Prostor 47 by Casopisi Prostor i Caffe Montenegro

PROSTOR

Broj 47 mart/ april 2018. cijena 3,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

Tema broja

enterijer

Dizajn

arhitektura

Novi muzeji

Habitat-nova dimenzija dizajna

Zidovi obučeni u luksuz

Bernard Khory Intervju: Miljan Joković

â&#x201A;¬1 FR 20 OM .0 00 95 000 SQM NEW RESIDENTIAL SPACE

PUBLIC FACILITIES & COMMERCIAL ZONES

ADMINISTRATIVE CORE CULTURAL HUB

SPECIAL OFFER FOR MONTENEGRIN CITIZENS Life as it should be

+382 77 200 104 | info@lusticabay.com | www.lusticabay.com

+382 67 00 22 33 www.sohocity.bar info@ sohocity.bar

LUKSUZNI STAMBENI KOMPLEKS a razliku od sjevernog dijela crnogorske obale, južna regija nema puno projekata koji su odraz destinacije sa najvećim trendom turističkog rasta u Evropi. Soho Grupa je početkom radova na “Soho City”-ju oplemenila ponudu barske rivijere i s ponosom najavljuje ekskluzivni stambeni kompleks na najatraktivnijoj lokaciji, koji će promijeniti razglednicu turističke ponude primorja i Crne Gore. Sadrzaj kompleksa čine dvije zgrade, izraženo drugacijeg, moderno dizajniranog izgleda, koji broji ukupno 224 stambene jedinice, površine od 33-245 m2, sa najskladnijim odnosom proizvod/cijena, pristupačnih klijentima različitih profila i interesovanja. U suterenu su garažna mjesta, a u ponudi su i otvorena parking mjesta u skladu sa preferencama klijenta. Soho City ponuda ističe se različitim tipovima apartmana, kojih ima ukupno 17, svrstanih u 4 kategorije-garsonjere, jednosobni, dvosobni i lux trosobni stanovi lako prilagodljivi svim stilovima života. U prizemlju ovog gradskog zdanja su poslovni prostori namijenjeni za restorane, brendirane butike, salone ljepote, fitness centre, vinariju, i sve što je neophodno za komforan boravak na teritoriji kompleksa. Većina stanova ima nesmetan pogled na more udaljeno 300m, i kompleks otvorenih i zatvorenih sportskih terena različitih sadržaja. Na krovu obije zgrade su otvorene terase sa bazenima, prostorom za odmor i ljetnjim kuhinjama koje će biti dostupne kupcima lux apartmana na poslednjem spratu.

Sadržaj je upotpunjen i jednim brojem luksuznih apartmana rezervisanih za dio “Soho City Hotel”-a. Cjelinu kompleksa čini i veliki otvoreni park bogat mediteranskom florom, prirodnu oazu obogaćenu dječijim igralištem, biciklistickom stazom, zonom za pješake i kućne ljubimce, i velikom fontanom koja čini srce samog parka. Ulaz u zgrade krase prostrani i prozračni holovi sa recepcijom i obezbjeđenjem, koji su neprekidno na usluzi stanarima. Radovi su u toku. Završetak gradnje projekta planiran je do jeseni 2019. godine. U skladu sa strukturom i dizajnom zgrade koji mnogo obećava, a istovremeno i zahtjeva, Soho City priprema savremenija i inovativnija dostignuća u domenu smart tehnologije, najveći stepen kvaliteta podnog viseslojnog parketa i italijanske keramike, najkvalitetniju toplotnu i zvučnu izolaciju i prepoznatljivi multi-split sistem koga odlikuje visoka energetska efikasnost. Uporedo sa Soho City-jem, a u skladu sa planskim dokumentima najvišeg reda, Soho Grupa u neposrednoj blizini razvija projekat izgradnje Aqua parka i hotela visoke kategorije, pa je barska Topolica kandidat za najpoželjnije mjesto za život u cijeloj regiji. Očekujemo Vas u gradu sa preko 270 sunčanih dana u godini, da na mjestu gdje se miješa planinska i morska klima udahnemo život vašem novom luksuznom domu.

ELEGANTNO RJEŠENJE TECEdrainprofile - novi tuš profil. Lijep, praktičan i tijesno spojen s nišom.

Kod novog tuš profila nije se pazilo samo na dizajn, već i na sve ono što pojednostavljuje montažu, brtvljenje i higijenu. Ugradnja tijesnim spojem s nišom TECEdrainprofile omogućuje estetsku, jednostavnu ugradnju tuš profila duž cijele širine prostora za tuširanje. Uz keramičke pločice velikih formata koje su u trendu, ovime se dobiva estetski i elegantan ukupan dojam, bez dijelova keramičkih pločica koji se obično stavljaju oko tuš kanalice. Najjednostavnije čišćenje za besprijekornu higijenu Isprati, obrisati, gotovo! Za čišćenje više nije potrebno skidati pokrov. Tuš profil izrađen je od higijenskog nehrđajućeg čelika i ima unutarnji pad koji optimira otjecanje vode i učinak samoćišćenja te tako smanjuje potrebu za čišćenjem. Odvod je smješten ispod tuš profila i vrlo mu je jednostavno pristupiti. Po potrebi ga se može očistiti spiralom za čišćenje cijevi. Sigurno brtvljenje zahvaljujući Seal System brtvenoj manšeti na „klik“ Fleksibilna i tvornički pričvršćena Seal System brtvena manšeta omogućava sigurno brtvljenje jednostavnim uglavljivanjem. Time se osigurava vodootporan spoj. Jednostavna montaža pomoću pametnih detalja na proizvodima • tuš profil može se rezati na željenu duljinu i jednostavno i točno prilagoditi širinu prostora za tuširanje • jednostavno podešavanje po visini omogućuje prilagodbu različitim debljinama zidnih i podnih pločica • fino pozicioniranje tuš profila slijedi nakon umetanja odvoda u estrih. Montažno rješenje dozvoljava naknadno fino namještanje tuš profila u svim horizontalnim smjerovima • odvod u ravnini s glazurom pojednostavljuje izvedbu ravne površine glazure s padom. Kod oblikovanja glazure nema elemenata koji smetaju

TECE d.o.o. Predstavništvo Beograd Kneza Mihaila 1-3 11 000 Beograd T: +381 (0) 60 5 8323 00 www.tece.rs

TECE d.o.o. Fallerovo šetalište 16 10 000 Zagreb T: +385 (0) 1 3079 000 info@tece.hr www.tece.hr

Naslovna strana: Habitat, Podgorica

PROSTOR

Broj 47 mart/ april 2018. cijena 3,50 eura CrNa GOra

arHitEKtUra...GraĐEViNarStVO...ENtEriJEr...DiZaJN...liČNOSti

Tema broja

enterijer

Dizajn

arhitektura

Novi muzeji

Habitat-nova dimenzija dizajna

Zidovi obučeni u luksuz

Bernard Khory Intervju: Miljan Joković

I mpr e s u m Izdavač: Copy Book House Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Copy Book House Fotografija: Nenad Mandić Andrija Kasom Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Prof. Aleksandar Radojević Krstinja Zečević Aleksandra Zečević Malović Ana Đurković Sanja Golubović Tamara Rašović Bojana Đurović Nina Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com

Marketing +382 69 429 375

68 Arhitektura 14

Bernard Khoury Provokacija stanja amnezije

Intervju: Miljan Joković

Harmonična rekonstrukcija prostora

Najnoviji muzeji - tema broja

Louvre Abu Dhabi/United Arab Emirates/Ateliers Jean Nouvel Oaza u pustinji 70

Zeitz Mocaa/Cape Town/Heatherwick studio Efekat silosa

Građevina

46 Gipsani malter Knauf 88

Najsloženija raskrsnica na svijetu Špageti raskrsnica

Enterijer 28

Rural House renovation, Zhoushan/Evolution design Hipnotišući spoj novog i starog

Najbolja arhitektonska rješenja kuća u 2017. godini Arhitektura koja poštuje prirodu

Zidovi obučeni u luksuz

Predstavljamo 84

Da li je zdravije raditi sjedeći ili stojeći/Dr Trade

BAB u znaku crnogorskih arhitekti

Emerging Resilience Wo/man under the umbrella

Poly Dec

Dizajn 78

Vještačko cvijeće -neprolazna ljepota/ La Mia Casa

Nova dimenzija dizajna/Habitat

vijesti U Kotoru održana projekcija dokumentarnog filma “Kuće za svakoga”

Rezultati konkursa za idejno arhitektonsko rješenje privremenih objekata na teritoriji Prijestonice Cetinje

Expeditio i Kulturno zavičajno udruženje Napredak Gornja Lastva organizovali su projekciju dokumentarnog filma “Kuće za svakoga” o apartmanskim naseljima na španskoj obali. Nakon filma organizovana je diskusija o (pre)izgrađenosti crnogorske obale sa akcentom na Područje Kotora upisano na Listu Svjetske baštine. Uvodna izlaganja u diskusiji imali su arh Slobodan Bobo Mitrović, arh Biljana Gligorić i profesor dr. Rade Ratković.

Osnovni cilj Konursa bio je izbor najboljeg idejnog arhitektonskog rješenja privremenih objekata, koji će biti sastavni dio Elaborata privremenih objekata na na teritoriji Prijestonice Cetinje. Ideja o izgradnji privremenih objekata na osnovu konkursnog rješenja proistekla je iz čežnje da se usvoji jedinstveni izgled ovih objekata koji će se postavljati na teritoriji Prijestonice Cetinje, naročito u Istrijskom jezgru, koje se nalazi na provizornoj listi UNESCOa. Na taj način ovi će objekti svojom inovativnom i autentičnom vizualnošću postati dio slike grada. Žiri u sastavu: Filip Aleksić, dipl.ing.arh. predsjednik žirija, Mr Ema Alihodžić-Jašarović, sci.arh, Marko Stjepčević, dipl.ing.arh., Njegosava Vujanović, dipl.ing.arh., Božidar Božović, dipl.ing.arh., Mr Marijana Lubarda, arh i Vesko Pejović donijeli su odluku da prva nagrada pripadne radu pod šifrom 7SESTARA, autorskog tima u sastavu Marko Radonjić, dipl.inž.arh. i Ivana Mihaljević, M.Arch i druga nagrada radu pod šifrom SK24HDC24HPG, tima Andrijana Vuković i Ana Dobrašinović. Dok je otkupljen rad pod šifrom 921505, autora Almin Murić. Kako se navodi u obrazloženju rad pod šifrom 7SESTARA, autorski tim izdvojio se po konceptualnom pristupu tipologiji privremenih objekata i u okviru svedenog i savremenog ahitektonskog izraza, postigao povezanost sa kontekstom istorijskog jezgra Prijestonice.

Konkurs za izradu Idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja i Studije sa preporukama za način urbanizacije prostora Sadine u Podgorici Glavni grad Podgorica Sekretarijat za planiranje i uređenje prostora i zaštitu životne sredine i Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore raspisali su Konkurs za izradu Idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja i Studije sa preporukama za način urbanizacije prostora Sadine u Podgorici. Osnovni cilj Konkursa je odabir najkvalitetnijeg urbanističko-arhitekonskog rješenja i studije koji će služiti kao siguran osnov na kojem će prostor Sadine biti detaljno razrađivan detaljnim urbanističkim planom, što će uslijediti nakon odabira prvonagrađenog konkursnog rada. Opšti i krajnji cilj je postizanje unaprijeđenje urbane strukture grada i stvaranje novog savremenog afirmativnog prostora. Učesnici mogu dostaviti pitanja u vezi sa konkursnim zadatkom na e-mail adresu: sekretarijat. planiranje.uredjenje@podgorica.me

do petka, 16. februara 2018. godine. Konkursni radovi se predaju na arhivu Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora i zaštitu životne sredine (drugi sprat, kancelarija br. 19), u Ulici Vuka Karadžića br. 41, 81 000 Podgorica, do ponedjeljka, 30. aprila 2018. godine, do 15:00 časova. Konkursni radovi se mogu predati neposredno ili poštom.

Bernard Khoury

„Kao arhitekte, moramo se nositi sa činjenicom da zapravo ne mijenjamo stvari; na grad bismo mogli djelovati iteracijom. Nemam određeni ili posebni stav prema mom gradu, ponosan sam na činjenicu da od jednog do drugog uličnog ugla mogu doći u kontradikciju sa samim sobom, sa dobrom dozom spontanosti i bez imalo cinizma.“

provokacija

stanja amnezije Napisala: Tamara Rašović

Od početka novog vijeka Bejrut je laboratorija Bernard Khoury - ja i njegov izvor nepresušne inspiracije. „Kao arhitekte, mi obično imamo vrlo nezgodan odnos sa kontekstom, imamo veliku odgovornost kada je u pitanju kontekst. Kada se nalazite u vašem geografskom području, na mjestu koje se smatra vašim domom, a mene često nazivaju arapskim arhitektom ili mladim poslijeratnim libanskim arhitektom, biti kontekstualan veoma opterećuje. Morate se uklopiti u neku vrstu zajedničke istorije, morate se uklopiti u prostor koji su oblikovali drugi. Uložio sam puno truda pokušavajući to izbjeći jer u trenutku kada se vaš karakter prestane uklapati u ovo opasno pojednostavljenje istorije, više vas ne razumiju.“

Plot # 732 Bernard Khoury je zasigurno jedan od najuticajnijih arapskih arhitekata danas. Libanac koji dolazi iz porodice arhitekata obrazovanje je stekao u SAD – u, a magistraturu na univerzitetu u Harvardu. U rodni Bejrut se vraća nakon završenih studija, gdje mu teško pada da prihvati sistem u kom se arhitektonska struka ne smatra dijelom kulture, već podliježe strogim ekonomskim i pravnim formama. Njegovi prvi radovi, serija prostora za noćni život, metropolitanski i nemilosrdni portreti, izgrađeni u procjepima grada istrošenog od beskonačnog rata, potresli su

kritičare mješavinom ironije i formalne kontrole kakvu mogu priuštiti samo čisti stvaraoci. Od početka novog vijeka Bejrut je njegova laboratorija i njegov izvor nepresušne inspiracije. Njegov specifičan stil koji je nastao kao odgovor na posratno stanje u Bejrutu je naišao na odobravanje stručne publike, što je rezultovalo objavljivanjem njegovih projekata u stručnoj štampi i brojnim nagradama, od kojih se izdvajaju počasno priznanje Borromini nagrade za arhitekte ispod 40 godina i Architecture + Award. Suosnivač je Arapskog centra

plot 732 Smješten u gusto naseljenoj rezidencijalnoj četvrti Achrafieh, u istočnom dijelu Bejruta, Plot # 732 je prvi iz serije u koji je investirao mladi građevinski preduzimač, koji je postao redovan klijent Bernard Khoury – ja. Lokacija je izabrana od strane investitora jer je parcela bila „premala“ za projektovanje, a „zaostala“ za dalji razvoj, i zbog toga je cijena bila vrlo mala. za arhitekturu. Nakon niza projekata za industriju zabave, glavnicu njegovog opusa danas čine stambeni projekti. Međutim i u tom dijelu projektovanja Khoury se ne oslanja na uobičajene igre masa i svjetla, već ga više zanimaju meha-

projekat Plot # 183, je stambeni objekat koji kada posmatrate presjek ili fasadu shvatite da se možete prošetati do svakog dijela objekta, svakog stana, kroz terase i vanjski prostor. Htio je povezati objekat sa susjedstvom, sa ulicom, sa vanjskim prostorom i funkcionisanjem grada i okruženje u sadašnjem trenutku. nički sistemi funkcionisanja objekata. Njegova knjiga „Local Heroes“ jako je usmjerena na pojedince, na likove kroz priče. Riječ je o osamnaest likova, sa kojima je ostvario određen oblik bliskosti, koja je vrlo zanimljiva i zbog koje se i sam Khoury osjećao kao kod kuće. „Istina je da sam većinu tih ljudi susreo u svom komšiluku, ali se nijesam zaustavio na tome. Mislim da je to još jedan način gledanja na kontekst. Kao arhitekte, mi obično imamo vrlo nezgodan odnos sa kontekstom, imamo veliku odgovornost kada je u pitanju kontekst. Kada se nalazite u vašem geografskom području, na mjestu koje se smatra vašim domom, a mene često nazivaju arapskim arhitektom ili mladim poslijeratnim libanskim arhitektom, biti kontekstualan veoma opterećuje. Morate se uklopiti u neku vrstu zajedničke istorije, morate se uklopiti u prostor koji su oblikovali drugi. Uložio sam puno truda pokušavajući to izbjeći jer u trenutku kada se vaš karakter prestane uklapati u ovo opasno pojednostavljenje istorije, više vas 18

ne razumiju.“ Bez obzira na to gdje je lokacija objekta na kom radi, Khoury se trudi da stvori primjere objekata koji su relevantni sami po sebi. Od slučaja do slučaja postoji izvjesna zavisnost od sredine – snabdijevanje električnom energijom, odlaganje otpada, komunalna opremljenost... Zato ne vidi sebe kao graditelja izvjesne koherentne priče. Od 2008. godine sa objektima IB3 i Plot # 732 Khoury počinje istraživati potencijal prostora koji omogućuju stanovnicima da izgrade alternativne oblike susreta i dijaloga, a koje komercijalnija arhitektura obično ne prihvata. U objektu Plot # 183 iz 2010. godine balkoni - galerije sa stablima definišu najzreliju fazu ovog istraživanja. Smješten u gusto naseljenoj rezidencijalnoj četvrti Achrafieh, u istočnom dijelu Bejruta, Plot # 732 je prvi iz serije u koji je investirao mladi građevinski preduzimač, koji je postao redovan klijent Bernard Khoury – ja. Lokacija je izabrana od strane investitora jer je parcela bila „premala“ za projektovanje, a „zaostala“ za dalji razvoj, i zbog toga je cijena bila vrlo mala. Sa skromnom površinom od 209 metara kvadratnih i dozvoljenom izgrađenom površinom od 1 573 kvadrata, istočna fasada objekta je u potpunosti okrenuta pristupnoj saobraćajnici. Predložena šema objekta je prevashodno posljedica specifičnosti lokacije i želje da se maksimalno iskoriste klimatski potencijali kroz prirodno osvjetljenje unutrašnjih prostora i unakrsnu ventilaciju u svakoj jedinici. Ono što je predstavljalo izazov u projektovanju je bilo postavljanje konstrukcije tako da se dobije što više slobodnog – otvorenog prostora za organizaciju stanova. Tako su samo dva armirano-betonska platna, na južnoj i sjevernoj bočnoj fasadi, kao i centralno stepenišno jezgro iskorišćeni kao noseći elementi. Cirkulacija korisnika počinje izlaskom iz lifta, koji je okrenut ka otvorenom stepeništu, čime se izbjegava slijepo jezgro koje najčešće proizilazi iz tradicionalne tipologije stambenog prostora. Istočna fasada koje je okrenuta ka ulici je u potpunosti zastakljena, od poda do plafona, osiguravajući maksimalno prirodno svjetlo. Pored staklene fasade, dodat je još jedan „sloj“ fasade na balkonima – biljna zavjesa od drvene konstrukcije na kojoj su okačene glinene saksije sa zelenilom. Za razliku od tradicionalne stambe-

ne tipologije koja ima tendenciju da ograniči javni i privatni prostor, strukturni pristup ovom projektu je prilično atipičan. Glavna masa je izdignuta iznad tla, kako bi se obezbjedio prostor za parking u nivou ulice, kao i ulaz za pješake. Ploče i zidovi prizemlja tako predstavljaju „crni portal“ koji olakšava zastakljenje na glavnoj fasadi koja izgleda kao da pluta iznad tla. Ulično popločanje se nastavlja ispod objekta, bez ikakve „vertikalne komunikacije“ sa njim, istovremeno naglašavajući namjeru spajanja javnog sa privatnim. Tako objekat nastoji da postane proizvod svog konteksta sa ciljem da predstavi suptilni, ali drugačiji način stanovanja u gradu, drugačiji način „sučeljavanja“ sa susjedstvom. Rad Bernard Khoury – ja se bazira i na sadašnjem trenutku. „Vrlo sam ukorijenjen u sadašnjosti. Kao što je Nouvel prije više od trideset godina rekao u jednom intervjuu: budućnost će se pobrinuti sama za sebe.“ Tako je u projektu Plot # 183, stambenom objektu koji kada posmatrate presjek ili fasadu shvatite da se možete prošetati do svakog dijela objekta, svakog stana, kroz terase i vanjski prostor. Htio je povezati objekat sa susjedstvom, sa ulicom, sa vanjskim prostorom i funkcionisanjem grada i okruženja u sadašnjem trenutku. Objekat je smješten na parceli od 247 metara kvadratnih, a njegova ukupna bruto površina iznosi 1420 kvadrata. Šema objekta je vrlo jednostavna – manja dubina u odnosu na ulicu, razvoj centralne funkcije duž ulice kako

Khoury je svoj dom – N.B.K. Residence zamislio kao masu nezavisnu od ostatka objekta koja je postavljena na vrhu strukture od crnog čelika i stakla. Lokacija objekta je vrlo atraktivna, obzirom da se nalazi duž crte razgraničenja između istoka i zapada grada koji nakon dvadeset godina dugog građanskog rata konačno doživljava procvat. bi se dobilo što više prirodnog svjetla i komunikacije koje su locirane u zadnjem dijelu objekta/parcele. Dnevne sobe, kao i spavaće sobe, koje su smještene na dva nivoa, sve su orjentisane na uličnu fasadu. Komunikacija između prostorija je kružna, arhitekta je ostavio budućim korisnicima mogućnost da do spavaćih soba

dođu internom, unutrašnjom komunikacijom, ili stepeništem na fasadi. Na taj način se ostavlja izbor objektu i korisniku da bude dio okruženja čime se briše jasna granica javnog i privatnog, unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora. Od tog trenutka nadalje neki od investitora gotovo da provociraju Khoury - ja da ubrza, pa u nizu nastaju okrugli toranj Plot # 4371, obalni simbol Plot # 1072 i Plot # 450, najviši i najmoćniji od crnih tornjeva koji će biti izgrađen na rubu obale ostavljajući Bejrut Solidaire u sjeni. U okviru ovog istraživanja nastaju i dva tornja – Plot # 2251 i Plot # 1314, gotovo blizanci, kristalno čisti u svojoj kompozicijskoj i urbanističkoj koncepciji. Izgrađeni od betona i čelika uz par surovih detalja, strogo crni, označeni su topovima - svjetlima koji stoje na vrhu kako bi upozorili Bejrut, podsjećajući na to iz kog vremena ovaj grad dolazi i kojim bi rizicima mogao biti izložen. Na vrhu jednog od tornjeva smješteno je orlovo gnijezdo - dom Bernard Khoury - ja i njegove porodice. Khoury je svoj dom – N.B.K. Residence zamislio kao masu nezavisnu od ostatka objekta koja je postavljena na vrhu strukture od crnog čelika i stakla. Lokacija objekta je vrlo atraktivna, obzirom da se nalazi duž crte razgraničenja između istoka i zapada grada koji

nakon dvadeset godina dugog građanskog rata konačno doživljava procvat. Čitav objekat je usmjeren ka gradu, nijedan otvor nije projektovan ka moru, čak i najveća staklena površina iz dnevnog boravka visine 12 metara ima vizure ka brojnim gradilištima, groblju, hipodromu... Pored ulaznih vrata organizovano je spiralno stepenište koje vodi na dvije gornje etaže, od kojih prvu koriste djeca, a na posljednjoj je smješten prostor za goste i otvorena terasa sa bazenom. Ono što posebno intrigira i provocira je upravo ova posljednja etaža i otpor koji simbolizuje. Otpor Bernard Khoury – ja prema gradu je izražen kroz dvije čelične grede koje su „uperene“ u nebo i Bejrut, dva ostatka iz zaboravljenog rata koje su ustvari strukture za osvjetljenje. Kroz cijeli stan Khoury se poigrava sa različitim rješenjima koja mogu dezorijentisati, od greda za osvjetljenje na krovu, vrlo dobro vidljivih

svjetskog rata. Stolice, sofe, police za knjige i veliki trpezarijski sto izradili su majstori pod Khoury - jevim vođstvom,

iz grada, do enterijera gdje izmišlja male mehanizme koji pozivaju da se dešifruju. U velikom dnevnom boravku tavanica je oblikovana jedinstvenom zaobljenom masom, simetričnom i obojanom u crno. Radi se o jednostavnom elementu od gipsa koji je ironičan odgovor arhitekte na štukature bogatih libanskih vila, nešto slično kao što je i metalna pasarela. Cijela kuća je izgrađena od dva materijala – crnog čelika i drveta koji usmjeravaju sve detalje i odabir namještaja zadržavajući vizuelnu i konceptualnu koherentnost koje su konstanta u Khoury – jevom radu. Svi elementi namještaja su odraz sklonosti prema zanatstvu sofisticirane modernosti kakvu je predstavljao svijet Bernard - ovog oca, jednog od prvih važnih libanskih projektanata i dizajnera iz generacije koja je izgradila Bejrut zlatne ere, nakon Drugog

pretvarajući njegovu kuću u laboratoriju lokalne proizvodnje danas i obnove modernističke tradicije koja se činila izgubljenom. Još jedan u nizu stambenih objekata u kom je Khoury uspješno sproveo ideju maksimalnog osvjetljenja unutrašnjeg prostora je Plot # 893, smješten u rezidencijalnom dijelu istočnog Bejruta, sa površinom od 1 054 kvadratnih metara i dozvoljenom izgrađenom površinom od oko 4 100 kvadrata. Objekat je paralelan sa starim, javnim stepeništem koje povezuje ulicu ispred objekta sa južnim susjedstvom. Ovo je još jedan iz serije objekata koji su razvijeni u pokušaju da se „odmaknu“ od čestog i tipičnog projektovanja koje obično ide u širinu. Ovdje se objekat „uvija“ oko unutrašnjeg vrta i proteže duž saobraćajnice, što za rezultat ima „plitku“ organizaciju unutrašnjeg prostora i

Još jedan u nizu stambenih objekata u kom je Khoury uspješno sproveo ideju maksimalnog osvjetljenja unutrašnjeg prostora je Plot # 893, smješten u rezidencijalnom dijelu istočnog Bejruta, sa površinom od 1 054 kvadratnih metara i dozvoljenom izgrađenom površinom od oko 4 100 kvadrata. Objekat je paralelan sa starim, javnim stepeništem koje povezuje ulicu ispred objekta sa južnim susjedstvom.

osunčanih prostorija. Sa relativno skromnom dužinom od 14 metara, objekat je u ravni sa zapadnim zidom i proteže se duž 55 metara dubine parcele oblikujući unutrašnji vrt veličine 650 kvadratnih metara na istočnoj strani. Ovakva organizaciona

šema sa longitudinalnim balkonima koji obuhvataju stakleni dio strukture, zajedno sa duplom visinom ulaznog dijela sa recepcijom omogućila je razvoj organske paviljonske strukture sa pogledom na baštu. Plot # 7950 je objekat projektovan na strmom terenu, sa visinskom razlikom od 13 metara od najvisočijeg kraja na južnom dijelu parcele i pristupne saobraćajnice, do najniže tačke na sjevernom dijelu parcele gdje se graniči sa još jednom saobraćajnicom. Ovakva geometrija parcele nametnula je ortogonalni plan projekta, gdje su glavne funkcije objekta smještene na tri nivoa. Kolski pristup objektu i parking prostori su organizovani u južnom dijelu parcele. Na prizemlju su smještene dvije gostinske sobe sa pripadajućim kupatilima i teretanom i potpuno otvorenim frontom sa direk-

se razvija od sjeverne fasade. Ovaj element je dominantan i duž južne fasade sa naglašenom pergolom iznad ulaza u objekat. Prošle godine je završena gradnja jednog od najkompleksnijih projekata na kojima je Khoury radio. Plot # 1282 je stambeni projekat smješten na periferiji Bejruta, u blizini jednog od napuštenih i neiskorišćenih željezničkih terminala grada, vojne kasarne, ostataka poljoprivrednog zemljišta i autoputa. Funkcionalno, objekat se sastoji od 95 apartmanskih jedinica sa

Plot # 1282 je stambeni projekat smješten na periferiji Bejruta, u blizini jednog od napuštenih i neiskorišćenih željezničkih terminala grada, vojne kasarne, ostataka poljoprivrednog zemljišta i autoputa. tnim pristupom terasi sa bazenom. Prvi sprat je u suštini potpuno otvoren prostor, oslobođen pregrada koji se razvija na 23 metra fasade orjentisane ka sjeveru, sa svijetlom visinom od 5 metara. Najveću osunčanost i staklene površine imaju prostori dnevne sobe i trpezarije kojima je balkon/pokretnom platformom omogućen pristup bazenu u prizemlju. Dvije master sobe se nalaze na posljednjem nivou sa lučnim krovom od 3,5 metara visine koji se otvara tako da postoji mogućnost da se, u zavisnosti od vremena, može spavati na otvorenom. Ovaj dio je dvostruko ostakljen sa djelimičnim zasjenčenjem od drvenih gredica koje

površinama od 100 do 650 kvadratnih metara na ukupnoj izgrađenoj površini od 25 800 kvadrata. Stambene jedinice su organizovane oko devet komunikacionih jezgara koja „snabdijevaju“ po maksimum dva stana po etaži. Visine prostorija se kreću i do 5,3 m sa otvorenim planovima i minimalnom unutrašnjom podjelom prostora. Obod lokacije na kojoj je smješten objekat je oko 430 metara i sa površinom od 5 400 kvadrata trenutno je samo 12 metara „zauzeto“ za pristupnu saobraćajnicu. Ostatak su neizgrađene parcele, tako da svi apartmani imaju neometan panoramski pogled i potpunu izloženost eksterijeru zahvaljujući zastakljenoj fasadi od poda do plafona. Imajući u vidu nepredvidive uslove izgradnje ovog dijela grada, obzirom na nepostojanje planskih dokumenata koji bi definisali dalji urbani razvoj sredine, Khoury je postavio takvu morfologiju projekta da se bez obzira na okolnu izgradnju on integriše u sredinu. Etaže su, gledajući od prizemlja pa naviše, sve manje površine kako bi se odgovorilo na potencijalno buduće stanje

Plot # 7950 je objekat projektovan na strmom terenu, sa visinskom razlikom od 13 metara od najvisočijeg kraja na južnom dijelu parcele i pristupne saobraćajnice, do najniže tačke na sjevernom dijelu parcele gdje se graniči sa još jednom saobraćajnicom. konteksta. „Kao arhitekte, moramo se nositi sa činjenicom da zapravo ne mijenjamo stvari; na grad bismo mogli djelovati iteracijom. Nemam određeni ili posebni stav prema mom gradu, ponosan sam na činjenicu da od jednog do drugog uličnog ugla mogu doći u kontradikciju sa samim sobom, sa dobrom dozom spontanosti i bez imalo cinizma.“ 21

INTERVJU • miljan joković • direktor studija Art.erija

Sa nikšićkim arhitektom Miljanom Jokovićem smo već jednom razgovarali. Od tada je prošlo dosta vremena, a u međuvremenu je naravno i niklo mnogo novih projekata. Povod za razgovor ovog puta je angažovanje njegovog studija Art.erija u rekonstrukciji hotela Onogošt, koji je nakon dugo vremena dočekao da ponovo bude ponos grada. Hotel koji je nekad bio prvi takve vrste u Crnoj Gori. Razgovarali smo o problemima grada i kako on vidi dalji razvoj najveće opštine u Crnoj Gori.

harmonična rekonstrukcija prostora Razgovarala: Aleksandra Zečević Malović Foto portreta:: Dimitrije Labudović, Foto Lab 24

• Kako je bilo raditi na projektu rekonstrukcije Hotela Onogošt? Hotel Onogošt je mjesto od velikog značaja, ne samo za Nikšić, već i za cijelu Crnu Goru. Podsjetio bih da je to prvi hotel A kategorije izgrađen u Crnoj Gori. Na njemu je radio veliki broj značajnih arhitektonskih imena, stoga je i izazov bio veći. Naravno rekonstrukcija samog hotela je još u realizaciji, jer je njegova veličina iziskivala faznu realizaciju investicije. Za sada je realizovana rekonstrukcija tzv. novog dijela hotela i rekonstrukcija ugostiteljkog dijela starog hotela. Nama tek predstoji glavna bitka sa smještajnim jedinicama i kapacitetom čija su projektna rješenja u realizaciji. Nešto što je od najvećeg značaja da Onogošt ponovo postane mjesto okupljanja svih generacija je rekonstrukcija „Mliječnog restorana“ u Lounge bar Onogošt, kao i rekonstrukcija „Zelenog salona“ u Restoran Onogošt. Prateći ovaj sadržaj novo ruho je dobila i ulazna partija, kompletan toalet i kuhinjski dio. Od ranije je kultna terasa oživjela, pa je ovim stvoren uslov da ugostiteljstvo zaživi u punom kapacitetu. Moram naglasiti da

je razumijevanje i želja, kao i finansijska riješenost investitora firme „Comp comerc“ doo Nikšić, i vlasnika Ranka Jovovića da se hotelu vrati stari sjaj, bila naša početna inicijativa. Projekat je bio prilično zahtjevan iz razloga što se na njemu očitava slojevitost raznih perioda njegovog postojanja. Polazna ideja je bila zadržati „široku“ ciljnu grupu posjetilaca tj. novim projektnim rješenjem zadržati kult da je ovo mjesto sastajalište svih generacija. Principijelno to je najteže za realizovati iz razloga što je teško udovoljiti svim strukturama posjetilaca. Svakako mislim da smo moja koleginica Ivana Filipović dia i ja , koji smo intezivno radili na projektu i realizaciji, uspjeli odgovoriti zadatku. Ono što sada možemo obećati je da će nastavak

Nikšić je specifična sredina i generalno ima dosta nedostataka, ali ima i prednosti. Nikšić je krenuo putem oporavka i revitalizacije, dosta stvari je pokrenuto, i u tome će sigurno uspjeti.

projekta donijeti još novina, kao što su mini proizvodnja piva i pivnica „MAMUT“ na čijoj realizaciji trenutno radimo. • Šta je bila inspiracija za uređenje Caffe bara i restorana u sklopu ovog objekta? Lounge bar Onogošt sada čini jedan prostor koji u centralnom dijelu ima šank koji je povezan sa kuhinjom, i cijeli je „naslonjen“ na terasu. U dnu se nalazi vinska polica, koja je na neki način postala i zaštitni znak enterijera koje radimo. Podsjetio bih da je prva takva urađena u restoranu „Forest“ u Podgorici i odmah je dobila velike pohvale. Slična priča je bila i sa beogradskom “ekspoziturom“ restorana Forest. Čak su nas i pojedine kolege kopirale u nekim svojim realizacijama. Uspjeli smo da posjetiocima ponudimo udobnost i toplu atmosferu, koja je bazirana prije svega na jakoj svjetlosnoj podršci prostoru. Restoran Onogošt ima nešto drugačiju dizajnersku crtu. Pozicioniran u obliku slova „L“ oko atrijuma u kome je mjesto našla skulptura Rista Stijovića, u njemu je namjerno napravljen otklon

restoran Onogošt

longe bar Onogošt

u nešto savremenijem pravcu. I u njemu se nalaze razni svjetlosni efekti koji čine da ambijent mijenja ruho. U prostoru se nalazi dosta elemenata od drveta, što u formi obloga, što kroz mobilijar i ovoga puta je Art. erija studio realizovala i taj dio posla. Dominantna je boja drveta u ražličitim tonovima, ali preovladava hrast. Lokal je brendiran jer se u njemu mjesta našlo za razne poznate svjetske brendove mobilijara, rasvjete i keramike kao što su: Ton, Pedrali, Ginko, Rossetto, DCW, Wever & Ducré, Fabbian, Bright, Marazzi, Florim...

• U studiju se radi dosta enterijera i možemo reći jako uspješno, na kojim projektima više voliš da radiš? Enterijeri ili projektovanje i rad na većim projektima? Mi imamo tu privilegiju da smo se oprobali u raznim segmentima branše. Iskreno, sticaj okolnosti je doveo do toga, a mi smo samo iskoristili šansu. Na različit način se pristupa različitim poslovnim zahtjevima. Baš u momentu dok je trajala realizacija ugostiteljskog dijela hotela Onogošt, paralelno smo radili na realizaciji još jednog našeg projekta - Logističkog centra od 6.500

m2. U hotelu je dimenzija od 1 cm bila velika, a u logističkom je 10 m2 bilo malo… Hoću reći da smo bili razapeti na dva kraja struke istovremeno… • U takvim momentima je sigurno jako bitno imati tim u koji imaš povjerenja? Da li svi zajedno radite na projektima ili svak ima svoj zadatak? Firma Art.erija studio postoji skoro deset godina. To je mala firma koja pored direktora ima dvije mlade koleginice, arhitektice Ivanu Filipović i Slađanu Janičić. Svakako da su zaduženja podjeljena u operativnom

Grad zahtijeva u svom tkivu neki oblik intervencije koji smo mi započeli na mikro nivou u Hotelu Onogošt. Impuls treba prenijeti na pločnik, i “umiti” graditeljsko nasljeđe i krenuti od centra koncentrično ka periferiji. smislu, ali bez intezivne saradnje u studiju nezamisliva je realizacija bilo koje vrste projekta. Jako je bitna timska saradnja jer ona i rezultira dobrim arhitektonskim potpisom. • Tvoji enterijeri su prepoznati po prirodnim materijalima, drvetu, zašto baš njih biraš? Drvo je zaista materijal koji čovjeku odgovara i uvijek je bilo tako. Možda i to što sam se zanimao za obradu drveta i način njegove finalizacije je dovelo do toga da imamo dobre rezultate. Prije sam napomenuo da je moja

lounge&wine bar forest podgorica

firma u slučaju enterijera Lounge bara i restorana u Hotelu Onogošt preuzela kompletan posao sa drvenim elementima i mislim da ćemo se u budućnosti oprobati na nekim sličnim projektima baziranim na obradi drveta. Za sada postoji dosta nacrta koje planiramo da završimo. Drugi prirodni materijali i prije svega raspon zemljanih boja je neki identitet koji me prati od početka. Možda i zbog toga što lokali brzo zažive, pa investitori ne odustaju od trasiranog modela. Možda je ovo samo faza koja će proći... Svjedoci smo da je bilo dosta enterijera koji su imali izražajnu umjetničku crtu, ali nijesu naišli na odziv publike, pa su se ugasili. Ipak, ako lokal nema konzumente nije ispunio osnovnu svrhu. Za sada nijesmo imali takav peh.

dobrog i uspješnog horeca objekta.

• Šta treba da ima jedan enterijer kako bi privukao gosta da se ponovo vrati s obzirom na to da se danas dosta brzo mijenjaju trendovi?

• Da li po tvom mišljenju arhitekta treba da bude i menadžer?

Enterijer je prvi utisak koji neko doživi kada stupi u neki objekat. Neminovno se moramo odrediti da li nam

• Restoran “Sokoline” je objekat o kojem se dosta priča i koji je jako posjećen. Restoran, odnosno mali hotel “Sokoline”, je realizovan prije dvije godine, na jednoj zaista jedinstvenoj lokaciji u istoimenom mjestu podno Ostroških greda i Manastira Ostrog. Želja investitora je da bila da se koriste prirodni materijali, ali smo se zajedno usaglasili da bi trebalo dati savremenu interpretaciju njihove upotrebe. Rezultat je vrednovan i od strane Ministarstva turizma sa kategorijom unikatni ugostiteljski objekat. Pogled sa terase hotela je zaista uzbudljiv, u najmanju ruku, jer se vidi cijela Bjelopavlićka ravnica kao na dlanu.

Danas je definitivno neodvojiva funkcija arhitekte i menadžera. Čak ga i zakon prepoznaje kao takvog u dijelu organizovanja izrade projektne dokumentacije. Posao prvo treba pronaći,

ntc logistički centar

je prijatno ili ne. Tačnije, jako je mali broj onih kojima to nije bitno. Nije samo enterijer presudan da se neko rado vraća nekom lokalu. Usluga i kvalitet hrane igraju takođe veliku ulogu. Zajednički oni čine sveto trojstvo

dogovoriti, uraditi shodno pravilima struke i željama investitora, i na kraju naplatiti. Koji god segment ovog algoritma zakaže, posao neće biti uspješno realizovan. Međutim, mi iz škole izlazimo kao inženjeri i nedvosmisleno

razvoja grada, smatram da je on idealno tle za nešto što se može nazvati “Urbana rekonstrukcija”. Grad zahtijeva u svom tkivu neki oblik intervencije koji smo mi započeli na mikro nivou u Hotelu Onogošt. Impuls treba prenijeti na pločnik, i “umiti” graditeljsko nasljeđe i krenuti od centra koncentrično ka periferiji. U glede toga stava, napomenuo bih da se ovih dana u javnosti pojavila jedna jako dobra inicijativa od strane grupe mladih entuzijasta pod nazivom Bedem 360, u kome su dali jednu jako dobru predstavu kako bi mogla da se revitalizuje gradska tvrđava i kako

restoran sokoline

je to najvažniji i najbitniji dio posla. • Dosta radiš u Nikšiću koji ajde da kažemo nije epicentar kada je arhitektura u pitanju u odnosu na primorje i Podgoricu, kako se u manjoj sredini izboriti sa investitorima? Ja sam svoj profesionalni i privatni život vezao za grad u kome sam rođen i u kome sam, ako se izuzme vrijeme Drvena kuća, na Krk studijama - foto Bosnić+Dorotić provedeno u Beogradu, živio do sada. Iako me dosta ljudi pita zašto ne promjenim grad, ja to sigurno neću uraditi. Razloga ima dosta, a osnovni je da smatram da će Nikšić vratiti ono što je nekada i bio i što mu pripada – vodeće privredno i kulturno mjesto Crne Gore. Na kraju krajeva, trenutno radimo projekte i u Tivtu, Kotoru, Podgorici, Žabljaku i naravno u Nikšiću, što govori da je cijela Crna Gora jedno tržište. Nikšić je specifična sredina i generalno ima dosta nedostataka, ali ima i prednosti. Nikšić je krenuo putem oporavka i revitalizacije, dosta stvari je Drvena Krkće - foto Igor Crnković pokrenuto, i ukuća, tome sigurno uspjeti. • Šta misliš kakva je budućnost problema o kojem se godinama priča - Doma Revolucije? Dom revolucije je spomenik i pokazatelj koliko je grad Nikšić nekad bio jak. Faktor vremena, raspad zemlje, ratno okruženje, pad vrijednosti, dovelo je do toga da objekat koji se nalazi u centru grada ostane nedovršen jer je i prvobitna namjena izgubila smisao. Nemoguće je dijeliti sudbinu ovoga

restoran forest beograd

grada, a nemati makar jednu ideju kako ga ostaviti generacijama iza nas. Upravo ovih dana se kreće sa prvom fazom realizacije njegove revitalizacije i smatram to jako dobrim početkom. Moje lično polazno stanovište njegove revitalizacije je nešto drugačije od usvojenog plana, ali nijesam učestvovao na konkursu koji je bio raspisan, pa ne znam da li bi ono bilo relevantnije. U svakom slučaju bio bih jako zadovoljan da na neki profesionalni način odgovorim u nekim segmentima njegovog daljeg privođenja namjeni. • Kako i u kom smjeru u arhitektonskom smislu bi trebalo Nikšić da se razvija? Što se tiče arhitektonskog pravca

bi dobila novi život. Zaista zaslužuju jaku podršku i pokazuju pravac kojim bi trebalo da se “obradi” svaki kvart. • Na kojim projektima trenutno radite? Već sam spomenuo da je u toku izrada Mini pivare i prateće pivnice u hotelu Onogošt. Pojaviće se na mjestu nekada popularne “Taverne” i imaće dijametralno drugačiju priču od nekih već realizovanih sličnih projekata u Crnoj Gori, zatim tu je jedna poslovna zgrada u Nikšiću, na atraktivnoj lokaciji kod Osnovnog suda, zatim Predstavništvo “Honde i Kawasakija” u Podgorici, dva poslovna objekta firme “Timing” u Danilovgradu…

SHOW ROOM | City Kvart - Ul. Radoja DakiÄ&#x2021;a 6 Mob: + 382 69 018 181 | Tel: + 382 20 290 290 Podgorica | Montenegro

Rural House Renovation, Zhoushan / Evolution Design

hipnotišući spoj novog i starog Priredila: Sandra Vahtel

Stare seoske kuće su često napuštene i prepuštene propadanju. Nakon niza godina nekorišćenja, rijetko koja kuća je useljiva bez ikakvih zahvata i adaptacija. Ali kada neko kreativan vidi takav prostor i u njemu prepozna potencijal, tada novi izgled nakon adaptacije postaje zaista impresivan. Takav primjer je seoska kuća na ostrvu Zhoushan u Kini, za čiji novi izgled su zaslužne arhitekte iz studija Evolution Design. 30

Evolution Design studio iz Pekinga preuzeo je izazov za adaptaciju dvije oronule seoske kuće smještene u scenskom selu u Zhoushan u Kini. Arhitekte su kombinovale postojeće strukture u kontinuirani prostor sa modernim izgledom. 70 % seoskih kuća na ostrvu Zhoushan su šuplje, djelimično propale, ali ipak izgrađene od kamena i od materijala sa lokalnog područja. Iako na izgled veoma krhke, kuće su prilično čvrste i integralno izgrađene. Krovovi su djelimično propali i nalaze se na rubu rušenja, što je i za očekivati uzimajući u obzir tadašnje vrijeme i tehnologiju gradnje. Dvije kuće blizu mora, koje su 70

Jedan od glavnih djelova projekata je armirano betonska kutija s pogledom na more, koja služi kao otvoreni prostor za dnevne aktivnosti i trpezariju. Ovaj arhitektonski element je takođe veza između gornje spavaće sobe i dvije sobe ispod. godina prazne i imaju oko četiri metra razlike u nadmorskoj visini, okrenute su prema jugu sa ogradama okrenutim prema istoku i zapadu, radi veće zaštite

od tajfuna. Upravo ove dvije kuće su posebno odabrane za renoviranje. Zanimljivo je da za ove dvije “čvrste” kuće sve počinje i završava se sa dizajnom enterijera. U periodu od tri do pet dana bilo je potrebno izbalansirati po-

glede lokalne arhitekture, unutrašnjih struktura, pejzaža i drugih prostora. Izgradnja je trajala samo 40 dana. Na ostrvu ima samo nekoliko stotina stanovnika, koji sve što im je potrebno za život na selu nabavljuju sa kopna. Arhitekta koji se suočio sa ovim izazovom, morao je uzeti u obzir sve navedeno u potrazi za najpogodnijim načinom rada. Sa visinama i padinama terena i slikovitim pogledom na more, fokus dizajna je ovdje više na hvatanju različitih uglova iznutra, kako bi se iz kuće mogli prostirati pogledi koji oduzimaju dah, nego na sami spoljašnji izgled kuće. Kuća ugrađena u novi dizajn može se naći na istočnoj strani niza starih kuća

najnižih na nadmorskoj visini, gdje se jedino može naći dostupno zemljište s pogledom na more i služi kao precizna sanacija nedostatka adekvatne dubine i širine stare kuće, u kojima se izvode moderna društvena okupljanja. Nova kuća izgrađena je od armiranog betona i savršeno se uklapa u smislu strukture i prostora, dok još uvijek nema prekomjernih ukrasa. Ovdje je konkretno izabran beton koji je pomogao kući da izdrži eroziju koja potiče od teške morske klime. Cjelokupna struktura sastoji se od spavaćih soba renoviranih iz dvije stare kuće, plus studija koji je izgrađen od stare kuhinje. Na njemu je bio srušen krov, koji je sada zamijenjen staklenim plafonom. Unutrašnji dizajn je hipnotišući spoj između starog i novog. 32

Nova kuća izgrađena je od armiranog betona i savršeno se uklapa u smislu strukture i prostora, dok je ostala bez prekomjerne dekoracije. Beton je bio posebno izabran da pomogne kući da izdrži eroziju koja potiče od teške morske klime. Drvo, beton, kamen i staklo su ukusno postavljeni da bi proslavili ovu razliku. Veliki betonski blok pripada tradicionalnim ostrvskim kućicama kako bi se

stvorilo očaravajuće primorsko mjesto. Tu je i novoizgrađena armaturna betonska kutija s pogledom na more, koja povezuje dva dvorišta kako na gornjem, tako i na donjem nivou, kako bi se ugradila gornja glavna spavaća soba i dvije gostinske sobe na donjem nivou. Nova “kutija” stoga služi kao zajedničko područje za društvene i rekreativne aktivnosti. “Kutija” je napravljena tako da je neupadljivo nagnuta iza. U prisustvu predivne ljepote 70-godišnjih kuća i vrhunskog prirodnog pejzaža, svi novi elementi izgledaju nepotrebni i neupadljivi. Zbog toga je nova struktura namijenjena da slavi i poštuje lokalnu

Dvije originalne vikendice sada čine spavaće sobe, sa novim krovovima u tradicionalnom stilu koji izlažu svoje grede. Novi prozori gledaju na more, dok betonski podovi pružaju vezu između starih i novih. 33

oblast umjesto da dobije značajnu količinu reflektora, što se uglavnom i dešava. Ovdje postoji ravnoteža između novog i starog , razumijevanja i harmonije, i ovdje, moderna “estetika” i stari “ostaci” uspjevaju u suživotu. Gledajući cjelokupni izgled, vrijeme je napravilo dvije kuće u starom selu. Za lokalne seljane nova kutija može izgledati nejasna ili čak zanemarljiva. Tek kad se uđe u dvorište sa strane ulice, otkriće se tajne ovog novog prostora. Arhitekte Evolution Design su imali i druge planove. Željeli su da prošlost, sadašnjost i budućnost spoje u

savremeni dio pionirskog dizajna. Ugodan životni prostor u jednoj od starih kuća ima stakleni krov od stakla s uvučenim žaluzinama, koji opet poštuje prošlost i proslavlja budućnost. Sve u svemu, arhitekte govore o svom “čistom, rezervisanom” pristupu. Nova zgrada je stambeni prostor koji je zastakljen na dvije strane, prikazujući one spektakularne poglede na more sa svoje lokacije na litici. Minimalistička završna obrada ne dovodi u pitanje kompromise sa susjednim starim zgradama i time

slavi vernakularnu arhitekturu. Danas, kada je skoro sva pažnja usmjerena ka gradnji velikih zgrada sa narativnim temama, kada obično zatvaramo oči mnogim domovima koji su skromni, ali i dalje jako važni za svakodnevni život. Veliki broj javnih zgrada može izgledati privlačnim na udaljenosti od oko 200 metara, ali u blizini oko 20 ili čak 2 metra postaju znatno manje rafinisani. Previše pažnje posvećujemo tome koliko dobra zgrada izgleda spolja i ignorišemo ono što leži unutra. Možda nam trebaju naše kuće čiste, rezervisane i manje “plemenite”.

Evolution Design Architectural Design Co., Ltd

finalnom dizajnerskom proizvodu. Rukovodstvo kompanije sastoji se od međunarodnih timova i završio je niz veoma uticajnih projekata prilagođenih visokom nivou kako u zemlji tako i u inostranstvu. Tokom svoje prakse kompanija je nagomilavala niz sistema od dizajna koncepta i dizajna rješenja do konstrukcionog dizajna crteža i on-site usluga. Zagovaraju dizajn vrhunskih proizvoda prilagođenih za rješavanje problema i pomažu vlasnicima da identifikuju najbolja profesionalna rješenja na operativnom nivou. Od početnog

dizajna omoguće svim profesionalcima da se uključe u proces dizajna, zasnovani na potpunoj razmjeni sa klijentima, razumijevanju potrebe kupaca, pa čak i kada utvrde da korisnici nisu svjesni problema, pažljivo razmatraju svaki element projekta, da bi se osiguralo da se finalni dizajn proizvoda može kompletirati sa visokim kvalitetom.

Evolution Design Architectural Design Co., Ltd. Iz Pekinga ima više od 30 dizajnera, specijalizovanih iz oblasti arhitektonskog dizajna, enterijera i dizajna, kao novoosnovana kompanija fokusirana je na pružanje prilagođenih stambenih, klubskih, trpezarijskih stolica i boutique hotela i drugih vrhunskih proizvoda za dizajn proizvoda specijalizovanih kompanija. Prema karakteristikama projekta, kompanija pruža klijentima integrisane usluge od arhitektonskog planiranja i dizajna, dizajna enterijera, dizajna pejzaža, dizajna osvjetljenja i meke dekoracije, kako bi se osiguralo da se koncept dizajna može dosledno primjeniti u 34

Balkanski arhitektonski bijenale (BAB)

u znaku

crnogorske arhitekture Balkanski arhitektonski bijenale (BAB) je nastao iz potrebe za razmjenom iskustava i ideja na polju arhitekture i povezivanjem unutar regiona. Primjer je stručne saradnje regionalnih arhitektonskih udruženja i slobodnih intelektualaca na prostoru Balkana, te predstavlja jednu od najznačajnijih manifestacija toga tipa u regionu. Treće izdanje Balkanskog arhitektonskog bijenala (BAB) održano je od 18. do 25. decembra 2017.g. u Beogradu. Nastavljajući tradiciju započetu prije četiri godine, BAB je kroz segmente arhitektonsko-urbanističke i dizajnerske izložbe, međunarodne naučne konferencije i sajma investicija, prezentovao najznačajnija dostignuća iz oblasti arhitekture, urbanizma, dizajna, istorije i zaštite 36

arhitekture, iz regiona, ali i šire. Tema ovog izdanja BAB-a pod nazivom „Balkanski obrasci u urbanizmu i arhitekturi”, pokušala je, između ostalog, da odgovori na ključno pitanje: kakva nam je arhitektura potrebna za očuvanje tradicionalnih vrijednosti i kreiranje nove modernosti Balkana? Kurator izložbe - arhitekta dr Tatjana Stratimirović je sa timom u kome su arhitekta Tijana Atanasijević i diza-

jner Jelena Nikolić, prikazala neka od najvrjednijih ostvarenja regionalne arhitekture i dizajna i ugostila projekte izvan regiona čiji su autori porijeklom sa ovih prostora. Pored arhitektonsko-urbanističke i dizajnerske izložbe, najznačajniji segment Bijenala predstavlja internacionalna naučna konferencija. Autor koncepta bila je arhitekta dr Tatjana Mrđenović. Konferencija je ugos-

tila više uvodničara sa renomiranih univerziteta iz SAD-a, Rusije, Kanade, Australije, Katara, Francuske, Holandije, Španije, Albanije, Makedonije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U pitanju su stručnjaci iz oblasti arhitekture, urbanizma, urbanog planiranja, istorije i teorije arhitekture, kao i zaštite arhitektonskog nasljeđa. U okviru 3.BAB-a selektovano je i prikazano 80 radova više od 50 timova i autora. Renomirani regionalni i internacionalni stručnjaci i univerzitetski profesori činili su stručne žirije u kategoriji arhitekture i urbanizma (prof. dr Eva Vaništa Lazarević, prof. dr Petar Arsić, prof. dr Sophia Vyzoviti, prof. dr Mihajlo Zinoski i dr Maria Jose Climent Mondejar) i kategoriji dizajna enterijera i namještaja (prof.emer. Saša J. Machtig, prof. Ranko Bočina, Jelena Matić, Mirjana Mikulec, Uroš Janković). U svim kategorijama dodijeljen je i veći broj posebnih priznanja. U ovom našem osvrtu na Bijenale bavićemo se dobitnicima nagrada iz Crne Gore: Studio Syntezis, Enforma i Iva Đurović.

Arhitektura-projekat Grand-prix: Studio Synthesis, New Cemetery Podgorica Urbanistički pristup Novo groblje je planirano u jugozapadnom dijelu Opštine Podgorica u Donjim Kokotima. Postavkom objekata, dimenzijama prostora, plan-

iranjem visokog zelenila stvoreni su zadovoljavajući uslovi zaštite od visoke temperature, sunčevog zračenja I padavina. Centralno je planiran plato – kao mjesto okupljanja ožalošćenih. Arhitektura i komunikacije Volumetrija objekata formira linije kretanja posjetilaca i zaposlenih, tako da su one funkcionalno jasno razdvojene i čitljive. Svim objektima je omogućen nesmetani pristup lica sa smanjenom pokretljivošću. Groblje je ograđeno masivnim visokim kamenim zidom (3.50m), koji se stapa sa objektom, formirajući objekat kapiju. Geometrija glavnog platoa, uvlači posjetioca u kompleks. Obodom trga su planirani prodajni prostori, uvučeni ispod duboke nadstrešnice (trijema) koji omogućava nesmetani protok i zadržavanje prilikom vremenskih nepogoda (sunca, kiše). Objekat objedinjuje u sebe sitnije strukture i planirane sadržaje u snažnu cijelinu, koja korespondira okruženju i postaje nedjeljivi dio kompleksa. Ovakav koncept daje adekvatan dignitet mjestu. Monumentalnost i potreban vizuelni mir stvara se arhitekturom čistih formi i upotrebom svedenih materijala kamena i natur betona. Kolorit objekata je usklađen sa njihovom funkcijom i okolinom. Ovim pristupom dobijena je jedinstvena vizuelna cjelina prostornog rješenja. Krovni kubusi kapela su akcenat u prostoru, koji ih izdvajaju od drugih objekata. Volumetrija simboliše vezu zemaljskog i nebeskog, mjesto opraštanja i rastanka. Asimetrične forme ku-

Nagrade 3. BAB-a su dodijeljene sljedećim autorima i timovima:

Arhitektura – izvedeno djelo Grand-prix: Studio 3LHD, Karlovac Freshwater Aquarium Druga nagrada: Studio Simović, N1 and N8-Housing Treća nagrada: Dva arhitekta, Villa on Murter Island

Arhitektura - projekat

Grand-prix: Studio Synthesis, New Cemetery Podgorica Druga nagrada: ENFORMA, ENTEXT, Kotor Treća nagrada: Hannah Han, Grace Ng, Liminal Heterotopia

Urbanizam Grand-prix: IABA 2017– Antalya Turke, RURAL LANDSCAPE EXPLORATIONS Druga nagrada: ISOCARP advisory team, RESHAPING MEMORY LANE. ZHONGSHAN AVENUE Treća nagrada: Dragana Ćirić, DATASCAPES

Dizajn enterijera Prva nagrada: ENFORMA d.o.o. , Reconstruction of a villa in Ljuta Nikola Novaković & Vila Monja Druga nagrada: BIRO.VIA , Semi-detached residental building, autori: Goran Vojvodić & Milena Katić Treća nagrada: A2arhitektura :: Extension for primary school Svetozar Marković, authors: Dijana Anđelković &Vladimir Anđelković

Dizajn namještaja Prva nagrada: Domino studio, autor: Nataša Perković, ELLE Chair Druga nagrada: autor: Iva Đurović, Forma 01 Treća nagrada: autor: Milica Petrović, Love Mystical Balkan

busa u formi zarubljene piramide, propuštaju zenitalno svijetlo u prostore kapele. Ovakvo osvjetljenje, čini da prostor odiše duhovno mističnom i uzvišenom atmosferom. Uz kapele su predviđeni mini patio, koji oplemenjavaju prostor i pružaju privatnost i mir porodici ožalošćenih. Ispred kapela formiran je komemorativni trg za ispraćaj. Zbog klimatskih uslova karakterističnih za podneblje Podgorice, preko puta je planirana nadstrešnica sa klupama i visokim listopadnim zelenilom. Uz nju predviđene su vodene površine, koje imaju višestruku ulogu, kako pozitivnog uticaja na mikroklimu, tako i psihološki efekat. Glavni koridor, aleja je naglašena dvostranim drvoredima čempresa, koji čine kičmu matrice groblja duž koje se vrši simetrična distribucija sadržaja: ulaza, kapela, trga za ispraćaj, nadstrešnice, aleja zaslužnih građana, kolumbarijuma, rozarijum, grobljanskih parcela. Krematorijum sa ekonomskim blokom je izdvojen kao zasebna autonomna cjelina. Ima obezbjeđeni saobraćajni pristup i parking. Objektu se pristupa preko platoa, dok je ekonomski blok izdvojen i nije nametljiv. Objekat je integrisan sa ogradom i urađen je u istom maniru kao i objekat Kapija. Bitan element koji je obrađen planom, a doprinosi stvaranju humanog i estet38

ski oformljenog ambijenta obuhvata: materijalizacija javnih prostora (trgovi, platoi, staze), klupe za sjedjenje, korpe za otpad, česme, vodene površine/ fontane, nadstrešnice, paviljoni/ sjenici, zelenilo, rasvjeta. Predlog materijalizacije objekata, popločanja, kao i elemenata uređenja terena dat je kroz kataloge u sklopu separata.

ožalošćenih. Na taj način je naglašen trg pred ulazom sa odgovarajućim sadržajima usluga, administracije i prostorija namjenjenih za održavanje kompleksa. Objekat čine tri nezavisne cjeline sa zasebnim ulazima koji nijesu konfliktni i omogućavaju nesmetano kretanje i snalaženje. Ukupna bruto površina objekta je 2262.23m2.

Objekat kapija

Kapele

Objekat integrisan sa ogradom groblja, formira kapiju oko platoa za okupljanje

Kapele su reper na prostoru kompleksa. Svojim krovnim kubusima se

izdvaja od drugih objekata, simboliše vezu zemaljskog i nebeskog, mjesto opraštanja. Asimetrične forme kubusa u formi zarubljene piramide, prospustaju zenitalno svijetlo u prostore kapele. Ovakvo osvjetljenje, čini da prostor odiše duhovno mističnom i uzvišenom atmosferom.Ukupna BGP predviđen za potrebe 12 kapela iznosi 1020m2. Kapele su simetrično raspodijeljene u grupacijama od po 6 kapela. Kapele imaju po dva ulaza i vezu sa ograđenim dvorištem/patiom. Prema potrebi nad ulazom planirana je duboka nadstrešnica koja omogućava stajanje van kapele bez obzira na vremenske uslove. Uz prostoriju kapele, predviđen je servisni blok (toalet i mini ostava sa frižiderom i sudoperom). Svi materijali koje se koriste u enterijeru moraju biti laki za održavanje. Prostor kapele je klimatizovan, sa integrisanim sistemima grijanja i hlađena tako da se ne narušava enterijer objekata. Prostor oko kapela koncipiran je kao otvoreni trg, na kome se posjetioci zadržavaju, čekajući ulazak u kapele. Trg je opremljen potrebnim mobilijarom, a sjenku pružaju visoka stabla lišćara kao i nadstrešnica. U zaleđu trga planirana je sadnja breza (Betula verrucosa) u podlozi od nabijene zemljane podloge. Nastavak trga čini linearno vodeno ogledalo, oivičeno perenama koje se ritmično ponavaljaju u podlozi koju čine pokrivači tla. Unutar kapela formirana su mala unutrašnja dvorišta, u kojima je predviđena mogućnost izlaska ožalošćenih na vazduh, u ambijent sa prirodnom ventilacijom, sa klupama i sjenkom lišćarskim vrstama manjih dimenzija (Acer ginnala, Acer tataricum,Arbutus unedo).

ulaza. U sklopu objekta planirana je sala u kojoj se okupljaju ožalošćeni prilikom ispraćaja. Sala ima izlaz u dvorište sa prostorima za sjedjenje u hladovini uz umirujuće vodene površine. Predviđen je i sanitarni blok. Ekonomski blok čini organizacionu servisnu cjelinu za proizvodnju pogrebne opreme, spomenika i dr. Radionice imaju vezu sa dvorištem, što daje mogućnost rada na otvorenom. Kancelarijski prostor opredijeljen za potrebe pogrebnih usluga ima nezavisan kolski prilaz i ulaz u objekat. Fokus pejzažnog uređenja oko krematorijuma čini otvoreni trg na koji se pristupa iz glavne sale krematorijuma. Zamišljen je kao trg za zadržavanje posjetilaca, i opremljen neophodnim mobilijarom (klupe, česme, kante), a

zasjenu prave visoka lišćarska stabla. Prostor je oplemenjen kružnim vodenim ogledalima, različitog prečnika. Podlogu čini šljunak svijetle boje. Drugi dio trga čine zelene površine na kojima je planirana sadnja visokih lišćara, u podlozi od ukrasnih trava i pokrivača tla. U ovom dijelu postavljeni su kameni monoliti, prirodnog oblika. Autorski tim: Studio Synthesis architecture &design, doo Podgorica Dr Sonja Radović Jelovac, dia, vodeći projektant Mr Sandra Lalić, dia Maja Šćekić, spec.sci.arh. Marija Knežević, spec.sci.arh. Danica Mihaljević Davidović, dipl.pejzaž.arh. Mr Milica Stanković, dia

Krematorijum sa pratećim sadržajima i ekonomski blok. Krematorijum čini dvije funkcionalne cijeline i to: krematorijum sa pratećim sadržajima i ekonomski blok. Krematorijum ima nezavisan kolski prilaz sa parkingom i platoom, na kome se okupljaju ožalošćeni ispred glavnog 39

Arhitektura-projekti Druga nagrada: ENFORMA, ENTEXT, Kotor godina projektovanja : 2015. lokacija : Lješevići, Kotor, Crna Gora status : Glavni projekat površina : 1200 m2 autor : Enforma projektni tim : Nikola Novaković, Zoran Spasić klijent : ENTEXT doo Objekat Entext-a je projekat poslovnoizložbenog karaktera, koji je lociran na magistralnom putu, u naselju Grbalj nadomak aerodroma Tivat. To je lokalitet koji je prva i poslednja slika Crne Gore i primorja koju stranci dožive ili ponesu sa sobom. Urbani i arhitektonski milje na toj slici se u najmanju ruku mogu okarakterisati kao neadekvatna predstava vrijednosti koje naša zemlja posjeduje. Stoga je ideja za objekat Entext-a, kao vodeće kompanije u svojoj sferi poslovanja, proizašla iz potrebe za stvaranjem sopstvenog svijeta unutar haotične urbane matrice. Rukovođeni konceptom nepodržavanja konteksta usled nekvalitetnih referenci u prostoru i dualističkom prirodom naziva kompanije (Ent – enterijer i Ext – Exterijer) stvoren je kubični objekat introvertnog karaktera. Dualizam objekta se ogleda u sagledavanju unutrašnjeg prostora, unutar opne a van samog objekta, koji se u principu sagledava kao spoljašnji prostor, ali je isto tako dio unutrašnjeg prostora. Jednostavna forma je nalik vizuelnoj barijeri ka spoljašnjosti unutar koje je stvorena mikro klima i mikro-ambijent. Svojom materijalizacijom, funkcionalnom organizacijom i pricipom „kuća u kući“ objekat je jasno distanciran i definisan u odnosu na svoje okruženje. Naglašenom horizontalnom komunikacijom u pravcu sjevero-istok – jugo-zapad objekat je prostorno i funkcionalno razgraničen - povezan glavnim pješačkim pristupom.

Dizajn enterijera Prva nagrada: ENFORMA d.o.o. , Reconstruction of a villa in Ljuta Nikola Novaković & Vila Monja naziv projekta: Rekonstrukcija Vile u Ljutoj godina projektovanja: 2014 lokacija: Ljuta, Kotor, Crna Gora status: Izvedeno površina: 230 m2 autor: Enforma projektni tim: Nikola Novaković, Radovan Radoman klijent: Privatno lice U istorijski najstarijem i lokacijski najsjevernijem dijelu Bokokotorskog zaliva nalazi se naselje Ljuta. Pored minimalnih intervencija na spoljašnjost ovog tradicionalnog objekta, sa el-

ementima baroka, rađenih u skladu sa konzervatorskim uslovima, predmetna građevina je rekonstruisana kao luksuzan stambeni objekat. Intervencijom na unutrašnjem prostoru kamene kuće omogućen je slobodniji pristup

rekonstrukciji zatečenog stanja, koje je već sa jedne strane imalo izdefinisane prostorne cjeline, a sa druge otvoreniji plan. Postojeći ambijenti su mapirani tako da čine osnovu za razvoj koncepta, tako što je unutrašnjost objekta, na gornjim etažama, podjeljena na tri jasno izdefinisane zone: spavaći blok, centralni galerijski prostor, kamin sala i dječija soba. Kako bi podjela bila jasnija i konkretnija, postavljen je cilj oslobađanja centralnog prostora suvišnih elemenata, formirajući jedinstven galerijski prostor, atrijumskog tipa, kao vertikalnu podjelu lijeve i desne strane objekta. Dematerijalizacija komunikacija sa obe strana objekta (što je prikazano na grafikonu), uvođenjem staklenog mosta i stepeništa postignuta je izražajnija podjela enterijera. Ovakvim raslojavanjem istaknute su pomenute cjeline i istovremeno je stvoren jedinstven unutrašnji prostor koji vizuelno povezuje sve tri etaže. Poigravanjem sa modernim i tradicionalnim elementima i materijalima stvoren je jedinstveni prostor: uvođenjem tradicionalnog stepeništa u prizemlju, elemenata od kovanog gvožđa, kamenih zidova i maltera sa jedne strane i staklenih ograda i komunikacija i čelika sa druge strane. Korisnici prostora istovremeno uživaju u benefitima postojećeg ambijentalnog “duha” stare kamene kuće i estetske i funkcionalne ispunjenosti potreba savremenog načina življenja.

Dizajn namještaja Druga nagrada: Forma 01, Dizajn namještaja IVA ĐUROVIĆ Mlada crnogorska dizajnerka, dobitnica je druge nagrade na Balkanskom Arhitektonskom Bijenalu u Beogradu Student je četvrte, završne godine Fakulteta primijenjenih umjetnosti u Beogradu, Odsjeka za dizajn enterijera i namještaja. Do sada je učestvovala na više regionalnih i međunarodnih manifestacija u oblasti umjetnosti, dizajna i arhitekture, kao što su Međunarodni Festival mladih umjetnika u Bugar-

skoj 2015.g.,dvije godine zaredom na Salonu arhitekture u Beogradu, te Beogradskom sajmu namještaja. Konačno na BAB-u, osvojila je drugu nagradu u kategoriji dizajna namještaja. Radi se o stolu pod nazivom “Forma 01”.Polovinom januara ove godine, cofee-table “Forma 01” predstavljena je i na jednom od najprestižnijih svjetskih događaja u oblasti dizajna enterijera i namještaja -Međunarodnom Sajmu namještaja u Kelnu. Učešće je uslijedilo na poziv ugledne Zagrebačke firme DIZZCONCEPT, koja se bavi proizvodnjom namještaja. Njen autentični komad namještaja je predstavljen u okviru platforme PURE DESIGNE, gdje se predstavljaju najpoznatije svjetske dizajnerske kuće, kao što su:Vitra, Ton, Smeg itd... Crna Gora oskudijeva u školovanim dizajnerima namještaja, tako da raduje osvajanje nagrada na bijenalu, kao i učešće našeg dizajnera na najpoznatijoj svjetskoj platformi dizajna enterijera i namještaja.

predstavljamo: habitat-trendovi za 2018

Nova dimenzija dizajna Novim kolekcijama za 2018. godinu Habitat predstavlja novu dimenziju dizajna korišćenjem jednostavnih geometrijskih oblika i njihovom primjenom u proizvodnji. Vizija Habitata jeste korisno napraviti lijepim a lijepo svima dostupnim, povezujući se na taj način sa ljubiteljima jednostavnog a u isto vrijeme modernog i jedinstvenog dizajna. Apsolutni imperativ Habitata jeste biti među najboljima u svijetu a, samim tim, i najbolji u Crnoj Gori.

Inspiracija Islanda Ono što je glavno polazište jesu četiri elementa, voda, vatra, vazduh i zemlja, prikazani kroz jednostavnu formu prostora Islanda. Tako stroge, hladne forme kombinovane sa toplim, zemljanim i jarkim bojama dobijaju novi, moderan izgled a proizvod i njegov dizajn čine prijateljskim.

Materijali Prirodni materijali drvo, pamuk, kamen, mermer podržavaju viziju Habitata po kojoj inspiracija dolazi iz prirode. Nova kolekcija za proljeće/ljeto 2018. donosi svježe boje tekstila, dekorativnih jastučića i aksesoara. Proizvodi su nastali u Habitat Design Studiu u Parizu kroz rad sa poznatim evropskim dizajnerima, te je to još jedan od razloga zašto treba imati neki od unikatnih komada namještaja ili dekoracija ovog brenda.

Habitat u Podgorici Ovaj francuski brend zastupljen je kroz 42 franšizne radnje u 20 država svijeta. 2014. godine Habitat dobija predstavništvo i u Podgorici nudeći svojim kupcima i svim ljubiteljima dizajna, kao i stručnjacima u ovoj oblasti, potpuno novi doživljaj u opremanju enterijera. Ono što je Habitat donio u Podgoricu jesu svjetski standardi i francuski kvalitet namjenjeni modernoj, urbanoj i šik populaciji, sada na dohvatu ruke, u ulici Džordža Vašingtona 3/1.

Poly Dec nudi ORAC DÉCOR ugaone i ravne lajsne klasičnog ili modernog stila, njihove fleksibilne varijante, lajsne za skriveno svjetlo, lajsne i lukove za niše i otvore, pervajze i nadvratnike, panele za dekoraciju vrata i zidova, plafonske rozete, kupole, konzole, okvire za kamine, niše, pilastre, stubove i polustubove i zidne lampe. Ovi elementi su proizvedeni od poliuretana, već pripremljeni za farbanje a odlikuje ih čvrstoća, precizna izrada, delikatni detalji i stilska raznovrsnost.

www.polydec.rs

zidovi obučeni u

luksuz

Proizvodi koji upotpunjuju vizuelni koncept zida i savršeno prate zidne obloge su dekorativni elementi od poliuretana i duropolimera belgijske kompanije ORAC. Kao savremena zamjena za gips, ovi materijali su čvrsti, dugotrajni i pogodni za lako postavljanje. Za razliku od gipsa, ne mogu se lako oštetiti, a za razliku od drveta su stabilni i već pripremljeni za farbanje po postavljanju. Kolekcije LUXXUS i AXXENT dovoljne su za one koji traže proizvode koji će svaki prostor učiniti udobnim, originalnim i otmenim, jer je asortiman proizvoda širok i kompletan.

www.polydec.rs

gipsani

malter Knauf gipsani malter doprinosi optimalnoj mikroklimi u unutrašnjosti građevine, prostorije su toplije i udobnije, a zidovi glatki i postojani. Ekonomičan je, zdrav za čovjeka i izuzetno glatak. Proizvodi ovog asortimana predstavljaju moderna rješenja za svaki dom sa karakterističnim vizuelnim efektom. Knauf gipsani malter donosi promjenu u tradicionalnom poimanju maltera i obrade površina. Svojim izuzetnim svojstvom nudi sigurnost, zdravlje i finansijsku efikasnost. Pa, krenimo od početka… U unutrašnjosti stvara optimalnu klimu za čovjeka, a prostorije omalterisane Knauf gipsanim malterom su toplije i udobnije. Zidovi su ugodni na dodir i moguće ih je 48

izvesti glatko ili reljefno. Odlikuje ga izuzetno prianjanje na podlogu (kristalići gipsa urastaju u podlogu) i očvršćuju se u potpuno prirodnom volumenu, bez skupljanja, zbog

čega se na zidovima omalterisanim gipsanim malterom ne pojavljuju sitne pukotine. Vrijeme sušenja Knauf gipsanog maltera je upola kraće nego u slučaju cementno vapnenih maltera

što rezultira bržom realizacijom investicije i osjetnim finansijskim značajem, posebno prilikom velikih

kompleksnih projekata. Površina Knauf gipsanog maltera ne zahtijeva nužno postavljanje glet mase -

Najčešće se nanose strojnom tehnologijom koja u kratkom vremenu omogućava malterisanje velikih površina. Ovaj modernizovani proces olakšava primjenu koja je automatska i bez prašine i omogućava ravnomjernu i ujednačenu raspodjelu materijala po površini. Efikasno i jednostavno.

Knauf gipsani malter takođe ima osobinu pasivne protivpožarne zaštite. Kristalna struktura gipsa sadrži dvije molekule vode koje se za vrijeme požara oslobađaju u obliku vodene pare koja hladi i blokira r asprostranjivanje vatre. Stoga uloga gipsanog maltera kao nezapaljivog građevinskog materijala može biti od presudne važnosti. ako da, potreban je vrlo tanak sloj što rezultira uštedom vremena i materijala. Predstavlja odgovarajuću podlogu za tapete, boje i druge zidne obloge. Međutim, stepen poravnavanja površina može biti različit, a takođe se i očekivanja korisnika mogu pokazati viša od standardnih. Zahvaljujući higijenskom sertifikatu, gipsani malter se često primjenjuje u stambenoj arhitekturi, zdravstvenim ustanovama, vrtićima i školama ili u objektima prehrambene industrije. 49

Crna Gora na Bijenalu u Veneciji

EMERGING RESILIENCE WO/MAN UNDER THE UMBRELLA Temu 16. Bijenala arhitekture u Veneciji – Freespace / Slobodni prostor, odabrale su i definisale umjetničke direktorice Bijenala Yvonne Farrell i Schelly McNamara. “Emerging Resilience” - tema koja je postavljena od strane naše kustosice dr Sonje Radović Jelovac privukla je veliku pažnju međunarodnih timova, pa se pobjedničko rješenje izdvojilo između 42 pristigla rada iz cijelog svijeta. Crnu Goru će ove godine predstaviti ozbiljan tim arhitekata, pisaca, istraživača, pejzažista, kreatora i umjetnika, od kojih neki imaju prethodno iskustvo izlaganja na Venecijanskom bijenalu arhitekture: Rosa Rogina, London; Ida Blažičko, Hangzou; Armor Gutierrez Rivas, Santander; Francois Vahe, Pariz i vođa tima Krešimir Rogina iz Zagreba. 52

Međunarodna izložba arhitekture La Biennale di Venezia di Architettura smatra se najznačajnijim mjestom predstavljanja tokova i dometa savremene arhitekture a održava se od 26.05. do 25.11.2018. godine. Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore je ove godine raspisalo međunarodni konkurs za koncept i sadržaj crnogorske postavke. Tema ovogodišnjeg bijenala koje su definisale umjetničke direktorice Bijenala Yvonne Farrell i Schelly McNamara je “Freespace” - Slobodni prostor. Kustosi su željeli da se ovogodišnje izdanje izložbe fokusirala na osjećaj humanog u radu arhitekata, kao i kvalitet samog prostora obogaćenog ‘besplatnim darovima’ prirodnih resursa, poput svjetlosti sunca i mjeseca, vazduha, gravitacije i materijala“. One navode da „Freespace slavi kapacitet arhitekture da pronađe dodatnu i neočekivanu velikodušnost u svakom projektu - čak i unutar većine privatnih, odbrambenih, ekskluzivnih ili komercijalno ograničenih uslova.“ Ova tema

Za organizaciju, umjetnički i istraživački okvir Projekta predstavljanja Crne Gore na 16. Bijenalu arhitekure u Veneciji, osim Sonje RadovićJelovac, odgovoran je i komesar dr Dušan Vuksanović, glavni državni arhitekta.

treba da podstakne novo gledanje na svijet u kojem arhitektura osigurava dobrobit i dostojanstvo svakog građanina. Kustosice očekuju da će definisana tema konkursa podstaći multidisciplinarne timove na problematizaciju, kritičko-sistemsku analizu, promišljanje novih modela i novih paradigmi koje uvažavaju princip rezilijentnosti (Resilience) – što podrazumijeva adaptibilnost, transformabilnost kroz ekosistemski i procesno orijentisan pristup za buduće modele i strategije prostornog razvoja.

EMERGING RESILIENCE / Rezilijentnost u nastajanju Rezilijentnost u nastajanju (EMERGING RESILIENCE: Reimage voids through sharing values) je podtema koju je naša kustosica Sonja Radović Jelovac dala kao okvir za buduća istraživanja kojima će se aktuelizovati potreba za holističkim pristupom, kroz imperativ rezilijentnosti socioekoloških sistema. Uloga arhitekte je da aktivno učestvuje u ponovnom osmišljavanju i davanju novog smisla slobodnim prostorima urbanih praznina: potrošenim i obesmišljenim prostorima, neočišćenim zemljištima i staništima, uzimajući u obzir šire vidove društvenih, ekonomskih i kulturnih „oporavaka“.

KONKURSNA KOMISIJA - ŽIRI Konkursnu komisiju su činile i arhitekte van granica Crne Gore, što je dodatno uvećalo značaj konkrsa. dr Sonja Radović-Jelovac, d.i.a. – kustos, predsjednica žirija, Crna Gora dr Dušan Vuksanović, d.i.a. - komesar i glavni državni arhitekta, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, član, Crna Gora mr Dragana Čenić, d.i.a. - generalna direktorica Direktorata za planiranje prostorom, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, član, Crna Gora dr Svetislav Popović, d.i.a. - Arhitektonski fakultet u Podgorici, Univerzitet Crne Gore mr Petar Ćuković - istoričar umjetnosti, član, Crna Gora Ana Dana Beroš, d.i.a. - dobitnica Posebnog priznanja na Bijenalu u Veneciji 2014, član, Hrvatska dr Elisa Cattaneo, d.i.a. - Polietcnico di Milano, član, Italija mr Branko Pavić, grafičar - Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu, član, Srbija dr Mosè Ricci d.i.a. - Univerzitet Trento, DICAM – Odsjek za građevinu, životnu sredinu i mašinstvo, Italija Uspješnost konkursnog procesa kao i potvrda sjajnog odziva i velikog interesovanja predstvlja mapa koja prikazuje procentualni prikaz zemalja porijekla učesnika na Međunarodnom konkursu za koncept i sadržaj crnogorske postavke za 16. Bijenale arhitekture koji su se organizovali u 42 multidisciplinarna tima i time dali svojevrstan doprinos. Izvor: Ministarstvo održivog razvoja i turizma 53

„Odsustvo kolaborativnog pristupa i procesnog razmišljanja, rezultiralo je devastacijom prostora i identitetskim disbalansima unutar mnogih lokacija i ambijenata. U to ime, predlažem okvir za Projekat predstavljanja Crne Gore na 16. Međunarodnoj izložbi arhitekture Bijenale u Veneciji, utemeljen na istraživanju novih kolaborativnih modela koji se tiču tretiranja urbanih praznina - važnog generativnog potencijala za uspostavljanje zdravih, interaktivnoadaptivnih i socio-ekoloških sistema u eri neizvijesnosti.“ Kustosica crnogorske postavke 16. Bijenala u Veneciji, dr Sonja Radović Jelovac Foto credit: Vladimir Popović

Ideja je da se kroz formu konkursa, imajući ovo u vidu, dođe do koncepta i sadržaja crnogorske postavke. Tako da se od tima očekivalo da propitaju datu temu, da koncept i sadržaj predstavljanja Crne Gore počivaju na eksperimentalno-procesnodinamičkom pristupu, jer se podrazumijeva da će pobjedničko konceptrješenje biti sastavni dio istraživanja. Fokus je trebao da bude na lokalnom kontekstu, sa aspekta potrebe „liječenja“ marginalnih pejzaža, napuštenih prostora, ledina, „slučajnih pejzaža“ i uopšte urbanih praznina (Ignasi de Sola-Morales, “Terrain Vague”).

CILJ KONKURSA Cilj konkursa je bio originalni koncept i sadržaj crnogorske postavke, jednako prilagođen i zadatku i prostoru u kojem će se nalaziti, s ambicijom podsticanja razmjene informacija i diskusije. Koncept i sadržaj je trebalo shvatiti kao inicijalnu fazu kolaborativnog procesa koji će rezultirati realizacijom crnogorske postavke.

Odziv Ono po čemu će ovogodišnji konkurs sigurno biti zapamćen je odziv timova 54

koji su se prijavili. 42 projekta iz cijelog svijeta su pristigla na adresu Ministarstva održivog razvoja i turizma. Žiri je takođe jednoglasno odlučio da ne dodijeli drugu i treću nagradu. Tokom rada izdvojeno je šest konkursnih radova za posebna priznanja (Special Mention). Na taj način formirana je konačna rang-lista nagrađenih radova sa raspodjelom nagrada, priznanja i konkursnog fonda, na sljedeći način: prva nagrada - šifra EDRAUANTHUS - 25.000 eura, a radovi pod šiframa 0000M18, InAcircle, The North Remembers, CLMC4000, 00100, AAEHPY dobili su posebna priznanja. Idejno rešenje pod šifrom “EDRAUANTHUS” je rad autorskog tima u sastavu: Rosa Rogina, London; Ida Blažičko, Hangzou; Armor Gutierrez Rivas, Santander; Francois Vahe, Pariz i vođa

tima Krešimir Rogina iz Zagreba. Naziv rada koji je Rogina osmislio s timom nosi naziv „WO/MAN UNDER THE UMBRELLA” („Žena-čovjek ispod kišobrana”). Oni su ponudili koncept predstavljanja sastavljen iz tri dijela – knjiga, izložba i umrežavanje, a „svaki se iz svog ugla bavi sveobuhvatnom temom `Emerging Resilience`, varirajući u mjerilu, materijalnosti, trajanju i metodi širenja. Zajedno djeluju kao vitalni okvir koji podupire otvorenu raspravu o temi unutar i izvan stvarnog paviljona”, navodi Rogina i tim. Tema rada nosi naziv: Žena-čovjek ispod kišobrana “Zašto se kišobrani ne rastaču na suncu – ili barem rastu na kiši?” Cedric Price Cilj nam je kritički analizirati ideju arhitekture kao proširene prakse kroz tripartitni okvir izložbe kojim ćemo pokušati odgovoriti na neka od ovih i sličnih pitanja. Namjeravamo se služiti jednostavnim i razumljivim porukama, sveobuhvatnom snagom brendiranja mrežolike instalacije i taktilnosti jedinstvenih in-site izrađenih modela kao identifikacijskog alata, koji ne uključuje samo poznate arhitekte kao goste, već i širu javnost. Ne postoji jednostavnija slika od čovjeka pod kišobranom, sva bi se prostornost mogla svesti na taj egzistencijalističko poetski idiom. Ona je takođe i snažno komunikacijsko sredstvo. Posjetioci crnogorskog paviljona trebaju iz njega izaći ozareni novim i jedinstvenim iskustvom. Venecijansko je bijenale najveći arhitektonski show na svijetu.

Želimo da posjetioci pronose impresiju crnogorskog nastupa na dugo i na daleko.

KNJIGA – GLOSAR arhitekture u doba ‘Emerging Resilience’

Kako danas riječ govori više od hiljadu slika, publikacija predstavlja priručnik ili komplet za preživljavanje u eri novih prostornih stvarnosti, tekstualni zadirkivač, mind-set-adjuster ključnih pojmova za arhitekte koji djeluju u doba ‘Emerging Resilience’, poput: IMPULSIVNO, INSTINKTIVNO, INSTANTNO; FRIVOLNO; ATMOSFERSKI UČINAK; DENDROPHITOS; MINIMALIZAM DŽUNGLE; MOJ ALGORITAM; VIRALNOST – DOSEGLJIVOST i RASPROSTRanjenost. Knjiga je posvećena ostavštini profesora Ranka Radovića. IZLOŽBA se sastoji iz tri dijela: INSTALACIJE, (RAZ)GOVORA i RADIONICE INSTALACIJA – elegantna lepršava i lelujava struktura interpretacija je endemskog crnogorskog cvijeta Edraianthus wettsteinii ssp lovcenicus (Lovćenski zvončić) i zauzimaće cijeli prostor atrijuma paviljona, te se istovremeno širiti na susjednu ulicu. Osjetljiva na strujanje vazduha, vlagu kišne kapi i sunčevu toplinu, instalacija će reagovati, mijenjati se i pomjerati u saglasju sa svojim okruženjem. (RAZ)GOVOR – tri vrlo posebne međunarodne arhitektonske ličnosti, Alexander Brodsky iz Moskve, Anna Popelka iz Beča i Atelier Bow-Wow iz Tokija razgovarati će o temi slobodnog

zanje crnogorskog paviljona u Veneciji na koordinate u mnogo široj matrici prostora, ljudi i resursa. Glavni partner u konceptualiziranju i međuodnosima u ovome dijelu projekta će biti London Festival of Architecture, najveći takve vrste Evropi. Ostali izvori savremenih komunikacijskih kanala takođe će biti korišteni. prostora, kroz video projekcije na zidu kao i kroz svoju fizičku prisutnost. Algoritmi ‘Emerging Resilience’ u njihovim paradigmatskim djelima biće prikazani putem konceptualnih modela u istoj prostoriji. RADIONICA – više laboratorija za izradu, manje konvencionalno predstavljanje arhitekture koja ulazi u stalni dijalog i aktivan angažman s društvom, ovaj dio izložbe želi istaknuti i aktivno voditi koncept samo-gradnje i kolektivne produkcije u interakciji s javnošću i tako postati ključni element izložbe, koji će postupno, tokom cijeloga trajanja Bijenala postepeno popunjavati izložbene zidove.

UMREŽENJE Uz izložbu u Palazzo Malipiero i knjigu, jednako smo zainteresovani za izdi-

Proces razvoja/sljedeći koraci Kako se navodi u Raspisu konkursa očekivalo se da koncept i sadržaj predstavljanja Crne Gore počivaju na eksperimentalno-procesnodinamičkom pristupu, jer se podrazumijeva da će pobjedničko konceptrješenje biti sastavni dio istraživanja, koje će biti prezentovano u katalogu Projekta predstavljanja Crne Gore na Bijenalu u Veneciji 2018. godine. Katalog će pored Sonje Radović Jelovac uređivati prof. Elisa Cattaneo sa Politecnico di Milano u saradnji sa internacionalnim naučnim odborom. Usvojeni koncept predstavlja osnov za izradu izvođačkog projekta koji je planiran da bude završen u drugoj polovini marta, kada će se pristupiti realizaciji izložbe i drugih pratećih elemenata za uspješno predstavljanje.

Ida Blažičko, Hangzou; Francois Vahe, Pariz; vođa tima Krešimir Rogina iz Zagreba;Rosa Rogina, London; Armor Gutierrez Rivas, Santander 55

predstavljanje: ing invest, danilovgrad

krov kao

dominantan element Pripremila: Aleksandra Zečević Malović

Interpretirajući tradicionalne materijale drvo i kamen, kao i oblik planinske kuće sa kosim krovom visokog nagiba, kroz savremeni pristup arhitektonskog izraza, ovaj se objekat nenametljivo inkorporirao u pejzaž nacionalnog parka Durmitor. Nalazi se na samom ulazu za Crno Jezero, na Žabljaku. 56

Objekat je u vlasništvu arhitekte Veselina Bata Radulovića, koji je i projektant ovog medijski izuzetno eksponiranog djela. Sa ovim radom je učestvovao na crnogorskom Salonu arhitekture, a brojnim video repotražama ovaj objekat je bio izuzetno pogodno mjesto za snimanje.

Oštre linije krova su element koji dominira oblikom cijelog objekta

Porodična kuća Bata Radulovića je bila i mjesto snimanja popularne crnogorske serije “Budva na pjenu od mora”. Oštre linije krova su element koji dominira oblikom cijelog objekta. A krov pokriva i štiti 350m2 korisnog prostora. Moglo bi se reći da je cijeli nadzemni dio objekta potkrovlje u više nivoa. U nivou terena se jasno izdvaja dnevna zona sa integrisanim prostorom dnevnog boravka, kuhinje i trpezarije. Osim toga izdvojen je prostor centralnog stepeništa, odmah kod ulaza u objekat sa velikim kupatilom i toaletom. Na visočijim kotama iznad ove nema klasičnih etaža, već se sa dva međupodesta pristupa do dva apratmana. Oba apartmana osim luksuzno opremljenih spavaćih soba imaju komforno opremljena kupatila i terasu sa izuzetnim pogledom. Konačno na samom vrhu stepeništa, dolazi se do najluksuznijeg i najvećeg apartmana. On se izdvaja od ostalih zbog veoma skladno projektovane organizacije spavaće sobe, kupatila, mini bara i prostora za odmor. Svaki element je naročito dizajniran za ovaj apartman. U suterenskom dijelu se nalaze garaža za automobil i skijašku opremu, zatim mini teretana, vinski sektor, sauna sa tuševima, kao i servisne prostorije, vešeraj, kotlarnice i ostava za skladište ogrijevnog goriva.

odsječenih ivica, sa oblicama drveta u eksterijeru i pravilno rezanog istog svijetlog drveta u enterijeru. Tu su naravno i staklene površine naglašene u pravoj mjeri za veličinu fasada. Osim kamenom naglašenog ulaza i vanjskog stepeništa do ulaza u objekat, okolni teren je prirodno zelenilo, trava i drveće. Na taj način izgleda kao da objekat prirodno završava uzvišenje brda na kojem se nalazi. Naročito se to primjećuje u zimskim danima kada snijeg prekrije cijelo ovo područje.

Prirodni materijali doprinose da objekat ne konkuriše prirodi

Objekat je pozicioniran veoma precizno na jednom uzvišenju, među borovima. U neposrednoj blizini je izolovan od ostalih objekata. Prirodni materijali doprinose da objekat ne konkuriše prirodi. Krov osim oblikai aludaciji na vrhove Durmitorskog masiva, tamno zelenom tegolom odgovara blizini četinara oko sebe. Cijeli enterijer je namjenski dizajniran za ovu kuću. Nije se mnogo eksperimentisalo sa materijalima, pa kao što je već rečeno arhitekta je koristio samo kamen bunjasti, bijeli, pravilno 57

Najbolja arhitektonska rješenja kuća u 2017. godini

Arhitektura koja poštuje prirodu

Najzapaženija ostvarenja u stambenoj arhitekturi variraju od čudesnih, apsurdnih pa sve do vernakularnih, elegantno modernih arhitektonskih rješenja. Ona se takođe kreću od rješenja za uzane urbane lokalitete pa do udaljenih, prostranih parcela. Šta im je zajedničko? Praktičnost? Skromni budžeti? Efikasan izgled? Ne baš. Na cijeni je eksperimentalno, maštovito i neobično u arhitekturi, međutim ono što se najviše cijeni jeste vješto istraživanje materijalima i majstorska manipulacija prostorom. Ovdje vam bez nekog posebnog reda, predstavljamo neke od najinovatnijih i vanvremenskih stambenih arhitektonskih rješenja nastalih u prošloj godini. priredila: marta jovićević

Pošto teren nije infrastrukturno povezan, objekat funkcioniše u potpunosti samostalno. Fotonaponski paneli i rezervoari sa vodom se nalaze na krovu

Projekat: Solo house II Arhitekti: OFFICE Kersten Geers David Van Severen Lokacija: Matarana, Španija Ova rezidencija se nalazi u netaknutoj šumi, u planinskom regionu Matarana, na dva sata vožnje od Barselone. Kuća je prstenastog oblika, projektovana na platou na uzvišenju koja gotovo da se utapa u pejzaž. Fasada se potpuno otvara, čime se još više brišu granice između spoljnog i unutrašnjeg prostora. Jednostavan kružni krov prečnika od 45 metara naglašava kvalitet podjednako platoa i ivica. Krov fukcioniše kao sklonište i formira obim naseljene površine.

“Pošto je pejzaž impresivan, smatrali smo da arhitektura treba da bude nevidljiva, u mjeri koja naglašava prirodne kvalitete okruženja.” – rekli su arhitekti

Kako je objekat lociran na strmoj padini preduzete su mjere od klizanja terena. Kako bi se ograničilo kretanje zemljišta, kuća je tretirana kao most tako da dopušta da ispod nje teče voda. Otuda i potiče ime barka u nazivu kuće. (ark – barka, eng. prev.)

Projekat: Konieczny’s Ark Arhitekti: KWK Promes Lokacija: Krakov, Poljska Poljski arhitekta i dobitnik nagrade za 2016 World Building of the Year, Robert Konieczny je dizajnirao ovaj nalik bunkeru/ barki objekat za svoju porodicu. Ova kuća uključuje niz neobičnih sigurnosnih funkcija, od oblika koji drži podalje prolaznike od njenih prozora, do ulaza koji funkcioniše kao pokretni most.

Glavni cilj projekta je bio iskoristiti najveći dio spektakularnog pogleda, što je rezultiralo prizemnom kućom sa zastakljenom fasadom koju okružuje pejzaž

Zabrinutost oko sigurnosti kuće na izolovanoj parceli navelo je arhitektu da integriše neke neobične sigurnosne mjere u dizajnu

Služi i kao sklonište od kiše na pašnjaku

Jedna od zanimljivih karakteristika su i stepenice koje su pojavljuju kao utisnute na spoljašnjim zidovima

3 U prizemlju, dnevna soba, trpezarija, kuhinja i jedna od spavaćih soba proširuju svoje granice prema spolja kako bi se spojile sa terasom, dvorištem i baštom. Na spratu, tri spavaće sobe okružuje pogled na veličanstvene borove.

Projekat: Red house Arhitekti: Extrastudio Lokacija: Setubal, Portugal

Materijali su sa lokaliteta: cigla, drvo i zemlja. Zemlja je sa samog lokaliteta, ona koja je iskopana da bi se zakopali temelji i na kraju vraćena kao sastavni dio zidova

Lisabonski arhitektonski studio pretvorio je staru vinariju u porodičnu kuću u Portugalu. Crveni pigmentirani malter je korišćen da bi dao kući posebnu novu boju, a pored je instaliran i novi bazen. Bivšu vinariju je izgradila klijentova porodica u 20. vijeku. Da bi zadržali koherentnost starih i novih djelova zidova, arhitekti su prekrili objekat crvenim pigmentiranim krečnim malterom. Nanos kreira grubu teksturu sa tamnijim i svetlijim djelovima pigmentacije.

U prizemlju je isječen otvor za prozor dug 14 metara koji gleda na baštu

Projekat: Entrepinos Housing Arhitekti: Taller Hector Barroso Lokacija: Vale de Bravo, Meksiko U središtu visoke borove šume u Vale de Bravo, Meksiku, raspršeno je pet identičnih vikend kuća koje karakterišu zidovi u terakota tonu. Svih pet kuća (sa istom tipologijom) pozicionirane su na način da stvaraju centralno dvorište. Ovo otvoreno dvorište, pored pogleda, pruža tišinu i privatnost. Kuće su na sjevernoj strani zatvorene jer se pristup kućama otvara velikim prazninama na južnoj strani prema bašti i šumi, uz maksimalno korišćenje prirodne svjetlosti. Uzdignuti bazen izgrađen je u zadnjem dijelu bašte, smješten između pomorandžinih stabala i zida prekrivenog puzavicama

Tokom dana i mjeseci boja kuće se mijenja, od svjetlije do tamnije u zavisnosti od vlažnosti. Kad pada kiša, skoro da je crna

Malter takođe prekriva frontalni zid i metalnu ulaznu kapiju u sličnoj ružičastoj nijansi

Sobe i kupatila su smješteni na prvom spratu, koji se spaja sa malim tavanom u vrhu krova. Njegovi zidovi, podovi i plafon su bijele boje, a prostor je osvijetljen nizom prozora i pokretnim brodskim prozorom

Vođeni principom Frank Loid Wright-a da “ Kuća nikad ne bi trebala stajati na brdu ili bilo čemu. Trebala bi da bude dio brda, da mu pripada…”, arhitekti su “gurnuli” kuću preko brda i okrenuli je kako bi joj dali seriju uvijek drugačijih pogleda na kuću

Do prije 100 godina, Caring wood je bila drevna šuma i tako je ključni cilj projekta bio povratak zemlje svom izvornom šumskom stanju. Ovo je uključivalo sadnju više od 25.000 mladica raznih šumskih vrsta drveća, osposobljavanje 20 hektara zemlje divljih livada i kreiranje voćnjaka sa 500 sadnica višanja.

Projekat: Caring wood Arhitekti: Niall Maxwell, James Macdonald Wright Lokacija: Kent, Velika Britanija

Naizgled razdvojeni blokovi su u stvari povezani u bazi slaganim kamenom, pružajući četiri odvojena, ali povezana prostora koja predstavljaju četiri jedinice proširene porodice.

Caring wood je obimna seoska kuća za tri generacije iste porodice, koja inkorporira formalne, komunalne i privatne prostore. Smještena na strani malog brda, kuća izgleda kao grupa malih pojedinačnih blokova definisanih ugaonim krovovima pokrivenim pločicama. Stil krovova aludira na tradicionalne priobalske kuće koji su se koristili za sušenje hmelja koji se koristi u procesu pravljenja piva. Projekat je imao tri jasne faze: radove u prizemlju, uključujući pristupne puteve, kamenolom za kamen na lokaciji i izgradnju jezera. Poruka je dvojaka: Ojačati duh tradicionalne engleske kuće i imanja, njen kontekst i pejzaž i pružiti održiv dom za život, kako u smislu karbonske neutralnosti tako i u smislu fleksibilnog dizajna koji može primiti cijelu porodicu i evoluirati sa njom, potencijalno se produžavati za buduće generacije

Enterijer je obojen bijelom bojom, podovi su drveni, kako bi naglasili nepravilnosti i visinu plafona 61

Projekat: Tiny House Arhitekti: Aranza de Ariño Lokacija: San Pedro Tututepec, Meksiko

Dvije betonske terase proširuju se iz jezgra, jedna obuhvata bazen, a druga je produžetak kuhinje. Njen betonski kuhinjski sto izlazi iz oblasti kuhinje u oblast terase, ohrabrujući stanare da otvore drvene žaluzine i uživaju u prirodi

Uska kućica dizajnirana za par je jedan od prvih profesionalnih projekata mladog arhitekte Aranca de Arinja. Objekat je vikendica koja pruža minimalne funkcije, smještena na 200 metara od plaže u nenaseljenom području. Kuća za odmor sastoji se od kuhinje, kupatila i otvorene spavaće sobe na poluspratu, do koje se dolazi jednostavnim naizmjeničnim stepenicama.

Krov, podni paneli, stepenice i namještaj su izgrađeni u betonu, koji se pojavljuje svuda u kući, daje joj robustan osjećaj

Drugi glavni građevinski materijal je domaće tamno drvo u boji meda. Ono se koristilo za izradu vrata, prozora, plakara i polica. Iako je kuća mala, trajna građa je čini bogatom i sigurnom

Projekat: Cabin at Longbranch Arhitekti: Olson Kundig Lokacija: Longbranč, USA Olsonovo poštovanje prema prirodi i divljenje ljepoti ove lokacije izražava se u dizajnu njegove kabine ugniježdene usred visokih jelki u drevnoj šumi. Ono što je započeto kao kućica na drvetu 1959. godine pretvoreno je u predivnu vikendicu. Svako nadograđivanje i preoblikovanje je ponovo upotrijebljeno i integrisalo prethodnu strukturu umjesto da je briše, otkrivajući istoriju arhitekture i proces njene evolucije.

Kuća je namjerno utonula u bojama i teksturi, dozvoljavajući na ovaj način bujnom prirodnom okruženju prednost

Tri stare jele su smještene u okviru dizajna i omogućene da rastu kroz otvore na terasi, od kojih jedna izlazi kroz otvor na krovu

Projekat: Balnarring Retreat Arhitekti: Branch Studio Architects Lokacija: Viktoria, Australija Ovo je prostor koji je “specifično nespicifičan”, prostor koji može biti ništa u jednom i sve u sledećem trenutku, moguće ga je redovno i bez napora prebacivati između prazne nesadržajne školjke ograničenih mogućnosti do potpuno funkcionalne privatne rezidencije, - studija, čitaonice, vikend druženja sa susjedima, joge, prazničnog ručka itd.

Unutrašnjost prostora izgleda kao da se preliva prema spolja, jer se materijali nastavljaju iznutra prema spolja kroz nevidljive staklene ploče

Povezanost sa mjestom, u ovom slučaju prirodom, je važan element. Magična refleksija vode na plafonu, zvuk kreketanja žaba, patke i druge vodene ptice, šum gustog zelenila na povjetarcu…

Čvrste linije, čiste forme i materijali kao što je obrađeni sirovi hrast, vintaž koža i satenski mesing stvara vanvremensku eleganciju

Projekat: La belle vue Arhitekti: Bomax + OKHA design Lokacija: Južna Afrika Namjena kuće je bijeg i oporavak od brzog života. Posjeduje spektakularan pogled na planine sa jedne i na okean sa druge strane. Iako se Bomax architecture izražava kroz modernu, skoro minimalistički estetiku, klijent je želio da istakne njegovo afričko nasljeđe kroz elemente u enterijeru. Zatim, većina namještaja je prilagođena tako da artikuliše afričkim modernizmom i luksuzom.

10 Projekat uključuje niz otvorenih i zatvorenih prostora Glavni prostor je u staklenoj površini i okrenut je prema planinama

Afričke boje inspirisane zemljom, prilagođeni grafički tepisi i klasični retro osjećaj daju poseban pečat

Gigantski kamen je ostao unutar kuće dodajući beskrajnoj interakciji između zatvorenog i otvorenog okruženja

Projekat: MA house Arhitekti: Cadaval & Sola morales Lokacija: Meksiko Definisana karakteristika ovog monolitnog objekta je njegov građevinski materijal - kamen. Ova odluka dolazi iz činjenice da kamen postoji na samom lokalitetu, i može se nabaviti lokalno. U međuvremenu, prostrana i sunčana lokacija uticala je na planiranje prostora ispunjenog svjetlošću. Svaka strana je na neki način otvorena prema pejzažu a zelena površina prolazi kroz središte kuće kako bi služilo kao put od prednje do zadnje strane objekta. Ova “pukotina” definiše centralnu cirkulaciju. Planirana kao tri paviljona ujedinjena je jedinstvenim krovom, generiše dva pokrivena dvorišta. Krovna konstrukcija je kontinuirana i nalazi se na vrhu kamenih zidova.

arhitektura, dizajn, uređenje: Lamp & Socket: Utičnice koje vise s plafona

Najveća zelena zgrada gradiće se u Tokiju

Holandska dizajnerka Lotte Douves kreirala je rješenje za napajanje računara i telefona za potrebe danskog brenda Menu, koji zamjenjuje diskretne zidne utičnice za zidne elektrane koje vise sa plafona. Sa svojim uređajem Lamp & Socket, Douves je imala za cilj stvaranje fleksibilnog proizvoda za punjenje prenosnih računara ili pametnih telefona u kući, društvenom ili kancelarijskom okruženju, gdje je ponekad teško naći električni priključak. Zidna utičnica često je skriveni element kuće jer se smatra neatraktivnim elementom”, rekla je jednom prilikom dizajnerka. Lamp & Socket pretvaraju ovaj pojam na vrh i tako stvaraju od nečeg nezanimljivog lijep element koji je i funkcionalan i vizuelno primamljiv. Korišćenjem porculana, Douwes je stvorila sistem koji kombinuje odgovarajuću svjetiljku i utičnicu koja je dizajnirana da visi iznad stolova ili radnih prostora. Oba komada predstavljaju tipičan minimalni estetski dizajn i imaju uska, cjevasta tijela u svijetlosivoj boji s odgovarajućim žicama.

Očekuje se da će drvena građa činiti 90% hibridne konstrukcije, s tim da se u izgradnji planira koristiti 185.000 kubnih metara drva. Zgrada bi koristila “poduprutu strukturu cijevi” sa stubovima i gredama od čelika i drva, dopunjena dodatnim dijagonalnim čeličnim zavjesama. Multinamjenska zgrada će sadržati hotel, stambene jedinice, kancelarije i prodavnice. Zgrada bi bila omotana velikim balkonima prekrivena biljkama. “Cilj je stvoriti ekološki prihvatljive gradove u kojima se koristi drvo, gdje oni postaju šume kroz povećanu upotrebu drvene arhitekture za visokogradnje”, izjavili su jednom prilikom Sumitomo Forestry. “Zelenilo se kreće od tla ka spratovima i pruža pogled na biološku raznolikost u urbanoj sredini. Unutrašnja struktura je od čistog drveta, stvarajući mirni prostor koji odiše toplinom i nježnošću drveta.

Antonio Citterio dizajnirao je modularni kauč Adda sa linearnim naborima Italijanski arhitekta Antonio Citerio dizajnirao je kauč za brend Flexform kako bi naglasio prirodne nabore koje stvara sjedenje. Sofa Adda bila je izložena u salonu mobilnog sajma namještaja u Milanu u aprilu 2017. Naziv je dobijen od riječi koja se koristi za opisivanje mjesta gdje se ljudi okupljaju i druže. Modularni kauč Adda je sastavljen od pravouglih sekcija, koji se mogu postaviti u različite konfiguracije kako bi se stvorili linearni ili L-oblik sjedenja. Pojedinačni jastuci čine naslone i strane, a ukrašeni su vodoravnim šavovima po svojim centrima. Ovaj način šivenja stvara suptilni naboj u tkanini, koji slijedi i naglašava prirodne nabore koje nastaju kada ljudi sjednu na njih.

Nova arhitektonska dostignuća

novi muzeji Pripremila: Nina Malović

Predstavljamo vam dva najnovija muzeja sa dva potpuno različita mjesta, i potpuno različita u dizajnerskom pristupu. Jedan od strane Jeana Nouvela novi, više eterični poduhvat, gdje filigranisana kupola lebdi nad asortimanom bijelih skromnih struktura a drugi od strane Thomas Heatherwick sa snažnom i moćnom porukom. Prvi se nalazi u Abu Dabiju, mjestu čije su arhitektonske ambicije u stalnom fokusu, a drugi se nalazi u Cape Town-u, gradu čiji je dizajn identitet tek u začetku.

Louvre Abu Dhabi | United Arab Emirates | Ateliers Jean Nouvel

oaza u

pustinji Dugo iščekivan muzejski kamp predstavlja sidro za novi kulturni dio ostrva. Ovo može biti iznenađujuća činjenica: Louvre Abu Dhabi je suptilno djelo arhitekture. U gradu koji cvjeta i čiji se broj stanovnika utrostručio u poslednjih dvadeset godina i gdje se nadrealistički pejzaži miješaju sa nevjerovatnim tvrđavama, muzej se gradio više od decenije i smatra se da je koštao više od milijardu dolara. Otvaranju su prisustvovali prestolonaslednik Sheikh Mohammed bin Zayed i predsjednik Francuske Emmanuel Macron. S obzirom na te činjenice neki su očekivali veći spektakl. Iako ima spektakularnih momenata ovo djelo se polako otkriva samo od sebe.

U izgledu objekta dominira kupola, prečnika 590 metara. Iz daljine njen svjetlucavo sivi kraj se miješa sa talasastim vodama Persijskog zaliva koje je nadmašuju. Kao da čuči. Zapravo čitava građevina je vrlo niska i skoro pa neprimjetna izdaleka. Zatim, tu je i voda. ‘More je nevjerovatno’, rekao je Nouvel tokom prezentacije građevine prije nego što je muzej otvoren za javnost 11. novembra.’Kada imate tu sjajnu prednost, to je isto kao da imate najbolju kartu u rukama i morate da je iskoristite.’ Kao izgrađeni arhipelag pored obala ostrva Saadiyat,

gdje Norman Foster i Frank Gehry planiraju veći kulturni dio sa muzejima i centar za izvođenje radova od strane Zahe Hadid, voda ide u kanale oko vijugastih kubnih paviljona koje čine muzej koji je Nouvel napravio po uzoru na medinu. Kao suncobran, kupola pokriva skoro 55 individualnih paviljona od kojih su skoro polovina galerije. Ne postoji glavni ulaz. Nakon što pređete prostrano parkiralište, prolazite kroz ogromna vrata koja se okreću, a bezbjednosne mjere slične su kao na aerodromu, prije nego što dođete do određenih prostorija kao što su

Bogata kombinacija materijala i tekstura u različitim galerijama poboljšava prezentaciju umjetnosti. Dok danju kupola nudi kišu svjetlosti, noću podsjeća na zvjezdano sazvježđe.

Bezeni sa vodom okružuju muzej. Između velikog privremenog izložbenog paviljona (koji još nije završen) i kafića je mali amfiteatar na otvorenom. Scena može biti postavljena na vodi baš kao što je urađeno za svečanost otvaranja muzeja. nestvarno i nezgrapno u isto vrijeme. Sastoji se od osam slojeva složenih čeličnih sklopova koje sadrže 7850 jedinstvenih zvijezda, od kojih je najveća 43 metara širine, u gustom geometrijskom sklopu koje omogućava samo 1.8 % perforacije. Kada su ga upitali koji je bio najteži dio građenja kupole, građevinski inžinjer Shehab Taha je odgovorio : ‘Svaki dio kupole.’

informativni pult, pult za prodavanje karata i radnje muzeja. Samo djelić kupole se može vidjeti sa ovog mjesta. A onda kako prilazite trgu, za koji Nouvel kaže da je arapska skupština, čitavo veličanstvo kupole se oslikava pred vašim očima. U početku izgleda nestvarno, poput vrtoglave iluzije,

Nouvel je bio inspirisan lokalnim palmama, i kupola zaista ima funkciju da obezbijedi hlad i ograničenu sunčevu svjetlost. U dijelu ispod kupole, koji je zaštićen, je primjetno hladnije u odnosu na parking koji je izložen suncu. Iako u Abu Dabiju gotovo i da nema kiše, ukoliko padne, voda bi prolazila kroz male otvore kupole. Kupola se ne oslanja na zidovima već na 4 stuba, koji su na rastojanju od 360 metara i prekriveni u sklopu paviljona što i daje utisak kao da kupola lebdi i nudi otvoren pogled ka centru Abu Dabija. Povremeno se osjeti i blagi povjetarac. Ptice lete kao i insekti. ‘Mi nismo željeli da sagradimo zgradu, već da stvorimo susjedstvo’, rekao je Hala Warde, arhi-

tekta projekta i dugogodišnji saradnik Nouvela koji takođe ima svoju firmu. Iako spoljašnji djelovi paviljona i njihovi ograđeni zidovi obloženi bijelim visoko kvalitetnim vlaknima betonskih ploča, izgledaju kao uobičajene urbane forme, galerije koje su unutra zaista budu kao iznenađenje. One su raskošne. Nouvelov tim je dizajnirao staklene vitrine sa bronzanim okvirima i pedestalima čije su baze zavijene u sivkasto plavi belgijski kamen koje takođe obuhvataju veliki dio prostora između galerija. U sklopu galerija, posebni ‘kameni’ tepih predstavlja svaki izložbeni prostor, sa različitim kamenjem koji odgovara prikazanoj kolekciji, tako da je italijanski mermer predviđen za renesansne galerije. U pojedinim sobama, bronzani okviri od 140 cm i podne pločice (koje se mogu skidati) su smjelo ofarbane, druge su prošarane dok su neke potpuno prigušene. Dva nadvišna sloja glaziranih pločica, različito ukrašene sa linijama, tačkama ili talasima, pružaju plafonima suptilni moire efekat. Prostori između

pločica su LED uređaji prilagođeni po mjeri koje je Nouvel kreirao italijanskim proizvođačem osvjetljenja Artemide. U nekim slučajevima svjetli krovni prozori probijaju plafon. The art Cliffs Notes predstavlja Louvrovu enciklopedijsku kolekciju sa poznatim komadima kao što su Édouard Manetove The Fife Player i Jacques-Louis Davidov Napoleon Crossing the Alps, kao i djela uticajnih francuskih institucija. U jednoj od prostorija se dugački arhitektonski friz uklesan sa kuranskim stihovima nalazi na zidu. Drvena statua Joseph of Arimathea se nalazi pored zaklonjenog prostora okupan u mekanom dnevnom svijetlu. Izuzetni zlatni nakit svjetluca u tamno drvenoj kutiji. Galerijski zidovi su obloženi bronzanim pločama. Raznolikost materijala i tekstura koji se miješaju obogaćuju ovu umjetnost. Sve je prilično zapanjujuće i unutrašnji predio svojom umjetnošću iziskuje strahopoštovanje, kao što i sam centar radi sa razigranim svjetlom i malim bazenima vode.

ARHITEKTE: Ateliers Jean Nouvel — Jean Nouvel, direktor; Jean-François Bourdet, Anna Ugolini, Sabrina Letourneur, Frédéric Imbert, Damien Faraut, Athina Faraut, vođe projekta SARADNICI ARHITEKTE: HW Architecture — Hala Wardé, director INŽINJER: Buro Happold KONSULTANTI: Renaud Pierard (opis muzeja); Studio DAP (ozvučenost); Michel Desvigne, Jean-Claude Hardy (pejzaž) VLASNIK: Abu Dhabi Tourism & Culture Authority KLIJENT: Turističko preduzeće za razvoj I investicije; Agencija FranceMuséums (savjetnik) VELIČINA: 1,044,000 metara kvadratnih DATUM ZAVRŠETKA RADOVA: Novembar, 2017

Kao prvi projekat među mnogo iščekivanih na ostrvu Saadiyat, the Louvre u

Abu Dabiju je u centru pažnje. Ali sve i da se drugi projekti realizuju, ovaj muzej, kao što arhitekte objašnjavaju, nije

zgrada ni građevina, već je ovo oaza kulture svog mjesta, jedinstveno, nešto što ne postoji nigdje drugo na svijetu.

Zeitz MoCAA | Cape Town | Heatherwick Studio

efekat

silosa

Novi muzej savremene afričke umjetnosti uvećava vajarsku moć industrijskog kompleksa iz 1920 tih u kojoj je smješten Britanski dizajner Thomas Heatherwick nije završio arhitekturu, međutim on je osmislio izgled nedavno otvorenog Zeitz muzej savremene umjetnosti u Africi. I spolja i iznutra muzej je savršen. Ovo je jedna od najvažnijih javnih zgrada svuda u svijetu a sigurno i najznačajnija u Africi. Cape Town koji je afrički grad sa najviše evropskih motiva, već dugo privlači međunarodne turiste a istorijska luka 72

koja je dobila ime po kraljici Viktoriji i njenom sinu Alfredu je najposjećenija destinacija u gradu. Na jednom kraju luke se podiže lift do 200 metara silosa koji je, kada je bio završen 1924, bio najviša struktura u podsaharskoj Africi. Uništen je tokom devedesetih. U Južnoj Africi javni prostor je preplavljen a može se reći i zanemaren prostor. Iako je politika rasne diskriminacije pravno ukinuta 1994, zemlja i

dalje trpi višestruke poremećaje svog nasleđa. Kada je Afrički nacionalni kongres preuzeo sve formalne gradske površine u državi, privatne i javne, bile su zamišljenje, projektovane i kontrolisane od strane bijelaca. Još od tada se ANK posvećuje izgradnji stanova za užasne uslove siromašnih stanovnika. Novi javni prostor nije bio prioritet. Izuzetak je rekonstrukcija luke u Cape Townu. Glavni i odgovorni ljudi prepoznali su potencijal lifta ali se

bore sa idejom kako ga iskoristiti pa su se samim tim obratili Heatherwicku za pomoć. Istovremeno Jochem Zeitz, njemački kolekcionar afričke umjetnosti, zajedno sa Mark Coetzee, rođenim u Cape Townu, tražio je mjesto za skupljanje svoje sve veće zbirke afričke umjetnosti. Heatherwickov izvještaj je prikazivao problem transformacije ove lančane istorijske betonske strukture od 190 metara površine, od 44 grupe pravougaonih i kvadratnih boksova za skladištenje žitarica, ogranka od 42 cilindrična silosa od 33 metra i male prašnjave kućice u muzej svjetske klase. Pored deset teniskih stadiona koji su završeni 2010. ovo je bio prvi veliki javni prostor u Južnoj Africi decenijama unazad.

Katedrala kulture Glavni nebeski atrijum Mocaa stvoren je ojačavanjem postojeće strukture sa betonskim ‘rukavima’ a zatim urezivanjem nepravilnih praznina čiji je oblik sličan zrnu kukuruza. Izvanrednost i jasna kompozicija su manje ili više zagarantovali vječnost i jedinstvenost projekta. Postoji razlog zbog kojeg se Walter Gropius, Le Corbusier i Charles Sheeler borili za silos sa svojom dubokom, geometrijskom čistoćom kao nadmoćno oličenje modernog doba, iako je Heatherwick ovo opisao kao nešto više od toga. Više slojeva boje je uklonjeno otkrivajući povezane površine silosa, koje su izgrađene u jednom sloju što značajno uvećava njihovu savršenost. Heatherwick, čije središte za učenje na Tehnološkom fakultetu u Singapuru demonstrira njegovo razumijevanje fenomenološke privlačnosti bogatih, raznovrstnih, teksturnih površina sa čvrstim i sjajnim silosima i grubim agregatnim betonom za liftove. Da bi signalizirao programsku transformaciju strukture, on je dizajnirao i lijepe prozore sa puno detalja koji podsjećaju na jastuke. Strukturalno zastakljivanje mijenja boju u zavisnosti od reflektovanog svijetla ne bi li Zeit dobio efekat svetionika čija bi svijetlost dopirala i kilometrima daleko. Eksterijer se pokazao i jednostavan u poređenju sa strukturnim i program74

iznad vas, i reflektujućom svjetlošću. Izvršenje ovog atrijuma pokazalo se više nego složeno. Kad su silosi izvorno bili izgrađeni, jednostavna činjenica njihovog klastera stvorila je lateralnu stabilnost zgrade. Kako izrezati dugi, višestruki atrijum iz takve strukture? Rad s inženjerima Arup i lokalnim partnerskim firmama -Van der Merwe Miszewski arhitekte, Rick Brown Associates i tim Jacobs Parker-Heatherwick dizajnirali su ono što je u osnovi nova zgrada koja podržava originalnu strukturu. U svakom promjeru od 5,5 metara ulivane su armaturne “rukavice” debele 93/4 inča. Zatim je geodeta koordinatora skenirao koordinate s kukuruznog kernela na spremnike, što je omogućilo izvođačima da identifikuju gdje bi se trebalo naletjeti na dva sloja betona. Brušene, baršunasto-glatke

skim problemima unutrašnjih prostorija koje su od ključne važnosti za uspjeh muzeja. ‘Samo privlačenje posjetilaca da uđu u muzej je bio veliki izazov’, objašnjavaju Heatherwick i Coetzee, jer u Južnoj Africi ne postoji velika želja za muzejima, ljudi dolaze do novijeg dijela grada da kupuju, jedu i obave neke bitne poslove a potom hvataju trajekt do ostrva Robben a ne da učestvuju na visokim kulturnim događajima, bilo da su lokalni ili globalni, crni ili bijeli. ‘Teatralnost bi trebalo biti inherentna u mnogim djelovima javne infrastruktu-

re’, kaže Heatherwick, a njegov dizajn za ovaj muzej u svakom smislu obiluje teatralnošću, izvlači emocije i inspiriše osjećaj zadovoljstva. Uski vertikalni hodnik privlači pogled ka gore gdje možete otkriti plafon visoko iznad vas sa originalnim metalnim štapovima koji bi kada se ručno pomjere izgledali kao da sipaju sačuvane graške svjetlosti u velike otvorene posude. Prvi utisak je da je ovo aktivno mjesto! A onda kako krećete ka predsoblju otvara se skriveni zadivljujući atrijum sa dubokim sjenkama ispod, ispred i

ARHITEKTe: Heatherwick Studio - Mat Cash, vođa grupe; Stepan Martinovsky, vođa projekta arhitekte saradnici: van der Merwe Miszewski arhitekti, arhitekte Rick Brown Associates, Jacobs Parker arhitekte Savjetnici: Sutherland (građevinski, strukturni); Arup (građevinski, strukturni, m / p, požar); glavni IZVOĐAČ: WBHO KLIJENT: Victoria i Alfred Waterfront Holdings veličina: 102.000kvadratnih metara cijena: 35 miliona dolara DATUM zavrsetka:septembar 2017 površine nove strukture ističu ukrašen, dragulj-kvalitet istorijskog betona. Umjetnik, arhitekta, ili šta god: Heatherwickova osjetljivost je dobrodošao dodatak savremenom arhitektonskom diskursu. Slavite ovo postignuće, pratite što slijedi i držite otvoreni um. 75

Gdje god je bitna estetika, veoma je važna i upotreba boja. Od buketa žutih gerbera, smaragdno zelene haljine za svečane prilike, do ružičaste nijanse karmina... Isto je i sa enterijerima, gdje boja igra veoma značajnu ulogu. Svaka boja simbolizuje nešto i različito djeluje na naš život. Drevna kineska nauka i vještina Feng Šui, koja

se bavi proučavanjem uspostavljanja balansa kosmičke energije sa ljudima i prostorom, smatra da se boja koristi u određenim oblastima doma sa ciljem da se dovede pozitivna Chi energija i postigne harmonija.

Ne postoje boje koje treba izbjegavati, ali je važno da izaberete prave tonove koji će se uklopiti i stvoriti harmoničan i opuštajući izgled. Mnogi umjetnici preporučuju da se eksperimentiše sa bojama i miješanjem boja. Pitali smo stručni tim CER STYLE salona keramike da nam daju par savjeta. Evo šta su njihove preporuke.

Smjela crvena Atlas concorde kolekcija Arkshade

Crvena boja u enterijeru može se primijeniti na mnogo načina i u mnogo različitih koloritnih kombinacija. Jedno je sigurno – nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Crvena boja lako stimuliše energiju i dobro raspoloženje, stoga je koristite u prostorijama gdje se okupljate sa vama dragim ljudima. Prednosti crvene boje i njenog uticaja na ponašanje ljudi veoma često koriste dizajneri ugostiteljskih objekata,

restorana i kuhinja, jer je poznato da crvena boja podstiče želju za hranom. Upotrebu crvene boje u uređenju enterijera doma potrebno je pažljivo isplanirati, najpogodnija je za detalje (cvjetni aranžman, komad namještaja u dnevnom boravku, frontove kuhinjskih elemenata...). Crvena boja se rijetko koristi kao glavna boja u uređenju doma jer često može djelovati vrlo nametljivo. 77

Vedri i topli tonovi žute

Atlas concorde kolekcija Arkshade

Žuta, narandžasta i boja breskve su vedre boje, asociraju na Sunce i vatru – na prostor pun životne energije. Pažljiva upotreba žute boje na velikim površinama, vašem domu će dati poseban osjećaj vedrine, radosti i mladalačkog duha. U domu žuta boja je idealna u kuhinjama i trpezarijama, jer se smatra vrlo stimulativnom bojom koja poboljšava koncentraciju i 78

brzinu metabolizma. Često se koristi i u školama, kako bi stimulisala intelekt učenika. Žutu boju možete koristiti za akcentovanje. Odabranim dekorativnim detaljima i komadima namještaja u nijansama žute boje takođe možete veoma efektno oplemeniti ambijent u kom se provodi najviše vremena.

Atlas concorde kolekcija Arkshade

Ukoliko želite da promijenite vaš postojeći životni prostor ili da uredite enterijer novog stana, kuće ili poslovnog prostora, tim profesionalaca CER STYLE salona keramike stoji Vam na raspolaganju u vezi dodatnih savjeta i pomoći u kreiranju ambijenata. Zakažite svoj termin za besplatne konsultacije na 068 834 834.

Umirujuća nijansa plave Plava boja može da pomogne u postizanju osjećaja mira i spokoja. Često se koristi u kupatilima zbog analogije sa vodom i takođe u spavaćim sobama zbog svog umirujućeg efekta. Koristi se za kancelarije, zbog toga što se smatra da su ljudi produktivniji kada su okruženi ovom bojom. Odli-

čan je izbor i za igraonice i prostorije za vježbe. Ukoliko koristite plavu kao osnovnu boju, u tom slučaju najbolje je koristiti na zidovima, a kao akcenat odaberite elemente kao što su garniture za sjedenje, zavjese, rasvjeta i sl. 79

Savršeno vještačko cvijeće mora biti toliko realistično da ne možete primjetiti razliku čak ni kada pogledate izbliza. Priuštite sebi kvalitet.

la mia casa

vještačko

cvijeće

neprolazna ljepota

Izrada vještačkog cvijeća prerasla je u pravu sofisticiranu umjetnost. Iako, možda ne volimo baš sve što je vještačko, moramo se diviti cvijeću koje izgleda kao da je nedavno ubrano iz bašte. Ovakvi primjerci mogu predstavljati predivan dekor u bilo kom enterijeru i tokom cijele godine. Pogotovo u poslovnim i kancelarijskim prostorima koji ne obiluju prirodnim osvjetljenjem, vještačko cvijeće igra značajnu ulogu. Zaboravite staromodne ideje za upotrebu vještačkog cvijeća i iskoristie njegov pun kapacitet i stilske mogućnosti u enterijerima bilo koje vrste. Sada, vještačko cvijeće predstavlja neodoljiv dekor, koji je iznenada postao svepopularan. Razlog ovome je jednostavan, zahvaljujući novim vrstama vještačkog cvijeća, sada dobijamo izvanredan izgled prirodnih vrsta.

Vještačko cvijeće sigurno nema pogodnosti koje sa sobom donose prave biljke, ali ono i različite imitacije darova prirode, predstavljaju savršen dekor u javnim i stambenim uslovima, pogotovo zbog toga što zbog svoje izrade ponekad praktično ne mogu biti razlikovane od pravih stvari, a pritom

ne zahtijevaju nikakvo održavanje. Polje primjene vještačkog cvijeća je veoma širok, a postojanost neprolazna. Zato ne čudi što se sve više koristi za dekoraciju i eksterijera i enterijera. Dosta puta oni prezaposleni, koji ne-

maju mnogo vremena koje bi posvetili “živoj” biljci, mogu bez problema da se odluče za vještačko cvijeće. Ako se dobro odabere, vještačko cvijeće može biti jednako efektno kao i živo, pa će prostoriji svakako dati živost, toplinu i udobnost.

Poslovni prostori, caffei, restorani Veoma je popularna dekoracija poslovnog prostora vještačkim cvijećem jer predstavlja praktično i dugoročno rješenje. Radno okruženje ukrašeno vještačkim cvijećem zrači toplinom i opušta atmosferu. Za ugostiteljske objekte, ovaj vid ukrašavanja eksterijera i enterijera postao je nezamjenjiv. Isplativo je, ne zahtjeva posebnu klimatizaciju i može se lako uklopiti u postojeće dizajnersko rješenje objekta.

Održavanje vještačkog cvijeća Prednost vještačkog cvijeća je što se održavanje svodi samo na povremeno brisanje prašine. Ukoliko je vašem vještačkom cvijetu potrebno dubinsko čišćenje, ako je suviše zgužvano i izgubilo svježinu, preporučuje se da ga neko vrijeme držite nad vrelom parom. Vodena para će pomoći da se vaš vještački cvijet “oporavi”. Vještačku biljku takođe možete da čistitie i tako što ćete staviti u veću papirnu kesu u koju ste prethodno stavili pola šolje soli, a zatim dobro protresti. 83

Razlozi zašto da odaberete vještačko cvijeće •Isplativost Vještačko cvijeće je ekonomski isplativo. Koliko god se trudili da produžite vijek vašem prirodnom cvjetnom aranžmanu, na kraju će uvenuti. Vještačko cvijeće može trajati koliko god vi želite, ne zahtjeva njegu, dakle štedi i vaše vrijeme i vaš novac.

•Postojanost Čak i kada su u pitanju sobne biljke, može se desiti da ostanete bez svog ljubimca, ako ga adekvatno ne njegujete ili ako ga napadne neka bolest. Sa vještačkim biljkama i cvijećem ne morate brinuti. Ono je postojano i ukrašavaće vaš dom i poslovni prostor dugi niz godina.

•Dostupnost Vještačko cvijeće je dostupno tokom cijele godine. Zato i jeste odličan izbor za vjenčanja i druge prilike u kojima želite baš određenu vrstu cvijeća a koje je teško nabaviti jer mu nije sezona. Osim toga, čak i ako ga nabavite van sezone, možete se suočiti sa manje kvalitetnim primjercima. Kod vještačkog cvijeća, ovakvih problema nema. Sa vještačkim cvijećem uvijek dobijate raskošne cvjetove, pravilnu strukturu i oblik.

•Pogodno za ljude sa alergijama Za ljude koje pate od alergija a vole cvijeće, ova opcija je nezamjenjiva. Vještački cvjetovi izrađuju se od materijala koji ne sadrže alergente i savršeni su za sve ljude koji pate od blagih i teških alergija.

• Originalnost Sa vještačkim cvijećem ne postoje granice. Može se kreirati po želji i ideji naručioca bez ograničenja. Eksplozija boja i oblika, kombinacije različitih cvjetova koji se sezonski ne uklapaju, ostavljaju prostora za fantastične kombinacije koje rezultiraju originalnim i neponovljivim cvjetnim aranžmanima.

Sve ove predivne dekoracije, kao i najveći i najljepši izbor vještačkog cvijeća, vaza i saksija za unutra i spolja, pronašli smo u home decor radnji La mia casa u TC Delta City u Podgorici. Za opremanje vašeg ugostiteljskog objekta njihovi enterijeristi će vam rado pomoći u osmišljavanju i odabiru pravog rješenja. 84

Delta City, Cetinjski put bb 81 000 Podgorica, Crna Gora +382(0) 69 333 100 lamiacasa@elkotim.me

-dr trade predstavlja-

DA LI JE ZDRAVIJE RADITI

SJEDJEĆI ILI STOJEĆI Probajte oboje Više studija proteklih godina pokazuje zašto je dugo sjedjenje štetno. Mnogi od nas već osjećaju posljedice toga. Gojaznost, bol u leđima i vratu, dijabetes, problemi sa srcem samo su neki od problema gdje medicina vidi uzrok i u dugom sjedjenju.

van jednostja diza n

podešavanja po potrebi

Problemi sjedjenja Najveći problem je što se sjedjenje nastavlja i poslije radnog dana. U kolima provodimo mnogo vremena kao i kući ispred televizora ili kompjutera. Kako je ipak najduže ono sjedjenje na poslu tu su počele stvari polako da se mijenjaju. trend u svijetu Jedan od trenutnih trendova kada je u pitanju kancelarijski prostor su radni stolovi podesivi po visini. Ovo dođe kao zamjena za česte pauze koje se preporučuju u toku radnog dana. Korisnik s vremena na vrijeme mijenja položaj iz sjedećeg u stojeći a preporučuje se da to bude na svakih 30min. Produktivnost radnika se povećava i naše tijelo funk-

cioniše u prirodnijim položajima. Pored dobre, kvalitetne ergonomske stolice sto koji omogućava da se radni zadaci obavljaju i stojeći i sjedjeći čini radni dan podnošljivijim i na duže staze pozitivno utiče na naše zdravlje.

Proizvođači Proizvođači namještaja nude različite varijante metoda podizanja i spuštanja radne površine. Ipak, ona daljinska je najefikasnija i najviše popularna zbog

najlakšeg korišćenja. Kada su radne jedinice u pitanju postoje kompozicije za jedno radno mjesto, dva, četiri ili više spojenih radnih mjesta kao i neka vrsta konferencijskih i multifunkcionalnih stolova koji su većih dimenzija. Minimalističan dizajn Dizajn je u većini slučajeva minimalistički, rađen u kombinaciji metala i nekih od drvenih prerađevina. Ovakav tip stolova često prate i dodaci za smještanje instalacija struje kao i akustični paneli koji dodatno čine radno mjesto funkcionalnim posebno u „open space“ kompozicijama. Ako prepoznajete sebe u ovoj priči i budete imali potrebu za ovim tipom stola u Dr trade-u možete pronaći svoju kompoziciju koja će nadamo se olakšati vaš naporan radni dan.

Adresa: Cetinjski put bb Donja Gorica, Podgorica Mail: dr@t-com.me

Tel: +382 20 261 575 +382 20 260 574 Mob: +382 69 031 071

jednostavna upotreba

Najsloženija raskrsnica na svijetu

špageti

raskrsnica Pripremila: Sandra Vahtel

Grejveli Hil petlja popularno nazvana ”Špageti raskrsnica” (Shpagetti Junction), predstavlja šestu raskrsnicu na M6 autoputu, gdje se uključuje na A38 Aston autoput u Birmingemu u Velikoj Britaniji. Ime ”Špageti raskrsnica” dao joj je Roj Smit, novinar iz ”Birmingem Ivning Mejla”, sedamdesetih godina prošlog vijeka zbog veoma kompleksnog dizajna. 90

Petlja je dizajnirana da traje 120 godina. 91

Petlja obuhvata površinu od 1.200 ari, ima ukupno 18 pravaca i uključuje 4 km uključenja. Ima ukupno 6 različitih nivoa sa 559 betonskih stubova, koji dosežu visinu i do 24.4 m. Inžinjeri moraju da se penju na visinu i preko 20

Zapravo, bilo je malo više od toga. Spaghetti Junction bio je jedan dio kompleksnog projekta Midland Links na 64 kilometra koji je predvodio autoputeve. Ali kao poslednji komad slagalice, i sa svojim jedinstvenim

epskog putovanja, napravljenog bez stajanja. Konačnu šemu petlje otkrila je sekretarka za saobraćaj Barbara Castle u junu 1968. godine, a posao je započet ubrzo nakon toga.Očekivalo se da će izgradnja trajati tri godine i koštati 8 miliona funti - na kraju je trebalo oko četiri godine i koštalo je 10,8 miliona funti - 120 miliona funti u današnjem novcu. Otvaranje raskrsnice odloženo je nekoliko mjeseci nakon kolapsa mostova koristeći sličnu konstrukciju “boks nosača” u Australiji i Velsu. Kada je otvorena veza, planirana je da traje 120 godina, iako je od otvaranja već nekoliko puta rađena velika popravka. Skele

km kako bi uskladili rad 2 željezničke linije, 3 kanala i 2 rijeke. Ovo je najkompleksnija petlja u čitavoj Velikoj Britaniji. Kako je sve počelo Priča je počela kada je premijer Harold Macmillan presjekao vpcu na obilaznici Preston 1958. godine, u prvoj fazi plana za stvaranje nacionalne mreže od tri brze “autoceste”.Obilaznica u Prestonu postala bi M6, na kraju se proširila na Birmingem na jugu i Glazgov na sjeveru. Druga dionica puta M1, vozila bi od Londona do Jorkšira, dok bi M5 povezao Birmingem sa Južnim Velsom. One su sigurno ubrzale vrijeme putovanja, ali su i dalje bile veoma regionalne po svojoj prirodi, služeći određenim djelovima Velike Britanije. Ali kada je Spaghetti Junction otvoren 1972. godine, konačno ih je sve spojio, transformišući skup tri odvojene rute u jednu integrisanu mrežu.To je značilo da ljudi mogu napraviti besprijekorna putovanja širom zemlje bez ikakvog napuštanja autoputa. 92

dizajnom na više nivoa, uvijek će biti Špageti, koji privlači sve naslove. Veza je bila toliko strateška za infrastrukturu nacije, da se čak i mislilo da to može biti nuklearni cilj Sovjetskog Saveza tokom Hladnog rata. Ministar za saobraćaj Ernest Marples je 1962. godine najavio planove za završetak hiljade kilometara autoputa u narednih 10 godina. Cilj je ispunjen i Spaghetti Junction je značio da vozači mogu dobiti punu korist od

Spaghetti Junction se pojavljuje u Ginisovoj knjizi svjetskih rekorda, kao “najsloženija razmjena na britanskom putnom sistemu”. ove rute duge hiljade kilometara. Prvi koji su „probali“ petlju bili su novinari o automobilizmu, koji su odvezli 300 kilometara od Londona do škotskih granica i uzvišeno su se javili sa ovog

Svako ko se danas kreće ispod petlje, primjetiće skele građevinskih radnika koji obavljaju vitalne radove održavanja. U novembru 2007., velika maratonska trka koja se odvija na tom prostoru, morala je biti otkazana radi hitne popravke nakon što su so i pijesak oslabili spojeve u strukturi. Možda to i nije previše iznenađujuće. Dizajniran je tako da može da nosi 75.000 vozila dnevno, a 1972. godine stvarna cifra je bila nešto više od polovine.Danas je broj porastao na preko 210.000 dnevno, a procjenjuje se da je preko staze u poslednjih 40 godina prošlo preko dvije milijarde vozila. Svake sedmice prolazi oko 5 miliona tona tereta. Dizajneri su morali da izgrade autoput sa šest traka i povežu puteve kroz nekoliko izgrađenih oblasti, uz minimalno rušenje i poremećaj. Da bi se to postiglo, M6 i priključak prate liniju kanala i riječne mreže na povišenim djelovima. Petlja ima 559 betonskih stubova, a neki dosežu i do visine 80 metara. U izgradnji je upotrijebljeno 13.000 tona čelika armature i korišćeno je 175.000 kubnih metara betona. Redovne popravke armiranobetonskih konstrukcija su u toku od kasnih 1980-ih godina. Redovno održavanje obuhvata zamjenu dilatacionih spojeva, farbanje čeličnih konstrukcija, kanalizacionih kanala i žlijebova, čišćenje vegetacije i uklanjanje grafita. Betonske popravke se izvode u malim sekcijama, tako da ukupna jačina nosača nikada nije ugrožena. Tokom betonskih popravki,

U izgradnji je upotrijebljeno 13.000 tona čelika armature i korišćeno je 175.000 kubnih metara betona

male sekcije starog betona se isijeku uz korišćenje vode. Specijalno obučeni operativci koriste kopču da pažljivo pušte mlaz vode, pod pritiskom od 16.000 psi, koji se isprekidano kreće kroz beton sa hirurškom lakoćom. Korišćenje vode, a ne fizičkih alata, uklanja rizik od oštećenja na drugim djelovima sastava kroz vibracije. Za suzbijanje buke preporučen je tanki betonski sloj osnovnog lejera dužine 60 mm koji je pokriven slojem od 40 mm na svom nosaču i smanjuje saobraćajni šum i prskanje od teških teretnih vozila koji prolaze putem i na gornjem i donjem nivou. Na samoj petlji, 13 nosača za čelične kutije koje podržavaju glavni autoput M6 i dva izlaza iz autoputa, suočavaju se sa sličnim korektivnim operacijama kako bi im pomogli da se suprotstave grubim kamionima od 40 tona. Salford Circus ispod Spaghetti Junc-

tion je potpuno zatvoreno, čeka se na totalnu rekonstrukciju površine, kao i sistem katodne zaštite koji bi trebalo da pomogne zaustavljanje napada od sredstava za odleđivanje. Ova sjeverna traka je nešto drugačija od ostatka raskrsnice u tome što se ploče ne oslanjaju jedna na drugu. Zglobovi su

“polu-zglobovi” u kojima svaki dio ploče sjedi u okviru sljedeće duž jednog od najviših djelova spoja.

Dizajneri su morali da izgrade autoput sa šest traka i povežu puteve kroz nekoliko izgrađenih oblasti, uz minimalno rušenje i poremećaj.

Spaghetti Junction činjenice: 1. Prvi motoristi su ga koristili 24. maja 1972. oko 16:30 2. Da bi proslavili otvaranje neprekidne veze između

sjeverozapadnog i jugoistočnog grada, gradonačelnik Lancastera, gospođa Doris Henderson, predala je crvenu ružu Peteru Voker, koja je bila simbol na ceremoniji otvaranja. Zauzvrat, Lordski gradonačelnik iz Londona, lord Mais, poslao je savjetniku Hendersonu buket od 243 ruže; jedan za svaki kilometar između Mansion House u Londonu i Lancaster Town Hall.

3. Gravelli Hill Interchange košta tačno 10,8 miliona funti. 4. Petlja je dizajnirana da traje 120 godina. 5. Spaghetti Junction se pojavljuje u Ginisovoj knjizi svjetskih rekorda, kao “najsloženija razmjena na britanskom putnom sistemu”. 6. Prosječno, sedmično se na Gravelli Hillu desi oko 20 saobraćajnih nesrreća, čemu svjedoče i saobraćajni službenici. Razlog incidentima može biti različit – kvar na vozilu do nezgoda teže prirode, koja su rijetke. 7. Spaghetti Junction ima 46 signala, 3 signalna

elektronska mjesta za pomoć i 25 hitnih telefonskih telefona.

8. Spaghetti Junction je jedna od najvećih veza između autoputeva u Evropi i jedna od najprepoznatljivijih. 9. Ako ste željeli da vozite duž svakog puta u Junction-u, pridržavajući se vodiča morali biste putovati oko 73 kilometra.

10. Za potrebe gradnje srušeno je 160 kuća, fabrika, banka i blok apartmana i jedan pub.

11. Jedanaest godina je bilo potrebno za planiranje i idizajn raskrsnice, a trebalo je četiri godine da se izgradi.

Audemars Piguet

Jer svaka

sekunda

se računa

Satovi su odraz ličnog stila. Oni predstavljaju više od korisnosti i prezentuju primjer ukusa, karaktera i individualnog brendiranja. Pravi odraz ukusa u aksesoarima. Pronalaženje savršenog sata je najveći prioritet za većinu. Dok se neki odlični časovi mogu naći po nižim cijenama, razumijevanje vrhunskih luksuznih brendova će voditi vlastite ukuse u ručnim satovima i usmjeravati na neke vrijedne stilove. A kada govorimo o luksuznim ručnim satovima, odabrali smo da vam u ovom broju časopisa predstavimo vrhunski švajcarski brend - Audemars Piguet, koji postoji još od 1875. godine. 96

Porodična kompanija

Osnovana 1875. godine od strane JulesLouis Audemars i Edward-Auguste Piguet, kompanija ostaje porodični biznis sve do danas sa činjenicom da nikada od osnivanja nije prodata. Oba osnivača potiču iz tradicionalnih porodica, poznatih po izradi satova. Osnovali su kompaniju u Le Brassus u Swiss Vallee de Joux. Tehnička proizvodnja luksuznih časovnika bila je prepuštena Jules-Louis Audemars, dok je partner Edward-Auguste Piguet bio zadužen za poslovne aspekte kompanije. U početku, Audemars je pravio džepne satove. Godine 1882. kompanija je već proizvela hronografski džepni sat opremljen stalnim „minute repetitor“. Nekoliko godina kasnije, kompanija je impresionirala sa satom Audemars Piguet Grande Complication –složenim džepnim satom, koji je osvojio medalju na svjetskoj izložbi u Parizu. Talenat i strast su se isplatili i Audemars Piguet su stekli veliku slavu i popularnost širom svijeta i tako je kompanija otvorila svoje prodavnice u Berlinu, Londonu, Parizu, Njujorku i Buenos Ajresu. Nakon smrti dvoje osnivača, naslednici kompanije preuzeli su posao i nastavili sa proizvodnjom visoko kvalitetnih ručnih satova. Ni Velika ekonomska kriza niti Hladni rat nijesu mogli zaustaviti uspjeh brenda. Interesantna činjenica je da je tokom ovih teških vremena velika potražnja bila za Audemars Piguet satovima u Sjedinjenim Američkim državama.

Revolucionarni Royal Oak i Royal Oak Offshore

Royal Oak je svakako najpoznatiji Audemars Piguet model ručnih satova. Zahvaljujući njemu, kompanija je istrajala u svojoj slavi. 1970. godina je bila teška godina za švajcarske proizvođače satova, kvarc je ubrzo zadobio veliku popularnost i tradicionalni proizvođači su hitno tragali za inovativnim rješenjima, koje bi predstavile na tržištu. Audemars Piguet je tada već iskoristio priliku da pokaže svoj pionirski duh. Royal Oak je na tržište plasiran 1972., u vrijeme kada ostali proizvođači nijesu imali sportske satove u svojim kolekcijama, tek čelični okvir je bila tabu tema. Audemars Piguet prekršio je nepisana pravila i lansirao luksuzni sat sportskog dizajna. Rizik od neuspjeha je bio ogroman, ali Audemars Piguet nije mario za to. Hrabrost kompanije se isplatila, jer je model Royal Oak samo bio početak novog poglavlja uspješnosti ove

kompanije. Štaviše, taj model je postavio novi brend za cijelo tržište ručnih satova. Švajcarac Gérald Genta odlučio je da svijet satova spreman za novi hrabri potez i dizajnirao je ovaj svevremenski model. Čak i danas ovaj model uživa veliku popularnost. Entuzijazisti sofisticirane mehanike satova su upoznati sa izvrsnim satovima i sjajnim cjenama koje dolaze uz njih - modeli Royal Oak-a imaju tendenciju da premaše cifru od 200.000 evra. Njegov mlađi rođak - Royal Oak Offshore ima veći stepen sportskeprivlačnosti.. Royal Oak, najpoznatiji model kompanije Audemars Piguet

Dizajn Sve počinje od ideje: novi prelomni oblik, igra sa perspektivama i dimenzijama, savršena harmonija linija i krivih koje dizajner skicira, što predstvalja prvi korak na putovanju kako bi pretvorio pionirski koncept u predivnu stvarnost. Ručni dizajn Prvobitni dizajni slobodnog stila otvaraju put za druge skice na kojima se dodaje još detalja početnoj ideji i određuju njegove tačne dimenzije. Dizajneri su prije svega umjetnici, ali čak i u ovoj ranoj fazi moraju takođe uticati na tehnička ograničenja koja mogu biti u prednosti i pripremiti sat za mehanizam koji će ga pokretati . Tako da dizajner usko sarađuje sa tehničkim i razvojnim timovima. Kompjuterski dizajn Nakon ovih primarnih skica, dizajner se kreće od papira do ekrana kako bi napravio 3D model, uklopio boje, materijale, refleksije i reljefne efekte koji postaju sve realniji kako bi se na virtuelnom komadu brušio svaki detalj. PROTOTIP Stručnjaci mogu tada da izrade voštani prototip, prije nego što tehnički tim pripremi specifikacije za fazu proizvodnje, kada će dizajn konačno postati stvarnost. Tek kada je svaki detalj savršen na finalnom prototipu, napravljenom od dragocjenog materijala, može se započeti proizvodnja časovnika. PROJEKTOVANJE VREMENA Od Art Nouveau do glamuroznog i mehaničkog duha današnjice, Audemars Piguet satovi su oduvijek bili umjetnički radovi sa stilom i trendovima uzastopnih era. Graviranje Ručna umjetnost graviranja je zaista mukotrpan poduhvat koji kombinuje strpljenje i urođenu umjetničku vještinu, s obzirom da izvanredni talent zanatstva donosi živopisne ukrase. Uklapanje dragulja Postoji veliki izbor uklapanja dragulja osigurava da dragocjeni kamenčići osvijetle svaki izuzetan sat na svoj jedinstven način. Ove tehnike uključuju podešavanje zamućenosti, zatvoreno podešavanje, podešavanje zrna, a samo nekoliko njih, od kojih je najstariji zatvoreni položaj, koji podrazumijeva zatvaranje kamena u zlatnu nit. 98

Royal Oak konceptualni sat 2015. godine kompanija je predstavila novi Royal Oak konceptualni sat pod nazivom RD1. Novi koncept sadrži nevjerovatnu interpretaciju jedne od najtraženijih komplikacija časovničarstva: zvuk. Minutni repetitor RD1 dizajniran je koristeći

iste principe kao Stradivarius violina. Proizvodnja Audemars Piguet istovremeno stvara akustična rješenja dizajnirana da zaobiđu efekat prigušenja hidroizolacije. Rezultat je luksuzni sat čiji je zvuk najčistiji koji ste ikada čuli.

Nastao kao evolucija časovničarskog klasika, serije Royal Oak, Offshore je postigao veliki uspjeh na svim meridijanima, i danas promovišući ležeran, robustan i atraktivan dizajn. Razvoj mehaničkih potencijala tokom prethodnih godina omogućio je da Royal Oak Offshore Grande Complication sjedini rafinirane funkcije “minute repeater” i “split-second chronograph”, kao i cijenjenu komplikaciju “perpetual calendar”. To je ujedno i prvi put da Grande Complication mehanizam pokreće pomenutu kolekciju časovnika. Njegov kompleksni, mehanički, samonavijajući 2885 mehanizam koristi četiri napredne funkcije, od kojih se tri ubrajaju u renomiranu kategoriju klasičnih komplikacija. Na transparentnom brojčaniku koji omogućava pogled na mehanizam koji je maestralno sastavljen od čak 638 djelova, nalazi se i prikaz kalendara sa indikatorom mjesečevih mijena, funkcijom koja vizuelno naglašava posebnost. Zagarantovana rezerva snage je 45 časova. Kućište tradicionalne osmougaone forme je izrađeno od titanijuma, i prečnikom od

44 milimetara sugeriše da je u pitanju moćan časovnik, koji će biti privilegija najmoćnijih zaljubljenika u časovničarstvo. Prsten korone napravljen je od crne keramike dok je brojčanik prekriven safirkristal staklom koje omogućava očitavanje vremena bez efekta odsjaja. Budući da je riječ o sportskom časovniku, koji eleganciju prepušta modelima iz kolekcije Jules Audemars ili Tradition, Offshore ima kaiš izrađen od kvalitetne gume, sa titanijumskom sigurnosnom kopčom. Da je riječ o veoma rijetkom časovniku, čije ga funkcije svrstavaju u odabranu grupu mjerača vremena na granici umjetnosti, Royal Oak Offshore Grande Complication

Diamond fury 4841 - 4635 dijamanata za narukvicu plus još 206 na brojevima. 1500 sati je bilo potrebno da bi se napravio ovaj model uz mnogo strasti i perfekcije.

potvrđuje i procesom izrade koji traje više od 700 časova, strpljivog i predanog zanatskog rada. Stoga i ne čudi podatak da je Audemars Piguet planirao seriju od svega tri primjerka, kao vrhunsku promociju ručnog rada i rijetke vještine u vremenima hiperprodukcije i sveopšte prolaznosti.

Pravila postoje da bi se kršila

Kompanija Audemars Piguet je jedna od malog broja nezavisnih proizvođača u Švajcarskoj, kojoj pripada svjetska popularnost. Gdje god da se nalazite u bilo to u Singapuru, Londonu ili Berlinu, Audemars Piguet Royal Oak je prepoznat i poštovan širom zemaljske kugle. Nakon modela Royal Oak, kompanije je nastavila sa izradom prefinjenih kolekcija. Jules+ kolekcija nudi klasične modele, Millenary kolekciju karakterišu impresivni oblik i skeletizovana forma. Takođe, mehanizmi u Millenary kolekciji organizovani su na poseban način jer se jasno mogu vidjeti kroz skeletirane čaure. Još jedan jedinstven model, koji se jedino može naći na drugostepenom tržištu je Edward Piguet, elegantni pravougaoni sat iz ove kolekcije. Audemars Piguet je 2000. godine za svoju 125. godišnjicu kreirao sat Equation of time. Satovi ovog brenda su i dalje pažljivo ručno izrađeni i dizajnirani od strane časovničara. Svaka ivica je ručno iskošena i strane se retuširaju ručno kako bi se eliminisao svaki trag nesavršenosti. Audemars Piguet proveo je 130 godina u usavršavanju konstrukcije svojih satova i mehanizama. Ponosni su na proizvodnju luksuznih sportskih satova, koji su u stanju da izdrže skoro sve što se može dogoditi. Oni su bili revolucionari, kori-

100

BIG dizajnira spiralni muzej za Audemars Piguet

Studio BIG će dizajnirati muzej za Audemars Piguet, kao dodatak njihovim glavnim kancelarijama Le Brassusu. Dizajn se sastoji od galerijskih prostorija za muzej, prostore za rad i gostinske kuće. Osmišljen kao spiralni stakleni paviljon usklađen sa pejzažem,ovaj dizajn nazvan Maison des Fondateurs p rovešće posjetioce kroz narativno putovanje istorije ovog brenda. Spiralni oblik je zamišljen kao odgovor na programski zahtjev, koji je tražio niz galerija i radionica, međutim logistička radionica zahtijevala je njihovo povezivanje. Spiralni oblik omogućava radionicama da se šire duž narativnog puta kroz zgradu, dok su fizički spojeni. steći nove materijale kao što su karbon i titanijum. Kompanija je i dalje u rukama svojih osnivačkih porodica koja omogućavaju kompaniji da nastavi da prati svoju jedinstvenu viziju. Millenary model (dolje) Equation of Time model (desno)

Vaš potpis u dvorištu

Lukovice u saksijama Napisala: krstinja zečević

Dan miriše na zimsku svježinu, vjetar njiše šišarke na obližnjoj jeli a ja sam se zagledala u prozorsku dasku i saksije zasađene lukovicama. Priroda nam daje najbolje ideje za život, za dekoraciju, te ovo vrijeme čini još čarobnijim. A kad se pojavi sunce na horizontu obraduju se ovi zimski cvjetovi i naša zajednička radost osvjetljava duge zimske noći. 102

U sivilu najhladnijeg godišnjeg doba mnoge biljke a posebno lukovice otvaraju pupoljke i prekrasne cvjetove svojih boja usred zime i postaju pravo osvježenje u prostoru. Malo je biljaka koje nas u hladnim zimskim danima razvesele svojim prijatnim mirisom kao lukovice. Oktobar je najoptimalniji mjesec za njihovu sadnju kako bi cvjetale već poslije tri mjeseca. Najvažnije je odabrati zdrave i krupne primjerke da bi postigli bolji rezultat. Lale stavljamo uvijek na prvo mjesto i njih prve sadimo u saksije koje biramo po svom ukusu. Ako želimo zasaditi veći broj lala biramo veće saksije u koje može stati desetak komada. U manju saksiju zasadićemo najmanje tri lukovice. To mogu biti primjerci iste boje a mogu biti i različitih boja. Izboji lukovica treba da su u nivou saksije. Ovako posađene lukovice držimo na tamnom mjestu, dovoljno vlažnom i umjereno hladnom. Poželjno je lukovice prekriti slojem pijeska deblji-

ne 10 cm, koga stalno treba održavati vlažnim. Lukovice će do januara puštiti izdanak. Tada ih treba osloboditi pijeska i prenijeti na prozorsku dasku, zastakljeni balkon, zimsku baštu i sl. postepeno će se povećati cvjetni pupoljak a listovi će dobiti zelenu boju. Tada im je potrebno nešto više toplote. Naravno Lale se sade na najvećoj dubini od 10cm, ako u istoj saksiji želimo posaditi narcise, zumbule i slično. Iako imamo baštu u kojoj možemo posaditi lale, u ovom slučaju ćemo mnogo ranije u bojama cvjetova a kasnije će obojiti i naše bašte, terase, balkone. Lale ili tulipani došli su nam sa istoka iz Azije da bi u XVII vijeku u Evropi nastala prava bitka oko kupovine lala. Holandija je postala snažno svjetsko tržište za gajenje i trgovinu lalama. Lale su zaista raskošno cvijeće. Ima ih mnogo vrsta, preko 3000. Skoro da nema boje i nijanse koje nema u carstvu lala. a tek kada se sjetimo oblika: malih, velikih, običnih, duplih, sa višestrukim cvjetovima. Ne možemo im odoljeti i zato ih

posadite u običnim ili raznim ukrasnim saksijama i uživajte u bojama i oblicima još u zimskim mjesecima.

Skoro da nema boje i nijanse koje nema u carstvu Lala 103

Može se posaditi i samo jedna lukovica zumbula u manjoj saksiji ili u čaši sa vodom 104

Zumbuli su poznato proljećno cvijeće koje se sadi u bašti i u saksijama, žardinjerama a možemo ga gajiti čak i u čaši sa vodom. Zumbuli vrlo dobro uspijevaju posađeni u saksiji. Može se posaditi i samo jedna lukovica u manjoj saksiji. Naravno potrebna je kvalitetna zemlja da bi se postigli bolji rezultati. Saksiju treba ostaviti na hladnije mjesto i zalivati ako je zemlja suva. Poslije izvjesnog vremena pojavit će se pupoljak a tada je saksiju potrebno prenijeti na prozor ili slično toplije mjesto. Tada će se pojaviti prvi listovi i izbojakbudući cvijet. Zumbul se može saditi i u vazama, čak i u teglama. U odgovarajuću posudu treba nasuti vodu do samog vrha. Jedna trećina lukovice stavi se u vodu, a ostatak je van. Posuda se ostavi u mračnu i prohladnu prostoriju. Uskoro će se formirati korjenov sistem, a ubrzo zatim i stabljika sa lišćem. Tada posudu prenosimo na svijetlo i toplije mjesto, gdje će zumbul ubrzo procvjetati pa čak i u januaru i februaru. Sve zavisi od toga kad je posađen, počev od oktobra pa nadalje.

105

Saksijsko gajenje lukovica je posebno zanimljivo zbog vremena cvjetanja. Ima li neko da nije osjetio intezivni miris zumbula, ljepotu njegovog vretenastog gustog cvijeta koji se javlja u mnoštvu raznih boja i nijansi. Zajednička sadnja zumbula i lala prava je atrakcija, praznik za oči i dušu i prdstavlja dah svježine u tmurnim zimskim danima kao i u ranom proljeću. Postoji veliki broj lukovičastih vrsta koje se mogu saditi u saksijama i samim tim doprinose ljepoti prozora, balkona, žardinjera a najčešće se kombinuju lale, zumbuli i presličice. Njih sadimo sledećim redom: U najdubljem sloju zemlje sadimo Lale, zatrpamo zemljom, pa posadimo zumbule, zatrpamo zemljom pa na kraju posadimo presličice i čekamo divan mozaik boja i prelijepu raskoš raznovrsnih oblika i mirisa. Ovo su bili samo neki primjeri kako da naše prozore i mnoštvo saksija oživimo i obogatimo u vrijeme kad je priroda prilično mirna, kad spava svoj zimski san. Mislim da je najbolje prionuti na posao, posaditi neke vrste lukovica a ima ih tako mnogo i viđeti rezultate svoga rada. Želim da zaista pokušate, a onda sigurno nećete lako odustati kada vas opije miris prvog zumbula.

106

Dobru kombinaciju predstavlja zajednica lala, narcisa i krokusa. Sade se po spratovima, lale, narcisi pa krokusi. Kako god da posadimo lukovice će procvjetati zimi ili u proljeće, učiniće da se prepuštamo svijetu mašte i krasnog cvijeća.

arhitektura, dizajn, uređenje: Dizajnerski studio EWE predstavio je limitiranu kolekciju “ugljenisanog” namještaja i “istopljenih” lampi Za kreiranje kolekcije Alquimia (alhemija), EWE Studio je upotrebio raznovrsne materijale i izložio ih vatri, a neobična kolekcija crnog namještaja i lava-lampi predstavljena je na sajmu umjetnosti u Meksiko Sitiju. “Vatra je imala značajnu ulogu u transformisanju sva tri predmeta. Ona je izmijenila karakteristike materijala koji su korišćeni pri izradi – drveta, čelika i duvanog stakla, i kreirala fascinantne teksture i zadivljujuće boje”, objašnjavaju iz EWE Studia. Za izradu kolekcije rasvjetnih tijela Magma, korišćeni su kalupi načinjeni od vulkanskih stijena, upravo zbog njihovog svojstva da izdrže toplotu. Istopljeno staklo sipano je u ručno rezbarene kalupe neravnog i zaobljenog oblika. Divna tekstura postaje vidljiva po površini ohlađenog stakla, a kada se svjetla upale, lampe zasijaju poput užarene lave. Baza lampe načinjena je od nauljenog i spaljenog čelika, dok joj karakterističnu boju pružaju stare mesingane ploče. Veliki trpezarijski sto Humo načinjen je u kombinaciji drvo-čelik-mermer. Dva i po metra dugačka ploča postavljena je na asimetričnom postolju od spaljenog čelika i bazi koja je načinjena od 300 kilograma teškog meksičkog crnog mermera. Pet centimetara debela ploča od blelog hrasta ručno je spaljivana kako bi se postigla odgovarajuća tekstura i boja i zaštitilo drvo od spoljnih uticaja. Spaljeni beli hrast je upotrebljen i za ram stolice Ceniza sa tri nogare. Starom tehnikom “espiga vista” njene nogare su spojene sa kožnim sedištem.

Energetski efikasan hotel na Arktiku u obliku prstena

David Chipperfield pobjednik je konkursa za dizajn najviše zgrade u Hamburgu Arhitekte David Chipperfield izabrani su za izgradnju nebodera visokog 230 metara na rijeci Elbe u Hamburgu, za koje se očekuje da će postati gradska najviša zgrada. Ime Elbtower, takmičarski nagrađivani dizajn namijenjen je suženom neboderu koji će djelovati kao kontrapunkt Herzog i de-Meuronove obližnje koncertne dvorane Elbphilharmonie. Kula je dizajnirana od strane kancelarije David Chipperfielda iz Berlina za razvojnog programera SIGNA Prime Selection, kako bi djelovao kao ulazni marker za istočni rub gradske pojasne četvrti Hafencity. Uglavnom će sadržati kancelaisjki prostor, ali će se uzdići iz trouglaste kuće na postolju sa više javnih funkcija, uključujući bar, hotel, restoran, prodavnice i izložbene prostore. “Kao arhitekti svjesni smo da grad zavisi od kvaliteti projekata iz privatnog sektora kako bi stvorio snažnu građansku dimenziju koja se bavi složenosti grada. Radujemo se pozitivnom prihvaćanju ove odgovornosti projektom Elbtower”, izjavili su iz studija.

Kompanija Snøhetta otkrila je svoje planove za kreiranje samoodrživog hotela u obliku prstena, koji će biti postavljen na bazi norveških Almlifjelet planina, u blizini arktičkog kruga. Arhitektonska firma tvrdi da će Svat Hotel, koji je dobio ime prema obližnjim Svartisen glečerima, biti potpuno energetski efikasna građevina, što znači da će proizvoditi više nego što može da potroši. Sa potrošnjom manjom od 85% od svih savremenih hotela, nova građevina posjedovaće solarne panele prilikom proizvodnje energije, što je predstavljalo glavni cilj za arhitekte, koji su sve vrijeme u vidu imali da se njihov dizajn nalazi u okruženju krhke arktičke prirode. Sarađujući sa nekoliko norveških kompanija, arhitektonska firma Snøhetta započela je dizajnerski proces ekstenzvinim istraživanjem načina na koje će hotel koristiti obnovljive izvore energije, sa glavnim akcentom na što manji uticaj na prirodno, planinsko okruženje. Glavna struktura hotela podržana je nizovima V oblikovanih drvenih stubova, koji se nastavljaju sve do dna Holandsfjorden fjorda. Predstavljajući referencu na lokalni način izgradnje i tradicionalnih konstrukcija ovog podneblja i ribarskih kuća podignutih iznad grubog terena.

arhitektura, dizajn, uređenje: Bjarke Ingels i Carlo Ratti Associati rade na izgradnji nebodera u Singapuru

Najtamnija građevina na zemlji na Zimskim olimpijskim igrama Asif Khan predstavio je paviljon na Pyeongchang Zimskim olimpijskim igrama u Južnoj Koreji, opisan kao “najtamnija građevina na zemlji”. Britanski arhitekt oslikao je privremenu strukturu visine 10 metara s Vantablack VBx2, supstancom koja apsorbira više od 99 posto svjetla. Vantablack VBx2, verzija Vantablack pigmenta, koju britanski umjetnik Anish Kapoor kontroverzno stiče ekskluzivnim pravima za 2016. godinu. Šipke na vrhu sa sitnim bijelim svjetlima izlaze iz “supercrnih” paraboličnih krivih sa sve četiri strane paviljona, dajući tako izgled zvijezda obješenih na tamu prostora. Svjetlosna snaga Vantablack VBx2 i optičke iluzije stvorene svjetlima na zakrivljenim zidovima gotovo je previše teško za ljude da shvate.

Grupa Bjarke Ingels i Carlo Ratti Associati započeli su izgradnju nebodera visokog 280 metara u Singapuru, koji će sadržavati četvorougli park sa mnogo zelenila. Kula, na 88 Market Streetu u biznis četvrti sadržaće 29 spratova kancelarijskog prostora i 299 stanova, zajedno s vrtovima koji se šire kroz zgradu. Dizajn BIG i CRA pokazuju da se staklo i čelična fasada “izdvajaju” na bazi, sredini i nadmorskoj visini kako bi se omogućilo da se stabla i biljke produže. “Na višestrukim nadmorskim visinama, fasada se otvara kako bi otkrila urbane oaze svojim korisnicima i okolnim gradom - animirajući elegantnu glatkoću moderne arhitekture sa sveprisutnom tropskom prirodom”, rekao je osnivač BIG-a Bjarke Ingels. Kula će postati druga najviša združena zgrada u središtu Singapura.širom Evrope, Azije, Australije, Južne i Sjeverne Amerike.

Plutajući kompleks na Pier 40 na Menhetnu Konceptualni prijedlog DFA-a podrazumijeva izgradnju kompleksa stambenih, rekreativnih i komercijalnih objekata na kvadratnom profilu Pier 40. Struktura se prostire na 250 metara iznad rijeke Hudson i trenutno ima parking mjesta i popularno fudbalsko igralište. Prilagođavanjem postojećeg pristaništa - koji je sagrađen 1962. godine i pao u zarobljavanje - arhitektonski studio nudi nekoliko odgovora na aktuelna pitanja u Njujorku, uključujući nedostatak pristupačnog stanovanja i otpornost na poplave zbog klimatskih promjena.”Mi vidimo toliko projekata koji rade u Njujorku, a to su brzi i kartografski odgovori na ozbiljne probleme”, rekao je osnivač DFA Laith Saiigh. “Ove kratkoročne rezolucije neće zaštititi grad od brzih promena u okruženju ili zaštititi buduće generacije ljudi.”

* Stara škola meksiko tel/fax: +382 (0) 30 34 61 36 mob: +382 (0) 69 33 22 69 mail: angliancentar@t-com.me www.angliancentar.com

*** PO MJERI IZRAĐUJEMO

ZA VAS

VALPAINT DESIGN d.o.o. ; Podgorica Pera ]etkovi}a 109; T: 020 656 938 www.valpaintdesign.me

Vezir Stambeno - poslovni objekat Vezir kao moderna građevina, obezbjeđuje udobnost i stanovanje po urbanističkim standardima novog doba. Položaj našeg objekta, sem prirodnog okruženja krasi i saobraćajna povezanost sa svim djelovima grada. Objekat je koncipiran kao stambeno - poslovni i u tom smislu ciljano je organizovan jednostavan pristup, kao i prostrani parking prostor objektu. Zahvaljujući poziciji na samoj obali Morače, a pored Vezirovog mosta i u neposrednoj blizini mosta Milenijum, pozicioniran na širokom bulevaru sa četiri kolovozne trake, objekat ima široki spektar mogućnosti poslovanja, življenja, kao i iznajmljivanja poslovnog i stambenog prostora. Svim segmentima, pa tako i simboličkim, potrudili smo se da objekat Vezir postane zaštitni znak grada Podgorice. Prateći ideju spone između mosta Milenijum nizvodno i Vezirovog mosta, u neposrednoj blizini stambeno - poslovnog objekta Vezir, naše arhitekte su učinili sve da se tradicija Vezirovog mosta, koja potiče iz XVI vijeka, reflektuje, kako u imenu našega objekta, koji simbolično govori o Veziru kao savjetniku tj., povjereniku carevine i modernom pristupu, gradnji i udobnosti, shodno sadašnjem vremenu a,

Investitor : V&B invest d.o.o.

Novi simbol podgorice

tradicionalno se oslanjajući na vrijednosti gradnje koja je tokom pet vjekova opstala. Tako, koristeći prirodne materijale, onoliko koliko nam je moderna gradnja dopustila, uklopili smo objekat Vezir u prirodno okruženje, poštujući sve mogućnosti koje nam je položaj kraj rijeke dopustio. Većina stanova, kao i poslovnih prostora, opredijeljena je ka rijeci, u čijem toku svi mogu uživati. Objekat posjeduje i sopstvenu garažu sa garažnim prostorom za sve stanove i poslovne prostore. A, parking ispred i iza objekta, donosi još prostora za četvorotočkaše. Poslednji spratovi objekta konstruisani su tako da korisnicima pružaju osim udobnosti i panoramski pogled, kako na rijeku tako i na brdo Gorica i ostatak grada. Elevatori su postavljeni u obje lamele objekta, tako da je pristup stambenom prostoru brz i jednostavan. Pozicija stambeno - poslovnog prostora Vezir je takva da je zapravo sagrađen van gradske vreve a, mostovima povezan sa centrom grada i svim bitnim saobraćajnicama. Prostranim bulevarom Serdara Jola Piletića, na kome se i nalazi objekat Vezir, izlazi na sve saobraćajnice ka i iz grada Podgorice.

Mob: +382 67 333 833

email: vbinvest@velimirovic.me

Urban design for the New Cemetery _Podgorica_Montenegro

URBAN DESIGN | ECOLOGICAL URBANISM | URBAN REGENERATION LANDSCAPE DESIGN | ARCHITECTURE AND RESEARCH DESIGN | INTERIOR DESIGN STUDIO SYNTHESIS architecture & design

www.studiosynthesis.co.me

Studio SYNTHESIS architecture&design Bul. Džordža Vašingtona 3/4 81 000 Podgorica, Montenegro www.studiosynthesis.co.me tel. +382 20 / 228 083 fax. +382 20/ 228 081 e-mail: info@studiosynthesis.me Company no: 02695049 V.A.T.: 30/31-07165-7 Acc.no.: 510-20271-46

Join us on: