Casopis Prostor broj 49 by Casopisi Prostor i Caffe Montenegro

+382 67 00 22 33 www.sohocity.bar info@ sohocity.bar

MNE: Džordža Vašingtona 26, Podgorica polydec@t-com.me, +382 (20) 228 438 SRB: Simina 41, Beograd office@polydec.rs, +381 (11) 3540 650

zidna obloga ARTE - Takara

Naslovna strana: Imperijal, modularni namještaj

I mpr e s u m Izdavač: Copy Book House Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Copy Book House Fotografija: Nenad Mandić Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Krstinja Zečević Ana Đurković Sanja Golubović Tamara Rašović Branka Gardašević Saradnici: Bojana Đurović Nina Malović Vladimir Kovač Prof. Aleksandar Radojević Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com Marketing +382 69 429 375 12

Arhitektura 14

Kengo Kuma Sinhronizacija arhitekture i prirode

Intervju: Nikola Novaković, Enforma

Arhitektura koja slavi život

14 32 22

Hoteli - tema broja

Hotel Nubis, Kopenhagen/Wingardhs skandinavsko šepurenje 72

Emiliano; Rio de Ženeiro, Studio Arthur Casas i Oppenheim architecture kabanska karioka

The Murray, Hong Kong, Foster+Partners zlatna intervencija

Dizajn

Građevina

Moderan sistem gradnje uz Knauf aquapanel

100

Izrada murala/ Svjetlost dana

Kanuf

108

Ikone 21 vijeka/ Legenda zvana BMX

Novi magacini za potrebe SAJ jedinice na Zlatici Ing Invest

Izbor odgovarajućeg sistema za protivpožarnu zaštitu čeličnih konstrukcija

Prva gipsana ploča predviđena za ekstremno vlažne sredine i spoljašnju upotrebu Promat i Siniat sistemi

Svijetleći doživljaj ispiranja od stakla/ Tecelux Mini

Predstavljamo 38

Preduzeće sa porodičnom tradicijom /Imperijal

Moderan kompleks za drugačiji stil života/Soho City

Dom je mjesto od koga sve počinje/Cerovo

Kultura stanovanja i održavanje stambenih zgrada Art Glorija

Enterijer 32

Tradicija sa elementima modernog

Porter Architect 52 Važni su detalji 58

Habitat trendovi za 2018 Asa i Brambatia

vijesti KOLEKTOR_sacg Novo rukovodstvo Saveza arhitekata Crne Gore ima za cilj da reformiše dosadašnji koncept funkcionisanja, sa primarnom idejom da Savez učini dostupnim i korisnim struci, uvezujući sve aktere u proces radi postizanja jedinstvenog cilja, da arhitektura, kao struka, postane važan činilac u društvu. Prvi korak ka realizaciji cilja je udomiti Savez i treći Salon arhitekture realizovati u ‘svojoj kući’. Otuda ideja o kreiranje novog koncepta institucije koja spaja kulturne, edukativne, ali i komercijalne aktivnosti u multifunkcionali prostor, koji je nastao kreativnom transformacijom fabrike Titex. U veoma specifičnom brownfield ambijentu, Savez arhitekata okupiće struku kao i sve ostale kompatabilne djelatnosti i profesije na jedno mjesto, odakle će se generisati nove ideje, njegovati kritička misao i kultura dijaoga, kao i umrežiti veliki broj činilaca i aktera koji su na direktan ili indirektan način povezani sa arhitekturom, na nacionalnim i internacionalnim okvirima. U prostoru koji smo veoma simbolično, a kontekstulano provokativno, nazvali KOLEKTOR, razgovaraćemo o arhitekturi, proizvodićemo arhitekturu, mislićemo arhitekturu, učinićemo crnogorsku arhitektonsku scenu

zdravijom i boljom! Dio prostora imaće multifunkcionalnu namjenu, i životni ciklus 24/7, sa mogućnošću transformacije iz prostora za konferencije, prezentacije, panel diskusije, izložbe, filmske i pozorišne večeri, muzičke događaje, bazare, sajmove, yoga studio itd...Drugi dio prostora pripada coworking sistemu koji se nalazi u specifičnom ambijentu bivše toplane na nekoliko nivoa. Ideja KOLEKTOR predstavljena je javnosti 21.06. upravo u prostorijama Titexa, gdje su svi prisutni pozvani da se uključe u sve predstojeće aktivnosti i postanu dio tima, kao volonteri , partneri ili sponzori. Ukoliko i vi želite postati dio

predavanje prof. dr Alejandra Munoz Mirande U srijedu, 27.06.2018.godine Arhitektonski fakultet UCG organizovao je predavanje prof. dr Alejandra Munoz Mirande, arhitekte sa Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Granadi. Predavanje na temu “THE PHENOMENOLOGICAL EXPERIENCE OF THE STEREOTOMIC-TECTONIC SPACE” održalo se u multimedijalnoj sali Univerzitetskog sportsko-kulturnog centra (SKC UCG).

kengo kuma

sinhronizacija

arhitektuer i prirode Priredila: Sandra Vahtel

Kengo Kuma, 64-ogodišnji arhitekt rođen u Yokohami, jedan je od najbitnijih arhitekata današnjice. U svom radu Kuma, za razliku od svojih zapadnjačkih kolega, ne zaboravlja jednu jako bitnu stvar, a to je sklad prirode i arhitekture. Njegove građevine su usmjerene ka dematerijalizaciji objekta. Upravo zbog toga kod ovog arhitekte je eliminisan tradicionalni odnos prema materijalima, objekat se jednostavno „briše“ u stapanju sa okolinom. Međutim, za njega integracija arhitekture i prirode ne podrazumijeva samo romantično smještanje kuće u svoju prirodnu okolinu – rijeka, šuma, livade... On dijelom prirode koji oblikuje objekat smatra i prirodno svjetlo i vjetar, što njegovom pristupu daje fenomenološki karakter. 16

Kengo Kuma je osnovne studije je završio na univerzitetu u Tokiju, a postdiplomske na Kolumbijskom Univerzitetu u Njujorku. Godine 1987. osnovao je projektni biro Spatial Design Studio, a već 1990. godine biro mijenja ime u Kengo Kuma & Associates. Danas broji oko stotinak zaposlenih raspoređenih u Tokiju, Pekingu, Hangžuu i Parizu. Osim toga Kuma je vanredni profesor na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Tokiju. Od internacionalnih nagrada koje je Kengo Kuma primio za svoj rad izdvajaju se Mainichi Art Award 2010. godine za projekat Nezu Museum u Tokiju, nagrada za najboljeg projektanta hotela 2009. godine od stane magazina Conde Nast Traveler, nagrada za arhitekturu i energetsku efikasnost „2008 Energy Performance + Architecture Award“ za svoj cjelokupni rad, a 2009. godine je primljen u oficire francuskog „Reda umjetnosti i

književnosti“. Kengo Kuma je dobitnik i međunarodne nagrade „International Spirit of Nature Wood Architecture Award“ 2002. godine za svoje veće arhitektonske projekte od drveta. Njegov rad se odlikuje jasnom karakteristikom koja se ogleda u spoju arhitekture i prirode, odnosno konteksta (mjesta) i objekta. Da bi uspio u svojoj namjeri koristi prirodne materijale, prvenstveno lokalne, kao što su kamen i drvo (bambus), sve u nastojanju da svoju arhitekturu korisnicima i prolaznicima predstavi kao humanu, kako bi se svi prijatnije osjećali u njegovim objektima. Inspiraciju za filozofiju projektovanja kojom se vodi kroz svoj rad našao je u svojoj porodičnoj vikendici koju je sagradio njegov đed, dok se za arhitekturu odlučio poslije Olimpijade u Tokiju 1964. godine, kada ovaj grad postaje

Victoria&Albert museum u Dandiju

Pored niza nagrada koje je Kengo Kuma dobio u polju arhitekture, poznat je i po instalacijama u prostoru. Jedna od njegovih instalacija nazvana simbolično CCCWall prikazana je i u Milanu, na izložbi koju je prošle godine organizovala italijanska firma Casalgrande Padana, i predstavlja spoj savremenih tehnologija uključujući zvuk, svijetlo, web projekcije i zelene površine. Čitav projekat posvećen je društvenoj odgovornosti kompanija prema potencijalu italijanskog savremenog pejzaža. utičište moderne i njenog sljedbenika u Japanu – Kenzo Tange – a, i Expo izložbe u Osaki 1970. godine koja je nosila simboličan naziv „Napredak i harmonija za čovječanstvo“ i predstavljala je simbol brzog razvoja i napretka Japana. Veliki uticaj na japansku modernu arhitekturu, a samim tim i na Kengo Kumu su imali Wright i Bruno Taut. Čak se i jedan od projekata koje je Kuma radio

Water – glass house nalazi u blizini kuće koju je projektovao sam Taut. U ovoj kući ovalni stakleni paviljon u kom je smještena trpezarija „pluta“ na površini vode bazena, koja sa morem, koje se nalazi u podnožju, vizuelno čini neprekidnu nit horizonta. Kada je u pitanju korišćenje bambusa u izgradnju kuća, Kengo Kuma je prva asocijacija, što je i sam priznao jednom prilikom „Strašno volim bambus. Zato želim graditi kuće od bambusa. Podovi, zidovi, plafon - sve je od bambusa. Onda tu živim, okružen, umotan u bambus. U Japanu ima jedna priča za djecu o tome kako je princeza Kakuyahime, boginja Mjeseca, rođena u stabljici bambusa. Vjeruje se da je tamo rođena jer bambus ima posebnu vrstu kože i posjeduje dušu. Uvjeren sam da objekti, takođe, moraju imati kožu, i to

Novi kulturni centar Kopenhagena

ne samo vanjsku površinu, jer inače u zgradi ne bi bilo mjesta za dušu“.

Predloženi projekat kulturnog centra nudi iskustva vođena vodom u različitim agregatnim stanjima i oblicima. Ideja Kenga Kume nije bila da se napravi jedan samostojeći objekat već da se stanovnicima grada ponudi novo iskustvo u formi pejzaža, umjetnosti i arhitekture zajedno prožeti i definisani vodom.

V&A muzej u Dandiju Jedan od najnovijih projekata Kengo Kuma-e je Victoria&Albert museum u Dandiju. Kuma je pobijedio na internacionalnom konkursu, na kom su učestvovala sva značajna imena arhitektonske scene. Njegovo rješenje je jednoglasno izabrano od strane žirija. Novi objekat muzeja će oduševiti posjetioce i podstaći ih da se ponovo vrate u ovu zgradu. Projekat pokazuje jedinstveno razumijevanje pejzaža, nudi novi doživljaj rijeke, a podjednako će biti uzbudljiv izvana i iznutra. Zgrada ima potencijal da postane jedna od najuzbudljivijih građevina u Evropi. Sam projekat „veliča“ lokaciju na kojoj je planiran. Okružen je promenadom koja otvara izvanredne reperne tačke prema rijeci i gradu, kao i samom muzeju. Centralni hol je multifunkcionalni prostor koji se može iskoristiti u različite svrhe – od koncerata do radionica i prostora za instalacije ili performanse. Dupla visina ovog prostora omogućava posjetiocima da posmatraju umjetnike bez straha da će ih omesti u radu ili izvođenju. Na galerijama svjetlost koja dopire isključivo sa krova daje mogućnost da se, u zavisnosti od potrebe, ovi prostori u potpunosti zamrače ili da koriste samo dio prirodnog svijetla. „Ja sam oduševljen što mogu raditi na novom objektu Victoria&Albert muzeja kako bih dao oblik njihovoj viziji i time doprinio kulturnom bogatstvu grada“. U 18

uticaja kruzera. centru objekta, niz galerija priča priču o istoriji škotskog muzejskog nasleđa, i to oko 300 predmeta pozajmljenih iz originalne kolekcije muzeja V&A, kao i iz drugih muzeja i privatnih kolekcija. U središtu ovih galerija nalaze se ‘soba od hrastovine’ (‘oak room’) čuvenog arhitekte Čarlsa Renija Mekintoša – 13,5 metara dugačka prostorija obložena panelima, a prvobitno dizajnirana za glazgovsku čajdžinicu 1907.godine. Ovaj muzej postaće centar kulturne reorganizacije grada Dandija, Ujedinjenog Kraljevstva i šire, pomažući da se promijeni poimanje važnosti dizajna i kreativnosti u životima ljudi. Zahvalni smo svima koji su nas podržali i pomogli nam da ovo ostvarimo.’ Kruzeri: brzina i stil’ naziv je izložbe koji je obilježio otvaranje i predstavljala je prvu izložbu koja će istražiti dizajn i međunarodne razmjere kulturološkog

Kopenhagen na vodi Ideja japanskog arhitekte bila je da se kroz ovaj projekat istakne značaj vode za istoriju, kulturu i urbani život danske prijestonice. Kengo Kuma & Associates je na održanom međunarodnom konkursu za novi kulturni centar Kopenhagena osvojio prvu nagradu. Pobjednički projekat razvijen je u saradnji s arhitektonskom firmom Cornelius+Vöge aps, inženjerskom firmom Søren Jensen i arhitektom Nielsom Sigsgaardonom. Predloženi projekat kulturnog centra nudi iskustva vođena vodom u različitim agregatnim stanjima i oblicima. Ideja Kenga Kume nije bila da se napravi jedan samostojeći objekat već da se stanovnicima grada ponudi novo iskustvo u formi pejzaža, umjetnosti i arhitekture zajedno prožeti i definisani vodom. Zato

će se novi kulturni centar Kopenhagena sastojati od nekoliko objekata piramidalne forme, u cilju da budući centar kulture bude prepoznatljiv, ali i da bude lako dostupan posjetiocima iz svih djelova grada. Kroz predstavljeni projekat Kenga Kume može se vidjeti razvoj ideje o stvaranju iskustvenog prostora, koji je oblikovan okolinom, umjetnošću i arhitekturom, a svi oni zajedno definisani su vodom. Prizemni dio kako zatvorenog, tako i otvorenog, prostora dizajniran je u istom maniru. Okolni prostor objekta organizovan je kaskadno, tako da se stvara kontinuirana percepcija vodene površine od unutrašnjosti objekta pa sve do luke. Cigla kao glavni konstruktivni materijal izabran je kako bi se istakao kvalitet i estetika tradicionalnog danskog zanata. Korišćenjem opeke stvorena je mogućnost da se fasada mjestimično i diskretno perforira, tako da objekat prijatno svijetli tokom dugih zimskih noći. Projekat će biti izgrađen u Kopenhage-

nu u dijelu nazvanom Paper Island. Javni prostor umjesto nekadašnje klanice Kengo Kuma i Associates, u saradnji sa OODA, osvojili su konkurs za obnavljanje stare industrijske klanice u Porto. Konkurs je pokrenut 2017. godine kako bi se zgrada, koja je sada napuštena 20 godina, pretvorila u sidro za društvenu interakciju, zadržavajući sjećanje na zgradu s početka 20. vijeka. Shema nastoji da ponovo poveže prethodno važnu strukturu sa gradskim centrom, kroz intervencije kao što je most koji povezuje lokaciju sa obližnjom metro stanicom. U međuvremenu, vernakularni krov koji se proteže na cijeloj lokaciji ujedinjuje stari i novi, pod kojim se nalazi muzej, biblioteka, prostor za izvođenje radova, umjetnička arhiva i kreativna laboratorija. “Za novi projekat Matadouro (Slaughterhouse) zainteresovani smo za stvaranje zgrade ukorijenjene u

lokalnoj istoriji i sjećanju i razvijanju senzornog prevođenja javnog prostora koji će pripadati svima i da se svaki posjetilac osjeća kao da je prostor njihov”. Tokom svojih prosperitetnih godina, bivša klanica Matadouro se smatrala jednom od najvažnijih ekonomskih i razvojnih dionica za područje Campanha, međutim, krajem devedesetih

Kengo Kuma i Associates, u saradnji sa OODA, osvojili su konkurs za obnavljanje stare industrijske klanice u Porto. Konkurs je pokrenut 2017. godine kako bi se zgrada, koja je sada napuštena 20 godina, pretvorila u sidro za društvenu interakciju, zadržavajući sjećanje na zgradu s početka 20. vijeka.

godina prošlog vijeka bila je zatvorena i od tada je ostala skoro neupotrebljiva. Najvažniji događaji oko lokacije, poput stadiona FC Porto ili bliskog puta i izuzetne trgovine sa gradskim izlazom, odvojili su kompleks iz grada. Matadouro je izgubljen i zaboravljen među okolnim gradskim elementima. Ovim prijedlogom arhitekte namjeravaju da ponovo aktiviraju, pronađu i uključe lokalnu istoriju i sjećanje na grad. Da bi se postigao ovaj cilj, neophodno je stvoriti strukturu koja će imati jaku prisutnost iz daleka, a istovremeno će izmijeniti kvadrat ispod za korišćenje u susjedstvu i nove funkcije za ponovno uspostavljanje važnosti mjesta u kulturnim, poslovnim i društvenim aspektima grada. Mjesto je zahtijevalo novi most kako bi se uspostavila veza sa gornjom stranom grada i metro stanicom. Ovo je stvorilo priliku ne samo

da se pristupi samoj lokaciji, već i susjedstvu koje živi u južnom dijelu da lako pristupi drugim djelovima grada. Krov se proteže preko cijele lokacije kako bi integrisao sav program ispod, ujedinio stare i nove i očuvao istorijsko nasleđe. On pokriva ili se integriše sa postojećim građevinskim strukturama u skladu sa potrebom. Uspostavlja dijalog skale sa velikim susjednim infrastrukturama i, suptilno zamagljuje materijal sa kućom Campanha. Sa jednostavnim gestom naglašavajućeg grebena, specifični program ispod se otkriva i povezuje kao dvije prednje plaze ili kulturni program (biblioteka, muzej, prostor za performanse itd.) Ili novu vezu sa susjedstvom. Cilj im je kako kažu da koriste znanje 20

Smještena uz magistralu u Hikariju, gradu u južnom delu Honshua (glavno ostrvo Japana), nova gradnja je usidrena u prvobitnu zgradu Kume. Kao i mnogi mali medicinski objekti u Japanu, privatna bolnica Umeda nosi ime svog vlasnika i glavnog ljekara.

i materijale poznate lokalno, pokazujući njihov novi potencijal. Keramičke pločice kao glavni pokrivači prekrivaju novu arhitekturu sa tipičnim izgledom susjedstva, a staklene ploče donose svjetlost. Porto, poznat je po toplim ljetima s prekomjernim suncem i suprotno kišnim vremenskim prilikama tokom drugog doba godine, novi krov se pojavljuje kao druga koža, omogućuje korišćenje lokacije tokom cijele godine obezbjeđujući zaštitu i sjenilo. Iako se radi o inovativnom dizajnu, cjelina se odnosi na lokalnu konstrukciju. Bolnica Umeda Bolnica Umeda je poznata opstetričkoginekologška praksa koja ima za cilj

rođenje djeteta i odgoj djece u ljubaznoj i prijateljskoj atmosferi i prirodnoj okolini. Bolnicu vodi dr. Kaoru Umeda i je ovjerena od strane UNICEF-a kao jedna od “Bolnica prijatelj bebama”. Dr. Umeda pridaje važnost dojenju i maženju djece. Kako bi najbolje odražavala svoju ljudsku filozofiju u arhitekturi, koriščeno je drvo na mnogim mjestima kako bismo izrazili toplinu i udobnost. Skice Kenije Hare štampani su na komadićima tkanine i pokrivaju ploče i zidove bolnice, a mogu se skinuti i za pranje, što dobro funkcioniše kako bi se ublažila atmosfera bolnice. Čvrsta betonska kutija sa elegantnim dodacima od drveta, bolnica Umedazaokružuje ekstremnu arhitekturu Kengo Kume. Dok su beton i staklo jednom karakterisali rad ovog arhitekte, danas je njegov potpis drvo, bambus i drugi prirodni materijali. Smještena uz magistralu u Hikariju, gradu u južnom delu Honshua (glavno ostrvo Japana), nova gradnja je usidrena u prvobitnu zgradu Kume. Kao i mnogi mali medicinski objekti u Japanu, privatna bolnica Umeda nosi ime svog vlasnika i glavnog ljekara. Ljekar 14. generacije, dr. Kaoru Umeda je najprije angažovao Kumu 1996. godine kako bi napravio izmjene na bolnici koja je izgrađena za vrijeme njegovog oca. Kada je taj objekat počeo pokazivati svoje godine, primjetno je bilo da zgradi treba podmlađivanje, klijent se ponovo obratio Kumi i zatražio od njega da ažurira svoju zgradu. U skladu sa kredibilnostima bolnice, doktor

je želio prepoznatljivu strukturu koja maksimizira udobnost pacijenta, ali je prijateljska prema svojim susjedima. Kao odgovor, Kuma je zamijenio četverostepeni prednji dio postojeće bolnice i zamijeni ga petospratnim dodacima u obliku slova L. Glavni ulaz objekta, otvara se u galeriju poput lobija na kojoj se nalazi odjeljenje pedijatrije sa jedne strane i akušerstvo s druge strane. Zauzimajući jednospratni prostor uz ulicu, dječja klinika se sastoji od područja prekrivenog zavjesama i

se graciozno spušta do niskih tačaka u sjevernom uglu, gdje leži na manje od 7 stopa iznad zemlje. Podizanje paralelnih linija krova i nadstrešnica, kedrovih louvera sakrivaju betonski dio prednje ulice dodatka, dok stakleni zidovi otvaraju galeriju prolaznicima. Galerija od plišanih sjedišta, gift prodavnica i ostalih trgovina kao i igralište, sve to potvrđuje iskustvo pacijenta, no Kumaova paleta materijala uglavnom je odgovorna za opuštenu atmosferu enterijera. Zidovi yamatobari od preklo-

lizacija koju je stvorio grafički dizajner Kenija Hara prenosi osjećaj čistoće i mekoće, što je prikladno za objekt koji će ugostiti majku i dijete. Prepravljen Haraov koncept razvijen u prvoj zgradi bolnice Kuma, prve od mnogih saradnji između dizajnera, znakovi su izrađeni od bijele pamučne tkanine s crvenim slovima - igra na shemi boja prve pomoći. Priznavajući bijelu tendenciju da pokaže prljavštinu, Hara je oblikovao znakove da budu poput odjeće koja se može ukloniti, oprati i ponovno staviti.

pne kedrovine usmjeravaju prostranu sobu. “Ako je zid ravan, ljudi ne mogu razumjeti debljinu materijala”, objašnjava Kuma. Ritam zidova odzvanjao je u optočenim plafonima, kao i na drvenom podu. U sobama za tretmane prevladavaju bijeli zidovi, ali dijelovi od akrilnih ploča kao što su ¾-visinske pregrade i ugrađeni namještaj smanjuju antiseptični izgled tih područja. Nadopunjujući Kumin enterijer, signa-

Počela izgradnja olimpijskog stadiona u Tokiju

U saradnji sa Japanskim arhitektom Toyom Itom projektovao je novi prijedlog za izgradnju olimpijskog stadiona u Tokiju, koji će zamijeniti pobjednički projekat Zahe Hadid. područja za terapijskeusluge sa odvojenim odjeljkom sa direktnim ulazom sa ulice. Žensko odjeljenje sadrži različite ambulantne sobe u prizemlju, dva operativna apartmana na drugom spratu, dnevni centar (usluga dostupna djeci rođenim u bolnici), trpezarije za pacijente i prostorije za vježbanje na trećem, prostorije za osoblje i sastanke nalaze se na četvrtom, dok se sobe za doktore i kancelarije nalaze na petom. Inspirisan tradicionalnom japanskom arhitekturom, nadstrešnicu podržavaju delikatne tarukije, paralelne čelične šipke vidljive na donjem dijelu pokrova. Uprkos svojoj ukupnoj veličini, krov

U saradnji sa Japanskim arhitektom Toyom Itom projektovao je novi prijedlog za izgradnju olimpijskog stadiona u Tokiju, koji će zamijeniti pobjednički projekat Zahe Hadid. Sportski savjet Japana je nedavno predstavio slike dva projekta koji se takmiče za dobijanje ugovora za izgradnju novog nacional21

nog stadiona u Tokiju. Učestvovanje obojice ahitekata, Kume i Ita, je bilo anonimno. Prema izvorima portala Dezeen, partner Kume na realizaciji projekta će biti firma „Taisei Construction“, dok će Ito sarađivati sa građevinskim firmama „Takanaka“, „Obayashi“ i „Shimizu“. Kumin projekat, ili projekat A, kako su ga nazvali, predlaže stadion u obliku prstena, sa drvenim rešetkastim krovom ovalnog izgleda. Redovi uskih stubova podupiru terase ukrašene raznim drvećem i drugim biljkama. Predviđena cijena izgradnje ovog stadiona je 832.2 miliona funti. Prijedlog arhitekte Ite je takođe stadion ovalnog oblika, koji karakteriše atrijum obložen valovitim, zaštitnim staklom. Procijenjena vrijed-

nost ovog stadiona iznosi 836 miliona funti. Pobjednčki projekat će zamijeniti prijedlog Zahe Hadid, odbačen, iako je arhitektkinja na njemu radila preko dvije godine. Ito i Kuma su bili među arhitektama i projektantima koji su 2013. godine podnijeli peticiju za raspisivanje novog konkursa za izgradnju stadiona. Oni su smatrali da projekat Zahe Hadid predlaže stadion koji je „prevelik“ za grad Jojogi, te da projekat može biti bolji. Zaha Hadid je, u saradnji sa japanskom firmom „Nikken Sekkei“, pokušala da obnovi svoje učešće u novom konkursu, ali u tome nije uspjela jer nijesu bili u mogućnosti da obezbijede izvođača radova. „Oni ne žele da stranci grade nacionalni stadion Tokija,“ izjavila je Hadid tom prilikom. Početna cijena tog stadiona je iznosila 707.1 milion funti, da bi u 2015. godini došla čak do 1.37 milijardi. Novi projekat će morati da se zadovolji sa budžetom od 843 miliona funti. Prvi prijedlog ili Dizajn A karakteriše više nivoa koji na fasadi nose vegetaciju čitavim obimom, gdje se ističe veza

Smještena u okviru kampusa švajcarske škole Polytechnique Fédérale de Lausanne (EPFL), Kumina ArtLab je elegantna, niska, srebrna zgrada koja gleda na jezero Ženeva i vijence Alpa u daljini. Šaljući jaku urbanu i arhitektonsku poruku, njena linearna forma presjeca lokaciju, ističući humanističku ulogu u ovom istorijsko tehničkom univerzumu sa prirodom koja je karakteristična za japansku arhitekturu. Kod Dizajna B takođe se javlja drvo kao građevinski materijal, s tim što ovo rješenje ističe drvo na fasadi u formi niza drvenih stubova između kojih je ideja da se organizuje što više transparentnih površina. ArtLab, Lausan, Švajcarska Smještena u okviru kampusa švajcarske škole Polytechnique Fédérale de Lausanne (EPFL), Kumina ArtLab je elegantna, niska, srebrna zgrada koja gleda na jezero Ženeva i vijence Alpa u daljini. Šaljući jaku urbanu i arhitektonsku poruku, njena linearna forma presjeca lokaciju, ističući humanističku ulogu u ovom istorijsko tehničkom univerzumu. ArtLab je skorašnji dodatak sve većoj kolekciji zgrada visokog profila. Ovaj projekat započeo je internacionalnim takmičenjem 2012. godine. Projektni

zadatak zahtijevao je tri paviljona u kojima će biti smješten kafe, umjetnička galerija i izložbeni prostor. Rizikujući, Kuma je predložio jedinstvenu strukturu od 3000 m². Ovakva strategija ne samo da je bila kombinacija sve tri komponente pod jednim krovom već je i dala veliki doprinos organizaciji haotičnog školskog kampusa. Elegantne proporcije zgrade, svega 6 metara širine na sjevernom kraju i 15 na južnom, i uzdignuti dio ka istoku, nježno vode pogled do sjajnog, sivog jezera i fantastičnih planina u pozadini. Za razliku od tipičnih kutijastih, višespratnih zgrada karakterističnih za EPFL, ArtLab-ova tri stopljena dijela su nezavisna i jasno artikulisana. Između svakog diskretnog prostora ili mase, natkriveni trijemovi usmjeravaju kretanje u i izvan zgrade. Pored toga što služe kao individualni ulazi za sve jedinice zgrade, ovi trijemovi otvoreni su ka ukrštenim ulicama koje prolaze prostorom sa dvije strane, omogućavajući ljudima i automobilima da prođu kroz samu zgradu. Ujedinjujući tri komponente, iznad prostora zgrade nalazi se 250 metara dug krov. Štiteći studente od čestih kiša karakterističnih za ovaj kraj, istovremeno asocira i na japanske engawa trijemove - omiljeni Kumin detalj. Iako smio i skulpturalan, oblik krova rezultat je spoja unutrašnjih i spoljašnjih uslovnosti, uključujući i četiri ipo metra visok izložbeni prostor, vozila kamiona koji prolaze zbog zgradu, pristup vozilima hitne pomoći. Četvrtasti crijep, uvezen iz Španije, prekriva krov, što je kulturan naklon švajcarskom standardu.

Intervju: nikola novaković osnivač studija ENFORMA

arhitektura koja slavi život Razgovarala: Aleksandra Zečević Malović

Nikola Novaković je osnivač arhitektonskog studija Enforma iz Kotora koji vodi zajedno sa svojom suprugom Marijom još od 2006. godine. Za studio Enforma slobodno možemo reći da je multidisciplinarni studio, jer se pored svojih primarnih djelatnosti arhitekture i dizajna bave i svim što je usko vezano za struku. Ove godine studio je doživio promjenu vizuelnog identiteta pa smo razgovarali sa Nikolom šta je pokrenulo tu promjenu, kako uspijevaju da budu vjerni svom dizajnu sve ove godine i šta je ono što ga pokreće u izradi projekata.

Enforma je danas studio koji svojim projektima i idejama pomjera granice u Crnoj Gori, kako uspijevate da do kraja istrajete na svojim idejama? Prije svega raduje me da se naš rad doživljava na takav način. U osnovi svega jeste strast prema stvaranju. Mi smo studio koji je iskreno skoncentri-

san na eksperiment i ideju na čemu uvijek insistiramo. Na arhitekturu gledamo kao na spoj logičkih, filozof-

Tragali smo za nečim što odražava naš studio, pristup i razmišljanje. Linija je ta iz koje sve nastaje u arhitekturi. Kao što sa malo riječi, uman čovjek može puno toga da kaže, tako arhitekta sa par linija može proizvesti čudo, predstaviti čitav koncept.

skih, likovnih i metafizičkih odgovora, ali I jasno propisanih pravila. Krajnji proizvod je uvijek realna, fizička struktura, koja odražava odgovore koje sam pomenuo, u protivnom bi to bila samo puka građevina. Ovakav stav pokušavamo da prenesemo i klijentu, paralelno stvarajući odnos povjerenja gdje zajedno idemo ka istom cilju. Pokušavamo da uspostavimo komunikaciju o projektu od samog starta, gdje su benefiti dobre arhitekture neupitni, a na taj način i sam investitor kreira bolji imidž, podiže cijenu, misli o okruženju ali i podiže svijest društva. Krajnji proizvod, od ideje do njene realizacije je ogroman put koji treba preći, ali bez konstantne kontrole projekta i razumjevanja klijenta, može se krenuti pogrešnim tokom.

Ljudi obično bolje razumiju stvari koje su definisane određenim pomovima. Da li Vi možete definisati arhitekturu koju stvarate ili koju pokušavate da stvorite? Dobra arhitektura je ona koja se pamti, nosite je sa sobom i sjećate se određenih ambijenata, ona vas tjera na reakciju i radoznalost. Takav objekat odražava prirodne sile prostora u kojima se nalazi, uklapajući se u zadati kontekst ili odgovara na lokalitet provokacijom, gestom. Svo vrijeme dok

Dobra arhitektura je ona koja se pamti 25

radim u Crnoj Gori, nameće se pitanje da li je arhitektura neophodna, jer ona, kao što vidimo u našem okruženju, ne podržava savršene ambijente koji nas okružuju. Mogu slobodno reći da etički ni moralno nijesmo

Već više od osam godina bavimo se project managementom, nadzorom i vođenjem projekata od početka do kraja. Na ovaj način klijent je potpuno siguran u krajnji proizvod u okviru dogovorenog i planiranog budžeta, dok mi kao arhitekte kontrolišemo kvalitet I ono što smo zamislili. sazreli za prostor u kojem živimo. Mi smo naše dileme o interpretaciji arhitekture u prirodnom okruženju iskazali projektom Kuće Voća u Andrijevici, čiji je radni naziv projekta bio “No architecture”, što je isključivalo postojanje vidljive građene strukture, već se iz zelenog “tepiha” otvara objekat onoliko koliko je to neophodno. Sada takođe radimo na konceptu jednog rezorta, gdje je arhitektura potpuno nebitna i suvišna u datom 26

prostoru, pošto je priroda fantastična. Dobra arhitektura mora da komunicira poput muzike, da daje odgovore i budi radoznalost. Promišljajući i kreirajući arhitekturu na ovaj način mi smo našu arhitekturu okarakterisali kao “Odgovorna arhitektura” koja se može definisati kao etički odnos građene sredine i uticaja prostora na kojem se gradi. Radite projekte različite vrste, da li to znači da vas pokreću neke druge ambicije a ne sama tipologija objekta? Veliki projekti se obično kriju u malim kućama, tu morate biti majstor. Nemam određene aspiracije prema tipologiji objekta već da su ti objekti namjenjeni ljudima i da pripadaju kontekstu. Rukovodim se socijalnim aspektima i smatram ih ključnim u projektima Enforme. Arhitektura je multidisciplinarna nauka, koja privlači svakog radoznalog čovjeka, tako da svaki projekat ima nešto što ga čini posebnim. Trenutno radimo na veoma interesantim programima: muzeja, akvarijuma, galerije a još ako dodamo da se sva tri objekta nalaze u starim, postojećim objektima pod zaštitom spomenika kulture, igra i radost postaju još veći. Negdje sam pročitao da se arhitektura 70% svodi na rješavanje problema, a da u preostalo spada umjetnost, logika, matematika… Mene

Sada takođe radimo na konceptu jednog rezorta, gdje je arhitektura potpuno nebitna i suvišna u datom prostoru, pošto je priroda fantastična. Dobra arhitektura mora da komunicira poput muzike, da daje odgovore i budi radoznalost. pokreće upravo ta kompleksnost arhitekture, svaki projekat je za mene novi dan, novi život, kao uloga za glumca. Takođe pokušavamo se vratiti trajnim i istinskim vrijednostima koje arhitektura razmjenjuje sa ostalim vidovima umjetnosti. Samim tim, pošto se trenutno izvodi poslovni objekat kompanije “Entext”, pokrenuli smo saradnju sa dvoje renomiranih crnogorskih vajara, Bojanom i Veliborom Pavićević sa kojima razvijamo prostornu instalaciju. Ovakvi vidovi saradnje pokreću upravo

nagrade

ambicije za stvaranjem nečeg većeg. Radite i na projektima van Crne Gore, recite nam nešto o njima. Ranije smo pričali o hotelima i projektima koje smo radili u Rusiji, zatim konceptualna rješenja za vile u Italiji. Trenutno radimo na tri projekta u Srbiji. Dizajnirali smo jedan prestižni restoran u Beogradu, vilu na Dedinju

kao i stambeni objekat u Novom Sadu, gdje smo eksperimentisali tj. istraživali nov koncept kolektivnog stanovanja u tom gradu. Ovim projektom smo stvorili građevinu gdje nestaju granice i razlike između javnog i privatnog, života u stanu i života u kući, prirode i građene sredine, unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora, kao i tehnoloških dostignuća i života okrenutog prirodi. Što bi moj pokojni profesor Radović

Pošto se trenutno izvodi poslovni objekat kompanije “Entext”, pokrenuli smo saradnju sa dvoje renomiranih crnogorskih vajara, Bojanom i Veliborom Pavićević sa kojima razvijamo prostornu instalaciju. Ovakvi vidovi saradnje pokreću upravo ambicije za stvaranjem nečeg većeg.

2018 Prva nagrada - pobjednik na konkursu za stambeni objekat Condominium 2017 Prva nagrada - pobjednik na Trećem balkanskom bijenalu arhitekture u Beogradu za projekat enterijera rekonstruisane vile u Ljutoj u Crnoj Gori. Druga nagrada na Trećem balkanskom bijenalu arhitekture u Beogradu za arhitektonsko rješenje projekta komercijalnog salona “Entext” u Kotoru u Crnoj Gori 2016 Otkup prijedloga dizajna za takmičenje “Konceptualna arhitektura i urbani dizajn” rizort hotela “Capital estate” u Bečićima u Crnoj Gori, koje je organizovalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore Specijalna nagrada na Drugom crnogorskom salonu arhitekture za dizajn prodajnog salona u zgradi “Entext” u Kotoru u Crnoj Gori Dobitnik nagrade u kategoriji Enterijer na Drugom crnogorskom salonu arhitekture za enterijer stambene vile u Kotoru u Crnoj Gori Dobitnik nagrade u kategoriji Enterijer na Dvadesetom arhitektonskom salonu u Novom Sadu (Srbija), za enterijer stambene vile u Kotoru u Crnoj Gori 2015 Treća nagrada na arhitektonsko-urbanističkom konkursu “House of Fruit” u Andrijevici, u Crnoj Gori, koje je organizovalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore 2013 Nagrada od pet zvjezdica za najbolje rješenje više stambenih jedinica “ Accacia Hills” u Crnoj Gori na “European Property Awards” Nikola Novaković je imenovan za laureata Inženjerske komore u Crnoj Gori 2012 Prva nagrada za najbolji nacionalni projekat u Crnoj Gori za vilu Stoliv Cemex Building Award 2012 Treća nagrada na Međunarodnom izdanju XXI Cemex Building Award in Mexico 2012 u kategoriji Održive zgrade za rad “Family house in Stoliv”, u Crnoj Gori Druga nagrada na nacionalnom Konkursu Međunarodna arhitektura i urbani dizajn za Centar Budve koji je organizovala Monterra Montenegro za dizajn Slate Kule u Budvi, u Crnoj Gori Prva nagrada na nacionalnom Konkursu za poslovno-stambenu zgradu u Podgorici koji je organizovalo preduzeće Akop iz Crne Gore

rekao, to je kuća koja slavi život. Prošle godine ste proslavili 10 godina postojanja što je sigurno izazvalo neko “preslišavanje” rada iza sebe…Da li je iz toga nastao i film ”Film o ideji, energiji i ljudima”? Reci mi nešto o tome sad kad su se emocije malo slegle. Upravo tako, željeli smo da napravimo presjek 10 godina rada, ali ne na način da se organizuje izložba, koja će trajati par dana. Meni je bio potreban dokument koji će me podsjećati na jedan period, ljude i energiju koju smo djelili, stvaralački tim tog perioda, to je zapravo trebalo prikazati, pa samim tim jedini odgovor i mogućnost je bio snimiti film. Sam proces snimanja je fascinantan i vrlo ozbiljan, filmska kamera, kamerman, tonac, reditelj i producent koji su svaki trenutak 100% u tome što rade. Napravili smo 9 sati fenomenalnog

Jako je teško izraziti se prefabrikovanom konstrukcijom, gdje je polje igre jako suženo u odnosu na klasičnu gradnju. Kao i ostali objekti koje stvaramo, tako i ovaj objekat odražava odnos sa lokacijom, koji je postignut igrom krovova, simulirajući dinamiku vrhova Durmitora.

Sve vrijeme dok radim u Crnoj Gori, nameće se pitanje da li je arhitektura neophodna, jer ona kao što vidimo u našem okruženju, ne podržava savršene ambijente koji nas okružuju

materijala, a planiran je film max 25min, što se na kraju ipak probilo par minuta. Iskreno veoma sam zadovoljan cijelim procesom i filmom. Nedavno je Enforma doživljela i promjenu vizuelnog identiteta, zbog čega ste se odlučili za to? Počelo je sa preispitivanjem u samom studiju, da li je postojeći logo u stvari odraz Enforme danas ili ne. Jednostavno, to je kao proces sazrijevanja, sada smo već malo ozbiljniji, smjeliji, imamo svoj put. Tragali smo za nečim što odražava naš studio, pristup i razmišljanje. Linija je ta iz koje sve nastaje u arhitekturi. Kao što sa malo riječi, uman čovjek može puno toga da kaže, tako arhitekta sa par linija može proizvesti cudo, predstaviti čitav koncept. Upravo ta linija čini vezu između ideje i stvarnog, imaginarnog i realnog. Ne postoji ljepši osjećaj nego kada vidiš kako drugi hodaju i žive po linijama koje mi crtamo u Enformi. Da li novi identitet neđe oslikava vaš odnos i stav prema arhitekturi?

Upravo, kao što sve u životu radim temeljno, tako smo i prilično dugo razvijali i novi identitet. On upravo odražava minimalistički pristup i filozofiju našeg studija. Ranije smo težili da svaki naš projekat ima logo koji će odražavati kompletan koncept u par linija, slično je i sa novim vizuelnim identitetom. Može da se tumači na više načina, ali kada je u kontekstu čita se ime našeg biroa. Upravo je to ono čemu težimo kada je i arhitektura u pitanju. Bili ste dio organizacije S.Arch, da li ćete i u budućnosti raditi na sličnim projektima? Biti u organizaciji Internacionalne arhitektonske konferencije, gdje smo Gđa Marina Stošić i ja uz ogroman napor uspjeli da dovedemo najveća svjetska imena arhitekture poput Winnie Massa, Sou Fujimota, Julienna De Smedta…u Crnu Goru, jeste veliki uspjeh i značajno iskustvo. Nakon dvogodišnjeg iskustva sa S.Arch-om, vrijeme je da stečeno znanje iskoristimo i ukoliko se kockice poklope pokrenemo sličan projekat kod nas. Cilj je isti, podizanje svi-

projekti u izvođenju Stambeni objekti - novoprojektovani objekat u Kumboru, investitor: Oleg Pisklov - novoprojektovani objekat u Dobroti, investitor: Vukasovic Željko i Sobolski Milosava, kontakt: Zorica Bajković - rekonstrukcija objekta u Lepetanima, investitor: porodica - rekonstrukcija objekta u Dobroti, investitor: Miodrag Miljenović - enterijer objekta u Stolivu, investitori: Dijana Sandscheiper and Ralf Diekmann Stambeni objekti - vile: - 3 objekta “MOHO” vile u Prčanju, investitor: MPF Montenegro - 2 objekta Marina Vile na Luštici, investitor: Luštica Development - 4 objekta Townhomes na Luštici, investitor: Luštica Development - porodična “Vila M” u Dobroti, investitor: Miloš Knežević - porodična vila u Krašićima, investitor: Kulagina Evgenija Alekseevna Poslovn-stambeni objekti - zgrada u Tivtu, investior: PMC i Tonko Lukšić - zgrada u Herceg Novom, investitor: Sergej Shepelev Nikolaevich i “JSS” doo - zgrada u Kotoru, investitor: Nikola Novaković i Danica Krivokapić Poslovni objekti - Zgrada ENTEXT-a u Lješevićima, Kotor investitor: Entext d.o.o - Zgrada supermarketa “AROMA” na Žabljaku, investitor: Napredak AD Kotor - Enterijer ekskluzivnog restorana u Beogradu, investitor: BEKAMENT

jesti, edukacija i upoznavanje šire javnosti sa našom strukom, problemima i na koji način svjetske prakse rješavaju situacije u kojima se mi nalazimo. Primorje je dosta kritikovano kada je arhitektura i urbanizam u pitanju. Po tvom mišljenju da li postoje načini da se devastacija prostora ublaži ako ne i potpuno eliminiše? Devastacija je nažalost trajna, ali postoji mogućnost njenog ublažavanja

kako vi kažete. Sama tema ovogodišnjeg bijanala Free Spaces ili rezilijentnost u arhitekturi, bavi se upravo tom vezom, popunjavanjem praznina u prostoru, što se može čitati i na ovaj način. Bojim se da društvo kroz nekakav planski dokument neće biti sposobno da rješi fenomene Dobrih Voda, Budve i sl, već da su ideje upravo jedini elementi koji mogu da preokrenu stvari ili su to neke nove vizije i investicije u budućnosti koje će poništiti postojeće. Mi u studiju već par godina unazad se bavimo akupunkturom gradova, gdje istražujemo i identifikujemo slabe tačke gradova i pokušavamo da nađemo i uspostavimo rješenja. Neka od rješenja smo već predložili i sretan sam što su naišla na pozitivnu reakciju. Koje su sve djelatnosti kojima se Enforma bavi? Mogu slobodno reći da smo multidisciplinarni studio, čija primarna djelatnost je arhitektura i dizajn. Multidisciplinarni iz razloga jer sve što ima veze sa našom primarnom djelatnošću, nije nam strano. Samim tim pod arhitekturom pored dizajna enterijera, podrazumjevam i konzervaciju, koja je jako kompleksna i osjetljiva kategorija projekata. Pored toga moja supruga je i planer, što u potpunosti zaokružuje neraskidivu vezu između arhitekture, enterijera i urbanizma. Već više od osam godina bavimo se project managementom, nadzorom i vođenjem projekata od početka do kraja. Na ovaj način klijent je potpuno siguran u krajnji proizvod u okviru dogovorenog i planiranog budžeta, dok mi kao arhitekte kontrolišemo kvalitet i ono što smo zamislili. Bio si predavač na Festivalu BIG u Ljubljani, kako si zadovoljan tim iskustvom i koliko mlade arhitekte prate takva dešavanja? Moje učešće na tom festivalu proizašlo je nominacijom “Vile Monja” za kuću godine. Držati predavanje na zadatu temu “Cities in the future” na internacionalnom festivalu je kao i svaki put jedinstveno iskustvo. Tema je veoma inspirativna, samim tim, kao što sam maloprije pomenuo ja vjerujem u transformaciju gradova, 30

mogućnost stalnosti i promjene kada je objekat i urbanizam u pitanju. Na festivalu je bilo učesnika iz cijelog svijeta, ali broj posjetitelja nije ispunio moja očekivanja. Nijesam siguran da mladi prate slična dešavanja u regionu, ali i da su ovakvi događaji dovoljno promovisani. Projekat radnje Aroma na Žabljaku odličan je primjer objekta jednostavne tipologije a dobre arhitekture koja prati atmosferu i ambijent u kojem se nalazi. Drago mi je da ste ovaj objekat doživjeli na taj način, jer iskreno koliko god se činio jednostavnim, za mene je tokom projektovanja ovaj objekat bio izuzetno kompleksan. Jako je teško izraziti se prefabrikovanom konstrukcijom, gdje je polje igre jako suženo u odnosu na klasičnu gradnju. Kao i ostali objekti

koje stvaramo, tako i ovaj objekat odražava odnos sa lokacijom, koji je postignut igrom krovova, simulirajući dinamiku vrhova Durmitora. Ovakav primjer odnosa objekta prema lokaciji jeste zaštitni znak studija Enforma.

Mogu slobodno reći da etički ni moralno, nijesmo sazreli za prostor u kojem živimo.

EUROLUCE d.o.o.

The Capital Plaza 81000 Podgorica, Crna Gora

EUROLUCE d.o.o. je firma koja se bavi prodajom i ugradnjom dekorativne i arhitektonske rasvjete najpoznatijih italijanskih i svjetskih kompanija iz oblasti osvetljenja i rasvjete. Posjedujemo 2 izložbena salona rasvjete sa ukupnom površinom od 2.700 m2. U prvom novootvorenom modernom salonu rasvjete LUCE ITALIA površine 100 m2, koji se nalazi u najekskluzivnijem poslovnom centru THE CAPITAL PLAZA u Podgorici, imamo izložene pro-

Tel. +382 69 033 055

izvode od 4 najpoznatija svjetska brenda iz oblasti rasvjete: FLOS, ARTEMIDE, FOSCARINI i LUCE PLAN. U drugom ekskluzivnom salonu namještaja i rasvjete La Galleria površine 2.600 m2, koji se nalazi u ulici Cetinjski put bb, Donja Gorica - Podgorica, imamo izložene proizvode od sledećih najpoznatijih svjetskih brendova iz oblasti rasvjete: FLOS, ARTEMIDE, FOSCARINI, LUCE PLAN, OLUCE, CONTARDI, MASIERO, DE MAJO, MARSET, NEMO, KUNDALI-

www.luceitalia.me

NI, AXO LIGHT, STUDIO ITALIA DESIGN, FABBIAN, SYLCOM, SPAZIO LUCE i dr. Cilj naše firme jeste da ostvarimo blisku saradnju sa svakim klijentom od ideje do realizacije. Osvjetljenje i dobro osvjetljen prostor shvatamo kao nešto što pozitivno utiče na kvalitet života, revitalizuje životni i poslovni ambijent i stvara osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva. Posjetite naše salone i uvjerite se u najbolji izbor i kvalitet ponude.

Rural House Renovation, Zhoushan / Evolution Design

Malo dvorište odvaja životni prostor i igralište.

tradicija sa elementima modernog Priredila: Sandra Vahtel Foto: Derek Swalwell

Ne potcjenjujte sposobnost kuće da nas učini srećnim. Ako je vaš dom dobro dizajniran, to će podržati i njegovati vaš životni stil. Australijski studio Porter Architects je senzitivno obnovio i osvježio kuću iz 1940-ih u jezeru Vendouree u Australiji i od nje napravio modernu porodičnu kuću s mnogo dnevnog svjetla. Veliki prozori, savremeni namještaj i detalji udišu novi život u novi dom. Klijenti i arhitekte su takođe pažljivo očuvali originalne elemente kuće, zbog toga su tokom cijelog renoviranja korišćeni reciklirani i rekuperisani materijali.

Izgrađeno je novo dvorište između novog proširenja i postojeće građevine

Porter Architects je multidisciplinarni dizajnerski studio koji se nalazi u regionalnom gradu Ballarat. Praksa se fokusira na kulturne, stambene i komercijalne projekte koji pružaju punu arhitektonsku uslugu. Direktor Nathan Porter je registrovani arhitekt u državi Victoria i član australijskog instituta arhitekata. Njegovo sveobuhvatno iskustvo na nekim od australijskih premijernih arhitektonskih praksi stvorilo je svjetsku zrelost u svom zanatu arhitekture. Njegove građevine obuhvaćaju promišljene detalje, pažnju na materijalnost, stroge planove, temeljni obzir mjesta, konteksta i održivog dizajna. Rezultat je jasna, poštena, svrsishodna i topla zamišljena građevina koja utiče na ljudski senzor. Nathan vjeruje da stvaranje zgrade počinje snažnim razumijevanjem i saradničkim odnosom s klijentom. Ovaj pristup obuhvata ideju da arhitekta treba biti tumač klijentovih ideja i ciljeva projekta.

Renoviranje često može biti veomo stresno, pogotovo kada se radi o starijim zdanjima poput kuće na Wendouree jezeru, koja datira još iz 1940. godine. Kada su Tom i Meeghan McInerne kupili kuću u mjestu Lake Wendouree, bilo je to, uprkos godinama, osvježenje za oči. Kuća je bila u vlasništvu dvije sestre koje su tu živjele 60 godina. Imanje je bilo i više nego dobro njegovano. Uz kuću su čak dobijeni dokumenti istorije održavanja, koji su detaljno opisivali na koji način se brinulo o kući, kao i polugodišnje podsjetnike za krečenje. Originalna obloga od drveta i obojeni gipsani radovi na plafonu su takođe bili u prvobitnom stanju. Uprkos tome,

par je želeo da stvori lagan, moderan prostor u okviru svoje nove porodične kuće. “Bilo je vrlo mračno i jedna od stvari koje su Meeghan i Tom željeli da urade u samom početku je da postoji mnogo prirodnog osvjetljenja čim se zakorači unutra. “Čuvali smo originalnost koliko god je bilo moguće, ali bilo je nekih područja kojima je bila potrebna renovacija i uređenje”, izjavile su arhitekte. Spavaće sobe, kupatila i studio bili su smješteni u prvobitnoj prednjoj zoni, dok je nova zona zaleđena prirodnim svjetlom izgrađena na zadnjem dijelu kuće uz savremeni obrazac koji pomaže da se ujedine ove dvije zone, a opet s druge strane da se

Podovi od tvrdog drveta, u savršenom stanju u postojećem domu, bili su upareni sa recikliranim podovima kako bi se stvorio besprekoran prelaz između starih i novih, objedinjavajući dvije zone. ipak razlikuju stari i novi dio kuće. Plan je bio da se stvore dvije zone arhitekture, originalan front sa spavaćim sobama, kupatilima i studiom, što dovodi do savremenog prirodnog osvjetljenja. Postojeći podovi od tvrdog drveta koji su bili u savršenom stanju na prednjoj strani kuće bili su upareni sa recikliranim podovima u zadnjem proširenju, stvarajući zajedničku nit koja radi za obje zone i unificira novu i staru. Spavaće sobe su tretirane u savremenim en suiteima, sa crnim dodacima i klasičnim zidnim pločicama koje je par izabrao. Veliki prozori gledaju na sjevernu stranu dvorišta, veći dnevni prostor gdje porodica provodi mnogo svog vremena od svog useljenja krajem marta ove godine. “Ono što smo pronašli dok smo postavljali staklo jeste da se otvorilo mnogo više pogleda na sve zanimljive prostore i detalje oko kuće. 36

U modernoj kuhinji nalaze se mermerne ploÄ?ice sa radnim povrĹĄinama.

Malo dvorište koje su stvorile dvije male zone daje jasan nadzor nad dvorištem i dopušta Tomu i Megan da nadgledaju svoje male kćerke, a ne da im stoje iznad glave non stop. Meganin omiljeni aspekt renoviranja je kuhinja ispunjena prirodnim svjetlom. “To je prelijepa kuhinja za rad,” kaže ona. “Tačno je kako smo predviđali - da djeca imaju prostor za igranje, a imali smo i neke lijepe večernje zabave. Kuća je prevazišla naša očekivanja.” Kako bi se slagala s postojećim drvenim podovima pronađenim u izvornoj strukturi, arhitekti su instalirali reciklirane podove u zadnjem nastavku. Kako bi od tradicionalne spoljne cigle napravili savremeni osvježivač, arhitekti su dodali obloge drveta i obnovljene opeke 1940-ih u savremenom uzorku. Minimalistički ekskluzivni elementi enterijera obuhvaćeni su bijelim zidovima, oblogom od drveta i namještajem, kao i savremenim detaljima namještaja.

Savremeni nastavak je dodat na zadnjoj strani kuće iz 1940-ih. 38

Prirodna svjetlost prolazi kroz velike prozore i preklopne staklene zidove

Obnovljene cigle iz istog razdoblja kao i kuće iz 1940-ih tretiraju se na moderan način, postavljene u savremeni obrazac koji pomaže ujediniti, ali i razlikovati stare i nove djelove kuće.

predstavljamo: Imperijal/modularni namještaj

preduzeće sa porodičnom tradicijom

Osnovana kao porodično preduzeće u 100% privatnom vlasništvu, sa porodičnom tradicijom od 1939. godine u Bijelom Polju, kompanija „Imperijal“ danas predstavlja regionalnog lidera u oblasti prodaje građevinskog materijala, za izgradnju i opremanje stambenih, poslovnih, hotelskih i infrastrukturnih projekata. Kako je samo tržište građevinarstva i nekretnina u poslednjih nekoliko godina doživjelo ekspanziju i postavilo standarde gradnje i opremanja, tako je i kompanija „Imperijal“ prateći savremene standarde poslovanja, uspjela da svojim prisustvom na tržištu razvije moderan način poslovanja. Kompanija danas u svom prodajnom asortimanu nudi preko 30.000 proizvoda za građevinsku industriju, od čega se posebno ističe zastupništvo preko 200 svjetskih brendova koji su na teritoriji Crne Gore našli svoje kupce preko dobro organizovane, funkcionalne i rasprostranjene, distributivne mreže partnerskih firmi u cijeloj Crnoj Gori. Kako su se uvodili novi proizvodi u prodajnom programu, kompanija „Imperijal“ je prema tome stvarala i usavršavala ljudske kadrove koji danas predstavljaju visoko obučene kadrove i zajedno sa top menadžmentom pokretačku snagu kompanije. Danas kompanija „Imperijal“ zapošljava 52 stručno obučena radnika, i posjeduje 6 dostavnih vozila i 4 viljuškara. 40

Ciljevi kompanije Kontinuiranim investicijama prvenstveno u oblasti bavljenja, kompanija „Imperijal“ ima za cilj da se u okviru maloprodajne, veleprodajne i projektne (prateći u smislu snadbijevanja robe i logistike na gotovo svim velikim i značajnim poslovno stambenim, hotelskim i infrastrukturnim sistemima) djelatnosti obezbijedi dostupnost proizvoda i jedinstven kvalitet svojim potrošačima. Kompanija radi na tome da posvećenost kvalitetom proizvoda i uslugama potrošačima bude prepoznata i prihvatljiva. Misija kompanije “Imperijal“ nastoji da etikom svog poslovanja svakom potrošaču pruži autentično iskustvo, oplemenjujući njegov životni stil i da ostvari poziciju pošto-

Kompanija IMPERIJAL pored prodaje građevinskog materijala bavi se izvođenjem završnih radova u građevinarstvu na projektima u Crnoj Gori.

vanog člana društvene zajednice kojoj pripada. Kompanija IMPERIJAL pored prodaje građevinskog materijala bavi se izvođenjem završnih radova u građevinarstvu na projektima u Crnoj Gori. Sa ciljem da Vam omogućimo da boravite, živite i radite u moderno izgrađenim i funkcionalnim objektima, nastojimo da praćenjem svjetskih trendova primejnjujemo nove tehnike i metode izvođenja građevinskih radova. Po želji naručioca radova, u mogućnosti smo da odgovorimo na sve izazove postavljenje pred nas, težeći ka tome da stvorimo prijatno okruženje u kom će Vam biti zadovoljstvo da boravite. Radovi sa keramikom, gipsom, postavljanje parketa, PVC i ALU stolarije, kao i molerski, grubi i završni radovi u građevinarstvu, prepušteni našim stručnim majstorima biće izvedeni uz najviši vid profesionalnosti i poštovanja Vaših zahtjeva. Izvođenje građevinskih radova u našoj režiji ima za cilj stvaranje savremenih stambenih i poslovnih prostora koji će ispuniti Vaša očekivanja. Kompanija posjeduje licencu za izvođenje radova u visokogradnji.

Bijelo Polje IMPERIJAL mega centar Industrijska bb tel. +382 50 478 601 fax. +382 50 478 177 e-mail:imperijal@t-com.me office@imperijal.me info@imperijal.me Podgorica IMPERIJAL salon keramike i podnih obloga Pera Ćetkovića 149, Stari Aerodrom tel. +382 20 657 390 e-mail:imperijalpg@gmail.com salonpg@imperijal.me

Ova poznata međunarodna izložba arhitekture smatra se najznačajnijim mjestom predstavljanja tokova i dometa savremene arhitekture i kulture jedne zemlje uopšte. Za ovogodišnju veoma uspješnu organizaciju, umjetnički i istraživački okvir projekta predstavljanja Crne Gore na 16. Bijenalu arhitekture u Veneciji odgovorni su komesar dr Dušan Vuksanović, glavni državni arhitekta i kustos dr Sonja Radović Jelovac, a međunarodni tim koji predstavlja Crnu Goru predvodi prof. Krešimir Rogina.

Kao i svake druge godine do sad, glavni kustos Bijenala objavljuje zadatu temu na koju autori promišljaju svoja arhitektonska rješenja. Ove godine, kustoskinje Ivon Farel i Šeli Meknamara (оsnivači biroa Grafton Architects iz Dablina) su dale naziv ovoj 16. međunarodnoj izložbi arhitekture Slobodan prostor (Freespace), a svoj izbor su objasnile sledećim riječima: “Slobodan prostor predstavlja velikodušnost duha i osjećanje humanog koji se nalaze u samoj srži arhitektonske agende, fokusirajući se na kvalitet samog prostora. Slobodan prostor se fokusira na svojstvo arhitekture da obezbijedi slobodne i dodatne darove u vidu prostora onima koji je koriste, kao i na njenu sposobnost da se obrati neiskazanim željama stranaca. Slobodan prostor slavi svojstvo arhitekture da pronađe dodatnu i neočekivanu velikodušnost u svakom projektu – čak i u 44

Šesnaesta po redu najprestižnija i najatraktivnija smotra arhitekture u svijetu

priredila: marta jovićević photo credit: infobiro mne

“Društvo postaje ve-

liko kada starci sade drveće znajući da neće sjedjeti u njihovoj sjenci. ” – grčka poslovica najprivatnijim, najdefanzivnijim, najekskluzivnijim ili komercijalno najrestriktivnijim uslovima. Slobodan prostor daje priliku da se naglasi svjetlost kao poklon prirode – sunčeva svjetlost i mjesečina, vazduh, gravitacija, materijali, prirodni resursi, kao i one koje je načinio čovjek. Slobodan prostor ohrabruje ponovno promišljanje načina na koji razmišljamo, ohrabruje nove načine na koje doživljavamo svijet, nove načine na koje otkrivamo rješenja u kojima arhitektura obezbjeđuje dobrobit i dostojanstvo svakog građanina ove osjetljive planete.

kustoskinje ovogodišneg bijenala:

Ivon Farel i Šeli Meknamara dale su naziv ovogodišnjoj međunarodnoj izložbi arhitekture Slobodan prostor/Freespace

Slobodan prostor obuhvata slobodu imaginacije, slobodan prostor vremena i sjećanja, povezivanja sadašnjosti i budućnosti, gradnje na naslijeđenim kulturnim slojevima, prožimanje arhaičnog i savremenog.”

Koncept i sadržaj crnogorske postavke na 16. Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji

Rezilijentnost u nastajanju -Wo/man under umbrella

Crnogorsko postavka zvanično je otvorena 24. maja u Palacu Malipiero i biće otvorena za posjetioce narednih šest mjeseci. Za veoma uspješnu organizaciju, umjetnički i istraživački okvir projekta predstavljanja Crne Gore na 16. Bijenalu arhitekture u Veneciji odgovorni su komesar dr Dušan Vuksanović, glavni državni arhitekta i kustos dr Sonja Radović Jelovac, a međunarodni tim koji predstavlja Crnu Goru predvodi prof. Krešimir Rogina.

Tri su međusobno povezana dijela crnogorske prezentacije: izložba, knjiga i umrežavanje, i svaki se iz svog ugla bavi sveobuhvatnom temom – Rezilijentnost u nastajanju

sa Svečanog otvaranja crnogorskog paviljona u Veneciji Prema riječima kustoskinje Sonje Radović Jelovac, projekat predstavljanja Crne Gore je istraživačka platforma koja okuplja multidiciplinarni tim oko ovogodišnje teme Slobodan prostor/ Freespace, a pod podtemom Emerging resilience/Rezilijentnost u nastajanju: kroz multidisciplinarno razumijevanje principa rezilijentntnosti, kroz sistemsko razmišljanje i procesno orijentisane pristupe, kroz rezilijentnost kao nove integrative paradigme, kao koncepta, modela i metafore.

Wo/man Under The Umbrella “Why are the umbrellas not falling apart in the sun – or at least growing in the rain?” – Cedric Price

Koncept kustoskinje Sonje Radović Jelovac zasniva se na širem istraživačkom okviru tumačenja osnovne zadate teme Slobodnog prostora kroz podtemu Rezilijentnost u nastajanju. Prema njenim riječima, retorika rezilijentnosti se najviše primjenjuje, naročito zadnjih deset godina, kroz prizmu klimatskih promjena. Rezilijentnost je osobina sistema. Da bi sistem bio rezilijentan u isto vrijeme mora biti i složen, kompleksan i sastavljen iz više komponenti koje međusobno imaju sinergiju i oni se između sebe dopunjavaju i samim tim imaju veće kapacitete adaptivnosti i transformabilnosti. Stoga glavna osobina rezilijentnosti, odnosno sistema da bi bio rezilijentan, jeste njegova mogućnost adaptiranja u toku iznenadnih situacija ili tokom nekih socio-ekoloških promjena. Principi proizlaze najviše iz ekologije, i otud ta veza. To je jedna suptilna, poetična veza Crne Gore i same teme i prisutnosti gdje su potrebni drugačiji odgovori o promišljanju samog prostora. Budući da je duskurs o rezilijentnosti izuzetno 46

primjenljiv kroz strategije odlučivanja, kroz kreiranje politika i kroz instrumentalizaciju procjena kako bi trebalo planirati buduće prostore, kustocica smatra da je to jedan model, koncept, i više od toga – platforma za učenje. Uloga arhitekte je da aktivno učestvu-

Razgovori, radionice i multimedija su sadržaji koji će se u ovom prostoru odvijati narednih pola godine je u osmišljavanju i davanju novog smisla slobodnim prostorima urbanih praznina, potrošenim i obesmišljenim prostorima na očišćenim zemljištima i staništima, uzimajući u obzir šire vidove društvenih, ekonomskih i kulturnih oporavaka. Crnogorska postavka na 16. Bijenalu se po mnogo čemu razlikuje

od pređašnjih. Po prvi put, raspisan je međunarodni konkurs za odabir kustosa od strane Ministarstva održivog razvoja i turizma. Osim izbora kustosa putem konkursa, drugi glavni korak bio je odabir tima. Prema riječima komesara crnogorske postavke, arhitekte prof. dr Dušana Vuksanovića kroz konkurs se tražilo da zainteresovani učesnici daju ideje i interpretacije koje će odgovoriti i na krovnu temu i na temu koju je ponudila kustoskinja. Odziv pristiglih radova je bio snažan i jak i za potrebe žiriranja je okupljen, shodno karakteru konkursa, međunarodni žiri koji je brojao devet članova. Konkurs je bio konceptualnog karaktera, dakle bez tehničkih rješenja i detalja. Daljom razradom zadatih tema, arhitekta prof. Krešimir Rogina na čelu međunarodnog autorskog tima osmislio je temu „Wo/man Under the Umbrella” – „Čovjek/žena pod kišobranom”. Ova tema je jedan dio izložbe i univerzalna je poetska slika koja

direktnije komunicira sa publikom. Prema riječima Rogine, arhitektura je medijator između nas i svijeta. I to je kišobran i on upravo govori o onome što arhitektura upravo jeste. Interaktivna postavka crnogorskog

paviljona posjetioce poziva na reakciju, afirmiše karakteristike lokalnog konteksta i duha mjesta ali takođe imitira potencijal za otkrivanje alternativnih načina unaprijeđivanja arhitektonske prakse uključujući i njeno eksperi-

mentalno i teorijsko djelovanje. Tri su međusobno povezana dijela crnogorske prezentacije: izložba, knjiga i umrežavanje, i svaki se iz svog ugla bavi sveobuhvatnom temom – Rezilijentnost u nastajanju.

Radionica - Emerging resilience muškarac/Žena pod kišobranom

Modularni elementi od terakote - Oblikovanje glosara arhitekture u vremenu razvoja rezilijentnosti 26. i 27. maj U sklopu ovogodišnje crnogorske izložbe niz radionica za izlivanje predmeta će kreirati aktivan rad između publike i paviljona kroz pravljenje, pretvaranje izložbenog prostora u eksperimentalnu laboratoriju. Posjetioci su pozvani da odaberu i oblikuju nekoliko elemenata koji prikazuju neke od ključnih termina sa kojima arhitekte rade u vremenu razvoja rezilijentnosti.

Modularni elementi od terakote

Kroz kombinaciju unaprijed izrađenih elemenata i procese na licu mjesta, učesnici uče da koriste silikonske kalupe za izlivanje gipsanih predmeta sa završnom obradom od terakote i shvataju potencijal tradicionalnih tehnika izrade u 21. vijeku. Dok je dio nastalih umjetničkih radova uvršten u cjelokupnu izložbu, čime će se ona razvijati tokom trajanja programa, posjetioci se ohrabruju da ponesu sa sobom neke od izlivenih predmeta.

Ovi elementi rađeni su u kalupima i nose različite poruke vezane sa temom Bijenala - Slobodan prostor

Prostorija sa taktilnim kutijama

Posjetilac osjeća unutrašnjost kutije. Pod prstima se mogu osjetiti košena trava, zalfija, voda, vjetar...

Prostorija sa taktilnim kutijama U palati Malipiero gdje je smješten crnogorski paviljon, posjetioc ulazi u takozvanu eksperimentalnu sobu. Prvo iskustvo sa kojim se publika susreće je opuštajući i prijateljski miris žalfije. Izložene taktilne kutije u zamračenom prostoru izazivaju interakciju kroz čulne senzacije. U kutijama je izložena košena trava, posjetioc može izbliza pomirisati žalfiju, dotaći vodu, osjetiti i čuti strujanje vazduha, sve

Monografija Iz eksperimentalne sobe ulazi se u prostor u kome je izložena knjiga, monografija koja čini sastavni dio izložbe i njeno je vezivno tkivo. Urednice, Sonja Radović Jelovac i profesorka Eliza Kataneo nijesu knjigu koncipirale kao sintezu predstavljenog, već kao polaznu tačku istraživanja koja treba proširiti i unaprijediti. Monografija se sastoji iz nekoliko ključnih segmenata a jedan od njih je teorijska osnova i govori o filozofiji urbanih praznina, filozofiji slobodnih prostora i etimologiji rezilijentnosti i komunicira sa krovnom temom Bijenala. Ona je stabilna, naučna i jednim svojim dijelom teoretska odakle kreće 48

u duhu ideja da suština arhitekture nije samo u pojavnosti oblika. Na ovaj način autorski tim afirmiše arhitekturu kao prostornu praksu

koja ne projektuje samo volumene, već i relacije između materije i misli, odnosno šupljine, dajući im karakter ambijenta.

Po prvi put, raspisan je međunarodni konkurs za odabir kustosa od strane Ministarstva održivog razvoja i turizma

monografija se može, po prvi put, naći u knjižari bijenala

niz drugih podpoglavlja koji govore o samoj izložbi, o djelima autora, ali i kritičkim osvrtom same izložbe. Ova monografija, koja svjedo-

či o svim aspektima crnogorskog prisustva na 16. Bijenalu arhitekture u Veneciji se može, po prvi put, naći i u knjižari Bijenala.

INSTALACIJA - Elegantna lepršava i lelujava struktura interpretacija je endemskog crnogorskog cvijeta Lovćenski zvončić i zauzima cijeli prostor atrijuma paviljona. Osjetljiva na strujanje vazduha, vlagu kišnih kapi i sunčevu toplotu, instalacija reaguje, mijenja se i pomijera u saglasnosti sa svojim okruženjem.

Skulptura i instalacija - interpretacija cvijeta Lovćenski zvončić Još jedan od tri međusobno povezana dijela izlaganja je i instalacija - elegantna lepršava i lelujava struktura koja je interpretacija endemskog crnogorskog cvijeta Lovćenski zvončić i zauzima cijeli

prostor atrijuma paviljona. Osjetljiva na strujanje vazduha, vlagu kišnih kapi i sunčevu toplotu, instalacija reaguje, mijenja se i pomijera u saglasnosti sa svojim okruženjem.

Radionica – Na krovu sa Yui i Takaharu Tezuka 6. i 7. avgust

Tezuka Architects iz Tokija (Japan) su čuveni po svom nekonvencionalnom pristupu arhitektonskoj praksi, a uprkos statusu slavnih arhitekata, više se mogu naći na lokalnom tržištu, nego na Olimpu. Njihov vrtić u Fudžiju je proglašen najboljim vrtićem na svijetu, njihov Roof House je najviše objavljivano djelo arhitekture ikada i oni će predstaviti instalaciju u Corderie del Arsena-

le na glavnoj izložbi ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala. Zajedno sa svojim studentima ljetnje škole „Djeca i arhitektura“ u Grožnjanu, Istra, Hrvatska, predstaviće svoje ideje za Slobodan prostor/Rezilijentnost u razvoju/Muškarac/žena pod kišobranom, sa naglaskom na svom konceptu da je arhitektura prije sredstvo komunikacije, nego fizički objekat u prostoru.

Kustoskinja arhitekta dr Sonja Radović Jelovac i arhitekta prof. Krešimir Rogina, vođa međunarodnog autorskog tima 49

Radionica - Botanički glosar 8. i 9. septembar

Radionca Botanički glosar/Botanical glossary je koncipirana kao polazni osnov za izradu web aplikacije u cilju nominovanja botaničkog simbola Crne Gore. Web aplikacija će sadržati bazu podataka o endemskim biljnim vrstama, njihovoj građi, klimatskim karakteristikama konteksta i drugim osobinama sa stanovišta adaptabilnosti, transformabilnosti i sistemskog samo-organizovanja. Radionica je planirana da ima dva segmenta, prvi sa izlaganjima od

strane renomiranih biologa, ekologa i arhitekata i drugi, radni sa konkretizacijom ciljeva i aktivnosti za buduću web aplikaciju. Izložba će kulminirati publikovanjem rječnika, koji će biti svojevrsan priručnik i set za preživljavanje u eri novih prostornih realnosti. Posjetioci će, takođe, biti pozvani da doprinesu publikaciji, tako što će slati relevantnu terminologiju na internet prezentaciju izložbe i na aplikaciju za mobilne telefone. Komesar crnogorske postavke dr Dušan Vuksanović, glavni državni arhitekta

Radionica jelena is back 6. oktobar

Međunarodni tim crnogorske postavke na 16. Bijenalu arhitekture u Veneciji

Radionica Arhitektura kao slavljenje svakodnevnog života 24. i 25. novembar

U sklopu crnogorske izložbe u 2018. godini, niz radionica za izlivanje predmeta će kreirati aktivan rad između publike i paviljona kroz pravljenje, pretvaranje izložbenog prostora u eksperimentalnu laboratoriju. Posjetioci će biti pozvani da odaberu i oblikuju nekoliko elemenata koji prikazuju neke od ključnih termina sa kojima arhitekte rade u vremenu razvoja rezilijentnosti. Kroz kombinaciju unaprijed

Radionica će se odnositi na rezilijentnost kulturoloških odnosa između Italije/Bijenala i Crne Gore počevši od prisustva kraljice Jelene na prvom Bijenalu 1885. godine Radionica će se održati u paviljonu 6. oktobra 2018. godine i predviđeno je učešće ličnosti iz oblasti nauke i kulture iz različitih disciplina. izrađenih elemenata i procese na licu mjesta, učesnici će naučiti da koriste silikonske kalupe za izlivanje gipsanih predmeta sa završnom obradom od terakote i razumjeti potencijal tradicionalnih tehnika izrade u 21. vijeku. Dok će dio nastalih umjetničkih radova biti uvršten u cjelokupnu izložbu, čime će se ona razvijati tokom trajanja programa, posjetioci se ohrabruju da ponesu sa sobom neke od izlivenih predmeta.

Švajcarska, izložba “Svizzera 240 - House Tour”- čudna forma arhitektonskog prikaza

Za najbolji nacionalni paviljon na 16. Bijenalu arhitekture, koje je svečano otvoreno 26. maja dodjelom nagrada, proglašen je švajcarski, a Zlatnog lava za pojedinačno učešće na centralnoj izložbi “Slobodan prostor” dobio je Eduardo Souto de Moura iz Portugala. Prema odluci međunarodnog žirija švajcarski paviljon proglašen je za najbolji kao arhitektonska instalacija koja pruža i uživanje i dotiče se kritičkih pitanja domaćeg prostora. U švajcarskom paviljonu u Đardinima predstavljena je izložba “Svizzera 240 - House Tour”, na kojoj učestvuju Alessandro Bosshard, Li Tavor, Matthew van der Ploeg, Ani Vihervaara. Specijalno priznanje dodijeljeno je britanskom paviljonu za izložbu “Ostrvo” (Island) čiji su kustosi Caruso St John Architects i Marcus Taylor, a predstavlja hrabar predlog koji koristi prazninu kako bi kreirao slobodan prostor za događaje i neformalne svrhe. Zlatni lav za najboljeg učesnika izložbe Slobodan prostor, na kojoj je predstavljeno oko 70 arhitekata, dodijeljen je Eduardu Souto de Mouri (Souto

Nagrade 16. Bijenala arhitekture

Zlatnog lava za pojedinačno učešće na centralnoj izložbi Slobodan prostor dobio je Eduardo Souto de Moura iz Portugala

Moura Arquitectos, Porto) za precizno uparivanje fotografija iz vazduha, koje otkrivaju suštinsku vezu arhitekSpecijalno priznanje dodijeljeno je britanskom paviljonu za izložbu “Ostrvo”

ture, vremena i prostora. Slobodan prostor u tom projektu pojavljuje se bez najave, čist i jednostavan.

Dodijeljena su i dva specijalna priznanja za učešće na centralnoj izložbi, a dobitnici su Andra Matin iz Indonezije i Rahul Mehrotra (Indija/SAD). Srebrni lav za mladog učesnika u usponu dodijeljen je grupi belgijskih arhitekata (Jan de Vylder, Inge Vinck, Jo Taillieu) iz Genta za projekat koji pruža uvjerenje zahvaljujući kome sporost i čekanje dozvoljavaju arhitekturi da bude otvorena za buduću aktivaciju. Odbor direktora, kojim predsjedava Paolo Baratta, dodijelio je Zlatnog lava za životno djelo britanskom arhitekti Kennethu Framptonu. 51

Dekori i akcenti u enterijeru

Važni su

detalji Ljeto poziva na neformalan pristup pri dekorisanju – prozračnu ljepotu iskazanu kroz komade namještaja i dekora koji unose sunčevu svjetlost u dom

priredila: marta jovićević

Dekori koji upotpunjuju sve stilove enterijera Kada je komad namještaja - ili kućni dekor - ručno rađen rukom zanatlije, za razliku od komada iz fabričke mas produkcije, to odmah daje poseban i osoben pečat bilo kojem enterijeru. Ručno rađeni proizvodi zahtijevaju vrijeme, umijeće i vještinu koje u kombinaciji, daju život komadima uveliko obogaćenim brižljivošću i pažnjom koju je zanatlija uložio u stvaranju.

Detalji su ono što životni prostor čini domom. Osobenost i kreativnost pojedinca najviše utiču na stilove uređenja vlastitog doma

Povratak prirodi Fotelje cvjetnog ili bilo kog biljnog dezena jedan je od trendova u dizajnu uređenja enterijera i ove sezone

Makrame umjetnost vezivanja čvorova Rese, kićanke, čuperci, perje – ove sezone ćemo ih gledati na jastucima, zavjesama, tepisima i akcesoarima. Ovaj trend daje prekrasan ručno izrađen kvallitet svakoj prostoriji, prekrasne taktilne ukrasne jastučiće na kauču i ležerno bačene prekrivače na krevetu, zidne tapiserije…

Semisfera kafe sto * Peroba drvo; završna obrada - prirodni orah Zen ove namjenski jednostavne polu-sfere vlada prostorijom. Svaki sto je priča za sebe zahvaljujući prirodnim nesavršenostima drveta. Uglađena sferična silueta daje kontrast ručno rađenoj završnoj obradi površine i zasigurno krade pažnju, ali ne pretjerano, već onoliko koliko treba.

Ćilim od jute Tepisi od jute su izuzetno čvrsti i izdržljivi, a istovremeno ugodni i mekani na dodir. Ono što ih čini posebno privlačnim u današnjem vremenu ekonomske krize jeste pristupačna cijena. Zahvaljujući čvrstoći vlakana tepisi od jute su pogodni za prostorije kroz koje se dosta prolazi kao što su dnevni boravak ili radna soba. S obzirom na to da se radi o „zelenom“ materijalu i da prostirke od jute ne izazivaju nikakve alergijske probleme preporučljive su i za spavaću i dječiju sobu. Prostirke od jute su savršena alternativa sintetičkim materijalima. Baš kao bambus, i jutu je vrlo lako uzgajati s obzirom na to da se radi o biljci koja je obnovljiva i samoodrživa, dok su njeni proizvodi biorazgradivi i moguće ih je reciklirati.

Detalji su ono što životni prostor čini domom. Osobenost i kreativnost pojedinca najviše utiču na stilove uređenja vlastitog doma

Pletena viseća stolica - ova viseća stolica opuštanje u domu podiže na sasvim nov nivo; inspirisana je džunglom i bungalovima

Prirodne i rustične teksture Rustično drvo i stilski pojedinačni komadi namještaja i ove godine biće poželjni kako u dnevnom boravku tako i u spavaćoj sobi. Balans u jakom kontrastu crne i bijele, tradicionalne teksture zajedno sa detaljima nježnih ali intenzivnih boja, kao i zidovi urađeni u ombre stilu mogu biti jedan od pravaca u kom ćete odlučiti da krenete. Budete kreativni i otvoreni za nove ideje jer ovog ljeta sve je moguće!

Luster - Izbijeljene grančice agar drveta povezane su gvozdenim nitima sa izgledom nalik na polurascvjetani cvijet

ogledalo - Print čipke na površini ogledala inspirisan davrnim vremenima

Noćni ormarić * Ručni rad / Tropsko drvo; izbijeljena završna obrada Ručno rađeni noćni ormarić zanosno izrezbarene površine. Gvozdene ručke i nogari se odlično uklapaju i stvaraju rustično-industrijski stil.

dekor - Ručno rađena grnčarija koja veliča kreativnost i inovaciju

Proljeće i ljeto su definicija prirodne ljepote. Dok se zima otapa i zemlja počinje da se budi i buja, mi pozivamo Majku Prirodu u svoje domove. I kako to izgleda? Bogate, luksuzne teksture i dugine boje koje odražavaju sezonu sunca 58

Bulevar Svetog Petra Cetinjskog, Ulica 2 , Podgorica www.artefactoplus.me info@artefactoplus.me

Njemački brend ASA Selction na čelu sa Kornelijom Poleto, svjetski poznatim šefom kufinje, predstavlja kolekciju posuđa namijenjenu hotelima i restoranima. Posuđe je izrađeno od najfinije keramike i porcelana mlječno bijele boje, sa zaštitnim premazom koji produžava vijek posuđu. Paleta proizvoda ho-

telske serije ovog svjetski poznatog brenda sadrži tanjire, šolje, ovale za posluživanje i pečenje, činije, sve ono što je potrebno da restoranska i hotelska kuhinja funkcionišu besprekorno. Ova sjana serija posuđa namijenjena je luksuznim restoranima i hotelima, sa 4 i 5 zvjezdica.

Inovativan, svjetski poznat holandski brend Brabantia svake godine iznenađuje novim serijama korpi za otpatke, kako dizajnom tako i bojama. Ovoga puta predstavljamo serije kanti namijenjene luksuznim hotelskim i restoranskim enterijerima. Kante su jednostavnog, svedenog dizajna pastelnih boja a najveća prednost jeste garancija od 10 godina na svaki ko-

mad. Uz to, kao društveno odgovorna kompanija, Brabantia se bori za očuvanje životne sredine, tako da kupovinom kanti ovog brenda donirate sredstva za zaštitu prirode. Proizvodi ova dva neodoljiva, svjetska brenda dostupna su u radnji Sofa Bed, koja je njihov generalni zastupnik za Crnu Goru. Radnja se nalazi u ulici Džordža Vašingtina 3/19.

Predstavljanje: Kompleks soho city - bar

MODERAN KOMPLEKS ZA DRUGAČIJI STIL ŽIVOTA Crna Gora je prepoznata kao izuzetno atraktivna turistička destinacija, a Bar je grad sa bogatom kulturom i istorijom, ali i sa sve većim ekonomskim značajem koji se valorizuje kroz pomorski, željeznički i drumski saobraćaj. Smješten na dvije obale - između mora i jezera, predstavlja idealno mjesto za opuštajući i kvalitetan život. U samom centru grada, na samo 250 metara od obale mora, niče impozantan kompleks Soho City koji je po stilu gradnje nešto sasvim novo kod nas. Ideja je da Soho City svojim budućim stanovnicima ponudi potpuno novi životni stil.

Projekat Soho City gradi se pod okriljem Soho Group-e, koja je već uspješno realizovala brojne projekte u Baru poput: Sun Residence, Belveder, Your Home, Pečurice Villas, Russian House. Investicija vrijedna preko 25 miliona eura okupila je oko sebe renomirane međunarodne i domaće partnere koji su odlučili da Baru i Crnoj Gori predstave najkvalitetniji model stanovanja. U pitanju su međunarodni investitori koji su već učestvovali u izgradnji kompleksa Your Home u Dobrim Vodama, kao i mladi crnogorski preduzetnik Rade Vujačić koji nastavlja porodičnu poslovnu

tradiciju i ujedno nastoji da svježim idejama postavi nove standarde u ovoj vrsti posla kod nas. U izgradnju objekta je do sada uloženo 15% od ukupne vrijednosti radova, te tom dinamikom, planirani rok za završetak radova, 17. oktobar 2019. biće u potpunosti realizovan. Zahtjevna gradnja ovog projekta iziskivala je i ozbiljnu selekciju stručnog kadra. Polazeći od ideje da se postave novi standardi gradnje na domaćem terenu, investitori su se odlučili za angažman podmlađenog inženjerskog kadra na čelu sa Marijanom Vreteničić,

koji je kroz razradu glavnog projekta i idejnih rješenja, napravio i prve korake u realizaciji Soho City kompleksa. Osim težnje da inženjerski bude relevantan, Soho City prednjači i u arhitektonskom pristupu. Kompleks Soho City je sada u fazi grubih radova, tokom kojih će u oba objekta biti ugrađeno 13.680m3 betona i 2000 tona željeza. Za sve radove koristiće se materijali koji zadovoljavaju evropske standarde kada je u pitanju kvalitet i postojanost, a koji su birani prilikom obilazaka fabrika širom Evrope. Ista pažnja se posvećuje odabiru, kako vidljivih materijala kao što su podne obloge, bravarija, stolarija i sanitarije, tako i onih koje krajnji korisnik ne vidi: razne vrste izolacija, cementnih estriha, maltera i dr. Nesvakidašnji dizajn ovih objekata zahtijeva i drugačiji pristup u njegovoj izgradnji kada je u pitanju konstrukcija i geometrija. Do sada je u temeljnu ploču i podzemnu etažu ugrađeno više od 50% ukupne količine betona i armature za kompletan objekat.

Projekat potpisuje Boban Radulović sa svojim projektnim biroom iz Podgorice, sa kojim je kompanija i ranije sarađivala. Izdvojićemo samo neke od projekata iza kojih stoji pomenuti arhitekta: Upravna zgrada aerodroma Domadedovo u Moskvi, projekat kompleksa najprestižnijih vila u Beču, višefunkcionalni kompleks “Petrov dom”, u blizini “Boljšoj teatra” u centru Moskve, kao i više poslovnih i stambenih objekata u Crnoj Gori. Njegov futuristički pristup fasadnim rješenjima i spoljašnjim izgledima zgrada na prvi pogled djeluje veoma zahtjevno i složeno, ali kao i svaki drugi ozbiljan arhitekta, suštinu vidi u jednostavnosti. Sloboda u pronalaženju arhitektonskih rješenja, uz podršku investitora takvom pristupu, ključna je za ovakvu vrstu projekata. Za kratko vrijeme odrađen je najteži i najzahtjevniji dio posla: završeni su zemljani radovi u kojima je uklonjeno oko 23000m3 zemlje, izvršena je zamjena tla, izliven libažni sloj, urađena je temeljna ploča, podzemna etaža, prizemlje visine preko 5m i prvi sprat objekata. Trenutno je u fazi priprema II sprata. Kroz savremena tehnička rješenja stvaraju se uslovi za izvođenje završnih radova koji uključuju postavljanje fasadne bravarije, mašinsko malterisanje, izradu izolacija i estriha koji će se odvijati paralelno sa grubom gradnjom. Po dosadašnjoj dinamici gradnje, grubi radovi biće završeni kao što je i planirano do 24. oktobra, 2018. Kada govorimo o finim radovima, treba napomenuti da će fasadu činiti 80%

fasadne aluminijske stolarije sa termoizolacionim i niskoemisionim staklima (termoizolaciono staklo FLOT 4mm+lajsna 16mm+LOW E 6mm). Enterijer će se raditi po rješenjima tri dizajnera sa međunarodnom reputacijom. Dizajn enterijera će biti u skladu sa enterijerima tipskih stanova u zavisnosti od vrste stana, gdje se akcenat stavlja na mediteranski stil. Odabrana je keramika prestižnog brenda Marazzi, sanitarije Villeroy&Boch, a česme i propratni materijal nosiće logotip kompanije Grohe.

Dodatno, svaki kupac će imati priliku i da sam učestvuje u opremanju svog doma zajedno sa dizajnerima enterijera. Soho City, kao moderan objekat, u koji se inkorporiraju nove tehnologije, posjedovaće i smart sisteme koji će korisnicima omogućiti veći stepen komfora u kontrolisanju sadržaja u stanu. U ulazu u stambeni dio objekta nalaziće se hol sa recepcijom, lobijem i obezbjeđenjem. Na ovaj način će se kontrolisati ulasci u objekte, što će stanarima garantovati privatnost i sigurnost. Prednost za one kupce koji planiraju da kupe stan kao investiciju je ta što će se na prvom spratu jedne od zgrada nalaziti hotel, te će time imati mogućnost rentiranja svog stana kao dodatnog sadržaja samog hotela. Suteren je rezervisan za parking mjesta, a prizemlje za poslovne prostore. Koncept poslovnih prostora, od kojih je već 50% prodato, takav je da budu ispunjeni sadržajem koji promovišu lifestyle politiku kvarta (restorani, saloni ljepote, teretane, ordinacije i sl.), a ne njegovu komercijalnu dimenziju.

Još jedna stavka, koja će zaista izdvojiti objekte Soho City- ja u odnosu na slične, je i zelena krovna terasa, koja osim što doprinosi kreiranju posebne estetike, predstavlja i investiciju u energetsku efikasnost objekta. Međutim, neće se samo zelenim krovom oplemeniti ambijent objekata, već će ga okruživati i park od 13 000 m2. Kao takav je sigurno i presedan kada je u pitanju sadržaj oko kompleksa na crnogorskoj obali. U centralnom dijelu parka nalaziće se velika fontana, a u njegovim različitim dijelovima i: dječije igralište, biciklistička staza, staza za pješake i zona za kućne ljubimce. Park će predstavljati javnu površinu, što znači da će moći da ga koriste i svi stanovnici i posjetioci grada, koji nijesu nužno i stanovnici Soho City. Time će i lokalna zajednica biti obogaćena za jedan moderan i funkcionalan sadržaj, što govori i o društveno odgovornoj dimenziji ovog projekta. Soho City kompleks do sada je promovisan u Luksemburgu, Čikagu, Njujorku, Sankt Petersburgu, Moskvi, Istanbulu i

Beogradu, gdje je akcenat prezentacije bio na turističkim, ekonomskim i prirodnim potencijalima Crne Gore i Bara. Svakako, jedna od najvažnijih informacija, sa kojom je bila upoznata publika, je i da je od prošle godine Bar postao kruzing destinacija. Prodajom od 40% od ukupnog broja raspoloživih stambenih jedinica prevaziđena su sva očekivanja investitora. Kupci dolaze iz različitih zemalja, ali najveće interesovanje za ovaj projekat vlada u Ukrajini, SAD i Švajcarskoj. Posljednja prezentacija je održana u Feairmont Grand Hotel-u, u Kijevu.

poslovni život i slobodno vrijeme ispunjeno raznim, zdravim sadržajima, van stresnih sredina. Ulažući u kvalitet samih objekata i misleći na svaki detalj koji će život budućim stanarima učiniti komfornijim Soho Group gradi kvart koji može biti utočište za vrijeme odmora, ali i savršen dom.

Vodeći moderan način života, često zaboravljamo njegove najvažnije vrijednosti: kontakt sa porodicom je rjeđi, slobodnog vremena je sve manje, kao i stvari u kojima uživamo i koje nas opuštaju. Soho City je proizvod nastao iz želje investitora da iskoriste potencijale Bara i kreiraju ambijent u kome je moguće pomiriti brzinu savremenog života sa čovjekovom potrebom da se opusti i posveti onome što je njemu važno i što ga čini srećnim. Predstavlja idealno mjesto za siguran i miran porodični, relaksiran 65

Moderan sistem gradnje uz aquapanel ® Glavni uzrok strukturnih oštećenja jeste vlaga koja u kontakt sa građevinom dolazi direktno ili putem vazduha. Kako bi se osigurali kvalitet i trajnost građevinskih objekata, potrebno ju je zadržati ili kontrolisati. Knauf Aquapanel® linija proizvoda štiti prostor od vlage spolja i iznutra, od poda do plafona.

SPOLJA Zidanje spoljnih prostora mora ispuniti zahtjeve i zakonske regulative energetske efikasnosti objekta. Aquapanel® Outdoor spoljni zidovi zamjenjuju konvencionalan način gradnje i ispunjavaju sve zahtjeve zahvaljujući ekonomičnim, održivim i građevinsko-

fizičkim svojstvima. Ploče dimenzija 1250 x 900/2000/2500 mm obostrano su armirane staklenom mrežicom i idealna su podloga za malterisanje i razne druge obrade površine. Sistem za spoljnu gradnju obuhvaća Aquapanel® Outdoor ploče i pribor,

Knauf profile, izolacione materijale, Knauf gipsane ploče te materijale za obradu spojeva. Budući da se u Crnoj Gori gradnja često odvija u priobalnom području, izuzetno je važna antikorozivna zaštita koja je jedna od glavnih karakteristika Aquapanel® sistema.

IZNUTRA Cementna ploča AQUAPANEL® Indoor ne predstavlja samo najbolji odabir cementne ploče za mokre i vlažne prostore. Ona takođe definiše novo doba u oblasti gradnje. AQUAPANEL® Indoor pruža izuzetnu stabilnost u najzahtjevnijim vlažnim uslovima – čak i kada je izložena uticaju hlora. Posebno je dizajnirana da zadovolji potrebe svih izvođača i ispuni sva očekivanja koja su danas dovedena na viši nivo. Budući da njena masa iznosi samo 11 kg/m2, optimizovana je da bude izuzetno lagana. Stoga je istovremeno vodootporna i pouzdana, a dodatni efekat je jednostavnost rukovanja i brža ugradnja u prostorima kao što su bazeni, saune, javni tuševi, wellness, garaže, podrumi ili kuhinje.

PLAFONI Konstrukcija plafona kojima voda i vlaga ne mogu naštetiti sada je lakša nego ikad. Nove Aquapanel® cementne ploče SkyLite debljine svega 8 mm i izuzetne lakoće od 10,5 kg/m2, omogućuju nevjerovatnu slobodu u dizajnu plafona. Ono što je čini posebnom jeste radijus savijanja 1 m stoga nudi mogućnost stvaranja novih i neuobičajenih oblika. Uz Aquapanel® SkyLite, vremenski uslovi više nisu problem. Uspješno podnosi vlažne i mokre uslove, obilne kiše te je otporna na plijesan zahvaljujući neorganskim materijalima. Kako biste osigurali pouzdanu zaštitu, važno je koristiti cijeli sistem – savršeno usklađen pribor i dodatnu opremu koja se sastoji od sredstva za ispunu, premaza, šrafova, trake i mrežice.

UNIVERSAL Prateći potrebe tržišta i privatnih korisnika, Knauf je kreirao posebnu vrstu ploča - Aquapanel® Universal. Kao što samo ime ploče govori, pruža mogućnost raznovrsne primjene; od podloga za keramičke pločice do obloga sistema s čeličnom ili drvenom potkonstrukcijom.

arhitektura, dizajn, uređenje: Proširenje senegalske bolnice u obliku slova S Švajcarski studio Manuel Herz Architects otkrio je planove za proširenje bolnice Tambacounda u Senegalu a perforiranim zidinama od cigala. Bolnica se nalazi 400 kilometara jugoistočno od Dakara, glavnog grada zapadnoafričke zemlje. To je jedini veliki medicinski centar u regionu, koji služi za 20.000 stanovnika, kao i oni koji putuju na liječenje sa obližnje granice Malije. Manuel Herz Architects, sa sedištem u Bazelu, bio je zadužen za dizajniranje produžetka koji bi pomogao u ublažavanju zagušenja iz prenatrpanih komunalnih područja i odjeljenja. Herz je predviđao dizajn kao “model i novu paradigmu za medicinske institucije u Senegalu i za afrički kontinent u cjelini”. Produžetak od 3.000 kvadratnih metara stvaraće niz novih prostorija za tretman koji će nacrtati S-oblik u planu, ponavljajući zaobljene oblike postojećih bolničkih zgrada. U prizemlju će biti porodilište i operativni blok, dok će na višem nivou biti smještena klinika za pedijatriju.

Pobjednička rješenja konkursa za novi izgled centra Novog Sada Ovaj koncept nebodera dizajnirali su poljski arhitekti kako bi pružili olakšanje u udaljenim područjima katastrofe i proglašen je pobjednikom konkursa eVolo nebodera. Skyshelter.zip dizajnirao je Damian Granosik, Jakub Kulisa i Piotr Pańczyk da bi ih isporučili helikopterom. Ravna konstrukcija osmišljena je za pakovanje u kutiju koja je jednako široka kao i baza zgrade, tako da se može obustaviti pod vojnim helikopterima. To bi pomoglo radnicima da pristupaju udaljenim lokacijama gdje kamioni možda neće moći doći ako ceste postanu neprohodne. Baza će biti usidrena na mjestu i “nosivi helijni balon” bi bio umetnut za brzo podizanje tornja. Ploče od tkanine u skladu s harmonikama koje su se koristile za stvaranje vanjskih i unutarnjih zidova brzo se otvaraju kad se balon diže. Lagane štampane ploče s 3D pločama koje stvaraju sprat biće povučene prema gore pomoću strukturnih čeličnih žica pričvršćenih na balon. Ove bi žice bile dovoljno jake da bi se oduprle vjetru kada je privremeni neboder bio na mjestu.

svijetleći doživljaj ispiranja od stakla

TECElux Mini

Nevjerovatno praktične i estetske prednosti stakla kao robusnog materijala koji je jednostavan za čišćenje sada su na dohvat ruke.

TECElux Mini je aktivacijska tipka od stakla s elektronskom aktivacijom ispiranja za TECE vodokotlić. Ispiranje se aktivira bez dodira ili samo laganim dodirom na osvijetljeno područje. Nova verzija opremljena je senzorom koji prepoznaje kada se osoba približava WC-u te u tom trenutku osvjetljava polja koja označavaju aktivacijske tipke za dvokoličinsku tehnologiju ispiranja na glatkoj staklenoj površini. Dizajnerska prednost: ploča od

sigurnosnog stakla ugrađena je neposredno na zid. S poznatim ugradnim okvirom, moguća je ugradnja u ravni zida. TECElux Mini tako se skromno integrira u arhitekturu kupatila – vidljiv ostaje samo bezvremenski dizajn ploče od sigurnosnog stakla, dostupne u bijeloj i crnoj verziji. Ispiranje se aktivira laganim dodirom ili čak i bez dodira na razdaljini od cca. 10 mm. Elegantna ploča time osigurava više higijene i udobnost korištenja i održavanja.

TECElux Mini crno staklo

TECElux Mini bijelo staklo

TECElux Mini aktivacijska tipka

JEDNOSTAVNO LIJEPA. DANJU I NOĆU.

TECE d.o.o. • Predstavništvo Beograd • Kneza Mihaila 1-3 • 11 000 Beograd • T: +381 (0) 60 5 8323 00 • www.tece.rs TECE d.o.o. • Fallerovo šetalište 16 • 10 000 Zagreb • T: +385 (0) 1 3079 000 • info@tece.hr • www.tece.hr

arhitektura, dizajn, uređenje: Krov bazena u obliku talasa

Hotel Morpheus u Makau

Arhitektonski studio Brochet Lajus Pueyo završio je bazen u Saint Gillesu, Croix de Vie, Francuska s krovom inspirasanim talasima i oblika latica. Studio Brochet Lajus Pueyo pobijedio je na javnom konkursu za izradu vodenog centra za lokalnu opštinu u regiji Vendée zapadne Francuske. Smješten na rubu stambene četvrti na rijeci Vie, javni bazen gleda prema neprekinutom panoramskom pogledu na krajolik. Kada se gleda s udaljenosti, samo organski oblik krova glavnog zgrade može se vidjeti lagano balansiranje na nježnom potpornom okviru. “Krov se izražava kao tri” latice “, koja plutaju iznad zemlje”, rekao je studio. “Razumijevani oblik strukture pobuđuje kretanje vode, ili valove manta zračenja.” Lagana čelična rešetka koja se proteže oko periferije zgrade osigurava da je unutrašnjost neprekinuta podupirajući stubove i dopušta krovu da se pojavi kao nezavisni element koji se uzdiže iznad okoline.

Tri rupe isprepliću geometrijsku fasadu hotela Morpheus u Makau u Kini, koju je dizajnirao studio Zaha Hadid Architects. Prema riječima arhitekata, zgrada je “prvi svjetski slobodni oblik visokouzlaznog egzoskeletona”, sa svojim strukturnim geometrijskim gridom, negirajući potrebu za unutrašnjim zidovima ili stubovima koji bi poremetili unutrašnjost hotela. “Morpheus kombinuje svoj optimalni raspored sa strukturnim integritetom i skulpturalnim oblikom”, izjavila je Viviana Muscettola, direktorica projekta ZHA. “Dizajn je intrigantan jer ne ukazuje na tradicionalne arhitektonske tipologije”. “Makaosove zgrade prethodno su upućivale na stilove arhitekture iz cijelog svijeta”, nastavila je. “Morpheus je evoluirala iz svog jedinstvenog okruženja i uslova gradnje kao nove arhitekture, izričito ovog grada”. Kada su ZHA započeli projekat 2012. godine, mjesto je već imao postojeće temelje za neizgrađenu kulu. Koristeći postojeće temelje, arhitekti su dizajnirali zgradu sa 40 spratova sačinjenu od dva cirkularna jezgra spajaju na podnožju preko podijuma, odvojene, a zatim se ponovno spajaju na nivou rooftop-a.

Paviljoni od betona u parku Američke kompanije Lake Flato i Matsys, zajedno s pejzažnim arhitektom Rialto Studio dizajnirali su pbetonske paviljone u parku uz rijeku u južnom Teksasu. Skulpturalni paviljoni koji pružaju hlad u sunčanim danima i pomažu prikupljanju kišnice tokom oluja. Confluence Park se nalazi u bloku s pogledom na mjesto gdje se San Pedro Creek povezuje s rijekom San Antonio. Pokrivajući tri hektara (1,2 hektara), javni park obuhvata zgradu u učionici, glavni paviljon i tri manja paviljona. Park je nadgledala Fondacija rijeke San Antonio, koja upravlja vodom. “Confluence Park je živopisna laboratorija koja omogućava posjetiocima da bolje razumiju ekološke tipove regije Južnog Teksasa i funkciju rijeke San Antonio”, izjavili su iz lokalne arhitektonska tvrtka Lake Flato u opisu projekta.

Nova arhitektonska dostignuća

hoteli Hotel Nobis, Kopenhagen, Wingardhs Emiliano, Rio de Žaneiro, Studio Arthur Casas i Oppenheim Architecture The Murray, Hong Kong, Foster + Partners Pripremila: Ana Đurković

Hotel Nobis, Kopenhagen, Wingardhs

skandinavsko ĹĄepurenje

Ĺ vedska kompanija transformisala je gotovo vijek staru zgradu u prijestonici Danske u ĹĄik hotel. 76

Klasična elegancija Neo-klasicistička zgrada zadržala je mnoge svoje originalne karakteristike uključujući i veliko centralno stepenište koje je produženo. Apartmani na gornjem spratu kombinacija su originalnog izgleda i smjelih boja.

Osnivač i direktor Nobisa Alesandro Katenači ne mjeri mnogo svoje odluke - oslanja se prvenstveno na instinkt. Jednako kao i u slučaju reinkarnacije pet ranijih hotela u Štokholmu, direktor ove ugostiteljske grupe odlučio se da preradi postojeći objekat za potrebe prvog hotela Nobis grupe u Danskoj umjesto izgradnje novog zdanja od nule. “Jednostavno, volim zgrade koje donose dodatan šarm”, objašnjava Katenači. “Bilo da je to zbog arhitekture, lokacije ili prostor seksipila.” Kompanija Wingardhs, sa sjedištem u Švedskoj, radila je i ranije sa Nobisom 77

na nekoliko sličnih zgrada, gdje im je uvijek polazilo za rukom da udahnu poseban karakter svakom projektu, uključujući i onaj posljednji neo-klasicistički objekat u centru Kopenhagena. Zgrada iz 1903. godine, odavno napuštena jedna je od prvih izgrađenih od armiranog betona u tom gradu. Izgrađena je za potrebe bogate osiguravajuće kuće, ima mermerne akcente, velike prozore, fascinantno centralno stepenište i zavidne plafonske visine. Elegantni i prijemčivi dizajn koji njeguje Wingardhs naglasio je upravo te karakteristike dajući prostoru dodatnu toplinu. Iako eksterijer italijanskog šmeka nije tipičan za ovaj grad kojim dominiraju redovi Završni detalji Dodatak dvorištu sa zadnje strane opremljen je bakarnim detaljima i u njemu se sada nalazi restoranska sala. Svaki djelić spa centra uključujući i plafon obložen je zagasito sivim Bardiglio mermerom, jednako kao i kupatila. Pored ulaza nalazi se vesela dnevna soba za boravak i odmor gostiju.

ARHITEKTE: Wingårdhs — Gert Wingårdh, vodeći arhitekta; Helena Toresson, stariji vođa arhitekata; Madeleine Müller, INŽENJERI: Scanding; AI KONSULTANTI: Anker & Co. (rasvjeta); Gade & Mortensen KLIJENT: Nobis VLASNIK: Balder Danmark DIMENZIJE: 5481m2 BUDŽET: 154 miliona dolara DATUM ZAVRŠETKA: Oktobar 2017. kuća od cigala, novi enterijer odaje poštovanje savremenom danskom dizajnu. “Htjeli smo da postignemo balans veličine i bogatstva zgrade sa nježnim, domaćinskim detaljima koje imaju finu teksturu”, kaže Helena Toreson, glavna arhitektica projekta. Wingardhs je očuvao originalno ulazno stepenište od karara mermera, kao i centralno stepenište, njihovo izlizano, neravno gazište koje odaje da se tu ži-

vjelo. Kompanija je proširila stepenište koje se inicijalno završavalo na piano nobile spratu. U dodatku su napravili repliku istrošenog gelendera. “Za ovaj poduhvat našli smo jedinog preostalog kovača u Kopenhagenu koji je to još uvijek znao uraditi!”, kaže Toreson. Donji nivo, u kome se nalaze restoran, kuhinja, bar, fitnes sala, spa, konferencijske sobe i vinski podrum glavno je mjesto događanja u hotelu. Sala za obroke izdvojena je, smještena u nadograđenom dijelu u centralnom dvorištu ove strukture oblika latiničnog slova C. Ovaj dio nadograđen je prije više godina, u periodu kada je zgradu koristio univerzitet za potrebe smještaja muzičke akademije. Prostoriju nekada korišćenu kao učionicu, sa jakim zidovima i malo ukrasa, Wingardhs je preradio, dodajući detalje od bakra i velike prozore, uključujući krovne otvore, što je prostoriji donijelo kvalitet dnevnog svjetla u enterijer. Jedina dodatna promjena eksterijeru zgrade koja ima status zaštićene je dodatak dvije kule za lift na samom krovu, koje sa uličnog nivoa gotovo da su potpuno neprimjetne. Inspirisana posjetom Le Korbizjeove

naglašeno mat teksturom. Insipiraciju za ove boje dizajneri su našli u galeriji Glyptotek koja se nalazi odmah do hotela. Wingardhs su dizajnirali i ploče komoda i ogledala u sobama kako bi idealno podržavali blago zaobljene prozore na tradicionalno urađenoj fasadi. Grafički tepisi posebno osmišljeni za ove prostore ovdje su dominantan umjetnički detalj pa su zidovi ostavljeni bez posebnih detalja i dodataka. Svaka niša u hodnicima ukrašena je drugačijom vintidž lampom iz Katenačijeve lične kolekcije što dodaje na šarenom, veselom šarmu koji zgrada tu i tamo ima. Ta veselost najizraženija je u velikom otvorenom prostoru

La Tourette-e, Toreson je koristila sličan šablon na svim prozorima u dodatom dijelu. Prostorija je opremljena posebno izrađenim stolovima i sofama - kombinacija duglazije i kožnih detalja. Kao kontrast, susjedni bar opremljen je tamnim Nero Marquina mermerom. Svaki djelić spa centra uključujući i plafon obložen je zagasito sivim Bardiglio mermerom. “Ako koristite tako moćan materijal onda mu morate u potpunosti podrediti sve i obezbijediti potpunu dominaciju”, objašnjava Toreson. Ista vrsta mermera, doduše u manjoj mjeri korištena je i za kupatila u 77 soba hotela raspoređenim na četiri sprata, uključujući i potkrovlje. Visina plafona varira od 3,6metara na piano nobile do 4,2 na spratovima iznad. Kako bi ispunili taj prostor, Wingardhs su dizajnirali posebno izrađene krevete sa visokim ramovima i zastorima i pokretne lustere i visilice posebno dizajnirane za ove sobe. Još jedan detalj, koji priznaje Le Korbizjeu su i lampe “Lampe de Marseille” koji se nalaze sa svake strane kreveta. Ipak, sveukupni dizajn soba ima naglašeno danski stil, sa mekom kožom i biranim danskim namještajem sa potpisom Hansa Wagnera i drugih. Podovi su obloženi parketom od hrastovine sa V šarom. Intenzivno plava i nježno žuta su nijanse odabrane za zidove sa

tik uz recepciju koji u hotelu nazivaju dnevnom sobom za uživanje i boravak gostiju tokom dana. Masivni pult na recepciji od betona urađen je posebno kao odavanje poštovanja istoriji zgrade. Dizajnerski tim Wingardhsa, koji je skoro radio na projektu transformacije ženske škole art nuvo stila u još jedno luksuzno Nobisovo zdanje, trenutno radi na preobražaju palate iz 17. vijeka na Majorci u butik hotel kao i na projektu redizajna starog skladišta sa potpisom švedskog majstora Sigurda Lewerentza u Štokholmu u još jedno, nešto dostupnije zdanje Nobis grupe. “Funkcionalna arhitektura može biti jednako spektakularna kao i istorijska”, kaže Katenači. “Volim sve što je lijepo.”

Apartmanski život U kupatilima je korišten zagasito sivi mermer. Svijetlo drvo i koža daju toplinu šarenim sobama. Posebno dizajnirani visoki okviri kreveta i lusteri ispunjavaju visoki prostor soba.

Emiliano, Rio de Ĺ˝aneiro, Studio Arthur Casas i Oppenheim Architecture

kabanska

karioka Novi hotel zatvara procjep na Kopakabani svojim svjeĹžim pristupom u stilu Ria. Foto: Fernando Guerra

Kada su brazilski hotelijer Gustavo Filgueiras, direktor luksuzne hotelske grupe Emiliano iz Sao Paola i njegova porodična kompanija, dobili priliku da grade na jednoj od posljednjih slobodnih parcela duž čuvene Kopakabane, znali su da će zdanje morati da nadmaši ili makar stane nogu uz

Lokalni ukusi Inspirisana perforisanim keramičkim opekama koje su korištene na mnogim modernističkim brazilskim zgradama 20. vijeka, fasada Emiliana daje hotelu prepoznatljiv izgled u odnosu na komšije duž čuvenog šetališta koje je dizajnirao Roberto Burie Marks.

nogu sa poznatim pedigreom najpoznatijeg svjetskog priobalja. Umjetnik i pejsažni arhitekta Roberto Burle Marks proslavio je Promenadu - štićenicu unesc-a i ponosa grada. Novi dodatak koji su dizajnirali arhitekta iz Sao Paola, Arthus Casas i Chad Oppenheim iz SAD-a, Filgueiraov je drugi hotel koji aveniji Atlantica daje sjaj 21. vijeka istovremeno odajući počast i savršeno se uklapajući sa čuvenim zdanjima iz sredine prošlog vijeka. Kada šetate avenijom ne možete a da se ne zagledate u fascinantnu fasadu Emiliana - poput saća inspirisanog perforisanim keramičkim opekama koje su korištene na mnogim modernističkim brazilskim zgradama 20. vijeka. Ova dinamična zgrada napravljena je od bijelih pokretnih 81

ARHITEKTE: Studio Arthur Casas - Arthur Casas, vodeći arhitekta; Oppenheim Architecture - Chad Oppenheim, glavni inženjeri: AS Brasil; AQ Projetos KONSULTANTI: Renata Tilli GLAVNI IZVOĐAČ: Sig Engenharia KLIJENT: Emiliano Hotel VLASNIK: Gustavo Filgueiras DIMENZIJA: 9755m2 BUDŽET: nije poznat DATUM ZAVRŠETKA: Jul 2017.

Brazilski ritam

Dizajniran tako da ispoštuje zabranu bacanja sijenke na plažu, bazen ima vrtoglavi stakleni zid koji je u ravni sa linijom krova hotela. Panel inspirisan djelom Marksa ukrašava zid iza recepcije. Bar u lobiju ima namještaj koji je mješavina savremenih i modernističkih stilova. Restoran se otvara ka dnevnim svjetlom osvjetljenoj bašti.

panela koji se mogu širom otvoriti i otkriti balkone soba ili zatvoriti za potpunu privatnost a da pritom njihovi stanari ne izgube ni dašak vjetra sa 82

okeana ili spektakularnog pogleda. Ovaj efekat izdvaja zgradu iz okruženja kraja iz 1950-tih istovremeno pokrećući dijalog sa crno-bijelim talasastim linijama na Marksovom šetalištu ispred. Emiliano je na izgled harmoničniji dodatak za razliku od Diller Scofidio + Renfro Muzej slike i zvuka koji se gradi nešto dalje a na koji se mještani jako teško prilagođavaju. U unutrašnjosti, Casas je išao na spoj čuvene brazilske neformalnosti sa mladom i rastućom reputacijom mlade hotelske grupe poznate po sofisticiranosti i savremenom dizajnu. “Htio sam

nešto lakše, osunčanije, senzualnije”, objašnjava on. “Atmosferu karioke sa organskim elementima u kojima se putnik odmah po dolasku osjeća kao u tipičnom brazilskom hotelu.” I u ovom djelu sve je u tonu koji je postavo Marks. Apstraktni panel sa talasastim linijama zelene, žute i bež boje veoma je živa i vesela pozadina recepciji. Iskustvo je domaćinsko i druželjubivo. Odmah po ulazu, goste privuče hotelski bar otvoren za sve, njegove neobrađane italijanske površine koje asociraju na bijeli pijesak plaže neposredno ispred hotela. Sa desne strane, restoran ima dvije zone: predsoblje sa posebno oblikovanim freijo drvenim panelima od poda do plafona i baštu u pozadini obgrljenu živim zidom dvostruke visine koji stvara tropsko okruženje bujnih brda koje okružuju Rio. Tik uz restoran i suprotno od ulaza, stepenište vodi direktno do drugog sprata na kojem

Druga priroda Organski materijali dominiraju cijelim prostorom u vidu skulpturalnih drvenih panela kod liftova i rustičnih materijala na panelima u sobama. Inspirisani saćem, bijeli pokretni paneli omogućavaju da stanari soba ne izgube ni dašak vjetra sa okeana ili spektakularnog pogleda.

je biznis centar i funkcionalne sobe. Iza bara, recepcija vodi do privatne laundž zone za goste hotela. Slično restoranu, intimna zona ima uvodnu sobu sa svjetlima naglašenim 3D panelima koji stvaraju finu, tihu atmosferu pravog utočišta od haosa i buke plaže i šetališta ispred. I ovaj prostor otvoren je kroz terase sa zasađenim površinama. Element koji spaja apsolutno sve prostore, uključujući i 90 soba, je maštoviti izbor namještaja. Modernistička remek djela ovdašnjeg umjetnika Serđa Rodrigesa i njegove koleginice iz Italije Line Bo Bardi ispunjavaju hotel duhom zlatnih godina grada koji su Filgueiras i njegova porodica žarko željeli da evociraju. Kao dodatak njima tu su i savremeni komadi italijanskog dizajnera Paola Lenija i samog Casasa. Sobe za goste su u rustičnim bež tonovima i panelima od teksturalnih platana što im daje organsku senzualnost. Sobe sa zadnje strane imaju fiksirane spoljnje zastore koji štite od sunca istovremeno propuštajući jako puno dnev-

Ova dinamična zgrada napravljena je od bijelih pokretnih panela koji se mogu širom otvoriti i otkriti balkone soba ili zatvoriti za potpunu privatnost a da pritom njihovi stanari ne izgube ni dašak vjetra sa okeana ili spektakularnog pogleda. nog svjetla i svježeg vazduha a služe i kao štit od pogleda iz okolnih zgrada ovog gusto naseljenog dijela svijeta. Pogled je, kao i obično, najbolji sa visine. Visoko gore nalazi se i spa centar. Obložen neispoliranim crnim granitom, on je još jedno utošičte od ekvatorijalne vreline zajedno sa krovnim barom i bazenom L oblika. Dizajniran tako da ispoštuje zabranu bacanja sijenke na plažu, bazen ima vrtoglavi stakleni zid koji je u ravni sa linijom krova hotela. Ovdje gosti mogu plivati i brčkati se, uživati u hladnom piću sa pogledom na panoramu kompletne linije Kopakabane. “Orla je ovdje spektakl sama po sebi”, kaže skromno Casas. Ali

ovako skladno i lijepo urađen projekat sigurno će odvući koji pogled sa pijeska Kopakabane na posljednji dodatak hotelskoj sceni. 83

The Murray, Hong Kong, Foster + Partners

zlatna intervencija

Gotovo 50 godina stara kula prilagoÄ&#x2018;ena je novoj slici grada koji raste i njegovim dobro stojeÄ&#x2021;im posjetiocima.

Foto: Nigel Young / Foster+Partners

Foto: Michael Weber

Izgrađena za potrebe Uprave za javne radove i druge hongkonške institucije, zgrada Murray izdvajala se visinom - 27 spratova i skulpturalna mreža fasade sagrađeni 1969. godine. Njen dizajner bio je britanski arhitekta Ron Filips a zgrada je bila elegantno robusni betonski blok izdignut iznad lukova prizemlja i smješten u centralnoj zoni grada, bliže čuvenom Piku. Ova zgrada bila je jedan od najvećih modernističkh simbola Hong Konga.

Ali, prošle godine, zaostavština prošle ere, prilagođena je sadašnjosti - danas je to luksuzni hotel sa 336 soba i imenom Murray. Redizajnirano zdanje, koje potpisuje tim na čelu sa Kolinom Vardom i Armstrongom Jakubuom iz Foster + Partners studija, sada ima sve luksuzne dodatne detalje koje bogata klijentela očekuje da ima. Istovremeno, nova namjena popravila je i unaprijedila neke od nedostataka stare zgrade i time pružila

Foto: Nigel Young / Foster+Partners

Rampa Struktura iz 1969. godine ima moćnu fasadu sa duboko urezanim prozorima okrenutim pod uglom od 45 stepeni kako bi što efikasnije štitili od sunca. Još jedna dominantna karakteristika je i rampa za automobile. Nekada je slavila primat automobila, savijajući se oko zgrade iza lukova u prizemlju, automobili svih oblika i boja tu i tamo virili su kroz otvore. Vard i njegove kolege uklesali su novi ulaz, lobi i bar u prizemlju.

Foto: Michael Weber

i samom gradu nešto zauzvrat. Struktura iz 1969. godine ima moćnu fasadu sa duboko urezanim prozorima okrenutim pod uglom od 45 stepeni kako bi što efikasnije štitili od sunca. Još jedna dominantna karakteristika je i rampa za automobile. Nekada je slavila primat automobila, savijajući se oko zgrade iza lukova u prizemlju, automobili svih oblika i boja tu i tamo Foto: Nigel Young / Foster+Partners

ARHITEKTE: Foster + Partners — Norman Foster, glavni; Armstrong Yakubu, Colin Ward, projektni INŽENJERI: Wong & Ouyang KONSULTANTI: Inhabit; Tino Kwan; Rider Levett Bucknell; Urbis; Campbell Shillinglaw Lau GLAVNI IZVOĐAČ: Gammon Engineering & Construction KLIJENT: The Murray Limited DIMENZIJE: 33,751m2 BUDŽET: nije poznat DATUM ZAVRŠETKA: Decembar 2017. virili su kroz otvore. Ova rampa povezivala je zgradu za mrežom puteva istovremeno pružajući inventivno rješenje za uzdignuti teren na kojem je napravjena. Ipak, ovakav koncept u potpunosti je odsjekao zgradu od pješačke zone a na kraju i ulice. Arhitekte su imale saosjećanje prema Filipovom projektu, idući toliko daleko, čak su ga i konsultovali prilikom redizajna. “Dali smo mu crveni marker i on se bacio na posao,” kaže Vard u šali o saradnji sa 90-ogodišnjim Filipom

koji sada živi u Britaniji i još uvijek je pasionirani modernista. Ipak, uvijek ima mjesta za poboljšanja pa je ovo i za njega bila šansa da ispravi nešto što je bio očigledan nedostatak zgrade. Za početak, Vard i njegove kolege uklesali su novi ulaz. Kada uđete u lobi i bar u prizemlju, neće vam ni pasti na pamet da su se tu nekad nalazile ostave starih uređaja, metli i manje-više svega što administraciji nije bilo potrebno. Obložen bijelim kalkuta i crnim mermerom, i prošaran zlatnim akcentima, lobi danas krasi neodoljivi šik po kojem su Foster + Partners poznati. Takođe, danas je on znatno otvoreniji ka ulici sa novom plažom koja je stvorila prijeko potreban javni prostor. Lobi se izdiže visoko, dvostruke je visine ispod nekadašnje rampe koja je dobila novu Visoki put Hotel Murray nalazi se u istoimenoj zgradi iz 1969. godine čiji je javni parking pretvoren u oazu sa očuvanim drvetom starim preko 120. godina. Izgrađena za potrebe javnih institucija Vlade, betonska struktura zauzima dominantno mjesto na terenu sa velikim nagibom u centralnoj oblasti Hong Konga.

Foto: Nigel Young / Foster+Partners

Pogledi Restoran u prizemlju gleda na nove terase i javne površine. Hotelske sobe inventivno su rotirane za 45 stepeni prateći ugao pod kojim je i zgrada postavljena.

Foto: Michael Weber

namjenu kao pješački prilaz koji pruža pogled na sve što se dešava vani. Sa restoranom, prizemlje zbog svojih različitih nivoa služi i kao drugi lobi i kao gornji sprat i dodatno otvara zgradu prema javnoj površini. Odmah ispred, ono što je nekad bio javni parking danas je skrovita terasa od crnog granita koja je otvorena ka novoj plazi ispod. Još jedan detalj je i sačuvano drvo koje se dugo mučilo

da nađe procjepe za rast - danas je ono ovom terasom dobilo novi život. Konačni rezultat je serija povezanih prostora na različitim nivoima koji su povezani mostovima, stepeništima, rampama a koji sada odaju utisak kompleksne, povezane topografije koja se lijepo uklapa sa komšijama, honkonškim parkom, katedralom Sv Džona, Bank of China kulom i HSBC zgradom. I zaista, nešto što je dje-

lovalo kao neprobojni blok danas je intimni urbani prostor otvoren prema okolini i kraju u kojem se nalazi. Jednako urbanistički, iako ne toliko javan, je i redizajn krova zgrade. Arhitekte su uspjele da ubijede klijenta Wharf Holdings, velikog investitora poznatog po ekstravagantnim projektima, da za dosta visoku sumu novca uklone mehanički pogon sa krova u novosagrađeni paviljon na prizemlju kako bi napravili mjesto za novi restoran i bar sa panoramskim pogledom na grad. Ipak, možda najvažnija odluka prilikom redizajna ujedno je i najvidljivija. Vard na početku nije bio siguran kako će konfigurisati hotelske sobe zbog ugla od 45 stepeni. Rješenje je bilo da jednostavno, zarotira sobe pod istim uglom. “Iako zvuči smiješno, bio je to momenat eureke”, kaže Vard. “Sada u potpunosti razumijemo zgradu. Naučili smo da sa njom sarađujemo a ne da se borimo protiv nje.” 87

predstavljanje: ing invest, danilovgrad

Pripremila: Aleksandra Zečević Malović

Na zahtjev Investitora, MINISTARSVa ODRŽIVOG RAZVOJA I TURIZMA Služba za pravnih, kadrovskih i finansijskih poslova i Direkcije javnih radova, Ing Invest je imao zadatak da uradi Glavni projekat za Izgradnju Administrativnosmještajnih kompleksa za potrebe specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) i posebne jedinice policije (PJP) na Zlatici u Podgorici.

Novi magacini za potrebe SAJ jedinice na Zlatici

FUNKCIONALNO RJEŠENJE, KONCEPT I OBLIKOVANJE Za smještajni dio objekta traženo je da se obezbjedi smještaj za 115 ležaja u sobama koje zadovoljavaju standard 4**** zvjezdice. Restoranski

dio je predviđen za 100 mjesta pa je u skladu sa tim i projektovan kao i kuhinja uz restoran. Pored administrativno smještajnog objekta kompleks sadrži i Sportski objekat sa otvorenim terenima, Taktičku kuću sa streljanom, Objekat za dresuru pasa, magacinski

dio objekta, parking sa garažama za specijalna vozila, poligon za vježbe. Sportski objekat je projektovan tako da omogućava podjelu dijela za vježbe do tri zasebne cjeline. Osnovna podjela je na teretanu, salu za borilačke vještine i prateći sadržaj, garderobe, kancelarije, sanitarni prostor i ostave. Neposredno iza objekta planirani su tereni za sport i omogućena je veza sa terena iz sala za vježbu. Taktička kuća je podijeljena u dvije cjeline. U prizemnom dijelu objekta planiran je prostor za vježbe sa trenažnom municijom. Prostor je pregrađen tako da simulira stambeni prostor, kao i ulicu sa frontom izloga i lokala. Iznad prostora za vježbu predviđena je mačja staza sa koje je omogućen pregled i kontrola vježbi. U podrumu je predviđena streljana sa mogućnost postavljanja više tipova meta, plafonske 8 linija i pomično okretne mete. Objekat za dresuru pasa podijeljen je u dvije cjeline. Glavni trakt objekta, gdje je smeštena kancelarija za dresera, garderoba i sanitarije, magacini za hranu i opremu, kupatilo za pse i trakt

objekta gdje su smeštani boksovi za pse. Predviđeno je 16 boksova za pse, dva dodatna boksa za štenad i prostor za ispust štenadi. U središnjem dijelu predviđen je ograđeni prostor za drsuru pasa dimenzija 44x26m.

MATERIJALIZACIJA Spoljna obrada je planirana od kvalitetnih materijala, postojanih na spoljne uticaje. Kako bi se na fasadi istakli neki elementi ili dijelovi objekta pribjegnuto je rješenju da se postavi na pojedinim dijelovima fasadni paneli kako bi se dugačka fasada podijelila na segmente. U prizemlju uglavnom preovladava silikatna obrada fasade u bijeloj ili sivoj boji dok je na spratu kombinacija fasadnog panela i silikatnog sloja.

Neposredno iza objekta planirani su tereni za sport i omogućena je veza sa terena iz sala za vježbu.

Lijep i uredan život nisu slučajnost. Očekivanja naših klijenata uvijek su ispunjena i premašena. Dobra organizacija vaše zgrade rezultat je znanja, iskustva i upotrebe najkvalitetnije tehnologije. Ako živite u stambenoj zgradi i niste zadovoljni održavanjem i organizacijom ulaza, ART Gloria se bavi olakšavanjem zajedničkog života u stambenim zgradama, svim problemima i pitanjima u vezi sa vašom zgradom i zajedničkim stanovanjem, kvalitetnim i odgovornim posredovanjem između stanara i spoljnih subjekata neophodnih za funkcionisanje zgrade. Mi vam nudimo usluge : • Organizovanja Skupštine stanara • Registracije Skupštine stanara kod organa lokalne samouprave • Izdavanje mjesečnih računa za održavanje i naplatu od stanara • Administracija i knjigovodstvo za Skupštine stanara • Kreditiranje • Održavanje higijene u ulazu i oko zgrade • Održavanje električne instalacije i rasvjete • Održavanje zelenila oko zgrade • Sitne opravke i svi zanatski radovi • Angažovanje provjerenih podizvođača za sve radove koje nemamo u ponudi. ART Gloria vam pruža profesionalnu uslugu čišćenja poslovnih objekata svih tipova i namjena. U mogućnosti smo da vam ponudimo različite programe čišćenja a sve u zavisnosti od vaših potreba. U ponudi imamo usluge: • Redovnog čišćenja • Generalnog čišćenja • Čišćenje nakon građevinskih radova I sl.

Mi razumijemo da želite najbolje. ul. Marka Radovića br. 10, 81000 Podgorica

067 645 180 / 020 647 406

(zgrada Abex-a iza Delata City-ja)

artgloria@t-com.me

www.artgloria.me

art.gloria.5

www.artgloria.me

art gloria

www.artgloria.me

REBRENDING KAMPANJA CEROVA

Intervju: Emin Duraković Izvršni menadžer kompanije, g. dipl. ing.

DOM JE MJESTO OD KOGA SVE POČINJE Kompanija „ Cerovo“ je za skoro trideset godina poslovanja stalno bila u koraku sa novim tehnologijama i postavljala standarde, pri tom bilježeći konstantan rast. Prepoznatljiva je po nastojanju da zadovolji želje svojih klijenata stalnim proširenjem kvaliteta ponude, usluga i proizvodnje, kao i po društveno odgovornom poslovanju. Danas je jedna od vodećih firmi iz oblasti građevinarstva, a uspjeh su željeli da obilježe i plasiranjem novog imidža kompanije. Tim povodom, razgovarali smo sa izvršnim menadžerom kompanije, g. dipl. ing. Eminom Durakovićem.

dana, pa našim kupcima i klijentima želimo da garantujemo kvalitet, ljubaznost, profesionalnost i uvažavanje, kako bi imali iskren osjećaj da svoj život mijenjaju na bolje. I naravno, svojim društveno odgovornim poslovanjem želimo da doprinesemo boljim uslovima života kompletne crnogorske zajednice. Po čemu se „ Cerovo“ izdvaja u odnosu na konkurenciju?

Upravna zgrada - Bar

Nedavno je lansirana nova kampanja „ Cerova“ koja govori o ribrendingu kompanije. Šta Vas je navelo na to?

želi da gradi, investira ili rješavanjem stambenog pitanja pokrene neki novi lični životni ciklus. Samim tim, građevinske materijale i treba percipirati kao

Stalne promjene na tržištu građevinarstva, rast naše kompanije, proširenje asortimana, novi materijali i usluge, kao i želja da budemo što efikasniji i dostupniji klijentima zahtjeva kontinuiranu nadogradnju marketing koncepta. Upravo su nas ovi razlozi naveli da osvježimo naš vizuelni identitet i uradimo ribrending u skladu sa onim što, kao rastuća kompanija sa puno inovacija, nudimo na tržištu. Šta sloganom „ Cerovo – Pokreće život“ želite da poručite svojim klijentima? Novim sloganom „Cerovo – pokreće život“ želimo da podržimo svakogko

Kompanija Cerovo ima svoju viziju, misiju i poslovnu filozofiju na osnovu kojih definišemo dugoročne i kratkoročne ciljeve. Naše poslovanje se bazira na osluškivanju trendova i onome šta nas čeka u budućnosti, a ne na praćenju i prilagođavanju konkurenciji. Mi se trudimo da naše snage povežemo sa mogućnostima, a da moguće slabosti pretvorimo u snagu.

Novim sloganom „Cerovo – pokreće život“ želimo da podržimo svakogko želi da gradi, investira ili rješavanjem stambenog pitanja pokrene neki novi lični životni ciklus.

stvari od velikog značaja za kvalitet života. Ljudi ne grade i ne renoviraju svakog

širenju u sektorima drvenih podova, elektromaterijala, okova, alata, mašina, ali i roba široke potrošnje. Ulaganje u znanje, inovacije i visikokvalifikovane kadrove će se nastaviti jer je to osnovni preduslov uspjeha. U sadašnjoj kampanji materijale komunicirate kao magične elemente. Koji materijal je Vama lično najinspirativniji?

Kampanja Cerovo – Pokreće život

evropskim i svjetskim brendovima, odnosno proizvođačima materijala i građenje familijarnog odnosa sa njima je nešto što nas čini prepoznatljivim. Da li će se nešto promijeniti i u dosadašnjem načinu poslovanja ili asortimanu koji nudite? Smatramo da dosadašnji poslovni pristup kompanije Cerovo daje odlične rezultate što nas čini jednom od najbrže rastućih kompanija u Crnoj Gori u posljednjih 7 godina. Fundamente ovog pristupa nećemo mijenjati, ali ćemo ih svakako nadograđivati u skladu sa potrebama tržišta i naših klijenata. Asortiman koji nudimo je nešto što je „živa stvar“ i što ćemo svakako širiti. Treba naglasiti da smo našu ponudu u proteklih 8 godina proširili sa 800 na oko 25 000 artikala koje trenutno nudimo. Ovaj trend ćemo nastaviti i u budućnosti. Sve Vaše najave o budućim planovima kompanje su se realizovale, što govori o uspješnosti firme. Kakvi su dalji planovi za napredovanje? Naši planovi se praktično kriju u svim prethodnim odgovorima. Radićemo na širenju naših prodajnih, skladišnih i logističkih kapaciteta i cilj nam je da budemo lako dostupni na čitavom tržištu Crne Gore. U tekućoj i narednoj godini proširićemo kapacitete u Baru, gdje nam je centrala. U planu je i izgradnja velikog centra u Podgorici i objedinjavanje kapaciteta postoje-

Profesionalizam, vrhunska usluga, ulaganja u znanje, kvalitetna tehnička podrška našim klijentima, povjerenje i implementacija ISO standarda su alati koje koristimo da bi uvijek išli korak naprijed. ćeg Centra građevinskog materijala i salona keramike ,,Cerstyle’’. Takođe, početkom septembra ove godine očekujemo da naš centar u Radanovićima bude kompletiran sa velikim salonom keramike i širokom ponudom. Dugoročno posmatrajući, imamo planove da izađemo i na inostrana tj, regionalna tržišta. Permanentno širenje asortimana će se nastaviti. Ove godine ćemo raditi na

Kampanja Cerovo – Pokreće život

Svaki materijal sam za sebe ima svoju magiju i važnu ulogu tokom izgradnje. Kuriozitet je u tome što obično materijali koji su najvažniji za funkcionalnost, dugovječnost i stabilnost jednog objekta, su ujedno najmanje inspirativni. Tako su, recimo željezo, beton ili metalna konstrukcija asocijacija na nešto hladno, bez senzibiliteta. S druge strane, dobar proizvođač ili vrhunski komercijalista i od ovih materijala može napraviti kreativnu priču i promijeniti sliku o njima. Najinspirativniji i za ljude obično najvažniji su oni materijali koje prvo vidimo u susretu sa nekim objektom, kao na primjer materijalizacija fasade ili oni među kojima „provodimo“ najviše vremena, a to su materijali za enterijer – unutrašnje boje, drveni podovi, keramika, sanitarije i sl. Ako bih pak morao da istaknem neki, onda su to podovi od punog drveta, odnosno parketi sa različitom završnom obradom i različitim dezenima. Drveni podovi inače daju specifičnu toplinu domu i čine vaš boravak u prostoru ugodnim i spokojnim.

Kojih se postulata držite, a pomogli su da Vaša kompanija postane to što jeste i koje od njih primenjujete u vlastitom domu?

Kampanja Cerovo – Pokreće život

Suština uspjeha jedne kompanije jeste da okupi tim posvećenih ljudi na svim nivoima, koji će svoje radno mjesto posmatrati kao svoju drugu kuću, tj. da na poslu rade i primjenjuju principe kao u vlastitom domu. Poenta je da ljudi svako jutro dolaze nasmijani na posao sa željom da se uhvate u koštac sa izazovima koji se toga dana nalaze pred njima. Međusobno poštovanje i uvažavanje svakoga, bez obzira na hijerarhiju je osnov građenja uspješnog modela poslovanja. Onda dolazi izgradnja sistema sa jasnim pravilima, odgovornostima i obavezama koja su ključna u procesu brzog razvoja i napredovanja jedne kompanije. Profesionalizam i ljubaznost su uvijek neophodni. Sloga i timsko rješavanje problema, ali i preuzimanje odgovornosti kada se od vas to očekuje su neki od postulata koje na sličan način primjenjujem i na poslu i u svojoj porodici. Na kraju uvijek dođe razumijevanje za propuste, jer nema idealnog sistema, niti idealnog čovjeka koji ne griješi. Šta za Vas znači riječ „ Dom“ ? Dom je mjesto od kojeg svi krećemo u razne poduhvate i mjesto kome se uvijek vraćamo. Dom je ljubav, a prije svega sigurnost.

Kampanja Cerovo – Pokreće život

Ljudi ne grade i ne renoviraju svakog dana, pa našim kupcima i klijentima želimo da garantujemo kvalitet, ljubaznost, profesionalnost i uvažavanje, kako bi imali iskren osjećaj da svoj život mijenjaju na bolje. I naravno, svojim društveno odgovornim poslovanjem želimo da doprinesemo boljim uslovima života kompletne crnogorske zajednice.

PR TEXT: PROMAT i siniat SISTEMI

Izbor odgovarajućeg sistema za protivpožarnu zaštitu čeličnih konstrukcija Savremeni trendovi u građevinarstvu u svijetu usmjereni su na povećanu upotrebu čelika za gradnju svih vrsta zgrada. Prema Svjetskoj asocijaciji za čelik (WSA), u 2011. godini globalna potrošnja čelika za gradnju iznosila je 51,2% ukupne potrošnje čelika. Čelik nudi mnoge prednosti u proizvodnji, izgradnji, arhitekturi i eksploataciji. Bez sumnje, recikliranje je jedna od najočiglednijih prednosti kojom se može postići iskorišćenost od gotovo 100%.

TEKST: Srečo Klemenčič, Promat d.o.o., Slovenija

Može se smatrati da su dvije vrlo problematične osobine čelika u građevinskoj industriji osetljivost čelika na koroziju i smanjivanje nosivosti čelika u uslovima požara. Uz upotrebu odgovarajućih sredstava i ova dva problema su rješiva. Iako je čelik klasifikovan kao negoriv materijal, on na povišenoj temperaturi gubi dio svojih dobrih svojstava, zbog čega u slučaju požara veoma brzo dolazi do deformisanja i popuštanja čelične konstrukcije, što je jasno ilustrovano na grafikonu 1. Zbog toga je osnovni problem protivpožarne zaštite čeličnih konstrukcija pitanje kako zadržati temperaturu čelika ispod određene granice tokom predviđenog vremena, a samim tim obezbijediti potrebnu nosivost i ograničiti deformacije i izduženja u uslovima povećane temperature koja se javlja u slučaju požara. Projektant protivpožarne zaštite je taj koji određuje osnovne zahtjeve za zaštitu zgrade od požara. Ukoliko on odluči da projektuje u skladu sa evropskim propisima, za čelične konstrukcije može da se zahtjeva npr.

klasa R 30, R 60, R 90, R 120, R180 itd. Oznaka R označava da će nosivost čelične konstrukcije biti očuvana u naznačenom periodu, koji je dat u minutima. Danas su na raspolaganju različita rešenja za protivpožarnu zaštitu čeličnih konstrukcija. Preovlađuju tri sistema: ekspandirajući (bubreći) protivpožarni premazi, obloge od protivpožarnih plo-

ča i protivpožarni malteri. Najveći udio imaju ekspandirajući premazi sa oko 70%, obloge od ploča imaju udio od približno 25%, a protivpožarni malteri oko 3%, (podaci za Veliku Britaniju, Tata Steel, Protivpožarna zaštita čeličnih konstrukcija, 2013). Osim navedenih, postoje i drugi sistemi, kao što su obloge od vatrootpornih limova, izlivanje

Ekspandirajući premaz funkcioniše na sljedeći način: kada temperatura poraste, struktura premaza, uz pomoć katalizatora kao što je fosforna kiselina, bubri i formira ugljeničnu pjenu koja se širi u odnosu 1:50. Tipičan sloj debljine 1 mm tako se širi do debljine od 50 mm.

(slika: Reakcija ekspandirajućeg premaza u požaru

betona oko čeličnih stubova, djelimično izlivanje betona oko čeličnog stuba, punjenje stubova opekom ili blokovima od porobetona ili sprezanje dijela čelične grede sa betonskom pločom. Upotreba ovih metoda se smanjuje. Ekspandirajući premazi Ekspandirajući premazi su najčešće korišćen sistem za zaštitu čeličnih konstrukcija od požara zbog sljedećih karakteristika: • Najjeftiniji su; • Nanose se u tankim slojevima; • Ne mijenjaju prvobitni izgled čelične konstrukcije; • Zadovoljavaju estetske zahtjeve; Mogu da se nanose već u radionici ili na gradilištu – u zavisnosti od vrste premaza i vremenskih uslova. Oni se dijele na tankoslojne premaze, koji su uglavnom na bazi vode ili na bazi rastvarača, i debeloslojne premaze na bazi epoksida, koji su pretežno namijenjeni za ugljovodonične požare. Tankoslojni ekspandirajući premazi na bazi vode su preovlađujući sistem, posebno zbog njihove ekološke proizvodnje i upotrebe i zbog dobrih osobina tretiranog sloja. Prije nanošenja osnovnog premaza, čelični profili treba da se peskare do stepena sa 2.5. Prilikom nanošenja, prvo treba da se nanese sloj kompatibilnog antikorozivnog osnovnog premaza, zatim slijedi

ekspandirajući premaz i na kraju, u većini slučajeva, zaštitni sloj – završni premaz, koji može da bude opštedostupna pokrivna boja za čelik, ali i ona treba da bude kompatibilna sa ekspandirajućim premazom. Pored zaštite od vlage, zaštitni sloj ima i estetsku funkciju i može da bude u različitim bojama. Ekspandirajući premaz funkcioniše na slijedeći način: kada temperatura poraste, struktura premaza, uz pomoć katalizatora kao što je fosforna kiselina, bubri i formira ugljeničnu pjenu koja se širi u odnosu 1:50. Tipičan sloj debljine 1 mm tako se širi do debljine od 50 mm. Uobičajene debljine suvog filma zavise od individualnih zahtjeva i mogu da se kreću od 100 do 5000 mikrona. Pošto je ugljenična pjena dobar izolator, brzina prenosa toplotne energije na čelični element se smanjuje i, kao rezultat, značajno se produžava vrijeme u kojem dolazi do opasnog pregrijavanja konstrukcije. Kao ograničenja prilikom upotrebe protivpožarnih premaza možemo uzeti u obzir njihovu osjetljivost na uslove primjene, na primjer, kada rđa nije dovoljno odstranjena sa greda peskarenjem, kada se premaz nanosi na suviše niskim temperaturama (pri temperaturama ispod 10 °C nanošenje praktično više nije moguće), po kiši ili pri tački rose ili kada se koristi nekompatibilan osnovni ili završni premaz. Mogu se nanositi tehnologijom bezvaz-

dušnog raspršivanja ili ručno (valjkom ili četkom). Za više klase otpornosti na požar potrebno je nanošenje u nekoliko slojeva. Vrijeme nanošenja može da predstavlja ograničenje jer treba uzeti u obzir da je neophodno međusušenje slojeva (obično 24 sata). Ekspandirajući premazi imaju ograničen garantovani vijek trajanja i relativno su osjetljivi na abraziju i udarce. Otpornost ekspandirajućih premaza na požar može da se kreće u opsegu od R 30 do R 180. Optimalno je da se koriste za klase otpornosti na požar do R 60. Naime, iznad te vrijednosti, broj slojeva i debljina postaju neracionalni, a stvarna pouzdanost u slučaju realnog požara se smanjuje jer slojevi otpadaju. Osim toga, potrebno je skrenuti pažnju na sam proces ispitivanja otpornosti na požar čeličnih profila zaštićenih protivpožarnim premazima. Naime, rezultati dobijeni na osnovu ispitivanja na otvorenim profilima I, H i U ne važe za šuplje profile (i obrnuto). Lokalni ispitni standardi, koji su u upotrebi u nekim državama izvan Evropske unije, omogućavaju da se rezultati dobijeni na osnovu ispitivanja na otvorenim profilima mogu primjenjivati i za zatvorene profile, čime se značajno povećava rizik od preranog kolapsa konstrukcije u slučaju realnog požara. U većini država članica Evropske unije, potrebno je da se ekspandirajući premazi ispitaju prema EN 13381-8, da se njihova gorivost klasifikuje u skladu sa EN 13501-1, a klasifikacija njihove otpornosti na požar treba da se sprovede u skladu sa EN 13501-2. Osim toga, trebalo bi da imaju Evropsku tehničku ocjenu ETA prema ETAG 018 i Sertifikat o usaglašenosti proizvoda (COC), što sve zajedno omogućava izdavanje CE znaka ili bilo kog drugog dokaza u skladu sa Zakonom o građevinskim proizvodima. 97

Protivpožarne ploče Protivpožarne ploče su sljedeći sistem zaštite čeličnih konstrukcija. To su obično mineralne ploče (tj. izrađene su od kalcijum silikata) ojačane vlaknima i ispunama. U zavisnosti od proizvođača, one mogu da budu otporne na vlagu i mraz i mogu da se obrađuju i/ ili boje dekorativnim bojama. Debljine ploča zavise od proizvođača i nivoa protivpožarne zaštite, a kreću se od 10 mm do 60 mm. Ploče se ugrađuju

Bočni pogled na protivpožarnu membranu

Prikaz čelične konstrukcije obložene kalcijum silikatnim pločama

na licu mjesta i pogodne su za klase otpornosti od R 30 do R 180, pri čemu se zbog njihove veće cijene preporučuje upotreba za klase od R 60 pa naviše. Postupci za obradu i ugradnju su relativno jednostavni (sječenje testerom, spajanje zavrtnjima, spajanje klamericama). Pošto nema konkretnih vremenskih i temperaturnih ograničenja, ploče mogu da se koriste tokom cijele sezone. Protivpožarne ploče su najpouzdanija zaštita čeličnih konstrukcija od požara, što je dokazano i u realnim okolnostima. Protivpožarne ploče treba da se ispitaju prema EN 13381-4, njihovu gorivost treba klasifikovati u skladu sa EN 13501-1, a klasifikaciju njihove otpornosti na požar treba sprovesti u skladu EN 13501-2. Takođe je potrebno da imaju Evropsku tehničku ocjenu ETA prema ETAG 018 i Sertifikat o usaglašenosti proizvoda (COC), što sve zajedno omogućava izdavanje CE znaka ili bilo kog drugog dokaza u skladu sa Zakonom o građevinskim proizvodima. Pored neposrednog oblaganja konstrukcije, protivpožarne ploče omogućavaju i druge vidove zaštite. 98

U praksi se često može dogoditi da direktno oblaganje čelične konstrukcije bude suviše složeno ili skupo, pa se u takvim slučajevima zaštita konstrukcije može izvesti u vidu membrane. Ovo je naročito korisno kod kompozitnih konstrukcija ili rešetki koje se uvijek teško štite. Prilikom izbora takvih sistema, potreban je oprez jer protivpožarna membrana treba da ispunjava specifične zahtjeve i treba, u slučaju horizontalne membrane, da se ispita u skladu sa EN 13381-1. To omogućava da se konstrukciji dodijeli klasa otpornosti na požar R. Alternativno, ispitivanje sprovedeno u skladu sa EN 1365-2 istovremene obezbjeđuje konstrukciji nosivost, izolativnost i integritet, odnosno omogućava da se konstrukciji dodijeli klasa REI.

se izgled može popraviti opcionim završnim fasadnim premazom. Prije nanošenja, čelik se može premazati osnovnom bojom; ovo nije neophodno, dok je vezujući sloj od akrilnog kopolimera obavezan. Mjesto rada može da bude prilično zaprljano. Kod slojeva veće debljine potrebna je dodatna mreža za ojačanje. Glavna prednost protivpožarnog maltera je niska cijena i dobra apsorpcija zvuka. Protivpožarni malteri mogu da dostignu klase otpornosti na požar do R240.

Pažnja: Sistemi protivpožarnih membrana koji se ispituju prema EN 1364-2 u ovom slučaju nijesu dovoljni, s obzirom na to da imaju klasu otpornosti na požar EI, pa u opštem slučaju ne obezbjeđuju nosivost konstrukcije. Protivpožarni malteri Protivpožarni malteri se sastoje od cementnih vlakana, vermikulita i gipsa. Posebno su pogodni za objekte kod kojih estetika nije toliko važna, iako

Primjer čelične konstrukcije obložene protivpožarnim malterom

AQUABOARD (NIDA WAB®- Wet Area Board) prva gipsana ploča predviđena za ekstremno vlažne sredine i spoljašnju upotrebu Jedinstven proizvod u suvoj gradnji nastao u SINIAT Tehničkom razvojnom centru u Avignon-u u Francuskoj (prethodni naziv LAFARGE GIPS). Zasniva se na kartonskom omotaču od organskih i neorganskih vlakana i gipsanom jezgru sa aditivima od silikonskih ulja otpornim na vodu. Višegodišnje ispitivanje SINIAT AQUABOARD 12,5mm je donijelo izuzetno dobre fizičko-mehaničke karakteristike: minimalno upijanje vode <3%, mogućnost lijepljena keramike i kamena, jednostavno oblaganje fasadnim premazima, povećana otpornost prema požaru, povećana čvrstoća, otpornost na udarce i grebanja, otpornost na hlorna isparenja, otpornost na buđ itd. Nova gipsana ploča je zadovoljila sve zahtjeve i višestruko je olakšala izradu vodootpornih zidova i obloga. Unutrašnja primjena: javna kupatila i sanitarne prostorije, bolnice, restoranske kuhinje, perionice, bazeni, saune, wellness i spa centri. Spoljašnja primjena na djelovima zgrada izloženim atmosferskom uticaju: izrada streha, nadstrešnica i fasadnih opšivanja. Posebno je veliko interesovanje za primjenu ovih ploča na ventiliranim ili neventiliranim fasadama i lakim fasadama na metalnom ili drvenom ramu.

Montaža SINIAT AQUABOARD-a je višestruko lakša i jednostavnija u odnosu na cementne ploče: siječe se skalpelom i montira na uobičajen CD i CW profile (omogućava značajne uštede u radu) i značajno je lakša (jednostavno rukovanje i racionalna podkonstrukcija).

ETEX BUILDING PERFOMANCE doo Vojvode Putnika 79, 21208 Sremska Kamenica Tel: +381 21 210 10 89 Fax: +381 21 210 10 88 www.siniat.rs

Intervju: Savo Đonović, direktor firme Art Glorija

Kultura stanovanja i održavanje stambenih zgrada Ako živite u stambenoj zgradi i niste zadovoljni održavanjem i organizacijom ulaza, firma ART Gloria vam može pomoći da dođete do najboljih rješenja koja će vam olakšati zajednički život. Firma se bavi svim problemima i pitanjima u vezi sa vašom zgradom i zajedničkim stanovanjem, kvalitetnim i odgovornim posredovanjem između stanara i spoljnih subjekata neophodnih za funkcionisanje zgrade. Razgovarali smo sa direktorom firme ART Gloria Savom Đonovićem o tome kako je voditi jednu ovakvu firmu i šta je neophodno za njeno uspješno poslovanje. Kako ste počeli i kako ste postali lideri na tržištu u održavanju stambenih zgrada? - U preduzetničke vode smo uplivali davne 1991. osnivanjem firme “ABEX company” u Podgorici. Od 2006. godine naša firma počela je da posluje u oblasti građevinarstva. U tom periodu otvaramo firme podrške „AB gradnja“ i „ART Gloria“ koje sa bave gradnjom, nadzorom, projektovanjem itd. Međutim, djelatnost po kojoj je “ART GLORIA” do nedavno bila jedinstvena i koju smo 2010. godine pokrenuli prvi u Crnoj Gori je održavanje stambenih zgrada i organizacija skupština stanara i na tom polju poslujemo veoma uspješno. Imajući u vidu činjenicu da u početku našeg poslovanja u ovoj oblasti nije postojala kultura održavanja stambenih zgrada na ovom nivou, kao i da se Zakon o održavanju stambenih zgrada u tom periodu još 100

uvijek nije primjenjivao u potpunosti efikasno, ubrzo smo iskusili veliku potražnju na tržištu i stekli veoma dobru reputaciju među stanarima prvih zgrada s kojima smo sklopili ugovore. Nakon toga smo, dijelom zahvaljujući njihovim preporukama, a dijelom jer su i sami ulazi koje smo održavali bili preporuka drugima da nam se obrate, počeli širiti naš angažman na stambene zgrade i ulaze u svim kvartovima u Podgorici. Danas održavamo oko 400 stambenih zgrada u Podgorici i na primorju. Kultura stanovanja i održavanje stambenih zgrada nekad i sad? - Ako zanemarimo održavanje higijene koju su stanari u pojedinim zgradama dotad organizovali samoinicijativno, redovno ili neredovno, i postojanje zajedničkih računa za održavanje ulaza u jako rijetkim

slučajevima, kultura stanovanja i održavanja stambenih zgrada je bila na prilično niskom nivou. Takvo stanje je vladalo na teritoriji Podgorice prije samo osam godina. Moram priznati da u početnom periodu, nama kao pionirima u toj oblasti, nije bilo nimalo lako približiti građanima ovu djelatnost a prije svega objasniti im ideju o potpisivanju ugovora, otvaranju zajedničkog računa, redovnom održavanju za koje se iz zajedničkog računa mjesečno izdvaja iznos koji se uplaćuje našoj firmi. Danas je nešto drugačija situacija u Podgorici i velikom dijelu primorja. Veoma rijetko nailazimo na zapuštene ulaze u stambenim zgradama. Pokretači smo cjelokupne ideje održavanja stambenih zgrada, čime smo značajno doprinijeli kulturi stanovanja, sa ponosom možemo istaći da smo po pitanju organizovanosti i

održavanju ulaza daleko ispred regiona, i za primjer mnogim evropskim gradovima. Koji su problemi sa kojima se susrećete u poslovanju? - Posao koji mi obavljamo se u najvećoj mjeri obavlja preko sivog tržišta. Svi naručioci posla, pa čak i državne institucije, se vode samo cijenom. Jedini kriterijum prilikom izbora je u većini slučajeva cijena. U našem poslu dosta povoljniju cijenu moguće je postići jedino putem uštede na radnoj snazi, i to je nešto što najčešće susrećemo. Nažalost, ovaj trend često veoma demorališe, oduzima nadu da treba poslovati po zakonu, ali mi se uprkos tome držimo našeg puta uvjereni da je to ključ do pravog uspjeha. Trenutno država ne prepoznaje na pravi način poslodavce koji na ovaj način postupaju kako prema obavezama koje imaju prema državi tako i prema zapošljenima. Država se, nažalost, prema ovom problemu odnosi pomalo nezainteresovano. Što se našeg poslovanja tiče, bilo bi lako utvrditi koliko je potrebno izvršilaca za broj potpisanih ugovora. Ipak, naš plan je da nastavimo ovakvo poslovanje nastojeći da kvalitetom pomjeramo granice i da konstantno ulažemo u nase zaposljene. Drugi,

veći problem predstavlja ogroman broj nezapošljenih lica u evidenciji Zavoda za zapošljavanje, dok u praksi s druge strane neprestano sretamo nedostatak raspoložene radne snage spremne da uči, radi, napreduje, preuzima odgovornosti i sl. S obzirom na to da težimo i najviše volimo da zapošljavamo radnu snagu preko biroa rada, ovaj fenomen sam želio posebno da istaknem jer sam mnogo puta prilikom otvaranja novih radnih mjesta u firmi prolazio kroz slične situacije. Koji su planovi i prioriteti u budućnosti kad je razvoj firme u pitanju? - Planovi su nam, iako smo već počeli sa njihovim sprovođenjem u djelo, da širimo djelatnost i da pored stambenih održavamo poslovne zgrade i institucije. Takođe, fokus nam je usmjeren ka usavršavanju naših zaposlenih. Težićemo obezbjeđivanju još boljih uslova za rad zaposlenima i olakšavanju određenih procesa rada koliko je to moguće. Iako u jednoj mjeri nerado, proširenje firme planiramo u pravcu obavljanja i drugih djelatnosti, s obzirom na činjenicu da na našem tržištu nisu prisutne firme koje na ozbiljan i profesionalan način obavljaju poslove koji se nama nameću kao potreba u vršenju redovnih aktivnosti.

Parola “ Važnije je šta o nekoj firmi misle njeni radnici – nego klijenti!” je jedna od onih kojima se ova firma vodi. Ne zbog toga što im nije stalo do klijenata već zbog njihovog uvjerenja da kad je radnik zadovoljan smatraju da će takav biti i klijent kojeg opslužuju zaposleni. Pored toga, sprovode stalne kontrole a izvještaji, na koje ih obavezuju i ISO standardi, su nešto što je kod njih učestalo.

101

Enterijer: izrada murala, žižo mural

svjetlost dana Napisala: Milena Živković/Žižo Mural

U okviru art grupe Žižo, osnovane prije sedam godina sa mojom prijateljicom dipl. grafike Zoricom Lakić, nastali su murali u enterijeru, različite slikarske predstave najčešće u stilu akademskog realizma i impresionizma, koje su u službi autentičnog dovršavanja enterijera a ujedno i afirmacija umjetnosti murala u Crnoj Gori. Vremenom se stvorila potreba da u primjeni enterijera uvedem svoj magistarski rad “Jedan dan”, time otvarajući potpuno novi odnos prema prostoru, u kojem se uslovno rečeno “ruše zidovi”. Tako nastaje ciklus murala “Svjetlost dana”. Prvi takav je realizovan u prostoru Imanje Knjaz 2016., a drugi u holu Zapada banke u Podgorici. Ovakvi projekti su mogući kada su klijenti otvoreni i imaju sluha za drugačiji pristup u dizajnu enterijera. U saradnji sa arhitekticom Mirjanom Jelovac koja je projektant enterijera u holu Zapad banke, a koji je ona osmislila u kombinaciji modernizma i industrijskog dizajna odlično se uklopila ideja murala.

102

Konceptualni mural “Svjetlost dana” Ovaj mural predstavlja dio rada iz ciklusa Ezoterični realizam, inspirisan svjetlošću i sjenkom u različito doba dana. Ideja murala je da se oslikana svjetlost miješa sa stvarnom, nekoliko sati u toku dana, stvarajući višeslojno djelovanje na posmatrača kao i transformaciju enterijera u igri stvarne i naslikane svjetlosti. U dogovoru sa arhitekticom odabrana je skica fotografija već postojeće unutrašnjosti katedrale, sa izraženom perspektivom i gotičkom atmosferom. Fotografija je poslužila samo kao inspiracija, u procesu slikanja ona se oblikovala, mijenjala u izmišljeni prostor sa atmosferom slično onoj, kada se u nekom kadru filma pojavljuje san. Mural je oslikan sa 12 nijansi zemljanih, toplih i hladnih sivih tonova, svi tonovi su preuzeti iz enterijera (boja pločica poda, pulta, namještaja i vrata). Slikano je u 5 tankih slojeva, slikarska boja je imala mliječno tečnu strukturu, kako bi se izbjegao potez četke a time doprinijelo utisku hologramske atmosfere. Kada u prostoru i na zidu ulazi sunčeva svjetlost čitava scena dobija alhemijski utisak. Ova svjetlosna predstava traje od 15.50h do 17.45h. Poslije završetka svjetlosne igre, mural u prostoru djeluje kao savremena slika, izmišljenog praznog prostora, punog svjetlosti. Drugi dio prostora banke je zid koji pripada prolazu, sa više staklenih vrata, takođe je riješen sa svjetlosnim geo-

Kada u prostoru i na zidu ulazi sunčeva svjetlost čitava scena dobija alhemijski utisak.

Ideja murala je da se oslikana svjetlost miješa sa stvarnom, nekoliko sati u toku dana, stvarajući višeslojno djelovanje na posmatrača kao i transformaciju enterijera u igri stvarne i naslikane svjetlosti.

u uzvišene scene, poetične i pomalo magične kroz jednostavne prizore iz svakodnevice. U procesu sakupljanja i istraživanja naučnika kvantne mehanike, dolazim do saznanja da je magija zapravo neotkrivena fizika, što me dalje navelo na razvijanje rada i potrebe

metrijskim isječcima, koji su iscrtani po uzoru na prave svjetlosne “fleke” koje su se pojavljivale u prostoru banke u toku dana. Kako bi sve bila jedna dinamična cjelina ovaj dio prolaza je riješen u apstraktnom stilu, kako bi se sjedinio sa dijelom modernističkog stila enterijera banke. Autorski rad: Jedan dan Ciklus radova Jedan dan i Svjetlost dana su dokumenti mog posmatranja. Polazište rada je dan, tačnije isječak, doba dana, trenutak u jednom danu. Odabir trenutka je intuitivan, nesvjesan i proizilazi iz neslučajne prisutnosti baš tog trenutka u kojem je nastala fotografija. Sakupljam kadrove, događaje iz svakodnevice koji u sebi, pored naizgled jednostavnog prizora, nose poetiku trenutka, svjetlosti, događaji koji teže da izazovu možda najblaže katarzično osjećanju u svojoj jednostavnosti, posebno mislim na seriju fotografija zraka sunca snimljenih na teritoriji Crne Gore iz ciklusa Svjetlost dana. Inspirisana konceptualnim umjetnikom Marselom Dišanom, koji je jednom prilikom kada se vratio iz Pariza svom prijatelju poklonio praznu epruvetu, Air de Paris (vazduh Pariza), počela sam snimati i sakupljati kadrove zraka sunca, smještajući ga u formi kruga radi većeg fokusa i metafizičkog utiska, upisujući u nazivu rada: datum, sat, minut i mjesto u kojem je snimljena fotografija. Igrajući se kontekstom vremena, mjerljivog satnog vremena i vječne sadašnjosti koja je u kontinuumu. Sve ovo odgovorno nazivam svojim pokušajem i potrebom, ukidajući određenja kao što su: djelo, stil i pravac. Polje mog interesovanja je svakodnevica i potreba da stvaram t.j. transformišem trenutke iz jednog dana

da postupim u stvaralačkom procesu po principu alhemije. Na taj način oslobađam višak mašte i pokušavam tješiti sebe i ljude oko sebe uz pomoć umjetničkog rada, da li je suština umjetničkog rada u ideji, realizaciji, kontekstu ili igri postaje nebitno; skup svih navedenih stvari je zapravo igra koja nadilazi sve forme, igra kao manifestacija želje za životom, tako shvatajući da smrt ne postoji.

I kada je noć Sunce neprestano sija samo na drugoj strani 103

svjetsko prvenstvo fudbala u rusiji

Veličanstveni stadioni Svjetskog prvenstva u Rusiji Pripremila: Sandra Vahtel

Svjetski kup u fudbalu počeo je 15. juna i trajaće sve do 15. jula. Procjenjuje se da je Rusija izdvojila oko 10 milijardi dolara za adaptaciju starih i izgradnju potpuno novih sportskih arena, specijalno za ovu priliku. Otežavajuća okolnost za igrače i navijače je ta što je udaljenost između pojedinih stadiona veća od 2.000 km, što znači da će putovati iz evropskog u azijski dio Rusije. Utakmice će se igrati u Moskvi, Kalinjingradu, Sankt Peterburgu, Volgogradu, Kazanju, Nižnjem Novgorodu, Samari, Saransku, Rostovu na Donu, Jekaterinburgu i u Sočiju. Mi smo odlučili da za ovu priliku odaberemo dva stadiona koja itekako zaslužuju redove u časopisu zbog svoje impozantne veličine i specifičnosti tokom izgradnje. 104

Stadion Lužnjiki – najveći stadion u Evropi Najveći sportski stadion u Rusiji Lužnjiki, na kojem će se odigrati ukupno sedam utakmica u koje spada finale, kao i svečanost otvaranja prvenstva prvobitno je izgrađen u periodu između 1955. i 1956. godine u Moskvi da bi potom pretrpio brojne promjene. Posljednja renovacija kompletirana je prošle godine zarad prvenstva, a trajala je ukupno četiri godine i koštala preko 400 miliona dolara. Ovom prilikom praktično je cijeli originalni stadion srušen. Zadržan je samo krov, kao i fasadni zid od velikog arhitektonskog značaja koji je postavljen na novu zgradu. Stadion Lužnjiki smješten je u današnjem Olimpijskom kompleksu u Moskvi i žičarom je povezan sa obalom rijeke. Danas stadion može da primi 80.000 gledalaca. Tokom pedesetih i šezdesetih, kada je stadion nosio Lenjinovo ime, čak 100.000 gledalaca na tribinama pratilo je mečeve Sovjetskog saveza. Štaviše, ovaj impozantni sportski objekat prati zanimljiva i burna istorija. Interesantno je napomenuti da je odluka o izgradnji ovog stadiona donesena nakon velikog uspjeha Sovjetskog saveza na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine, što je bilo prvo pojavljivanje ove zemlje na nekom međunarodnom sportskom događaju poslije Drugog svjetskog rata. Za potrebe izgradnje ovog stadiona srušen je veliki broj starih zgrada,

Stadion Lužnjiki smješten je u današnjem Olimpijskom kompleksu u Moskvi i žičarom je povezan sa obalom rijeke. uključujući i jednu crkvu, a budući da je zemljište bilo praktično pod vodom, gotovo čitav prostor budućeg kompleksa morao je da se podigne pola metra. Kako se navodi u zvaničnim spisima, djelovi su dolazili iz svih krajeva Sovjetskog saveza. Električne i hrastove grede za pravljenje tribina porijeklom su iz Ukrajine, građevinski materijal iz Lenjingrada i Jermenije, namještaj iz Rige i Kaunasa, staklo iz Minska i tako dalje. Gradnja je ukupno trajala samo 450 dana – što je bilo moguće jedino zato što je oko 150.000 radnika radilo 24 časa na dan, i to uz pomoć velikog broja volontera i građana na radnim akcijama. Olimpijski kompleks Lužnjiki je sagrađen oko ovog stadiona za potrebe održavanja Ljetnjih igara 1980. godine, a danas je otvoren za sve građane Moskve koji ovdje dolaze na rekreaciju i šetnje. Dvije godine nakon Olimpijade, stadion je bio poprište velike tragedije kada je život izgubilo 66 osoba u stampedu tokom jednog fudbalskog meča. Iako danas iz daljine izgleda potpuno moderno, arhitekte su zapravo sačuvale klasičnu sovjetsku fasadu ovog

stadiona, a ogromna Lenjinova statua i dalje stoji na ulazu. Sa vrha stadiona pruža se predivan pogled na grad, posebno na veliko zdanje moskovskog Univerziteta. Na stadionu Lužnjiki do danas su održani gotovo svi najvažniji sportski događaji u Rusiji, kako nacionalnog, tako i međunarodnog karaktera. Stadion se pojavljivao i u velikim filmovima, a često služi i kao mjesto za održavanje velikih koncerata. Ukupna površina renoviranog stadiona sa štandovima: 221.000 m2 Lužniki zapošljava radnu snagu od 2100 ljudi i 29 jedinica građevinske mehanizacije. Lužniki će biti opremljen sa 1000 kamera za nadzor. Na stadionu će biti parkirano 4000 automobila Stadion treba da dobije 5.4km sanitarnih cjevovoda, 76.5km telekomunikacionih mrežnih kablova i više od 57km toplotnih provodnika.. Nadstrešnica stadiona je napravljena 11 metara duže tokom renoviranja. Stadion ima 22 izlaza nakon renoviranja

105

Krestovski stadion – Najskuplji stadion na svijetu Stadion koji je izgrađen na ostrvu Krestovski, samo nekoliko kilometara od starog stadiona Petrovski napunio je naslove poslednjih mjeseci zbog velikog kašnjenja u završetku. Izgradnju stadiona pogodili su mnogi problemi, uključujući i finansijske što je značilo da se izgradnja stadiona mora pauzirati. Prvenstveno, donator izgradnje stadiona trebalo je da bude gigantski Gazprom, ali su izašli iz projekta 2009. godine i od tada je za izgradnju stadiona zadužena gradska uprava. Izgrađen je nakon što je bivši stadion Kirov srušen na istom mjestu. Planiranje novog stadiona započelo je krajem 2005. godine, a početak izgradnje započet je do kraja 2008. godine. Stadion je prvobitntno planiran da bude završen do kraja do 2009., ali izgradnju je otežalo niz kašnjenja, što je uključivalo i promjenu dizajna u skladu s FIFA zahtjevima. Uspješna ponuda Svjetskog kupa, međutim, značila je da kapacitet stadiona mora biti proširen sa 40.000 na oko 70.000 sjedišta kako bi se zadovoljili standardi. Djelo je konačno steklo zamah 106

kapacitet stadiona morao je biti proširen sa 40.000 na oko 70.000 sjedišta kako bi se zadovoljili standardi. stadion je završen 2017. Međutim, ukupni su troškovi porasli za milijardu dolara, što ga čini jednim od najskupljih stadiona ikada izgrađenih u istoriji sporta.

u 2016. godini, a stadion je završen 2017. Međutim, ukupni su troškovi porasli za milijardu dolara, što ga čini jednim od najskupljih stadiona ikada izgrađenih u istoriji sporta. Futuristički i nesvakidašnji dizajn stadiona zadivio je mnoge ljubitelje fudbala. Stadion Krestovski pokazao se jedinstvenim, lijepim i ultramodernim sportskim mjestom. Pretpostavlja se da nema stadiona takvog nivoa u cijeloj

Istočnoj Evropi. Postavlja se pitanje šta je to što još čini stadion jedinstvenim? Tokom mečeva polje će biti u sredini stadiona, a nakon utakmica stadion će biti prekriven u obliku kugle. Prava stvar je da će se omogućiti održavanje nesportskih događaja u kugli arene, a druga stvar je da će se na taj način očuvati istrajnost i kvalitet trave. Nije tajna da se klima u Sankt Peterburgu razlikuje od njegove vlažnosti, a nedostatak sunčeve svjetlosti unutar arene (zbog krova stadiona i visokih nivoa) može dovesti do uništenja, kao što se dogodilo u Moskovskoj Lužniki areni. Druga posebnost stadiona je pokretni krov. Dozvoliće da se arena otvori kada je vrijeme lijepo i da sunčevi zraci mogu ugledati teren, dok s druge strane u slučaju lošeg vremena krov će se samo vratiti nazad. Na ovaj način na stadionu će se moći održavati događaji tokom čitave godine. Višenamjenska lokacija izgrađena je na površini od 287.600 m², od čega se 26.000 m² koristi za komercijalne potrebe. Krov stadiona pokriva površinu od 71.000 m². Parking je na raspolaganju za 240 slotova unutar stadiona, dok je na zemljištu pored stadiona dostupno dodatnih 2.732 mjesta. Stadion ima kapacitet za 68.000 gledalaca tokom fudbalskih utakmica i može da primi 80.000 gledalaca na koncertima. Sjedišta mogu biti raspoređena u dva sloja sa nižim nivoom kapaciteta 22.000 ljudi i gornjem sloju opremljenom za sjedenje od 46.000 gledalaca. Ukupno 14.270 mjesta rezervisano je za navijače, 560 mjesta za gledaoce sa ograničenom pokretljivošću, Na stadionu se puno pažnje posvećuje sigurnosti i udobnosti gledalaca. Utakmice su smještene pod takvim uglom, da bi gledaoci na gornjim nivoima stadiona imali dobar pogled, a takođe imali osjećaj kao da su blizu terena. Na Krestovski stadionu izgrađen je sistem klimatizacije koji omogućava gledaocima da se osjećaju ugodno kako za ljetnje, tako i za zimske mjesece. U areni postoji instalirano preko 600 video kamera, kao i poseban softver koji omogućava identifikaciju i traganje bilo kog sumnjivog lica koji se nalazi na stadionu. Lako je dostupan za osobe sa invaliditetom sa posebnim lobijama, liftovima i rampama za isporuku od

strane servisnih vozila, kao i indikatore upozorenja prije svakog stepena stepenika i posebnih kontrolnih uređaja. Struktura stadiona teži 32.000 t, što je ekvivalentno težini četiri Ajfelove kule. Količina betona koja se koristi za izgradnju stadiona je pet i po puta više od one koja se koristi za postavljanje Vembli stadiona. Čelični krov stadiona je dizajniran kao prateća struktura koja je okrugla u sredini i podsjeća na konkavno-konveksno sočivo u profilu sa igralištem u centru. Krovne konstrukcije su dizajnirane iznad polja

skog kupa će nesumnjivo imati veliko zadovoljstvo i od posjete stadiona i posjete Sankt Peterburga uopšte .

Višenamjenska lokacija izgrađena je na površini od 287.600 m², od čega se 26.000 m² koristi za komercijalne potrebe. Krov stadiona pokriva površinu od 71.000 m².

kako bi se krov otvorio i zatvorio. Krov je podržan od osam nagnutih stubova od armiranog betona i kablovskog sistema koji podržava kupolu. Proizvodi za zastakljivanje iz AGC-a su korišćeni kako bi se završili dodaci eksterijera stadiona. Podnožje fasade sastoji se od keramičkog metalnog panela i anti-grafita i anti-vandalnog pokrivača. Prozirni etilen tetrafluoroetilen (ETFE) folija se koristi za uvlačenje dijela kupole kako bi se obezbjedila zaštita od vremena i takođe će se koristiti za projekcione svrhe. Uprkos brojnim problemima i skandalima tokom izgradnje stadiona, Sankt Peterburg je dobio jednu od najboljih, modernih, inovativnih, lijepih i zgodnih arena u Evropi. Gosti Svjet-

Ekaterinburg Arena Arena se nalazi u najistočnijem gradu u kojem će se igrati utakmice. Smješten u podnožju Urala, na samoj granici Azije sa Evropom, Ekaterinburg predstavlja četvrti najveći grad u Rusiji. Grad u kojem su pogubljeni pripadnici kraljevske porodice nakon revolucije 1917. godine. Stadion je domaćin fudbalskog kluba Ural. Njegov centralni stadion izgrađen je sada već davne 1957. godine, a za potrebe Svjetskog kupa je preuređen i dodate su mu dodatne tribine koje se šire i van objekta. Razlog za to je jednostavan: FIFA standardi propisuju da stadioni na kojem će se igrati utakmice prvenstva moraju da prime najmanje 35.000 ljudi. 107

Kaliningrad Stadion Smješten na baltičkoj obali i važna ruska morska luka. Arhitekte su inspiraciju za izgradnju ovog stadiona našle u čuvenoj Allianz Areni u Minhenu i originalno je bio zamišljen kao supermoćan i moderan objekat sa preko 45.000 sjedišta i pokretnim krovom. Međutim, budžet to nije dozvolio, te je Kaliningrad morao da se zadovolji sa mnogo manjim, nenatkrivenim objektom. Stadion je izgrađen za finale, ali nakon toga će biti domaćin kluba Baltika Kaliningrad. Kapacitet: 35.212

Kazan Arena Kazan je glavni grad republike Tatarstana i dom je za 1,2 miliona ljudi. Stadion je izgrađen za Svjetsko prvenstvo univerziteta 2013. godine i domaćin je lokalnog kluba Rubin Kazan. Dizajniran je od iste kompanije iza koje stoje arhitekte koji su dizajnirali stadione Wembley i Emirates. Smještena na oko 800 kilometara od Moskve, ova sportska arena izgrađena je za potrebe ljetnje Univerzijade 2013. godine i danas služi kao mjesto održavanja raznih sportskih događaja. Kada se u njoj 2015. godine odigravalo takmičenje u plivanju, dodata su joj privremeno dva bazena. Kapacitet: 44,779

Spartak Stadion Dom, kako mu i sam naziv kaže, klubu Spartak Moskva, koji je uprkos reputaciji i ogromnoj fan bazi nikad nije imao stadion koji je zvao vlastitim dok nije izgrađen. Otvoren je 2014. Zanimljivo je da bi stadion Spartak u budućnosti trebalo da dobije ulogu velikog javnog prostora i centra buduće gradske četvrti. Kapacitet: 43.298

108

Ikone 21 vijeka

Legenda zvana

BMX

Pripremila: Sandra Vahtel

Generacije odrastaju na biciklima i njihov duh mijenja način i pravila vožnje. Zato se i pojavljuju spektakularni skokovi na rampama, vratolomna spuštanja opasnim brdskim stazama i fascinantni trikovi. Bicycle Motocross ili poznatiji kao bicikl pod nazivom BMX, originalno je nastao kada su djeca na svojim biciklima počeli imitirati motokros vozače. Stara bicikla su korišćena na oronulim ulicama sa mnogo rupa i nepravilnosti, što je davalo osjećaj kao da se zaista nalaze na moto krosu. U ovom broju donosimo vam zanimljivu priču nastanka najpoznatijeg i omiljenog bicikla svih generacija. 110

Nastanak BMX-a

Sedamdesetih godina prošlog vijeka firma Schwinn je počela sa proizvodnjom novog modela pod nazivom Schwinn Sting-Ray. Slike i snimci datiraju od sredine pedesetih godina prošlog vijeka u Holandiji, gjde je motokros bio već popularan. BMX je razvijen kao sport u SAD krajem šezdesetih početkom sedamdesetih godina kada su mladi uzeli svoja Schwinn Sting-Ray bicikla na improvizovane staze širom Kalifornije. Scott Breithaupt (1957-2015), kojeg su nazvali kumom BMX-a, bio je zaslužan za ovaj uspjeh. Bicikli su ojačani da se odupru masivnim skokovima na stazama u nizu. Motokrosne kompanije kao što su Yamaha, Kawasaki i Suzuki sada su već pravili BMX bicikla. 1978. godine, Holanđanin Gerrit Does je otkrio BMX bicikla na putu za motokros takmičenje u SAD. Shvatio je da su bicikli savršeni alat za obuku djece koja žele da uđu u motokros kasnije. Jedna stvar dovodi do druge i tada je Does osnovao biciklističku organizaciju u Holandiji pod nazivom S.F.N. Ubrzo su ga kontaktirali iz drugih evropskih zemalja i tako je nastala Međunarodna BMX organizacija – IBMXF.

Film E.T. je pomogao popularizaciju BMX-a u mnogim zemljama zahvaljujući BMX biciklu mladog junaka i popularnoj BMX sceni potjere

Sting-Ray, model bicikla holandske kompanije Schwinn

BMX trke su poletjele. Film E.T., objavljen 1982. godine, pomogao je popularizaciju BMX-a u mnogim zemljama zahvaljujući BMX biciklu mladog junaka i popularnoj BMX sceni potjere. Kao rezultat, svaki grad morao je imati BMX stazu. Nekako u isto ovo vrijeme nastaju mlađi ljudi koji su, u želji da kopiraju vozače tada čuvenih moto-kros trka, počeli da uvježbavaju akrobatske bravure na dvotočkašima i da za svoje potrebe grade rampe, i usput naravno preuređuju i nadograđuju bicikl. Za tačno mjesto rođenja pomame za BMX biciklima smatra se država Južna Karolina u SAD-u, ali nije prošlo mnogo vremena i biciklističke vratolomije su postale legenda i istorija cijelog svijeta. Termin BMX predstavlja

skraćenicu za Bike-cross, trku koja se vozi na zatvorenoj stazi, ali izuzetno zakomplikovanoj krivinama, rupama i skokovima. I pobjeđuje, naravno, onaj ko prvi prođe kroz cilj. Ali poslednjih par decenija ovaj termin generalno označava žongliranje ili ono što se zove Freestyle BMX, vožnja slobodnim stilom. Vožnja ovim tipom bicikla je uvijek napunjena adrenalinom i iznenađenja su uvijek moguća. Ovaj tip modela je standardno vrlo nizak, mora da ima izuzetno stabilan ram i velike točkove od 20 inča, sa puno gustih šara koje omogućuju maksimalnu dodirnu površinu sa tlom. U slučaju da imaju gume od 24 inča tada se markiraju kao kruzer tip bicikla. Sami točkovi su opremljeni najvećim mogućim brojem žica i ovaj broj se obično kreće od 36-48, a same žice se ukrštaju čak tri ili četiri puta što su sve obavezni zahtjevi veće stabilnosti i čvrstine. Standardan način vožnje BMX-a je u stojećem stavu, a sjedište služi samo kao oslonac u toku izvođenja specijalnih figura i trikova. Pedale su daleko veće u odnosu na standardne modele i daleko izdržljivije kako bi u svakom trenutku bile siguran oslonac vozaču. Postoji samo jedan prenos, a kočnice se većinom proizvode kao U tip, dok se ponekad za specijalne prilike koriste i V-kočnice. BMX je nastavio da se razvija pod IBMXFom, a održano je i mnoštvo svjetskih prvenstava. Tek početkom devedesetih godina BMX je integrisan u UCI, koji je pored UCI svjetskog prvenstva pokrenuo sezonsku seriju UCI World Cup serija. BMX je 2008. godine predstavljen na Olimpijskim igrama u Pekingu sa Ma 111

Freestyle BMX bicikli imaju brojne jedinstvene kvalitete koje ih čine savršenim biciklima za izvođenje ludarija na trotoaru, u parku i svuda drugdje:

Težina Freestyle BMX bicikli dolaze s 20 inča (ili približno toj) dugoj gornjoj cijevi na okviru. Kada uporedite ovo s većom dužinom od 40 do 45 inča, na standardnim biciklima, možete vidjeti koliko je manji okvir BMX bicikla. Vrhunska cijev je super u toj veličini jer su biciklisti zaista mamci i mogu zamahnuti bicikl za 360 stepeni u vazduhu i bez udarca okvira i vjerovatnoće teškog pada. Ovaj mali okvir učinkovito smanjuje težinu bicikla gotovo za pola. To ga čini savršenim kada je potrebno podići veliku količinu brzine u kratkom razmaku između skokova. Materijal koji je izrađen takođe igra ogromnu ulogu u jednostavnosti kojom se skokovi mogu napraviti i trikovi izvoditi. Većina BMX freestyle okvira izrađeni su od hromirane čelične legure. Jedna od privilegija ovog materijala je da je, osim što je lagan i dalje održava svoju snagu i trajnost. Aluminijum se takođe koristi u okviru BMXa, ali je mnogo lakši od čeličnog guvernera i češći je u BMX trkačkim biciklima za veće brzine.

Trajnost BMX bicikli moraju biti lagani. Oni takođe trebaju biti izdržljivi. Kada se vozi BMX bicikl za freestyle trikove, bicikl će poprimiti veliku zloupotrebu, bez obzira na koju disciplinu freestyle vožnje možete vježbati. Zbog toga, bicikli moraju biti u stanju izdržati oštre udare svaki dan.

Lanci, zupčanici i pedale Jedna od prednosti BMX freestyle bicikla je da nije potrebno za bicikl imati učinkovitost pedala. BMX bicikli gotovo nikada nijesu korišćeni za vožnju na daljinu. To znači da za smanjenje težine standard za BMX bicikle je jedan stepen prenosa. Nedostatak zupčanika i dodatnih sklopova na biciklu čine ga bržim, lakši bicikl s manje komponenti koje se mogu raspasti u ključnim trenucima ili usporavati bicikliste.

Točkovi Točkovi BMX bicikala vrlo su različiti od onih uobičajenih bicikala. Razlikuju se u zavisnosti od toga za šta će se koristiti bicikl. Tradicionalno, iako su BMX bicikli imali male točkove i knobby gume, na freestyle BMX biciklima, točkovi su obično veličine 20 inča. Ovo je jedan od najpopularnijih BMX bicikala. Generalno, oni dolaze u “jednoj veličini koja odgovara svima”.

Kočnice Freestyle bicikla zapravo ne koriste puno kočnice, ali neke imaju vrlo primitivne “u-kočnice” na njima kako bi se omogućilo osnovno zaustavljanje. Većina BMX bicikala zaustavlja se nogom na zadnjem točku kako bi se osiguralo potrebno trenje.

112

Iako cijela ideja poigravanja na biciklu možda djeluje i previše mladalački, ona je ipak široko prihvaćena u svijetu i baš zbog toga 2003. godine Međunarodni olimpijski komitet je uvrstio i bike-cross vožnju kao jednu od olimpijskih disciplina.

BMX bicikli danas se uklapaju u 5 vrsta scenarija korišćenja: Park Vrlo lagan i bez strukturalnih poboljšanja Dirt Najočiglednija promjena u Dirt BMX biciklima su njihove šire gume koje imaju veći dodir sa površinom prljavštine. Flatland Izuzetno izbalansirani BMX modeli koji se koriste za preformiranje trikova i rutina. Race Trkački BMX bicikli imaju poboljšane kočnice i veći prednji zupčanik za postizanje veće brzine vožnje. Street Teška BMX bicikla koji imaju metalne klapne koji se šire sa osovinama, omogućavajući vozačima da stanu na njih kako bi izvodili razne trikovi i pretežno nemaju kočnice.

risom Strombergs-om (LAT) i Anne-Caroline Chausson (FRA) koja je osvojila prvu zlatnu olimpijsku medalju.

Takmičarske discipline

Najpoznatija BMX disciplina je “street” stil koji se izvodi na ulicama kako mu i ime kaže, po rampama, preko klupa i rukohvata. Zatim je popularna i “minirampa” gdje se vozi po rampi “u” oblika. “Dirt” stil zahtijeva odskočne rampe napravljene od zemlje preko kojih se izvodi više vezanih skokova. Za ovu namjenu bicikli imaju samo tvister i zadnju kočnicu, zato što je potrebno da se volan više puta okreće oko svoje ose. A “park” stil se vozi po vještačkim preprekama raznih oblika. “Flatland” zahtijeva samo ravnu površinu i glavne figure su one kod kojih se zahtijeva spretnost, stabilnost i inovacije. Popularnost ovih ranih BMX bicikala eksplodirala je sa objavljivanjem dokumentarca o motociklima iz 1972. godine “Bilo koje nedjelje”, koja je inspirisala mlade širom Sjedinjenih Država da počnu graditi vlastitu verziju lakih terenskih bicikala. Nedugo zatim, fabrike koje su proizvodile bicikla odmah su uskočile sa biciklima BMX, koji su ubrzo postali pokretačka snaga zvaničnog biciklističkog motokrosa. Takođe su formirane mnoge organi-

zacije koje regulišu sport biciklističkog motokrosa, počevši od Nacionalne biciklističke lige koja je osnovana 1974. godine i mnoge druge koje su kasnije formirane (National Bicycle Association, American Bicycle Association, International BMX Federation, Union Ciclist International ...). Postoje dvije velike porodice BMX bicikla: trkački i freestyle. Freestyle tehnika ljudi koji pokazuju svoje vještine u vožnji biciklom bukvalno letjenjem kroz vazduh na svojim BMX biciklima, izvodeći čitav niz trikova u vazduhu.

113

114

Vaš potpis u dvorištu

Perene interesantnih cvjetova Napisala: Kika Zečević

Cvijeće predstavljaju ukrasne zeljaste biljke koje svojim mirisom, izgledom i ljepotom u velikoj mjeri uljepšavaju našu životnu sredinu. Zato ih gajimo na svim mogućim mjestima u svom vrtu, uz staze, pored ograda, oko bunara i česama, na terasi, prozorima… Na ljepotu naših cvjetnjaka utiče pravilan prostorni raspored cvijeća, stalna smjena cvjetnica od proljeća do početka zime i na kraju naše vrijeme koje uspješno poklanjamo cvjetnim vrstama, jer cvjetnjaci moraju biti čisti od korova i štetočina. Cvijeće obuhvata veliki broj vrsta a ja vam u ovom broju predstavljam neke interesantne trajnice (Perene).

Liatris

Vrlo interesantna biljka koja vodi porijeklo iz Sjeverne Amerike. Zovu ga i Goruća ili Plamena zvijezda. To je lukovičasta biljka koja dobro podnosi niske temperature te se ne mora vaditi iz zemlje nego ostaje u zemlji preko zime. Osim lukovicama može se gajiti i iz sjemena, takođe uspiješno, samo što će nešto kasnije procvjetati. Sjeme se posadi u jesen a niče na proljeće. U svom prirodnom staništu ima oko 20 vrsta, dok su kod nas najpoznatije vrste sa ljubičastim, bijelim i crvenim cvjetovima. Gaji se zbog svoje posebne cvjetne drške u obliku svijeće koja je vrlo dekorativna. Interesantno je da prvo počinje cvjetati sa vrha pa nadolje. Pčele mu ne mogu odoljeti kao ni leptiri. Ima poseban miris na vanilu i svježe sijeno. Stablo Liatrisa je uspravno sa gustim, vlaknastim listovima. Naraste od 60-80 pa i do 100cm. Cvjeta od juna, u julu i avgustu. Tada voli nešto obilnije zalivanje posebno ako je zasađen na sunčanom mjestu koje voli iako ga možete saditi i u polusjenci. U jesen kada se lišće počne sušiti treba ga orezati do zemlje. Lukovice ostaju u zemlji 4-5 godina kada ih treba razrijediti. Dekorativan je i kad je svježe ubran i kad se osuši. Lak je za gajenje.

Ima poseban miris na vanilu i svježe sijeno

Tritoma (Plameni ljiljan) Tritoma je vrlo interesantna biljka koja može biti i zimzelena. Ima ih mnogo vrsta i veličina. Može narasti od 50cm do 150cm. Lišće joj je veoma tanko, usko je i okrenuto prema zemlji. Veoma je dekorativno jer pravi zeleni grm iz čijeg bokora se izdižu cvjetovi u obliku klasa kukuruza. Taj klas čine male sitne trubice okrenute prema dolje a mogu biti u više boja, počev od narandžaste, žute, crvene i u nijansama ovih boja. Obično cvjeta od juna do septembra, cvijet je dobar za rezanje a kada procvjeta stabljika se obično odreže i ostavi biljka da miruje. Zbog lijepog cvjetnog klasa posjećuju je i pčele i leptiri. Pošto je ovo dekorativni grm često je možemo vidjeti oko česama, fontana, bunara. Sadi se u jesen ili u proljeće, razdvajanjem mladih izdanaka koji niču sa strane glavnog busena. Ima vrlo jak korijen i vrlo dugačak pa pronalazi vlagu te joj nije potrebno previše zalivanja. Voli sunčana mjesta uglavnom

Eremurus (Stepska svijeća)

topla ali podnosi i zimske temperature i vrlo je otporna na njih. Nije zahtijevna biljka mada ako joj poklonimo više pažnje, žbun će biti ljepši kao i cvjetovi.

Veoma je dekorativno jer pravi zeleni grm iz čijeg bokora se izdižu cvjetovi u obliku klasa kukuruza

Eremurus je biljka čiji rod obuhvata oko 30 vrsta. Vode porijeklo iz zapadne Azije i Himalaja đe kao divlje biljke rastu po njihovim stepama. Rizom Eremuruse je sličan obliku morske zvijezde. Na sredini rizoma (korijena) nalazi se pupoljak iz koga se na proljeće razvija stablo koje je vrlo čvrsto i visoko od 50 300cm zavisno od vrste. Obavijaju ga u rozeti sočni listovi, koji mogu biti tamno zeleni, svijetlo zeleni, plavo zeleni, srebrnasti. Cvjeta od proljeća do ljeta. Cvjetove nosi vrlo čvrsto cvjetno stablo sa grozdastim cvjetovima odnosno sitnim zvonastim cvjetovima na veoma dugoj dršci. Cvjetovi mogu biti bijele, žute, krem,

bijelo zelene, narandžaste, ružičaste, ljubičaste boje. Zbog vrlo impozantnog izgleda sade se kao soliteri ili u grupama. Odlični su kao rezani cvijet. Ova biljka voli sunčani položaj i vrlo plodno zemljište. Sadi se u ranu jesen (septembar-oktobar). U određenu jamu naspe se prvo pijesak radi drenaže, pa zemlja, pa rizom koji je nježan u odnosu na veličinu biljke. Zagrne se slojem zemlje koji izgleda kao humka, više od okolnog terena za 5-10cm. Prve godine ga treba zaštititi a poslije 5 godina može se presađivati. Može se gajiti i iz sjemena koje se uzima iz donjeg dijela grozda. Eremurus je zaista interesantna biljka koju prosto obožavam.

Korijen Eremuruse je sličan obliku morske zvijezde 116

117

arhitektura, dizajn, uređenje: Jacob Jensen Design kreira minimalistički kupatilsku kolekciju za Cotto

Objavljeni pobjednički koncepti dizajna observatorske palube vulkana u Tirkoj

Danski studio Jacob Jensen Design gledao je na moderni skandinavski dizajn kako bi stvorio ovu minimalističku kupatilsku kolekciju za Cotto. Nazvana po danskoj opštiini Skive, kolekcija za Cotto sadrži se od umivaonika, slavine, WC i tuš kabine. Skive kolekcija utjelovljuje lijepo uređene oblike prirodno nadahnutih boja i završava ukorijenjenim savremenim skandinavskim načinom života. Skive kolekcija je koncipirana iz ravnoteže kontrasta između organizovanih i neorganiziranih prostora, hladnoće i toplote što predstavlja sve ključne stvari savremenih skandinavskih enterijera. Prema Jacob Jensen Design, kolekcija se vodi vizualnim znacima iz prirodnog okruženja oko opštine Skive. Prva serija je umivaonik, koji ima bijeli keramički bazen s nagnutim površinama i tankim grebenima. Česma od umivaonika je izrađena od mesinga crne boje i ima pravougaoni oblik. Takođe u kolekciji se nalazi se toalet, koji ima geometrijski, minimalistički izgled sa bijelom keramičkom završnicom i crnim flushom. Ima kvadratno sjedište i strukturu koja se zatvara na dnu.koje će biti orijentisane ka primanju prirodnog svjetla.

Heliumski balon povezan s konzolnom stazom našao se među pobjedničkim rješenjima u konkursu za dizajniranje konceptualneposmatračke palube kako bi se posmatrao vulkanski krater u istočnoj Turskoj. Takmičenje pod nazivo „Oči vulkana“ održano od strane Bee Breeders, postavilo je učesnicima izazov za projektovanje 20 metara kvadratne posmatračke platforme na usjek na vrhu Nemruta, uspavnog vulkana smještenog u istočnoj Turskoj. Sjedeći na nadmorskoj visini od 2800 metara, stakla za gledanje pružiće neprekinute i inače nedostupne vidike okolnog krajolika i vulkansku veliku, kraterastu jamu. Iako se projekti neće realizovati učesnici Konkursa su bili zamoljeni da razviju svoje ideje pomoću proračuna vodiča od 75.000 funti. Zbog udaljenr i uglavnom netaknute lokacije, planovi su takođe trebali uzeti u obzir energetsku efikasnost i ekološku odgovornost. Prva nagrada pripala je Fernando Irizarry, Marcos Ortiz i Gabriel Rivera sa Univerziteta Puerto Rico, čiji je cilj bio “promijeniti ideju statičke posmatračnice”.

Patricia Urquiola slavi Mughalovu kulturu sa Garden Layers spoljnim namještajem Patricia Urquiola stvorila je dnevni ležaj i stočić za španski tekstilni brend Gan, s korijenima u Indiji iz 16. vijeka. Kolekcija Garden Layers dizajnirala je Urquiola kako bi uputila na arhitekturu i tradicije Mughalovog carstva, koja je vladala Indijom otprilike tri vijeka. Prvi djelovi kolekcije, objavljeni 2017., bili su kolekcija ćilima, tepiha, jastučića i jastuka koji bi se mogli organizovati kako bi se stvorili opušteni vanjski prostori za ležanje - slično tome kako je u Mughalima bilo uobičajeno sjediti na podu pokrivenim tepihom. Novi dnevni boravak i stočić namijenjeni su za nadopunu tih komada. Dok se dnevni krevet podiže s tla i dostupan je kao jednostruki ili dvostruki, bočni stočići izrađuju se u kvadratnim i pravouglim formatima, dužine 60 centimetara i širine od 60 ili 90 centimetara. Stolovi su od aluminijuma obloženi prahom i dolaze u terakotama, sive i zelene boje. Kreveti takođe imaju aluminijski okvir obložen prahom i dostupni su u tri kombinacije boja.

* Stara škola meksiko tel/fax: +382 (0) 30 34 61 36 mob: +382 (0) 69 33 22 69 mail: angliancentar@t-com.me www.angliancentar.com

*** PO MJERI IZRAĐUJEMO

ZA VAS

Harmonija svakog kupatila ra Pre miu m b

SANITARNA OPREMA

20%

POPUSTA DO KRAJA JULA

by C EROVO

Pokreće život www.cerovo.com

030 550 500

URBAN DESIGN | ECOLOGICAL URBANISM | URBAN REGENERATION LANDSCAPE DESIGN | ARCHITECTURE AND RESEARCH DESIGN | INTERIOR DESIGN STUDIO SYNTHESIS architecture & design

www.studiosynthesis.me

Studio SYNTHESIS architecture&design Bul. Džordža Vašingtona 3/4 81 000 Podgorica, Montenegro www.studiosynthesis.me tel. +382 20 / 228 083 fax. +382 20/ 228 081 e-mail: info@studiosynthesis.me Company no: 02695049 V.A.T.: 30/31-07165-7 Acc.no.: 510-20271-46

Join us on: