Prostor 46 by Casopisi Prostor i Caffe Montenegro

SHOW ROOM | City Kvart - Ul. Radoja DakiÄ&#x2021;a 6 Mob: + 382 69 018 181 | Tel: + 382 20 290 290 Podgorica | Montenegro

ELEGANTNO RJEŠENJE TECEdrainprofile - novi tuš profil. Lijep, praktičan i tijesno spojen s nišom.

Kod novog tuš profila nije se pazilo samo na dizajn, već i na sve ono što pojednostavljuje montažu, brtvljenje i higijenu. Ugradnja tijesnim spojem s nišom TECEdrainprofile omogućuje estetsku, jednostavnu ugradnju tuš profila duž cijele širine prostora za tuširanje. Uz keramičke pločice velikih formata koje su u trendu, ovime se dobiva estetski i elegantan ukupan dojam, bez dijelova keramičkih pločica koji se obično stavljaju oko tuš kanalice. Najjednostavnije čišćenje za besprijekornu higijenu Isprati, obrisati, gotovo! Za čišćenje više nije potrebno skidati pokrov. Tuš profil izrađen je od higijenskog nehrđajućeg čelika i ima unutarnji pad koji optimira otjecanje vode i učinak samoćišćenja te tako smanjuje potrebu za čišćenjem. Odvod je smješten ispod tuš profila i vrlo mu je jednostavno pristupiti. Po potrebi ga se može očistiti spiralom za čišćenje cijevi. Sigurno brtvljenje zahvaljujući Seal System brtvenoj manšeti na „klik“ Fleksibilna i tvornički pričvršćena Seal System brtvena manšeta omogućava sigurno brtvljenje jednostavnim uglavljivanjem. Time se osigurava vodootporan spoj. Jednostavna montaža pomoću pametnih detalja na proizvodima • tuš profil može se rezati na željenu duljinu i jednostavno i točno prilagoditi širinu prostora za tuširanje • jednostavno podešavanje po visini omogućuje prilagodbu različitim debljinama zidnih i podnih pločica • fino pozicioniranje tuš profila slijedi nakon umetanja odvoda u estrih. Montažno rješenje dozvoljava naknadno fino namještanje tuš profila u svim horizontalnim smjerovima • odvod u ravnini s glazurom pojednostavljuje izvedbu ravne površine glazure s padom. Kod oblikovanja glazure nema elemenata koji smetaju

TECE d.o.o. Predstavništvo Beograd Kneza Mihaila 1-3 11 000 Beograd T: +381 (0) 60 5 8323 00 www.tece.rs

TECE d.o.o. Fallerovo šetalište 16 10 000 Zagreb T: +385 (0) 1 3079 000 info@tece.hr www.tece.hr

Naslovna strana: Studio Synthesis, Podgorica

I mpr e s u m Izdavač: Copy Book House Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Copy Book House Fotografija: Nenad Mandić Andrija Kasom Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Prof. Aleksandar Radojević Krstinja Zečević Aleksandra Zečević Malović Ana Đurković Sanja Golubović Tamara Rašović Bojana Đurović Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com Marketing +382 69 429 375 10

68 Arhitektura 10

Studio BIG Yes is more

51 U harmoniji sa prirodom- tema broja

Portland japanese garden cultural village, oregon, SAD, Kengo Kuma and Associates zajednički prostor 56

Vijversburg Visitor Center, Tysjerk, Holandija, Junya Ishigami i Associates studio Maks Prateći tokove

Intervju: Idis Turato

Arhitekta projektuje odnose

Šetnja kroz naselje central/ Luštica Bay

Građevina 102 London eye Pogled na london sa 135m visine 60

Natkrivanje vaterpolo bazena Ing Invest, Danilovgrad

Enterijer 48

Predstavljamo 60

Gradsko pozorište u Podgorici/Ing Invest

Firewin: Osjećajte se sigurno/ Knauf

Spremni smo za buduće izazove tržišta/ Direktor kompanije Cerovo

Pogled iz drugog ugla/Green House

Par trikova kako funkcionalno opremiti manje prostore

Emmeti savjetuje 64 Umjetnost življenja Artefacto design center 96

Back Country House Savremena koliba usred šume

Dizajn 34

Novogodišnji dizajn/ La Mia Casa

68 Vitra/Dr Trade

STUDIO BIG svoj rad Ingels smatra „zlatnom sredinom“ između avangardnih utopijskih ideja (ponekad toliko ekstremnih da i nijesu shvaćene ozbiljno) i racionalnog funkcionalističkog projektovanja, opredijelivši se za hibridnu tvorevinu – pragmatičnu utopijsku arhitekturu.

“yes is more” Napisala: Tamara Rašović

Sa samo 43 godine Bjarke Ingels iza sebe ima zbilja impresivnu karijeru i konstantno stvara oblike sasvim novog i drugačijeg poimanja i savremenog pristupa u evropskoj arhitektonskoj praksi današnjice. Zapaženija djela Ingelsov - og BIG - a teško je izdvojiti, s obzirom na to da se zaista mogu pohvaliti fenomenalnim projektima, kako izvedenim tako i idejnim konkursnim studijama. Evropskim kolegama je konstantan uzor i pokretačka sila, a zalaganje njega i njegovog biroa za probijanje evropskog pokreta Green Architecture rezultovalo je realizacijom oduševljavajućih radova koji se ističu u izuzetno važnom segmentu samoodržive arhitekture. Ingels je stalna inspiracija za nadolazeću generaciju arhitekata, u koju zapravo i sam spada, pa ih svojim djelima podstiče da granice savremene arhitekture pomiču sve dalje i dalje.

Urbani park Superkilen koji su radili BIG + TOPOTEK1 + SUPERFLEX zamišljen je kao džinovska izložba urbanih kvalitetnih elemenata, koja obuhvata svakodnevne predmete više od 60 različitih kultura predstavljajući rijedak spoj arhitekture, pejzaža i umjetnosti. BIG je interdisciplinarna grupa arhitekata, građevinaca, dizajnera i mislilaca koji rade na poljima istraživanja, dizajna, arhitekture i urbanizma u Evropi, na Bliskom istoku, SAD i Aziji. Umiješanošću specijalista i eksperata koji nijesu u polju arhitekture pri projektovanju, studio se fokusira na širu sliku, kako bi bili sigurni da će inovacija biti generisana određenim znanjem, a ne nasumičnim eksperimentisanjem. BIG trenutno projektuje i radi na 20 projekata, samo u Kopenhagenu prostiru se na više od 300 000 m2, a obuhvataju različite objekte kao što su: kuće, hoteli, kancelarije, parkinzi, kulturne, sportske i religijske ustanove. Korišćenjem, kako Bjarke Ingels to voli da kaže, „programatične alhemije“ BIG

često kombinuje konvencionalne stvari kao što su život, slobodno vrijeme, posao, parkiranje i kupovina u nove forme simbolične kulture. Bjarke Ingels 2001. godine osniva studio PLOT zajedno sa belgijskim kolegom Julienom de Smedtom. Firma je ubrzo postala uspješna i stekla državno i međunarodno priznanje za kreativne projekte. Među njima su Zlatni lav na Venecijanskom bijenalu arhitekture 2004. godine za projekat nove Concert House u Stavangeru, Norveška. Njihov prvi ostvareni projekat bila je nagrađivana VM House u Kopenhagenu, 2005. godine. Uprkos uspjehu i prepoznatljivosti, PLOT je rasformiran u januaru 2006. godine. Tada je Bjarke Ingels osnovao Grupu Bjarke Ingels, dok je

njegov bivši partner osnovao Julien de Smedt Design, JDS Design. Bjarkova nova firma nastavila je ideologiju PLOT - a i imala nekoliko važnih projekata u razvoju i u Danskoj i u inostranstvu. Među njima su BIG kuća i National Museum of Denmark u Elsinoru, hoteli u Norveškoj, visokogradnja u obliku kineskog simbola koji označava ljude, masterplan za redizajn bivše vojne baze i jalovište naftne industrije u odmaralište i zabavni park na obali Bakua u Azerbejdžanu, koji je urađen po ugledu na sedam planina zemlje, kao i muzej koji gleda na Meksiko Siti. Bjarke Ingels putem knjige „Yes is more“ koja je poput stripa, čitaoca uvodi u arhitekturu jednog od najuspješnijih i najinovativnijih arhitektonskih biroa današnjice. Provocirajući već

danski nacionalni pomorski muzej

„Zbog poštovanja prema Hamletovom zamku morali smo da budemo potpuno nevidljivi i podzemni, ali da bismo mogli da privučemo posjetioce trebalo nam je jako prisustvo. Ostavljanje doka kao urbanog ambisa daje muzeju unutrašnju fasadu koja se okreće ka praznini i istovremeno pruža građanima Helsingora novi javni prostor potopljen osam metara ispod nivoa mora.“ samim naslovom, a kasnije i uvodnikom, Ingels pokušava svoje djelovanje uvrstiti u širi umjetničko - razvojni slijed arhitektonskog stvaranja. U tom smislu kontinuira nit započetu Mies - ovom uzrečicom – „Less is more“, zatim postmodernističkim sloganom Robert Venturi - ja „Less is boring“ i najsvježijim stavom Rem Koolhaas - a „...more and more, more is more“. Svoj rad Ingels smatra „zlatnom sredinom“ između avangardnih utopijskih ideja (ponekad toliko ekstremnih da i nijesu shvaćene ozbiljno) i racionalnog funkcionalističkog projektovanja, opredijelivši se za hibridnu tvorevinu – pragmatičnu utopijsku arhitekturu. Knjigom, zanimljivo interpretiranom poput stripa, kao glavni lik provodi nas sam arhitekta tumačeći slijed nastanka izabranih projekata biroa BIG. U monografiju su uvršteni razni dijagrami kako bi se i slikovno objasnila ideja i način formiranja jedinstvenih volu14

mena, budući da je razigranost forme (uz neumoran rad na samoodrživosti arhitekutre) gotovo „zaštitni znak“ BIG - a. BIG pri razvoju projekta veliku pažnju posvećuje maketama posežući ponekad i za Lego kockama kao materijalom, kako bi lakše predočili ludistički „svijet“ koji su stvorili. Bjarke Ingels je i dobitnik European Prize for Architecture, nagrade za arhitekturu za 2010. godinu, koju svake

godine dodjeljuje European Centre for Architecture Art Design and Urban Studies. Kako navode u press materijalima nagrade, Bjarke Ingels jedan je od inicijatora zanimljive ideje koja promoviše scenario u kom se arhitektura u skoroj budućnosti predaje u javnim školama, uz matematiku i ostale prirodne nauke. Takođe, jedan je od najvažnijih mladih arhitekata koji je promijenio percepciju i način rada

mladih arhitekata u svojoj zemlji, pa je savladanim izazovima i neospornim establišmentom natjerao nekad pomalo zatvorene i hladne Dance da počnu razmišljati van ustaljenih okvira. Evropskim kolegama je konstantan uzor i pokretačka sila, a zalaganje njega i njegovog biroa za probijanje evropskog pokreta Green Architecture rezultovalo je realizacijom oduševljavajućih radova koji se ističu u izuzetno važnom segmentu samoodržive arhitekture. Ingels je stalna inspiracija za nadolazeću generaciju arhitekata, u koju zapravo i sam spada, pa ih svojim djelima podstiče da granice savremene arhitekture pomiču sve dalje i dalje. Sa samo 43 godine ovaj mladi Danac iza sebe ima zbilja impresivnu karijeru i konstantno stvara oblike sasvim novog i drugačijeg poimanja i savremenog pristupa u evropskoj arhitektonskoj praksi današnjice. Zapaženija djela Ingelsov - og BIG - a teško je izdvojiti, s obzirom na to da se zaista mogu pohvaliti fenomenalnim projektima,

kako izvedenim tako i idejnim konkursnim studijama. O njihovim ranijim radovima smo već pisali u časopisu, ali u međuvremenu imaju toliko toga novoga, da smo im morali posvetiti još koju stranicu. Urbani park Superkilen koji su radili BIG + TOPOTEK1 + SUPERFLEX zamišljen je kao džinovska izložba urbanih kvalitetnih elemenata, koja obuhvata svakodnevne predmete više od 60 različitih kultura predstavljajući rijedak spoj arhitekture, pejzaža i umjetnosti. Kilometar dug urbani park umetnut je u Nørrebro oblast sjeverno od gradskog centra Kopenhagena i formira drugačiji, ali ipak ujedinjujući prostor

Serpentine paviljon u Londonu su projektovali arhitekte iz BIG – a, na čelu sa Bjarke Ingels - om. On je rekao da je paviljon zamišljen sa jednim od osnovnih elemen ata arhitekture – zidom od cigle, ali će se umjesto kompaktnog zdanja zidovi „zidati“ elementima od pleksiglasa.

u jednoj od najviše etnički i socijalno raznolikoj oblasti u Danskoj. Cilj konkursa, koji su organizovali Grad Kopenhagen i Fondacija Realdania još 2005. godine, bio je da se stvori pravi jedinstven urbani prostor sa jakim identitetom na lokalnom i globalnom nivou. Poduhvat od 13,4 miliona eura započet je 2009. godine i park je otvoren za javnost u junu 2012. Superkilen je podijeljen u tri oblasti koje su definisane različitim bojama, svaka sa posebnim atmosferskim i funkcionalnim uslovima: prostrani crveni skver koji služi kao proširenje susjedne sportske hale i omogućuje niz rekreativnih i kulturnih aktivnosti; crni trg predstavlja srce Superkilena gdje se lokalno stanovništvo može sastajati pored marokanske fontane ili šahovske table; i linearni zeleni potez koji predstavlja prirodni ambijent za sportske aktivnosti i obezbjeđuje tačke 15

Via 57 West gledišta na okruženje. Ove tri zone čine pozadinu za nadrealističku kolekciju globalnog urbanog diverziteta sa preko 100 predmeta koji potiču iz 60 različitih kultura i oslikavaju pravi karakter susjedstva. Predmeti su izabrani putem intenzivnog kustoskog procesa u saradnji sa lokalnim stanovništvom. Smješten u okruženju Kronborg zamka, koji datira iz petnaestog vijeka, Danski Nacionalni pomorski muzej čini dio inicijative Kulturhavn Kronborg - ovog napora da se dovedu kulturne atrakcije u Helsingoršku luku. Muzejske podzemne galerije predstavljaju priču o pomorskoj istoriji Danske sve do današnjih dana, i smještene su u okviru dvospratne pravougaone strukture koja uokružuje suvi dok ove luke. „Pakovanjem starog suvog doka sa muzejskim programom mi smo istovremeno sačuvali ovu istorijsku strukturu, pretvarajući ga u dvorište koje donosi dnevnu svjetlost i vazduh u srce potopljenog muzeja“. Arhitekta je, takođe, naglasio da prisustvo suvog doka omogućava da muzej bude vidljiv, bez uticanja na krajolik i vizure koje se pružaju prema susjednom zamku. „Zbog poštovanja prema Hamletovom zamku morali smo da budemo potpuno nevidljivi i podzemni, ali da bismo mogli da privučemo posjetioce trebalo nam je jako prisustvo. Ostavljanje doka kao urbanog ambisa daje muzeju unutrašnju fasadu koja se okreće ka praznini i istovremeno pruža građanima Helsingora novi javni prostor potopljen osam metara ispod nivoa mora.“ Tri dvospratna mosta/pasarele premošćavaju stari suvi dok. Prvi most ide direktno preko, stvarajući proširenje šetališta luke, dok drugi i treći most vode posjetioce postepeno do ulaza

Kada se posmatra iz jednog ugla liči na piramidu, a iz drugog na jedra masivnog broda koji plovi niz rijeku Hadson - 137 metara visok objekat Via 57 West izdvaja se čak i u gradu u kome se nalaze impresivni neboderi. u muzej. Ostavljajući 60 godina stare zidine pristana netaknutim, galerije su raspoređene ispod kote terena i to u neprekinut niz oko pomenutih zidova, čime je u sam centar svake postavke postavljen dok, otvoren, uređen spoljašnji prostor u kom posjetioci mogu da dožive prave razmjere građenja brodova. Auditorijum je sadržan u jednoj od pasarela, dok drugi formiraju ekstenzije galerija, koje su osmišljene od strane firme koja se bavi postavkama galerija, Kossmann Dejong. Dizajn studio KiBiSi, čiji je jedan od direktora Ingels, stvorio je kolekciju namještaja za ulicu koji oivičava samu parcelu muzeja, a poređan je u obliku tačaka i crtica kako bi ličio na Morzeovu azbuku. Godine 2016. Serpentine paviljon u Londonu su projektovali arhitekte iz BIG – a, na čelu sa Bjarke Ingels om. On je rekao da je paviljon zamišljen sa jednim od osnovnih elemenata

arhitekture – zidom od cigle, ali će se umjesto kompaktnog zdanja zidovi „zidati“ elementima od pleksiglasa. Moduli su postavljeni kao jedan zid, ali su „izmaknuti” kako bi kreirali konstrukciju koja je slobodnije forme, ali ipak čvrsta, modularna i skulpturalna istovremeno, transparentna, ali „gusta”. Kako navode arhitekti, rad BIG - a uobličuje i ujedno kombinuje različite aspekte koji se često percipiraju kao suprotnosti; strukturu koja je slobodne forme, ali je stroga, modularna je, ali skulpturalna, prozirna, a istovremeno

neprozirna, objekat koji je čvrst, ali i razigran. Zapravo je riječ o formi koja sve ove suprotnosti zadovoljava kada je gledate i prilazite joj iz različitih sekvenci i putanji. Rastvoreni zid, kako autori zovu ovaj budući paviljon, transformiše se od ravne linije u trodimenzionalni prostor na taj način stvarajući dramatičnu strukturu za različite namjene. Ovo je bila posljednja prilika da se pozove Ingels, budući da pravila nalažu da Serpentine paviljon može graditi projektant koji još nema realizovanu građevinu u Velikoj Britaniji, a BIG trenutno radi višeetažni javni trg u blizini energetske stanice u Battersea u smješten između stambenih blokova Frank Gehry - ja i Norman Foster - a. Kada se posmatra iz jednog ugla liči na piramidu, a iz drugog na jedra masivnog broda koji plovi niz rijeku Hadson - 137 metara visok objekat Via 57 West izdvaja se čak i u gradu u kome se nalaze impresivni neboderi. Zgrada tetraedarnog oblika od 32 sprata zauzima skoro čitav gradski blok na Menhetnu. Projektovana prvenstveno za stanovanje, oblikovno se može posmatrati kao spoj nebodera i evropskog stambenog bloka sa dvorištem u atrijumu, pa otuda i naziv „courtscraper”. Dvorište je projekat biroa Starr Whitehouse i ono ima potpuno iste proporcije kao Central Park, osim što je u manjoj razmjeri, odnosno 13 000 puta manje. Zahvaljujući posebnoj studiji o insolaciji koju su na početku procesa projektovanja arhitekte iz BIG – a sprovele, oblikom zgrade Via 57 West do ovog zelenog prostora će dopirati sunčeva svjetlost i biće dostupan spektakularan pogled na Hadson. „Tri ugla zgrade su nisko postavljena dok sjeveroistočni ugao dostiže visinu od 137 metara i čini da dvorište bude otvoreno i sa pogledom na rijeku Hadson, donoseći sunce sa zapadne strane duboko u blok i nesmetajući pogledu koji susjedna

Helena kula ima na rijeku”, objašnjavaju iz firme BIG. Enterijer objekta je opisan kao „Scandimerican” („skandi - šik“ sa lokalnim materijalima), a uključuje i podove i garderobere od hrastovog drveta, bijele porcelanske pločice u kupatilima i velike otvore sa pogledom na rijeku. Na poluostrvu Jutland smješten je grad Bilung, koji je svjetskoj javnosti postao poznat kao mjesto gdje je proizvedena prva lego igračka. U ovom malom mjestu, u kom živi tek 9 000 stanovnika, nalazi se i sjedište giganta za proizvodnju igračaka. Odnedavno, Bilung je obogaćen za još jednu atrakciju – Lego kuću koju je projektovala arhitektonska firma Bjarke Ingels Group (BIG). Nakon četiri godine provedene u izgradnji, LEGO house je konačno otvorena za javnost ove godine. Kompleks je zamišljen kao struktura u kojoj će posjetioci moći u potpunosti da se užive u trodimenzionalni lego svijet koji ih okružuje. Kuća je podijeljena na dva dijela – prostorije u kojima se nalaze postavke

za koje je potrebno platiti ulaznicu i izložbeni djelovi koji su besplatni tokom cijele godine. Očekuje se da će novootvorena atrakcija privući oko 250 000 posjetilaca godišnje. Konstrukcija zgrade se sastoji od 21 bijele cigle, koje su naslagane jedna povrh druge, dok je na vrhu postavljen predimenzionisani 2x4 lego blok, nazvan „keystone“. Unutrašnjost ogromnih cigli dovoljno je prostrana za organizovanje raznovrsnih aktivnosti. Kompleks zauzima površinu od 12 000 metara kvadratnih, na koju je postavljeno nevjerovatnih 25 miliona lego kocki. Kuća je podijeljena na zone za sticanje različitih iskustava. Ovdje spadaju dvije izložbene prostorije, kao i četiri različito obojena prostora za igru. Svaka boja simbolizuje jedan aspekt učenja kroz igru – crvena podstiče kreativnost,

Odnedavno, Bilung je obogaćen za još jednu atrakciju – Lego kuću koju je projektovala arhitektonska firma Bjarke Ingels Group (BIG). Nakon četiri godine provedene u izgradnji, LEGO house je konačno otvorena za javnost ove godine.

plava kognitivne sposobnosti, zelena predstavlja socijalne vještine, dok je žuta namijenjena razvoju emocionalne inteligencije. U prizemlju su smještene prodavnice, restorani i drugi objekti, kao i javni prostor koji se proteže na 2 000 kvadratnih metara. U podrumu kompleksa postavljena je istorijska kolekcija koja prikazuje razvojni put kompanije Lego. Glavna galerija se nalazi na posljed17

njem spratu, a u nju su uključeni i amaterski projekti. Budući ski kompleks u Laplandu pretvoriće postojeće skijaško odmaralište u mjestu Levi u svjetsko turističko odredište. Kompleks nudi usluge vrhunskog smještaja i rekreacije za skijaše svih kategorija i različitih potreba. Blizina aerodroma Kittila olakšava dolazak do skijaškog centra i privlači strane posjetioce u Lapland region i selo Levi. BIG je pobijedio na međunarodnom konkursu, a „žiri je odao poštovanje BIG - ovom vizionarskom pristupu koji obuhvata implementaciju jedinstvenih sadržaja, smještaja i drugih ugodnih prostora za rekreaciju i razonodu koje pruža odmaralište. BIG - ov ambiciozan plan predstavlja izazov u odnosu na tradicionalne stavove i vjerujemo da će saradnja između Kassiopeia Finland i BIG - Bjarke Ingels Group dovesti do ostvarenja tog plana.” Lociran na blago zakošenom terenu postojeći ski centar u Leviju predstavlja okvir za budući Koutalaki ski kompleks koji je zamišljen kao proširenje kongresne zone i postojeće zone kuća u Koutalakiju. BIG predlaže seriju objekata koji su radijalno postavljeni oko centralnog trga i čiji se krovovi spuštaju sve do tla stvarajući tako četiri slobodnostojeće zgrade. Kod svake od njih omogućen je pristup krovu tako da se skijaši mogu spuštati sa krova kompleksa u raznim pravcima. Blage krivine talasastih krovova četiri zgrade vizuelno se uklapaju u prirodni pejzaž i takođe daju specifičan izgled naseljenog planinskog vrha. “Koutalaki ski kompleks zamišljen je kao proširenje kongresnog centra i odmarališta. Izveden prema prirodnoj topografiji terena, a ne kao da je pao sa neba, kompleks ima arhitektonsku formu koja se nastavlja na organske forme prirodnog okruženja i tako formira nastanjivu vještačku planinu za skijanje. Kao rezultat toga projekat Koutalaki ski kompleksa ostvaruje novi hibrid tako što integriše posebne iden18

Budući ski kompleks u Laplandu pretvoriće postojeće skijaško odmaralište u mjestu Levi u svjetsko turističko odredište. Kompleks nudi usluge vrhunskog smještaja i rekreacije za skijaše svih kategorija i različitih potreba. titete kao što su selo i odmaralište, sklonište i otvoreni ambijent, udobnu intimnost i prirodnu veličanstvenost, jedinstven karakter i opipljiv kontinuitet, ili jednostavno arhitekturu i prirodno okruženje.” Četiri zgrade postavljene su lučno kako bi formirale trg kompleksa, srce

odmarališta, koji je zaštićen od vjetra, ali i otvoren i privlačan. Trg sadrži klizalište i prostor za muzičke događaje i povezan je sa dvorištem – zonom kafea i restorana u okviru donjih nivoa novih zgrada. Intimna atmosfera ovog prostora u suprotnosti je sa otvorenim pejzažom koji se sagledava iz kongresnog centra. Zone odmarališta su povezane mrežom puteva koji su prevashodno osmišljeni za skijaše i pješake. Za pristupe krovovima koriste centralna jezgra liftova koja omogućavaju spuštanje ka dvorištu ili ka pisti. Centralni hotelski lift vodi ka restoranu na vrhu objekta koji ima panoramski pogled na okolni pejzaž od 360°. „Pri prvoj posjeti lokacije budućeg Koutaki kompleksa uvidjeli smo koliko su blizu skijaške staze, ali u

isto vrijeme i koliko je važno formirati i veze - komunikacije za skijaše. Blaga kosina dalje od glavnog skijališta bila je najbolji izbor i pokazala se kao lokacija koja odgovara sveobuhvatnom predlogu koji pruža odličan sistem komunikacija za skijaše i pješake.” Sve jedinice za smještaj koje se nude u odmaralištu imaju pogled na prirodne ljepote okruženja. Odmaralište nudi i smještaj u osam privatnih vila, koje su locirane na različitim visinama kako bi se osigurao nesmetan panoramski pogled. Vile imaju nivelisana privatna dvorišta koja djeluju kao nastavak prirodnog pejzaža. Vile su potpuno integrisane u snježni pejzaž i snježni pokrivač se percepira kao dio arhitekture. „Umjesto projektovanja rješenja koja se štite od snijega, kopanjem ili sklanjanjem, odlučili smo se za rješenje koje koristi sav potencijal snijega. Kada se snijeg zadrži na fasadi ramovi prozora postaju dio pejzaža i objekat se adaptira na vremenske prilike. Svijetla granitna fasada dodatno utiče na intiman odnos sa prirodom.” Dok u toku zimskog perioda četiri objekta simuliraju skijalište zadovoljavajući osnovne potrebe skijaša – skijanje, relaksaciju, rekreaciju i smještaj, tokom ljeta krovovi objekata postaju jednako atraktivne zelene staze za planinarenje, šetnju i izlete koje se nastavljaju na prirodni okolni pejzaž.

DEMIT FASADE GIPSANE PLOČE I PROFILI POLIURETANI NITRO BOJE SINTETIČKE BOJE AUTO BOJE EM EMAJL LAKOVI LAZURNI PREMAZI AKRILNE ULJANE FASADNE BOJE SPATULATI DEKORATIVNI PREMAZI ZA ENTERIJERE I EKSTERIJERE

Za život pun boja Rista Lekića D12 / Bar, Montenegro +382 (0) 30 318 451 / +382 (0) 69 027 844 / +382 (0) 69 032 302 / +382 (0) 69 700 700 e-mail: mondrian@t-com.me / web: www.mondrianbar.com

INTERVJU • idis turato •

ARHITEKTA PROJEKTUJE ODNOSE Razgovarala: Aleksandra Zečević Malović Foto portreta: Maja Bosnić 20

S arhitektom Idisom Turatom razgovarali smo o njegovim projektima, pogledu na arhitekturu i izazovima sa kojima se susreću arhitekte u procesu stvaranja. Iza njega stoje mnogobrojni nagrađivani projekti. Predstavljamo vam samo dio njegovog opusa.

• S obzirom da predajete na fakultetu, šta je ono čemu težite da naučite i usmjerite svoje studente? Ono što nastojim podsticati kod studenata je konstantna radoznalost, interes za nepoznatim i apetit za riskantno. Smatram da su, uz tradicionalno obrazovanje, te odlike jako važne za savremenog arhitektu koji barata različitim interesima, istražuje, predlaže i kreira različita okruženja, upravlja sistemima i proizvodi prostore uvijek nam potrebne i važne društvenosti. Arhitektonski način razmišljanja je apstraktan pa je zato jako primjenjiv u različitim područjima, brojnim društvenim, medijskim i preduzetničkim granama. • Dolazite iz porodice arhitekata, da li je to uslovilo da se i vi bavite arhitekturom, i u kojoj mjeri to naslijeđe ima uticaj na Vas? Osnovna prednost toga što dolazim iz arhitektonske porodice je ta da sam kao malo dijete, te kasnije mladi čovjek, mogao porušiti sve mitove o arhitekti geniju, velikom stvaraocu i jako važnoj osobi. To mi je dalo priliku da izgradim kombinaciju ponekad neočekivane skromnosti, ali i jasne samouvjerenosti da znam što hoću, s kim i kako raditi, a šta i koga izbjegavati. Važno je da kao arhitekte ne gubite vrijeme na loše ljude, krive projekte i loše politike. Morate što ranije razviti svojevrsni “arhitektonski instinkt”. • Na koji način birate projekte koje radite? Šta je ono što Vas u startu privuče?

Nest and Cave House, Volosko, foto: Sandro Lendler

Važno je da kao arhitekta ne gubite vrijeme na loše ljude, krive projekte i loše politike. Morate što ranije razviti svojevrsni “arhitektonski instinkt”. Kada sam u poziciji birati saradnike mogu reći da me isključivo privlače pametni, informisani i za nova iskustva spremni ljudi, kompanije i društva. Bez njih je arhitekta beskoristan. Ljepota arhitekture je upravo u tome što rješavamo ljudima probleme, izazove i dileme vezane za prostor i vrijeme u kojem živimo. Takođe privlači me i predviđanje bliske budućnosti. Bez toga arhitektura ne postoji. Sve što danas radimo, sve što danas crtamo, pišemo, modelujemo i zamišljamo u najboljoj situaciji drugi će osjetiti za dvije godine. Ta sporost je ponekad frustrirajuća, ali i naša vječita, tajna snaga! • Koja je po Vama uloga arhitekte danas, i šta je njegov zadatak?

Nest and Cave House, Volosko, foto: Sandro Lendler

Često kažem da je za mene arhitekta danas “manadžer promjene”, svojevrsni agent koji obavlja složene zadatke koji u sebi spajaju prostor, politike, društvo zatim različite programe i događaje. Ova kombinacija traži arhitektu koji se nužno mora znati seliti iz zone umjetnosti u zonu upravljanja sistemima. Arhitekta projektuje odnose, slaže

Arhitektonski način razmišljanja je apstraktan pa je zato jako primjenjiv u različitim područjima, brojnim društvenim, medijskim i preduzetničkim granama Sportska Dvorana Krk - foto Idis Turato

Sportska Dvorana Krk - foto Sandro Lendler

i programira različita okruženja koja ne moraju isključivo i samo rezultirati gradnjom. Arhitektura sistema spaja različita mjerila i različite medije. Virtuelna stvarnost, vještačka inteligencija ili recimo različite ekologije – čini mi se da su to polja u kojima će arhitekti, u predstojećem vremenu, biti prijeko potrebni. No čini mi se da većina arhitekta to ne razumije, dok ljudi i struke koje se bave ovim silno zanimljivim poljima nas ne pozivaju u timove. Moramo se sami pozvati. Ja na tome upravo radim. Inače zadatak arhitekta će biti kao i do sada, da bude koristan, potreban, razumljiv, ponekad zavodljiv i strastveno željen!

Sportska Dvorana Krk - foto Sandro Lendler

• Gledajući Vaše projekte, pogotovo one koji su nagrađivani rekla bih da pokreću neku posebnu energiju. Da li je to ono čemu u

Sve što danas radimo, sve što danas crtamo, pišemo, modelujemo i zamišljamo u najboljoj situaciji drugi će osjetiti za dvije godine. Ta sporost je ponekad frustrirajuća, ali i naša vječita, tajna snaga! 22

Bazen u Borovu naselju, Vukovar - foto Ivan Dorotić

Često kažem da je za mene arhitekta danas “manadžer promjene”, svojevrsni agent koji obavlja složene zadatke koji u sebi spajaju prostor, politike, društvo zatim različite programe i događaje. startu stremite u odnosu na formu kako se danas dosta gradi? Ja u svakom projektu krećem od samog početka. Svaki projekat razvijam kroz autonomnu ideologiju, temu ili koncept. Za mene često problem, kontradiktornost ili nepredvidivost zadatka postaju najveći izazovi pa onda i glavne odrednice projekta. Na primjer “Nest and Cave House” u sebi spaja kontra-

dikciju zaštite skloništa pećine i otvorenosti osmatračnice nekakvog gnijezda za život. Lebdeća kuća konzola, koja se proteže ka pogledu i horizontu u potpunoj je kontradikciji sa introvertiranom, mračnom, ali silno sigurnom i toplom pećinom ukopanog niza soba – koje je investitor upravo takve htio. Isto tako nemoguća topografija litice iznad mora daje hotelu Navis upečatljiv izgled i jedinstven doživljaj lebdenja nad

morem. Kuća kao veliki brod, kruzer, galija, jedrenjak.... Moj projekat Drvene kuće je nastao kao reakcija na uvijek dosadni i predvidivi modernistički duh betona i čelika. Toplina drveta, logika konstrukcije i kosi krov, kao elementi za komponovanje doma, rezultirali su neočekivanim sklopom. Kuća odiše nekom vrstom “radikalne normalnosti”. Iako se čini da je sve već poznato i već viđeno, neočekivanost i originalno

Drvena kuća, Krk - foto Bosnić+Dorotić

Arhitekta projektuje odnose, slaže i programira različita okruženja koja ne moraju isključivo i samo rezultirati gradnjom. Arhitektura sistema spaja različita mjerila i različite medije. kuće PATKE. Čudna je to sudbina. Kako postati nanovo normalan je pitanje za cijelu arhitektonsku struku. Drvena kuća, Krk - foto Igor Crnković

možemo postići kada to dovedemo do nekog neočekivanog ekstrema. • Da li je oblik samo posljedica arhitekture? Naravno. Sve drugo je formalizam! Robert Venturi je davno rekao da postoje kuće-patke. Nažalost mi arhitekte danas, pritisnuti medijima i tržišnom ekonomijom koja nas prisiljava da budemo uvijek posebni i spektakularni, radimo većinom te

• Već odavno vodite i svoj blog koji redovno ažurirate novim tekstovima. Zašto ste došli na ideju za vođenje jednog ovakvog projekta? Blog je izašao kao čisti i nepatvoreni rezultat današnjih medija. On je platforma za upoznavanje, dijeljenje ideja, komuniciranje teza i izazova. On je moja javna ispovjedaonica, ali i mitralješko gnijezdo. Blog me štiti, ali i služi za napad novim idejama. On je zahtjevan i ponekad iscrpljujući kao i svaki trening. On je moj mentalni fitness, drži me u kondiciji, spremnog za djelovanje, istraživanje, ali i drži me

mirnim, strpljivim i stabilnim da ne pričam i ne radim sa svim i svakim. • Negdje ste rekli da se želite baviti arhitekturom gotovih elemenata, na šta ste mislili? Danas živimo u okruženju gdje je mahom sve izdizajnirano, isprojektovano i smišljeno. Pogledajte namještaj, dekoraciju, elektroniku, instalacije, smart tehnologiju... Kako slažemo te “gotove elemente” predstavlja naš projekat. Kako je nešto složeno, isprojektovano, prema kojem ideogramu, scenariju ili dijagramu ili nacrtu - sve je postavljeno tako da to čini dobar i svjež arhitektonski projekat. Arhitekta je danas poput dobrog istraživačkog novinara, nalik dobro informisanom DJ-u. Mi

Randić Turato - Aula Pape Ivana Pavla II, Rijeka, foto: Sandro Lendler

stvaramo priče i slažemo neočekivane i uvijek drugačije prostorne odnose. • Da li ste po tom sistemu radili projekat za školu “ Veli Vrt” u Puli? Na tom projektu su postavljeni korijeni te metode projektovanja. Moj projekat kuće Gumno je isto nastao na tom konceptu slaganja, kombinovanja i sukobljavanja različitih, unaprijed pripremljenih elemenata i motiva. • Za projekat škole u Krku ste imali priliku srušiti stari objekat kako bi na to mjesto došao potpuno novi, što se izuzetno rijetko dešava danas. Kako ste uspjeli ubijediti lokalnu samoupravu u to? Ideja je nastala davno, tamo krajem 90-ih godina, u jednom potpuno drugačijem društvenom i političkom kontekstu od ovog današnjeg. Tada jedan od najmlađih gradonačelnika u Hrvatskoj, gradonačelnik Krka Dario Vasilić, sa svojim bliskim saradnicima prihvatio je ideju da se izgradi nova

škola sa dvoranom, zatim rekonstruiše stari gradski bedem. U to doba i u to vrijeme konzervatorska služba nije bila toliko birokratizovana i toliko preplašena od različitih paranoja zaštite, kao što smo danas svjedoci. Oni su prepoznali projekt kroz koji mogu po-

boljšati vizuru grada, pojačati važnost vertikala crkvenih tornjeva itd. Bio je to veoma riskantan projekat i potez, kako za mladog političara i konzervatorsku službu, ali lokalnu crkvu, tako i za tada “mladog” arhitektu.

prostori grada postaju školske ulice, trg se preklapa sa školom, dvorana ulazi i izlazi na trg. Ta dvorana se ne koristi samo kao školska, već kao višenamjenska i javna građevina. Njeni brojni programi i načini korišćenja u direktnom su odnosu sa pulsiranjem grada. • Za crkvu Sv. Marije i franjevački samostan ste imali jedan vrlo odgovoran zadatak, da nađete način otvaranja samostana za javnost. Kako su ljudi reagovali na ovaj Vaš, možemo reći, radikalan projekat?

Gumno House, krk - foto Bosnić+Dorotić

• Kasnije ste radili i projekat sportske sale i trga za šta ste i dobili nagradu «Viktor Kovačić» za najuspješnije arhitektonsko ostvarenje za 2013 god u Hrvatskoj, koja se nalazi unutar vrlo složenog istorijskog konteksta. Kako se izrodila ideja za ovakav objekat? To je projekat koji koristi geometriju, slojevitost i energiju gradskih slojeva starih oko 1000 godina, jednu nevjerojatno heterogenu i plodanu okolinu. Ako puštite svakom sloju da priča, da komunicira sa današnjim djelovima i novim programima – praktički već imate projekat. Srednjovjekovni zid postaje baza kuće, slojevi starih samostana tragovi novih putanja i hodnika, slojevi stogodišnjrg grada postaje prostor nove društvenosti i okvir za programiranje, javni tok ulica i trgova stvorili su u jednom trenu zanimljiv dijagram slojeva i pravaca pružanja grada na koje je položena nova škola i dvorana. Javni 26

I taj projekat ne bi mogao biti niti zamišljen bez oštroumnog klijenta, u ovom slučaju briljantnog gvardijana franjevačkog samostana Fra Serafina Sabola. Čovjeka koji spaja ljude, političare, sponzore, vjernike i ateiste, skuplja ljude koji vole život i društvenost. On je shvatio da se crkva mora otvoriti javnosti, te da se nekad potpuno zatvoreni prostor klauzure franjevaca mora otvoriti za ljude, postati neka vrsta novog javnog prostora. Dvorana i aula Ivana Pavla II izgrađena je u čast dolaska Pape u Rijeku i iskorišćena je kao prigodan povod za novi veliki crkveni projekat. Takođe je to bio veoma radikalan potez za crkvu, a danas 10-tak godina nakon toga, prostor koriste svi, porodice za šetanje, djeca za igru, parovi za šetnju, organizuju se veliki skupovi koji

Turizam stvara brendove, kreira trendove, setira razmišljanja ljudi, manipuliše našim emocijama, stvara slike, pušta duboke tragove u društvu.... Prema svemu navedenom to bi trebao biti idealan kontekst za moguće dobru arhitekturu. nisu namijenjeni isključivo vjernicima.... • Nest&Cave je naziv jednog Vašeg izuzetno uspješnog projekta kuće čiji sam naziv govori da je riječ o spoju dva kontradiktorna elementa. Iz čega je proizišao ovakav koncept? O tome sam već ranije pričao. Radi se o kući koja je čista kontradikcija, kao što su bili i zahtjevi klijenta od prvog dana. Kontradiktornosti su često prilika za stvaranje neočekivanih stvari i zaključaka. Vlasnik kuće je od prvog dana shvatao da ima lijepu parcelu sa divnim pogledom na Opatiju i Kvarnerski zaliv, ali je oduvijek htio živjeti u gradu, a ne u vili na osami. Takođe samoća i izolovanosti kuće na ivici grada nije mu bila nikako bliska. Na toj gotovo šizofrenoj poziciji između ljepote pogleda i straha od samoće i

Idis Turato i Saša Randić - Muzej Apoksiomena, Mali Lošinj foto Bosnić + Dorotić

izolovanosti, izrastao je projekat kuće. • U Crnoj Gori se trenutno najviše ulaže u turističku arhitekturu, gdje su, čini mi se, nametnuti forma i kontekst objekta. Dosta je sve uniformisano. Šta vi mislite o tome s obzirom da ste i sami radili projekte toga tipa? Turizam je jedna od “najopasnijih” grana tržišne ekonomije. Opasniji je i nepredvidiviji čak i od shoppinga (hahaha)! U turizmu je sve strah od neuspjeha, a rokovi za izgradnju i eksploataciju su neumoljivi i sve brži. Započinjete na jesen i na ljeto stvari moraju biti useljene, gosti moraju biti srećni i oduševljeni! Postavlja se pitanje da li u takvoj situaciji možete

Predvidivi hedonizam, dosadni populizam i eko-regionalizam posebno mi smetaju u današnjem turizmu. Nastojim sve ovo izbjeći u svojim projektima. dobru arhitekturu. Ali isto tako budimo svjesni da je tako invazivan kontekst apsolutno idealan za već viđena, predvidiva i isprobana rješenja. Konsultanti, promoteri, marketing stručnjaci, fon-

izolacija i građevinskog materijala. Na ovim našim prostorima često se zeleno svodi na debljinu izolacije, aluminijsku i plastičnu stolariju. Svašta! Za mene je «zeleno» onda kada pametno projektujemo, kada za malo novaca nudite komfor ljudima, kada dobro orijentišete kuću, kada dobro projektujete ulaz sunca, sjenku i svjetlo. Zeleno i pametno je kada se osjećate dobro, ugodno, a to vam omogućuju stara znanja. Paladijeve, Albertijeve, Semperove, Loosove kuće su isto “zelene”, kuća Malaparte na Capriju je zelena, Miesova kuća Farnsworth je iako prepuna toplinskih mostova ekološka, smart i green više od svih novopečenih eko proizvoda. • Možete li nam reći nešto o projektima na kojima sada radite?

Hotel Navis, opatija- foto Bosnić+Dorotić

biti neočekivani, drugačiji i posebni? Da li će se to gostu svidjeti? Dosta složena situacija! Turizam je danas jedna od najunosnijih ali i najnepredvidljivijih poslovnih grana u Hrvatskoj. Neizvjesno je sve, zato je teško raditi, ali iz tog istog razloga klijenti i vlasnici hotela sve češće su redovno inteligentni i odlučni ljudi koji znaju šta i kako hoće. • Šta bi u turizmu trebalo biti novo kada je arhitektura u pitanju? Turizam stvara brendove, kreira trendove, setira razmišljanja ljudi, manipuliše našim emocijama, stvara slike, pušta duboke tragove u društvu.... Prema svemu navedenom to bi trebao biti idealan kontekst za moguće

dovi i ulagači, baš svi žele brzi povrat uloženog, odnosno siguran povrat! Zato neki hoteli i turističke tipologije izgledaju predvidivo isto širom svijeta. Predvidivi hedonizam, dosadni populizam i eko-regionalizam posebno mi smetaju u današnjem turizmu. Nastojim sve ovo izbjeći u svojim projektima. • Pošto se kod nas sada dosta priča o “zelenoj arhitekturi” šta ona po Vama treba da bude? ( sigurno ne par dodatnih slojeva na fasadi kako se kod nas dosta puta tumači) Zelena gradnja je prepuna demagogije, političke korektnosti ali i kanal za finansiranje i pogodovanje proizvođačima

Projektujem vinski podrum i hotel Roxanich u podnožju predivnog gradića Motovuna u Istri, radim nekoliko porodičnih kuća, obnavljamo napušteni motel Panorama arhitekte Ivana Vitića pored Opatije.... Radim na još puno projekata koji nijesu vezani uz kuće, učestvujem u projektu EPK - Evropska Prijestolnica Kulture 2020. Rijeka, te pokrećem DELTA LAB. Ali detalji oko toga neka još uvijek ostanu moja mala tajna. Ako uspije, bi će to sigurno dobar povod za naš sljedeći razgovor koji ćemo posvetiti samo tome…… 27

chalet jelovac/ studio synthesis

Priredila: Aleksandra Zečević Malović

SIMBIOZA ARHITEKTURE

I PRIRODE

KROZ INTEGRALNI DIZAJN

Kada ste arhitekta koji stoji iza velikog broja projekata, onda vaš dom za bijeg od svakodnevice ne smije da bude jednostavno rješenje. Direktorica Studia Synthesis Sonja Radović Jelovac, je svoju oazu mira našla u blizini park šume “Dulovine” u Kolašinu. Savremeni “Chalet Jelovac” predstavlja idealan primjer integracije u predivan pejzaž koji je okružuje, a osim za odmor projektovan je kao višenamjenski objekat i služi na korišćenje porodici u toku ljetnjeg, zimskog i vikend odmora, istraživački rad i arhitektonske radionice u sklopu ljetnjih škola arhitekture.

“I am of the opinion that it is necessary to enhance the dialogue between the tree profesions, landscape urabanisam, architecture and interior design in search of new collaborative model that better reflects disciplinary uniqueness.” Sonja Radović Jelovac 29

Originalnost pristupa se ogleda u otvorenOsti prema pejzažu sa jedne strane, i kompaktnosti zatvorenih formi protektivnog karaktera sa druge strane... “Chalet Jelovac” se naslanja na predivan niz brezove šume, koji joj daje posebnu dinamiku, pogotovo zbog autentičnosti i različitosti kolorita kako se smjenjuju godišnja doba. Bitan element u stvaranju koncepta bilo je stvaranje jedinstvene vizuelne, misa30

one a posebno fizičke povezanosti sa seoskim ambijentom koji ova lokacija pruža. Sama ideja za oblikovnost i materijalizaciju objekta proistekla je iz blago nagnutog stoga sijena zatečenog na padini u neposrednoj blizini lokacije. Kompletan projektantski proces zasnivao se na neizostavnoj povezanosti sa prirodom, i njenim osluškivanjem, što jasno oslikava ovaj objekat i čini ga tako posebnim. Arhitektonski koncept Znajući da arhitektura nije samo projektovanje prostora, već i relacija

u tom prostoru, prije svega relacija između prirode, arhitekture i korisnika, odlučilo se za koncept koji se zasniva na jačanju relacije “priroda vs. kultura”,

Osnova prizemlja: 1. Hodnik i stepenice 2. Ostava 3. Mini spa 4.Studio za radionice 5. Vešeraj 6. Bar 7. Tehnička soba 8. Rezervoar 9. Soba sa bojlerom

Prvi sprat: 1. Lobi 2. Dječija soba 3. Kupatilo 4. Glavna spavaća soba 5. Dječija soba 6. Toalet

kao i odnosa “unutra vs. vani” kroz multifunkcionalna i adaptivna rješenja koja integrišu različite programe i aktivnosti u specifičnim vremenskim uslovima. Zapravo se težilo ka tome da se pronađe balans u odnosu prirode i arhitekture, gdje će se one integrisati i postati kompaktan pejzaž. “Chalet Jelovac” koncipiran je 32

kao višenamjenski objekat koji porodici pored glavne funkcije-odmora služi i za istraživački rad i arhitektonske radionice u sklopu ljetnjih škola arhitekture. S obzirom da su radionice više puta uspješno organizovane, namjera je da se edukativni karakter ovog objekta nastavi i u budućnosti kroz razne akademske i institucione saradnje.

Prizemlje: 1. Ulazni hodnik i stepenice 2. Dnevna soba 3. Trpezarija 4. Kuhinja 5. Ostava za ski opremu 6. Toalet 7. Trem 8. Trem

Osnova potkrovlja: 1. Stepenice 2. Umjetnički salon 3. Kupatilo

u kompletnom dizajnu se Maksimalno težilo ka upotrjebi lokalnih materijala kao i angažovanju lokalnih izvođača u mijeri u kojoj je to bilo moguće

Forma je kompaktna i naglašena svedenom volumetrijom crnog krova od galvaniziranog lima koji je sa južne i sjeverne fasade spušten do kote terena. Lokacija i ambijent objekta su posebno primamljivi za ovakav vid edukacije a nacionalnoi park “Biogradska gora” u neposrednoj blizini objekta pruža dodatnu privlačnost. Forma sa naglaskom na volumetriju krova Kombinacija modernog oblikovanja sa upotrebom prirodnih materijala, jedinstvene forme sa oštrim linijama i elementima same prirode, čine ovu kompoziciju autentičnom. Forma je kompaktna i skrivena ispod crnog krova od galvaniziranog lima koji naglašava njen svedeni volumen koji je našao inspiraciju u plastu sijena. Krov je sa južne i sjeverne strane spušten do kote terena što dodatno naglašava njegovu masivnost i volumen. Preostale dvije fasade su obložene vertikalno postavljenim letvama različitih širina od crne

munike. Škure koje u potpunosti prate raspored otvora na fasadi takođe su obložene munikom. Postavljanje škura na ovaj način pored zaštitne funkcije u surovim vremenskim uslovima je i da se ostavi utisak da je kuća “bez otvora”.

Kada su škure zatvorene dolazi do izražaja ideja za formu i materijalizaciju što je bio blago nagnuti stog sijena zatečen na padini u neposrednoj blizini objekta. Sve drvene površine na fasadi ostavljene su u izvornoj boji drveta,

NamjeĹĄtaj od drveta i svi ugraÄ&#x2018;eni dreveni elementi su dizajn arhitekte i izvedeni su od strane lokalnih zanatlija

Može se raći da je kuća izvedena od skromnih i jednostavnih materijala u kombinaciji sa vrhunskim brendovima poput: Delta Light, Florim, Villorey Boch, Desire, Foscarini....

bez agresivnih zaštitnih efekata kako bi se omogućilo sukcesivno mijenjanje boje usljed uticaja klimatskih uslova. Vremenom će drvena fasada patinirati, i dodatno se “utopiti” u okruženje, što je bila inicijalna ideja autora. Unutrašnji prostor i organizacija Organizacija unutrašnjeg prostora je fluidna a prostor se pretače iz jednog u drugi, pa se unutrašnjost objekta doživljava cjelovito. Inspiracija u prirodi je očigledna, i preovladavaju drvene površine i mirni tonovi. Jasno je da se vodilo računa o količini propuštenog svijetla i “hvatanju” određenih vizura. Povezanost sa parterom je ostvaren na dva načina, kroz glavni ulaz i preko natkrivenih terasa dnevne sobe i trpezarije, koje su blago odignute od terena. Objekat ima četiri etaže ukupne površine od oko 300 m2 i van objekta, kroz aktivni pejzaž veličine oko 900m2. Kroz ove četiri etaže, raznim sadržajima je ostvarena multifunkcionalnost objekta, tako da su u podrumu i tavanu

planirani atelje, biblioteka, prostor za radionice i istraživačko-kreativni rad. Na prizemlju se nalazi prostrana dnevna soba sa velikim staklenim površinama koja izlazi na natkrivenu terasu, trpezarija, kuhinja, ulazni hol, toalet i garderoba. Terase u prizemlju su natkrivene prepuštenim krovnim ravnima, i na taj način je omogućen

produžetak unutrašnjih prostorija kao i njihovo korišćenje za vrijeme lošijih vremenskih uslova. Karakteristika ovog unutrašnjeg prostora je obilje prirodnog svijetla. Kada je materijalizacija u pitanju u enterijeru dominira bijeli jasen. Namještaj i osvjetljenje je minimalističkog dizajna i pruža sofisticiran emocionalni doživljaj. 35

la mia casa

najljepši

{ d e ta l j i z t e m e Lo v e d b y n at u r e }

praznični ukrasi

La Mia Casa Home Decor radnja u Delta City-ju je renomirana kompanija i poznata po najljepšim i najfinijim novogodišnjim dekorima. U ovom broju predstavljamo selekciju 7 glavnih, unikatnih tema. Koja je vaša omiljena praznična tema?

Ove godine, ponuda La Mia Casa-e podijeljena je na nekoliko glavnih tema - od nostalgičnih do šik rustičnih. Sa ovim uzbudljivim izgledom za prazničnu 2017/2018. sezonsku ponudu dođite i doživite magiju za sebe… Kreiranje posebne atmosfere dio je svakog novogodišnjeg i božićnog rituala koji se ne zaustavlja samo

na kićenju jelke već redovno uz to želimo da čitav dom pripremimo za svečanosti, ukrašavajući svaki kutak kako bi raspoloženje bilo što veselije. Da biste se opredijelili za temu koja vama najviše odgovara, dovoljno je da odlučite šta volite i šta želite da predstavite tokom praznika. Da li ste tradicionalista ili više volite moderan 37

dizajn? La Mia Casa donosi mnogo različitih tema. Konceptualno se razlikuju po bojama, oblicima, simbolima, šablonima, kao i po stilu ili raspoloženju. Za najradosniji praznik koji jedva isčekujemo svake godine, uvidjećete da postoji mnogo stvari koje moramo uraditi

kako bismo slavili na pravi način. Možda budete zbunjeni i ne znate odakle da počnete ili šta da pripremite. Kako biste na najlakši način dekorisali kuću bez dugotrajnog potraživanja, evo par savjeta koji će uštedjeti vaše dragocjeno vrijeme i budžet:

Loved by Nature praznična tema

Mnoštvo veličanstvenih tonova zelene koje nudi priroda. Zamislite staklenik pretvoren u dom na kraju šume. Razbacani jastuci, divna fotelja presvučena u zeleni somot i veliki starinski šporet sa naslaganim cjepanicama. Priroda vas voli!

Divan trend organskih i prirodnih ukrasa - prirodna jelka sa zemljanim tonovima i zlatnim ručno rađenim kuglicama, na primjer.

e r u t a N Loved by

- Boje igraju veoma važnu ulogu - Igranje sa bojama može odigrati glavnu ulogu u definisanju prazničkog ambijenta. Prazničnu postavku koju već imate (recimo, srebrnu, zlatnu ili crvenu varijantu) sledeće godine zamijenite ili dodajte sa još jednom bojom i dobićete potpuno svjež i nov izgled i atmosferu prostora.

winter sky praznična tema

Tema inspirisana starom seoskom kućom sa slamnatim krovom na ivici šume. Sa prelijepim pogledom na promrzla polja, gdje pasu ovce. Unutra ćete naći dugačak trpezarijski sto, divno postavljen u etno prazničnom stilu. Boje ranog jutarnjeg zimskog mraznog horizonta ispunjavaju seosku kuću toplinom.

Atelier

praznična tema

Atelier je tema idealna za one koji žive urbano, ambijent koji «naginje» prostoru neke stare fabrike koja je redizajnirana u enterijer sa industrial look-om, gdje posao i življenje dolaze zajedno. Ova tema je sva u smirenosti, jednostavnosti i prirodi kao izvoru inspiracije i oživljavanju tradicionalnih zanata. 40

Bilo da imate porodicu i djecu ili živite sami, lijepo uređen dom u vrijeme praznika je nešto što će vas ispuniti pozitivnošću i dati vam volju da ispoštujete svoje novogodišnje odluke, ali i uživate u vremenu koje vam je preostalo do kraja ove godine

y k s r e t n i W

- Praznični dekor ne podrazumijeva samo jelku u dnevnoj sobi ili trpezariji, već i manje dekoracije u svim ostalim prostorijama. Veoma je bitna postavka oko jelke. Budite kreativni, pored poklona dekorišite podnožje i okolinu jelke sa vještačkim snijegom, cvjećem, životinjama i sl. Važni su detalji - Dekorisanje

različitih malih prostora kao što su prozori, zidovi i mali stolovi, mogu se raditi pomoću malih dekorativnih predmeta kao što su kugle, male jelke, svijeće, biljke, vijenci, ornamenti i drugi mali dekorativni predmeti koji ne traže previše prostora i mogu pomoći da se se dobio željeni rezultat. Trendovi u dekorisanju - Sve je više evidentno da praznično

dekorisanje diktiraju trendovi, i to modni. Kao recimo trend u modi - sve u bijelom, samo slojevi predivne bijele u različitim teksturama. To se može primijeniti da izgleda predivno na novogodišnjoj jelki. Zaista može biti elegantno i šik. Ako radite jelku u bijeloj, onda kuglice moraju biti u različitim teksturama kako bi izbjegli monotoniju.

remember when praznična tema

Svi dekorativni elementi teme Remember when pričaju priču o nostalgiji. Mekani pastelni tonovi su laki za kombinovanje sa prirodnim lanom i neutralnom osnovnom bojom. Kreirajte novogodišnu čaroliju koristeći stare srebrne ili zlatne kombinacije, vanvremenski vintage stil. Prikaz delikatnih prazničnih detalja na malom vintage stoliću, stvarajući sliku davnih vremena koja su prošla.

dekorisanje jelke - savjeti

dekorišite svoj biznis

Svake godine La Mia Casa ukrašava veliki broj korporativnih, komercijalnih, ličnih prostora i događaja na našem tržištu. Vole da donose radost i praznično raspoloženje u prostore u kojima će se ljudi bolje osjećati i dodati vrijednost praznicima. 42

1. Osnovno osvjetljenje obmotajte LED lampice oko grana. Uvijek počnite od donjih grana prema vrhu; 2. Dekorativne grane pričvrstite različite ukrasne grane na postojeće grane jelke; 3. Ukrasne kuglice - aranžirajte ih tako da kreiraju zanimljivu mješavinu: 70% sjajnih, 30% mat bombica. Stvorite dubinu postavljajte bombice blizu stabla jelke; 4. Dekorativni detalji - Zakačite

teške dekorativne ornamente naizmjeničnih oblika i materijala čvrto za granu; 5. Dekorativno osvjetljenje

- obmotajte dekorativno osvjetljenje (sa spoljašnjih strana) sa grane na granu, pričvrstite žicom kako bi bilo fiksirano; 6. Finiširajte sa nekoliko akcenata - grupišite nekoliko

manjih predmeta. Rasporedite grupe u nekoliko ponavljanja jer je umirujuće za oči;

Remember when

Među ovogodišnjim temama svako će pronaći rješenje, koje će se savršeno uklopiti u enterijer doma. Pažljivo odabrane dekoracije ističu prazničnu atmosferu na prefinjen i elegantan način.

s a m t s i r ChFun

christmas fun praznična tema

Zamislite maleni bistro, onaj na koji biste obično naišli na trgu u nekom malom gradiću. Sniježni prozori, dobrodošlica sa mirisom domaće čorbe i hleba. Tradicionalna tema u kombinaciji sa akcentom svježeg plavog nordijskog dizajna. Zimski topao i prijatan osjećaj tradicionalih novogodišnjih i božićnih praznika.

grand cafe praznična tema

Inspiracija za ovu temu je kafe koji servira najbolju kafu i ukusne čokoladne kolače. Stara zgrada, sa toplom i klasičnom atmosferom u savremenom izgledu. Ova tema ima mnogo zajedničkog sa klasičnim veličanstvenim prazničnim vrijednostima.

gala dinner praznična tema

Gala Dinner tema je inspirisana gala večerama, luksuznim nakitom i ispijanjem šampanjca. Tamni tonovi petrolej plave i tamna braon čokolada idu odlično sa svijetlo-zlatnom kao i bež bojom prirodnog lana. Dašak pravog luksuza u prazničnoj noći!

La Mia Casa-home décor store – TC Delta City, Podgorica – 069 333 100 – lamiacasa@elkotim.me

@lamiacasapg 45

Novi trendovi u dizajnu enterijera

Printed Interior Decoration Tržište uređenja enterijera u sve većoj mjeri povezano je sa modnom industrijom i modnim trendovima. Moderne boje, dezeni i materijali sve više svoju primjenu nalaze i u proizvodnji personalizovanih tapeta, podnih grafika, zidnih postera, kanvas platna, zavjesa i sl. Ključna karakteristika je upravo ta mogućnost personalizacije željenog sadržaja, koja omogućava da stanove, kuće, hotele, restorane i poslovne prostore oplemenite dekoracijama po svom izboru. Prepoznajući potrebe tržišta, uz praćenje aktuelnih svjetskih trendova u ovoj oblasti, u Montimprexu danas uz tim dizajnera i najsavremeniju HP latex tehnologiju možete kreirati željeni vizual kojim ćete na kreativan način vaš životni ili radni prostor učiniti posebnim.

Personalizovana rješenja u ugostiteljstvu Sve veći broj hotela i restorana odlučuje se da upravo tapetama ili personalizovanim zidnim i podnim grafikama obogati svoj enterijer. Nekada je važilo pravilo da se renoviranje i izmjena enterijera rade nakon 7-8 godina poslovanja. Zahvaljujući novim elementima, te izmjene se danas realizuju mnogo češće, jer se uz manja ulaganja, implementacijom novih vizuala na zidove, podove i prozore u potpunosti može izmijeniti enterijer datog prostora. Upravo je modna industrija uticala na ove brze promjene trendova, namećući ih i restoranima i hotelima, kako bi konstatno bili atraktivni posjetiocima i poželjni na tržištu. Sve više objekata otkriva prednosti personalizovanog uređenja prostora, dekoracijama koje daju prostoru jedinstvenost, kao reklamu koja im pomaže da kroz cijelu godinu imaju goste koji im se rado vraćaju. 46

McDonalds moderan enterijer zadržava potrošača Dobar primjer uređenja enterijera je McDonalds. Prije desetak godina to je bio prostor s običnim crveno-bijelim tapetama i čudnim klovnom svuda. Predstavljajući novu strategiju 2014. godine, odlučili su da investiraju u renoviranje i uređenje restorana. Nakon realizovane adaptacije, njihovi lokali izgledaju lijepo sa novim tapetama i uređenim ambijentom koji privlači potrošača da se zadrži duže od planiranog. Prije su imali strategiju fast food-a, gdje su kupci naručili hranu, pričekali i nakon toga izašli. Sada je ta strategija

promijenjena, nakon što naručite, možete koristiti besplatan WiFi, naručite kafu ili sladoled i tako ostati duže unutar privlačno uređenog restorana. Ovo su riječi direktora restorana: „Ako imate restoran koji je privlačan, konkurentan i relevantan, tada je i hrana ukusnija“. Rezultat ove marketinške strategije McDonaldsa je rast prometa od 5%, što je stvarno dobar rezultat. Možemo zaključiti kako su preuređenje i personalizacija vizuelnog identiteta enterijera restorana zaslužni za ovaj dobar rezultat!

Canvas brza promjena vizuala Tapeta nije jedini element unutar dekorativne industrije koji je atraktivan za primjenu personalizovanih enterijera. U zadnjih nekoliko godina sve veći uticaj ima i tržište fotografija na platnu. Teško ih je proizvesti na tradicionalan način, jer svaka je fotografija drugačija. Današnje tržište nudi veliki izbor medija pod zajedničkim nazivom "canvas", koji oplemenjuju prostore. Vrlo su jednostavni za brze promjene aplikacija i gotovo dnevnu promjenu vizuelnog izgleda prostora. Latex tehnologija u tom segmentu igra ključnu ulogu, jer je moguće na svim canvas medijima odštampati prikaze bez potrebe za prethodnim premazom ili korišćenjem skupih "canvas" materijala. 1 Pjeskirna folija Poli-Etch 5052 Silver Frosty / 2 Tapeta Antique / 3 Samoljepljivi mat film Easy Dot Transparent

Prozorske zavjese za prijatniju atmosferu Još jedno zanimljivo tržište koje smo otkrili prije otprilike godinu dana je tržište štampe na zavjesama i zastorima za prozore. Takve aplikacije postaju sve popularnije u uređenju enterijera. Uređuju se tapete, podovi, pa zašto se ne bi ukrašavali i prozori. Problem kod štampe na zastorima može se desiti usljed blijeđenja boje zbog uticaja sunčeve svjetlosti. Kod ispisa na objektima koji su izloženi sunčevim zracima važno je odabrati kvalitetnu tehnologiju ispisa koja je otporna na UV zračenje kako se ne bi dogodilo da nakon samo par mjeseci boja izgubi postojanost. HP latex boje koje koristimo u Montimprexu izrazito su otporne na UV zračenja, a iste se koriste i za tapete, fotografije na platnu, podove i ostalo kako bi boja ostala ista.

Kreativnošću do uspjeha Upotreba LATEX tehnologije omogućava kreativni pristup i originalnost proizvoda za uređenje poslovnog ili stambenog prostora. Upravo na ovakav način se postiže inovativni pristup, kojim se korisnici izdvajaju od «serijskih» proizvoda prepoznatljivih na tržištu. LATEX tehnologija je prepoznata i kao «eco friendly» jer se koriste boje koje ne sadrže štetne materije i supstance, ne emituju neprijatan «tehnološki» miris, a samim tim ne škode zdravlju. Korisnicima na raspolaganju stoji i dizajnerski tim MONTIMPREXA koji je u stanju da odgovori najsloženijim zahtjevima i u zavisnosti od odabira teksture i dimenzije prostora, da preporuke kojima će prostor biti ispunjen.

1 Zavjese / 2 Tapete / 3 Canvas / 4 Light Box Tekstil / 5 Podna grafika / 6 Tekstil / 7 Pjeskirna folija

Boravite u zdravijem okruženju HP Latex boje su napravljene na vodenoj bazi, pa samim tim omogućavaju zdraviji pristup štampi donoseći brojne prednosti kao što su: • Zdravije štampanje pomoću HP Latex-bez posebne ventilacije, oznaka upozorenja od opasnosti; • UL ECOLOGO® Certified HP Latex boje ispunjavaju niz strogih kriterijuma za zdravlje ljudi; • Bezbjednije radno mjesto - HP Latex boje nisu zapaljive i ne sadrže nikal; • UL GREENGUARD GOLD sertifikovane HP Latex boje; daju print bez mirisa koji je idealan za unutrašnji prostor.

Prilikom odabira kreativnih materijala sa štampom aplikacija, nudimo i izbor iz zvaničnog Kataloga, u kojem se nalazi dvadesetak različitih materijala namijenjenih apliciranju na zidove, podove, namještaj, a sertifikovani su za štampu sa HP latex bojama. Katalog služi kao alat klijentima da odaberu pravo i jedinstveno rješenje za njihove potrebe, a ujedno može da posluži kao motivacija mašti i rasplamsavanju kreativnosti, sa ciljem kreiranja zadovoljavajućeg rešenja koje u sebi nosi lični pečat.

Ukoliko želite da vaš prostor učinite jedinstvenim, upotrebom personalizovanih tapeta, podnih grafika, zavjesa i canvas-a, kreativni tim agencije MONTIMPREX vam stoji na raspolaganju. Možete nas kontaktirati putem telefona: 020 621 120 ili putem maila: montimprex@t-com.me

arhitektura, dizajn, uređenje: Sat koji spašava život Studio SWNA iz Seula kreirao je kućni sat u kojem se nalazi paket prve pomoći u kojem se nalaze potrebni predmeti u slučaju prirodne katastrofe. Korejska kompanija Gyeonggido obratila se studiju za izradu proizvoda u slučaju zaštite od prirodne katastrofe zbog sve učestalijih nezgoda koje su pogodile tu zemlju. Da bi ohrabrili ljude da opremu za hitne slučaje drže u svojim domovima, tim je želio da napravi nešto što je neupadljivo i da se uklapa u redovno uređenje kuće. Rezultat je “Life Clock” , koji izgleda kao normalni kućni sat sve dok se ne otvori. Sat je dostupan u crvenoj, plavoj i sivoj boji i dizajniran je da se otvori sa strane. Unutar sata nalaze se lampa, aluminijumsko ćebe, aparat za pritisak, pištaljka, kartica sa zdravstvenim podacima, kao i vodič u slučajevima prirodnih katastrofa.

Od napuštene šećerane do impresivnog planinskog hotela Hotelska grupacaija Alila Yangshuo angažovala je Vector Architects za projekat rekonstrukcije i adaptacije starog objekta u nesvakidašnji hotel. Originalni industrijski kompleks sastojao se od skupa objekata raspoređenih u skladu s potrebama fabrike šećera. Od samog početka projekta, arhitekte su željele da zadrže što više originalniji karakter nekadašnje šećerane, tako da su značajan dio objekata rekonstruisali, a dodavali su tek poneke djelove kako bi se zaokružio traženi program hotela. Kako bi se uspostavio sklad između postojeće i nove strukture, novoizgrađeni aneksi donekle su imitirali postojeću, strateški spajajući nove djelove sa starim. „Da bismo stvorili osjećaj konzistentnosti, umjesto da jednostavno kopiramo stare materijale i teksture, trudili smo se da postignemo istu estetiku kroz savremene materijale i metode gradnje, zadržavajući karakter starog dijela“, istakle su arhitekte. U glavnom objektu smješteni su recepcija hotela, kafe, bar, galerija, biblioteka i višenamjenska sala koja je na raspolaganju za organizovanje raznovrsnih svečanosti. U samom srcu hotela nalazi se ribnjak koji je nastao od prostora koji se nekada koristio za pakovanje šećera.

emmeti

savjetuje Opremiti mali prostor, u smislu funkcionalnosti, znatno je zahtjevniji posao od opremanja većeg prostora ali je samim tim i inspirativniji! Ako se navedenom zahtjevu doda i zahtjev za “dobrom cijenom” tj. da se prostor opremi funkcionalno ali i povoljno, zadatak postaje još kompleksniji ali i zanimljiviji. U salonima namještaja EMMETI, u Podgorici i Radanovićima, naš tim stručnjaka, sačinjen od arhitekti i umjetnika, rado će vam se posvetiti i zajedno sa vama istražiti i naći najbolja rješenja za vaše životne i radne prostore, kako u dijelu izbora namještaja, tako i u dijelu cijene, s obzirom da u navedenim salonima postoji vrlo široka lepeza cjenovnih kategorija.

Uz malo planiranja i par dizajnerskih trikova možete dobiti izuzetno lijep i funkcionalan stan, prilagođen navikama svojih vlasnika i korisnika. EMMETI vam daje sljedeće prijedloge, iz svoje široke palete isključivo italijanskih brendova, a poznato je da se upravo italijanski proizvođači karakterišu po funkcionalnosti i posebnoj estetici.

par trikova

kako funkcionalno opremiti manje prostore 50

Za dnevne boravke i spavaće sobe preporučujemo sofa bed. Sofa ravnih linija, prilagodljiva svim stilovima enterijera, dostupna u različitim dezenima, sa djelimično ili potpuno skidajućom presvlakom. Udobna za svakodnevno sjedenje, a ako nemate prostor za spavaću sobu ili ako vam u posjetu dođe rodbina ili prijatelji, ista

se može rasklopiti u veoma udoban ležaj, a upravo način otvaranja (jednopotezno i bez odlaganja jastuka), udoban dušek, kao i vješto osmišljen prostor za odlaganje posteljine u samoj sofi čini ovu sofu više nego poželjnom za sve prostore.

Savjet arhitekte: To što imate malu dnevnu sobu ne znači da morate odustati od omiljenog velikog komada namještaja. Slobodno budite hrabri i izaberite veće komade (npr. veći trosjed sa tabureom) umjesto većeg broja manjih komada koje prostor mogu učiniti pretrpanim.

Za male prostore idealan je namještaj koji ima višestruku namjenu. Ovo je idealno rješenje jer ćete učiniti vaš prostor funkcionalnijim.

Savjet arhitekte: Kuhinja je važan segment gdje su funkcionalnost i praktičnost imperativ. Pažljivim odabirom kuhinjskih elemenata, sadržajem istih, dimenzijama, dodacima, bojama ostvarujemo pametna rješenja i iskazujemo inovativnost.

Moderan trend u izgradnji stanova, karakteriše objedinjavanje kuhinje, trpezarije i dnevnog boravka u jednu

prostoriju. EMMETI vam savjetuje da ukoliko želite da napravite uštedu u prostoru, dizajnirajte kuhinju sa

pultom, koji može preuzeti funkciju trpezarijskog stola. Dodatak par barskih stolica, upotpuniće ovaj prostor.

Ako imate prostor za trpezarijski sto i stolice, EMMETI vam predlaže modele stolova na razvlačenje, sa jednom, centralnom stopom/nogom stola (kako bi se stolice mogle podvući sa svih strana stola), sa staklenom pločom ili nogama koje svojom prozračnošću i 52

laganim izgledom neće opteretiti prostor, ili odabrati jedan od novijih materijala kao što je staklo-keramička ploča stola izuzetne otpornosti. U dijelu stolica EMMETI vam daje savjet da birate kvalitetne materijale, lake za održavanje ili materijale kao što je plastika.

Za spavaću sobu u malom ili velikom stanu, svejedno, najvažniji je udoban dušek! Zato, najpraktičniji savjet koji vam naš tim iz EMMETI salona može dati je: ne štedite novac na dušeku jer od njega zavisi vaš san i vaše zdravlje (italijanska poslovica kaže: “Jedino na cipelama i dušeku ne treba štedjeti”). Krevet birajte sa fiokom ili sandukom za odlaganje posteljine jer ćete na taj način rasteretiti prostor u ormaru. Kad se radi o organizaciji ormara najbitnije je da vi organizujete sadržaj istog u skladu sa vašim potrebama (da li imate više robe za police ili za kačenje). Prostor ćete uštedjeti ormarom sa kliznim vratima. Klasične noćnike možete zamijeniti sa pokretnim policama koje mogu imati ulogu pomoćnog stola ili police. Vrlo bitan element u opremanju prostora, posebno manjih površina, je odabir boje. EMMETI savjetuje za male prostore što svijetlije boje (zidova, podova, namještaja). One čine da cijeli prostor stana djeluje prozračan i lagan. Prijedlog: za hodnik i kuhinju možete odabrati tamniju boju koja bi bila kontrast svijetlim

zidovima što ostavlja utisak da postoji više prostora unutar stana. Da biste unijeli malo raznolikosti i živosti u prostor, možete se poigrati sa dekorativnim detaljima (jastuci, vaze, zavjese, ukrasne figure...) jarkih boja, ali vodite računa da stan ne pretrpate sitnicama već ove detalje svedite na minimum.

Savjet arhitekte: Korisna ideja može biti da pod ispod kreveta podignete za otprilike 40cm kako bi se stvorio prostor za velike fioke u koje stane mnogo odjeće, posteljine i drugih stvari.

Na kraju, nemojte se bojati da eksperimentišete, ipak najbitnija stvar je da uredite vaš prostor po vašem ukusu i duhu. Tim iz EMMETI salona je uvijek na raspolaganju kako bi zajedno sa vama stvorili idealno rješenje za vas. U sljedećem broju: EMMETI vam daje konkretan prijedlog, kako opremiti prostor od 50m2 za 5500 evra italijanskim namještajem.

SALONI NAMJEšTAJA Cetinjski put, Podgorica ( tel. 020 240 666 ) Radanovići, Kotor ( tel.032 322 777 ) www.emmeti.me 53

novi izgled

canu Pripremila: Aleksandra Zečević Malović

Nedavno je završen Konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje glavne zgrade Crnogorske akademije nauka i umjetnosti CANU. Konkurs je organizovalo Ministarstvo održivog razvoja i turzma, a žiri je prvu nagradu dodijelio autorskom timu Studia GRAD, arhitektama Gregović, Radulović i Bešović.

prva nagrada Ovaj veliki arhitektonsko urbanistički konkurs privukao je 15 timova sa ukupno oko četrdesetak crnogorskih arhitekata koji su ozbiljno radili tokom dva mjeseca na izradi najboljeg prostornog rješenja na postavljeni programski sadržaj i složenu lokaciju. Parcela predmetnog konkursa je na lokaciji postojeće akademije, i podrazumijevaće novi objekat od oko 5.000 m2, i rekonstrukciju postojeće zgrade, zatim njeno oblikovno i funkcionalno sjedinjavanje u novi arhitektonski sklop. Ovo je jedna od najljepših lokacija u Podgorici, koja kvalitetima prirodnog okruženja, gustog zelenila, izgleda terena,objektima koji je okružuju, prvenstveno blizinom Vile Gorica, predstavlja veoma izazovan prostor za intelektualno nadmetanje. Predmet konkursa je bila Izrada idejnog urbanističko-arhitektonskog

rješenja objekta Crnogorske akademije nauka i umjetnosti a postojeći objekat Akademije adaptirati i rekonstruisati u postojećim horizontalnim i vertikalnim gabaritima. Prilikom rekonstrukcije bilo je moguće rušiti ili modifikovati prostore objekta dograđivane PVC Alu bravarijom Konkursna rješenja trebala su da daju odgovor i na tretman postojećeg montažnog objekta i da sagledaju mogućnost formiranja jedinstvene funkcionalne cjeline postojećeg i novoplaniranog objekta, ili formiranje tople veze između starog i novog dijela. U cilju dobijanja jedinstvenog uređenog prostora i formiranja reprezentativnog kompleksa, predmet konkursa obuhvatao je i uređenje terena koji treba da doprinese ukupnom ambijentalnom izgledu prostora. Od konkursnih radova se očekivalo

da, vrednujući i afirmišući zatečene urbane vrijednosti uže i šire lokacije odnosno prostorno-urbane i arhitektonsko-graditeljske karakteristike, skladno ostvare uklapanje objekta u postojeću urbanu strukturu i ponude optimalno funkcionalno rješenje planiranih programskih sadržaja. Članovi konkursnog žirija su bili u sastavu: Mr Jadranka Popović, dipl. 55

objekat dat je vrlo elegantan i atraktivan predlog uređenja prilazne pjacete sa vodenom površinom, skulpturom i vrlo interesantnom kompozicijom stabala u otvorima u parteru. Postavljanjem velike staklene fasade sa pogledom na blago nagnutu zelenu padinu, uspješno je postignut ambijentalni karakter svečane sale. Objekat je riješen na način da primjenom materijala, oblikovanjem i pozicioniranjem na lokaciji može zadovoljiti sve ekološke i energetske kriterijume a procijenjena vrijednost objekta je ocijenjena kao realna i opravdana.

druga nagrada

ing.arh.urb. – predsjednica Žirija, Lela Redžepagić, dipl.ing.arhitekture, Mr Željka Čurović, pejzažni arhitekta, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, Akademik Dragan Radonjić, redovni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Akademik Pavle Pejović, redovni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti Prvu nagradu osvojio je autorski 56

tim Studia Grad, čije rješenje je u najvećoj mjeri ostvarilo funkcionalni, estetski i vizuelni sklad objekta sa ambijentom lokacije. Novi objekat je po riječima žirija uvažio postojeće prirodne vrijednosti, a svojim jednostavnim oblikom odiše elegancijom i daje prostoru monumentalni izraz. Na taj način je postignuta potpuna integracija ne samo u uže, nego i šire okruženje. Na platou ispred glavnog ulaza u novi

Druga nagrada je dodijeljena autorskom timu Milić Đerković, Aleksandar Ašanin, Ivan Asanović, čiji je projekat imao dobar analitički pristup u rješavanju i definisanju urbanističke postavke objekta, što je rezultiralo uspješnim lociranjem objekta, koji ne konkuriše postojećem objektu. Uspješno je ostvarena veza postojećeg i novog objekta na nivou suterena. U velikoj mjeri je pokazano poštovanje prema lokalnoj graditeljskoj tradiciji. Objekat poštuje konfiguraciju terena, integriše

se sa njim, vizuelno ne narušavajući zatečeni prirodni i izgrađeni ambijent. Široko je otvoren prema parkovnim površinama, a sama staklena fasada predstavlja transparentnu vezu okolnog i unutrašnjeg prostora. Forma i materijalizacija objekta su minimalistički, sa jasnom funkcionalnom i oblikovnom podjelom na dva volumena. Treća nagrada dodijeljena je timu Arhitektonskog Ateljea (dr Mladen Đurović, dipl.inž.arh, Andrija Aćimić, mas.inž.unt.arh, MSc Katarina Vujisić, spec.sci.arh., MSc Mirko Mugoša, spec. sci.arh. Urbanistička postavka ovog konkursnog rješenja se razlikuje o postavke objekta u većini radova. Namjera autora bila je da pri formiranju arhitektonskog rješenja kreira objekat koji bi svojom monumentalnošću na-

Treća nagrada

glasio značaj institucije koja je u njemu smještena. Centralna zona objekta, kao

jedna od četiri funkcionalne cjeline, je u većoj mjeri svojim sadržajima javnog karaktera i glavnim ulazom orijentisana prema Beogradskoj ulici. Novi objekat sa ostalim volumetrijskim cjelinama kreira uređeni atrijumski prostor. Ovakva postavka zahtjeva veće intervencije u prostoru i u određenoj mjeri mijenja zatečeni ambijent koji je karakteristika

lokacije. Zanemarujući postojeće stanje vegetacije na terenu, autor nije iskoristio postojeće vrijednosti prostora. Pored nagrađenih radova dodijeljena su i tri otkupa: I otkup za autorski tim: Andrijana Sekulić, Ana Dobrašinović, Autorka ilustracija: Milica Golubović II otkup za autorski tim: DVARP, Dijana Vučinić arhitekt, Marija Ičević arhitekta, Saradnici: Jovana Miljanić arhitekta, Jelena Šćepanović arhitekta. III otkup u Autorskom timu: Đorđije Kalezić, dipl.inž.arh. Redžo Kasumović, dipl.inž.arh.

Intervju: Goran Đurović Diplomirani ekonomista i izvršni direktor kompanije Cerovo

Spremni smo za buduće izazove tržišta Na čelu kompanije Cerovo, lidera na tržištu građevinskog materijala, gotovo od samog osnivanja se nalazi gospodin Goran Đurović. Korak po korak, svoje radno iskustvo počeo je sticati, odmah nakon završenih studija, u porodičnoj kompaniji, da bi se nakon nekoliko godina našao na mjestu izvršnog direktora. Njegovo dugogodišnje iskustvo, rad u svim sektorima kao i posvećenost poslu, rezultirali su da kompanija Cerovo skoro 30 godina uspješno odolijeva nestabilnim vremenima i turbulentnom tržištu građevine. P: Tržište građevinskih materijala je dosta turbulentno, puno uspona i padova. Osim toga, potrebno je konstantno pratiti trendove i inovacije kako bi se održao korak sa novim zahtjevima gradnje i uređenja enterijera. Otkrijte nam tajnu uspješnosti i konstantnog rasta kompanije “CEROVO”? GĐ: U pravu ste. Tržište građevinskog materijala jeste turbulentno i zavisno 58

ima potrebu da objedini kupovinu na jednom mjestu, ne gubeći vrijeme u potrazi za prozvodima potrebnim za gradnju i opremanje njegovog doma. Šireći ponudu dali smo mogućnost našim kupcima da na jednom mjestu nađu sve što je potrebno za izgradnju, od grubih građevinskih materijala preko fasadnih, vodovodno-kanalizacionih sistema, alata i elektro materijala, pa do finih materijala, kao što su podovi, keramika i sanitarije. Širenjem asortimana u našu ponudu smo uveli i pružanje besplatnih savjeta iz segmenta uređenja enterijera. Stovarište - Bar

od mnoštvo faktora. Na neke, kao što su globalna kriza ili političke odluke, ne možete da utičete. Sa druge strane ima i onih faktora na koje možete da utičete, što je bio naš fokus u proteklom periodu, a ujedno i suština uspjeha naše kompanije. Fokusirali smo se na kvalitet ponude, profesionalni odnos prema kupcima, radili na jačanju naše kadrovske strukture, a najviše smo vodili računa o motivaciji zaposlenih sa ciljem da kompaniju doživljavaju kao svoju. Danas sam ponosan na činjenicu što većina zaposlenih kompaniju upravo tako i doživljava. P: Vaša kompanija je prepoznata po širokom asortimanu grubog građevinskog materijala. Šta Vas je podstaklo da krenete u širenje ponude u segment opremanja enterijera,

kao i novih usluga koje ste uveli u poslovanje? GĐ: Naš početak, davne 1990. godine, se veže za ponudu grubih građevinskih

P: Rast i razvoj kompanije, u današnjem poslovanju, u velikoj mjeri zavisi od praćenja potreba i želja kupaca. Na koji način uspijevate da pratite potrebe svojih kupaca i odgovarate na njihove zahtjeve?

Naš početak, davne 1990. godine, se veže za ponudu grubih građevinskih materijala u kojima smo i danas jedan od lidera u Crnoj Gori

materijala u kojima smo i danas jedan od lidera u Crnoj Gori. Analizirajući potrebe tržišta shvatili smo da kupac

GĐ: Trudimo se da osluškujemo potrebe tržišta i da na pravi način odgovorimo na iste. Upravo zbog toga smo proširili ponudu na druge gradove Crne Gore, tako da je danas Cerovo prisutno u Baru, Ulcinju, Budvi, Podgorici, kao i u Radanovićima, našem novootvorenom prodajnom centru. Posebno smo ponosni na naš premium brend

Igraonica MAŠTA - CER STYLE tim uradio je adaptaciju idejnog rješenja za podove i kupatilske ambijente

Posebno smo ponosni na naš premium brend Cer Style, salon keramike, koji se nalazi u Podgorici na Starom Aerodromu

Cer Style, salon keramike, koji se nalazi u Podgorici na Starom Aerodromu. Upravo u Cer Style salonu možete pronaći širok asortiman keramike, sanitarija, podova i vrata, od domaćih pa sve do svjetski poznatih brendova, čijom kombinacijom možete urediti svoj životni i radni prostor do neprepoznatljivosti. Pored stručnjaka koji rade u salonu, imamo i tim dizajnera enterijera na čelu sa arhitekticom Tamarom Bačlijom, koja će vam dati prave predloge i rješenja. Za ovaj tim važi pravilo da prosječnostnijeopcija. P: Posljednjih par godina kompanija “CEROVO” je dobitnik nekoliko nagrada za filantropiju u oblasti brige za zajednicu. Da li nam možete reći šta Vas je motivisalo da, na neki način, postanete “promoteri” društveno odgovornog poslovanja u Crnoj Gori? GĐ: Kao porodični čovjek, moja porodica i ja, sami činimo dio ove zajednice. Kako privatno tako i u poslu, trudimo se da poboljšamo kvalitet života svih nas. Zahvalni smo svim našim kupcima i partnerima, koji su nam omogućili da učestvujemo u društveno odgovornim projektima, tako da nagrade 60

U Cer Style salonu možete pronaći širok asortiman keramike, sanitarija, podova i vrata, od domaćih pa sve do svjetski poznatih brendova. Pored stručnjaka koji rade u salonu, imamo i tim dizajnera enterijera na čelu sa arhitekticom Tamarom Bačlijom, koja će vam dati prave predloge i rješenja

ne pripadaju samo kompaniji Cerovo, već ih dijelimo sa njima. Iskreno se nadamo da su realizovani projekti samo početak jedne lijepe priče sa kojom ćemo nastaviti i u budućnosti. P: Poslije svega što ste nam ispričali, otkrijte nam, kako uspijevate da uskladite zahtjevne poslovne obaveze sa privatnim životom? GĐ: Kada volite posao koji radite, mnogo je lakše organizovati životne obaveze na pravi način, iako vremena uvijek nedostaje. Naravno, sve to uz veliko razumijevanje porodice. Volim

posao kojim se bavim, ali se trudim da odvojim vrijeme za porodicu i uživam u našim zajedničkim trenucima. P: Mimo posla i porodice, šta je to što volite da radite i u čemu uživate

Kao porodični čovjek, moja porodica i ja, sami činimo dio ove zajednice. Kako privatno tako i u poslu, trudimo se da poboljšamo kvalitet života svih nas

Za ljepše vrtiće

Kalamper hotel & Spa - Za izgradnju prvog hotela na barskoj rivijeri, sa EKO sertifikatom, korišćeni su grubi građevinski i hidroizolacioni materijali kompanije CEROVO

u slobodno vrijeme? GĐ: Veliki sam ljubitelj sporta i zagovornik sam zdravih stilova života. Odlazak u teretanu i trčanje mi ujedno predstavljaju način na koji eliminišem stres nakon napornog radnog dana. Trudim se da nađem vremena za druženje sa prijateljima, i uvijek, naravno, uz dobru muziku koja je dio mene. Ponekad mi se desi da „pobjegnem“ negdje na neki dobar koncert. To je uvijek bio rock&roll, a nekako sa godinama otkrivam i čari klasične muzike.

P: Za kraj, da li nam možete otkriti svoje planove za budućnost? GĐ: Vjerujem da će Crna Gora biti aktivno tržište i u narednom periodu. Više projekata je u fazi realizacije, neki su u najavi, a mi ćemo se truditi da odolijevamo izazovima tržišta u vremenu koje je pred nama. Zajedno sa našim timom, koji je najvredniji resurs kompanije Cerovo, trudićemo se za nastavimo put kojim smo krenuli, a to je da rastom tržišta rastemo i mi. Zajedno sa našim timom, koji je najvredniji resurs kompanije Cerovo, trudićemo se za nastavimo put kojim smo krenuli, a to je da rastom tržišta rastemo i mi

predstavljanje: ing invest, danilovgrad

radovi na natkrivanju

vaterpolo bazena Pripremila: Aleksandra Zečević Malović

Rad na projektu natkrivanja vaterpolo bazena u sklopu kompleksa Sportskog centra Morača je za tim Ing Investa bio veliki izazov i veliko zadovoljstvo. Postojeći otvoreni bazeni su svojom izgradnjom u velikoj mjeri doprinijeli sportskorekreativnoj ponudi grada, a tek natkrivanje bazena i omogućavanje korišćenja objekta u zimskom period izaziva pozitivne reakcije kod građana koji nestrpljivo čekaju da se objekat stavi u funkciju. 62

Posjetili smo tim Ing Investa kao bismo razgovarali o toku radova na pokrivanju vaterpolo bazena. Postojeći otvoreni bazeni izgrađeni su još 2005. godine a osnovna namjena ovih objekta je organizovanje vaterpolo i plivačkih sportova i rekreativnog plivanja. Prvenstveni cilj projekta natkrivanja jeste korišćenje bazena tokom zimskog perioda, ali i omogućavanje održavanja internacionalnih takmičenja kod nas. U cilju unapređenja funkcionalno tehnološkog procesa, postojeći objekat je rekonstruisan, kako bi se ispoštovali FINA standardi, i kako bi objekat kao takav bio spreman da ugosti svjetske takmičare. Pripadajući prostor ispod tribina i komunikacije su prilagođene samostalnoj funkciji bazena i nije ugroženo funkcionisanje susjednog Olimpijskog bazena. Prateće prostorije, sanitarni prostori i garderobe su prilagođene licima sa invaliditetom. Objekat je u konstruktivnom smislu jako veliki izazov jer je u svom postojećem gabaritu trebalo natkriti u sistemu

Pripadajući prostor ispod tribi. na i komunikacije su prilagođene samostalnoj funkciji bazena i nije ugroženo funkcionisanje susjednog Olimpijskog bazena. formiranja ljuske preko postojećeg objekta. To je iziskivalo kompleksnu prostornu formu konstrukcije. Krovna konstrukcija je rađena u sistemu lučnog lijepljenog lameliranog drveta raspona 60m od četinarske građe. Kako nam kažu u Ing Investu drvena konstrukcija ovih razmjera je po prvi put rađena u Crnoj Gori, pa je time i projektantsi izazov bio veći. Lijepljeno lamelirano drvo kao savremeni sistem gradnje omogućava primjenu drveta u objektima odgovornih inženjerskih raspona, a u isto vrijeme se zadržava arhitektonski efekat drveta u prostoru. Predviđen je prostorni roštiljni sistem koji se pravi ukrštanjem drvenih štapova u formi cilindrične ljuske. Drveni štapovi se vode dijagonalama i formira se prostorna roštiljna forma koja se pomoću pokrivača dovodi u formu ljuske koju sagledava posmatrač sa spoljašnje strane objekta. Unutrašnji deo ljuske je ispresijecan rebrima drvenih nosača

Krovna konstrukcija je rađena u sistemu lučnog lijepljenog lameliranog drveta raspona 60m od četinarske građe. Drvena konstrukcija ovih razmjera je po prvi put rađena u Crnoj Gori, pa je time i projektantski izazov bio veći. što daje ugodan vizuelni efekat. Kalkanske strane objekta su takođe rađene u sistemu stubova od lameliranog lijepljenog drveta sa međusobnim vezama koje su u naizmjeničnim poljima postavljene, zbog stvaranja dinamike na bočnim fasadama. Ispuna kalkansih strana objekta su petozidne polikarbonatne ploče – lexan. Izvođenje radova je u završnoj fazi, i

otvaranje objekta je u pripremi, na veliko zadovoljstvo tima Ing Investa.

FireWin:

Osjećajte se sigurno U slučaju požara važna je svaka sekunda. Stoga vam je potreban stručan saradnik koji će zaštitu unutar vašeg objekta podići na najviši nivo. Knauf inovativni proizvodi, profesionalno savjetovanje i strast za efikasnijim i ekonomičnijim upravljanjem pasivnom zaštitom od požara osigurava živote i imovinu.

Protivpožarne ploče

žna je svaka sekund

u slučaju požara va

U skladu sa konstantnim razvojem i kompleksnošću potreba za protivpožarnom zaštitom, Knauf je u sklopu svojih sistema za zidove, plafone i obloge šahta razvio i kategoriju sistema Knauf FireWin koji osigurava pasivnu zaštitu od požara pa je posebno razvijen i prilagođen arhitektima, inženjerima i izvođačima.

Pregrada za šahte

Raspon novih sistema uključuje protivpožarne ploče, protivpožarne ekpandirajuće boje, protivpožarne maltere, obujmice za različite uslove zaštite od požara, protivpožarne jastuke i blokove, panele kamene vune presvučene ekspanzivnim premazom, akrilnu protivpožarnu zaptivnu masu, zaštitu za razvodne i elektro kutije, kao i protivpožarne klapne. Uvođenjem novih inovativnih rješenja - Knauf protivpožarnih FPF pjena i FPS silikona, FireWin sistem čvrsto je zauzeo poziciju pouzdanog i kvalitetnog partnera u pasivnoj protivpožarnoj zaštiti.

f FireWin Više o Knau ete ž sistemu mo pronaći na: f.co.me www.knau om f-firewin.c www.knau

Dodatna vrijednost ovog sistema nalazi se u visokim standardima Knauf usluge i podrške korisnicima koju potvrđuje specijalizovano i opsežno znanje u području suve gradnje i protivpožarne zaštite. Knauf stručnjaci stoje na usluzi svojim kupcima kako bi zajedno osigurali sigurnost i zaštitu objekata. Sertifikovani stručni seminari takođe su dokaz kvaliteta koji izvođačima pruža razvoj stručnih kompetencija. 65

Lampa firme Ingo Maurer model Johnny B. Butterfly

umjetnost Ĺživljenja -artefacto design cente rAdresa: Svetog Petra Cetinjskog, ulica II, 20000 Podgorica, Crna Gora tel:+382 20 220 597 email: info@artefactoplus.me

Artefacto+ Design Centar je prodajni salon ekskluzivnog namještaja izvanrednog kvaliteta i dizajna. Ukoliko tragate za kreativnim i funkcionalnim rješenjima za opremanje vašeg životnog prostora Artefacto servis vam nudi punu podršku pri njihovom osmišljavanju i realizaciji. Razgovarali smo sa njihovim timom kako bi vam približili dio njihovog radnog opusa.

• Šta se krije iza iz naziva Artefacto + Design Centar? ADC: Artefacto+ design center je kako sam naziv kaže dizajnerski centar koji pruža kompletne usluge projektovanja i opremanja prostora sa prodajnim salonom ekskluzivnog namještaja i rasvjete

najpoznatijih evropskih brendova. Jednostavno na jednom mjestu imate sve, od formiranja ideja kako bi prostor uopšte mogao da izgleda, do kompletnog opremanja i kasnije održavanja istog. U naše usluge ubrajamo i izrade 3D modela, sa partnerskom firmom Simes ing nudimo i sisteme pametnih kuća, izvođenje svih vrsta

Idejno rješenje 67

Enterijer vile u krašićima

građevinskih i inženjerskih radova, hotelskih sistema. Zaista nam je širok spektar ponude. Naš cilj je da klijent dobije sve na jednom mjestu zadovoljen kreativnim, preciznim i praktičnim rješenjima za udoban i savremeni život.

dvaja kvalitetom na najvišem nivou i kompletnost usluge kao i ekskluzivni ugovori sa eminentnim italijanskim brendovima poput Giorgetija, Maxalta, Baxtera i mnogih drugih koje ne možete naći na drugim mjestima.

• Da li je to ono što vas izdvaja od ostalih salona?

• Koji je najčešći problem klijenata sa kojima se susrećete?

ADC: Artefacto+ od ostalih salona iz-

ADC: Najveći problem sa kojim se mi

Divan Chester Moon firme Baxter 68

susrećemo je neodlučnost zbog velikog izbora i ideja, ali tu je naš tim profesionalaca (arhitekta, dizajner enterijera i light dizajner) da pomognu u odlučivanju. Imamo sreću da imamo stalne klijente koji su nam vjerni više godina unazad i sa kojima zaista pravimo prostore iz snova. Ponosimo se nizom vila u mjestu Krašići, na crnogorskom primorju, kao i projektima koji su u toku kao što su vila Mandragora u

Orahovcu, hotel La Perla u Krašićima, vila Laurus u Strpu i mnogi drugi. • Na koji način birate brendove koje zastupate? ADC: Zapravo brendovi biraju vas, za ekskluzivnija imena u svijetu dizajna namještaja neophodno je da ispunjavate uslove koji su vrlo striktni i bez kojih zastupništva ne možete ni da dobijete. • Šta su trendovi za 2018 god

kada je opremanje u pitanju? ADC: Najnovije trendove za 2018 godinu ćemo vidjeti na sajmu namještaja u Milanu, u aprilu sljedeće godine, a do tada mogu da kažem da je apsolutni hit dosta godina unazad divan Chester Moon firme Baxter, dosta nagrada za dizajn je pokupila fotelja firme B&B Maxalto model Up, kao i lampa firme Ingo Maurer model Johnny B. Butterfly. Što se tiče našeg tržišta i klijenata u posljednje vrijeme je dosta popularna

firma Cattelan kao i firma Tonin Casa, sa kojima možemo da se pohvalimo da imamo najbolje uslove za rad što će značiti i najpovoljnije cijene na tržištu.

Idejna rješenja

-dr trade predstavlja-

Vitra je švajcarska kompanija posvećena poboljšanju kvaliteta domova, kancelarija i javnog prostora kroz moć dizajna.

Suština postojanja ovog brenda je stvaranje inovativnih proizvoda sa velikim dizajnerima. Vitrini proizvodi su proizvedeni u Švajcarskoj i promovisani širom svijeta od strane arhitekata, kompanija i privatnih korisnika kako bi izgradili inspirativni prostor za život, rad, kupovinu, kao i uređenje javnih površina. Dr trade je autorizovani diler Vitra proizvoda za Crnu Goru. Prilikom posjete našeg izložbenog salona u decembru i januaru mjesecu očekuju vas iznenađenja u vidu popusta. Unesite priznat dizajn u vaš prostor. Charles and Rey Eames je bračni par dizajnera iz Amerike koji je možda najviše zaslužan za popularnost Vitra proizvoda. Namještaj koji su oni dizajnirali je i danas aktuelan i čini se da nikad neće izaći iz mode. Neki od njih su postali klasici u arhitekturi i enterijeru.

head line

„Zašto ne napravimo redizajn stare engleske klub fotelje?“ Ovom rečenicom inicirana je ideja za danas kultnu fotelju i tabure koju je ovaj par dizajnirao. Proces dizajniranja je trajao nekoliko godina. Cilj je bio dizajnirati i napraviti veliku proporcionalnu fotelju/ stolicu koja kombinuje vrhunsku udobnost sa najkvalitenijim materijalima i

lounge chair & ottoman

id trim l zanatskim radom. Kada je završena 1956.godine odmah je postavila standard i postala klasik u modernom dizajnu. „Dati najviše od najboljeg što većem broju ljudi.“ Ovim riječima su Rey i Charles Eames opisali jedan od svojih glavnih ciljeva u dizajniranju namještaja. Najveći uspjeh su postigli kroz plastične stolice koje u raznim kombinacijama sa ili bez tapacira, sa drvenim ili metalnim nogama mogu biti prilagodive svim vrstama enterijera. Ovaj par je dizajnirao i još drugih proizvoda koje radi Vitra danas (Alumium Chair, Lobby chair, La Chaise kao i razne police, stolove, dekorativne elemente i slično) Kada govorimo o kancelarijskom namještaju koji proizvodi Vitra tu su uvijek prisutni priznati dizajneri kao što su Antonio Citterio, Alberto Meda, Konstantin Grcic, Mario i Claudio Bellini,

eames plastic armchair rar 72

Jean Prouvé i drugi. ID Trim L je stolica iza koje kao dizajner stoji Antonio Citterio. Sa mnogo opcija za prilagođavanje svakom korisniku, zajedno sa širokom paletom boja i materijala ova stolica omogućuje da svaki korisnik i kompanija nađu baš svoju ID stolicu. Head line radna stolica ne samo da pruža optimalnu podršku u lumbalnoj zoni već cilja ranjive oblasti koje su ranije bile zanemarene – ramena, vrat i glava. Na ovaj način ispunjava ergonomske zahtjeve savremenog načina rada. U uspravnom položaju sjedjenja glava i kičma su prirodno uravnoteženi. Međutim, kada se korisnik skroz nasloni, većina konvencionalnih stolica ne pruža dovoljno podrške, što dovodi do

naprezanja i napetosti u vratu i ramenima. Dizajneri Mario i Claudio Bellini su riješili ovaj problem. U uspravnom položaju primaarna podrška se daje lumbalnoj zoni. Kada se korisnik nasloni više unazad ramena potonu u toj zoni na naslonu, a gornji dio naslona se naginje naprijed kako bi pravilno držao glavu. Ovaj položaj efikasno sprječava napetost mišića u predjelu vrata i ramena a gledanje ka monitoru ostaje horizontalno jer se glava ne okreće ka plafonu.

Adresa: Cetinjski put bb Donja Gorica, Podgorica Mail: dr@t-com.me

Tel: +382 20 261 575 +382 20 260 574 Mob: +382 69 031 071

Predstavljamo : studio green house

omladinski kulturni centar

turistička agencija

pogled iz drugog ugla Povod za posjetu Green House je činjenica da je u ovoj i prethodnoj godini iz ovog studija proizašlo i realizovano nekoliko jako interesantnih i prepoznatljivih enterijera.

Ivanu Burić, Mariju Ćaćić, Aleksandru Vuković Ražnatović i Jelenu Kulidžan, zatekli smo u atmosferi za koju možemo reći da je uobičajena ili tipična za ovakve biroe. Međutim, ono što ovu atmosferu ipak odvaja od ovakvih ili sličnih organizacija je to što je, za nove izazove stasao tim mladih i talentovanih arhitektica, koje su radeći i stvarajući pored starijih i iskusnijih projektanata prihvatile ulogu

uvođenja određenih novina u rad studija. Svojim djelovanjem, težište svojih aktivnosti sada usmjeravaju na jednu disciplinu koja nije bila dominantna u studiju Green House-a. Radost stvaranja i želja za istraživanjem u oblasti dizajna enterijera, prema njihovim riječima, iniciran je učešćem na jednom manjem projektu enterijera koji je nakon uspješno realizovanaog zadatka i neskri-

venog zadovoljstva naručioca posla, probudio želju za daljim istraživanjem i dokazivanjem u ovoj oblasti. Činjenica da je enterijer disciplina koja ima za cilj da u nama zadovolji najiskonskiju potrebu za komforom, harmonijom i atmosferom, je izazvala kod ovih mladi ljudi, dodatan stimulans da se taj cilj dostigne. Ovo njihovo opredijeljene naišlo je na odobravanje i avantura je mogla da započne. Predstavljamo vam dva poslednja ,realizovana enterijera, koji su po karakteru i projektnom zadatku i slična i jako različita. Omladinski kulturni centar Omladinski kulturni centar je projekat rekonstrukcije zapuštenog i prilično nefunkcionalnog prostora, koji je trebalo prilagoditi potrebama Omladinskog kulturnog centra, kako mu i samo ime kaže, populaciji uzrasta do 28 godina u svrhu okupljanja, održavanja raznih susreta, edukacije, predavanja, projekcija i sličnih dešavanja. Specifičnost zadatka se ogledala u tome što je trebalo osim tehničkog posla, funkcionalne i tehničke organizacije i povezivanja po horizontali i vertikali (radi se o prostoru na dva nivoa) prostoru dati atmosferu. Naručilac posla je zahtijevao, kao imperativni zadatak, da novoprojektovani prostor mora biti tako oblikovan da osim ispunjenja osnovnih funkcionalnih zahtijeva, dobije specifično oblikovan prostor, koji

će u stvari biti Mjesto. Mjesto u kojem će se svi prijatno osjećati i rado vraćati. Prijatne boje, meke linije, savremeni, pažljivo biran mobilijar i rasvjeta su „instrumenti“ kojima su se ovi mladi ljudili služili u postizanju ovog cilja. Turistička agencija Mala turistička agencija, je drugi prostor koji vam predstavljamo. Fizički relativno skromnih dimenzija ali sa strane naručioca i potreba korisnika vrlo zahtijevan. Pažljivo dizajniran, gotovo hirurškim sredstvima oblikovan, sa porukama i asocijacijama na sigurna i prijatna putovanja na udaljene destinacije. Meki i prijatni tonovi skladne linije, pažljivo tretirane proporcije, odabrani materijali, osvjetljenje, a pri tome jako naglašena jednostavnost oslobođena svih viškova u detaljima, dali su za rezultat zadovoljnog investitora. Turistička agencija je po definiciji prostor koji će u zavisnosti od kvaliteta i stepena oblikovanja nesumljivo poslati poruku potencijalnim klijentima, o kvalitetu usluga koje se nude u njoj. I o tome gotovo svi vode računa. Većim nivoom opreme i izbalansiranim diza76

jnom vlasnik će poslati poruku da su i njegove usluge u saglasju sa predočenim dizajnom. Ovdje je jako bitno naglasiti da i jedan i drugi prostor nijesu puko tehnički „crtani“, kako često za disciplinu kreiranja ambijenta laici znaju da kažu. Radi se o izuzetno složenom i napornom poslu, koji zahtijeva jako puno znanja od projektanta-dizajnera. Osim prirodnog dara koji arhitekta mora

imati kao podlogu za svoj rad, jako je bitno poznavanje raznih svojstava materijala koji se biraju i predlažu. Jako je bitno poznavati tržište nabavke i prodaje, poznavanje i vjera u majstore koji će sve to da realizuju. Značajnu ulogu takođe ima poznavanje ergonomije, akustike, psihologije, i jako puno drugih disciplina, što je gotovo obavezujuće. Projektant-dizajner mora biti i menadžer jer mora znati da radi i sa novcem i mora znati da upravlja sa budžetom koji mu je zadao naručilac. Najveća nagrada i zadovoljstvo na kraju realizacije predstavlja ocjena : „ ne znam zašto mi se jako sviđa ovaj vaš prostor ?!“ Upravo u toj ocjeni sakrivena je tajna uspijeha, a koja je proizvod dubokog promišljanja u kreiranju ambijenta, gdje je nekada potrebno bogato iskustvo, a u ova dva primjera pokazujemo da je moguće i ostvarljivo i na samim počecima karijere. Naravno ako je sve brižljivo vođeno i nadzirano od strane iskusnih kolega-mentora, ako je ispravno prenešeno i ako je praćeno stalnim istrazivanjem, edukacijom i praćenjem savremenih trendova u oblikovanju prostora.

Šetnja kroz naselje Central Projekat Luštica Bay zamišljen je kao potpuno novi grad na poluostrvu Luštica; a predstavljaće jedinstvenu stambenu i lifestyle destinaciju gdje se kvalitet i udobnost gotovo takmiče sa ležernim, dinamičnim načinom života na samoj obali mora. Novo naselje Central biće središte tog novog grada i samo srce projekta. Uz pogodnosti urbanog života - blizine trgovina i restorana do javnih službi i parkova – naselje će imati atraktivne stambene prostore, koji će se nalaziti u samom centru svih zbivanja u okviru Luštice Bay. Do završetka radova, za koje je planiranje uveliko u toku, prošetajmo kroz ovaj članak zajedno u budućnost naselja Central, kako bismo otkrili zašto će to biti jedno od najpoželjnijih mjesta za život u Crnoj Gori...

U sjeveroistočnom dijelu projekta, na granici s postojećim naseljem Radovići, Central zauzima središnji položaj – povezujući tako projekat Luštica sa ostalim popularnim gradskim centrima u regiji. Naselje je smješteno na svega desetak minuta vožnje automobilom od međunarodnog aerodroma Tivat, i prvo je naselje na koje ćete naići prilikom obilaska Luštice Bay. Od ulaza u naselje, nastavićemo pravo do samog središta naselja Central, odakle nas čeka šetnja prekrasnim gradskim korzom. Šetnjom dolazimo do prostranog centralnog platoa. Prostor je okružen drvoredima, osunčan, odiše atmosferom tradicionalnih primorskih naselja i blizinom mora. Malobrojni stambeni objekti koji se nalaze ovdje imaju privilegiju da su smješteni neposredno uz trgovine, restorane i kafiće u prizemlju, u zoni koja čini strogi centar naselja. U blizini je supermarket, a gradski centar zajednice i gradska galerija nalaze se svega nekoliko koraka dalje. Nakon šopinga, nezaobila-

prostrani centralni plato naselja central okružen je drvoredima, osunčan, odiše atmosferom tradicionalnih primorskih naselja i blizinom mora

zna je kafa baš u centru gradskog korza, a zahvaljujući sunčanom vremenu, nije teško odlučiti da ćemo se ipak ovdje zadržati malo duže nego što smo planirali. Okolna arhitektura crpi inspiraciju iz tradicionalne graditeljske osnove, vješto

stvarajući kombinaciju modernog stila i tradicionalnih detalja. Pastelni tonovi, glineni krovovi, veliki lučni prolazi, otvori ukrašeni škurama i oplemenjeni balkonskim prostorima, daju osjećaj prostora i bezvremenske elegancije.

biciklistička staza vodi natrag kroz zonu korza prema južnom dijelu grada i obodu naselja. Kretanje u ovakvom prostoru djeluje veoma lako, svuda su pločnici, pješačke i biciklističke staze

Drveće, biljke, cvijeće i površine pod parkovima izgledaju kao utkane u široke ulice i trgove

Nastavljamo dalje, prolazeći kroz šarmantni gradski korzo, dolazimo do parka koji krase visoki borovi. Sa mnogo zelenila u samom središtu grada – priroda je ostala sastavni dio naselja. Drveće, biljke, cvijeće i površine pod parkovima izgledaju kao utkane u široke ulice i trgove. Na samom ulazu u naselje nalazi se

škola, sportska dvorana i dječja igrališta. Neposredno uz postojeće naselje Radovići, ovi objekti će biti od ključnog značaja za šire područje izvan teritorije Luštice Bay. Dalje na zapad, put vodi pored omanjeg parka, okruženog visokim borovima i čempresima, u zonu u kojoj se nalazi bolnica, policijska i vatrogasna stanica.

Odavde, biciklističkom stazom krenućemo natrag kroz zonu korza prema južnom dijelu grada i obodu naselja. Kretanje u ovakvom prostoru djeluje veoma lako, svuda su pločnici, pješačke i biciklističke staze.

Stambene jedinice u naselju Central cjenovno su konkurentne sa nekretninama u regiji, a sa novim popustima na cijene raspoloživim do kraja februara 2018. godine i atraktivnim planovima otplate namjenjenim crnogorskim državljanima, ova lokacija je sve češći izbor za stanovanje. Za više informacija posjetite www.lusticabay.com

Pjaca od Fešte je sledeća na vidiku, smještena u zoni glavnog gradskog trga. Danas se ovdje organizuje sajam lokalnih poljoprivrednih proizvoda, svježeg voća i povrća, simbola mediteranske kuhinje. Lako je zamisliti kako ovaj trg izgleda tokom toplih ljetnjih večeri, preplavljen posjetiocima i gostima izložbi ili muzičkih programa koji su samo neki od čestih ljetnih događaja u Luštici Bay. 80

Malo dalje, ulica nas vodi u zonu mnogobrojnih radnji i trgovina. U ovom kraju grada nalazi se dizajnerski outlet centar i omanji baštenski trg. Drugi krak ulice nastavlja se na put u naselje u marini, okružen trgovinama, restoranima i kafićima s obje strane. Predah pravimo kod stare austrougarske obalne trvđave koja je brižljivo valorizovana i upriličena za javne

kulturne obilaske i kao lokacija za turističke posjete. Pogled odavde je impresivan – poluostrvo Luštica proteže se na obje strane od lokacije našeg vidikovca, a bujna vegetacija i raskošno zelenilo prestaju tamo gdje počinje tirkizno plava voda otvorenog mora. Ovo je istovremeno i najekskluzivnija četvrt naselja Central, jer svaki stan ovdje uživa senzacionalan panoramski pogled na zaliv Trašte.

Prostorija je ispunjena dnevnom svjetlošću, prozračna, besprekorno namještena. Iz moderno opremljene kuhinje, nastavlja se trpezarijski i dnevni prostor i veliki balkon, sa pogledom na okolno naselje i prirodne ljepote okruženja

Kroz cijeli centar i okolne zone naselja, nalaze se objekti za stanovanje. Elegantna i prostrana, svaka zgrada dobro je uklopljena u prostor - sa terasama, dvorištima i uređenim vrtovima. Mjesto djeluje savršeno za porodične i mlade poslovne ljude, ali i dobar izbor za one koji traže drugi dom ili ljetnjikovac, jer je savršen za miran život u uređenom urbanom okruženju.

Mjesto je savršeno za porodične i mlade poslovne ljude, ali i dobar izbor za one koji traže drugi dom ili ljetnjikovac, jer je savšen za miran život u uređenom urbanom okruženju

Odavde krećemo u obilazak jednog od stanova. Prostorija je ispunjena dnevnom svjetlošću, prozračna, besprekorno namještena. Iz moderno opremljene kuhinje, nastavlja se trpezarijski i dnevni prostor i veliki balkon, sa pogledom na okolno naselje i prirodne ljepote okruženja. Naselje je dobro

povezano, kako sa ostalim gradovima, tako i ostalim dijelovima Luštice Bay, igralištem za golf, šetalištem prema plaži - i udaljenijim lokacijama duž poluostrva Luštica. Putevima koji vijugaju odavde prema unutrašnjosti, idealnim za vožnju ili pješačenje, može se stići do nekih od najljepših plaža na obali i zabačenijih rezervata prirode na teritoriji poluostrva, te nekih od najpopularnijih turističkih destinacija na obali – šarmantnih srednjevjekovnih gradova Kotora i Budve, ili obližnjeg Tivta. Najteži izbor koji ovdje morate napraviti je da li da se opustite uz čašu vina na terasi svog savršenog primorskog doma, ili da se prepustite otkrivanju svih čarolija netaknutog prirodnog okruženja. 81

arhitektura, dizajn, uređenje: Pantone proglasio ultra ljubičastu za boju godine u 2018.

Betonska koncertna dvorana Koncertna dvorana od betona koja se nalazi na obali mora sagrađena je od strane Rojkind Arquitectos za potrebe filharmonijskog orkestra iz meksičkog grada Boca del Rio. Dvorana je sagrađena u sklopu šireg master plana za obnovu područja i pokriva parcelu zemljišta uz rijeku Jamapa na mjestu gdje se vodopad produžava i razdvaja rijeku i Meksički zaliv. Geometrijski oblik zgrade sastoji se od blokova različitih dimenzija i ugaonih zidova koji naglašavaju stjenovitu ivicu morskog zida. Uređeni trg oko zgrade, vodi od zakrivljenog bulevara Coastal Avenue Vicente Fok ispred pristaništa sa zadnje strane. Detalji koji su razuđeni na trgu uključuju nepravilne plitke platforme u betonskom popločavanju i ugaoni profil ograde pored ivice vode. Izloženi betonski zidovi označeni su teksturom drvenih ploča postavljenih u dijagonalnom obliku. Uglovi su malo različiti na svakom zidu, stvarajući različite nijanse i senke. Jedan od blokova je blago podignut iznad tla kako bi se obezbedija nadstrešnica za ulaz.

Kompanija Pantone izabrala je jarku purpurnu nijansu, zvanu Ultra Violet za boju 2018. godine koju opisuje kao “dramatično provokativnu i nježnu nijansu ljubičaste boje”. Ona se ne razlikuje mnogo od nove boje koju je Pantone lansirao ove godine, a koja odaje počast Princu – pop ikoni koji je preminuo u aprilu 2016. godine. Kako se navodi iz njihovih saopštenja, ova nijansa ljubičaste već se primila kod tehnoloških i medijskih kompanija, a najočigledniji primjeri su NBC Universal i Twitch koji su svoj vizuelni identitet usaglasile s ovom bojom. Svakog decembra počev od 1999. godine, kompanija Pantone proglašava boju koja će obilježiti sljedeću godinu na osnovu analiza trendova.

Instalacija koja obasjava Njujork Bruklinksa kompanija za arhitekturu i dizajn postavila je instalaciju napravljenu od šupljih reflektujućih cijevi ispred zgrade Flatiron u Njujorku. Instalacija nosi naziv Flatiron Reflection, a dizajn sadrži set vertikalnih metalnih cijevi koje zajedno stvaraju oblik. Oko spoljne ivice, njihova dna su odsječena pod uglom, a donja polovina je obojena bijelom bojom. Noću, sjajne cijevi su osvjetljene iznutra i njihove spoljašnje površine odražavaju okruženje. “Blistavi materijali i skulpturalne formacije poput horskih, čine da prolaznici zastanu i uživaju u svjetlosti i umjetničkom djelu “. Izgled potkovica stvara osamljeniji prostor u centru, koji se zatim otvara u javni prostor u blizini Madison Square Park.

Koledži i univerziteti Pripremila: Ana Đurković

Nadogradnje i obnove zgrada koledža i univerziteta, kao i gradnja novih jedinica, uvijek su praćeni izazovom rada u već postojećim prostorima, često su u pitanju i objekti sa kontekstom baštine. Ovi projekti su dokaz da je moguće sačuvati autentičnost mjesta a istovremeno koristiti dramatični, promišljeni i prijemčiv moderni arhitektonski rječnik

La Massana Fine Arts School, Barselona, Katalonija Carme Pinós

katalonski

katalizator

Dinamična zgrada za hibridnu instituciju koja širi duh pozitivnih promjena na stanovnike grada

Kada je angažovana za dizajn novog doma La Massana škole lijepih umjetnosti u Barselone, smještene odmah iza čuvene gradske pijace Bokerije, arhitektica Carme Pinós našla se pred dvostrukim izazovom - hvatanjem u koštac sa već pretrpanim i gusno naseljenim starim dijelom grada i 84

gomilama turista koji svakodnevno opsijedaju plažu ispred zgrade. Kao dio Univerziteta Barselona Massana je hibrid koji nudi univerzitetske diplome iz vizuelnih umjetnosti i dizajna, određene diplome iz primijenjenih umjetnosti i program proširenog srednjeg obrazovanja za lokalne učenike.

Odgovor arhitekte sastojao se u okretanju škole ka unutra, prema zastakljenoj unutrašnji “ulici” ili atrijumu. Ovakvo rješenje inspirisano je, kaže ona, starom zgradom koja je služila kao osnova još od 1929. godine kada je i osnovana škola a koja se nalazila unutar srednjevjekovne bolnice Santa

Istovremeno sa školom, Pinos je redizajnirala i sam trg, poznatiji kao Plaza de la Gardunya, kao i zadnju fasadu koja gleda na pijacu Bokerija i red stambeno-poslovnih jedinica još u izgradnji, preko puta škole. Ovi operativni “urbani konci” kako ona naziva, rezultat su gradskog konkursa na kojem je pobijedila 2006. godine za projekat škole i dvorišta. Originalni izgled lokacije znatno je izmijenjen 1960-tih godina kada je planirana izgradnja poslovne kule koja nikad nije sagrađena na tom mjestu. Pinos je dizajnirala i podzemnu garažu i mjesta za istovar za potrebe lokalnih prodavnica, sa ulaznim i izlaznim rampama koje su vješto ugrađene u novu zgradu i drvećem i klupama u središnjem dijelu plaze. Takođe, riješila je i problem otkrivenih djelova tezgi na Bokeriji koristeći se uzvišenim djelovima koji se preklapaju. Kompoziciona tehnika kojom se koristi Pinos tipično uključuje nagle otvore,

uglove koji se preklapaju, ogromne konzole i fragmentirane, dinamične mase. Za projekat škole, koristila je upravo ove strategije kako bi olakšala uticaj koji 11,150m² površine zgrade ima na komšiluk, prilagođavajući je u potpunosti uskim ulicama sa sve tri strane. Na ulazu sa ugla, uvukla je školu u odnosu na ulicu ne bi li tako dobila malu, sekundarnu plazu koju je natkrila dramatičnom masom

Masivnost na plazi Dinamična masa olakšana je visećom konzolom i keramičkim škurama na fasadi koji skriva unutrašnjost od gužve na plazi. Balkoni obilježavaju otvorene hodnike kroz zgradu; ulaz na uglu sa desne strane naglašen je tamno sivim keramičkim premazom fasade sa strane uske ulice kvarta

Creu, u okviru koje je bila zidovima odvojena od ulice i organizovana okolo zelenog dvorišta koje je jedno od skrivenih mjesta unutar gusto izgrađenog Gotičkog kvarta. Ali za razliku od prevaziđene organizacije prostorija bivše bolnice, ovim dizajnom predviđeni su prostori za okupljanje ali na usmjeren način i detaljima poput zastakljenih izložbenih prostora za studentske radove na prizemlju i velikih balkonskih prozora razbacanih po tamnoj fasadi. Sa dinamičnim masama i crvenom keramičkom fasadom, zgrada je zaista upečatljiv prizor.

1. Ulaz 2.atrium 3. izloĹžbeni prostor 4. kafeterija 5. kuhinja 6. biblioteka 7. auditorijum 8. kancelarija 9. patio 10. rampa za parking 11. informacije 12. otvorene radne prostorije 13. soba za sastanke 14. radionica 15. I.T, prostorija 16. terasa 17. uÄ&#x152;ionica

Arhitekte: Carme Pinós — Carme Pinós, vodeći; Samuel Arriola, projekt menadžer; Elsa Martí, Roberto Carlos García, Holger Hennefarth, Blanca Perote, Ana Isabel Rodriguez, Inés Senghour, Francisco Olivas, dizajn tim Inženjeri: BOMA, Masala Consultors (strukturalni); Indus (postrojenja, akustika, budžet) Glavni izvođač: UTE Massana Klijent: Consorci d’Educació de Barcelona Vlasnik: Grad Barselona, BIM/SA Površina: 11,150m² Budžet: 13.6 miliona Datum završetka: Septembar 2017. konzole - idealan kontrabalans. Prozori na bočnim stranama zgrade imaju sklopljive škure koje su mali odraz domaćinskog uticaja, a keramički sloj na fasadi je tamno siv, što je odličan kontrast boji terakote na glavnoj fasadi. Uprkos kompleksnosti njenog dizajna, Pinos je koristila jednostavnu šemu u kojoj je ukrstila dvije mase L oblika oko glavnog atrijuma. Poravnjujući plazu sa bočnom ulicom na istočnoj strani, crvenkasti objekat ima fasadu od propustiljivih keramičkih škura koje su djelo poznatog lokalnog keramičara Toni Kumele. U zgradi se nalaze umjetnički ateljei i radionice čiji su ogromni prozori skriveni iza keramič-

Kompleksnost Piranezija Krila u kojima se nalaze ateljei i učionice okružuju centralni atrijum koji je ispresijecan mostovima poravnatim sa prozorima koji odaju utisak ulice. Studentski launč gleda na osvjetljeno dvorište a hodnici sa ulicama su ono što ga okružuje. Studio za slikare ima velike prozore iza keramičkih škura na fasadi. kog plašta. Ponos zgrade je i slikarski studio u uglu najvišeg sprata osvjetljenim svjetlošću sa sjeverne strane, plafonom od šest metara i galerijom. Siva keramička masa utapa se u blok iza radionica i pravi veliki zid atrijuma koji sadrži učionice koje gledaju na centralni prostor. Prolazi na suprot-

Skrojena urbano Zgrada se otvara ka bočnoj ulici na prizemlju. Krovovi koji se preklapaju dodatak su Bokeriji koje je Pinjos osmislila da sakrije otvorene tezge pijace. noj strani okrenuti su ka postojećim stambenim jedinstvima u kvartu. Atrijum je arhitektonski tour-de-force u samom srcu zgrade. Mostovi na različitim nivoima, raspoređeni tako da se u grupama izdižu naviše, od učionica do radionica, presjecajući prostor na gotovo svakom spratu. Duže strane atrijuma su masivne, kako bi ojačale karakter unutrašnjeg prostora kako u pogledu na unutrašnju ulicu sa ubušenim otvorima za prozore na učionicama, tako i duž hodnika krila u kojem su radionice. Gledajući na plazu sa jedne strane nalazi se izložbeni prostor, dok se metar ipo ispod njega nalazi studentski laundž sa ormarićima i radnim stolovima koje je dizajnirala Pinos. Oni imaju zaštićeniju poziciju ispod učionica sa prozorima koje gledaju na osvjetljeno dvorište. Atrijum ima direktno sunce tokom cijelog dana i to sa različitih strana. Gore, na visećim mostovima, hodnici sa otvorima prolaze kroz cijelu zgradu , završavajući se sa velikim balkonima na glavnoj fasadi, što je ideja koju je Pinos, kako sama kaže, uzete od umjetnika Gordon MattaClarka. Ovi mostovi daju kompleksnost inače prilično jednostavnoj cirkulaciji, obogaćujući doživljaj konstantnog kretanja studenata po zgradi. Naselje Raval bilo je prilično degradinirano tokom osamdesetih, važeći za mjesto kojim je vladao kriminal bez mogućnosti popravke. Sadašnja borba odnosi se na održavanje balansa između zahtjeva masovnog turizma - jeftine hrane, smještaja, koještarija i zabave, i uloge koju naselje ima kao živ dio vedrog grada. Projektima kakav su La Massana Fine Arts School i Plaza de la Gardunya, Barselona je pokušala pomiriti obje strane one kompleksne stvarnosti. Moćan dizajn arhitektice Pinos zauzeo je jasno mjesto na trgu, uspostavljajući komplekste ciljeve inerakcije.

ArtLab, Lausan, Švajcarska Kengo Kuma and Associates

ukratko i

nadugačko Smjela i u formi i u programu, nova zgrada namijenjena umjetnosti dramatična je najava eksperimentalnog programa Smještena u okviru kampusa švajcarske škole Polytechnique Fédérale de Lausanne (EPFL), Kengo Kumina ArtLab je elegantna, niska, srebrna zgrada koja gleda na jezero Ženeva i vijence Alpa u daljini. Šaljući jaku urbanu i arhitektonsku poruku, njena linearna forma presjeca lokaciju, ističući humanističku ulogu u ovom istorijsko tehničkom univerzumu. ArtLab je skorašnji dodatak sve većoj kolekciji zgrada visokog profi88

la - projekat studija SANAA - Rolex Learning Center i New Mechanics Hall Dominika Peroa. Ovaj projekat započeo je internacionalnim takmičenjem 2012. godine. Projektni zadatak zahtijevao je tri paviljona u kojima će biti smješten kafe, umjetnička galerija i izložbeni prostor. Rizikujući, Kuma je predložio jedinstvenu strukturu od 3000 m². Ovakva strategija ne samo da je bila kombinacija sve tri komponente pod jednim krovom već je i dala

veliki doprinos organizaciji haotičnog školskog kampusa. “Ovdje je bilo jako puno interesantnih zgrada ali nije bilo nikakvog reda.”, kaže Kuma. Uticaj ArtLab-a je u disproporciji sa njegovom velikom površinom. Elegantne proporcije zgrade, svega 6 metara širine na sjevernom kraju i 15 na južnom, i uzdignuti dio ka istoku, nježno vode pogled do sjajnog, sivog jezera i fantastičnih planina u pozadini. Za razliku od tipičnih kutijastih,

Dramatičan preklop Zgrada se izvija naviše u pravcu jugsjever. Na sjevernoj strani krov se dramatično preklapa. Ova zgrada stavlja u direktnu vezu projekte studija SANAA - Rolex Learning Center i New Mechanics Hall Dominika Peroa.

lima da prođu kroz samu zgradu. Ujedinjujući tri komponente, iznad prostora zgrade nalazi se 250 metara dug krov. “Želio sam jedan jaki segment, kišobran za sve pojedinačne elemente”, objašnjava Kuma. Napravljen je od savijenih površina koje je prilagođavaju širini zgrade, sa lijepim prelazima i kra-

jevima koji se uzduži naviše ili dramatično dotiču zemlju. “Nijsmo htjeli da se zgrada naprasno prekine kao presječeni hljeb,”, objašnjava Kumin partner Havijer Ruiz. Duž zapadnog dijela ArtLab-a, krov se tiho savija i obgrljuje zid, dok se sa istočne strane on završava sa produženjima koja služe kao

višespratnih zgrada karakterističnih za EPFL, ArtLab-ova tri stopljena dijela su nezavisna i jasno artikulisana. Počevši od sjevernog kraja zgrade, sekvenca počinje DetaSquare interaktivnom izložbenom salom za projekte nastale na fakultetu, nastavljaju se Art&Science paviljonom i završavajući se kafeom Montreaux koji poslužuje student-friendly hranu uz muziku sa poznatih festivala koju je digitalizovala škola EPFL. Između svakog diskretnog prostora ili mase, natkriveni trijemovi usmjeravaju kretanje u i izvan zgrade. Pored toga što služe kao individualni ulazi za sve jedinice zgrade, ovi trijemovi otvoreni su ka ukrštenim ulicama koje prolaze prostorom sa dvije strane, omogućavajući ljudima i automobi-

natkriveni prolazi. Štiteći studente od čestih kiša karakterističnih za ovaj kraj, istovremeno asocira i na japanske engawa trijemove - omiljeni Kumin detalj. Iako smio i skulpturalan, oblik krova rezultat je spoja unutrašnjih i spoljašnjih uslovnosti, uključujući i četiri ipo metra visok izložbeni prostor, vozila kamiona koji prolaze zbog zgradu, pristup vozilima hitne pomoći. Četvrtasti crijep, uvezen iz Španije, prekriva krov, što je kulturan naklonšvajcarskom standardu. Podsjećajući na kožu ribe, kamene ploče pod uglom od 45 stepeni, prilagođavaju geometrije krova. Pedeset sedam gotovih okvira, razmaknutih oko četiri metra jedan

Unutrašnja toplina Stepenište se uzdiže do pjace Esplanade sa DataSquare trga. koji se nalazi djelimično pod zemljom. Unutar Art & Science paviljona, LED spot svijetla uperena su sa plafona. Vani, LED rasvjeta postavljena na različitim visinama daje vertikalno svjetlo na pod nezavisno od drugačije visine i površine tla.

od drugog, pokrivaju zgradu cijelom dužinom, noseći istovremeno i krov. Sastavljani od stubova i greda, svaki ram zatvara istu sekciju ali različitu visinu u zavisnosti od nepravilnosti krova. Svi su napravljeni od sendviča čeličnih greda i drvenih obloga. Olakšavajući metalnu konstrukciju, i figurativno i bukvalno, okrugli usjeci ono su što dopušta da toplina drveta bude vidljiva. Ramovi koji su ujedno i zidovi eksterijera popunjeni su debelim staklenim panelima ili panelima od sive smrče. Smrča je odležala dovoljno da bude smrečena neravnomjerna diskoloracija. Ovakvi paneli od smrče korišteni su i za unutrašnju stranu krova vidljivu iz enterijera, koja je opet u idealnom sukobu sa metalnom konstrukcije. Arhitekte zadužene za

Sukob drveta i metala Ramovi koji su ujedno i zidovi eksterijera popunjeni su debelim staklenim panelima ili panelima od sive smrče. Smrča je odležala dovoljno da bude spriječena neravnomjerna diskoloracija. Ovakvi paneli korišteni su i za unutrašnju stranu krova vidljivu iz enterijera, koja je opet u idealnom sukobu sa metalom konstrukcije. enterijer, odlučile su se za minimalni pristup, birajući bijele gipsane table za pregrade i polirani beton za pod. Za razliku od tipičnog Kuminog pristupa u drugim projektima, delikatni detalji i dekorativne površine su namjerno izostale. Ovog puta, Kuma je bio za nečim drugim: dramatična i smjela, zgrada ArtLab ostavlja svoj trag u jednom odlučnom potezu. Otkrivena struktura postala je ornament sam za sebe a njena racionalna konstrukcijska metodologija postala je prosvjetna alatka škole inače poznate po inženjerima sljedeće generacije. Dosljedna svom imenu, ArtLab je mjesto za umjetnost ali i laboratorija za učenje.

Lewis Arts Complex, Prinston, Nju Džersi, SAD Steven Holl Architects

izbalansirana

kompozicija Muzički uticaji i klasične proporcije ono su što je oblikovalo ovo kreativno i dramsko umjetničko zdanje Steven Holl Architects (SHA) sagradili su neke od najmaštovitijih zgrada u posljednjoj dekadi. Nekoliko od njih su projekti univerziteta uključujući i projekte dragulje za Univerzitet Ajova. Posljednji dodatak

živopisnom portfoliju otvoren prošle godine, je i zgrada Visual Arts. Teoretski, njegov posljednji projekat kompleksa Lewis Arts u Prinstonu imao je sve sastojke za fenomenalnu zgradu - oduševljenog klijenta,

robusni program, dobru lokaciju i temu blisku arhitekti. Ali i jedan veliki izuzetak - loše izveden posao. Prinston odavno uživa reputaciju jednog od najelitnijih obrazovnih centara u SAD. Posljednjih godina,

univerzitet je poklonio veliku pažnju kreativnim i dramskim umjetnostima koje su kroz istorijat uvijek bile manje ozbiljno prihvatane od drugih akademskih jedinica. Planovi za namjenski kompleks na zapadnoj strani kampusa posvećeni su sve većem broju studenata pozorišta, plesa, muzike, slikarstva i kreativnog pisanja koji su do sad bili razasuti po cijelom kompleksu. Prije nego li je mogla započeti izgradnja Lewis Arts kompleksa, najvećeg ikad projekta na kampusu u istoriji Prinstona, morala je biti uklonjena vozna stanica i mali voz koji je spajao kompleks sa tranzitnom linijom Nju Džersi. Nova stanica, koju je osmislio Rik Roj, sada se nalazi dijagonalno od kompleksa i služi kao ulaz u kampus. Holov red zgrada, okrugla na zapadnoj strani koja je dom pozorišnim i

plesnim studentima, visoka centralna koja je centar za vizuelne i književne odsjeke, i kockasta struktura na istočnoj strani namijenjena muzičkom odsjeku. Izlazeći sa stanice, posjetilac može ući u Lewit kroz veliki unutrašnji forum koji povezuje cijeli kompleks ili uzdignuto stepenište do spoljnjeg nivoa plaze koja ima veliki reflektivni bazen oko kojeg se nalaze tri zgrade koje čine kompleks. Ako raspored izgleda poznato - to nije slučajno. Hol ga je i modelovao po Mikelanđelovom Kapitolu u Rimu, ne samo ugledajući se na plan već i na uzvišenje. Kako bilo, u Prinstonu, Holove betonske mase, potpuno urađene od svijetlog krečnjaka iz starog rimskog rudnika u Lećeu, ostavljaju utisak kao da tu nisu trebale da budu, uprkos okruženju od teških i bogato ukrašenih postojećih univerzitetskih zgrada. Iako su savremeni dodaci istorijskim strukturama nešto veoma atraktivno, u ovom primjeru to je prilično inferiorno zbog kvaliteta same konstrukcije. Ovakve Holove fasade djeluju neartikulisano i nekarakteristično za Prinston i samog Hola koji se nikad nije plašio eksperimentisanja sa formom i materijalima. Sa druge strane, koliko god da je spoljašnji izgled grub i jednoličan, u unutrašnjosti iznenađuje, ponekad i prekomjerna, upotreba materila i ideja. U svakoj od tri zgrade, prisutni su drugačiji elementi što je opravdano pokušajem davanja snažnog identiteta svakoj pojedinačnoj strukturi i jedinici. U prostoru foruma, namjerno sagrađenog nenamjenskog prostora, prisutno

Arhitekta: Steven Holl Architects Inženjeri: Arup (strukturalni, m/e/p); Vanasse Hangen Brustin (javni); R.W. Sullivan Engineering (kod); Front (fasada); IBA Consulting and Engineering (vodonepropusnost) Konsultanti: Michael Van Valkenburgh Associates; Auerbach Pollack Friedlander; Arup; CMS Glavni izvođač: Turner Construction Klijent: Princeton University Dimenzije: 13,500 m² Budžet: nepoznat Datum završetka: Octobar 2017. Kapija kampusa Na sjevernoj strani nalazi se kula umjetnosti. Dolazeći iz pravca nove vozne stanice, moguće je ući u kompleks sa južne strane. Zastakljena muzička zgrada otkriva svoju ritmičnu kompoziciju od visećih drvenih kutija.

je mnoštvo različitih obrada, od tamnih i hrapavih drvenih podova i zona za sjedjenje sa namještajem različitih boja i zidova. Kružno “igrajuće” stepenište, inspirisano pokretom u plesu, napravljeno je od komada perforiranog metala a visoko smješteni krovni prozori iznad reflektuju pokrete vode iz bazena iznad odajući blagi i umirujući efekat na površine stepeništa. Najuspjelija od tri strukture je ona 93

Kameno hladna Različite mase, uključujući i okruglu u kojoj s nalazi teatar, imaju fasadu od svijetlo obojenog krečnjaka. posvećena muzici. Naročito je mjerljiv njen uspjeh kada se posmatra nezavisno od druge dvije zgrade. Hol već nekoliko godina predaje sa kompozitorom Rafaelom Mostelom na predmetu Arhitektonika muzike. Taj muzički uticaj ovdje se jasno vidi. Ulazak u muzičku zgradu podsjeća na ulaz u neki instrument. Sirovi, betonski zidovi, podovi i plešuće stepenište u harmoničnoj su poziciji sa drvenim boks kancelarijama i sobama za probu. Za potpunu muzičku izolaciju, ove sobe praktično vise sa plafona a ritmična kompozicija tih visećih kutija vidljiva je kroz potpuno zastakljenu fasadu. Ovo je ujedno jedan od najzanimljivijih djelova projekta.

pristaje u nekim elementima kompleksa ali jednako insistiranje na kombinaciji i integraciji materijala, tekstura i površina bilo bi ono što bi značajno unaprijedilo kvalitet ovog kompleksa.

Još jedna snaga projekta leži u njegovoj poroznosti kada su u pitanju i otvorenost za poglede sa različitih strana na i u zgradu i bezbroj opcija za kretanje po kompleksu i ka ostalim djelovima kampusa. Hol je pažljivo uzeo u obzir istorijske zgrade u drugim zonama kampusa pa se između ostalog poklapaju i visine pojedinačnih zgrada. Dijametar okrugle strukture koja sadrži teatar nalik je hali Alexander, koja je dom prinstonskom orkestru. Naglašavanje dimenzija, proporcija i kompozicije veoma dobro

Živi kontrasti Zid sa reljefom plana kompleksa. Krovni prozori iznad foruma reflektuju pokret vode u bazenu iznad. Drvetom obgrljene sobe za probe, praktično vise sa plafona a ritmična kompozicija tih visećih kutija vidljiva je kroz potpuno zastakljenu fasadu.

Back Country House / LTD Architectural Design Studio

savremena koliba

u sred šume Priredila: Sandra Vahtel

U srcu arhitektonske prakse Dejvida Maurisa nalazi se želja da dobar dizajn spoji sa pristupačnošću. Projekat LTD Architectural Design Studio iz Aucklanda konstruiše građevine koje obuhvataju ruralno i priobalno okruženje Novog Zelanda. Tako je i sagrađena dvospratna kuća čija namjena je da ostvari blisku vezu sa okolinom koja je okružuje. Smještena u sakrivenoj oblasti obrasloj šumom, kuća predstavlja jedinstveni izraz novozelandske kolibe. Prostorije koje su otvorene i spojene daju magičnu notu kući.

Kuća se nalazi u mjestu Puhoi, 40 metara vožnje sjeverno od Aucklanda. Ona predstavlja inpretaciju novozelandske gradske kolibe, jednostavni zakloni koji se mogu naći u divljini i mogu biti naseljeni. David Maurice, koji je vodio projekat sagradio je kuću za svoju porodicu. Na prizemlju se nalaze dnevni boravak,

kuhinja, trpezarija, koji se dalje produžavaju na trem koji služi kao produžetak prostorijama za dnevni boravak. Kuća je napravljena kao otvorena struktura sa jednim nivoom kuće koji služi za dnevne aktivnosti, dok se u dograđenom dijelu nalaze spavaće sobe. Uz pomoć integrisanih staklenih vrata koja vode ka spoljašnjosti, prostranom

tremu i vanjskom kaminu. Na taj način kuća poboljšava vezu među porodicom, kao i njihovu vezu sa okolnim ruralnim područjem. Ispred kuće se nalazi veliki trem sa betonskim kaminom i potopljenim kadama, koje gledaju na dolinu. Kada nijesu u upotrebi kade imaju prekrivač koji ih sakrivaju. Ovaj pokrivač takođe može

služiti kao vanjski sto oko kojeg ukućani sjede direktno na tremu na jastucima i nogama unutar praznih kada. Odmah uz trem se nalazi dnevna soba koja se otvara na dvije strane. Iza dnevne sobe se nalaze kuhinja i trpezarija. Minimalistički bijela kuhinja i stolice za ručavanje nalaze se u tonu sa bijelim zidovima. Pored trpezarije se nalazi klizajući zid koji kada se otvori otkriva otvorenu dječiju sobu i igraonu, kao i izlaz na drugi dio otvorene zone. Pored stola za ručavanje nalazi se red stepenica u kojima se nalazi skriveno osvjetljenje, koje pojačava intezitet dizajna stepenica. Drvene police za knjige nalaze se uz stepenice koje vode sve do međusprata. Na vrhu stepenica nalazi se ugradni toalet i mali prostor za predah. Glavna spavaća soba 98

smještena je na spratu između dnevne sobe i dječije spavaće sobe. Jednostavna paleta boja drveta i bijele boje iskorišćena je uz krovni prozor dodajući prirodno svijetlo tokom dana. Međusprat je mjesto za spavaću sobu. Četiri krovna prozora postavljena su iznad kreveta, koja su samo djelimično sakrivena od kosog krova. Iza kreveta se može vidjeti dnevna soba koja se nalazi ispod. Suprotno od kreveta nalazi se jednostavan sto za dvoje postavljen ispod velikih prozora crnih okvira, kako bi se u potpunosti moglo uživati u pogledu. Zahvaljujući velikom radnom stolu, spavaća soba postaje i velika kancelarija za rad. Na ovaj način se stvorila bolja veza između samih prostorija, kao i veza sa prirodnim okruženjem. Obimna upotreba lokalnog drveta

Na terasi se nalazi veliki kamin, tako da se veranda može koristiti tokom čitave godine, dok dvije kade smještene na terasi služe za kupanje ukućana napolju. U susjednom dodatku na prizemlju nalaze se kupatilo i tehnički objekti.

100

macrocarpa unutar i spolja, pasivno grijanje i ventilacija i izolacija visokih performansi, čini da kuća slabo utiče na okolinu. Približni prirodni materijali bez napora spajaju kuću sa okruženjem, dok se pocinkovano gvožđe koristi za ojačavanje estetike. Prostor u kojem se boravi u potpunosti se otvara na dvije strane. Ovakav

izgled prostora odaje utisak kao da se radi o spoljnoj prostoriji. Enterijer se suprostavlja ravnovjemerno teškim teksturama i dobro povezanim drvetom sa spratom dajući čistobijele oštre površine. Završne obloge su odsutne iz detaljnog opisa jer se drvo jasno i iskreno ukršta sa bijelim površinama, a visok stepen izrade je bio potreban da

bi se postigao željeni rezultat. Glavna paleta boja je dvobojna sa toplinom lakirane macrocarpe, koji ostavlja mat bijele površine dok se u međuvremenu mat crne svjetlosne armature odlično slažu sa stolarijom kako bi naglasile shemu. Jednostavnost palete boja pruža osjećaj spokoja koji djeluje kao dobrodošla pozadina u odnosu na ponekad haotične dane ove mlade porodice. Kuća je dobila i nacionalnu nagradu, gdje su sudije spoljašnji izgled opisale kao inteligentan projekat uz veoma vješto korišćenje materijala. Unutrašnjost kuće je opisana kao prostor pun osjećanja mira i čistoće, ispunjen filtriranom svjetlošću što čini prostor rajskim u odnosu na divljinu koja je okružuje. Svi prostori u kući su multifunkcionalni i mogu se prilagoditi, a detalji pokazuju visok stepen vještine koji se prenosi u izgradnju. Pasivno grijanje i ventilacija, kao i izolacija visokih performansi, čine kuću kao malu životnu sredinu.

LTD Architectural Design Studio sa glavnim arhitektama Dejvidom Maurisom i Džozefom Longom počeo je sa radom 2008. godine s idejom da povećaju standard dizajna u lokalnoj okolini. Od tada su radili na nevjerovatnim mjestima kako bi sagradili zgrade koje reflektuju karakter ljudi koji žive u njima, kao i okolinu u kojoj se građevine nalaze. Dizajniraju sa osjetljivošću na fizički i kulturni kontekst lokacije,

koristeći prirodne materijale i završne obrade gdje je to moguće, sa fokusom

na snažne i elegantne detalje. U studiju radi ekipa iskusnih arhitektonskih dizajnera i tehničara, kako bi radili na novim stambenim i komercijalnim projektima. Većina njihovih projekata sastoji se iz tri faze: konceptualni dizajn, razvojni dizajn i građevinsku dokumentaciju, detaljne arhitektonske planove. Dobitnici su velikog broja nacionalnih i internacionalnih nagrada.

London eye Pogled na London sa 135m visine Pripremila: Sandra Vahtel

Londonski točak, poznatiji pod nazivom Londonsko oko (London eye) predstavlja najpopularniju turističku atrakciju glavnog grada Velike Britanije. Pogled od 360 stepeni sa kojeg su jasno vidljive mnoge značajne građevine grada, kao što su Bakingamska palata, katedrala sv. Pavla, Parlament, Big Ben i mnogi drugi zvanično je otvoren 1999. godine u čast početka novog vijeka. Točak je napravljen od čelika i visine je 135m sa rasponom 424 m. Ima 32 putničke kapsule, koje su proizvedene u Francuskoj i obložene dvostrukim zakrivljenim italijanskim laminiranim staklom. Točak se rotira konstantnom brzinom od 0,26m u sekundi - jedna vožnja traje 30 minuta. 102

Londonsko oko predstavlja prvi točak koji je napravljen iznad vode.

Arhitektonski dvojac David Marks i Julia Barfield 1993. godine prijavili su se na konkurs otvorenih ideja za dizajniranje milenijumskog zaštitnog znaka grada Londona. Nažalost, njihov dizajn za najveći svjetski točak u srcu Londona nije prošao, kao ni ideje ostalih kandidata. Nakon odbijanja, arhitekte se nijesu predavale i osnovali su svoju firmu sa samo jednim ciljem, a to je da njihova ideja postane stvarnost. Kada je časopis Evening Standard pisao o njihovim naporima i neodustajanju od ideje, kontaktirala ih je aviokopanija British Airways koja je sponzorisala njihov rad i pomogla im da san postane realnost. Londonsko oko predstavlja prvi točak koji je napravljen iznad vode. Razvijan i građen od strane kompanije iz Norveške, točak služi kao imitacija rešetkastog točka bicikla i predstavlja jedinstveni dizajn ove vrste. Prateći prvi neuspješni pokušaj podizanja točka 9. oktoba 1999. zbog neuspješne sigurnosne provjere, struktura je pod-

ignuta na prvobitnu poziciju sledećeg dana. To je bila najveća struktura koja je podignuta iz horizontalnog položaja u vertikalni.

Gradnja konstrukcije Djelovi čeličnog okvira trougaone rešetkaste konstrukcije slagani su na mjestu montaže. Prije zatvaranja kruga, u središte su postavljeni osovina i glava točka i na taj način se središte vrti oko osovine na dva velika ležaja, što je omogućilo glatku rotaciju točka. Točak se sastoji od 32 kapsule što simbolično predstavlja broj londonskih opština. Kapsule su numerisane od 1 do 33, bez broja 13 za sreću. Na osovinu je s kopnene strane pričvršćen A-okvir koji je spojen zglobno jer je tako zahtjevala odabrana metoda podizanja točka, a oslonjen je na stope stuba. Čelični okvir točka i trougaona konstrukcija sastavljena je od okruglih cijevnih profila. To je lanac sa

64 piramide s bazama s donje strane, a polovina piramida nosi gondole na vitkom cijevnom osloncu. Okvir je visok 135 m i ima raspon 424 m. Sastoji se od po jedne unutrašnje i dvije spoljne tetive, koje su međusobno spojene elementima K-tipa. Središnji djelovi točka izrađeni su od livenog čelika. U sredini točka sa svake strane projektovana je po jedna prirubnica, na koju su uklopljene 32 zatege i 8 rotirajućih kablova. Na središte se nastavlja osovina i to tako da se jednostavno može mijenjati bez rastavljanja točka pa i pod krajnjim okolnostima kada bi jedan od dva valjkasta ležaja pao. Osovina je izrađena iz 8 komada, duga je 23 m, debljine zidova od 400 mm i smještena je u središte okvira točka. Na taj način je dobijen rezultat da se središte točka vrti oko osovine preko dva velika ležaja. Osovinu, s kojom je točak spojen zglobno, podupire na visini od 68 m. Noge A-okvira drže dva stuba prečnika 3 m i debljine zida 40 mm. Noge su na

103

središta oko osovine, a zatege spajaju unutrašnju tetivu sa središtem. Poduprti kablovi između središta i okvira točka nose težinu tog okvira i prenose sile vjetra s okvira na osovinu i središte točka. Kablovi su galvanizovani spiralni namotaji prečnika 60 i 70 mm. Nivo napetosti u kablovima odabran je na osnovu petpostavke da se ne bi trebao pojaviti nezategnuti dio kabla tokom kombinacije vlastite težine, dodatnog opterećenja i opterećenja vjetrom, čak ni nakon očekivanog puzanja spiralnih kablova. Svi su kablovi osigurani prigušivačima kako bi se spriječile vibracije uzrokovane nestacionarnim strujanjem pri posebnim brzinama i u graničnicima lukova. Kabine su pričvršćene sa po dva kružna prstena na vanjski dio okvira točka. Sa spoljašnjih strana prstenova nalaze se elementi poluelipsoidnog oblika, dok su između prstenova ravni profili. Svaka kabina ima motorizovani stabilizatorski sistem koji je cijelo vrijeme održava u vodoravnom položaju. Teška je 10 tona i može primiti 25 putnika. Platforma za ukrcavanje smještena je ispod točka. Vertikalno na platformu sa svake strane smještena su dva mosta rešetkaste konstrukcije koji vode do pristaništa. Točak se kontinuirano okreće četvrtinom prosječne brzine hoda (0,26 m/s) i time dopušta neometan ulazak i izlazak putnika. Tornjevi su smješteni u rijeci s obje Feriksonov točak: komparavcija

stopama stubova visokih 11 m. Kako bi se postigao efekat vitkosti stubova izrađene su kao pločice od konstrukcijskog čelika i ispunjene armiranim betonom. Postavljene su na tešku podzemnu poprečnu gredu preko koje se opterećenje spušta na betonske 104

temelje. Kablovi su poduprti da bi mogli nositi čelični okvir i spriječiti izvijanje, a prenose opterećenje s okvira na središte točka. Rotirajući kablovi spajaju spoljašnji dio okvira sa središtem točka. Glavni zadatak ovih kablova je okretanje

Danas je Londonsko oko zaista pravi simbol svoga grada, a uočljiv je i tokom noći jer je osvijetljen s više od 640 štedljivih LED sijalica.

strane ukrcajne platforme, a na njima je glavni pogonski sistem koji upravlja točkom. Pristanište je sastavni dio projekta Thames 2000. i dugo je 100 m, a s obalom je povezano pomoću dva mosta. Uloga pristaništa je prihvatanje putnika s brodova za London Eye koje ga ujedno štiti od udara. Projektovano je da može prihvatiti udar od 12 MJ (megadžula) energije u slučaju sudara. Dodatnu zaštitu od sudara predstavljaju dva plutajuća kraka na krajevima pristaništa koja sprječavaju udar riječnih brodova. Brod ih u udaru ne može proći nego ostaje plutati. Glavni materijal korišćen u izradi je ugljenički čelik. Za zavarivanje

Kabine su pričvršćene sa po dva kružna prstena na vanjski dio okvira točka. Sa spoljašnjih strana prstenova nalaze se elementi poluelipsoidnog oblika, dok su između prstenova ravni profili. Svaka kabina ima motorizovani stabilizatorski sistem koji je cijelo vrijeme održava u vodoravnom položaju. Teška je 10 tona i može primiti 25 putnika. korišćene su dvije različite vrste materijala, žica i kabal na zadnjoj strani. Baza je pod kompresijskom podrškom, koja se sastoji od hiljada tona betonskih stubova. Najvažniji materijali su

korpa, čelične cijevi i osovine, napravljene od osam malih dijelova koje su kasnije bile proizvedene u topljeni čelik preko kompanije Skoda Steel. Gradnja Londonskog oka predstavljala je pravu evropsku saradnju. Kabine su napravljene od stakla, čelika i alumunijuma i unutra postoji air- condition. Sagrađene su u Francuskoj, u kompaniji specijalizovanoj za izgradnju liftova. Laminirani stakleni paneli siječeni su u Italiji. Svaka kabina zaštićena je sa tri sloja stakla i zakrivljenog laminiranog optičkog kvaliteta sa minimalnim elementima konstrukcije. Napredni pogonski mehanizam 32 nosi rolere od čelika obložene poliuretanom, specijalnim amortizerima 64, 28 čeličnih opruga i gumenih spojeva. Centralno okretanje dužine 23m i 335 tona je bilo stručno i proizvedeno u Češkoj sa ležajevima iz Njemačke. Noge u obliku A, težine 310 tona, koje podržavaju cijelu konstrukciju i čelični točak, napravljene su u Holandiji.

Četvrta po veličini građevina u Londonu London Eye je s visinom od 135 metara, nakon One Canada Squarea (235 m) iz 1991.,Towera 42 (183 m) iz 1980. i BT Towera (177 m, s antenom

105

191 m) iz 1974. Sadašnji Millenium Wheel ili London Eye bio je dugo vremena najviša takva konstrukcija na svijetu. Nadmašili su ga 2006. Star of Nanchang u Kini sa 160 m visine, 2008. Singapore Flyer sa 165 m a grade se i Dubai Eye sa visinom od 210m i New York wheel sa 190m.

Ferisov točak Za potrebe svjetskog sajma 1893. godine u Čikagu, povodom obilježavanja 400. godišnjice Kolumbovog otkrića Amerike, organizatori su željeli da naprave nešto što bi bilo dostojno Ajfelovom tornju. Glavni projektant izložbe Denijel H. Bernam tvorac citata: “Ne pravite male planove. Oni nemaju magiju i vjerovatno neće biti realizovani. Pravite velike planove, ciljajte visoko…”, imao je poteškoće da “osmisli” nešto jedinstveno, originalno i smjelo, kada se pojavio 32-godišnji Feris koji je sljedećeg dana Komitetu

Rotirajući kablovi spajaju spoljašnji dio okvira sa središtem točka. Glavni zadatak ovih kablova je okretanje središta oko osovine, a zatege spajaju unutrašnju tetivu sa središtem. Poduprti kablovi između središta i okvira točka nose težinu tog okvira i prenose sile vjetra s okvira na osovinu i središte točka. Kablovi su galvanizovani spiralni namotaji prečnika 60 i 70 mm 106

iznio svoj prijedlog skiciran na salveti. Komitet je bio zgranut veličinom točka i činjenicom da je čelične konstrukcije. Poslije prvog odbijanja te ideje i proglašavanjem Ferisa za ludaka, Komitet je nekoliko nedelja kasnije prihvatio prijedlog. Početni kapital uložen u njegovu izgradnju iznosio je 400.000$.

Z a n i m lj i v o s t i: • Vreteno koje drži strukturu točka je dugo 23m što predstavlja visinu devet klasičnih londonskih crvenih telefonskih govornica. • Čvorište i vreteno teže 330 tona što je ekvivalentno 49 dvospratnih autobusa i 20 puta teže od Big Ben-a. • Londonsko oko dopremljeno je na rijeku Temzu u fazama i sastavljen je na Južnoj strani rijeke. Bilo je potrebno nedjelju dana da se podigne iz horizontalnog u vertiklani položaj, onakav kakvog ga sada znamo. • 32 kapsule su postavljene na točak za samo 8 dana. Deceniju kasnije one su unaprjeđene sa klima i ventilacijskim uređajima. I pretpostavlja se da će ovako unaprijeđene trajati još deset godina. • Jedna stvar koja razlikuje London eye od Ferisovog točka je činjenica da je London eye konzolni, tačnije podržan je samo sa jedne strane.

Sama ideja panoramskog točka predstavljala je inženjersko čudo. Kada je izgrađen, Ferisov točak bio je visok 80,4 metra sa čeličnim kulama visine po 42,7 metara, povezane osovinom od 13,7 metara. Na otvaranju 21. juna 1893. godine panoramski točak je postao centralni, nezaobilazni dio svjetske izložbe. “Panorama” je prvog dana pošto je postavljena, prevezla 38.000 posjetilaca, u 36 kabina koje su mogle da prime po 40 ljudi ako su sjedeli, odnosno 60, ako su stajali.

pejzaĹžna arhitektura/crna gora

Bulevar kralja Aleksandra- partaja

Partaja nestanak i transformacija 108

ta, ali kao zajedničke prostorije. Obično se u dvorištu nalazila i česma, centralni dio dvorišta, koja je, kao i sve u unutrašnjem slobodnom prostoru, bila zajednička za sve stanare. Svaki objekat bio je sa dvije strane, bočne, spojen sa susjednim, a slobodna fasada je najčešće bila samo ona dvorišna, dok se zadnja fasada oslanjala na susjednu parcelu sa istim tipom objekta. Nešto luksuzniji tip partaje je bio takav da su pojedini individualni stanovi imali i malu terasu, što je bilo karakteristično u gradskom jezgru, i nije bilo zastupljeno u siromašnijim djelovima grada. Unutrašnja organizacija individualnih objekata - stanova bila je skromna, postojale su najčešće samo dvije prostorije- soba i kuhinja, koja je postajala centar porodičnih zbivanja ali i društvenih okupljanja u kući. Napisala: Danica Mihaljević Davidović, diplomirani inženjer pejzažne arhitekture Pejzažni arhitekta u Studiju Synthesis i CAU, centar za arhitekturu i urbanizam,Podgorica

Partaje su vid prostorne organizacije parcele, sa prizemnim kućama formiranim po obodu parcele, i većim brojem stanova, zajedničkim dvorištem, karakteristične za Beograd, kao oblik sirotinjskog stanovanja. Parcele na kojima su formirane partaje karakteriše izuzetno pravougaoni oblik, uske su i dugačke, sa po pravilu slobodnim središnjim, unutrašnjim prostorom. Individualni stanovi partaja nijesu imali sopstvena kupatila, već su ona bila formirana kao zajednički, tzv poljski klozeti, ili su bili integrisani u fizičku strukturu objeka-

Ulica Braće Ribnikar, Zvezdara- karakteristična česma u centru dvorišta

Socijalni aspekt i društveni odnosi Partaje jesu bile vid sirotinjskog ili polusirotinjskog stanovanja, ali se bar za centralne gradske zone (Palilula, Zvezdara, Vračar, Voždovac) ipak može reći da su bile dio života prave radničke klase, a ne puke sirotinje. Partaje su u ovim djelovima grada bile najčešći vid urbanog uređenja, formirane uglavnom između dva rata, kao posljedica ubrzanog priliva stanovništva u grad, koji je većim dijelom bio iz siromašnijih društvenih staleža. „Usljed takve socijalne strukture, stambena izgradnja se velikim dijelom oslanjala na skromne materijale, skučene površine stanova i slabe higijenske sadržaje, a tu i tamo su nicala ostrva luksuznih zgrada, palata i vila“ (Vuksanović- Macura, 2016:17). Ovakva organizacija života, uslovljena fizičkom upućenosti stanovnika jednih na druge, nosila je sa sobom i specifične društvene odnose. U dvorištima partaja odvijao se život- ili bolje reći suživot njenih stanovnika. Ljudi su bili upućeni jedni na druge u svim životnim sferama. Kako su čitave ulice bile formirane od većeg broja ovih jedinstvenih mikro društvenih zajednica, tako se širio obim prijateljstava ali i neprijateljstava među stanovnicima. Život se ustvari odvijao na otvorenom, slobodnom uličnom frontu. Ljudska empatija bila je prirodni slijed ovakvog načina života, čime se rijetko mogu pohvaliti današnji

Današnje tendencije u pejzažnoj arhitekturi vraćaju savremene projektante tim davno zaboravljenim vrstama, pa se tako u modernim gradskim četvrtima svjetskih gradova mogu vidjeti i različite vrste ukrasnih trešnji i badema ( fam: Prunus), cijenjenih zbog svog izuzetnog cvjetnog efekta u proljeće. Popularne su i razne vrste jestivih ukrasnih biljaka iz fam: Brassicacae i fam: Amaranthaceae. stanovnici višespratnica, u kojima je upućenost na sopstveni život toliko izražen da često stvara potpuno otuđene i sebi okrenute ljude. Upravo je tu spontano nastala organizacija partaja, sa zajedničkim korišćenjem prostora i slobodnim površinama unutar dvorišta, uslovila ove društvene odnose, koji polako nestaju u savremenom gradskom životu.

Urbanizacija i transformacija Transformacija partaja sve većom urbanizacijom započinje još krajem

Zvezdara- partaja sa česmom karakteristična centru dvorišta 109

Tipične parcele sa partajama, zelenilom I česmom u dvorištu

teži bar u centralnoj gradskoj zoni. Postoje i svjetliji primjeri transformacije partaja, gde su moćniji investitori bili u mogućnosti da kupovinom nekoliko parcela partaja tipa, omoguće primjereniju izgradnju. U tim slučajevima formirane su višespratnice kao objekti u nizu, stilski povezani ili potpuno jednoobrazni, koji izlaze na regulaciju ulice, ostavljajući iza sebe slobodne, otvorene površine. One su uređene kao zelene površine sa pratećim sadržajima (dečija igrališta, platoi, urbani mobilijar...), iako najčešće formirane iznad podzemnih garaža. Formirajući takve površine mogu se ponovo stvoriti uslovi za međusobno povezivanje ljudi i uspostavljanje takvih društvenih odnosa u kojima je čovjek okrenut ka čovjeku. Time se pokazuje da transformacija grada nije samo estetska kategorija, već ona nosi sa sobom i socijalnu, društvenu transformaciju- grad je ipak živi organizam.

Partaje i biljne vrste- nestanak, obnova i značaj Parcele sa partajama I mogućnost njihove transformacije sa prikazanom nadzemnom I podzemnom građevinskom linijom novih objekata 20. vijeka, ali one ipak odolijevaju sve do početka posljednjeg naleta urbanizacije, kada se u roku od petnaestak godina Beograd intenzivno izgrađuje, a ne može se baš sa sigurnošću reći i urbanizuje. To je zato što urbanizacija podrazumijeva pozitivan pomak u transformaciji grada ali i njegovih stanovnika, što nije uvek bio slučaj u Beogradu, pogotovo u poslednje dvije decenije. Pod pritiskom da se na minimalnom prostoru ostvare maksimalni kvadrati stambenog prostora, uske i dugačke parcele partaja transformišu se u visoke, dugačke nizove višespratnica, potpuno neprimjerenih za taj oblik parcele, a još manje za profil ulica u kojima se grade. Na taj način formiraju se u uskim, krivudavim ulicama Palilule, Zvezdare, Voždovca i Vračara kanjoni višespratnica, koje su u velikoj mjeri potpuno izmijenile uličnu atmosferu. Ovakvi prostori postaju negostoljubivi, mračni, a osim luksuzom materijala koji asocira na viši društveni stalež, ne doprinose ništa gradskoj atmosferi. Iako siromašne, oronule partaje ne treba zauvek da ostanu dio central110

nih, ali i perifernih gradskih zona. Njihova transformacija mogla je biti primjerenija urbanom obrascu koji bi iziskivao i drugačije društvene odnose, a istovremeno i opravdavao visoki kvalitet izgradnje, kome se

Unutrašnji, slobodni prostor u dvorištu bio je ozelenjen dekorativnim vrstama drveća i žbunja, ali više su bile zastupljene različite vrste voćki. Tako su beogradske partaje do prije deceniju- dvije bile pune stabala oraha, džanarike, šljive, smokve, duda, dunje, kruške, badema, trešnje, višnje, ali i dekorativnih vrsta karakterističnih za prošla vremena- tisa, jorgovan,

Rtanjska ulica, Zvezdara- netipično veliko dvorište partaje sa započetom transformacijom u pozadini

šimšir, ruža, hortenzija, jagoda... Nestanak partaja značio je i nestanak ovih biljnih vrsta. Centralne gradske zone ostaju bez svojih dvorišta tipa partaja, a zelenilo kao isključivo javna kategorija- drvoredi, parkovi, skverovi ostaje uskraćeno za ove i slične vrste. Međutim, to ne mora da ostane tako i u budućnosti. Današnje tendencije u pejzažnoj arhitekturi vraćaju savremene projektante tim davno zaboravljenim vrstama, pa se tako u modernim gradskim četvrtima svjetskih gradova mogu vidjeti i različite vrste ukrasnih trešnji i badema ( fam: Prunus), cijenjenih zbog svog izuzetnog cvjetnog efekta u proljeće. Popularne su i razne vrste jestivih ukrasnih biljaka iz fam: Brassicacae i fam: Amaranthaceae. Individualnim i svjesnim pristupom, ulažući napor da se stare vrste sačuvaju u gradovima, na nama je da ovakve ciljeve i ostvarimo. Ali prije svega, da i sami postanemo svjesni da gubitak ovih vrsta nije samo estetski gubitak, već i gubitak izvora hrane, pa i staništa za mnoge životinjske vrste, prije svega

Zvezdara- iseljeno dvorište partaje spremno za transformaciju

Zvezdara- partaja bez slobodne zelene površine delimično transformisana

mjeri promijeni taj trend, te da se mnoge javne zelene površine umjesto sterilinih travnatih površina pretvore u nova staništa, savremenog izgleda, ali sa mnogo dubljom i svrsishodnijom porukom (edukacija, stanište, raznovrstnost vrsta, izvor hrane). Možda još uvijek suviše napredno za nas, ipak ću se osvrnuti na još jedan pokret u svijetu, gdje se veliki gradovi okreću proizvodnji voća za socijalno ugrožene slojeve stanovništva, a sve u granicama skučenih gradskih uslova. Time je započela transformacija uličnih drvoreda i uopšte gradskih zelenih površina u gradske voćnjake koji su dostupni svima. Ako postoji svijest i volja, kako nas projektanata tako i naših građana, onda napor ka očuvanju pomenutih vrsta zaista dobija svoj smisao. Transformacija urbane matrice grada je neizbježna, isto tako i zelene matrice, ali ona ne mora podrazumijevati i drastični gubitak vrsta, staništa i biodiverziteta u gradu uopšte.

Zvezdara- skoro potpuna ulična transformacija sa detaljom jedine preostale partaje i stablo dunje ptice. Svakako da je normalno da se u gradskoj sredini urbanizacijom taj broj vrsta smanjuje, jer se smanjuje i obim raspoloživog prostora, ali smatram da bi uz mali pomak u načinu razmišljanja mogao da u nekoj

Zvezdara- impozantno stablo tise

111

Canon

Uhvati

Neuhvatljivo Canon uživa zaslužen ugled u proizvodnji visokokvalitetnih proizvoda koje korisnici izuzetno cijene. Za kompaniju, fotografija se sastoji od izražavanja i otkrivanja i neprekidno teže da stvore pionirske proizvode i tehnologije, vodeće u svojim segmentima, koji omogućuju ljudima da ispričaju svoje priče kroz kvalitetne fotografije. Svaki od njihovih proizvoda fantastičan je primjer istrajnosti i zalaganja u pomjeranju granica i pružanju novih mogućnosti profesionalnim korisnicima i potrošačima. Tekst: Sandra Vahtel Kada je Leica kompanija predstavila svoje novo remek-djelo 1932. godine, tada je to bio jedan od najboljih fotoaparata. Jedini problem je bio taj što je taj fotoaparat bio preveliki zalogaj za obične ljude, kao i ostali fotoaparati napravljeni od strane kompanije Contax. Tada je čovjek po imenu Goro Yoshida pokušao da izmijeni takav scenario. Sakupio je modele Leica fotoaparata, rastavio ih i proučio čitav sistem dio po dio. Na njegovo zaprepašćenje, otkrio je da su fotoaparati napravljeni od običnih stvari, a ne nekih dragocjenosti da bi se cijenili toliko visoko. “Jednostavno sam rastavio fotoaparat,

112

bez nekog konkretnog plana, samo sam želio da bacim pogled na svaki njegov dio. Otkrio sam da unutra nema nijednog specijalnog predmeta, kao na primjer dijamanata. Djelovi su urađeni od mesinga, aluminijuma, gvožđa i gume. Bio sam iznenađen da su tako jeftini materijali bili stavljeni zajedno u fotoaparat, koji je imao previsoku cijenu. To me je naljutilo”, rekao je jednom prilikom Yoshida. I od tada je imao samo jedan san, a to je da omogući svakome da priušti fotoaparat i uhvati predivne trenutke. Sa svojim zetom Saburo Uchida i kolegom Takeo Maeda počeo je da

radi na tome da stvori pristupačne fotoaparate i osnovao je kompaniju pod nazivom Precision Optical Instruments Laboratory u novembru 1933. godine. Međutim zbog nesuglasica, Yoshida je napuštio kompaniju kroz godinu dana.

Hansa Canon

Uprkos naporima, Precision Optical Instruments Labaratory je imala problema u sakupljanju kvalitetnih objektiva i kupaca fotoaparata. U to vrijeme kompanija Nippon Kogaku (poznata i kao Nikon korporacija) bila je lider u izradi optičkih instrumenata u Japanu. Vrijeme se pokazalo

Prvi fotoaparat koji je Canon proizveo je Kwannon, nazvan po budističkoj boginji milosti, a objektiv fotoaparata nazvan je Kasyapa po Mahakasyapi, Budinom učeniku. Na vrhu fotoaparata nalazila se gravura koja je predstavljala Kwannon sa hiljadu ruku.

izvrsnim za kompaniju Precision Optical Instruments Labaratory da se spoji sa Nippon Kogaku kompanijom, sa ciljem da koriste njihove poznate Nikkor objektive za svoje fotoaparate. Nakon sporazuma sa obje strane, u februaru 1926. godine prvi fotoaparat proizveden u Precision Optical Instruments Labaratory bio je “Hansa Canon”. Puni naziv fotoaparata bio je The Hansa Canon Standard Model sa Nikkor 50 mm f/3.5 objektivom. Ubrzo nakon puštanja fotoaparata u prodaju, kompanija mijenja naziv u Precision Optical Industry Co., Ltd. što je značilo proizvodnju Canon fotoaparata sa nazivima “S or Newest Model”, “J or Popular Model” i “NS or New Standard Model”. Ono što je iznenađujuće jeste da je naziv Hansa Canon promijenjeno samo u Canon. Predstavljanjem navedenih modela, prodaja Canon fotoaparata je odjednom skočila i po prvi put je kompanija odlučila da predstavi svoje fotoaparate van Japana. Fotoaparati su predstavljeni na evropskom tržištu, koje je tada bilo zaokupljeno Leica i Contax fotoaparatima. Nakon dugog

Godine 1936., dvije godine nakon stvaranja Kwannona i posle mnogo pokušaja i grešaka, Canon je predstavio fotoaparat Hansa Canon, prvi komercijalni 35-milimetarski fotoaparat sa zatvaračem u žižnoj ravni, i tako je počela istorija kompanije kao proizvođača kamera.

korišćenja Nikkor objektiva, kompanija je odlučila da napravi svoje objektive. Yoshizo Furukawa, prvi optički inžinjer razvio je neke objektive na fazi probe i eventualne greške. Među prvim proizvedenim objektivima bili su “50mm f/3.5” i “135mm f/4”. Da bi objektivi dobili naziv, organizovano je takmičenje

i naziv Serenar se pojavio kao jasan pobjednik. Riječ serenar predstavlja čisto, mirno i tiho.

Uspon nakon II Svjetskog rata

Drugi Svjetski rat ostavio je Japan u ruševinama. Mnoge fabrike su bile uništene, ali Precision Optical Industry nije

Canon Oita fabrika u mjestu Kyushu Canon fabrika nalazi se u gradu Oita na ostrvu Kyushu, trećem po redu ostrvu po veličini u Japanu. Fabrika je počela sa radom 1982. godine sa kapitalim investicijama od 80 miliona jena. Pokriva teritoriju od 126,000 m2 , dok zgrade zauzimaju površinu 22,500 m2. Prosječan broj zaposlenih je 1,000. U ovoj fabrici, sem što se proizvode Canon fotoaparati, prave se i probaju prototipi i razvijaju tehnološki pilot projekti.

113

bila pogođena mnogo, samo je jedna fabrika bila uništena. Tadašnji predsjednik kompanije bio je Takeshi Mitarai. Bez obzira na gore navedeno, zbog haosa koji je vladao zemljom, sve fabrike su morale biti zatvorene, ostavljajući kompaniju bez života. Srećom, samo nakon dva mjeseca od završetka rata, kompanija je uspjela da nastavi svoj posao i predstavila je novi model “J II” ili “Post-War Popular Model”. Sve u svemu, rat je morao ostaviti posljedice i zabilježeno je da je kompanija uspjela proizvesti samo 3 fotoaparata te godine. Tek što su uspjeli da se povrate i proizvedu 560 “J II” naredne godine, kompanija se našla u haosu sa brendovima: Canon za tijela fotoaparata, Serenar za objektive i Precision Optical Industry kao naziv kompanije. Oni koji su željeli da kupe fotoaparat i objektive, teško su mogli zapamtiti sve ove nazive. Tako je 1947. Mitarai promijenio naziv kompanije u Canon Camera Co. Ltd., prateći promjenu naziva objektiva u Canon objektiv, 1953. godine. Prije promjene naziva Serenar u Canon, 1951.

dr Takeshi Mitarai, osnivač komapnije Canon

godine, inžinjer iz Canona, Hiroshi Ito proizveo je remek djelo objektiva i time riješio problem za objektive visokih otvora nazvan “Coma”. Rješavajući ovaj problem Canon je predstavio fotoaparat sa Serenar f/1.8 objektivom i od tada pa sve do danas kompanije koristi

Prvi fotoaparati koji su bili pristupačniji ljudima Canon Demi (gore) Canonet (lijevo) Prvi Canonov SLR fotoaparat Canonflex

114

Itove teorije za proizvodnju odličnih objektiva za svoje fotoaparate. Ovo je doprinijelo da se Canon podigne visoko kao proizvođač aparata za fotografisanje. Tek što je Canon kompanija krenula uspješnim putem Leika je proizvela svoj master piece fotoaparat, potpuno drugačiji mehanizam i potpuno novu tehnologiju. Ovaj potez konkurentske kompanije bio je okidač za Canon, koji je morao odgovoriti na njihov izum što je prije moguće. Tako su se 1958. godine povele diskusije među odgovornim licima i zaposlenima u kompaniji, da li da naprave fotoaparat koji će biti više pristupačniji ljudima. Efekat njihovih diskusija bo je nastanak fotoaparata “Canonet”, fotoaparata koji svako može da kupi, klikne i napravi fotografiju. Kada je prvi put pušten u prodaju, očekivalo se da će se čitava serija prodati za nedjelju dana, ali ona je bila rasprodata za samo 2 sata. U to vrijeme svi su željeli jedan primjerak Canoneta uz sebe. Međutim Canon nije stao samo na tome. Kada je djelovalo da se situacija malo smirila i da su sada svi zadovoljni Canonetom, Canon lansira novi fotoaparat pod nazivom “Canon Demi”. Canon Demi je bio mali i laki fotoaparat koji je vrlo lako mogao stati u džep i tada je predstavljao jedan od najboljih ličnih fotoaparata. Nakon ogromnog uspjeha sa pristupačnim fotoapartima bilo je vijeme da se Canon posveti izradi profesionalnih fotoaparata. I tako je stvoren prvi Canonov SLR fotoaparat nazvan “Canonflex”, uz ovo su proizveli i nove objektive koji idu uz SLR pod nazivom “R-series“ objektivi. Sa modelom R2000 Canon je postavio standard za svijet fotoaparata, koji je dosegao najveću brzinu zatvarača ikada, 1/2000 sekundi. Naziv kompanije Canon Inc,

Naziv kompanije Canon Inc, koji danas svi vrlo dobro poznajemo nastao je 1969. godine

Canon EOS D30, fotoaparat koji je predstavljao prvi ulzak Canona u svijet digitalne fotografije

koji danas svi vrlo dobro poznajemo nastao je 1969. godine. Nakon toga kompanije se okreće ka proizvodnji profesionalnih SLR fotoaparata. Nakon 5 godina intezivnog razvoja, Canon je konačno otkrio profesionalni SLR fotoaparat – Canon F-1. Za razliku od bilo kojeg drugog fotoaparata, Canon F-1 je u prodaju pušten sa punim setom dodatne opreme, sa skoro 180 elemenata, uključujući i objektive i filtere raznih vrsta. Sa mnoštvom karakteristika, Canon F-1 je postao zvanični aparat za fotografisanje Ljetnjih Olimpijskih igara u Kanadi, 1976. godine i Zimskih Olimpijskih igara u SADu 1980. godine. Canon je doživio veliki uspjeh proizvodnjom F1, kao i ostalih fotoaparata, ali i dalje nijesu bili zadovoljni postignutim. Odlučili su se na sljedeći korak, da proizvedu fotoaparat sa visoko rafiniranim autofokusom SLR kamera, koji ima naziv kompanije i koji bi trebalo da se napravi do 1987. godine za kompanijin 50. rođendan. Kako je i zamišljeno, Canon je predstavio nove serije SLR fotoaparata pod nazivom EOS, počevši sa modelom EOS 650 u martu 1987. godine. Ovi fotoaparati su lagani za korišćenje sa visokim perfomansama, koji se mogu naći i danas. Sa novim aparatom došli su i novi objektivi pod nazivom EF objektivi, potpuno nova generacija SLR objektiva. Objektivi su koristili Ultrasonic Motor (USM) za brzo ciljanje i bile su u potpunosti kontrolisane elektronskim uređajima, koji bi smanjivali mogućnost greške i

proizvodili su sve bolje fotografije iz godine u godinu. Kada je došlo digitalno doba, Canon nije bio izuzetak. Canon EOS D30 je predstavljao prvi ulazak Canona u digitalni svijet. Fotoaparat sa moćnim 3.25 Megapixel CMOS senzorom i

RGB filterom. 2002. godine Canon je pedstavio novo remek djelo za profesionalne fotografe, EOS 1DS – profesionalni digitalni SLR fotoaparat sa vrhunskim kvalitetom slike i puno visokotehnoloških karakteristika kako bi zadovoljili potrebe svih. Ovaj model je bio na listi želja većine profesionalnih fotografa. Kao što je rečeno na početku priče, glavni cilj im je uvijek bio da proizvedu visoko kvalitetne fotoaparate po najnižoj mogućoj cijeni. Isti i klasični potez Canona je da kada su ostali fotoaparati nedostižni za pojedine ljude, Canon ima fotoaparat kreiran za mase. Od osnivanja 1937. godine Canon proizvodi revolucionarne fotoaparate i ostale uređaje za fotogarfije sve do danas. Nema sumnje da će kompanija nastaviti da proizvodi predivne proizvode za nas u bliskoj budućnosti.

Glavne prostorije Canona u Tokiju Dizajn zgrade Canon World HQ predstavlja uzbudljivo i efikasno rješavanje formalnih i organizacionih zahtjeva programa i mjesta, što rezultira strukturom koja simbolizuje Canonovu globalnu snagu i stabilnost. Ova zgrada je dizajnirana kao simbol snage i rukovodstva kompanije u novom milenijumu. Tražeći jasnost, jednostavnost i prisustvo, zgrada ima jasan i naručen prostorni raspored u kombinaciji sa jakom i ekspresivnom fasadom. Dramatična svijetla ispunjavaju unutrašnjost unapređuju grupnu interakciju i aktiviraju jedinstvenu i dinamičnu kancelariju za zaposlene i posjetioce kompanije Canon. Željeno radno okruženje pažljivo je analizirano i osmišljeno tako da osigurava maksimalnu fleksibilnost korisnika i pogodnost sa planiranjem otvorenog prostora, visoko efikasnim jezgrom, jasnim razdvajanjima gdje je to potrebno i jednostavnim kretanjem kroz zgradu. Arhitekte zadužene za ovakav izgled zgrade su Richard Meier & Partners Architects.

115

Vaš potpis u dvorištu

Božikovina

miljenica zime Žbunovi su višegodišnje drvenaste biljke koje mogu biti listopadni, poluzimzeleni i zimzeleni. Imaju vrlo značajnu ulogu u ozelenjavanju vrta, parka, mnogih drugih površina pa čak i balkona. Njihova ljepota ogleda se u obliku, veličini i boji stabla, obliku i veličini lista, mirisu, veličini i obliku cvijeta, te raznolikosti plodova. Pošto je pred nama zimski period, našu pažnju najviše privlače zimzeleni žbunovi. Iz mnoštva lijepih zimzelenih biljaka ovoga puta sjetih se Božikovine i njenih prekrasnih crvenih bobica koje ponosno vire ispod gustih grana. Tekst: Krstinja Zečević 116

Božikovina (Ilex Aguifolim) je zimzeleni grm ili stablo koje može narasti do 10m. Neki primjerci su visoki i do 25m. Prirodno raste u južnoj i zapadnoj Evropi, Sjeverozapadnoj Africi i jugoistočnoj Aziji. Kod Hrišćanstva to je prirodno sveto drvo po čemu je i dobila ime. poznata je i kao Božićno drvo koje ima vrlo široku primjenu za Božićne praznike a i u mnogim drugim prilikama. Voli područja u kojima rastu Bukva i Hrast, a voli i ivice šumskih područja, proplanke i čiste prostore. Vrlo sporo raste ali zbog obilne eksploatacije rijetko postiže punu zrelost. Može živjeti i 500 godina, ali rijetko postiže 300 a najčešće oko 100 godina. Listovi Božikovine su tamnozeleni na gornjoj površini a nešto su svjetliji na donjoj. Zimzeleni su i traju oko 5 godina, kada se mijenjaju. Kožasti su sjajni i ovalni. Karakterišu ih 3-5 bodlji na svakoj strani, dok kod zrelih biljaka nema bodlji. Cvjetovi su bijeli i mogu biti muški i ženski. Biljka vrlo kasno cvjeta negdje os četvrte pa do dvanaeste godine. Tek tada joj se može odrediti pol. Kod muških primjeraka

cvjetovi su žućkasti i pojavljuju se u pazušnim granama dok su ženski cvjetovi najčešće u grupama bjeličasti, ponekad i ružičasti, spojeni pri osnovi. Božikovina traži dobro drenirano i blago kisjelo zemljište. Može uspijevati na sunčanim, polusjenovitim i sjenovitim mjestima. Ipak na sunčanim mjestima se ljepše razvija bujnija je a lišće je gušće i sjajnije. Posebno su jače izražene boje koje krase ovu lijepu biljku. Božikovina je biljka koja u hortikulturi ima vrlo široku primjenu. Sadi se kao soliterna biljka, zatim u grupama, ali zbog bodljikavog lišća sadi se i kao živa ograda. Sadi se najčešće u vrtu ali se može zasaditi i na balkonu u žardinjeri. Otporna je na gradske uslove, zagađenost vazduha i na količinu soli, pošto je česta biljka primorskih prostora. Ako je gajimo kao soliternu biljku moramo voditi računa o prostoru

jer može prerasti i 10 m visine. Iako može rasti na nadmorskim visinama preko 1000m ipak je osjetljiva na jake vjetrove i jaku zimu. Najbolje je saditi u jesen i rano proljeće a najbolje će napredovati kao kontejnerska sadnica presađena na

ako želimo lijepe crvene bobice na jesen moramo posaditi i muški i ženski primjerak

117

Tek ubrane grančice iz bašte još maštovitije krase naše trpeze, cvjetne aranžmane, novogodišnju jelku

odgovarajuće mjesto. Pošto voli nešto kisjelije zemljište treba joj obezbijediti treset i redovno je u rano proljeće ili kasnu jesen đubriti đubrivom za kisjela tla. Važno je znati ako želimo lijepe crvene bobice na jesen moramo posaditi i muški i ženski primjerak. Izuzetno sjajano, kožasto zeleno lišće i lijepe crvene bobice učinile su da je Božikovina prihvaćena kao Božićni simbol. Motivi ove biljke su motivi na salvetama, stoljnjacima, svijećnjacima i mnogim drugim dekorativnim elementima. Tek ubrane grančice iz bašte još maštovitije krase naše trpeze, cvjetne aranžmane, novogodišnju jelku. Pošto Božikovina dobro podnosi orezivanje ako se orezuje pravilno izrasta gušća i ljepša sa mnogo više crvenih ukrasnih bobica. Stari rimljani su je koristili kao ukras i zaštitu od raznih čarolija te je to kasnije nastavljeno u hrišćanstvu. 118

Ova je biljka poznata u narodnoj medicini za liječenje anemije, organa za disanje i varenje, reumatizma, za bolest jetre, gripa i visoke temperature. Njene bobice, veličine graška nijesu jestive za čovjeka iako nije zabilježeno neko trovanje ali su dobra hrana za ptice u toku zime. Ako želimo zasaditi Božikovinu ne možemo znati koja je muška a koja je ženska biljka, ako je kupujemo u rasadniku, tako da moramo čekati da procvjeta, jedino ako smo u toku cvjetanja u kupovini, jedino tako ćemo pravilno odabrati prave muške i ženske primjerke. Zbog svojih ukrasnih osobina, zbog toga što se lako orezuje i oblikuje ova biljka je vrlo cijenjena u cvjećarstvu i hortikulturi. Ima više različitih vrsta sa zelenim, šarenim, sitnim, krupnim listovima, te sa crvenim, žutim, narandžastim plodovima. Božikovina zaslužuje mjesto u vašoj bašti, balkonu, žardinjeri.