

93

ronilačkim odijelima, na dodir bez mogućnosti gledanja, jer je voda bila isuviše mutna. U decembru 2011. prostor se lagano sušio. Pod koji je trebalo da podnese težinu od 12000kg po metru kvadratnom bio je vodootporan. Od ovog trenutka, prostor je bio

održavale mjesto stabilnim. U jesen 2010. zidarski radovi su bili završeni što je i predstavljalo bazu za prvi podrum i zaštitu konstrukcije. Kada su osigurali zidove sad je bilo moguće probušiti tlo radi istraživanja ostataka grada iz 1270. godine. Dan i noć su radnici radili kako bi položili sloj podvodnog betona od 1,5 metra u čiju distribuciju je bilo uključeno 1500 teretnih vozila.

U ljeto 2011. podvodni građevinski radnici počeli su postavljati pojačanje betonskog poda 15 metara pod vodom, a to je bilo učinjeno u teškim

94

suv i bila je potrebna još jedna godina kako bi se dovršio podzemni autopark.

Nakon toga, građevinska firma J.P. van Eesteren počela je gradnju luka.

Izgradnja obje strane bila je veoma brza i ekonomična pomoću tunela koji su radili od drugog do desetog sprata.

Krov luka je realizovan kroz četiri dijela uz pomoć trenutne pokretne konstrukcije ispod, koja je nazvana Super Support Construction (na holandskom poznata kao SOC) unutar betona bili su postavljeni WiFi uređaji koji su pratili stepen tvrdoće betona tj da li se beton učvršćuje po planu. Čelični kablovi mreže težili su od 25000 do 30000 kilograma što je isto kao težina 17 automobila marke VW Golf.

Fasada je fleksibilna i tokom jakih vjetrova koji mogu gurnuti centar fasade 70cm unutra, kablovi se opružaju za 4cm. U ljeto 2014. Markthall je bio zatvoren i izgradnja unutrašnjih jedinica i prodavnica je počela. Na kraju izgradnje, ali i mnogo prije samog otvaranja Markthala, građevina je već bila privukla preko 12000 posjetilaca.

95

mokri

kolodium Danas ćete možda uspjeti da osjetite djelić istorije, vidite djelić umjetnosti, vratite se u fotografsku 1851 godinu i čujete par riječi o skoro pa zaboravljenom dijelu ovog zanata.

96

Par riječi o ovoj skoro pa zaboravljenoj fotografskoj tehnici, staroj skoro koliko i sama fotografija, reći će nam mladi nikšićki fotograf Miloš Zvicer, koji je jedini kod nas njeguje.

Tehnika Mokri Kolodijum(Wet Collodion) zasluga je Engleza Frederick Scott Archer koji je 1851godine predstavio svijetu nešto što sa punim pravom mogu reći ni do sada nije prevaziđeno, u umjetničkom smislu. Hemijski proces koji od vješto odabranih i spravljenih hemikalija uz pomoć sunca, uma i iskusnih ruku, pravi istorijiski bitna djela i uvodi revoluciju u fotografiju 19og vijeka. Tako od te 1851 do 2017 kroz tri vijeka priča se priča o srebrnoj fotografiji koja nikog ne ostavlja ravnodušnog.

Kolodijumska fotografija je po sebi jako teška i komplikovana za izradu spada u jedini umjetnički fotografski proces i kao takva ovu tehniku radi jako mali broj fotografa što joj dodatno daje na značaju Kolodijumska fotografija se odlikuje izuzetnom oštrinom, nema šuma što je i u današnjoj eri digitalnih foto aparata skoro pa nemoguće, toliko je detaljna

da čovjeku čiji portret gledate možete prebrojati sve krvne sudove u oku a mogućnosti povećanja su beskonačne – kaže Zvicer.

Za bavljenje ovim fotografskim procesom prvenstveno morate voljeti

Imao sam tu sreću da sam oživio odavno zaboravljeni aparat dobrog Podgoričkog fotografa Voja Radonjića, kupio hemiju i počeo da eksperimentišem.

97

fotografiju znati hemiju i imati viziju jer kolodijum ne prašta ni najmanju grešku a pruža mnogo mogućnosti.

Ovaj proces sam počeo izučavati sasvim slučajno jer sam morao pričati o njemu na jednom predavanju na nagovor Prof Simanića i prosto sam ostao očaran onim što vam ta fotografska tehnika pruža rekao sam sebi moraš probati kako se to radi praktično ne samo teorijski, tako je počela moja potraga za foto aparatom hemijom i ostalom aparaturom koja je potrebna za realizaciju procesa.

Imao sam tu sreću da sam oživio odavno zaboravljen aparat dobrog podgoričkog fotografa Voja Radonjića, kupio hemiju i počeo da eksperimentišem. Svaki novi početak je težak a moj je bio još teži jer nijesam imao baš nikog da pitam kako se te male ali bitne

98

tajne zanata praktično rade pošto su posledji crnogorski kolodijumski fotografi odavno napuštili ovaj svijet. Zato sam se odlučio na onu staru dobru izreku ,,probaj, pogriješi, razmisli, pa ponovo uradi,, i uspjelo je. Posle određenog vremena sam jako dobro ovladao ovom tehnikom čak su mi u posjetu dolazile kolege iz drugih država da vide šta i kako ja to radim, a najzanimljivije je bilo kad sam sa mojim kolegom Romanom Mejerom imao cjelodnevno praktično fotografisanje u Nikšiću.

I tako je sve počelo od prve ploče, fotografije željezničkog fenjera nejasnih obrisa, prošlogodišnjih Crnogorskih dana fotografije pa do ovogodišnjih dana nauke.

Produktivni dani stvaralaštva i inspiracije će jednog dana rezultovati istorijiskom izložbom pejzaža, portreta, aktova, i makro fotografija...Do tada….

Ray ban Naočare koje svi vole Jedinstven životni stil, iskakanje iz uobičajenih kalupa, snažna ličnost, odlučnost – to je svijet Ray Bana. Sve je započelo 1929. godine kada je pilot Džon Mekredi zatražio pomoć od kompanije Bausch&Lomb u osmišljavanju naočara koje bi štitile oči pilota od bljeska sunca na velikim visinama, a koje bi u isto vrijeme omogućavale čisto vidno polje. Kada se govori o naočarima, ne postoji ni jedno ime koje je toliko kultno kao Ray Ban niti oblik popularniji od takozvanih “avijatičarki”.

100

Sa napretkom tehnologije u prvim decenijama 20. vijeka, avijacija je neprestano pomijerala granice “mogućeg”, a kao posljedica sve izazovnijih uslova letenja, veliki broj pilota žalio se na glavobolju i mučninu zbog izloženosti sunčevom zračenju. Kako bi riješio ovaj problem, američki general vazduhoplovstva Džon Mekredi zaposlio je kompaniju Baush & Lomb da dizajnira nove naočare za sunce sa zelenim staklom, ne bi li umanjio neprijatan odsjaj i štetu po vid pilota.

Nove naočare su uklonile (“banned”) ometajuće zrake (“rays”) i tako su dobile svoje legendarno ime - Ray Ban. Komercijalni uspon Ray Ban-a došao je 1937. godine kada je američka vojska odlučila da promoviše pilotsku profesiju i radi toga pustila Ray Ban u prodaju, a prvi čovjek koji je popularizovao legendarne naočare bio je general Daglas Mekartur koji ih je nosio na fotografijama snimljenim prilikom iskrcavanja na Filipinima. S obzirom da je naziv ANTI GLARE (“protiv odsjaja”) bio uopšten i nije u dovoljnoj mjeri razlikovao nove naočare od konkurencije, godine 1937. registrovan je žig marke Ray Ban, a marka se javnosti predstavila novim modelom s metalnim okvirima.

Prvi model, tada poznat pod nazivom Large Metal odmah je stekao slavu, kao i ime po kojem ga i danas poznajemo: Ray-Ban Aviator.

Kompanija koja je od početka proizvodila Ray Ban, Bausch & Lomb, prodali su Ray Ban italijanskoj kompaniji Luxottica Group 1999.godine. Grupa Luxottica vodeća je svjetska kompanija u segmentu optike, sa preko 6.000 maloprodajnih lokacija koje nude sunčane i dioptrijske naočare u Sjevernoj Americi, Aziji-Pacifiku, Kini, Južnoj Africi i Evropi te jakim portfeljom brendova koji sem Ray Ban naočara uključuje i Bvlgari, Burberry, Chanel, Dolce & Gabbana, Donna Karan, Ralph Lauren, Prada, Salvatore Ferragamo, Tiffany, D&G i Versace, kao i za vodeće kućne marke Oakley, Vogue, Persol, Arnette i Revo.

101

Tokom prvih nekoliko godina, marketing kompanije Ray Ban nastojao je naglasiti funkcionalni aspekt novih naočara, obraćajući se zaljubljenicima u sport i aktivnosti na otvorenom. Godine 1938. predstavljen je model Shooters, dostupan s dva tipa stakala. To su bile zelene naočare Ray-Ban Green te blijedožute Kalichrome, prikladne za uslove smanjene vidljivosti zbog magle i izmaglice.

Kratko nakon toga, na tržištu se pojavio treći revolucionarni model Outdoorsman, koji se prvo zvao “Skeet Glass”, a bio je namijenjen posebnoj ciljnoj skupini poput lovaca i ribolovaca. Četrdesetih godina naočare postaju sve popularnije među pilotima i policajcima. Zato se 1940te pamte ne samo po razvoju novog tipa stakla za komercijalnu upotrebu, već i po velikim ulaganjima u istraživanja i razvoj za potrebe vojske. Sve je to dovelo do nastanka naočara s posebnim slojem na gornjem dijelu stakla za bolju zaštitu, koji nestaje na donjem dijelu kako bi pogled na instrumente i druge predmete bio što čistiji. Dekadu 1950-ih su obilježile velike promjene, podstaknute sve većom ulogom mode. Potrošači su, vjerovatno pod uticajem filmske industrije, sunčane naočare počeli sve više doživljavati kao modni dodatak, a ne kao nešto što se nosi samo iz praktičnih razloga. 1952. godine Ray Ban je lansirao svoj novi model – Wayfarer. Poput broj-

wayfarerice su imale jednostavan dizajn i bile su ugodne za nošenje.

Predodređene da postanu klasik, odmah su privukle pažnju filmske industrije

102

nih drugih Ray-Banovih modela i “wayfarerice” su imale jednostavan dizajn i bile su ugodne za nošenje. Predodređene da postanu klasik, odmah su privukle pažnju filmske industrije. Pet godina kasnije Ray Banov katalog po prvi put uključuje dvije stranice plastičnih okvira za žene, donoseći širu ponudu proizvoda.

Te je godine lansiran Smart Set, model s “krilcima” u boji, pri čijoj su se izradi koristili novi motivi, boje, pa čak i perlice kako bi se stvorile maštovite naočare koje prate savremenu modu. Šesdesetih, Ray Ban je postao globalni lider, zahvaljujući prvenstveno svojoj usmjerenosti na kvalitetu i trajnost

proizvoda, da bi potom te vrijednosti komunicirao i prema krajnjem korisniku.

Osim toga, Ray Ban je imao i znatno širu ponudu od svojih konkurenata. Do 1969. katalog Ray Ban naočara proširio se na 50 modela donoseći sunčane naočare za muškarce, žene i djecu, a ti su modeli jednako tako bili dostupni i u širokom rasponu cijena. 1961. Ray Ban “seli” se u Hollywood, na snimanje filma “Doručak kod Tiffanija” u kojem je Audrey Hepburn proslavila model Wayfarer. Te godine Ray Ban svim kupcima svojih naočara počinje davati i zaštitne kutije od kože. Svaki je proizvod imao svoj poseban tip kutije izrađene od vrhunskih materijala koji su

Svaki proizvod je imao poseban tip kutije izrađene od vrhunskih materijala koji su zadovoljavali i muške i ženske ukuse

zadovoljavali i muške i ženske ukuse.

Još od svojih početaka, Ray Ban je izrađivao različite vrste izložbenih nosača, u različitim oblicima i veličinama. Uz to, kako bi dodatno podstakao prodaju, Ray Ban je posebnu pažnju posvećivao i komunikaciji, objavljujući oglase u nekim od vodećih medija.

Već sedamdesetih, tržišni segment se razvija u dva potpuno različita smjera: modne naočare i sportske naočare. Ray Ban prateći trendove razvija više proizvoda i ističe se u više novih smjerova.

U sportskom domenu, kompanija se skoncentrisala na naočare za skijanje i lansira kolekciju Ski & Sports s dva modela – Vagabond i Stateside – s dva tipa stakala, reflektujućim G-31 i standardnim G-15. Te su se naočare prodavale u posebnim kutijama kako bi se naglasio imidž kvaliteta koji je pratio proizvod.

Drugi novi tip naočara lansiranih tokom 1970ih bile su naočare za planinarenje, dizajnirane za penjače kojima je bila potrebna dobra zaštita od sunca i vjetra.

Te su naočare imale reflektirajuće staklo koje su štitile oči od bljeska svjetla sa snijega te kožnu zaštitu sa strana koja je takođe štitila od sunca. Stabilnost je bila zagarantovana zaobljenim najlonskim ručkicama koje su mogle pratiti oblik uha. Osim toga, na ručkicama se nalazila i posebna trakica kako se naočare ne bi slučajno izgubile. Ista su se stakla koristila u kombinaciji sa standardnim okvirima koji su već bili u prodaji. U 1970ima Ray Ban počinje proizvoditi i dioptrijske

naočare, s istim oblicima okvira kao u ponudi sunčanih naočara. To je bio uvod u lansiranje modela Ray-Ban Large Metal – dioptrijskog okvira dostupnog u pet boja.

Stakla i njihov kvalitet oduvijek su bili ključ uspjeha kroz istoriju marke Ray Ban, a ponuda se dodatno proširila 1974. kada su stvorene sive naočare osjetljive

na svjetlo. Za sportske potrebe razvijene su i stakla Ambermatic. Radilo se o posebnim staklima koje su mogle mijenjati boju zavisno o svjetlosnim uslovima i tako naglasiti konture i oblike, čak i na snijegu. Kada je svjetlo izuzetno intenzivno, a temperature niske, Ambermatic potamni i tako blokira odsjaj. Kao i sve

103

druge Ray Banove naočare, i one pružaju izvanrednu zaštitu od UV zračenja. Ray Banov cilj bio je ponuditi skijašima, igračima tenisa i drugim sportistima mogućnost da uživaju u izvanrednoj vidljivosti u svim vremenskim uslovima uz isti tip naočara. Naočare s staklima Ambermatic prodavale su se u plastičnim kutijama s posebnim prepoznatljivim stilom i ponudom boja.

Za sve ovo vrijeme Ray Ban se usavršavao u potrazi za najboljim rješenjima za svoje kupce, tako da su prvobitne dizajne naočara mijenjali u skladu sa zahtjevima kupaca.

Nova varijanta klasičnog modela RayBan Wayfarer, izrađena je od najfinijeg acetata s posebnom obradom na prednjem dijelu i ručkicama s efektom ‘Distressed’ koji ostavlja dojam nošenosti i vremešnosti.

Linija Ray-Ban Aviator ponovo koristi pozlaćeni metal, tipičan za one prvobitne modele namijenjene pilotima američke

104

Napoznatiji modeli RAY BAN naočara: Aviator Way Farers Clubmasters Justin Round Key hole Foldable Flat top avijacije. Legendarni okvir Ray-Ban Aviator iz 1937. sada je podvrgnut višestrukom tretmanu obrade kako bi se postigao efekt ‘Distressed’ koji simulira promjene na materijalu nastale uslijed upotrebe i starosti, a dolaze s pozlaćenim okvirima u kombinaciji sa zelenim i smeđim staklima.

Po prvi se put mitski modeli Ray-Ban

Clubmaster izrađuju od skupocjenog drveta, dostupnog u tri različite varijante: trešnja, javor i orah. Na te se plemenite, prirodne materijale potom dodaje guma čime se postiže najveća moguća udobnost nošenja, velika savitljivost i optimalna izdržljivost. Starinski i autentični izgled ovih naočara tako je obogaćen ekskluzivnim i savremenim dodatnim tretmanom. Dostupne su u nijansama: javor s finišem iz smeđe gume i smeđim staklima, trešnja s finišem iz plave gume i sivo-plavim staklima, kao i orah s finišem iz zelene gume i zelenim staklima.

Legendarni model Ray-Ban Clubmaster dobio je svoju ultra-cool reinterpretaciju uz pomoć inovativne upitrebe acetata.

Prepoznatljivi gornji profil izveden je iz pjegastog acetata tipa ‘Fleck’ s prelivenim efektom boja koji ga ističe naspram crnih ručkica, a dostupne su više verzija: crna havana sa zelenim staklima, plava havana sa sivim staklima, smeđa havana sa smeđim staklima i zelena havana sa zelenim staklima.

Ray-Ban je od svog nastanka postao svjetski hit kombinovanjem elegantnog izgleda sa vrhunskom zaštitom za oči.

Nakon više od 75 godina postojanja one su najprodavanije i najpopularnije naočare na svijetu, popularne su koliko su bile i pre 30 godina i znamo sigurno da će biti popularne još dugo vremena.

105

Vaš potpis u dvorištu

Ljetnji

cvjetni Prava je privilegija imati dvorište, imati svoj vrt i u njemu uživati praveći sopstvene kreacije, baveći se gajenjem mnogobrojnih biljnih vrsta.

Ljubitelji prirode, posebno cvijeća stvoriće svoj raj i na malom prostoru, na balkonu, terasi, prozorskoj dasci.

Usmjerite svoju energiju na gajenje biljaka i posmatrajte kako se nežive biljčice pretvaraju u raskošne ljepotice bujnog lišća i čarobnih cvjetova.

Napravite svoju cvjetnu fantaziju i uživajte u njoj.

raj napisala: Krstinja Zečević

Kad imamo više prostora normalno je da ćemo gajiti veći broj biljnih vrsta koje možemo svrstati u određene grupe zahvaljujući sličnim osobinama kao što su visina, boja cvijeta, prirodne osobine. Zato želim u odgovarajućem dijelu bašte da imam dalije, hortenzije i floks. Po mnogo čemu se dobro uklapaju u baštenski prostor.

Dalije su gomoljaste biljke koje su stigle u Evropu krajem 18. vijeka i vrlo brzo se odomaćile po svim većim gradovima. Od tada se stalno povećava broj varijeteta zahvaljujći ukrštanju, gajenju i proučavanju. Mnoge dalije su danas stanovnici čuvenih evropskih vrtova. Javljaju se u ogromnom spektru boja, te omogućavaju bezbroj kombinacija sa drugim cvjetnim vrstama. Krtole dalija sade se na dubini od 10 do 15 cm, od marta do maja. Ako im pružimo dobre uslove (zalivanje, đubrenje) biće vrlo otporne na bolesti i parazite.

Mogu se gajiti i na terasi i u žardinjerama sa dobrom zemljom uz redovno zalivanje i đubrenje. Cvjetaće kao i u bašti od juna do oktobra. Prema izgledu latica dalije se dijele u 10 grupa: prostog cvijeta, dekorativne, pompon, kaktus, anemona, lopta itd.

Prezimljavaju u zemlji u toplijim predjelima, inače se u kontinentalnim vade krtole i ostavljaju u papirnim kesama. Vrlo su zahvalne za rezani cvijet i kombinacije sa drugim cvijećem. Zauzimaju sve više mjesta u svjetskim baštama.

Hortenzije su raskošne biljke raznobojnih, krupnih cvjetova. To su žbunaste biljke koje možemo zasaditi u svim djelovima vrta, dvorišta, na terasi i u saksiji. Podnose i sunce i poluhlad. Podnose sve vrste tla, ali ako je kisjelo onda im se boja cvijeta mijenja u plavu. Hortenzija pripada velikoj porodici biljaka sa preko 40 vrsta. Razvili su se i brojni hibridi.

Raskošne hortenzije romantičnih nijansi boja, roze, crvene, plave, ljubičaste, bijele i njihovih nijansi krase dvorišta, staze , zidove samih kuća. Skoro da nema kuće koja ih nema. Vidimo ih i na balkonima, terasama, pored raznih zidova. Same za sebe izgledaju lijepo, a najljepše kao usamljeni žbun usred uredno pokošene trave. Često u baštama vidimo žbunove hortenzija prelijepih bijelih cvjetova. Pošto gusto raste često služi i kao živa ograda. Pored kapije ili ulaznih vrata često djeluje kao cvjetni pozdrav za domaće i goste. Klasična hortenzija može narasti do 3m u visinu i isto toliko u širinu. Jedina stvar koja joj ne smije nedostajati jeste voda. Treba je često i obilno zalivati. Većina vrsta su listopadne biljke mada imamo i zimzelenu puzajuću hortenziju koja je takođe vrlo dekorativna sa cvjetovima prečnika preko 30cm.

108

Lonci sa muškatlama daju vrtu poseban tretman

Muškatle su kraljice balkona. I to ne od juče. Naše bake gajile su je sa velikom ljubavi, divile se njenim cvjetovima, davale pelcere prijateljicama i čuvale tajnu njenog gajenja. Muškatla ili peralgonija uspjela je da zadrži svoj status cvjetnice za prozore, balkone, terase, ulične žardinjere i mediteranske kamene terase. Počinje da cvjeta u proljeće i ne prestaje do jeseni. To je izuzetno zahvalna biljka, vrlo izdržljiva, a traži vrlo malo njege da bi zablistala u punom sjaju. Danas postoji nekoliko stotina sorti, a sve se dijele na dvije osnovne grupe: uspravne i viseće. Cvjetovi muškatli su priča za sebe. Javljaju se u različitim tonovima boja, a mogu biti krupni, sitno, dupli, obični, od bijele, ružičaste, crvene, bordo, ljubičaste, plave, višebojne boje. Izuzetno atraktivno djeluju u visećim korpama, a lonci sa muškatlama daju vrtu poseban tretman. Moraju se svakodnevno zalivati u toku ljeta. Vodi se dodaje đubrivo za muškatle, a u kasnim večernjim satima treba ih istuširati mlakom vodom. Cvjetnice izuzetno dekorativne i zahvalne.

109

Floks je trajnica izuzetno otporna i izdržljiva pa je vrt bez njega velika greška kako često kažu priznati vrtlari. Visoki krupni cvijet očarava baštovane i svojim mirisom. Spada u najtrajnije i najraskošnije ljetnje cvjetnice. Stabljike floksa ponekad dostignu i 1m visine, složno raste, mnoštvo sitnih cvjetova skupljenih u velike cvasti, što daje romantičan akcenat. Boja cvjetova može biti žarko crvena, purpurna, ljubičasta, bijela.

Postoje sorte i sa rozim i svijetlo plavim cvjetovima. Mirisne arome floksa se kreću od nježnih do začinskih. Visina floksa može biti različita. Neke sorte su niske i uglavnom do 50 cm.

Da bi cvijet duže trajao redovno mu treba otklanjati precvjetale cvjetove. Kad precvjetaju svi cvjetovi otkine se čitava cvast da bi se kroz izvjesno vrijeme pojavile nove cvjetne cvasti. Floks voli sunčano ne previše toplo zemljište, umjereno vlažno i plodno zemljište, u jesen se u predjelu korjena nanosi kompost, a u proljeće piljevina. Biljka na jednom mjestu može da ostane od 6 -10 godina, a poslije tog vremena treba ga presaditi na novo mjesto. Pošto potiče iz šuma sjeveroistočnog dijela sad nije čudo što voli vlažnu sredinu.

Pored ovih pomenutih cvjetnica postoji naravno veliki broj drugih koje su izuzetno lijepe i koje se mogu kombinovati sa dalijama, floksom i hortenzijom. Iako se pomenute biljke mogu gajiti u saksijama i na balkonu i terasi ipak su najčešće balkoni, terase, prozori, tende i slično rezervisani za muškatle i begonije.

Begonije su poznate ljetnje cvjetnice porijeklom iz Arrgentine i Brazila. Porodici begonija pripada na hiljade vrsta, a ima i na hiljade hibrida. Prema vrsti korijena dijele se na 3 velike grupe: razomski korijen, krtolasti korijen, žiličasti korijen. Begonije vole umjerenu vlagu zato se na dno saksije stavlja drenažni sloj. Ne prija im pevelika toplota ni prejako sunce. Vole kvalitetnu zemlju i treba ih đubriti jedom u petnaest dana ljeti, a zimi jednom mjesečno. Posebne su vrste koje se uzgajaju na terasi i korpama sa mnoštvom sitnih cvjetova grupisanih tako da prekriju čitavu biljku. To je ustvari višegodišnja biljka koja se uzgaja kao jednogodišnja. Cvjeta u crvenoj, rozoj, bijeloj boji i mnogim nijansama.

Ova vrsta što se najviše gaji poraste do 10cm u visinu i toliko u širinu. Dekorativna je i omiljena, te je svakog proljeća proizvodimo ili kupujemo kao rasad. Brzo raste i obilno cvjeta čitavo ljeto. Vrlo je zahvalna.

To bi bilo kratko o poznatim cvjetnicama. Pa ste na vrijeme da i sad posadite bar ove balkonske, za njih nikad nije kasno.

brzo raste i obilno cvjeta

110

112

*

* Stara škola meksiko tel/fax: +382 (0) 30 34 61 36 mob: +382 (0) 69 33 22 69 mail: angliancentar@t-com.me www.angliancentar.com

*** PO MJERI IZRAĐUJEMO

ZA VAS

Art Antique je prva specijalizovana prodavnica za prodaju proizvoda od kovanog gvožđa u Crnoj Gori.

Nalazi se u ulici Ilije Plamenca ( Zabjelo – zgrada u produžetku krivog mosta, preko puta Hemomonta).

Lusteri, svijećnjaci, ruže, police, držači za vino, stolovi, stolice, klupe, setovi za kamin, komadni namještaj, kreveti, ograde, rešetke, kapije stepeniša…samo su dio asortimana koji možete pronaći u našem salonu.

U našem proizvodnom pogonu gvožđe se zagrijeva do usijanja na kovačkoj vatri, a onda na nakovnju ručno kovačkim čekićima oblikuje, čineći da svaki proizvod bude jedinstven i neponovljiv i da ima svojevrsnu draž i ljepotu a nadasve kvalitet.

------------------------------------------Namještaj od kovanog gvožđa se danas koristi u objektima najrazličitije namjene i jednako dobro se uklapa u tradicionalne, rustične, klasične ili moderne enterijere, a detalji od kovanog gvožđa stvaraju jedinstven ambijent u svakom prostoru.

------------------------------------------------------------------------------------U našem prodajnom salonu možete naći idealne elemente za uređenje domova, kancelarija ili poslovnih prostora, garniture u kombinaciji sa drvetom za uređenje konoba, restorana, dvorišta, bašte, ljetnjikovca. Možete kupiti pojedinačne detalje, povjeriti nam kompletno opremanje enterijera ili izradu ograda i kapija na terasama, stepeništima ili u dvorištu.

------------------------------------------Pored proizvoda koje imamo u salonu i katalogu, možemo na osnovu Vaših crteža ili fotografija uraditi detalj,namještaj,kapiju ili ogradu koju Vi sami odaberete.

Pronađite na internetu detalj koji Vam se dopada pa da pokušamo zajedno da ga iskujemo.

Art Antique dio je Art Beton porodice i naša ideja bila je da dekorativni kamen, stampani beton i kovano gvožđe jedno drugo dopunjuju čineći jedinstven i nezamjenljiv sklad.

Vi koračate kroz život, mi Vam gradimo staze, a od gvožđa pravimo umjetnost.