Časopis Prostor broj 57

PROSTOR Broj 57 DECEMBAR / JANUAR 2019-2020. cijena 3,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

Tema broja Urbano stanovanje

Decking sistem popločanjana distancerima/Izonet/

enterijer Život kao iz kataloga /Cerovo

Dizajn

Najljepši praznični ukrasi/ La mia casa

arhitektura BAB 2019 Intervju: Ivan MIlošević AIM studio

Uređenje kupatila oplemenjenim površinama od početka do kraja TECE nadopunjuje svoj širok asortiman boja i obrada različitim metalnim obradama za aktivacionu tipku za WC TECEsquare metal i tuš profil TECEdrainprofile.

Boje korištene u visokokvalitetnom PVD postupku oplemenjivanja usklađene su s armaturama AXOR proizvđača hansgrohe i time daju maksimalnu sigurnost pri harmoničnom uređenju kupatila.

ELEGANCIJA U SVAKOM KUTU KUPATILA TECEsquare aktivaciona tipka za WC i TECEdrainprofile tuš profil

TECE d.o.o. • Predstavništvo Beograd • Kneza Mihaila 1-3 • 11 000 Beograd • T: +381 (0) 60 5 8323 00 • www.tece.rs TECE d.o.o. Fallerovo šetalište 16 HR-10000 Zagreb Tel.: +385 (0)1 3079 000 info@tece.hr www.tece.hrhr

Naslovna strana: Izonet/www.izonet.net

IMPRESUM Izdavač: Copy Book House Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Copy Book House Fotografija: Nenad Mandić Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Krstinja Zečević Sanja Golubović Tamara Novaković Sandra Vahtel Saradnici: Danica Mihaljević Davidović Ema Alihodžić Jašarović Nina Malović Vladimir Kovač Prof. Aleksandar Radojević Irena Bajčeta Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com

8

Direktorica marketinga Andesilić Maja +382 69 429 375

Arhitektura

16

10

16

34 68 77

Glenn Murcutt KONTEKST KAO INSPIRACIJA Ivan Milošević / AIM studio Društveno angažovana arhitektura BAB 2019 BUDUĆNOST BICIKLISTIČKOG GRADA URBANO STANOVANJE Drivelines, Johannesburg, LOT-EK 78 SOCIJALNA ZGRADA OD 140 BRODSKIH KONTEJNERA 82 Dujardin Mews, London / Karakusevic Carson MaccreanorLavington

POVRATAK TRADICIONALNIM BRITANSKOM STANOVANJU 86 Future Towers, Pune, India, MVRDV VERTIKALNI GRAD 78 Tradicionalna arhitektura na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje 90 GTRADICIONALNA ARHITEKTURA

CRNOGORSKOG POLIMLJA 96 KAMENE KUĆE 100 VIŠESLOJNOST/ŽAD

Građevina 28 DECKING SISTEM POPLOČANJA

NA DISTANCERIMA #ETERNOIVICA 30 KERAMIKA NA DISTANCERIMA #LALTRAPIETRA#ETERNOIVICA 64 KNAUF / Umjetnost perfekcije 84 UNDER /studio Snohetta RESTORAN ISPOD MORA 108 Rijeka Aire/Ženeva/Švajcarska

REANIMACIJA JEDNE RIJEKE 114 Standardi za požarna ispitivanja/Sinjat

ISPITIVANJE OTPORNOSTI GRAĐEVINSKIH

SISTEMA NA POŽAR

Enterijer 22 Round Edge House /Anderman Architects

KUĆA OKRUGLIH IVICA 42 Kako izabrati keramičke pločice? Zorka keramika 48 La mia casa najljepši praznični ukrasi 112 Mural LIGHT 4

Predstavljamo 46 58 72

58

SOHO CITY OD IDEJE DO REALIZACIJE Vile “THE TWO”/ STUDIO SYNTHESIS ŽIVOT KAO IZ KATALOGA/CEROVO

9

VIJESTI KONKURS ZA IZRADU IDEJNOG URBANISTIČKO – ARHITEKTONSKOG RJEŠENJA TRGA BOŽANE VUČINIĆ Gradonačelnik Glavnog grada Podgorica, donio je Odluku o raspisivanju konkursa za idejno urbanističko - arhitektonsko rješenje Trga Božane Vučinić u Podgorici.

Razlog raspisivanja odnosno osnovni cilj konkursa je izbor najboljeg idejnog urbanističko - arhitektonskog rješenja Trga Božane Vučinić u Podgorici, a na osnovu smjernica preciziranih u konkursnom zadatku. Od idejnog rješenja se očekuje da predloži prepoznatljivo i jedinstveno uređenje trga, fokusirajući se na kreiranje novog javnog prostora kroz principe reafirmacije i unapređenja funkcionalnih i ambijentalnih kvaliteta ovog prostora.

ARTERIJA STUDIJU MEĐUNARODNA NAGRADA ZA ENTERIJER LOUNGE BARA I RESTORANA ONOGOŠT Arterija studio iz Nikšića dobio je prestižno priznanje German Design Award 2020 za projekat enterijera Lounge bara i restorana Onogošt. Ova nagrada dodjeljuje se projektima koji predstavljaju pionirski doprinos njemačkom i međunarodnom dizajnu, a odluku je donio žiri od 38 članova iz različitih zemalja.

“Velika je čast naći se u društvu ostalih dobitnika, koji su inače razvrstani u nekoliko kategorija od kojih su tri osnovne

Excellent Product Design, Excellent Communications Design, Excellent Architecture. Mi smo se našli u kategoriji za arhitekturu u podkategoriji dizajn enterijera. Smatramo da je nagrada prezentacija ne samo naše firme, već i Crne Gore obzirom da je u pitanju prvi projekat iz naše države, ako se ne varamo, koji je zavrijedio ovo priznanje”, istakao je Miljan Joković, ispred Arterija studija.

KONKURS ZA IDEJNO ARHITEKTONSKO RJEŠENJE ZA REHABILITACIJU OBJEKTA ŠKOLE I IZGRADNJU SPORTSKE SALE JU OŠ ”LOVĆENSKI PARTIZANSKI ODRED”, CETINJE Ministarstvo održivog razvoja i turizma, donijelo je Odluku o raspisivanju konkursa za idejno arhitektonsko rješenje za rehabilitaciju objekta škole i izgradnju sportske sale JU OŠ ”Lovćenski partizanski odred”. Predmet Konkursa je izrada idejnog arhitektonskog rješenja za rehabilitaciju objekta škole i izgradnju sportske sale JU OŠ ”Lovćenski partizanski odred”. Idejnim arhitektonskim rješenjem treba definisati koncept adekvatne inovirane organizacije prostora, kojim se obuhvataju sljedeće programske cjeline i ciljevi: rehabilitacija objekta osnovne škole; izgradnja sale za fizičko vaspitanje; funkcionalno (i fizičko) povezivanje objekata škole i sale i uređenje školskog dvorišta. Konkurs traje do 15. januara 2020. godine.

10

GLENN MURCUTT

KONTEKST KAO INSPIRACIJA PRIREDILA: TAMARA NOVAKOVIĆ

Murcutt-ov arhitektonski izraz ima izrazito australijski ukus. On nije graditelj nebodera. Ne projektuje veličanstvene strukture. Ne služi se prividnim, raskošnim materijalima.

Umjesto toga, principijelni je projektant koji prenosi svoju kreativnost u manje projekte koji mu omogućavaju da radi sam i oblikuju zgrade koje će sačuvati energiju i uklopiti se u okolinu i kontekst. Sve njegove zgrade (uglavnom seoske kuće) nalaze se u Australiji.

Murcutt bira materijale koji se mogu proizvesti lako i ekonomično: staklo, kamen, opeka, beton i metal. Posebnu pažnju posvećuje kretanju sunca, mjeseca i godišnjih doba, a projektuje svoje objekte tako da se usklađuju sa kretanjem svjetla i vjetra.

Glenn Murcutt je vjerojatno najpoznatiji australijski arhitekta, iako je rođen u Engleskoj. Uticao je na generacije raznih arhitekata i osvojio je svaku glavnu nagradu arhitektonske profesije, uključujući i Pritzker 2002. godine. Murcutt je jednom prilikom izjavio da radi sam, ali on svoj dom otvara profesionalcima i studentima arhitekture svake godine, dajući majstorske kurseve i promovišući svoju viziju – „Arhitekti misleći lokalno djelujući na globalnom nivou“.

12

Murcutt je rođen u Londonu u Engleskoj, ali odrastao u okrugu Morobe, Papua Nova Gvineja i Sydneyu u Australiji gdje je naučio vrijednost jednostavne, primitivne arhitekture. Od svog oca, Murcutt je naučio filozofije Henryja Davida Thoreaua, koji je vjerovao da trebamo živjeti jednostavno i u skladu sa zakonima prirode. Murcutt-ov otac, samosvjestan muškarac mnogih talenata, takođe ga je upoznao sa modernom arhitekturom Ludwig Mies van

der Rohe-a. Murcutt-ov rani rad snažno odražava ideale Mies van der Rohe-a.

Jedan od Murcutt-ovih omiljenih citata je izraz koji je često čuo od svog oca.

Riječi, on vjeruje, potiču od Thoreau: „Budući da većina od nas provodi naše živote radeći redovne poslove, najvažnije je da ih izvanredno dobro obavljamo.“ Murcutt, takođe, voli citirati aboridžinsku poslovicu: „Lagano dodirnite zemlju“.

Od 1956. do 1961. godine Murcutt je studirao arhitekturu na Univerzitetu u

New South Wales-u. Nakon diplomiranja dugo je putovao tokom 1962. godine i bio je impresioniran djelima Jørn Utzon-a. Inspirisala ga je i kalifornijska arhitektura Richard-a Neutre i Craig-a Ellwood-a, te jednostavni rad skandinavskog arhitekte Alvar Aalto-a.

Međutim, Murcutt-ov arhitektonski izraz brzo je imao izrazito australijski ukus. On nije graditelj nebodera. Ne projektuje veličanstvene strukture. Ne služi prividnim, raskošnim materijalima.

Umjesto toga, principijelni je projektant koji prenosi svoju kreativnost u manje projekte koji mu omogućavaju da radi sam i oblikuju zgrade koje će sačuvati energiju i uklopiti se u okolinu i kontekst. Sve njegove zgrade (uglavnom seoske kuće) nalaze se u Australiji.

Murcutt bira materijale koji se mogu proizvesti lako i ekonomično: staklo,

POZNATA I KAO BINGIE FARM, KUĆA MAGNEY JE IZGRAĐENA IZMEĐU 1982.

I 1984. GODINE NA BINGIE POINT-U, MORUYA, NA JUŽNOJ OBALI NEW SOUTH WALES-A U AUSTRALIJI

kamen, opeka, beton i metal. Posebnu pažnju posvećuje kretanju sunca, mjeseca i godišnjih doba, a projektuje svoje objekte tako da se usklađuju sa kretanjem svjetla i vjetra.

Mnogi od Murcutt-ovih objekata nijesu klimatizovani. Poput otvorenih verandi, Murchutt-ove kuće upućuju na jednostavnost Farnsworth-ove kuće Mies van der Rohe-a, ali imaju pragmatičnost kolibe ovčara. Murcutt započinje nekoliko novih projekata, ali je intenzivno posvećen onome što radi, često provodeći dugi niz godina u radu sa klijentima. S vremena na vrijeme sarađuje sa partnerom, svojom suprugom, arhitektom Wendy Lewin.

Glenn Murcutt je projektovao Magney House kao „objekat svjetlosti“. Poznata i kao Bingie Farm, Kuća Magney je izgrađena između 1982. i 1984. godine na Bingie Point-u, Moruya, na južnoj obali New South Wales-a u Australiji. Dugi nizak krov i veliki prozori omogućavaju da prirodna sunčeva svjetlost dopre do svakog kutka objekta.

Formiranjem asimetričnog V oblika, krov kuće Magney sakuplja kišnicu koja se reciklira za piće i grijanje. Obloge od talasastog metala i unutrašnji zidovi od cigala izoluju dom i štede energiju. „Njegove kuće su dobro podešene na zemlju i vrijeme. On koristi razne materijale, od metala do drveta; staklo,

13

KUĆA MARIKA-ALDERTON, ZAVRŠENA 1994. GODINE, NALAZI SE U ZAJEDNICI YIRRKALA, ISTOČNA AMHEIM LAND, NA SJEVERNOJ TERITORIJI AUSTRALIJE. PRIJE NEGO ŠTO JE MURCUTT POSTAO PRITZKER-OV LAUREAT 2002. GODINE, PROVEO JE DECENIJE U FORMULISANJU NOVOG DIZAJNA ZA AUSTRALIJSKU ELITU

kamen, ciglu i beton – materijale uvijek izabrane svjesno, u zavisnosti od količine energije koja je potrebna za njihovu proizvodnju.“ Klijenti arhitekte su već dugi niz godina posjedovali ovaj dio zemlje, koristeći ga kao svoj kamp za odmor. Njihove želje bile su jednostavne: „lagano sklonište“ poput šatora, neformalnog i otvorenog za okolinu; struktura koja se uklapa u prirodno stanište; jednostavan, praktičan plan sa „dva nezavisna područja: jedan za sebe, a drugi za djecu, porodicu i prijatelje“.

Murcutt je projektovao konstrukciju sličnu kontejneru, dugačku i usku, sa sobom poput terase koja je zajednička za oba zasebna krila.

Kuća Magney nalazi se na vjetrovitom mjestu sa pogledom na okean. „Ne 14

mogu da pratim svoju arhitekturu kako će se razvijati bez obzira na minimizaciju potrošnje energije, jednostavne i direktne tehnologije, poštovanje lokacije, klime, mjesta i kulture. Zajedno, ove discipline predstavljaju za mene fantastičnu platformu za eksperimentisanje i izražavanje. Spoj racionalnog i poetskog.“ Kuća Marika-Alderton, završena 1994. godine, nalazi se u zajednici Yirrkala, istočna Amheim Land, na sjevernoj teritoriji Australije. Prije nego što je Murcutt postao Pritzker-ov laureat 2002. godine, proveo je decenije u formulisanju novog dizajna za australijsku elitu. Kombinacijom jednostavnog skloništa kolibe Aboridžina sa zapadnom tradicijom, Murcutt je stvorio prefabrikovanu kuću sa limenim pokrivačem koja je prilagođena

svom okruženju, umjesto da primorava pejzaž da se promjeni - model održivog dizajna. To je dom koji je proučavan zbog svoje elegantne jednostavnosti i ekološkog dizajna.

Skica Murcutt-a iz 1990. godine pokazuje da je pratio kretanje sunca i zbog toga projektovao široke nadstrešnice da skloni kuću iz onoga što je znao da će biti intenzivno zračenje. Murcutt je bio upoznat i sa diferencijalnim pritiskom vazduha od rada italijanskog fizičara Venturija i tako su izrađeni ekvilizatori za krov. Zbog toga što čitava struktura počiva na šipovima, vazduh cirkuliše ispod i pomaže u hlađenju poda.

Otvarajući i zatvarajući se kao biljka, kuća odlikuje koncept Glen Murcutt-a o fleksibilnom skloništu koji postoji u skladu sa prirodnim ritmovima. Brza skica olovkom postala je stvarnost.

U kući Marika-Alderton nema staklenih prozora. Umjesto toga, arhitekta je koristio zidove od šperploča, rukavice od loja i drvene krovove. Ovi jednostavni materijali, jednostavno sastavljeni od montažnih jedinica, pomogli su u pogledu troškova izgradnje.

U pet spavaćih soba duž južnog dijela kuće pristupa se iz dugačkog hodnika duž sjevera.

Jednostavnost projekta omogućila je montažu kuće u blizini Sidneja. Svi djelovi su odsječeni, označeni i upakovani u dva kontejnera za transport koji

je koristila publicitet da poboljša svoj korporativni imidž dok pregovara sa Aboridžinama o pravima rudarstva.

Oni koji vole kuću, međutim, tvrde da

THE EDUCATION CENTRE JE JEDAN OD RIJETKIH PROJEKATA RELATIVNO VEĆEG OBIMA KOJI JE IZGRADIO AUSTRALIJSKI ARHITEKTA. MURCUTT JE SARAĐIVAO SA DVOJE KOLEGA, WENDY LEWIN I REG LARK, KAKO BI ISPUNIO ROK DAT KONKURSOM, NA KOJI JE TADA POBIJEDIO.

je Glenn Murcutt kombinovao sopstvenu kreativnu viziju sa aboridžinalnim idejama, stvarajući jedinstveni i vrijedan most između kultura.

The Education Centre je jedan od rijetkih projekata relativno većeg obima koji je izgradio australijski arhitekta.

Murcutt je sarađivao sa dvoje kolega, su zatim prebačeni na udaljenu lokaciju da bi se sastavili. Radnici su za oko četiri mjeseca pričvrstili objekat.

Slijepljene roletne omogućavaju korisnicima ove australijske rezidencije da prilagode tok sunčeve svjetlosti i vjetra u unutrašnje prostore. Cijela sjeverna strana ovog tropskog doma gleda na ljepotu mora - slana voda konstantno zagrijana Ekvatorijskim suncem.

Međutim, uprkos težnjama arhitekte da objekat stopi sa pejzažom, kuća MarikaAlderton je bila dosta kritikovana. Neki teoretičari kažu da je kuća „neosjetljiva na istoriju i političku težinu domaće kulture. Aboridžani nikada nijesu izgradili stalne strukture.“ Štaviše, projekat je djelimično finansirala kompanija za proizvodnju čelika koja Wendy Lewin i Reg Lark, kako bi ispunio rok dat konkursom, na koji je tada pobijedio. Novi centar, koji je donacija slikara Arthur Boyd-a i njegove supruge, građevina je smještena na obali rijeke Shoalhaven u kojoj se nalaze radionice, sale za konferencije i performanse, kao i stanovi za trideset i dva gosta i čini kompleks sa postojećim zgradama koje sadrže umjetnički atelje i rezidencije.

Cjelokupna konfiguracija projekta može se čitati kao istinska slikovita kompozicija, gdje postojeće zgrade služe kao ulazni portal od kog se stazom dolazi do ulazne platforme centra, na kojoj se trijem i krov glavnog kubusa materijalizuju i naglašavaju odnos sa pejzažem.

U stvari, obloga krova postaje element koji usmjerava oči posmatrača prema pejzažu, stvarajući vezu sa nagibom 15

- THE AUSTRALIAN ISLAMIC CENTRE U NEWPORT-U ARHITEKTONSKI JE I DRUŠTVENI MARKER NOVE PERCEPCIJE ISLAMA U AUSTRALIJI. PAŽLJIVOM PREZENTACIJOM ISTORIJSKIH ISLAMSKIH PROJEKTANTSKIH NAČELA SAVREMENOJ AUSTRALIJI – ZEMLJI SA RASTUĆIM MUSLIMANSKIM STANOVNIŠTVOM SA DUGOM TRADICIJOM – PROJEKAT JE NOSITELJ NOVE INTERPRETACIJE DŽAMIJA KAO BUDUĆEG DIJELA AUSTRALIJSKIH PREDGRAĐA.

krovova obližnjih vikendica. Murcutt je razvio tri različita rješenja za zajednički prostor, insistirajući na definisanju volumena ukorijenjenog u arhitekturi Aalto-a, i koji se u konfiguraciji spoljne ljuske razlikovao sistemom prozora koji su unutrašnjosti dali varijabilno osvjetljenje. Pažljivo proučeni detalji vrha krova svjedoče o ravnoteži stvorenoj između velikog obima kompleksa i malog obima stambenih jedinica. U fazi proučavanja arhitekti su započeli uređenjem malih stanova uz staze koje su se vijugale preko parcele, ali na kraju su ih, u konačnim crtežima, preuredili u jednu liniju koja daje kompleksu osjećaj monumentalnosti.

Kao možda prva zaista savremena australijska džamija - The Australian Islamic Centre u Newport-u 16

arhitektonski je i društveni marker nove percepcije islama u Australiji. Pažljivom prezentacijom istorijskih islamskih projektantskih načela savremenoj Australiji – zemlji sa rastućim muslimanskim stanovništvom sa dugom tradicijom – projekat je nositelj nove interpretacije džamija kao budućeg dijela australijskih predgrađa.

Arhitekta Glenn Murcutt u projektovanju zgrade inspirisao se modernističkim načelima, a istovremeno vodio računa o kontekstu zajednice i tradicije. Realizacija zgrade, u razdoblju od 2006. do 2018. godine, ujedno je priča o Murcutt-ovoj arhitektonskoj sposobnosti i spretnosti mirenja čitave palete perspektiva. Transparentnošću i otvorenošću formalnog oblikovanja džamija omogućava novi pogled unutar zidova koji su inače

zatvoreni strancima, te tako djeluje kao oblik komunikacije.

Australijski islamski centar u predgrađu zapadnog Melbourna, je potpuno različit od sakralnih objekata - džamija sagrađenih u Australiji - u njemu se ne nalazi nijedan prepoznatljivi detalj kupole, šiljatih lukova i minareta koji su uobičajeni za džamiju. Umjesto toga objekat pretpostavlja hladan, savremeni jezik od stakla i betona, oživljen bazenima i iznenađujućim krovom zlatno obojanih limova. Umjesto minareta, simbol polumjeseca je postavljen visoko uz bok ulaznog dijela objekta na ogromnom trougaonom produžetku bočnog zida, delikatnom zlatnom srpu. Umjesto da je kupola arhitektonski „stabilna“, trouglasti „fenjeri“ na tavanici prihvataju svjetlost, a boja im varira u odnosu na

orijentaciju: zlatno zastakljeno orijentisano na istok, zeleno na sjeveru, crveno na zapadu, plavo na jugu. Oni reflektuju pomenute boje na pod molitvene dvorane, stvarajući polja oblika koja se razlikuju po položaju sunca i stanju neba. To je poetičnost u svojoj jednostavnosti.

Ove karakteristike su najupečatljiviji elementi onoga što je volumetrijski sasvim jednostavna građevina.

GLENN MURCUTT JE PREDSTAVIO DIZAJN MPAVILIONA ZA 2019.

GODINU U SKLOPU GARDENS U MELBOURNEU U AUSTRALIJI. POZNAT PO EKOLOŠKI ODGOVORNIM PROJEKTIMA ZASNOVANIM U AUSTRALIJSKIM PEJZAŽIMA, MURCUTT-OV NOVI PROJEKAT NJEGOV JE PRVI GRADSKI DIZAJN.

dizajna koji su vremenski efikasni, MPavilion se sastoji od pravougaonog plana i okruglih čeličnih stubova koji podržavaju krilatice slične krilima umotane u providnu zatezanu membranu, oblikujući uzbudljivi bijeli krov koji će biti osvjetljen noću. Rezultat je prilagodljivi objekat koji se odmara na pejzažu. „Uvijek sam vjerovao u čin otkrića, a ne u kreativnost”, kazao je Murcutt u svom govoru prilikom prihvatanja Pritzker-a 2002. godine. „Svaki posao koji postoji ili ima potencijal za postojanje povezan je sa otkrivanjem. Mi ne stvaramo posao, vjerujem da smo zapravo otkrivači.”

Nakon saznanja o svojoj nagradi Pritzker, Murcutt je novinarima rekao: „U životu se ne radi o pruhvatanju i uzimanju, nego o davanju nečega natrag poput svjetla, prostora, oblika, spokoja, radosti. Morate nešto vratiti.”

“U vrijeme kada smo opsjednuti slavnim osobama, star arhitektama koji su potpomognuti obilnom podrškom za odnose sa javnošću i dominiraju naslovnicama, kao potpuni kontrast, naš laureat radi u kancelariji sa osobama sa

Dvorana za molitve za žene dostupna je liftom i stepenicama na sjevernoj strani ulaza. Ali razdvajanje komunikacije polova u objekatu nije potpuno - u unutrašnjosti se nalazi stepenište na južnom kraju zgrade koje direktno povezuje muški i ženski prostor. Ženska dvorana, na spoljnim zidovima zgrade na istoku i dijelom na sjeveru i jugu, prekrivena je ostakljenjem i otvorima, koji sa unutrašnje strane stvaraju blistav, ali neproziran odraz.

Glenn Murcutt je predstavio dizajn MPaviliona za 2019. godinu u sklopu Gardens u Melbourneu u Australiji. Poznat po ekološki odgovornim projektima zasnovanim u australijskim pejzažima, Murcutt-ov novi projekat njegov je prvi gradski dizajn. MPavilion 2019 je šesti u toku serije ljetnjih paviljona projektovanih od strane arhitekte za Melbourne. „Glenn-ova pedesetogodišnja praksa je inspirisala novi pokret u razmišljanju o projektovanju prilagođenom klimi.

Njegov MPavilion rafinira australijske karakteristike koje smo svi voljeli u njegovim objektima i izaziva razgovor o tome kako australijski dizajn može da vodi rastući međunarodni razgovor o budućnosti gradova.” „Imao sam ideju o čistoj, bijeloj zgradi koja bi se noću mogla osvjetliti s krovova - poput fenjera u baštama Kueen

Victoria, koji će paviljonu pružiti osjećaj lakoće - udobno bi bio ušuškan na lokaciji. Pošto je paviljon okrenut sjeveru, otvoren prema rijeci, mogao sam da radim u dobrim klimatskim uslovima.

To, takođe, znači da se iz MPaviliona može vidjeti bašta, rijeka i grad.”

Prioritetno pružajući pogled na rijeku Iarra i obris grada sa elementima

druge strane svijeta. ... ima liste čekanja klijenata, pa namjerava dati svakom projektu svoje najbolje. On je inovativni arhitektonski tehničar koji je sposoban pretvoriti svoju osjetljivost prema okolišu i lokalitetu u čista, potpuno iskrena, nenametljiva umjetnička djela Bravo!”

- J. Carter Brown, predsjednik nagrade Pritzker za 2002. godinu.

17

IVAN MILOŠEVIĆ / AIM STUDIO

DRUŠTVENO ANGAŽOVANA ARHITEKTURA Povod za razgovor sa Ivanom Miloševićem osnivačem AIM studia u Podgorici, je nedavno osvojena Grand Prix nagrada na Balkanskom arhitektonskom bijenalu u Beogradu. To je samo jedna u nizu nagrada koji je dobio sa projektom mjesne zajednice u Gošićima. Iako je studio prilično mlad iza sebe već ima izbiljne projekte koji su u fazi izvođenja ili su izvedeni, a na kojima im mogu pozavidjeti i mnogo ozbiljniji arhitektonski studiji.

18

RAZGOVARALA ALEKSANDRA ZEČEVIĆ MALOVIĆ

Enterijer, mjesna zajednica u Gošićima

OVAJ PROJEKAT PRIMJER JE NEDOSTAJUĆE DRUŠTVENO ANGAŽOVANE ARHITEKTURE, KOJA U POSLEDNJIH 20AK GODINA ZBOG MANJKA ULAGANJA U JAVNE PROSTORE I OBJEKTE, POSTAJE MARGINALIZOVANA PROJEKTANTSKA AKTIVNOST.

19

Enterijer, studija AIM

Na nedavno održanom Balkanskom arhitektonskom bijenalu koji se održao u Beogradu dobili ste GRAND PRIX za objekat Centra mjesne zajednice u Gošićima. Konkurencija je bil izuzetno jaka. Da li si očekivao da će ovaj projekat privući takvu pažnju, s obzirom da ovo nije prva nagrada za njega.

3d prikaz, Hotel Chedi

20

Da budem potpuno iskren, u proteklom periodu bio sam poprilično zauzet obavezama u studiju da jednostavno nisam ni imao vremena da razmišljam puno o Bijenalu i šta bi moglo da uslijedi. Pretpostavljao sam da bi objekat Centra mjesne zajednice mogao biti zapažen od strane stručne javnosti, prije svega zbog njegovog sociološkog

aspekta, ali nisam očekivao nagradu.

Međutim, jako sam ponosan što je ovaj Grand prix, upravo ove godine kada je Crna Gora domaćin Bijenala, dodatno doprinio promociji cjelokupne crnogorske moderne arhitekture.

Reci nam nešto više o ovom projektu? Kako je nastao?

3d prikaz, AICC apartman, Tivat

arhitektonske karijere konkursi odlično sredstvo za otkrivanje sebe, formiranje stava i konstantno unaprijedjivanje kroz iznalaženje najboljih rješenja na različite programske zadatake, kontekste i tipologije.

Projekat rekonstrukcije objekta Stare škole u Tivtu je takodje bio prva nagrada na konkursu. Ovo je jedna od rijetkih realizacija konkursnih rješenja. Kako je ovaj projekat uticao na tvoju karijeru?

Ovaj projekat primjer je nedostajuće društveno angažovane arhitekture, koja u poslednjih 20ak godina zbog manjka ulaganja u javne prostore i objekte, postaje marginalizovana projektantska aktivnost. Stvoreni su rijetki uslovi da se djeluje neopterećeno zahtjevima i interesima investitora - da se za jednu malu lokalnu zajednicu osmisli javni prostor za različite slobodne aktivnosti, od kulturnih manifestacija do sportskih događaja, od dječije igre do okupljanja mladih ili druženja starijih.

Kako si se odlučio da rano osnuješ svoj studio? Reci nam nesto o počet-

Posle skoro 4 godine prakse u Studiu GRAD, jednom od naših najistaknutijih studija arhitekture, jednostavno sam shvatio da je vrijeme da se oprobam u samostalnoj praksi. 2011 god. sam osnovao AIM studio, u periodu prvih par godina najviše sam radio na konkursima koji su u to vrijeme bili dosta učestali.

Projekat rekonstrukcije Stare škole u Tivtu za mene je bio velika satisfakcija jer je to jedan od rijetkih konkursnih rješenja koji je realizovan, a upravo je to nešto za šta sam se svo vrijeme bavljenja konkursima i borio – da nagradjeni radovi ne ostanu samo papirna arhitektura. Ova realizacija je takodje za AIM studio predstavljala odskočnu dasku jer sam osim ostvarivanja odlične saradnje sa investitorima, uspio dokazati i inženjerske domete studija.

Ucestvovao si na velikom broju konkursa kakva su tvoja iskustva sa njima?

Kako danas izgleda AIM studio i na kojim projektima trenutno radite, recite nam nesto o njima.

Mislim da su posebno na početku jedne

Prije 2 godine udružio sam snage sa

cima AIM studia.

3d prikaz, Hotel Mimoza

Riordan Ranč, privatna kuća u dolini Napa, SAD,

21

3d prikaz, Hotel Fortis

kolegom Andrejem Mitrovićem sa kojim sam se sastao oko projekta Hotela Mimoze 5* u Tivtu i ta saradnja je prerasla u partnerstvo. Danas AIM studio broji oko 15 zaposlenih, a osim arhitekata tu su i inženjeri drugih struka. Trenutno se najviše bavimo projektovanjem hotelskih objekata, od istaknutijih osim hotela Mimoze tu su hotel Chedi 5* na Žabljaku, hotel Breza 4* u Kolašinu, Fortius 4* na Staroj Planini itd.

Kako vidiš razvoj arhitektonske scene

22

u Crnoj Gori i koja je vaša uloga u njoj?

Ono što sam uočio u poslednje vrijeme je da se sve više mladih kolega odvažilo da krene sopstvenim stopama i osnuju svoje studije. Posebno mi je drago da je tako i mislim da se u poslednjih nekoliko godina vidno podigla ljestvica kvaliteta crnogorske arhitektonske produkcije, što je bio evidentno i sa izložbom crnogorske arhitekture na BAB-u u Beogradu.

ZAVJESE I DRAPERIJE / ROLO I ZEBRA MEHANIZMI / TEKSTIL ZA DOMAĆINSTVO / HOTELSKI PROGRAM / IKEA PROIZVODI / NAMJEŠTAJ / RASVJETA / TAPETE / TEPISI / DEKORATIVNI ASORTIMAN

Vukčević Home Ulica Vojisavljvića 89 067/991-333 mail: vukcevichome@gmail.com i: vukcevic.home fb: Vukčević-HOME

Ideatex Blaža Jovanovića Blok TC Bazar - I sprat 067/569-669 mail: ideatex00@gmail.com i: ideatex_ fb: Ideatex-fabrics

ROUND EDGE HOUSE /ANDERMAN ARCHITECTS

KUĆA OKRUGLIH IVICA TEKST: SANDRA VAHTEL FOTO: AMIT GERON

IZRAELSKA FIRMA ZA ARHITEKTURU ANDERMAN ARCHITECTS DOVRŠILA JE PORODIČNU KUĆU SA FASADOM OD LAKIRANOG BETONA KOJA JE PROBUŠENA KRUŽNIM OTVORIMA ZA FILTRIRANJE SVJETLOSTI TOKOM DANA I NOĆI. KUĆA OKRUGLIH IVICA, IZGRAĐENA ZA DIZAJNERKU ENTERIJERA, NJENOG SUPRUGA I NJIHOVO DVOJE MALE DJECE, SMJEŠTENA JE U STAMBENOM KVARTU U RAMAT HASHARONU, GRADU SJEVERNO OD TEL AVIVA. KUĆA JE DOBILA IME PO LOKACIJI GDJE SE NALAZI: NA IVICI POSTOJEĆEG NASELJA U RAMATU HASHARONU U IZRAELU.

KUĆA SA OKRUGLIM IVICAMA KOMPANIJE ANDERMAN ARCHITECTS SE SVAKAKO NALAZI U SAVREMENOM OKRUGU ARHITEKTURE I U KRAJNOSTI JE MINIMALISTIČKA. OVAJ NESVAKIDAŠNJI DIZAJN POSTAVLJEN JE NA IVICI STAMBENE ČETVRTI I SA ESTETSKOG STANOVIŠTA DEFINITIVNO JE ESTETSKI IZDVOJEN DOM U TOM PODRUČJU.

24

Kuća sadrži dvije suprotne fasade: jednu izuzetno otvorenu, koja poziva unutrašnjost na pejzaž; i jedna skoro u potpunosti zatvorena, čija je površina od lakiranog betona probijena brojnim cilindrima različitih veličina. Smještena na ivici okolnog naselja, rezidenciju karakteriše linearni oblik i različiti „džepovi“ zelenila kako u unutrašnjosti tako i u spoljašnjem dijelu. Projekat je izuzetno otvoren u jednom pravcu, omogućavajući pejzažu da se rastopi u kući. Istovremeno je i relativno blizu drugoj strani. Izuzetna karakteristika rezidencije na 300 m2 je njena fasada gornjeg sprata - bijeli betonski zid probijen umjetničkim razmacima.

25

BIJELA JE OČIGLEDNO PREVLADAVAJUĆA BOJA ZA KUĆU OKRUGLIH IVICA I DAJE CIJELOM OBJEKTU MINIMALISTIČKU VIBRACIJU KOJA ISTOVREMENO OPUŠTA I DAJE OSJEĆAJ PROSTRANSTVA. PRIGUŠENI TONOVI SE MOGU NAĆI U UNUTRAŠNJOSTI OBJEKTA I NEMA BAŠ NIŠTA NEOBIČNO U POGLEDU IZBORA ČVORA, OPREME I NAMJEŠTAJA U OVOM VELIČANSTVENOM KOMADU DIZAJNA KOMPANIJE ANDERMAN ARCHITECTURE

Efekat rešetke znači da dom ima dosta privatnosti i hlada, ali se ne osjeća u potpunosti blokiranim od susjedstva.

Arhitekti su dizajnirali lakiranu betonsku fasadu koja djeluje kao dvostruka zavjesa.

26

Kuću karakteriše nekoliko područja zelenila, kako u unutrašnjosti, tako i na prednjim i zadnjim vanjskim baštama, dok su betonski cilindri izbušeni iz fasade razbacani po travnjaku i koriste se kao podni asfalt. Perforirani zid omogućava da prirodna svjetlost uđe u kuću tokom dana i osigurava dovoljno privatnosti za rezidente, dok noću prenosi vještačku svjetlost spolja, osvjetljujući ulicu svojim posebnim sjajem.

Glavni životni prostor porodice je smješten u prizemlju otvorenog plana. Veličanstveni nerđajući čelik, trouglasti stub, nabavljen iz Macalloia - britanske kompanije koja se specijalizovala za kablovske sisteme i zatezne šipke - je upečatljiv dodatak i podupire se na spratu iznad. Podovi

su lagani, od skandinavskog hrasta, dok se šperploča od breze koristi za ugrađeni namještaj, uključujući policu u prizemlju, obloženu sivim malterom, koja se uklapa u sastav vanjskog zida i pametno skrovište za klimatizaciju kuće.

Kućna kancelarija i spavaća soba za goste nalaze se u podrumu, dok druga strana ima dvije dizajnirane spavaće sobe i igraonicu, sa fleksibilnošću da se pretvori u drugu spavaću sobu kako djeca odrastaju. Čitav projekat, za čije je izrađivanje bilo potrebno godinu i po, a završen je u 2018. godini, pametan je i razigran.

Ulaz - izbočena, siva malter kutija - takođe je dom urednog kupatila.

Gladak umivaonik od crnog gvožđa zasjenjen drvetom posađenim u malom, otvorenom popločanom dvorištu.

Iako je Anderman isprva oklijevao da radi za dizajnera enterijera, ubrzo je svoje brige stavio na stranu. “Bila je sjajna sinergija između nas, a cijeli projekat je bio divno iskustvo.”

Bijela je očigledno prevladavajuća boja za Kuću okruglih ivica i daje cijelom

KUĆA SADRŽI DVIJE SUPROTNE FASADE: JEDNU IZUZETNO OTVORENU, KOJA POZIVA UNUTRAŠNJOST NA PEJZAŽ; I JEDNA SKORO U POTPUNOSTI ZATVORENA, ČIJA JE POVRŠINA OD LAKIRANOG BETONA PROBIJENA BROJNIM CILINDRIMA RAZLIČITIH VELIČINA.

27

objektu minimalističku vibraciju koja istovremeno opušta i daje osjećaj prostranstva. Prigušeni tonovi se mogu naći u unutrašnjosti objekta i nema baš ništa neobično u pogledu izbora

čvora, opreme i namještaja u ovom veličanstvenom komadu dizajna kompanije Anderman Architecture.

Anderman je zaista pokazao svoje umjeće i dizajnerske talente

projektujući kuću, a njena izrazito nekonvencionalna spoljašnjost odmah privlači pogled, ali iza te fasade se nalazi duboko opuštajući i prijatan prostor za provođenje vremena.

ANDERMAN ARCHITECTS Anderman Architects osnovao je 1999. godine Ioav Anderman, diplomirani tehničar iz Techniona. Anat Anderman (BArch Bezelel akademija, Jerusalim) je 2010. postao partner i rukovodio komercijalnim odjeljenjem u kancelariji. Anderman Architects nudi visokokvalitetno arhitektonsko planiranje i dizajn enterijera, kako za privatni, tako i za komercijalni sektor.

“Naša kancelarija fokusirana je na planiranje visokih standarda privatnih kuća i luksuznih stanova za privatni sektor, a trenutno je uključena u razne projekte u Pitu-ach, Tel Aviv, Savion, Afeka, Zahala, Beit Ianai i drugim glavnim lokacijama. Naša arhitektura je 28

minimalistička, čista i funkcionalna. Kombinuje duh novog sa svješću o kontekstu i okruženju i fokusira se na funkcionalnost, tehnološku percepciju i upućivanje na različite materijale i prilagođavanje budžetskim razmatranjima. To nam omogućava da pružimo ekskluzivna prilagođena rješenja koja zadovoljavaju potrebe naših klijenata. Vjerujemo da visokokvalitetna arhitektura takođe potiče iz stalnog dijaloga sa klijentom, konsultantima i izvođačima. Zbog toga smo uključeni u svaki nivo naših projekata, od početnih faza koncepta, preko planiranja, projektovanja, izgradnje, nadzora i završetka, kako bismo obezbijedili najbolje rezultate.“

Decking sistem poploÄ?anja na distancerima #eternoivica

30

31

32

33

Keramika na distancerima #laltrapietra #eternoivica

34

35

BAB 2019

KRITIČKO DEKODIRANJE BALKANA

FOTO: FONDACIJA SAŠA MARČETA TEXT: ALEKSANDRA ZEČEVIĆ MALOVIĆ

ČETVRTO PO REDU BALKANSKO ARHITEKTONSKO BIJENALE ODRŽANO JE U PERIODU OD 14. DO 21.

NOVEMBRA. TEMA OVOGODIŠNJEG BIJENALA BILA JE “DEKODIRANJE BALKANA”. CILJ BIJENALA BIO JE DA PREPOZNA I DEKODIRA OBRASCE KRITIČKOG REGIONALIZMA KAO STVARALAČKOG PRISTUPA KOJI TEŽI DA SE ODUPRE I SUPROTSTAVI NEDOSTATKU SMISLA RUTINSKE ARHITEKTONSKE PRAKSE, S JEDNE STRANE, TE NEDOSTATKU ZNAČENJA BEZLIČNOG INTERNACIONALIZMA, S DRUGE STRANE. OVOGODIŠNJI BALKANSKI ARHITEKTONSKI BIJENALE JE ORGANIZACIONO I INSTITUCIONALNO PODRŽAN OD STRANE FONDACIJE SAŠA MARČETA A OTVORIO GA JE MINISTAR KULTURE U VLADI CRNE GORE ALEKSANDAR BOGDANOVIĆ.

U REVIJALNOM DIJELU IZLOŽBE PREZENTOVANI PROJEKTI “MIKRO 020” KOJI SE REALIZUJU U SARADNJI SA GLAVNIM GRADOM PODGORICA I SACG

36

MINISTAR KULTURE ALEKSANDAR BOGDANOVIĆ SA ORGANIZATORIMA BABA-A

NIKOLA RADONJIĆ DAA MONTENEGRO, DOBITNIK POSEBNOG PRIZNANJA ZA FILM “DECODING MONTENEGRO” SA KOMESARKOM BAB-A DR TATJANOM MRĐENOVIĆ

Ovogodišnje Bijenale trajalo je tri dana a predstavljao je međunarodni događaj koji obuhvata stručnu izložbu, naučnu konferenciju i prateće događaje., a na otvaranju prisutne su pozdravili direktor Bijenala Marko Stojanović, komesarka Balkanskog arhitektonskog bijenala za Crnu Goru dr Sonja Radović Jelovac i predsjednik Fondacije „Marčeta“ Saša Marčeta, nakon čega su dodijeljene i nagrade. Priznanje za inicijativu zaštite kulturne baštine 20. vijeka pripalo je Ministarstvu kulture u Vladi Crne Gore.

Na adresu BAB-a pristiglo je preko 220 radova a Crna Gora se predstavila sa 50 projekata. Na izložbi su učestvovali dizajneri, arhitekte i projektni biroi iz Albanije, Bugarske, Sjeverne Makedonije, Grčke, Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Turske.

Prvog dana BAB-a prikazan je i dokumentarni film o crnogorskoj arhitekturi “Montenegro Decoding Balkan”, a direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara Božidar Božović govorio je na temu “Zaštita kulturnog nasleđa 20. vijeka”.

Program u bioskopu “Balkan” obuhvatao je, između ostalog, diskusiju na

temu “Crna Gora – internacionalizacija i vizibilnost”, prezentaciju projekta crnogorskog paviljona za Expo Dubai 2020, kao i skijališta Crne Gore. Drugog dana BAB-a glavni urbanista Beograda Marko Stojčić održao je prezentaciju o aktuelnim projektima u Beogradu, koje je opisao kao “veliko gradilište, mnogo veće nego gradovi okolnih država, pa čak i pojedinih evropskih zemalja, imajući posebno na umu da se gradi skoro

BIOSKOP BALKAN U zdanju nekadašnjeg bioskopa “Balkan”, sagrađenom krajem 19. vijeka, koji prolazi kroz fazu potpune rekonstrukcije po projektu dr Dijane Adžemović Anđelković, dr Vladimira Anđelković i Aleksandra Bogojevića održan je četvrti po redu BAB.

37

KOMESARKA BALKANSKOG ARHITEKTONSKOG BIJENALA ZA CRNU GORU SONJA RADOVIĆ JELOVAC “Nastojaćemo da sa ovog bijenala pošaljemo poruku o značaju odgovornog i uspješnog partnerstva između institucija sistema, strukovnih organizacija i naučne zajednice, u generisanju znanja, kvaliteta i zajedničkih vrijednosti, što će dijelom, sigurna sam, pokazati izloženi i prezentovani projekti”, istakla je ona.

FILIP ALEKSIĆ, GLAVNI GRADSKI ARHITEKTA I PREDSJEDNIK SACG

PRIZNANJE Priznanja su uručena Ministarstvu kulture Crne Gore za inicijativu zaštite kulturne baštine XX vijeka, Nikoli Radonjiću (DAA Montenegro) za film Decoding Montenegro i Glavnom gradu Podgorici i SACG za projekat Mikro 020.

dva miliona kvadrata svake godine” Program četvrtog BAB-a obuhvatao je i međunarodnu naučnu konferenciju od 15. do 17. novembra, organizovanu u saradnji s Ministarstvom nauke, tehnike i tehnološkog razvoja Srbije i

DR TATJANA MRĐENOVIĆ KOMESARKA BAB-A, IVAN MILOŠEVIĆ - DOBITNIK GRAND PRIX-A U KATEGORIJI ARHITEKTONSKE REALIZACIJE, DR SONJA RADOVIĆ JELOVAC KOMESARKA BABA-A ZA CRNU GORU, SAŠA MARČETA OSNIVAČ FONDACIJE SAŠA MARČETA

Arhitektonskim fakultetom u Beogradu, uz podršku Međunarodnog udruženja urbanih planera (ISOCARP).

Izložba “100 godina Bauhausa” u Galeriji “Progres” organizovana je u partnerstvu sa galerijom “Štab”, a manifestacija Dani arhitektonskog filma u saradnji sa Jugoslovenskom kinotekom, u kojoj je 18. i 19. novembra i bili prikazani dokumentarni i igrani filmovi na temu arhitekture. Žiri je predstavljao ozbiljan tim arhitekata iz skoro svih država bivše Jugoslavije: dr Sonja Radović Jelovac, Studio Synthesis – Crna Gora (presjednica žirija) dr Ebru Erdönmez – Turska dr Ileana Tureanu – Rumunija dr Haris Piplaš, ETH – Bosna i Hercegovina dr Alen Žunić, Columbia University – Hrvatska dr Vladimir Anđelković, a2arhitektura – Srbija Saša Begović, 3LHD – Hrvatska Goran Vojvodić, Faculty of Architecture – Srbija Relja Ivanić, architectural photograph – Srbija Članovi žirija u kategoriji dizajna i enterijera namještaja su bili u sastavu: Nikola Novaković, Enforma – Crna Gora (predsjednik žirija) Ksenija Đorđević – Srbija Nika Županc – Slovenija Nataša Perković – Bosna i Hercegovina Regular Studio – Hrvatska MR MARKO STOJANOVIĆ DIREKTOR BABA-A I MR EMA ALIHODŽIĆ JAŠAREVIĆ

38

ARHITEKTURA GRAND PRIX: AIM STUDIO – LOCAL COMMUNITY CENTER GOŠIĆI Druga nagrada: BRANISLAV MITROVIĆ – KAMENOVO Treća nagrada: DVA ARHITEKTA– VINARIJA GALIĆ

39

GRAND PRIX

KONKURSI I NEREALIZOVANI PROJEKTI GRAND PRIX: SODA ARHITEKTI–PEACE Druga nagrada: MVA – RE-GENERATOR Treća nagrada: STUDIO ARCA-BOHEMIAN RETREAT

TREĆA NAGRADA DRUGA NAGRADA

40

GRAND PRIX DRUGA NAGRADA

URBANI DIZAJN GRAND PRIX: SKROZ- CHICHENVILLE Druga nagrada: ENOTA – KOPER CENTRAL PARK Treća nagrada: VALLUM- SALT ROAD

TREĆA NAGRADA

41

GRAND PRIX

ENTERIJER

TREĆA NAGRADA

GRAND PRIX: ALEKSANDAR GUŠIĆ – MUSEUM OF INITIATIVE Druga nagrada: PUJO.RS – BEYOND THE LUXURY Treća nagrada: MILENA KORDIĆ I VANJA OTAŠEVIĆ – POLIKLINIKA BAR DRUGA NAGRADA

42

GRAND PRIX DIZAJN NAMEŠTAJA GRAND PRIX: DSIGNEDBY IRENA KILIBARDA (KITCH’T) Druga nagrada: 3LHD (SHTEF SHELF, UMOMOKU) Treća nagrada: WOOD LINE DESIGN STUDIO (SATELLITE) / SODA ARHITEKTI (MOBILE E-BIKE) SPEC. AW.: DIGITAL DESIGN CENTER

SPECIJALNA NAGRADA

TREĆA NAGRADA DRUGA NAGRADA

43

KAKO IZABRATI KERAMIČKE PLOČICE? BILO DA JE U PITANJU UREĐENJE KUPATILA, KUHINJE, SPAVAĆE ILI DNEVNE SOBE, HODNIKA ILI TERASE, KERAMIČKE PLOČICE PREDSTAVLJAJU IDEALAN IZBOR. LAKO SE ODRŽAVAJU, ŠTITE POVRŠINE OD UTICAJA VODE I VLAGE, A ISTOVREMENO ESTETSKI UPOTPUNJUJU PROSTOR. Ukoliko se odlučujete na ovaj korak, uzmite u obzir to da se postavka keramike ne radi tako često i potrudite se da izaberete dugoročno rješenje, kako tehnički, tako i estetski.

Prije nego što krenete u potragu za odgovarajućim keramičkim pločicama, definišite sredstva kojima raspolažete. Iako vas najjeftinije pločice mogu privući svojom ci-

jenom, znajte da takve pločice ne posjeduju kvalitet koji je potreban za duži vijek trajanja. Skupa keramika, sa druge strane, posjeduje kvalitet ali izbor zavisi od vaših finansijskih mogućnosti i vaših želja. Širok izbor dizajna prisutan je danas kod svih vrsta pločica, nezavisno od cijene, ali vam savjetujemo da pri kupovini ipak prednost date kvalitetu pločica.

ZORKA-KERAMIKA JE KOMPANIJA KOJA JE UVELA NAJNOVIJE TEHNOLOGIJE KOJE SU POVEĆALE KVALITET I DUGOTRAJNOST KERAMIČKIH PLOČICA TAKO DA DANAS, U SARADNJI SA PARNERIMA IZ ITALIJE I ŠPANIJE, OBEZBJEĐUJE ŠIROKU PALETU NAJSAVREMENIJIH DIZAJNA PLOČICA I DEKORATIVNIH ELEMENTA. VRIJEME JE DA OSVJEŽITE SVOJ PROSTOR I OBEZBIJEDITE PRIJATAN BORAVAK. OVDE SU VAŠE NOVE PLOČICE. ZA INSPIRACIJU I INFORMACIJU POSJETITE: WWW.ZORKA-KERAMIKA.RS

44

OBRATITE PAŽNJU NA OZNAKE Prilikom biranja obratite pažnju na oznake kako biste razlikovali podne od zidnih pločica. Osnovna razlika nije u izgledu ili formatu već u mehaničkim karakteristikama (tvrdoća, savitljivost, otpornost na habanje i grebanje, a kod spoljne keramike i otpornost na atmosferske uticaje). Zidne pločice se preporučuju za vertikalne površine, dok se podne mogu postavljati i na horizontalne i vertikalne površine.

KLIZAVOST PLOČICA Sledeće što biste trebali da razmotrite je odgovarajući faktor protivkliznosti pločica, zavisno od potreba vašeg okruženja i prostora koji uređujete.

Sve vrste keramičkih pločica imaju određene klase protivkliznosti i na osnovu toga su manje ili više preporučljive za određene prostore.

DIZAJN Poslednji korak prilikom biranja pločica trebao bi biti dizajn, odnosno oblik i boja pločica. Izbor oblika, boje i načina postavljanja keramičkih pločica zavisi

isključivo od vaših želja. Keramičke pločice većih dimenzija biće izražajnije i efektnije u velikim prostorima, dok će keramičke pločice manjih dimenzija veliku podnu površinu vizuelno smanjiti. Bojom pločica možete korigovati dimenzije prostora– tamnijim nijansama ga sniziti ili skratiti, a svjetlijim nijansama povećati ili povisiti.

ZALIHE, ROKOVI ISPORUKE Prilikom posjete prodajnih salona zamolite stručne osobe da vam predstave izbor pločica u okviru traženih karakteristika i raspitajte se o trenutnim zalihama, rokovima isporuke, kao i veličini pakovanja kako biste osigurali dovoljnu količinu keramike (u slučaju oštećenja keramike prilikom dostave, postavljanja ili prilikom upotrebe).

45

SOHO CITY OD IDEJE DO REALIZACIJE

SOHO CITY SHOWROOM

Sigurnim koracima, unikatni projekat Soho City, nešto po čemu će grad Bar biti svakako upečatljiv, ulazi u svoju završnicu. Preostali završni radovi su u poodmakloj fazi, i sve je bliži momenat kada će svi stanovi biti spremni za vlasnike.

Izrada fasade na objektu koja je u toku dala je jednu novu, potpuniju sliku finalnog izgleda Soho City-a, a u toku je i postavljanje frontalne čelične konstrukcije. Ovim pozicijama se ideja sa rendera jasno prikazuje u svom realnom izdanju. Sve spoljnje radove možete pratiti na našem YouTube kanalu „Soho City Montenegro“.

Garaže u suterenu su već završene, kao i uređenje terena oko dijela objekta, što govori o tome koliko je tim koji radi na stvaranju ove savremene građevine ustvari predan i posvećen. Potvrdu da Bar pruža svojim sugrađanima podršku i korak naprijed, pokazuje saradnja naše kompanije sa Opštinom Bar na uređenju prvog gradskog parka. Priliku da učinimo Bar ljepšim i atraktivnijim, prepoznale su gradske vlasti, tako da su radovi u toku, a završetak se planira do proljeća sljedeće godine.

Ova oaza mira i zelenila, i magičan izgled fontane u svom centru, pored stanara Soho City -a, biće na raspolaganju i lokalnom stanovništvu. Zanimljiv sadržaj i atraktivno uređenje parka na 13.000 m2 daće Soho City projektu jedan viši nivo koji vas usmjerava da izaberete baš nas i postanete vlasnik stambenog ili poslovnog prostora na zavidnoj lokaciji.

Dok već registrovani vlasnici biraju detalje enterijera koji će njihov životni prostor učiniti ljepšim, ne propustite priliku da komfor porodičnog doma za sebe, pronađete upravo kod nas.

Sve je bliži momenat svečanog uručenja ključeva prve moderne i urbane, kvalitetne i atraktivne, neobične i prijatne priče u Baru koja nosi zvučno ime - Soho City....

--+382 67 00 22 33 info@sohocity.bar www.sohocity.bar ---

NOVOGODIŠNJI PRAZNICI SU VRIJEME KREIRANJA USPOMENA. SVI IMAMO SVOJ JEDINSTVENI NAČIN PROSLAVLJANJA PRAZNIKA. TO MOŽE BITI TRAŽENJE PERFEKTNE JELKE, SPREMANJE DOMAĆEG JELA, IZLAZAK I PROSLAVLJANJE SPECIJALNOG DATUMA, ILI PROSTO, PROVOĐENJE VREMENA SA NAJMILIJIMA. JEDNOSTAVNO UŽIVANJE U NAJLJEPŠEM PERIODU GODINE!

50

LA MIA CASA

NAJLJEPŠI

PRAZNIČNI UKRASI

La Mia Casa Home Decor radnja u Delta City-ju je renomirana i poznata po najljepšim i najfinijim novogodišnjim dekorima. Od nedavno u njihovom asortimanu možete uživati i na primorju u TC Butiko, u Radanovićima. U ovom broju predstavljamo selekciju 8 glavnih, unikatnih tema.

Koja je vaša omiljena praznična tema?

Ove godine, ponuda La Mia Casa-e podijeljena je na nekoliko glavnih tema - od nostalgičnih do šik rustičnih. Sa ovim uzbudljivim izgledom za prazničnu 2019/2020. sezonsku ponudu dođite i doživite magiju za sebe…

Kreiranje posebne atmosfere dio je svakog novogodišnjeg i božićnog rituala koji se ne zaustavlja samo

na kićenju jelke već redovno uz to želimo da čitav dom pripremimo za svečanosti, pa ukrašavamo svaki kutak kako bi raspoloženje bilo što veselije.

Da biste se opredijelili za temu koja vama najviše odgovara, dovoljno je da odlučite šta volite i šta želite da predstavite tokom praznika. Da li ste tradicionalista ili više volite moderan 51

dizajn? La Mia Casa donosi mnogo različitih tema. Konceptualno se razlikuju po bojama, oblicima, simbolima, šablonima, kao i po stilu ili raspoloženju.

Za najradosniji praznik koji jedva isčekujemo svake godine, uvidjećete da postoji mnogo stvari koje moramo uraditi

kako bismo slavili na pravi način. Možda budete zbunjeni i ne znate odakle da počnete ili šta da pripremite.

Kako biste na najlakši način dekorisali kuću bez dugotrajnog potraživanja, evo par savjeta koji će uštedjeti vaše dragocjeno vrijeme i budžet:

CHRISTMAS RITUAL PRAZNIČNA TEMA

Tema božićnih rituala je topla i primamljiva tema koja je podjednako efektna i za vlasnike domova i vlasnike firmi.

Bez obzira imate li kafić ili seoski dom, tema Božićni ritual može svakome ponuditi ponešto. Topla bogata crvena, tamnoplava i svjetlucava zlatna boja savršeni su za dodavanje u vašu kolekciju ukrasa iz godine u godinu. Da bismo nadopunili rustikalni izgled stvoren ovom temom, preporučujemo kolekciju ukrasa u obliku zvijezde, većina hladnih bijelih, bakrenih sjaja, zlata ili toplih bijelih svjetala dobro će se slagati s ovom temom.

COUNTRY CHRISTMAS PRAZNIČNA TEMA

Tema seoski Božić dekoracija savršena je za tradicionalne božićne boje i ukrase. Da biste ispoštovali ovu temu, potražite kugle u crvenoj, zelenoj i zlatnoj boji i stavite ih na debelo, grm, zeleno umjetno božićno drvce i dodajte nekoliko zapanjujućih toplih bijelih božićnih lampica. Ova tema kombinuje sve što volimo o Božiću, od prijateljskih figura do klasičnih boja i dodira prirode.

53

EMBARACE NATURE PRAZNIČNA TEMA

Božićna tema zagrli prirodu savršena je za ljubitelje prirode ili one koji žele uživati ​​u prirodnom Božiću.

Bogati, zemljani tonovi mogu se naći u ovoj kolekciji babuški i visećim ukrasima. Vjerujemo da su tople bijele božićne lampice savršen pratilac vaših ukrasa Embrace Nature.

54

DECEMBER TO REMEMBER PRAZNIČNA TEMA

Tema božićnog ukrašavanja Decembra za pamćenje savršena je za porodicu i ljude s malom djecom.

Svijetle boje i prijateljske figure zasigurno će osvijetliti dječji Božić i donijeti obilje svečane zabave u vaš dom.

Razmislite o klasičnim božićnim crvenim bojama, bombonima, orasima, raznobojnim lampicama, figurama Deda Mraza i snješka kako bi stvarno doveli do teme decembra za pamćenje.

55

ICE ADVENTURE PRAZNIČNA TEMA

Ledena avantura božićna tema savršena je za kreiranje vlastite zimske zemlje čudesa kod kuće. Od smrznutih i iskričavih snježnih stabala do plavih i srebrnih baušala, ledenog svjetla i akrilnih figura u obliku polarnih medvjeda i pingvina. Ledena avantura je idealna za one koji ove godine predviđaju bijeli Božić i one koji vole zimsku hladnoću.

DEKORISANJE JELKE - SAVJETI

DEKORIŠITE SVOJ BIZNIS

Kompanija La Mia Casa se bavi ukrašavanjem korporativnih, komercijalnih i ličnih prostora i događaja. Njihov profesionalni tim dizajnera stoji vam na raspolaganju kako biste na najljepši mogući način unijeli radost i praznično raspoloženje u vaše komercijalne ili privatne prostore.

1. OSNOVNO OSVJETLJENJE obmotajte LED lampice oko grana.

Uvijek počnite od donjih grana prema vrhu; 2. DEKORATIVNE GRANE pričvrstite različite ukrasne grane na postojeće grane jelke; 3. UKRASNE KUGLICE - aranžirajte ih tako da kreiraju zanimljivu mješavinu: 70% sjajnih, 30% mat bombica. Stvorite dubinu - postavljajte

bombice blizu stabla jelke; 4. DEKORATIVNI DETALJI - Zakačite teške dekorativne ornamente naizmjeničnih oblika i materijala čvrto za granu; 5. DEKORATIVNO OSVJETLJENJE obmotajte dekorativno osvjetljenje (sa spoljašnjih strana) sa grane na granu, pričvrstite žicom kako bi bilo fiksirano; 6. FINIŠIRAJTE SA NEKOLIKO AKCENATA - grupišite nekoliko manjih predmeta. Rasporedite grupe u nekoliko ponavljanja jer je umirujuće za oči;

LA MIA CASA-HOME DÉCOR STORE TC Delta City, Podgorica Tel: 069 333 100 lamiacasa@elkotim.me

@lamiacasapg

NOVO - LA MIA CASA i na primorju TC Butiko, Radanovici - Kotor lamiacasa.kotor@elkotim.me Tel: 067116100

Crystal Ball

TEMA CRISTAL BALL SAVRŠENA JE TEMA ZA MALU DJECU ILI ONE KOJI ŽELE ŽENSTVENI DODIR SVOM BOŽIĆNOM DISPLEJU. OVA TEMA KOMBINUJE SVE RUŽIČASTO, BIJELO, SREBRNO I ŠTO JE NAJVAŽNIJE PUNO I PUNO SJAJA ZA ŽENSTVENIJI PRISTUP BOŽIĆNOM UKRAŠAVANJU.

d n u a r a a t Satnhe world

58

RED VELVET PRAZNIČNA TEMA

Za ljubitelje fenomenalne muzike i vrhunskih pića, RED VELVET je nova klasična, ekstravagantna tema puna cvjetnog luksuza i elegantnih printova! Bogate boje i raskošne teksture uparene s maštovitim maskama, unikatnim kuglama, modernim ukrasima i visećim flamingosima s jarko ružičastim perjanim repovima čine ovu temu neodoljivom!

SANTA AROUND THE WORLD PRAZNIČNA TEMA

Prigrlite čuda kulture i ugrijte se osmjesima ljudi i životinja iz cijelog svijeta u ovoj najuzbudljivijoj, vedrijoj i najintrigantnijoj temi u božićnoj kolekciji 2019. godine; DJEDA MRAZ OKO SVIJETA! Od lame do flaminga, visećih kaktusa, krokija i žirafa koje guraju sanke napunjene snijegom, Odaberite da putujete po svijetu sa nama kroz šarene ukrase, razigrane, kulturalne poklone i poželite svima srećan Božić.

La Mia Casa-home décor store – TC Delta City, Podgorica – 069 333 100 – lamiacasa@elkotim.me NOVO - La mia casa TC Butiko, Radanovici - Kotor lamiacasa@elkotim.me Tel: 067116100

@lamiacasapg

VILE “THE TWO” / STUDIO SYNTHESIS

VILE “THE TWO” PRIPREMILA: ALEKSANDRA ZEČEVIĆ MALOVIĆ

DVIJE NOVE VILE U ĐURAŠEVIĆIMA KRASE BOKOKOTORSKI ZALIV. IZA OVOG ODRŽIVOG OBJEKTA POD NAZIVOM “THE TWO” STOJI PROJEKTNI BIRO STUDIO SYNTHESIS IZ PODGORICE SA VODEĆOM ARHITEKTICOM SONJOM RADOVIĆ JELOVAC. ONO ŠTO JE NA PRVI POGLED IMPRESIVNO JE NJIHOVA BLISKOST I OTVORENOST PREMA MORU A U ISTO VRIJEME ZATVORENOST PREMA ULICI I OKOLNIM OBJEKTIMA. 60

Foto Vladimir Popović

“LINERANOST I BJELINA PROJEKTOVANIH VOLUMENA I NJIHOVA KO-RELACIJA SA OKRUŽENJEM, ISTIČU OVAJ OBJEKAT KAO IZUZETAN PRIMJER URBANISTIČKO-ARHITEKTONSKE INTEGRACIJE U SENZIBILNI MORSKI, I VEĆ IZGRAĐENI PEJZAŽ, ŠTO GA KANDIDUJE ZA NOVI LANDAMRAK TIVATSKOG ZALIVA. “ SONJA RADOVIĆ JELOVAC

photo credit: Relja Ivanić

Vile “The two” nalaze se u naselju Đuraševići u Boki kotorskoj a izvedene su na linearno razvijenoj lokaciji, ograničenoj sa jedne strane saobraćajnicom a sa druge strane morem.

U odnosu na dati kontekst, objekti se mogu posmatrati kroz dvije scene, onoj ka saobraćajnici i onoj ka moru, kreirajući integralnu prostornu cjelinu. Ovaj projekat predstavlja uspiješan primjer urbanističko arhitektonskog uklapanja u već izgrađenu okolinu.

Vile se sastoje od tri etaže kojima se pristupa sa prizemlja, a koje je u nivou sa saobraćajnicom. Dnevne zone vila čine otvoreni, zajednički prostori, sa kuhinjom, trpezarijom i dnevnim boravkom. U među-zoni između vila, u nivou prizemlja, smješten je apartman za goste, koji čini sponu između dvije vile i na nivou

NAZIV OBJEKTA: Vile THE TWO NAMJENA: turističke vile ADRESA: Đuraševići, Opština Tivat, Crna Gora GODINA PROJEKTOVANJA: 2016-2017 GODINA REALIZACIJE: 2017-2018 POVRŠINA OBJEKTA/LOKACIJE (M2): 811m2/920m2 PROJEKTANTSKI STUDIO: Studio Synthesis architecture & design, Podgorica, Crna Gora KLIJENTI: Jelena Sikima i Ana GraupnerSikima VODEĆI PROJEKTANT: Dr Sonja Radović Jelovac PROJEKTANTSKI TIM : Mr Sandra Lalić, Marija Lukić, Bojan Stanković STRUČNI NADZOR: Predrag Babić, Haris Ljuca FOTOGRAFIJE: Relja Ivanić 61

U CENTRALNOJ ZONI ISPRED VILA, U NIVOU PRIZEMLJA, NALAZI SE ZAJEDNIČKI BAZEN, OBUHVAĆEN SPOLJAŠNJIM STEPENIŠTEM SA PROSTRANIM TERASAMA.

forme objekta odaje utisak o jedinstvenom prizemlju.

U centralnoj zoni ispred vila, u nivou prizemlja, nalazi se zajednički prelivni bazen, obuhvaćen spoljašnjim stepeništem. Dnevni boravak neznatno veće vile razvio se u vidu konzole prema moru, upravno na linearno razvijeni

ostali dio objekta. Na spratu objekata su smještene spavaće jedinice.

Arhitektura objekata je u potpunosti prilagođena lokaciji. U samoj formi objekata očigledna je njihova otvorenost prema moru, a zatvorenost prema ulici i okolnim objektima. Objekat je

U ZAVRŠNOJ OBRADI SUTERENSKE FASADE, TERASE UZ MORE KAO I OGRADE PREMA ULICI KORIŠĆEN JE LOKALNI KAMEN, ISKOPAN PRILIKOM IZVOĐENJA OBJEKTA.

velikim staklenim površinama otvoren prema moru pa korisnici prostora u svakom momentu mogu iz unutrašnjih prostora uživati u pogledu na zaliv. Terasa ujedno predstavlja i privatnu plažu - dok, pa korisnici skoro da iz dnevne sobe mogu uskočiti u more.

Kao završna obrada suterenske fasade i terase uz more korišćen je lokalni kamen, iskopan prilikom izvođenja objekta, koji je donje zone ovog objekta neraskidivo vezao za kontekst. Iznad ove zone isplivali su bijeli korpusi objekata jednostavne kubične forme.

64

Ove vile su svojim savremenim arhitektonskim dizajnom postale jedinstvena nekretnina na ovom području i bez sumnje, uspješan primjer urbanističko arhitektonskog uklapanja u već izgrađeni okoliš.

65

UMJETNOST PERFEKCIJE DOKAZAN KVALITET ZA ZIDOVE I PLAFONE PRAVA UMJETNIČKA DJELA SE STVARAJU SA ODGOVARAJUĆIM MATERIJALIMA. IZABERITE PERFECT SURFACES PROIZVODE IZ KOMPANIJE KNAUF, VODEĆEG EVROPSKOG BRENDA GRAĐEVINSKIH MATERIJALA. POSTIGNITE ŽELJENI REZULTAT. EKONOMIČNO. STRUČNO. PERFEKTNO

Siguran izbor.

KLASSIK proizvodi nude provjeren kvalitet po kom je Knauf poznat i u koji profesionalci polažu svoje povjerenje. Proizvodi garantuju pouzdane i postojane rezultate za svaku površinu.

66

Sve što već znate. Samo još bolje.

PLUS proizvodi kombinuju kvalitet, doslednost i pouzdanost KLASSIK proizvoda sa većom efikasnošću tokom upotrebe i više kontrole nad konačnim ishodom. Profesionalci će postići bolje rezultate uz manje napora, manje troškova i u kraćem vremenskom periodu.

Kvalitet bez kompromisa.

Za one koji žele najbolje od najboljeg, Knauf nudi Perfect Surfaces TOP – standard za bilo koji drugi proizvod.

Proizvodi kombinuju savršenu obradivost i maksimalnu efikasnost uz kvalitet koji je bez premca.

SAVRŠENI PROIZVODI ZA SAVRŠENE POVRŠINE.

67

KLIKNITE I ODLUČITE. Aplikacija Perfect surfaces.

Pronađite idealan proizvod na brz i jednostavan način.

• Jednostavna pretraga proizvoda sa opcijama filter pretrage • Prikaz proizvoda • Direktan kontakt sa kompanijom Knauf • Može se koristiti i bez internet konekcije

STRUČNOST VODEĆEG EVROPSKOG BRENDA GRAĐEVINSKIH MATERIJALA SIGURAN IZBOR • Stručno potvrđen kvalitet, testiran i sertifikovan za svaku podlogu i okolnost • Ispunjava sve zahtjeve budžeta.

• Doslijedan kvalitet, pouzdan učinak

ODLIČNA OBRADIVOST, SAVRŠENI REZULTATI • Visoka efikasnost u primeni omogućava najveću moguću produktivnost po času rada • Široka paleta proizvoda uvijek ispunjava posebne zahtjeve izvođača • Garancija visokog kvaliteta završne obrade

KNAUF, PROIZVOĐAČ KOJEM SE VJERUJE • Temeljno testiran i oproban Knauf kvalitet • Lider u inovaciji i stručnosti u građevini • Odlična usluga, podrška i dostupnost proizvoda

UVIJEK ODGOVARAJUĆI PROIZVOD • Ispune, glet mase i gotove glet mase za ručno i mašinsko nanošenje • Jednostavan odabir proizvoda, na osnovu primjene, potreba i sklonosti korisnika • Garancija pozitivnog iskustva primene materijala.

PERFEKTNO OBJAŠNJENO. Sa vama dijelimo stručno znanje o primjeni materijala za kvalitetno izvođenje na gradilištu.

Posjetite Knauf YouTube kanal sa video prikazima primene materijala i savjetima stručnjaka.

68

ARHITEKTURA, DIZAJN, UREĐENJE: LE CORBUSIEROVA VILA SAVOYE POTONULA JE U DANSKOM FJORDU Asmund Havsteen-Mikkelsen potopio je model jedne od najpoznatijih zgrada Le Corbusiera u danskom fjordu, kao izjavu o glasanju o Brexitu i izboru Donalda Trumpa.

Poplavljena savremenost jedno je od 10 djela izloženih na Festivalu plutajuće umjetnosti na Fjordu Vejle, umjetničkom i arhitektonskom događaju koji organiziuje danski muzej Vejle. Skulptura HavsteenMikkelsena je 1: 1 replika ugla Le Corbusierove vile Savoye koja djeluje djelomično potopljeno - kao da zgrada tone u vodu. Prema umjetniku, to je simbol načina na koji su tehnologije preplavile vrijednosti savremenosti. “Porast novih digitalnih tehnologija zajedno sa pametnim telefonom omogućio je nastanak nove situacije”, rekla je Havsteen-Mikkelsen za Dezeen. “Svaki korisnik postao je njegova vlastita medijska platforma, omogućujući tako ciljanje specifičnih informacija razvijanjem psihometrijskih algoritama.”

ZELENE TERASE SA POGLEDOM NA MORE HOTELA GRAND PARK KOMPANIJE 3LHD Hotel Grand Park u Rovinju, u Hrvatskoj, ima vrh zasađenih terasa koje se spuštaju prema Jadranskom moru.

Dizajniran od strane 3LHD, sa enterijerom italijanskog arhitekte i dizajnera Piera Lissonija, hotel je projektovan da se spušta od centra grada ka obali mora, dok ima minimalan uticaj na prirodni pejzaž. Hotel je „final touch“ u širem preuređenju okoline.

“Bez obzira gdje se nalaze u hotelu, gost dobija utisak da boravi u parku s pogledom na Rovinj, Svetu Eufemiju, ostrvo Svete Katarine i najljepši zalazak sunca na moru”, objašnjavaju u birou. Željeći se uklopiti u postojeću šumu, napravljen je prostor za pet borova koji godinama rastu na lokaciji i sada zauzimaju istaknuto mjesto na terasi prvog sprata hotela. Hotelske sobe, podijeljene na tri djela, zauzimaju prva tri sprata strukture, pri čemu četvrti sprat sadrži konferencijski dio i “wellness terasu”, koja se prostire na zatvoreni i spoljni bazen na gornjem spratu.

69

DOŽIVLJAJ GRADA IZ UGLA BICIKLISTE

BUDUĆNOST BICIKLISTIČKOG GRADA

70

NAPISALA: Ema Alihodžić Jašarović arhitekta, saradnik u nastavi na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici

...Danas neće biti kiše, svanulo je još jedno sunčano jutro i novembarskih +20.

Pakujem trogodišnju ćerkicu u bebi sjedište na mom sad već matorom i olinjalom, ali omiljenom Kettleru, ubacujem njene igračke i rančić u korpu, namještam papirnu vjetrenjaču na volanu, koja nam pokazuje koliko je jak vjetar, i vozim je do vrtića. Ona je na biciklu od svoje prve godine, i sad već poznaje svaku ulicu i prečicu do vrtića.

Negoduje, rado bi nastavila sa mnom dalje. Opet sretam onu gospođu koja mi je jednom prilikom rekla kako je neozbiljno što vozim dijete biciklom. Ljudi su ovdje skloni da komentarišu.

A i da se boje bicikla...

Nastavljam ka poslu. Svraćam na mali kiosk preko puta HoKretanje i vizura na grad iz pozicije korisnika prostora, moja je inspiracija i tema brojnih istraživačkih radova na kojima sam radila još od magistarske teze, na kojoj sam obradila upravo kretanje, kao proces spoznaje i orijentacije, kao metodu upoznavanja, ali i kreiranja prostora, kao posebnu vrstu

tela Crna Gora (zauvijek će za mene ostati hotel Crna Gora), po kafu. Ljubazna djevojčica je naučila štos, da treba da mi stavi dupli poklopac i da ga zarotira, kako se kafa ne bi prosula dok ne stignem do obližnjeg parka. Sjela sam na klupu iznad Sastavaka. Morača i Ribnica odavno nisu bile tako nabujale i brze. Gledam Kanin hotel Podgorica, rado bih tamo na doručak, ali nemam vremena. Vadim notes i zapisujem aktivnosti za taj dan. Da, trebala bih svratiti i do pijace danas u povratku.

Grad je jutros neobično lijep poslije jučerašnje kiše. Nastavljam da vozim bulevarom po stazi koja je vlažna i zatrpana lišćem. Kratka pauza na semaforu, vidim da su počeli da kreče fasadu jedne od mojih omiljenih socijalističkih stambenih zgrada. Razmišljam da li da nastavim bulevarom, ili da skrenem ka Sportskom centru, i promijenim malo maršrutu. Ipak nastavljam stazom. Treći dečko na trotinetu i na stazi od jutros, čak sam dobila i osmijeh Lijepo je na stazama, uvijek nekako sretaš ljude koji dijele slične ideje sa tobom, i tu je uvijek dobra energija.

Stižem čak 10ak minuta ranije, taman da pročitam mejlove.

Parking za bicikla je jutros prilično krcat. To me raduje...

stavlja čisti misaoni proces. ,,Kretanje i komuniciranje mogu biti sinonimi grada’’ , ističe Ranko Radović, smatrajući da ništa tako ne definiše formu grada kao sistem kretanja. Oblici kretanja su upravo integralni dio urbanog ambijenta, pri čemu su one mijenjale svoj značaj i karakter kroz vrijeme. Kretanje je oduvijek, na različite načine oblikovalo gradove i arhitekturu. Na početku, jedina mjera o gradu bila je upravo distanca koja se mogla savladati hodajući, a evolucija gradova dešavala se paralelno sa evolucijom u razvoju prevoznih sredstava. Arhitekti su maštali o tome kako će automobili mijenjati arhitekturu i gradove, i tako su nastajale brojne ideje o gradu, koje su polako bivale autocentrične. Od druge polovine XX vijeka masovnost automobilskog saobraćaja osvaja i napada urbani prostor. Danas, prostorni i vremenski odnosi i distance rapidno rastu, a pješačke staze se mijenjaju saobraćajnicama. Rebeka Solnit piše kako su novi gradovi projektovani sa otvorenim prezirom prema šetačima. Hodanje postepeno postaje neefikasno u velikim gradovima. Ali i dalje postoji fascinacija DOK NAŠI GRADOVI I LJUDI JOŠ UVIJEK ISTINSKI NISU PRIHVATILI BICIKLIZAM KAO ZVANIČNI I RAVNOPRAVNI VID PREVOZA, A NE SAMO KAO ,,VANNASTAVNU’’ AKTIVNOST, U AMSTERDAMU SE PO DRUGI PUT ODRŽAVA BICIKLISTIČKO ARHITEKTONSKO BIJENALE (BICYCLE ARCHITECTURE BIENNALE), U ORGANIZACIJI NEXT ARCHITECTS, A UZ VODEĆU IDEJU I INICIJATIVU ORGANIZACIJE BYCS, KOJA SE BAVI PROMOCIJOM NA PLANU MEĐUNARODNOG RAZVOJA BICIKLIZMA.

Insert iz biciklističkog dnevnika, 13.oktobar 2019.godine percepcije grada i proživljenog – doživljenog iskustva o gradu. Pri tom, ovdje ne mislim na kretanje automobilom, moj fokus su pješaci i biciklisti. Kretanjem kroz prostor, mi uspostavljamo kontakt sa gradom, a to je ujedno i prvi uslov za spoznaju prostora. Kretanje pobuđuje stanje iščekivanja što pred-

foto izvor: Biciklo.me

71

foto: Irena Bajčeta

VOŽNJA BICIKLA (UPRAVO) PREDSTAVLJA POSEBAN UŽITAK DOŽIVLJAJA GRADA, PRI ČEMU BRZINA KRETANJA, MOGUĆNOST ZAUSTAVLJANJA, BRZOG I JEDNOSTAVNOG PARKIRANJA, OMOGUĆAVA SAGLEDAVANJE GRADA, ALI I BOLJU SOCIJALIZACIJU SVIH AKTERA NA STAZI.

niti biciklo kao prevozno sredstvo koje funkcioniše po principu zero energy..

Ipak, tema ove priče je doživljaj grada iz pozicije bicikliste, kao i potreba i spremnost grada da u budućnosti svoje urbane politike usmjeri ka konceptu kreiranja biciklističkog grada.

Dok naši gradovi i ljudi još uvijek istinski nisu prihvatili biciklizam kao zvanični i ravnopravni vid prevoza, a ne samo kao ,,vannastavnu’’ aktivnost, u Amsterdamu se po drugi put održava Biciklističko arhitektonsko bijenale (BICYCLE ARCHITECTURE BIENNALE), kretanjem, koje su vremenom dovodile do ideje o šetajućim gradovima ,,Walking City’’ (Archigram, 1961-1974).

Pojava biciklizma je takođe uvela značajne promjene u doživljaju grada i kretanja kroz grad. Zaštićene staze za bicikliste, prva su značajnija promjena na našim ulicama, koja uvodi novu kategoriju ravnopravnih aktera u saobraćaj. Stoga, ne bi trebalo da čudi da je ovaj tekst posvećen upravo temi biciklizma i arhitekture, koji sublimiraju moje dvije velike ljubavi, a u praksi kreiraju potpuno novu arhitektonsku praksu, zvanu biciklistička arhitektura.

Novi pokret u zelenim urbanim politikama i pametnim vladama, biciklizam uvodi u novi arhitektonski kanon, namećući ideju o kreiranju potpuno novog koncepta grada – biciklističkog grada.

Kod nas se talas biciklističke groznice može osjetiti, uistinu ne tako opšteprihvaćen, i ne tako obožavan, ali makar smo se izborili za prve staze. Imala sam tu čast i zadovoljstvo da prije nekoliko godina budem aktivan član tima Biciklo.me koji nosi zasluge za uspješnu borbu i malu revoluciju koja nam je obezbijedila sigurniji biciklistički prostor. Ne baš idealan, ali neophodan da ljudi biciklo počnu doživljavati kao vid aktivnog saobraćaja a ne samo rekreacije. Vožnja bicikla upravo pred72

stavlja poseban užitak doživljaja grada, pri čemu brzina kretanja, mogućnost zaustavljanja, brzog i jednostavnog parkiranja, omogućava sagledavanje grada, ali i bolju socijalizaciju svih aktera na stazi. Tema ovog teksta nisu opštepoznati fakticiteti koji biciklizam čine veoma zdravom, opuštajućom, jeftinom, korisnom fizičkom aktivnošću,

,,KRETANJE I KOMUNICIRANJE MOGU BITI SINONIMI GRADA’’ , ISTIČE RANKO RADOVIĆ, SMATRAJUĆI DA NIŠTA TAKO NE DEFINIŠE FORMU GRADA KAO SISTEM KRETANJA.

u organizaciji NEXT architects, a uz vodeću ideju i inicijativu organizacije BYCS, koja s ebavi promocijom na planu međunarodnog razvoja biciklizma. Prva svjetska izložba arhitekture katalizirane biciklističkim prevozom, desila se 2017.godine sa idejom da se preispitaju današnji koncepti gradova prilagođeni biciklizmu i pješačenju, isključujući automobilski saobraćaj.

Iako razvijeni gradovi, naročito sjever Evrope, Holandija, Danska, ali i Velika Britanija, već pola decenije prednjače u idejama i konceptima o gradovima bez automobilima, što ukazuju i fascinantni statistički podaci o broju korisnika bicikala, ipak tek 2017. svijet ima priliku da se zvanično tematizuje ideju o biciklističkoj arhitekturi i biciklističkom gradu. Arhitektonsko biciklističko bijanale, ponudilo je brojna rješenja, renomiranih autora širom svijeta, koji su osim zadovoljenja funkcionalnih kriterijuma, estetiku i kompoziciju postavljali na prvo mjesto, čineći BICYCLE MAYOR JE MREŽA GRADONAČELNIKA GRADOVA KOJI SE ZALAŽU ZA IDEJU BICIKLISTIČKOG GRADA, UKAZUJUĆI NA LIČNOM PRIMJERU SVOJIM GRAĐANIMA NA VAŽNOST I ZNAČAJ KORIŠTENJA BICIKLA KAO PRIMARNOG PREVOZNOG SREDSTVA.

foto izvor: Biciklo.me

gradove vizuelno boljim i vizuelno atraktivnijim, a kretanje kroz grad udobnim i sigurnim..ukazući na budućnost biciklizma i biciklističkog grada.

Tema biciklističkog arhitektonskog bijenala 2019/2020 otkriva kako biciklizam može promijeniti gradove, predstavljajući prestižnu izložbu vrhunskih i visokih profila arhitekture koja olakša-

va biciklističko kretanje širom svijeta.

Hiljade posjetilaca BABa, kroz izložbu radova moglo je sagledati mogućnosti novog urbanog življenja. Projekti su selektovani u odnosu na sposobnost da pokažu kako dizajnerska rješenja mogu nadići samo funkcionalna, vodeći računa o zdravijim životnim stilovima, uključivanju zajednice, čistijom

okolinom i održivijom ekonomijom.

BYCS vjeruje da gradovi koji biciklizam stavljaju u središte gradskog dizajna otključuju velike društvene, ekonomske i ekološke mogućnosti i dobitke.

Osim ovoga, brojne su biciklističke platforme širom svijeta koje plasiraju inovativne projekte kao što su Bicycle Mayor i CycleLabs, međunarodnu mrežu za testiranje i razmjenu biciklističkih inovacija. Bicycle Mayor je mreža gradonačelnika gradova koji se zalažu za ideju biciklističkog grada, ukazujući na ličnom primjeru svojim građanima na važnost i značaj korištenja bicikla kao primarnog prevoznog sredstva.

Biciklistička arhitektura na poseban način dodaje vrijednosti gradovima, a doživljaj gradova iz pozicije bicikliste je vanredan ugođaj. Probajte:-) Izvor: https://bycs.org/bab/ https://bycs.org/our-work/bicycle-mayors/

73

74

75

76

77

ARHITEKTURA, DIZAJN, UREĐENJE: FRANK GEHRI KRUNIŠE LOUIS VUITTON MAISON U SEULU STAKLENIM JEDRIMA

Dizajnirani da „stvaraju utisak leta“, ovi ukrašeni stakleni paneli pomažu filtriranje svjetlosti kroz zgradu. Krov formira cik-cak iznad Louis Vuitton Maison Seoula, stvarajući niz privatnih terasa iznad.

“Ono što me je pogodilo kada sam prvi put posjetio Seul prije gotovo 25 godina, bio je odnos arhitekture i prirodnog pejzaža,” rekao je Gehri. Još se uvijek dobro sjećam moćnih utisaka koje sam imao iz bašte svetišta Jongmio.” Postavljeni na pet spratova, enterijeri Louis Vuitton Maison u Seula kombinuju odjeću i dodatke luksuzne modne kuće sa stalnom kolekcijom umjetničkih i arhivskih predmeta i privremenim izložbenim prostorom.

Elektroprivreda Crne Gore domaćinstvima nudi OTPLATU DUGA PO NAJPOVOLJNIJIM USLOVIMA: Fiksna mjesečna rata 20 eura Izuzeće od prinudnih mjera naplate Obustava obračuna zatezne kamate JEDINI USLOV JE DA SU PLAĆENA TRI POSLEDNJA RAČUNA

Od 1. oktobra do 31. decembra 2019. godine, za: domaćinstva domaćinstva domaćinstva domaćinstva

kojima ističe Sporazum u akciji ''Podijelimo teret 5'' koja imaju dug po osnovu utrošene električne energije koja su isključena sa mreže koja žele reprogramirati postojeći klasični Sporazum

PRIREDILA: SANDRA VAHTEL

URBANO STANOVANJE

Navikli smo da dizajn stambenih zgrada bude jednostavan i jednoobrazan, ali u poslednje vrijeme svjedočimo ekspanziji izgradnje stambenih zgrada koje nas svojim dizajnom i arhitekturom uvode u potpuno novi svijet, a arhitekte i dizajneri se “utrkuju” ko će projektovati što moderniji i unikatniji projekat. Upravo takvi projekti zaslužuju par riječi u našem časopisu. Projekti urbanih stambenih zgrada koji se razlikuju po mnogo čemu, ali sa istim ciljem – da postanu udobno mjesto za porodice, koje iznutra i spolja odišu toplim, vedrim i Dujardin Mews, London / Karakusevic Carson Maccreekstravagantnim elementima.

anorLavington

Future Towers, Pune, India, MVRDV

DRIVELINES, JOHANNESBURG, LOT-EK

SOCIJALNA ZGRADA OD 140 BRODSKIH KONTEJNERA FOTO: DAVE SOUTHWOOD

ARHITEKTONSKA FIRMA SA SJEDIŠTEM U NJUJORKU I NAPULJU, LOT-EK, DIZAJNIRALA JE MODULARNU STAMBENU ZGRADU U JUŽNOJ AFRICI, KORISTEĆI 140 KONTEJNERA ZA UTOVAR. SMJEŠTEN NA TROUGLASTOJ PARCELI U OKRUGU MABONENG U JOHANNESBURGU, PODRUČJU NEDAVNE URBANE TRANSFORMACIJE I OBNOVE.

X5n

LOT-EK je spoljašnjost zgrade zamislio kao bilbord na kome dva odvojena volumena, naslagani kontejneri zatvaraju zajedničko dvorište. Komercijalni prostori su pozicionirani uz ulicu prema jugu, a ostatak prizemlja, kao i šest spratova iznad, namijenjeni su za stanovanje.

Smješteni u istorijskom, kulturnom i ekonomski složenom okrugu Maboneng u centru Johannesburga, Drivelines je najveći razvoj brodskih kontejnera u Južnoj Africi, gdje postaje popularna stambena alternativa zbog svojih pristupačnih i održivih svojstava.

Zgrada nudi jedinstveni smještajni prostor za iznajmljivanje, dok slavi ljepotu postojećih objekata i svakodnevne aktivnosti kroz pažljivo osmišljen dizajn.

Izgrađen od strane južnoafričke kompanije Propertuiti i dizajniran od strane njujorške arhitektonske firme LOT-EK, projekat veličine 75 000 kvadratnih metara smješten je na putu Albertina Sisulu, istaknutoj spojnici koja pove-

STANOVANJE Komercijalni prostori su pozicionirani uz ulicu prema jugu, a ostatak prizemlja, kao i šest spratova iznad, namijenjeni su za stanovanje.

zuje istočni i zapadni region. Tokom poslednje decenije Maboneng je postao kulturna i turistička destinacija, sa kreativnim čvorištima Arts on Main i Main Street Life u središtu različitih kulturnih, maloprodajnih, zabavnih, malih komercijalnih ponuda i rezidencijalnih ponuda sa srednjim prihodima.

Jonathan Liebmann, osnivač Propertuiti i vizionar koji stoji iza razvoja okruga Maboneng, objašnjava: „Četiri godine nakon što smo započeli rad u Mabonengu, odlučili smo se fokusirati na pružanje povoljnog stambenog smještaja u iščekivanju potražnje na tržištu. U Mabonengu, prosječna kirija je bila približno 330 dolara mjesečno, ali predviđamo da će se taj iznos sma-

X4n Y8 Y7

X3n

Y6 Y5

X2n

X1n

Y4 Y3 Y2 Y1

X5s

X4s

X3s

X2s

X1s

ALBERTINA SISULU ROAD 0

GROUND FLOOR PLAN

njiti na oko 230 dolara tokom narednih nekoliko godina.”

Lokalitet, ranije dom malene automehaničarske radnje pod nazivom Drivelines, igra presudnu ulogu u razvoju Maboneng-a, jer se prostire na sjevernoj graničnoj oblasti izvan prometne ulice Albertina Sisulu. “Primarni informator dizajna bio je neobičan trouglasti oblik lokacije, s dvorištem na glavnoj saobraćajnici”, kaže direktor LOT-EK-a Giuseppe Lignano. “To je ve-

5

10

20

KOMUKACIJE Projektovanje prema dimenzijama kontejnera pružilo je neočekivane mogućnosti za uključivanje komunikacionih prostora. Velika širina prolaza između jedinica i dvorišta stvorila je hibridne prelazne poluprivatne prostore, a spajanje dvije ruke zgrade sadrži stepenice i lift na mjestu koje pruža uske uokvirene poglede i mjesto za neformalne sastanke za stanovnike.

onog sklopa od šest kontejnera, sa središnjim jezgrom za kupatila i prozora koji se otvaraju ulijevo i udesno, omogućavajući dijagonalno podešavanje, kontejneri diktiraju vrlo jednostavne i efikasne rezove u valovitim zidovima.

Projektovanje prema dimenzijama ARHITEKTA: LOT-EK — Ada Tolla, Giuseppe Lignano, vodeći; Sara Valente, projektni arhitekta ARHITEKTA SARADNIK: Anita du Plessis INŽENJERI: Asakheni, Silman (structural); VBK Engineering Systems, Abbink Consulting (m/e/p) KONSULTANT: SevenBar Consulting GLAVNI UGOVARAČ: Tri-Star KLIJENT: Propertuity VELIČINA: 75,000 m2 TROŠKOVI: Nepoznato ZAVRŠETAK: Novembar 2017

oma jaka lokacija, a imali smo priliku da stvorimo pozadinu za Maboneng koja će funkcionisati kao bilbord za prilaze istoku i zapadu.”

Kako studio, LOT-EK prihvata održiv pristup izgradnji, sa širokim portfoliom širom svijeta, fokusiranim na ponovnu upotrebu kontejnera i drugih industrijskih objekata. Zbog toga se Liebmann obratio osnivačima LOT-EK-a Lignano i Ada Tolla. „Kako smo započeli rad na dizajnu, odmah smo razmišljali o kombinovanju stambene komponente sa nečim kolektivnijim“, napominje Tolla. „Osjećali smo da Drivelines mogu doprinijeti okolnoj zajednici kroz maloprodajnu komponentu na nivou tla, koja formira natkriveni prilaz sa klupama duž prometne ivice ulice i pruža prag koji povezuje zgradu sa gradom. Taj osjećaj kolektivnog prostora mogao bi se dalje prenijeti tako što će se obje ruke 82

zglobno spojiti kao odgovor na trouglasti oblik lokacije kako bi se stvorio unutrašnji dvorišni prostor. “ LOT-EK je bio motivisan kvalitetom svjetlosti i prostora i idejom tišine protiv buke saobraćajnog puta, otvaranja jedinica ka unutrašnjem dvorištu, kao i ograničenjima koja proizilaze iz korišćenja kontejnera. „Željeli smo da se suprotstavimo uskošću kontejnera, da stvorimo šire i nježnije prostore za stambenu upotrebu“, kaže Tolla. To su postigli dizajniranjem dvije stambene jedinice - veličine od 400 do 500 kvadratnih stopa - od jednog pravouga-

SKULPTURE Čak su i male skulpture u dvorištu proslavljeni ostaci sa proreza na prozorima.

kontejnera pružilo je neočekivane mogućnosti za uključivanje komunikacionih prostora. Velika širina prolaza između jedinica i dvorišta stvorila je hibridne prelazne poluprivatne prostore, a spajanje dvije ruke zgrade sadrži stepenice i lift na mjestu koje pruža uske uokvirene poglede i mjesto za neformalne sastanke za stanovnike.

Kao prva za južnoafričko tržište, zgrada

nije prošla bez svojih izazova. Lokalne kompanije koje su isporučivale kontejnere nijesu imale kapacitet da transformišu kontejnere prije isporuke, „tako da smo odlučili da kontejnere napravimo na licu mjesta. To ranije nismo radili “, kaže Lignano. “Bio je to težak proces, ali svi su se okupili da rade s puno ponosa, strasti i posvećenosti.”

Proces gradnje imao je svoju efikasnost”, dodaje Tolla. „Rukovanjem metalnim radovima na licu mjesta, mnogo odsječenog materijala može se ponovo koristiti za ojačanje. Čak su i male skulpture u dvorištu proslavljeni ostaci sa proreza na prozorima. Takođe smo odlučili da ne bojimo fasade, već da spremimo kontejnere iste boje za svaki dio i dozvolimo da se izrazi sirovost upotrebljenih predmeta. “ LOT-EK je sarađivao sa lokalnim arhitektonskim profesionalcima Anitom du Plessis i Korine Kruger. „Jedan od naših najvećih izazova bilo je dobijanje odobrenja od vatrogasne službe Grada Johannesburga“, kaže du Plessis.

“Morali smo da dokažemo da je to racionalna alternativa dizajnu u stambenoj zgradi u kojoj se vrši kuvanje i pokazati da smo adekvatno zaštitili sve konstrukcione čelične elemente u kontejnerima.” „Južna Afrika ima veoma važno mjesto u svijetu sa sociopolitičke perspektive“,

kaže Lignano. „Kao redovni posjetioci Johannesburga, posmatrali smo evoluciju Maboneng-a i veoma smo ponosni na ovaj projekat kao prisustvo u susjedstvu. Iako je prvobitna namjera bila da se obezbijede prostori za mlade ljude koji rade u gradu, mi smo bili zadovoljni kada smo vidjeli da su studiji dovoljno fleksibilni da mogu primiti raznolike stanare svih starosnih grupa

uključujući mlade porodice i penzionere.“ Za Liebmann, zgrada je nadmašila očekivanja, kako u pogledu estetike, tako i izgradnje. Svojom neobičnom konstrukcijskom metodologijom, Drivelines odaje počast industrijskoj prirodi Jeppestovn-a i, kroz mješovitu upotrebu i ulični interfejs, uspješno se ugrađuje u gradsku zajednicu.

83

DUJARDIN MEWS, LONDON / KARAKUSEVIC CARSON MACCREANORLAVINGTON

POVRATAK TRA DICIONALNOM BRITANSKOM STANOVANJU

FOTO: JIM STEPHENSON

DUJARDIN MEWS-A JE BEZ PRESEDANA USPJEH ZA LOKALNU VLAST I REZULTAT JE AMBICIOZNOG I KOHEZIVNOG KLIJENTA I DIZAJNERSKOG TIMA. PROJEKAT SE NALAZIO NA LISTI TOP 10 ZGRADA U 2017.

GODINI U GUARDIAN-U I THE TIMES-U. ARHITEKTE SU OSVOJILE NACIONALNU NAGRADU RIBA ZA 2017.

I NAGRADU ZA GRAĐANSKO POVJERENJE 2018.

84

Britanski arhitekti su dizajnirali alternative visokom porastu gradnje socijalnih zgrada, poslednjih godina koje često prihvataju oblik dvorišne zgrade visoke gustoće ili bloka srednjeg uspona.

Dujardin Mews je drugačiji. Dizajnirani od strane arhitekata Karakusevica Carsona sa MaccreanorLavington, to je punokrvni povratak ideji tradicionalne ulice sa kućama u nizu. Ali za razliku od nekih drugih dešavanja u Velikoj Britaniji, posebno u ruralnim sredinama, to nije tradicionalni stil.

Projekat je izgrađen na pravougaonom zemljištu u blizini akademije Oasis i širem dvoetažnom prigradskom naselju.

Visokokvalitetno kućište je raspoređeno na dvije terase, uspostavljajući propusnost kroz mjesto i oslanja se na važne pješačke veze između sjevera i juga.

38 kuća je kombinacija kuća od 1,2,3 i 4 spavaće sobe, uključujući dvostruke stanove sa ulaznim vratima okrenutim ka ulici kako bi se podstakla aktivnost, prirodni nadzor i stvorile mogućnosti susreta susjeda. Šema je rezultat saradnje dvije arhitektonske prakse; Karakusevic Carson arhitekti i MaccreanorLavington, čiji arhitekti stvaraju raznolikost po cijeloj lokaciji. Zapadna terasa sastoji se od dvoetažnih kuća, sa 3 sprata i miksom porodičnih kuća, mezoneta i apartmana. Istočnu terasu čine pretežno trospratne porodične kuće sa južnom stambenom zgradom.

Okrenuti su ka jugu, stvarajući raspored gdje nijedna dnevna soba ne gleda na susjednu školu. Dizajn gradskih

kuća koji sadrži krovne i jednospratne krovove stvara zglobni i raznovrstan profil ulice koji omogućava da dnevna svjetlos da preplavi ulicu.

Upotreba visokokvalitetnih materijala i detalja u obliku teksturirane opeke u kombinaciji s biserno kompozitnim prozorima i odgovarajućim metalnim proizvodima stvara sofisticiranu paletu koja crpi inspiraciju iz tipične londonske

ARHITEKTA: Karakusevic Carson Architects SARADNICI: MaccreanorLavington INŽENJERI: Peter Brett Associates; Designbrook UGOVARAČ: Durkan KLIJENT: Borough of Enfield, LONDON SIZE: 39,200 square feet TROŠKOVI: $9.9 million ZAVRŠETAK: Septembar 2017

ulice. Zglobna opeka postavljena na kućama sa zapadne strane dizajnirana je tako da stvori jak utisak izbliza. Novi javni prostori stvaraju uređen put kroz ulice i područja za društvene aktivnosti.

Ulica sjever-jug nalazi se u siromašnom industrijskom i postindustrijskom kvartu u krajnjem sjevernom londonskom okrugu Enfield. Neposredno na sjever od Dujardin Mews nalazi se Alma Estate, veliki projekat socijalnog stanovanja iz 60-ih godina prošlog vijeka koji je prvobitno predstavljao mješavinu visokih kula i nižih zgrada.

Na tom mjestu je sagrađena velika nova škola, koja je na njenoj zapadnoj ivici ostavila samo usku traku za stanovanje. Kratki opis konkurentskih arhitekata predvidio je jedinstven niz

86

kuća okrenut školi. Ali škola je jasno stavila do znanja da ne želi da je ijedan projekat grada prati. U zajedničkom podnošenju, pobjednički arhitekti su predlagali umjesto toga dvostranu ulicu, postignuvši to rotiranjem kuće na istočnoj strani za 90 stepeni, što je rezultiralo plitkim trospratnim kućama sa širokim frontovima. Umjesto stražnjih bašta punih dimenzija predviđena je terasa na drugom spratu u bočnom dvorištu, zajedno sa malenim, zatvorenim dvorištem u prizemlju.

Ovaj jednostavan potez omogućio je pravilnu dvostranu ulicu, u kojoj ima dovoljno prostora za put, trotoare, zasađene pejzažne površine i parking na ulici, kao i garaže, a sve u rasporedu zajedničkih površina pod nazivom “zona kuće“ namijenjen pješacima u holandskom stilu. Automobili se prirodno sporo kreću i normalno je da se šeta sredinom ulice. “Mews” je tradicionalno bila uska sporedna ulica sa malim kućama. Ovdje su, međutim, unutrašnje dimenzije impresivne: kada ulazite, ove se kuće osjećaju prostrano sa puno dnevnog svjetla uprkos ograničenim prozorima sa školske strane.

Dnevne sobe su dvostruke visine, dižući se do krovnih vrata.

Kuća konvencionalnijeg stila sa baštama zauzima zapadnu stranu ulice, dok ono što se na prvi pogled čini kao jedinstveni blok na sjevernom kraju grada, pri čemu je svaki od dvojice arhitekata projektovao polovinu. Južni dio koji je projektovao MacCrantorLa- Dujardin Mews Bacton Regeneration Dujardin Mews Phase 1 vington su kuće; dok sjeverni dio koji Exploded Axonometric View Courtyard Apartment with Maisonette Above 1:200@ A4

je projektovao studio Karakusevic Carson, su stanovi sa dvorištem. Sa zadnje strane su veoma različite. Slično tome, MaccreanorLavington je projektovao kuće sa zapadne strane ulice i južnog završnog bloka, dok je Karakusevic Carson takođe projektovao istočni red i djeluje kao izvršni arhitekta cijelog projekta. „Stvaramo karakteristične četvrti sa stvarnim karakterom. Za Dujardin Mews, kolaboracija je dovela do ulice sa raznim frontovima i tipovima stanovanja koji odgovaraju okolnom kontekstu.”

U idealnom slučaju, Dujardin Mews bi samo započeo rješenje ili merdevinu takvih ulica, ali trenutno je pomalo teško usred preuređenja koje se održavaju oko nje. Možda predviđajući, arhitekti su dizajnirali ulicu koja izgleda potpuno samosvjesno i komšijski.

NTS@ A4

0

1

5m

87

FUTURE TOWERS, PUNE, INDIA, MVRDV

VERTIKALNI GRAD KORISTEĆI STRATEGIJE IZ EVROPE I INDIJE, MVRDV JE DIZAJNIRAO FUTURE TOWERS KAKO BI PROJEKTOVAO ŠIROK SPEKTAR KUĆA ZA KUPCE U GRADU PUNE U ZAPADNOJ INDIJI KOJI SE BRZO RAZVIJA. HRABRI FORMALNI POTEZI PROJEKTA - RASPOREĐIVANJE KRILA OD 17, 20 I 30 SPRATOVA OKO ŠESTOUGAONIH DVORIŠTA I PROBIJANJE RAZNIH VELIČINA PRAZNINA PO FASADAMA - PROIZLAZE IZ DIZAJNERSKOG DNK BIROA SA SJEDIŠTEM U AMSTERDAMU, A NJIHOVA KOMBINACIJA DJELOVA SLIJEDI HOLANDSKI MODEL STAMBENE RAZNOLIKOSTI. ALI USKA ŠIRINA KRILA I ODREĐENI RASPORED 1.068 APARTMANA PRIHVATAJU LOKALNE PREFERENCE. REZULTAT JE INTRIGANTAN HIBRID KOJI SE ISTIČE U PROGRESIVNOM RAZVOJU OD 400 HEKTARA. Foto: © Ossip van Duivenbode

88

Smješten 90 kilometara jugoistočno od Mumbaja, Pune, je iskoristio koncentraciju visokoobrazovnih ustanova i svoju ulogu lidera u indijskom automobilskom sektoru proizvodnje da bi postao tehnološki centar koji privlači mlade stručnjake iz cijele zemlje. Njegova nadmorska visina od 1800 metara i upravljačka veličina od 3,4 miliona ljudi čine je udobnijom alternativom u odnosu na velike gradove u zemlji. Ali, kao i u ostatku Indije, vlada nije uspjela izgraditi modernu infrastrukturu potrebnu za ubrzani porast dolaska novih ljudi. Tako je 2005. država Maharashtra, koja uključuje Pune, usvojila zakone kojima je podstakla privatne programere da grade takozvane “gradove” od najmanje 100 hektara. U zamjenu za porezne olakšice i prava na razvoj, kompanije moraju izgraditi svu struju, vodu, i kanalizacijsku infrastrukturu, kao i ceste, škole i bolnice potrebne stanovnicima.

2007. Postavljen na poljoprivrednim površinama, grad je danas dom za više od 10.000 ljudi, većinom koji žive u visokim zgradama, ali neki u vilama za jednu porodicu. Trgovački centar, vatrogasna stanica, pošta, kancelarija, dvije osnovne škole, srednja škola, neoklasična klupska kuća s kupolastom rotundom, dva vještačka jezera, središnji zeleni prostor od 26 hektara, amfiteatar na izlazu i četiri centra zajednice rasprostranjeni su oko objekata.

Gradska korporacija Amanora Park Town sa sjedištem u Puneu započela je gradnju Amanora Park Towna

Optička kabla i digitalno upravljana infrastruktura pružaju sofisticiranu komunikacijsku i upravljačku mrežu,

PODIJELJENI STANOVI Tornjevi su sastavljeni od devet krila, visoki čak 30 spratova, oko četiri jezgra kako bi se maksimizovali obodi i omogućila povećana prirodna ventilacija za više od 1000 stanova. Veliki izbjeglički prostori, visoki od jedne do tri etaže, isklesani su s pročelja kako bi postali definišući elementi zgrade.

dok sistemi za recikliranje nerazgradivog otpada i prikupljanje otpadnih voda čine ekološki održivijim od većine gradova u svijetu.

Jacob van Rijs, direktor MVRDV-a zadužen za Future Towers, uvjerio je klijenta da u projekat svoje kompanije kombinuje stambene jedinice za stanove s niskim, srednjim i gornjim primanjima te ih integrira u devet različitih zgrada.

MVRDV je pobijedio na konkursu, na kojem je učestvovala poznata hongkonška kompanija P&T, koja je dizajnirala druge stambene zgrade u

89

PODIJELJENI STANOVI MVRDV nije dizajnirao stanove, ali je stvorio fleksibilan sistem koji omogućava programeru da mijenja veličinu jedinica koje se prodaju, zavisno od potražnje tržišta. Svaki sprat može sadržati kombinaciju studio i jednosobnih, dvo-, tro- i četvorosobnih stanova, a najveći su obično na kraju svakog krila, gdje imaju velike terase na nagnutoj strani zgrade.

parku Amanora, i nekoliko indijskih kancelarija. Poziv je uslijedio nakon što je van Rijs održao predavanja u Indiji i MVRDV je napravio preliminarne sheme za druge projekte u Indiji koji nisu izgrađeni.

Na zahtjev klijenta da stvori “vertikalni grad” koji bi bio “arhitektonsko čudo”, MVRDV je razvio shemu nadahnutu pejzažnim formacijama s “vrhovima i dolinama, kanjonima i uvalama, grotlima i pećinama”, kaže van Rijs. U sje-

90

vernoj Evropi većina stambenih zgrada ima kompaktne otiske za smanjenje površine perimetra i potrebu za izolacijom. Ali u vrućim klimatskim uslovima Indije, arhitekti obično maksimalno povećavaju obod da bi povećali prirodnu ventilaciju. Čak i u Amanora Parku, koji ima moderne generatore energije za klimatizaciju, kupci očekuju prostorije sa prirodnom ventilacijom. Kao rezultat toga, on i njegov tim dizajnirali su Future Towers kao traku od devet krila širine 60 metara s apartmanima na

obje strane središnjeg hodnika.

Konstrukcije betonskog okvira okružene su dvorištima, koja su definisana djelimično izraženom šestougaonom mrežom. MVRDV je koristio samo četiri vertikalna cirkulacijska jezgra, od kojih je svako opsluživalo tri krila i djelovalo je kao veza koja je spajala različite dijelove projekta. Umjesto da okruže jezgra, arhitekti su ih otvorili za svjetlost i zrak.

Suočeni s indijskim građevinskim pra-

vilima koji zahtijevaju utočište gdje se ljudi mogu okupljati u slučaju požara ili neke druge nezgode, MVRDV je ove prostore - pod nazivom “lopatice” pretvorio u definišuće elemente. Različite visine od jedne do tri nivoa, djeluju kao prostorije na otvorenom za različite aktivnosti (joga, mini golf i druženje) i različiti tip stanovnika (djeca, tinejdžeri i ljubitelji sporta). MVRDV nije kontrolisao freske na zidovima koji su obavijali ove prostore, ali je odabrao boje.

Na nivou tla, MVRDV je presjekao trapezoidne praznine u kojima se krila spajaju s jezgrima, dopuštajući stanovnicima (i vatrogasnim vozilima) da se kreću od dvorišta okrenutih prema ulici do središnjeg zelenila. Obojeni u živopisne boje poput tirkizne i mango, služe kao velika, zasjenjena mjesta u kojima će se okupljati kad pada kiša ili kada je sunce prejako. Kompleks sjedi na dvoetažnom postolju, s parkingom pod svim krilima i maloprodajom okrenutom najaktivnijim pješačkim područjima.

MVRDV nije dizajnirao stanove, ali je stvorio fleksibilan sistem koji omogućava programeru da mijenja veličinu jedinica koje se prodaju, zavisno od

potražnje tržišta. Svaki sprat može sadržati kombinaciju studio i jednosobnih, dvo-, tro- i četvorosobnih stanova, a najveći su obično na kraju svakog krila, gdje imaju velike terase na nagnutoj strani zgrade. Svaka jedinica dobija spoljnji prostor - bilo balkon ili terasu.

Kao što je to uobičajeno u Indiji, kupatila i kuhinje prekrivaju zračne osovine koje sadrže vodovodne kanale.

Kretanje po raznim jezgrima i dugim hodnicima u tako velikom kompleksu može biti naporno za posjetioce. No

arhitekti su lukavo smjestili otvore duž hodnika kako bi unijeli dnevnu svjetlost i smanjili razlike.

Future towers, sa svojim karakterističnim profilom i probijenim fasadama, postaju vizuelna orijentacija unutar parka Amanora. Kao što je važno, s mladim profesionalcima koji žive rame uz rame sa mnogobrojnim porodicama i stanovnicima s nižim primanjima, one služe i kao laboratorija društvene raznolikosti.

TRADICIONALNA ARHITEKTURA NA PODRUČJU OPŠTINA BERANE, PETNJICA, ANDRIJEVICA, PLAV I GUSINJE

TRADICIONALNA ARHITEKTURA

TEKST: TAMARA NOVAKOVIĆ

CRNOGORSKOG POLIMLJA

Tradicionalna arhitektura na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje predstavlja značajan segment kulturne baštine. Narodno neimarstvo i narodna arhitektura su se spontano razvijali pod uticajem uslova sredine, a ti uslovi su najjasniji u arhitekturi koju je gradio sam narod prema prilikama u kojima je živio. Sve faze tokom gradnje narodnih graditelja, počev od funkcionalnog koncepta, oblikovanja, estetike i konstrukcije bile su podređene strogoj logici, tako da su za cilj imale jednostavno i praktično rješenje, koje je u ravnoteži sa prirodom.

92

Glavne karakteristike reljefa ove oblasti čine složena geološka građa, tektonski predisponirana dolina Lima, manje doline koje se sa njima spajaju, planine koje gravitiraju i morfološki oblici različite veličine i karakteristika.

Upravo zato je stanovništvo ovog dijela Crne Gore imalo na raspolaganju vrlo povoljne prirodne uslove, specifičnu konfiguraciju terena, zaklonjenost od jačih vjetrova, mnoštvo strana prisojnog položaja, gustu hidrografsku mrežu, rudno bogatstvo, šumovitost, obilje vlage, prostrane planinske pašnjake, dobru povezanost puteva, kao i osobena vazdušna strujanja i čist vazduh. Najveći uticaj na vrstu građevinskog materijala imali su upravo ovi prirodni uslovi.

Kamen i drvo su bili jedini materijali koji su su mogli naći u neposrednom okruženju, zato su se isključivo koristili za gradnju. Još jedna karakteristika zajednička svim kućama ovog i sličnog podneblja je krov velikog nagiba kako bi se objekti i stanovništvo štitili od sniježnih oluja.

- kule.

I na katunima je osnovna podjela izvršena u odnosu na formu i materijal od kog su kolibe građene, i to na: dubiroge, kolibe od pletera, kolibe od drveta i kolibe od kamena.

PRIMJER Kuća u Savinom Boru, fotografija iz Zbirke fotografija Polimskog muzeja u Beranama, br. 648

objekat uklopio u ovaj karakteristični pejzaž. Nažalost, vrlo mali broj objekata je sačuvan u svom izvornom stanju, veći dio je porušen, nije odolio zubu vremena, dok je određeni broj objekata ne baš najsrećnije rekonstruisan čime je i sama arhitektura izgubila svoju draž.

Ono što bi trebalo da bude pozitivna praksa u budućnosti je maksimalno iskorišćenje ogromnog potencijala za seoski turizam. Postoji značajan broj objekata koji bi se mogao rekonstruisati po uzoru na tradicionalnu gradnju. Tako rekonstruisani objekti, kao i smislena savremena izgradnja bi mogli biti u funkciji ugostiteljstva i turizma, da bi se, kako strancima, tako i novim generacijama iz naše zemlje i okruženja, približio duh starih vremena i nekog možda boljeg i možda ljepšeg, svakako manje tehnološkog života u kom je čovječanstvo zaboravilo na prave potrebe ljudi, izgubivši se u svijetu hiperprodukcije i pohlepe.

BRVNARE Upravo su u zavisnosti od materijala od kog su građene kuće u selima podijeljene na par osnovnih tipova: - dubirozi, - brvnare (prizemne i nad izbom), - čatmare, - kamene kuće (različitih formi),

Osim kratkog arhitektonskog pregleda tipova kuća koji su karakterisali područje opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje, pokušaćemo da vam damo i smjernice za rekonstrukciju i očuvanje ovih objekata, kao i pozitivne primjere kako bi se savremeni

Brvnara je obično objekat četvorougaone osnove, češće pravougaonog oblika, sa zidovima od brvana položenih vodoravno jedno na drugo.

Brvno je, u stvari, pritesano deblje i pravo stablo drveta. Riječ brvno potiče od praslovenskog brv što znači balvan,

PRIMJER Kuća u Dobrodolama kod Berana, fotografija iz Zbirke fotografija Polimskog muzeja u Beranama, br. 2229

su od horizontalnih brvana sa vezom na usjek. Krovna konstrukcija je drvena, a krov četvorovodan, većeg nagiba. Vrata su obično postavljena na užoj strani kuće, kao što je to slučaj sa pomoćnim objektima. Prozori su malih dimenzija, širine 40-60cm, a visine 55-65cm.

BRVNARE NAD IZBOM

greda, daska.

Najstariji tip brvnare je bila prizemna sa visokim četvorovodnim krovom, prvobitno od slame, a kasnije od šindre (krovni pokrivač od cijepanih jelovih ili hrastovih dasaka kojima se pokrivaju kuće). U pitanju je bila jedna prostorija u kojoj se odvijao sav život u kući. Brvnara se vremenom razvijala i po horizontali, i po vertikali, tako da su se u terenu u nagibu formirale brvnare nad izbom, sa

djelimično ukopanim prizemljem, zidanim od kamena i spratom od brvana, a kasnije i cijelim prizemljem.

94

PRIZEMNE BRVNARE Danas se rijetko nalazi sačuvan najjednostavniji tip prizemne brvnare.

Rijetki primjeri koji su odoljeli zubu vremena se najčešće ne koriste i obično su u pitanju pomoćni objekti u sklopu imanja. Ovaj tip brvnare ima izduženu, pravougaonu osnovu i samo jednu etažu – prizemlje sa tavanskim pros-

torom. Orjentisane su tako da dužom stranom prate nagib terena. Mogu biti sa jednom ili dvije prostorije. Građene

Razvijeni oblik brvnare je brvnara nad izbom koja se gradi na padini, kako bi se na najbolji način iskoristio teren.

Donji dio koji je građen od kamena i djelimično je ukopan u teren se naziva izba. Iznad izbe je sprat – glavni stambeni dio koji je građen od brvana i koji se kod najjednostavnijeg oblika brvnare sastoji od dvije prostorije – „kuće“ u kojoj je ognjište i „sobe“. Često je površina izbe manja u odnosu na površinu sprata brvnare, tako da „glavna“ prostorija u kući leži na zemlji, dok je soba nad izbom. Najjednostavniji oblici brvnara koje imaju sprat sa samo dvije prostorije su izdužene pravougaone osnove.

Na brvnari je izvorno bilo uvijek dvoje vrata, na oba bočna zida.

Razvojem se osnova brvnare proširuje, i dodaju joj se još par prostorija od kojih je obavezna bila još jedna manja soba ili klijet/ćiler. Osnova takve brvnare je približna kvadratu. Još jedna od karakteristika razvijenog tipa brvnare je drveni trijem, koji u zavisnosti od nagiba terena može biti i sa stepeništem.

Trijem može biti u okviru osnovnog volumena kuće, tj. ispod krova ili dodat kao aneks.

Sprat brvnare je građen od horizontalno postavljenih brvana – podnica spojenih na uglu „na usjek“ ili „sjek“. Između brvana se zbog izolacije postavljala mahovina. U slučaju kada brvnara ima više prostorija, pregradni zidovi se isto prave od brvana, i vezuju se sa brvnima na fasadi kao i na uglu – na usjek. Tako da je ta veza između pregradnih zidova i fasade vidljiva na fasadi.

Zidovi izbe su građeni od kamena sa krečnim ili zemljanim malterom. Zid koji je ukopan je jednostruki, dok su bočni i prednji dvostruki.

Ima često slučajeva i da se na spratu zadnji dio kuće, koji je direktno nad

zemljom tj. uz padinu, gradi od kamena, dok je ostatak koji je nad izbom od brvana. Uz dvoje vrata na bočnim zidovima, na brvnari se nalaze i prozori, najveći broj na prednjoj fasadi.

Krov na brvnarama je uvijek četvorovodan i relativno visok zbog padavina. Pošto je osnova brvnare pravougaona, krov je po pravilu sa sljemenom.

Nagib krovne ravni se kreće od 45 do 60 stepeni. Krovne ravni uvijek izlaze van ravni zida i formiraju pliće strehe.

Krovna konstrukcija, kao i međuspratna konstrukcija, su drvene.

Krovna konstrukcija je jednostavna, sa parovima rogova koji su pričvršćeni na gredu vjenčanicu, i povezani u sljemenu.

Preko rogova se Pokrivač od šindre je noviji u odnosu na pokrivač od slame, ali je od početka XX vijeka postao zastupljeniji na brvnarama.

PREPORUKE ZA ZAŠTITU/ ODRŽAVANJE I RESTAURACIJU

PRIMJER Primjer moderne brvnare, 3.

ATELIER 111 - Cottage near a pond

postavljaju horizontalne letve kao podloga za krovni pokrivač.

Krovni pokrivač na brvnarama je mogao biri od slame i to od vrševine (ovršene ražane slame) ili mlaćevine (slama mlaćena na rukovedi) ili od šindre.

Za sačuvane primjere vrijedne tradicionalne arhitekture na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje preporuke za zaštitu/ održavanje i restauraciju se zasnivaju na međunarodnim principima i praksama zaštite kulturne baštine. Preporuke mogu da posluže kao osnovne smjernice, posebno za održavanje objekata tradicionalne arhitekture, dok je za restauratorske radove neophodno konsultovati stručnjake.

Brvnare su građene od horizontalno postavljenih brvana – podnica koje leže jedna na drugu, bilo da su oblice, poluoblice, pritesane grede četvrtastog presjeka ili talpe pravougaonog oblika.

Za brvnare je karakteristična veza brvana na uglovima, koja se zasijecaju, najčešće po ¼ visine odozdo i odozgo, i 95

da se pravac vlakana umetnutog dijela poklapa sa pravcem vlakana okolne originalne građe.

Propadanje ili strukturalno oštećenje zahvata samo jedan dio drvenog elementa. Na primjer, vrata mogu biti trula samo u donjem dijelu, koji je pod većim uticajem vlage, dok ostali djelovi mogu biti savršeno zdravi. U tom slučaju, ponekad je dovoljno odsjeći i popraviti dio koji je oštećen ili istrulio, zadržavajući veći dio originalnog elementa.

PREPORUKE ZA NOVU GRADNJU

PRIMJER Primjer moderne brvnare, Robin Falck - Nolla Cabin

prepuštaju jedno preko drugog gradeći tako vezu „na usijek“ ili na „sjek“. Sem kod veze na usijek, kod vrata i prozora, gdje se pojavljuju vertikalni stupci, javlja se veza na unizu.

Preporuke: Prilikom restauracije brvnare važno je sačuvati sve autentične elemente

i sklopove, kao i zadržati što više originalne drvene građe. Obzirom da je ta građa najčešće bila od jelovog drveta ili smrče, potrebno je koristiti istu vrstu drveta i uvijek nastojati izvršiti popravku drvenih elemenata (greda, prozora, vrata,...) umjesto njihove zamjene.

Najbolje je odrediti vrstu drveta od koje je napravljen dio koji zahtjeva popravku, i koristiti istu vrstu za nove djelove. Kad god je moguće, za popravku treba koristiti staru građu približno iste starosti, uzetu sa nekog odbačenog starog dijela, ili novu ali dobro osušenu. Kod popravki koje na bilo koji način obuhvataju ugrađivanje i spajanje novih djelova sa originalnim drvenim djelovima, važno je

Rukovodeći se smjernicama tradicionalne arhitekture „nove“ brvnare projektovati u savremenoj interpretaciji.

Za prizemnu brvnaru preporučljiva je osnova okvirnih dimenzija 4 (5) m x 6 (7) m, spratnosti prizemlje + galerija.

Kod brvnara nad izbom preporučljiva je osnova pravougaonog oblika okvirnih dimenzija 5 (6) m x 8 (9) m, spratnosti prizemlje + sprat + krov/galerija.

Krov četvorovodni, nagiba 45 – 60 stepeni sa završnom obradom drvo.

Ove prostore moguće je koristiti za stanovanje, povremeno korišćenje, izdavanje / turizam i privredne i poslovne aktivnosti.

PRIMJER Primjer moderne brvnare, Reiulf Ramstad Architects - Micro Cluster Cabins

Ovaj tekst je štampan u okviru projekta “Očuvanje kulturnih pejzaža Crne Gore i Albanije”, kog u Crnoj Gori sprovode Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu Komove i Prokletije. Projekat je finansiran kroz prekogranični program Crna Gora – Albanija od strane EU, a ko-finansiran od Ministarstva javne uprave Crne Gore.

Stavovi izraženi u ovom tekstu isključiva su odgovornost Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije i ne odražavaju nužno stavove donatora

96

97

TRADICIONALNA ARHITEKTURA NA PODRUČJU OPŠTINA BERANE, PETNJICA, ANDRIJEVICA, PLAV I GUSINJE

KAMENE KUĆE Na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje sem tipičnih kuća koje su građene prije svega od drveta i koje su bile najzastupljenije, javljaju se i kuće od kamena.

Kameni blokovi kojim su zidane kuće su vezani malterom. Manji dio kamenih kuća ovog podneblja je prizeman, dok su kuće na sprat puno zastupljenije. Kao poseban tip kamenih kuća javljaju se i kule, koje imaju specifičnu formu sa po tri etaže i koje su, uz spambenu, imale i odbrambenu funkciju.

PRIMJER Kuća Đurovića na Polici, fotografija iz Zbirke fotografija Polimskog muzeja u Beranama, br. 998 98

PRIZEMNE KAMENE KUĆE Prizemne kuće zidane od kamena nijesu bile čest tip na području sjeveroističnog dijela Crne Gore, ali se ipak srijeću. One su zidane sredinom XX vijeka, ali moguće i ranije. Izgrađene su od kamena u malteru, imaju izduženu pravougaonu osnovu, sa vratima postavljenim najčešće na sredini podužnog zida i prozorima na glavnoj fasadi. Imale su strm, četvorovodni krov i bile su pokrivene ili slamom ili šindrom.

Najzastupljeniji i najkarakterističniji tip kamenih kuča koje nalazimo na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje su kuće zidane od kamena približno kvadratne osnove, sa dvije etaže, prizemljem i spratom, i četvorovodnim krovom sa sljemenom.

To su kuće čija je gradnja očigledno intenzivirana polovinom XX vijeka, najviše poslije Drugog svjetskog rata, a koje su danas najdominantniji tip tradicionalnih kuća.

Glavni stambeni dio kuće je na spratu, na kom se nalaze kuhinja i soba.

Prizemlje najčešće nije stambeno, već se koristilo kao staja za stoku ili kao ostava. Kuća ima dvoje vrata, jedna na prizemlju, a druga na spratu, koja su uvijek postavljena sa duže strane kuće.

Kamene kuće su se zidale kako na ravnom terenu tako i na terenu u nagibu. Kod kuća koje su bile postavljene na terenu u nagibu, sa dužom stranom koj aprati taj nagib glavni ulaz na sprat je bio orjentisan sa zadnje strane, dok se na prizemlje ulazilo sa prednje strane kuće. Kod kuća koje su se gradile na relativno ravnom terenu obavezno je drveno spoljašnje stepenište koje vodi do vrata na spratu. Ovo stepenište često ima i mali trijem i pokriveno je jednovodnim krovom predstavlja karakterističan element kamenih kuća.

Kamene kuće su, kao i sve ostale tradicionalne kuće, imale drvene međuspratne tavanice i drvenu krovnu konstrukciju. Krovni pokrivač je izvorno najčešće bio šindra, ali je bilo i kuća koje su pokrivane crijepom. One koje su izvorno bile pokrivene šindrom imale su strmiji krov, dok je krov kod kuća pokrivenih crijepom plići.

Osnove kamenih kuća su skoro uvijek približne kvadratu, a dimenzije se najčešće kreću oko 8,0 x 9,0-9,5 m ili 9,0 x 10,0 m. Drveni trijem, koji se dodaje sa

PRIMJER Kuća M. Mališića u Pešcima kod Berana, fotografija iz Zbirke fotografija Polimskog muzeja u Beranama, br. 1212

stepeništem za potrebe ulaza na sprat, može biti različitih širina, najčešće je uži oko 1,2 m , ali može ići i do 2,0 m.

Pragovi prozora i vrata na kamenih kućama su rađeni od drvenih gredica.

Unutrašnja dimenzija otvora prozora se kreće od 60 x 90 cm do 80 x 120 cm.

Drvene gredice su najčešće široke od 8 do 12 cm. Horizontalni pragovi, donji i gornji, su zbog načina konstrukcije prepušteni u odnosu na vertikalne pra99

gove. U nekim slučajevima na prozore se postavljaju drveni kapci. Često su drveni pragovi prozorskih okvira farbani plavom bojom. Kuće su zidane od lokalnog kamena koji je bio dostupan.

Zidake su se krečnim m alterom tj. „varom“ od „klaka“ tj. kreča i pijeska. U nekim slučajevima se koristio i malter od zemlje, ilovače.

Ugaoni blokovi na kućama su uvijek bolje obrađeni, finije klesani, dok su blokovi koji su se koristili za zidno platno nepravilnijeg oblika, različitih veličina i samo priklesani. Na ugaonim blokovima su majstori koji su zidali kuće često uklesavali svoje ili neke druge simbole.

KAMENE KUĆE SA ZATUPLJENIM ZABATOM Kod kamenih kuća koje su približno kvadratne ili pravougaone osnove, javlja se tip kod kog je tavanski prostor iskorišćen. U tom slučaju uži, zabatni zidovi kuće su visočiji od podužnih, iako su zatupljeni, a prozorski otvori su im u ravni tavana. Krov je riješen kao dvovodan ali sa zakošenim tj. zatupljenim dijelom ka zabatu.

Kod ovog tipa kuća, dio zabatnog zida koji formira tavanski prostor može biti zidan isto od kamena, ili od bondruka, tj. pletera ili čatme, pa onda malterisan.

U nekim slučajevima tavanski prostor je naknadno dozidan, pa je tako i krov transformisan od vjerovatno četvorovodnog u dvovodni sa zatupljenim zabatom.

I kod ovog tipa kuća krovovi su bili prvobitno pokriveni šindrom. I danas

nailazimo na rijetke koji su očuvani, dok su u novije vrijeme pokriveni crijepom.

KAMENE KUĆE PRAVOUGA ONE OSNOVE SA DVOVODNIM ILI ČETVOROVODNIM KROVOM Od kamenih kuća na području sjeveroističnog dijela Crne Gore, one sa osnovom koja je približna kvadratu su svakako najzastupljenije. Međutim, u pojedinim zonama Plavsko – gusinjske kotline, javljaju se i kamene kuće sa izduženom pravougaonom osnovom.

Ove kuće su sa dvije etaže, prizemljem i spratom, a krov može biti riješen kao četvorovodni li dvovodni.

Kod kuća izdužene pravougaone osnove, kao i kod onih koje imaju osnovu bližu kvadratu, prizemlje se ne koristi za stanovanje, već kao ostava ili štala, dok

je stambeni dio sa kuhinjom i sobama na spratu. Da bi se obezbijedio ulaz na sprat, s podužne strane kuće se dodaje kao aneks drveno stepenište i trijem. I ulaz u prizemlje se postavlja najčešće sa te iste strane, ispod trijema. I jedna i druga vrata nijesu uvijek centralno postavljena.

Krov je na ovim kućama, kao i na ostalim bio izvorno pokriven šindrom, dok se u novije vrijeme pokriva crijepom ili drugim savremenim materijalima.

PRIMJER Primjerpreporuke nove gradnje Nuno Brandão Costa - House in Melgaço

100

PRIMJER Primjerpreporuke nove gradnje Lily Jencks Studio + Nathanael Dorent Architecture - Ruin Studio

Prozori i vrata kod ovog tipa kuća, posebno onih starijih, bili su očigledno građeni kao na kulama, manjih dimenzija i sa kamenim pragovima. Međutim, kod kuća koje su novije, prave se veći prozori sa drvenim pragovima, kao kod kamenih kuća kvadratne osnove. I oni često mogu biti ofarbani u plavo.

PREPORUKE ZA ZAŠTITU/ ODRŽAVANJE I RESTAURACIJU Za sačuvane primjere vrijedne tradicionalne arhitekture na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje preporuke za zaštitu/ održavanje i restauraciju se zasnivaju na međunarodnim principima i PRIMJER Primjerpreporuke nove gradnje Buchner Bründler Architekten Summer House, Linescio

praksama zaštite kulturne baštine. Preporuke mogu da posluže kao osnovne smjernice, posebno za održavanje objekata tradicionalne arhitekture, dok je za restauratorske radove neophodno konsultovati stručnjake.

ZIDOVI OD KAMENA Zidovi od kamena se nalaze kako na kućama i kulama zidanim u cjelini od kamena, tako i u prizemlju brvnara nad izbom ili čatmara. Zidovi se zidaju uvijek od lokalnog kamena koji je dostupan i sa malterom. Zid ima dva lica i ispunu od sitnijeg kamena.

Malter koji se koristi je uvijek krečni malter ili malter od zemlje, ilovače.

Krečni malter se dobijao od kreča tj. „vara“ ili „klaka“ i pijeska/“pržine“ koji je bio dostupan, često rječni. Koristio se i malter od zemlje, ilovače koji se dobijao od zemlje – „glib“ koji je bio pomiješan sa plijevom.

Preporuke: Veoma je važno prilikom restauracije kuća koje imaju zidove od kamena (na cijeloj kući ili samo u prizemlju) bilo da je u pitanju samo fugovanje, preziđivanje ili dogradnja dijela zida koristiti izvorni malter tj. krečni malter ili zemljani malter. Potrebni je prvo identifikovati koja vrsta maltera se koristila: da li je u pitanju zemljani ili krečni, identifikovati ako je moguće i vrstu pijeska, a zatim pripremiti takav malter. Veoma je bitno kod restauracije kamenih zidova tradicionalnih kuča ne koristiti cementni malter. Cementni malter, sem što vizuelno ne odgovara tradicionalnim strukturama, može imati negativne efekte na konstrukciju.

PREPORUKE ZA NOVU GRADNJU Rukovodeći se smjernicama

tradicionalne arhitekture oblikovati kamene kuće u savremenoj interpretaciji.

Za kamenu kuću kvadratne/pravougaone osnove preporučljiva je osnova okvirnih dimenzija 7 (9) m x 9 (10) m, spratnosti prizemlje + sprat + tavan/ potkrovlje.

Kod kamenih kuća za zatupljenim zabatom preporučljiva je osnova pravougaonog oblika okvirnih dimenzija 8 (9) m x 12 (13) m, dok je za kamenu kuću pravougaonog oblika sa dvovodnim krovom preporučljiva osnova pravougaonog oblika okvirnih dimenzija 5 (6) m x 8 (9) m.

Prihvatljivo je zadržati trijem i spoljašnje stepenište, kao i izbjegavati terase i balkone na spratu. Krov četvorovodni, nagiba 45 – 60 stepeni sa završnom obradom drvo ili metal.

Ove prostore moguće je koristiti za stanovanje, povremeno korišćenje, izdavanje / turizam i privredne i poslovne aktivnosti. Na primjer: prizemlje može biti za poslovanje ili izdavanje, dok gornje etaže mogu biti stambene.

Ovaj tekst je štampan u okviru projekta “Očuvanje kulturnih pejzaža Crne Gore i Albanije”, kog u Crnoj Gori sprovode Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu Komove i Prokletije.

Projekat je finansiran kroz prekogranični program Crna Gora – Albanija od strane EU, a ko-finansiran od Ministarstva javne uprave Crne Gore.

Stavovi izraženi u ovom tekstu isključiva su odgovornost Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije i ne odražavaju nužno stavove donatora

101

ŽENSKO ARHITEKTONSKO DRUŠTVO /IZLOŽBA OSTVARENJA SVOJIH ČLANICA

VIŠESLOJNOST ŽENSKO ARHITEKTONSKO DRUŠTVO ŽAD JE U BEOGRADU 3. DECEMBRA OTVORILO TREĆU IZLOŽBU OSTVARENJA SVOJIH ČLANICA, POD NAZIVOM “VIŠESLOJNOST”, A U CILJU POVEĆANJA VIDLJIVOSTI ŽENA ARHITEKATA, KAO I PREZENTACIJU RAZNOVRSNOSTI RADOVA, ISTRAŽIVANJA, AKTIVNOSTI I PROJEKATA KOJIMA SE BAVE I KOJE STVARAJU ŽENE ARHITEKTE.

Učesnici: Ana Konstrakta Đurić, pjevačica i kantautorka; Ašok Murti, stilista; Tatjana Kuburović, Superheronina cura fina; Danijela Stanković, KOOZMETIK; Danica Stupar, BIZlife Magazin; Sonja Radović Jelovac, naučna istraživačica/integritivni rezilijentni dizajn; Moderatorka: Anja Milić

Izloženo je oko sedamdeset radova članica iz Srbije i Crne gore, u različitim stvaralačkim kategorijama. Na otvaranju izložbe su govorili Prof. dr Eva Vaništa Lazarević, predsjednica ŽADa; Snežana Ristić, Radio Beograd 2; Lidia Vujičić, UN Women; Akademik Branislav Mitrović.

Tom prilikom uručena je i povelja za životni doprinos eminentnoj enterijeristkinji i arhitektkici Radmili Milosavljević.

Otvaranjem je moderirala Anja Ivana Milić, predsjednica skupštine ŽAD, a za muzički program bile su zadužene Katarina Vukoman i Ana Konstrakta Đurić, muzičarke - arhitekte.

U okviru 3. godišnje izložbe Ženskog arhitektonskog društva ŽAD održana je tribina sa temom VIŠESLOJNOST – ARHITEKTE U KREATIVNIM DISCIPLINAMA, na kojoj su govorili: Ana 102

Konstrakta Đurić, pjevačica i kantautorka, Ašok Murti, stilista, dr Sonja Radović Jelovac, naučni istrazivač /integrativni rezilijentni dizajn, Tatjana Kuburović, Superheroina cura fina, Daniela Stanković, osnivač KOOZMETIK, Danica Stupar, izvršna direktorica BIZLife Magazin.

Razgovor je moderirala: Anja Milić, koosnivačica ŽADa i osnivačica kompanije Arhi.pro Istražujući kretanja u karijerama arhitekata, a koji su izašli iz originalne opcije struke da budu projektanti, i krenuli putem drugih kreativnih industrija poput primjenjenih umjetnosti, mode, grafickog dizajna, marketinga, novinarstva, preduzetništva, mapirani su mnogi primjeri uspješnih podsticajnih karijera.

Cilj panela je bio da se utvrdi na

Moderatorka: Anja Milić, Ašok Murti, stilists

različitim primjerima da je arhitektura kao obrazovanje dobra baza za različite kreativne opcije u odabiru životne profesije, ali i da arhitektura nije održiva bez poštovanja eko sistema, te je multidisciplinarni pristup budućnost novih istraživanja u struci.

Govornici su potvrditi benefite koje imaju u takvoj sinergiji profesija i pozitivne efekte u svom višeslojnom radu koji dolaze iz osnove njihovog obrazovanja kao arhitekata.

Pored tribine VIŠESLOJNOST koja je otvorila program šestodnevne izložbe Ženskog arhitektonskog društva, održane su narednih dana i tribine:

Suosnivačica Milena Zindivić, suosnivačica Prof Eva Vanista Lazarević, suosnivačica Maja Lalić, članica Vrsna Stojičić, članica Jovana Simić, suosnivačica Anja Milić, suosnivačica Dr Sonja Radović Jelovac, članica Ksenija Đorđević

ARHITEKTURA AKTIVIZMA Moderatorka: Maja Lalić, ko-osnivačica ŽAD-a i predsjednica Mikser udruženja.

Učestvovali: Mia David, docent na Fakultetu tehničkih nauka iz Novog Sada; dr Iva Čukić, direktorka Instituta za urbane politike; Slobodan Jović, predsjednik Društva arhitekata Novog Sada; Snežana Ristić, urednica kulturne redakcije Radio Beograda o2; Mirjana Utvić, koordinatorka inicijative Škograd.

Petak, 06.12.2019, u 18h, SLOJEVI NASLijEĐA BEOGRADA Moderatorka: dr Jelena Ivanović Vojvodić, osnivačica BINA i studio VIA Učestvovali: Zoran Abadić, 1x2 Studio, Zoran Dmitrović, Kolektiv Arhitekata, Dušica Totić, Remorker arhitekti, Aleksandra Šević, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda

ARHITEKTONSKI DOPRINOSI NEPROFITNOM STANOVANJU U SRBIJI Moderatorka: Dr Žaklina Gligorijević Učestvovali : mr Branislava Žarković,

UČESNICI: ANA KONSTRAKTA ĐURIĆ, PJEVAČICA I KANTAUTORKA; AŠOK MURTI, STILISTA; TATJANA KUBUROVIĆ, SUPERHERONINA CURA FINA; DANIJELA STANKOVIĆ, KOOZMETIK; DANICA STUPAR, BIZLIFE MAGAZIN; SONJA RADOVIĆ JELOVAC, NAUČNA ISTRAŽIVAČICA/INTEGRITIVNI REZILIJENTNI DIZAJN; MODERATORKA: ANJA MILIĆ

Housing centre, Beograd, dr Zlata Vuksanović Macura, Geografski institut „Jovan Cvijić“, Svetlana Ristić, MGSI, Natalija Ristanović, Studio 3A; Pregrag Milutinović, MAPA Arhitekti U okviru programa posebnu pohvalu organizacije je dobila ŽAD DjEČIJA RADIONICA: ARCHIPLAY MALI STVARAOCI Moderatori: ARCHIPLAY, Vesna Stojčić, osnivačica magazina Arhitekton i Aleksandra Tosman Djeca su uživala u otvorenoj igri sa Archi PLAY setovima i razvijala kreativnost.

Akademik Brano Mitrović dodjeljuje povelju ŽAD Radmili Milosavljević za životni doprinos arhitekturi

UNDER /STUDIO SNØHETTA

RESTORAN ISPOD MORA PRIPREMILA: SANDRA VAHTEL

PROSLAVLJENI NORVEŠKI STUDIO SNOHETTA ZAVRŠIO JE DUGOOČEKIVANI PROJEKAT PODVODNOG RESTORANA U U LINDESNESU, U NORVEŠKOJ. SMJEŠTEN NA NAJJUŽNIJOJ TAČKI NORVEŠKE OBALE, GDJE SE SASTAJU MORSKE OLUJE SA SJEVERA I JUGA, PROJEKAT JE SMJEŠTEN NA JEDINSTVENOM UŠĆU. DIZAJNIRAN KAO POTOPLJENI PERISKOP KOJI UKUPNO ZAUZIMA OKO 450 KVADRATNIH METARA. ULAZ U OBJEKAT IZDIGNUT JE IZNAD POVRŠINE MORA, A NJEGOV ZADNJI DIO SILAZI U DUBINU MORA ODAKLE SE KROZ VELIKI PANORAMSKI PROZOR PRUŽA FANTASTIČAN POGLED NA PODVODNI ŽIVOT.

© ANDRÉ MARTINSEN

104

Under je priča o kontrastima; kontrast između pejzaža i mora; iznad i ispod.

Projekat podvlači osjetljivu ekološku ravnotežu između kopna i mora i skreće našu pažnju na održive modele odgovorne potrošnje. Usredsređujući se na suživot kopna i mora, Under predlaže novi način razumijevanja našeg odnosa prema okolini - iznad površine, pod vodom i uporedo sa životom mora.

“Under je prirodno napredovanje našeg eksperimentiranja sa granicama”, kaže osnivač i arhitekta Snøhetta, Kjetil

Trædal Thorsen. „Kao nova orijentacija južne Norveške, Under predlaže neočekivane kombinacije zamjenica i prijedloga i izaziva ono što određuje fizički položaj osobe u njenom okruženju.

U ovom objektu se možete naći pod vodom, preko morskog dna, između kopna i mora. To će vam ponuditi nove perspektive i načine gledanja na svijet, i izvan i ispod vodene linije.“ Arhitekte su koristilie motiv periskopa.

Najveći izazov bio je kreirati prostor u kojem će se ljudi osjećati sigurno i nimalo klaustrofobično. Svi materijali

© IVAR KVAAL

© IVAR KVAAL

© INGER MARIE GRINI/BO BEDRE NORGE

106

su prirodni, a kompletan izgled restorana proizišao je iz ekoloških zahtjeva, konstrukcije koja mora funkcionisati kao veliki prirodni morski greben.

Fasada je obrađena tako da se na nju nasele školjke i alge. Dok bude zatvoren za goste, služiće kao okeanografski istraživački centar.

Lindesnes je poznata po intenzivnim vremenskim uslovima koji se mogu mijenjati iz smirene u olujne, nekoliko puta dnevno. Bogat enterijer stvara toplu, ugodnu atmosferu u restoranu.

Kao metafora za putovanje spuštanja sa kopna u more, tekstilno presvučene plafonske ploče referenciraju boje zalaska sunca koji se spuštaju u okean, prateći nečiji prolaz niz stepenice. Suptilna elegancija fino ispletenih plafonskih ploča daje spokojni ambijent objektu.

U restoranu se svake večeri nalazi 3540 gostiju u trpezariji zaštićenoj betonskim zidovima debljine pola metra. Na morskom dnu, pet metara ispod nivoa mora, nalazi se panoramski pogled objekta. Jedanaest metara širok i 3,4 metra visok vodoravni prozor pruža

ARHITEKTE SU KORISTILE MOTIV PERISKOPA. NAJVEĆI IZAZOV BIO JE KREIRATI PROSTOR U KOJEMU ĆE SE LJUDI OSJEĆATI SIGURNO I NIMALO KLAUSTROFOBIČNO. SVI MATERIJALI SU PRIRODNI, A KOMPLETAN IZGLED RESTORANA PROIZIŠAO JE IZ EKOLOŠKIH ZAHTJEVA, KONSTRUKCIJE KOJA MORA FUNKCIONISATI KAO VELIKI PRIRODNI MORSKI GREBEN. FASADA JE OBRAĐENA TAKO DA SE NA NJU NASELE ŠKOLJKE I ALGE. DOK BUDE ZATVOREN ZA GOSTE, SLUŽIT ĆE KAO OKEANOGRAFSKI ISTRAŽIVAČKI CENTAR.

vizuelnu kapiju prema moru i povezuje goste s divljinom spolja.

Jednako važan dio projekta je i omogućavanje istraživanja morskog biodiverziteta. U restoranu se nalaze interdisciplinarni istraživački timovi koji proučavaju biologiju mora i ponašanje riba, putem kamera i drugih alata za mjerenje koji su instalirani na i izvan fasade restorana. Cilj istraživača je da dokumentuju populaciju, ponašanje i

© IVAR KVAAL

raznolikost vrsta koje žive oko restorana, kamerama i posmatranjem uživo.

Istraživanje se odnosi na prikupljanje podataka koji se mogu programirati u alate za mašinsko učenje koji redovno prate dinamiku populacije ključnih morskih vrsta, stvarajući tako nove mogućnosti za poboljšanje službenog upravljanja morskim resursima.

NAČIN GRADNJE OBJEKTA

Under je sagrađen na barži kao školjka od betonske cijevi dvadesetak metara od mjesta. Prozori su instalirani prije potapanja. Tokom potapanja konstrukcija je lebdjela samostalno i bila je osjetljivo pomjerena do krajnjeg mjesta posebnom dizalicom i nosa„ZA VRIJEME POTAPANJA, KONSTRUKCIJA JE LEBDJELA SAMOSTALNO I DELIKATNO JE PREMJEŠTENA NA KRAJNJE MJESTO ODVOJENOM DIZALICOM I NOSAČIMA “. „OVO JE BILA NAJRIZIČNIJA FAZA, ALI NA SREĆU JE PROŠLO DOBRO!“

čem. Nakon što je potopljen, građevinski radovi su završeni, a zgrada je bila pričvršćena betonskom pločom koja je bila povezana sa podnožjem. Sa svojim debelim betonskim zidovima konstrukcija je izgrađena tako da podnosi pritisak i udarce robusnih morskih uslova.

Kako bi se osiguralo pravilno spajanje s vijcima na betonskoj ploči, građevinski tim je strukturu napunio vodom da bi je potonuo. Poslije osiguravajući da se svi vijci potpuno zategnu, voda se ispustila, omogućujući unutrašnje radove.

Under je dizajniran sa osjetljivim razmatranjem svog geografskog konteksta i vodenih susjeda. Uglađeni, prostrani oblik građevine zatvoren je u betonsku školjku sa grubom površinom koja poziva dagnje da se priklone.

Vremenom, kako se zajednica mekušaca zadebljava, potopljeni monolit postaje vještački greben.

Sofisticirani sistem osvjetljenja pažljivo minimizira odbojnost panoramskog prozora i maksimizira pogled na morski život izvan restorana. Na plafonskim pločama je postavljeno

© INGER MARIE GRINI/BO BEDRE NORGE

380 lampi sa LED svjetlima. Svjetlost može biti lako prilagođena da odgovori na različite svjetlosne uslove unutar i izvan objekta. Morsko dno napolju je osvjetljeno vještačkim osvjetljenjem tokom mračnih sati, kako bi privukli ribu. Važan fokus pri izboru materijala bio je variranje vrsta materijala i završnih obrada u skladu sa njihovom upotrebom i smještajem u restoran.

Rustične drvene obloge karakterišu ulazni prostor i zadnji dio restorana, evoluirajući u sve rafiniranije obrade prilikom prilaska srcu objekta; trpezariji. U uskoj saradnji sa Hamranom, lokalnom stolarskom radionicom zidovi, krov i pod su obloženi lokalnim norveškim hrastom. Pored toga, serija namještaja dizajnirana je isključivo za restoran, sa stolicom kao centralnim artefaktom. Koišćenjem tradicionalnih zanatskih metoda, serija namještaja predstavlja filozofiju projekta u cjelini.

BETONSKA STRUKTURA RESTORANA OTVORENA JE ŠIROKIM PANORAMSKIM PROZOROM DIZAJNIRANIM TAKO DA ZGRADU PRAKTIČKI PRETVARA U DIO LOKALNOG PODVODNOG PEJSAŽA. DUGAČAK 13 METARA, PET METARA POD MOREM, RESTORAN PRIMA STOTINJAK GOSTIJU. DEBELI ZIDOVI I POSEBNA KONSTRUKCIJA OMOGUĆAVAJU NORMALAN RAD RESTORANA U NAJRAZLIČITIJIM VREMENSKIM UVJETIMA. 108

© IVAR KVAAL

Zanimljivo je da se u restoran pristupa neobrađenim ulazom od hrastovine koja se nastavlja unutar zgrade gdje postaje očigledno da uglađena obrada drveta stoji u kontrastu s njenim eksterijerom. Ovo cijelom projektu daje poseban šmek, a gostima pomaže da se osjećaju prijatno u poznatom ambijentu. Restoran ima tri nivoa, uključujući foaje i garderobu, šampanj bar i glavnu salu na donjem spratu. Svaku od ovih cjelina povezuju ogromne hrastove stepenice. Centralna tačka restorana je panoramski prozor od akrilnog stakla, koji se može vidjeti sa svakog nivoa unutar zgrade.

Paleta boja restorana slijedi logiku različitih priča o izgradnji. Dok bar šampanjca karakterišu boje nadahnute obalnom zonom, a njegove prigušene boje izazivaju talog školjki, stijena i pijeska, trpezarija je potopljena u

tamnije plave i zelene boje inspirisane morskim dnom, morskom travom i dubokim morem. Topli hrast enterijera restorana kontrastira sa grubom betonskom školjkom, stvarajući intimnu atmosferu. Materijali su izabrani ne samo zbog svojih estetskih kvaliteta, već i zbog svojih održivih karakteristika i sposobnosti stvaranja dobre unutrašnje klime. Upotrijebljena je napredna tehnologija pumpi, koja koristi stabilne temperature morskog dna za grijanje i hlađenje zgrade tokom cijele godine.

Kroz svoju arhitekturu, meni i misiju informisanja javnosti o biološkoj raznolikosti mora, Under će pružiti podvodno iskustvo nadahnjujući osjećaj strahopoštovanja i uživanja, aktivirajući sva čula - i fizička i intelektualna. Dramatičan iznutra i spolja, bez obzira na vremenske prilike, Under podsjeća na kita koji se odmara na stjenovitoj obali.

RIJEKA AIRE/ŽENEVA/ŠVAJCARSKA

REANIMACIJA JEDNE RIJEKE REGENERACIJA RIJEKA I RIJEČNIH OBALA KOJE SU U PROŠLOSTI DEVASTIRANE BETONIRANJEM NJIHOVIH KORITA, NIJE NOVA ZAMISAO. IAKO JE PRAKSA BETONIRANJA REČNIH OBALA, NA ŽALOST, KOD NAS JOŠ UVIJEK ZASTUPLJENA, NEKE DRŽAVE SU JAKO ZAINTERESOVANE DA PROBLEME, ILI MOŽDA BOLJE IZAZOVE, PONOVNOG STRUKTUIRANJA, USMJERAVANJA RIJEČNIH TOKOVA RIJEŠE NA DALEKO INOVATIVNIJI NAČIN, KOJI OBEZBJEĐUJE EKOLOŠKU POTPORU KAO I VEĆU STABILNOST EKOSISTEMA KOME PRIPADA. JER, RIJEKA U BETONSKOM KORITU JE MRTVA RIJEKA, NJEN UTICAJ NA OKOLNE EKOSISTEME, STANIŠTA I PREDIO UOPŠTE, OSIM VIZUELNOG UTICAJA KOJIM SE VRLO ČESTO NE MOŽE DIČITI, NE POSTOJI ILI JE ZANEMARLJIV.

110

Na početku intervencije, i nakon godinu dana- dio rijeke koji je izvučen iz korita i dio rijeke u izmjenjenom koritu ©Superpositions

©Superpositions

NAPISALA: Danica Mihaljević Davidović, diplomirani inženjer pejzažne arhitekture Pejzažni arhitekta u Studiju Synthesis i CAU, centar za arhitekturu i urbanizam, Podgorica

Rijeka Aire u ženevskom kantonu, kanalisana je još u 19. veku. Prethodno meandrirajući kroz agrarne predjele, njeno je korito betonirano, usmjereno pravolinijski, i više od sto godina egzistirala je tako. Na otvorenom konkursu za revitalizaciju i renaturalizaciju rijeke, 2001. godine, pobeđuje rješenje koje je ponudilo interesantan spoj vraćanja rijeke u prethodno stanje i intervencija koje neće anulirati stogodišnje bivstvovanje betonskog korita, koje ju je definisalo tako dugo (Group Superpositions, Ženeva). Upravo ovo uvažavanje istorije ljudskog djelovanja, pa makar ono bilo i negativno, i jeste to što je ovo rješenje izdvojilo od drugih. Rješenje nije samo izbrisalo betonsko korito kao da ono nikada nije postojalo, već je ono upravo iskorišćeno kao platforma na kojoj se, uz prostorne intervencije, nudi jedan novi sadržaj, nova filosofija suživota čovjeka sa prirodom, koja će unaprijediti ovaj prostor, privući posjetioce, napraviti od njega atrakciju. Time je prikazana i evolucija jednog pejzaža, koji se stalno preliva iz jedne forme u

PONUĐENO RJEŠENJE JE INTERESANTNAN SPOJ VRAĆANJA RIJEKE U PREDHODNO STANJE I INTERVENCIJA KOJE NEĆE ANULIRATI STOGODIŠNJE BIVSTVOVANJE BETONSKOG KORITA, KOJE JU JE DEFINISALO TAKO DUGO.

Rijeka počinje da meandrira sama ©Fabio Chironi 111

UPRAVO OVO UVAŽAVANJE ISTORIJE LJUDSKOG DJELOVANJA, PA MAKAR ONO BILO I NEGATIVNO, I JESTE TO ŠTO JE OVO RJEŠENJE IZDVOJILO OD DRUGIH. RJEŠENJE NIJE SAMO IZBRISALO BETONSKO KORITO KAO DA ONO NIKADA NIJE POSTOJALO, VEĆ JE ONO UPRAVO ISKORIŠĆENO KAO PLATFORMA NA KOJOJ SE, UZ PROSTORNE INTERVENCIJE, NUDI JEDAN NOVI SADRŽAJ, NOVA FILOSOFIJA SUŽIVOTA ČOVJEKA SA PRIRODOM, KOJA ĆE UNAPRIJEDITI OVAJ PROSTOR, PRIVUĆI POSJETIOCE, NAPRAVITI OD NJEGA ATRAKCIJU.

drugu. Dio betonskog korita je zadržan, dio je dislociran, formirane su rampe, stepenice i šetne staze, kao i nekoliko rekreativnih punktova uz djelimično kanalisani dio rijeke. Sa druge strane, dio rijeke je pušten da slobodno protiče preko predhodno pripremljene površine. Formiranjem romboidnih

112

Dio rijeke koji je ostao u koritu koje je regenerisano ©Superpositions

struktura od šljunka i zemlje, postavljena je podloga za rijeku da sama meandrira kroz šemu. Na taj način rijeka je samo malo usmjerena ka željenom prostoru, a zatim je prepuštena sama sebi, da svojim meandriranjem kroz stvorenu strukturu ostvari ono što joj je priroda i namijenila- novi pejzaž,

staništa i ekosisteme. U tom smislu, odvija se i dalje konstantna promjena pejzaža, formirajući riječne vrtove, kako su ih nazvali tvorci ovog rješenja.

Kako su sami zaključili, što je striktnija mreža koju su joj kao podlogu postavili, to je slobodniji njen tok, odnosno to je veća sila same rijeke da prokrči

sopstveni put, koji nikada nije isti.

Projekat se realizuje već skoro 20 godina, etapno. Njegovi stvaraoci kažu da su njihova očekivanja prevaziđena, rIJeka ne samo da je oživljela, praveći sama svoj put, već je oživljela i svoju okolinu. Formirane su nove atraktivne rekreativne zone - rijeka više ne protiče nemo kroz uzani betonski kanal, već okuplja ljude, povezujući ih sa njihovom sopstvenom prirodnom okolinom. Ovaj projekat dobitnik je i ovogodišnje nagrade Savjeta Evrope - prestižno priznanje koje se dodeljuje za oblast pejzažne arhitekture jednom u dvije godine.

Suprotstavljajući ova dva sistemafiksnu, konstantnu, betoniranu rijeku koja protiče uvijek istim tokom, i novu-staru, mendrirajuću rijeku sa svojim stalno smjenjujućim pejzažima, tvorci ovog rješenja uspjeli su da spoje prošlost i budućnost, da spoje nespojivo. Inteligentan pristup problemu, koji je rješavan u kontekstu, u vremenu, čine ovaj projekat posebnim. Kontekst u kome nastaju ovakve ideje upravo

je ono što fascinira, razmišljanje baš u tom prostoru, u toj vremenskoj odrednici, koja se posmatra kao trenutak nakon prošlog, a prije budućeg vremena i jeste suština dobrih rješenja.

Prilagođavanje ponuđenom, usvajanje, interakcija, integracija, vizija - sve je to spojeno u ovoj zamisli, koja se nije zadržala samo na interesantnom rješenju, već je kroz skoro dvadesetogodišnje izvođenje dokazala da funkcioniše i u stvarnom svijetu.

KONTEKST U KOME NASTAJU OVAKVE IDEJE UPRAVO JE ONO ŠTO FASCINIRA, RAZMIŠLJANJE BAŠ U TOM PROSTORU, U TOJ VREMENSKOJ ODREDNICI, KOJA SE POSMATRA KAO TRENUTAK NAKON PROŠLOG, A PRIJE BUDUĆEG VREMENA I JESTE SUŠTINA DOBRIH RJEŠENJA. Grafički prikaz evolucije rijeke i obala- od početne linije do razvijene mreže vodenih i kopnenih povšina ©Superpositions

113

MURAL LIGHT 4

U potrebi da iskoračim u jedan drugačiji pristup u oslikavanju murala i dizajnu enterijera nastao je ciklus “Svjetlosni mural”. Ideja murala je da se oslikana svjetlost miješa sa stvarnom nekoliko sati u toku dana, stvarajući višeslojno djelovanje na posmatrača, kao i transformaciju enterijera u igri stvarne i oslikane svjetlosti.

114

AUTOR RADOVA I TEKSTA: Ž- ART MILENA ŽIVKOVIĆ

Najčešći motiv su fluidni izmišljeni prostori najčešće oslikani u perspektivi, a ponekad su polazišta stvarni prostori koji se u procesu slikanja dalje transformišu, ispunjeni meditativnom prazninom i svjetlošću. Mural u tom miješanju oslikane i prirodne svjetlosti dobija hologram utisak, koji počinje i završava se u određeno doba dana u

zavisnosti od godišnjeg doba i vremenskih uslova.

Igra svjetlosti se nastavja sa vještačkim osvetljenjem u manjoj i drugačijoj mjeri. Ovaj ciklus sam započela u Art grupi Žižo murali, dalje nastavila u Ž-Art-u, kako bi se na jednom mjestu našli radovi koji nijesu usko povezani sa tradicionalnim slikarstvom i tehni-

Onda je uslijedilo uvođenje veće količine zelenih biljaka od planiranog, koje doprinose toplijem, uravnoteženom utisku natur-modernizma. Zanimljivo je da je vlasnik stana Ivan sam nastavio koncept murala, tako što je u prostoru namjenski uveo nekoliko osvetljenja, lustere i lampe, koje puštaju trakaste snopove svjetlosti, slične elementima murala. Sa ovakvim osvetljenjem u

kom murala.

Radovi kao što su: “Malo cetinjsko bijenale”, “Land art malog formata”, i “Parče univerzuma”, ulaze dublje u polje savremene umjetnosti, u kojem je važno iskustvo koje se fokusira na ideji, a manje na medij u kome se rad realizuje, navodeći pobliku i klijente na drugačiju reakciju. Sada Ž-Art predstavlja spoj primijenjene i kunceptualne umjetnosti.

Ovim sjedinjavanjem je moguće osvježiti tržište umjetnosti i dizajna, aktivirati pasivan prstup publike i klijenata u jednu sadržajniju interakciju, posebno kroz dio u kojem kroz medije društvenih mreža iznosim opis rada, predstavljanje procesa i faktore inspiracije koji proizilaze prvo iz svakodnevice, zatim iz oblasti nauke, duhovnosti, muzike i filma. Kao logičan slijed ovog procesa od 2018-te pripremam kreativnu radionicu “Disciplina mašte”, u kojoj će biti fokus na metodama bdjenja i artikulacije kreativnosti kod polaznika.

MURAL: LIGHT 4 U ovom tekstu navešću nekoliko zanačajnih faktora koji izdvajaju mural “ LIGHT 4 od ostalih svjetlosnih murala.

Prvi put sam uradila mural sa idejnim rješenjem u kojem je klima dio rada.

Zid sa klimom sam obično izbjegavala, tj nije dolazio u obzir, ali ovaj put u ne-

posrednom dijalogu sa klijentom koji je jako želio mural u svom novom stanu, skoro da je došlo do nagovora. To me podstaklo da ovaj zadatak gledam kao izazov, i tako je klima kao objekat zaista postala sastavni dio murala. U prvoj fazi oslikavanja najzahtjevniji je bilo mjerenje svjetlosnih trouglova i njihovo poklapanje. Zatim neplanirano oslikavanje staklenih zidova u boji, koji proširuju dimenziju prostora stana, ovim se neutralisao izduženi prostor dnevne sobe.

večernjim satima poklapanje oslikane i vještačke svjetlosti se dešava u posebno zanimljivoj dinamici.

Ovim tekstom želim posbeno afirmisati važnost problema kao nove prilike za plodnim eksperimentom, podjednaku važnost dajem značaju povjerenje koje je Ivan imao za izmjene i dopune ovog murala, kao i nepredvidivi eksperimenti koje sam mu često najavljivala. Sve da ne uspije, da prosto ne proradi, i ne poklopi se, al srećom, uspjelo je.

115

STANDARDI ZA POŽARNA ISPITIVANJA – ISPITIVANJE OTPORNOSTI GRAĐEVINSKIH SISTEMA NA POŽAR-

Ovaj članak pruža potrebne podatke o standardima za ispitivanje otpornosti na požar koji se odnose na sposobnost uzorka sistemske konstrukcije da spriječi širenje plamena ili dima u potpuno razvijenom požaru i/ili sposobnost ispitivanog uzorka da održi konstruktivnu stabilnost u požarnim uslovima. Ispitivanje otpornosti građevinskog elementa na požar uključuje određivanje njegovog ponašanja kada se izloži određenim uslovima zagrijevanja i pritiska, obično onima koji simuliraju požar u zatvorenom prostoru, npr. sobi. Otpornost na požar je jedno od nekoliko svojstava konstrukcije ili sistema, pa se zbog toga ne može jednostavno posmatrati kao svojstvo specifičnih materijala koji se koriste u konstrukciji ili sistemu.

Standardi za ispitivanje performansi otpornosti na požar koji se najčešće navode su britanski standardi (BS 476: Delovi od 20 do 24). Evropski standardi (EN 1363 do 1366) postepeno će zamijeniti BS 476, a sadašnji ekvivalenti su navedeni u nastavku. U evropskim standardima (normama), građevinske elemente i konstrukcije treba ispitivati i klasifikovati prema njihovim performansama odvajanja požara i nepropusnosti za dim u skladu sa sistemom u kojem se svojstva označavaju slovom, npr. R, E ili I i indeksom koji pokazuje vrijeme u kome je očuvano svako specifično svojstvo.

AUSTRALIJSKI STANDARDI AS 1530: Deo 4: 2005 - Ispitivanje otpornosti građevinskih elemenata na požar Ovaj standard pridržava se opštih principa i postupaka koji su sadržani u seriji standarda ISO 834 i drugim pratećim dokumentima, ali ih objedinjuje u jednom dokumentu. Standard daje metod za određivanje otpornosti građevinskih elemenata na požar, uključujući zidove, podove, krovove, plafone, stubove, grede, vrata, neizolovane zastakljene elemente, kanale za vazduh, prodore instalacija i protivpožarne klapne. Građevinski propisi Australije (Building Code of Australia BCA) priznaju usklađenost sa propisima kad se relevantni građevinski sistem ispituje u skladu sa ovim standardom.

AS 4072: Deo 1: 2005 - Komponente za zaštitu otvora u razdvajajućem elementu otpornom na požar (Dio 1: Prodori instalacija i konstrukcijski spojevi)

116

U ovom dijelu definisani su zahtijevi za ispitivanje, tumačenje rezultata ispitivanja, kao i za ugradnju sistema za zaptivanje prodora i sistema za zaptivanje konstrukcijskih spojeva u elementima konstrukcije otpornim na požar. Standard se zasniva na ispitivanju standardnih konfiguracija i definiše minimalne uslove za ove sisteme za zaustavljanje požara.

Namijenjen je za dopunu uslova za zaštitu od požara iz propisa BCA i treba da se koristi zajedno sa opisima načina ispitivanja koji su navedeni u AS 1530: Dio 4.

AS 5113 - Ispitivanje širenja požara i klasifikacija spoljnih zidova zgrada Ovdje se daje precizna naznaka požarnih performansi zidnih obloga i zidnih sklopova. Na standard AS 5113 će se pozivati u novoj metodi verifikacije koja će omogućiti industriji da verifikuje požarne performanse spoljašnjih sistema oblaganja u odnosu na relevantne zahtjeve za performanse NCC-a.

BRITANSKI STANDARDI BS 476: Deo 20: 1987 (BS EN 1363: 2012) - Metode za određivanje otpornosti građevinskih elemenata na požar (opšti principi) Ovaj dio opisuje opšte postupke i opremu koja je potrebna za određivanje otpornosti građevinskih elemenata na požar. Trebalo bi da se koristi zajedno sa odgovarajućim dijelom iz grupe standarda BS 476 (delovi od 21 do 24), koji opisuju detaljan postupak za ispitivanje pojedinačnih elemenata konstrukcije.

BS 476: Deo 21: 1987 (BS EN 1365: Djelovi 1 do 4) - Metode za određivanje otpornosti nosećih građevinskih elemenata na požar Ovaj standard opisuje metode za određivanje otpornosti nosećih greda, stubova, podova, ravnih krovova i zidova na požar.

Grede i stubovi se ocjenjuju u pogledu nosivosti, dok se razdvajajući elementi, kao što su podovi, ravni krovovi i zidovi

ocjenjuju u pogledu nosivosti, integriteta i izolativnosti.

BS 476: Dio 22: 1987 (BS EN 1364: Djelovi 1 i 2: 1999) - Metode za određivanje otpornosti nenosećih građevinskih elemenata na požar Ovaj standard opisuje metode za određivanje otpornosti na požar nenosećih pregradnih zidova, vrata, sklopova za zatvaranje, plafonskih membrana i zastakljenih elemenata konstrukcije u pogledu integriteta i, gdje je to potrebno, izolativnosti.

BS 476: Dio 23: 1987 - Metode za određivanje doprinosa komponenti otpornosti na požar konstrukcije Ovaj standard opisuje metode ispitivanja za određivanje doprinosa spuštenih plafona otpornosti na požar čeličnih greda, kao i za određivanje doprinosa ekspandirajućih zaptivki otpornosti na požar drvenih vrata.

BS 476: Dio 24: 1987 (BS EN 1366: Dio 1: 1999) - Metode za određivanje otpornosti ventilacionih kanala na požar Ovaj standard opisuje metode koje se koriste za ispitivanje i mjerenje sposobnosti kanala da spriječi širenje požara iz jednog požarnog sektora u drugi. Rezultati su izraženi prema kriterijumima stabilnosti, integriteta i izolativnosti.

BS 7346-3:1990 (BS EN 121011:2005) - Komponente sistema za kontrolu dima i toplote Ovaj standard opisuje metode za određivanje otpornosti na požar protivdimnih zavesa, ako se ti elementi koriste kao deo sistema za kontrolu dima.

EVROPSKI STANDARDI EN 13501: Dio 2: 2016 - Požarna klasifikacija građevinskih proizvoda i građevinskih elemenata (Dio 2): Klasifikacija na osnovu rezultata ispitivanja otpornosti na požar, isključujući opremu za ventilaciju) Ovaj standard ima za cilj da uskladi postupke za klasifikaciju otpornosti na

požar građevinskih proizvoda i elemenata na osnovu definisanih procedura ispitivanja koristeći podatke o ispitivanjima otpornosti na požar i curenja dima.

EN 1363: Dio 1: 2012 - Ispitivanja otpornosti na požar (Dio 1: Opšti zahtjevi) Ovaj dio uspostavlja opšte principe za određivanje otpornosti na požar različitih elemenata konstrukcije, gdje su aspekti i postupci ispitivanja zajednički za sve specifične metode ispitivanja.

EN 1363: Dio 2: 1999 - Ispitivanja otpornosti na požar (Dio 2: Alternativne i dodatne procedure) Ovaj dio identifikuje specifičan scenario zagrijevanja gdje su standardni uslovi dati u EN 1363: Dio 1 neprikladni zbog drugih dodatnih faktora koje treba razmotriti, poput prirode proizvoda ili sistema, predviđene upotrebe i regulatornih zahteva. Alternativni uslovi uključuju krivu ugljovodoničnog požara, krivu sporog zagrijevanja i krivu spoljašnjeg požara.

EN 1364: Dio 1: 2015 - Ispitivanja otpornosti nenosećih konstrukcija na požar (Dio 1: Zidovi) Svrha ispitivanja jeste da se izmjeri sposobnost reprezentativnih uzoraka nenosećih zidova, sa i bez zastakljenja za unutrašnju i spoljnu konstrukciju, osim za fasadne zidove i zidove sa vratima.

EN 1364: Dio 2: 2018 - Ispitivanja otpornosti nenosećih konstrukcija na požar (Dio 2: Plafoni) Ovo ispitivanje se primjenjuje na plafone koji su spušteni pomoću visilica ili pričvršćeni direktno na noseći ram,

kao i na samonosive plafone. Ispitivanje plafona se izvodi za dvije karakteristične situacije, tj. za djelovanje požara sa donje strane plafona i za djelovanje požara sa gornje strane plafona (kada je požar ograničen u zatvorenoj šupljini).

EN 1364: Dio 3: 2014 - Ispitivanja otpornosti nenosećih konstrukcija na požar (Dio 3: Zid-zavjesa – potpuna konfiguracija, cio sklop) Ovaj metod se primjenjuje na sisteme zid-zavjesa, koji se oslanjaju na podnu(e) ploču(e), projektovane za potrebe obezbjeđenja otpornosti na požar koja je utvrđena u uslovima izloženosti dejstvu unutrašnjeg ili spoljašnjeg požara.

EN 1364: Dio 4: 2014 - Ispitivanja otpornosti nenosećih konstrukcija na požar (Dio 4: Zid-zavjesa – djelimična konfiguracija) Ovaj standard definiše metod za određivanje otpornosti na požar djelova zid-zavesa koji sadrže proizvod ispune bez protivpožarnih karakteristika pri izloženosti dejstvu požara sa unutrašnje ili spoljašnje strane. Ovaj metod ispitivanja uključuje ocjenu koja se odnosi na otpadajuće djelove koji mogu da dovedu do povreda. Standard može da se koristi i za određivanje otpornosti na požar radi proširenja polja primjene djelova sistema zid-zavjesa, koji su prethodno ispitani prema EN 1364: Dio 3.

EN 1365: Dio 1: 2012 - Ispitivanja otpornosti nosećih konstrukcija na požar (Dio 1: Zidovi) Ovim ispitivanjem se mjeri sposobnost reprezentativnog uzorka nosećeg zida da se odupre širenju požara sa jedne strane i da održi svoju nosivost. Ispitivanje je primjenljivo i na unutrašnje i spoljašnje zidove u uslovima izlaganja unutrašnjem ili spoljašnjem požaru.

EN 1365: Dio 2: 2014 - Ispitivanja otpornosti nosećih konstrukcija na požar (Dio 2: Međuspratne i krovne konstrukcije) Ovim dijelom se utvrđuje metod određivanja otpornosti na požar međuspratnih

117

konstrukcija, bez šupljina ili sa neventilisanim šupljinama, krovnih konstrukcija, sa ili bez šupljina (ventilisanih ili neventilisanih), kao i međuspratnih i krovnih konstrukcija koje uključuju zastakljene elemente. Izlaganje požaru je sa donje strane. EN 1365: Dio 3: 1999 - Ispitivanja otpornosti nosećih konstrukcija na požar (Dio 3: Grede) Ovim dijelom se utvrđuje metod određivanja otpornosti greda na požar, koje mogu biti sa ili bez primjenjenih sistema zaštite od požara i sa ili bez šupljina.

Otpornost greda na požar se ocjenjuje prema kriterijumu nosivosti.

EN 1365: Deo 4: 1999 - Ispitivanja otpornosti nosećih konstrukcija na požar (Dio 4: Stubovi) Ovaj dio utvrđuje metod određivanja otpornosti stubova na požar kada su potpuno izloženi požaru sa svih strana.

Otpornost stuba na požar se ocjenjuje prema kriterijumu nosivosti.

EN 1366: Dio 1: 2014 - Ispitivanja otpornosti servisnih instalacija na požar (Dio 1: Ventilacioni kanali) Ovim dijelom se utvrđuje metod za određivanje otpornosti vertikalnih i horizontalnih ventilacionih kanala na požar pri standardnim požarnim uslovima.

Ispitivanjem se određuje otpornost na požar kanala koji su izloženi djelovanju požara sa spoljašnje strane (kanal A) i djelovanju požara sa unutrašnje strane (kanal B). Performanse kanala se ocjenjuju prema kriterijumima integriteta, izolativnosti i curenja dima.

118

EN 1366: Dio 2: 2015 - Ispitivanje otpornosti servisnih instalacija na požar (Dio 2: Klapne otporne na požar) Svrha ovog ispitivanja jeste da se ocijeni sposobnost mehaničkih uređaja kao što su protivpožarne klapne (klapne otporne na požar) da u požarnim uslovima spriječe širenje vatre, dima i gasova iz jednog požarnog sektora u drugi kroz sistem kanala za vazduh koji mogu da prodiru kroz protivpožarne zidove i podove.

Mjerenja temperature i integriteta se izvode na djelovima ispitne konstrukcije.

Nepropusnost sistema protivpožarne

klapne se mjeri mjerenjem direktnog protoka, uz održavanje konstantne razlike pritiska preko zatvorene protivpožarne klapne. Nepropusnost protivpožarne klapne u zatvorenom položaju se mjeri na temperaturi okoline.

EN 1366: Dio 3: 2009 - Ispitivanje otpornosti na požar servisnih instalacija (Dio 3: Zaptivne ispune) Ovaj dio standarda utvrđuje metod ispitivanja kojim se ocjenjuje doprinos sistema za zaptivanje prodora otpornosti na požar razdvajajućih elemenata kada kroz njih prodiru instalacije. Svrha ispitivanja jeste da se ocijene efekti takvog prodora na integritet i izolativnost predmetnog razdvajajućeg elementa, integritet i izolativnost sistema zaptivanja prodora, izolacione karakteristike instalacije (instalacija) koja prodire kroz element i gubitak integriteta instalacije.

EN 1366: Dio 4: 2006+A1:2010 - Ispitivanje otpornosti servisnih instalacija na požar (Dio 4: Trakasti zaptivači) Svrha ovog ispitivanja je da ocijeni efekat trakastog zaptivača na integritet i izolativnost konstrukcije, kao i integritet i izolacione karakteristike trakastog zaptivača. Takođe se ocjenjuje efekat pomjeranja noseće konstrukcije na požarne karakteristike trakastih zaptivača.

EN 1366: Dio 5: 2010 - Ispitivanje otpornosti na požar servisnih instalacija (Dio 5: Servisni kanali i okna) Svrha ovog ispitivanja jeste da se izmjeri sposobnost reprezentativnog horizontalnog servisnog kanala ili vertikalnog servisnog okna, koji prolaze kroz podove ili zidove i zatvaraju cijevi i kablove, da spriječe širenje požara iz jednog požarnog sektora u drugi. Ispitivanjem se utvrđuje ponašanje kanala i okana pri dejstvu požara sa spoljašnje ili unutrašnje strane. Performanse kanala i

okana se ocjenjuju prema kriterijumima integriteta i izolacije.

EN 1366: Dio 6: 2004 - Ispitivanje otpornosti na požar servisnih instalacija (Dio 6: Izdignuti i dvostruki podovi) Ovaj dio standarda određuje metod ispitivanja za reprezentativne uzorke izdignutog ili šupljeg poda kada su izloženi određenom režimu zagrijevanja i opterećenja. Djelovanje požara je unutar plenuma, sa donje strane poda.

Primjenjeno požarno opterećenje može biti prema standardnoj ili redukovanoj (održava se temperatura do 500°C) vremensko-temperaturnoj krivoj. Kriterijumi performansi se ocjenjuju u pogledu izolativnosti, integriteta i nosivosti.

EN 1366: Dio 8: 2004 - Ispitivanje otpornosti na požar servisnih instalacija (Dio 8: Kanali za ekstrakciju dima) Ovaj dio je pripremljen da bi se ocjenilo da li kanali otporni na požar koji su prethodno ispitani prema EN 1366-1 (kanal A i kanal B) na adekvatan način funkcionišu kao kanali za odvođenje dima. Kanali za odimljavanje prelaze u drugi požarni sektor iz požarnog sektora iz kojeg se odvodi dim u slučaju požara, a u uslovima potpuno razvijenog požara.

Ispitivanje je podesno samo za četvorostrane kanale izrađene od negorivih materijala (Klase reakcije na požar A1 i A2). Curenje se mjeri na sobnoj i na povišenim temperaturama.

Kriterijumi performansi koji se ocjenjuju su curenje dima, izolativnost, integritet i mehanička stabilnost.

EN 1366: Dio 9: 2008 - Ispitivanje otpornosti na požar servisnih instalacija (Dio 9: Kanali za ekstrakciju dima iz jednog požarnog sektora) Ovaj dio standarda utvrđuje metod ispitivanja za određivanje otpornosti na požar kanala za odvođenje dima koji

su predviđeni za upotrebu unutar samo jednog požarnog sektora. Kod takvih primjena, sistem za odimljavanje je predviđen za rad do flešovera (obično 600°C). Ovaj metod ispitivanja je podesan samo za kanale izrađene od negorivih materijala (Klase reakcije na požar A1 i A2-s1, d0). Primenjuje se samo na kanale koji imaju četiri strane ili su okruglog presjeka. Ovo ispitivanje je namijenjeno samo za horizontalne kanale za odvođenje dima predviđene samo za jedan požarni sektor. Ovaj metod ispitivanja iz dijela 9 primenjuje se samo na kanale za odimljavanje koji ne prolaze kroz druge požarne sektore. Oni reprezentuju izloženost požaru koji je u fazi razvoja (prije flešovera). Za kanale za odvođenje dima koji prolaze kroz druge požarne sektore treba koristiti metod ispitivanja opisan u EN 1366-8.

EN 1634: Dio 1: 2014+A1:2018 - Ispitivanje otpornosti na požar i propuštanja dima kroz vrata, sklopove za zatvaranje, prozore koji se mogu otvarati i građevinske okove (Dio 1: Ispitivanje otpornosti na požar vrata, sklopova za zatvaranje i prozora koji se mogu otvarati) Ovim dijelom standarda utvrđuje se metod određivanja otpornosti na požar vrata i sklopova za zatvaranje koji su projektovani za ugradnju u otvore vertikalnih razdvajajućih elemenata, uključujući okretna vrata, horizontalna i vertikalna klizna vrata i neizolovane čelične jednoslojne preklopne kapke, odnosno roletne.

Kriterijumi perfomansi koji se ocjenjuju su izolativnost, integritet i zračenje.

MEĐUNARODNI STANDARDI ISO 834: Dio 1: 1999 - Opšti zahtjevi U ovom dijelu se navode opšti principi koji se odnose na opremu, instrumente i procedure kod metoda utvrđivanja otpornosti na požar različitih elemenata konstrukcija kada se podvrgnu uslovima izloženosti standardnom požaru.

ISO 834: Dio 4: 2000 - Posebni zahtjevi za noseće vertikalne razdvajajuće elemente konstrukcija Ovaj dio standarda se primjenjuje na vertikalne noseće elemente za razdvajanje građevinskih konstrukcija kada su izloženi požaru s jedne strane. Performanse otpornosti na požar ispitivanog uzorka koje se ocjenjuju su izolativnost, integritet i nosivost.

ISO 834: Dio 5: 2000 - Posebni zahtjevi za noseće horizontalne razdvajajuće elemente konstrukcija Ovaj dio se primjenjuje na horizontalne noseće razdvajajuće elemente građevinskih konstrukcija kao što su podovi i krovovi, uključujući i noseće elemente koji sadrže grede, kada su izloženi požaru sa

donje strane.

Performanse otpornosti na požar ispitivanog uzorka koje se ocjenjuju su izolativnost, integritet i nosivost.

ISO 834: Dio 6: 2000 - Posebni zahtjevi za grede U ovom dijelu se utvrđuju postupci za određivanje otpornosti na požar greda kada se ispituju samostalno u situaciji kada su dvije vertikalne i donja strana izložene zagrevanju. U suprotnom se moraju reprodukovati odgovarajući uslovi izloženosti požaru. Greda se ocenjuje prema kriterijumu nosivosti.

ISO 834: Dio 7: 2000 - Posebni zahtjevi za stubove Ovaj dio utvrđuje postupke za određivanje otpornosti na požar stubova kada se ispituju samostalno. Stub se ispituje tako što se potpuno izloži požaru sa svih strana, osim kada moraju da se reprodukuju drugi odgovarajući uslovi izloženosti požaru. Stub se ocjenjuje prema kriterijumu nosivosti.

ISO 834: Dio 8: 2000 - Posebni zahtjevi za nenoseće vertikalne razdvajajuće elemente konstrukcija Ovaj dio standarda se primjenjuje na vertikalne razdvajajuće elemente građevinske konstrukcije kada su izloženi požaru s jedne strane. Kriterijumi performansi otpornosti na požar ispitivanog uzorka koji se ocjenjuju su izolativnost i integritet.

ISO 834: Dio 9: 2003 - Posebni zahtjevi za nenoseće plafonske elemente konstrukcija Ovaj dio određuje otpornost na požar plafona koji se ocjenjuje prema kriterijumima izolativnosti i integriteta, kada je plafon izložen zagrijevanju sa donje strane. Metod ispitivanja se može primjeniti na samonosive plafone i konstrukcije spuštenih plafona.

REČNIK OCJENE / PROCJENE U izvještajima o ispitivanju samo se navodi šta je ispitivano i ne pokazuju se odstupanja. Promjene konstrukcije koja je ispitivana prema australijskim, britanskim ili evropskim standardima zahtijevaće ili drugo ispitivanje požara ili tehničku ocjenu.

Ocjena je teorijska studija koju je sproveo nezavisni konsultant za požare i koja dozvoljava neka odstupanja od ispitivane konstrukcije. Priroda i obim svakog odstupanja u velikoj mjeri će zavisiti od veličine i konfiguracije ispitnog uzorka.

Pored toga, mogu se napraviti ocjene koje su specifične za projekat i sprovesti ispitivanja koja su prilagođena specifičnim potrebama građevinskog projekta.

119

VAŠ POTPIS U DVORIŠTU TEKST: KRSTINJA ZEČEVIĆ

FIKUS LIRATA

KUĆNA BILJKA DECENIJE Ukrasne biljke su naša hrana za oko i dušu. Kod nas bude osjećaj lijepog, prijatnog, radosnog i najljepši su primjer da sa njima pokažemo ljubav, pažnju, ljepotu, prijateljstvo, zahvalnost…

Mislim da nema osobe koja ne voli ukrasne biljke. Svaka kuća gaji neko omiljeno cvijeće u enterijeru ili dvorištu. Od velikog broja vrsta neke su posebno omiljene pa ih uvijek prve i nabavljamo da nam krase dom. A prve su prije nekoliko decenija najčešće bili fikusi koji su se lako prilagođavali našoj sredini a mi smo ih prosto obožavali i uzvraćali im ljubav.

120

Fikusi se uzgajaju duži niz godina i naprosto su najpoznatije kućne biljke.

Naglo gajenje je počelo poslije II svijetskog rata. Rod fikusa obuhvata preko 850 vrsta u obliku drveća, žbunova, lijana, epifita. Rastu u tropskim i suptropskim predjelima, srodnici su smokve i svi zahtijevaju slične uslove gajenja. U domovima se najčešće gaji fikus, elastika, fikus Bendžamin, fikus lirata, fikus kao lijana i mnogi drugi. Fikus elastika je imao svoje vrijeme, mada se i sada dosta gaji kao i fikus Bendžamin, a sad

je posebno tražen.

Fikus Lirata - kućna biljka decenije, kome posebno pripada sadašnje vrijeme.

Skoro da nema fotografije enterijera a da nema fikusa Lirate, raskošne ljepote i posebnosti. Često i nije usamljen nego ih ima više, neđe čak prave i pravu malu šumu posebno po hotelskim holovima, restoranima i mnogim drugim mjestima, kao i u našim domovima. Fikus Lirata je nešto manje poznata biljka u odnosu na ostale vrste fikusa mada je vrlo interesantan i zasjenio je svojim izgledom

sve fikuse, palme i druge kućne biljke.

Svojim veličanstvenim oblikom, svaki dom učiniće ispunjenim.

Fikus Lirata potiče iz tropskih šuma Afrike i lako se uklopio u naše prostore, te traje godinama ako se adekvatno njeguje. Možemo reći da nije posebno zahtijevan ali njega je slična ostalim vrstama fikusa odomaćenih kod nas.

U prirodnom staništu naraste i do 12 metara, dok u saksiji postiže visinu od 2-3 metra. U našim uslovima često ga u prirodnom staništu vidimo kao skup više biljaka koje čine pravu neprohodnu šumu.

Sadnja ovog fikusa je prilično poznata.

Zemlja mora biti adekvatna za pravilan uzgoj. To znači da moramo pomiješati treset, kompost, pijesak i baštensku zemlju. Zemlja je u tom odnosu laka, hranljiva, prozračna, sa dovoljno vazduha kako bi svaka žilica uzimala hranjive materije. Dok je mlad treba ga presađivati svake dvije godine a kasnije mnogo ređe.

Kad dostigne određenu visinu ne mora se presađivati već se samo skine gornji dio zemlje i doda se nova plodna zemlja.

Biljke su uvijek presađuju u saksije koje

U PRIRODNOM STANIŠTU NARASTE I DO 12 METARA, DOK U SAKSIJI POSTIŽE VISINU OD 2-3 METRA. U NAŠIM USLOVIMA ČESTO GA U PRIRODNOM STANIŠTU VIDIMO KAO SKUP VIŠE BILJAKA KOJE ČINE PRAVU NEPROHODNU ŠUMU.

121

su samo za 2-3 cm šire od prethodnih.

Fikus Lirata voli vrlo svijetlo mjesto. Potrebna mu je svjetlost od 6-8h. Najviše mu odgovara istočni prozor. Pošto se okreće prema svjetlosti, često ga treba okretati kako bi izgledao lijepo u cjelini.

Da bi se regulisao rast ove biljke često se prilikom presađivanja vrši skraćivanje korijena. To je obično u proljeće kad se fikus Lirata izvadi iz saksije i obradi korijen, skrati se i ponovo posadi. Može se korijen skraćivati i u toku ljeta, a tada možemo skratiti i vrh da bi nastavio grmoliki rast.

Zalivanje se obavlja kad vidimo da je zemlja po površini suva. Ustvari zalivanje zavisi od godišnjeg doba i vlažnosti vazduha. Zahtijeva prskanje listova tokom cijele godine. Ljeti ga uz prskanje zalivamo svaka 3-4 dana mlakom ustajalom vodom. Zimi takođe uz prskanje zalivamo ređe svaka 3-4 dana.

Sa zalivanjem ne smijemo pretjerivati.

Mora biti zaštićen od promaje, hladnoće, previše toplote jer će mu listovi otpadati, posebno zbog previše toplote.

122

FIKUS LIRATA VOLI VRLO SVIJETLO MJESTO. POTREBNA MU JE SVJETLOST OD 6-8H. NAJVIŠE MU ODGOVARA ISTOČNI PROZOR. POŠTO SE OKREĆE PREMA SVJETLOSTI, ČESTO GA TREBA OKRETATI KAKO BI IZGLEDAO LIJEPO U CJELINI.

www.studiosynthesis.me

architecture & design

STUDIO SYNTHESIS

Studio SYNTHESIS architecture&design Hercegovačka 31 81 000 Podgorica, Montenegro www.studiosynthesis.me tel. +382 20 / 665 218 e-mail: info@studiosynthesis.me Company no: 02695049 V.A.T.: 30/31-07165-7 Acc.no.: 510-20271-46

designed by Studio Synthesis architecture&design

Park Ivana Crnojevića u Podgorici

Join us on:

URBAN DESIGN | ECOLOGICAL URBANISM | URBAN REGENERATION LANDSCAPE DESIGN | ARCHITECTURE AND RESEARCH DESIGN | INTERIOR DESIGN