Časopis Prostor Br:55 by Casopisi Prostor i Caffe Montenegro

PROSTOR Broj 55 AVGUST / SEPTEMBAR 2019. cijena 3,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

Tema broja

enterijer

Vjerski objekti Izonet/ Zeleni krovovi

Nadogradnja stare Beogradske zgrade/ DVA PENTHAUSA

Dizajn

Podovi koji oplemenjuju/ Ćilimara

arhitektura Jeanne Gang

Intervju: Dragan Vuković, Green house

VJEROVALI ILI NE, JEDAN POZIV MIJENJA SVE!

Planirate uređenje, adaptaciju ili renoviranje vašeg stambenog ili poslovnog prostora? Potreban Vam je tim iskusnih majstora različitih profila. Tim LUX enterijera, tokom 12 godina poslovanja, uspješno je realizovao uređenje preko 200 stambenih i poslovnih objekata.

Vjerovali ili ne jedan poziv mijenja sve! Planirate uređenje, adaptaciju ili renoviranje stambenog Jednim pozivom dobijate ili poslovnog objekta?

tim majstora koji će stručnim savjetima unaprijediti Vašepoziv ideje i pronaći najDovoljan je jedan bolja rješenja za zahtjeve da Vaši planovikoje budu pred njih postavite. I to sve…BEZ NERVOZE. sprovedeni u djelo.

www.luxenterijeri.me | 067 507 217 Bez nervoze Pripremni radovi | demontaža i rušenje Instalaterski radovi | slaba i jaka struja, vodovod, kanalizacija, klimatizacija Pripremni radovi | demontaža i rušenje Suvomontažni radovi | spušteni plafoni,vodovod, obloge, pregradni zidovi, lukovi… Instalaterski radovi | slaba i jaka struja, kanalizacija, klimatizacija Parketarski radovi | laminati, parketi, mozaci Suvomontažni radovi | spušteni plafoni, obloge, pregradni zidovi, lukovi… Keramičarski radovi | keramika, mermer, dekorativni kamen… Parketarski radovi | laminati, parketi, mozaici Molersko-farbarski | gletovanje, klasični moleraj i tehnike, fasade, tapete Keramičarski radoviradovi | keramika, mermer, dekorativni kamen… Molersko-farbarski radovi | gletovanje, klasični moleraj i tehnike, fasade, tapete

--+382 67 00 22 33 info@sohocity.bar www.sohocity.bar ---

Naslovna strana: Izonet/www.izonet.net

PROSTOR Broj 55 AVGUST / SEPTEMBAR 2019. cijena 3,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

Tema broja

enterijer

Vjerski objekti Izonet/ Zeleni krovovi

Nadogradnja stare Beogradske zgrade/ DVA PENTHAUSA

arhitektura

Dizajn

Podovi koji oplemenjuju/ Ćilimara

Jeanne Gang

Intervju: Dragan Vuković, Green house

IMPRESUM Izdavač: Copy Book House Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Copy Book House Fotografija: Nenad Mandić Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Krstinja Zečević Ana Đurković Sanja Golubović Tamara Rašović Branka Gardašević Saradnici: Bojana Đurović Nina Malović Vladimir Kovač Prof. Aleksandar Radojević Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com Direktorica marketinga Andesilić Maja +382 69 429 375 12

Arhitektura 14

Jeanne Gang – Studio Gang INOVATIVNOST I ORIGINALNOST

Intervju: Dragan Vuković, arhitekta arhitektonskog biroa Green house

Kreativni duh u centaur podgorice

VJERSKI OBJEKTI Hikma Religious-Secular Complex

St. Mary’s Student Chapel

ŠKOLA VJERE

Saya Park Chapel

ZGRADE KOJA GOVORE

VISOKI OLTAR 50

Balkansko arhitektonsko bijenale 2019 Kritičko dekodiranje – Balkanski arhitektonski bijenale 2019

BINA 2019 POZITIVNO/AKTIVNO

Predstavljamo 66

Ćilimara /Podovi koji oplemenjuju

Pastelni pejzaži iz grnčarske peći/ Keramika Šimmpo

Građevina

104 Nova interpretacija arheologije

114 Riječ arhitekte je crtež

110 Malo Cetinjsko Bijenale

Izonet /Zeleni krovovi

Izložba crteža/muzeji kotor

100 Stadion Al Janoub Spoj tradicije i inovacije 50

Tehnomarket uvodi novi panel Larcore A2 na tržište regiona

Tarski gorostas svjetski a naš

Enterijer 54

Studio Synthesis rekonstrukcijom i re-dizajnom do

Nadogradnja stare Beogradske zgrade

kvalitetnog radnog ambijenta

VIJESTI MEĐUNARODNI KONKURS ZA IZRADU IDEJNOG URBANISTIČKOARHITEKTONSKOG RJEŠENJA CENTRALNE PJEŠAČKE ZONE U BANJOJ LUCI

TREĆI MEĐUNARODNI KONGRES: ODRŽIVA ARHITEKTURA – ENERGETSKA EFIKASNOST

Grad Banja Luka raspisao je 17.07.2019. godine međunarodni opšti javni konkurs za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja centralne pješačke zone u Banjoj Luci. Cilj konkursa je da se dobije kvalitetno i funkcionalno rješenje partera centralnog dijela urbanog tkiva Banjaluke. Rješenje treba da stvori pretpostavke za realizaciju prostornih, funkcionalnih i oblikovnih potencijala dijela centra grada, odnosno, formiranje novih javnih prostora, stvaranje ugodne i estetski

Treći međunarodni kongres ODRŽIVA ARHITEKTURA – ENERGETSKA EFIKASNOST sa pratećim predavanjima, izložbama i tribinama održaće se od 4. do 6. oktobra 2019. u renomiranom i atraktivnom prostoru Jugoslovenske kinoteke, u samom centru Beograda. Kongres organizuju Udruženje EKOKULT+, Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu i Magazin za eko arhitekturu i kulturu EKO KUĆA, u saradnji sa Arhitektonskim fakultetom Univerziteta u Zagrebu, Podgorici i Skoplju.

prihvatljive urbane atmosfere kao preduslova za identifikaciju i integraciju stanovnika sa svojim gradom. Konkurs za novi most će biti otvoren do 31. oktobra do 23:59 časova, a za najbolje idejno rješenje predviđena je novčana nagrada u iznosu od 24.000 EUR. Zainteresovani mogu konkursni materijal mogu preuzeti na linku www.banjaluka.rs.ba/konkurs-centralna-gradska-zona (en. banjaluka.rs.ba/city-centre-designbanjaluka2024), na koji će se rad i predavati.

MEĐUNARODNI KONKURS ZA IZRADU IDEJNOG URBANISTIČKOARHITEKTONSKOG RJEŠENJA MOSTA U NASELJU DOLAC U BANJOJ LUCI

Grad Banja Luka je raspisao Međunarodni konkurs za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja mosta u naselju Dolac u Banjoj Luci. Cilj konkursa je da se kroz ocjenu više pristiglih idejnih rješenja iznađe najkvalitetnije rješenje budućeg mosta, uključujući i neposredno urbanističko okruženje. Dodatni cilj konkursa predstavlja dobijanje kvalitetnih koncepata i idejnih rješenja za uređenje i aktiviranje urbane zone u neposrednom okruženju mosta. Namjera gradske administracije je da most uz funkcionalnu vrijednost u povezivanju dvije obale Vrbasa, ima i visoku estetsku vrijednost. Kako bi se dobilo što više kreativnih

i kvalitetnih rješenja za ovaj budući simbol grada, odlučeno je da konkurs bude međunarodnog karaktera tako da mogu učestvovati sva pravna i fizička lica koja ispunjavaju stručne i ostale uslove definisane konkursom bez obzira na teritorijalnu pripadnost. Konkurs za novi most će biti otvoren do 30. septembra do 23:59 časova, a za najbolje idejno rješenje predviđena je novčana nagrada u iznosu od 20.000 EUR. Zainteresovani mogu preuzeti konkursni materijal na linku www. banjaluka.rs.ba/konkurs-most-dolac/, (en.banjaluka.rs.ba/bridge-design-competition-banjaluka2024/)na koji će se rad i predavati.

Predavači na Kongresu su: Thomas Rau / RAU / Holandija Branislav Mitrović / MITARH / Srbija Maria Langarita / LANGARITA – NAVARRO / Španija Peter Pichler / PETER PICHLER ARCHITECTS / Italija Vladimir Djurović / VDLA / Liban Anu Puustinen / AVANTO / Finska Idis Turato / TURATO / Hrvatska Robert Klun / KLUN AMBIENTI / Slovenija Marco Lavit / ATELIER LAVIT / Francuska Bill Dunster / ZED FACTORY / Engleska Karte su u prodaji do popune mjesta. Za studente je omogućena kupovina karata po cijenama za studente. Više informacija na sajtu www.congress-saee.com

JEANNE GANG – STUDIO GANG

INOVATIVNOST I ORIGINALNOST PRIREDILA: TAMARA NOVAKOVIĆ

Svojim nagrađivanim radom, Gang je prepoznata po unapređenju estetskih, ekoloških i tehničkih mogućnosti arhitekture. Zajedno sa Studiom Gang, implementirala je inovativne strategije dizajna za poboljšanje ekološke biološke raznolikosti u gradovima, poput tehnika gradnje sigurnih za ptice i eksperimentalnog prerijskog ekosistema na krovu kancelarije u Čikagu. Međunarodno je poznata po projektantskom procesu koji predviđa odnose između pojedinaca, zajednica i okruženja. Njeno raznoliko djelo obuhvata različite tipologije objekata, šireći se izvan konvencionalnih granica arhitekture, u potrazi i rasponu od razvoja jačih materijala do njegovanja jačih zajednica. Za većinu posmatrača, karijera arhitekte Jeanne Gang mogla bi izgledati čisto podijeljena u dva poglavlja: prije Aqua Towera i poslije. Godine 2009. njen biro Studio Gang završio je projekat nebodera visokog 82 sprata sa raskošnom fasadom nepravilno oblikovanih i prostranih balkona. Uslijedio je niz istaknutih projekata, među kojima je i aktuelna obnova Nacionalnog akvarijuma u Baltimoru i izgradnja Solar Carwe - a, kancelarijskog tornja na Menhetnu, koji je predviđen za sljedeću godinu. „Visoke zgrade obično su domen više komercijalnih kompanija“, izjavila je jednom prilikom Gang, koja je 2011. godine dobila nagradu MacArthur genius. „Projekat Aqua Tower nam je otvorio čitav novi tip građevine“. Kao što je i sama dokazala, Gang i njen tim bili su više nego spremni za veliku ligu. Dok je nagrada MacArthur dramatično podstakla profil studija Gang, priča Jeanne Gang je zapravo kontinuitet, obilježena fasciniranošću urbanim prostorima još od mlade dobi. Odrastala je u gradiću Belvidere u Illinoisu, otišla na Univerzitet Illinois u Urbana-Champai-

gnu, kasnije studirala na ETH-u Cirihu i na Harvardu. Bez obzira na vrstu projekta njen pristup se uvijek svodi na pronalaženje zamišljenih i uzbudljivih rješenja za zahtjevne projekte. Magazin TIME imenovao je Jeanne

Gang za 2019. TIME 100. Osnivač arhitektonskog biroa Studio Gang, ona je jedini arhitekta koji je uvršten na ovogodišnju listu, koja prepoznaje aktivizam, inovativnost i dostignuća najuticajnijih ljudi na svijetu. Ovo pri-

AQUA TOWER JE NAJVIŠA ZGRADA SVIJETA KOJU JE PROJEKTOVALA ŽENA. OBJEKAT MJEŠOVITE NAMJENE, VISINE 262 METRA JE 2009. GODINE NAGRAĐEN PRESTIŽNOM „EMPORIS SKYSCRAPER“ NAGRADOM ZA NEBODER GODINE.

znanje predstavlja još jednu prekretnicu u već istorijskoj godini velikih projekata širom svijeta za Gang. U januaru je najavila svoj prvi projekat u Francuskoj, novi Centar za Univerzitet u Parizu. Prošlog mjeseca je izabrana za glavnog arhitektu novog globalnog terminala i kongresa na međunarodnom aerodromu O’Hare. To će biti najveći projekat do sada, veličine 2,2

miliona kvadratnih metara. Ovo uveliko doprinosi njenom već impresivnom portfoliju kulturnih i javnih objekata širom Amerike, koji uključuju širenje Američkog muzeja prirodne istorije u Njujorku, novi kampus za kalifornijski fakultet umjetnosti u San Francisku i novu ambasadu Sjedinjenih Država u Brazilu. U svom članku, nagrađivana američka glumica i dramatičarka Anna Deavere Smith napisala je: „Za Jeanne, arhitektura nije samo čudesan predmet. To je katalizator promjene. Njeni uglađeni, drveni čamci pomažu u oživljavanju

zagađene rijeke Čikago organskim filtriranjem oticanja. Njen koncept Polis Station ima za cilj da poboljša način na koji civilno komunicira sa policijom, spajajući policijske stanice sa civilnim rekreativnim centrima.“ Svojim nagrađivanim radom, Gang je prepoznata po unapređenju estetskih, ekoloških i tehničkih mogućnosti arhitekture. Trenutno je profesor prakse na Visokoj školi za dizajn na Harvardu, a predavala je i na dizajnerskim studijima o ponovnoj upotrebi betona za zgrade i dizajn socijalne infrastrukture. Zajedno sa Studiom Gang, implemen-

ARCUS CENTER FOR SOCIAL JUSTICE LEADERSHIP je projektovan kao objekat u obliku slova Y, obložen sa drvenim pločama, i nudi organski i fluidni osjećaj koji je karakterističan za projekte biroa Studio Gang. Arcus Center je mnogo više od institucije koja se bavi pravima ljudi - zgrada takođe obuhvata ekološke aspekte i projektovana je da zadovolji LEED Gold standarde.

Effect: Obnavljanje čikaških vodenih puteva, koji predviđa radikalno zeleniju budućnost za rijeku Chicago. Aqua Tower je najviša zgrada svijeta koju je projektovala žena. Objekat mješovite namjene, visine 262 metra je 2009. godine nagrađen prestižnom „Emporis Skyscraper“ nagradom za neboder godine. Eksterijer svakog od 82 sprata ovog nebodera čine različiti talasasti betonski balkoni koji podsjećaju na talase obližnjeg jezera Mičigen. Radisson Blu Aqua Hotel zauzima 18 spratova objekta. Hotel ima 334 sobe i apartmana, restoran, bistro, svečanu salu, konferencijske sale, poslovni centar, saunu, otvoreni i zatvoreni bazen i košarkaški teren u zatvorenom. Kategorizovan je

tirala je inovativne strategije dizajna za poboljšanje ekološke biološke raznolikosti u gradovima, poput tehnika gradnje sigurnih za ptice i eksperimentalnog prerijskog ekosistema na krovu kancelarije u Čikagu. U isto vrijeme, Gang je osporila status quo u profesionalnoj praksi smanjujući jaz u platama različitih polova u svojoj kompaniji i ohrabrujući kolege da slijede isti model. Jeanne Gang je i član Američke akademije nauka i umjetnosti. Međunarodno je poznata po projektantskom procesu koji predviđa odnose između pojedinaca, zajednica i okruženja. Njeno raznoliko djelo obuhvata različite tipologije objekata, šireći se izvan konvencionalnih granica arhitekture, u potrazi i rasponu od razvoja jačih materijala do njegovanja jačih zajednica. Njen pristup je rezultirao najneobičnijom 18

današnjom arhitekturom, uključujući Aqua Tower i Center for Social Justice Leadership. Trenutno radi na velikim projektima širom Amerike i Evrope, uključujući Gilder center for science education and innovation, California College of the Arts. Dobitnica Nacionalne nagrade za dizajn za 2013. godinu (Cooper Hevitt, Smithsonian Design Museum), Jeanne je Architectural Review časopis proglasio za arhitekticu 2016. godine. Godine 2017. odlikovana je Memorijalnom nagradom Luja I. Kana i postala počasni saradnik Kraljevskog arhitektonskog instituta u Kanadi. Široko objavljeno i priznato, njeno djelo je izloženo na Venecijanskom bijenalu arhitekture, Čikaškom arhitektonskom bijenalu, Muzeju moderne umjetnosti i Čikaškom institutu. Ona je autor knjige Reveal, prvog toma o radu i procesu Studio Gang, i Reverse

SOLAR CARVE TOWER (TORANJ ISKLESAN SUNCEM) JE PROJEKAT STUDIA GANG KOJI SE TRENUTNO GRADI U NJUJORKU, A U BLIZINI JE HIGH LINE – A. OVAJ TORANJ NEOBIČNOG DIZAJNA KOJI KLEŠE UGLOVE INAČE KUBOIDNE FORME OBJEKTA PROJEKTOVAN JE DA MINIMIZIRA NEBODER KAO OPSTRUKCIJU DIREKTNOJ SUNČEVOJ SVJETLOSTI NA PUTU KA PARKU HIGH LINE.

sa četiri zvjezdice. Otvoren je 1. novembra 2011. godine. Smješten uz četvrt Loop District u Chicagu, Aqua Tower je zasebna građevina koja se nalazi među uobičajenim,

standardnim staklenim kutijama. Zgrada ima oblik nadahnut Michigan - om i rijekom Chicago, što se jasno očitava na njenoj fasadi. Svaka podna ploča etaže Aqua nebodera je jedinstvena,

što je bilo poprilično komplikovano za izgradnju. Nedosljedne podne ploče su takođe stvorile varijacije u veličinama stambenih jedinica - dok neki ljudi mogu imati balkon do širine od 3,5 m, kod drugih se ograda nalazi na samo nekoliko centimetara od stopala. Izgled balkona ipak služi u svrhu zaštite okoline. Ne samo da daju sjenu na vruće ljetnje sunce, nego i štite zgradu od vjetra – što je jedan od najzahtjevnijih aspekata inženjeringa nebodera. Valovita fasada učinkovito ublažava teške čikaške vjetrove, i to u tolikom obimu da nije potreban prigušivač za stabilizaciju protiv vibracija vjetra. Neboder je zapravo prvobitno bio projektovan kao hotel, ali slabi ekonomski činioci zahtijevali su da se zgrada pretvori u kompleks apartmana. Arcus Center for Social Justice Leadership je projektovan kao objekat u obliku slova Y, obložen sa drvenim pločama, i nudi organski i fluidni osjećaj koji je karakterističan za projekte biroa Studio Gang. Arcus Center je mnogo više od institucije koja se bavi pravima ljudi - zgrada takođe obuhvata ekološke aspekte i projektovana je da zadovolji LEED Gold standarde. Arcus centar je razvijen kao dio inicijative Kalamazo koledža i prostire se na 930 metara kvadratnih. Njegova glavna

NOVI STAMBENI TORANJ U SAN FRANCISKU – MIRA TOWER, POSJEDOVAĆE REITERPRETACIJE KLASIČNIH KIBIC FENSTER PROZORA, SPIRALNO KONFIGURISANIH OKO FASADNOG DIJELA OBJEKTA. PLANIRANA VISINA OVOG OBJEKTA JE 122 METRA, A LOKACIJA OBJEKTA JE ISTOČNI DIO SAN FRANCISKA KOJI IZLAZI NA ZALIV, POZNATIJI KAO EMBARCADERO.

svrha je obrazovanje i promovisanje ljudskih prava i socijalne pravde u okviru zajedničkog obrazovnog prostora. Kako bi podržao ove hvale vrijedne ciljeve, biro Studio Gang je projektovao centar sa nizom otvorenih i neformalnih mjesta za sastanke i vizuelno je otvorio zgradu ka okružujućem kampusu preko tri velika zastakljena zida. Društveno srce objekta i otvorena kuhinja su pozicionirani centralno kako bi se stvorila pogodna dnevna soba koja ujedinjuje tri krila objekta. Moderni dizajn Arcus centra i drveni

eksterijer predstavlja značajnu razliku od viktorijanske arhitekture koja vlada u kampusu. Fasada je napravljena od panjeva bijele kedrovine posječene u sjevernom Mičigenu i postavljeno poprečno korišćenjem prirodne građevinske metode nazvane „cordwood masonry“, tehnike koja je korišćena od strane ranih starosjedilaca. Solar Carve Tower (Toranj isklesan suncem) je projekat Studija Gang koji se trenutno gradi u Njujorku, a u blizini je High Line – a. Ovaj toranj neobičnog dizajna koji kleše uglove inače

kuboidne forme objekta projektovan je da minimizira neboder kao opstrukciju direktnoj sunčevoj svjetlosti na putu ka parku High Line. Parcela na kojoj se nalazi objekat se direktno oslanja na zapadni dio High Line - a, blizu obale rijeke Hadson. Ovo čini High Line posebno osjetljivim na novogradnju na toj lokaciji, gdje će

nove zgrade vjerovatno blokirati kasno, nisko sunce sa zapada. VISTA TOWER JE INSPIRISAN PRIRODNIM FORMACIJAMA KRISTALA KOJI PODSJEĆAJU NA PIRAMIDU BEZ VRHA. SVOJIM TALASASTIM OBLIKOM I BOJOM IZMEĐU ZELENE I PLAVE, FASADA NEBODERA PODSJEĆA NA OBLIŽNJE VODENE POVRŠINE RIJEKE ČIKAGO I JEZERA MIČIGEN.

Studio Gang Architects je uradio veliki broj kompjuterskih analiza kako bi razumio bačenu sjenku od strane nebodera, koja će zavisiti i od vremena i godišnjeg doba. Rezultat je taj da je zgrada, u figurativnom smilu, odsječena teorijskim putanjama sunčeve svjetlosti. Biro Studio Gang opisuje konačnu formu kao „fasada nalik dragulju“ koja, barem prema kompjuterskim renderima, izgleda da ima raznovrsni kvalitet tamo gdje nedostaju uglovi koji su napravili mjesta za ugaone fasade.

Arhitekte opisuju Solar Carve Tower kao „neboder koji poboljšava javni život grada na načine na koji samostalni neboderi ne mogu”. Ono što je osvježavajuće u ovom projektu jeste njegov naglasak na okruženje zgrade koliko i na svoje stanare. U slučajevima gdje su mnoge zgrade projektovane da budu nametljive, ovaj neboder je projektovan da ne bude nametljiv, bar što se svjetlosti tiče. Objekat će sadžati oko 12.914 kvadratnih metara, uključujući i oko 929 kvadratnih metara krovnog vrta, kao i ukupno oko 743 kvadratnih metara površine privatnih terasa koje će postojati na svakom spratu počevši od sedmog. Novi stambeni toranj u San Francisku – Mira Tower, posjedovaće reinterpretacije klasičnih kibic fenster prozora, spiralno konfigurisanih oko fasadnog dijela objekta. Planirana visina ovog objekta je 122 metra, a lokacija objekta je istočni dio San Franciska koji izlazi na zaliv, poznatiji kao Embarcadero. Forma novog stambenog objekta bazirana je na tipičnim prozorima za ovaj grad. Neki od prozora ovog tornja biće prekinuti zastakljenim balkonima, dok će ostali spoljni prostori uključivati dvorište i krovni vidikovac. „Reinterpretiranjem klasičnih zastakljenih balkona San Franciska, naš projekat pojačava i širi dinamičan odnos sa susjedstvom. Uvijajući se sve do vrha tornja, ova zastakljenja stvaraju jedinstvene prostore u svakom stanu i obezbjeđuju svjež vazduh, pogled i količinu svjetlosti koja se mijenja tokom dana.“ Studio Gang projektovao je ovaj toranj specijalno za građevinsku kompaniju Tishman Speyer. Zgrada će uključivati 392 luksuzna stana, u varijacijama sa jednom, dvije i tri spavaće sobe, zajedno sa penthausima. Stanari objekta će imati pristup nizu pogodnosti unutar zgrade. Sadržaji koji će im biti dotsu21

pni su: privatna trpezarija, klub, fitnes centar, dječija igraonica i „stanica za kupanje pasa”. Toranj će imati parking dovoljan za 340 automobila, a uključivaće i stanicu za punjenje električnih vozila, bicikala i 10.000 m2 namijenjenih radnjama u prizemnom nivou, između svih ostalih ustanova.

U blizini vode i centra grada, ovo naselje je počelo rapidno da se razvija odnedavno, dok su neki od posljednjih kompletiranih projekata Salesforce tranzintni centar, koji će na kraju spojiti brojne transportne mreže javnog prevoza. Arhitektonski biro Studio Gang Architects je nedavno predstavio projekat transformacije rashodovane termoelektrane na ugalj u Viskonsinu u čistu, zelenu školu. Beloit college je angažovao Studio Gang kako bi projektovao objekat na parceli između postojećeg kampusa i obale rijeke, a projekat će „transformisati zastarjelu elektranu u vrelo dobre ljudske energije“, kao što je to objasnila osnivačica biroa Jeanne Gang. Objekat će zadržati originalne fasadne obloge elektrane, a dodaće se izotermalni omotač koji će obezbijediti grijanje - kanalisanje kinetičke energije iz obližnje rijeke kroz cijevi unutar zidova kako bi se održala temperatura zgrade u konstantnoj, prijatnoj temperaturi tokom cijele godine. Ova metamorfoza može nesumljivo inspirisati druge arhitekte i zajednice da krenu istim putem i ponovo reaktiviraju zone koje su nekada bile samo industrijske. Najbolje je to opisala Jeanne Gang: „Mi se nadamo da će

projekat transformacije Beloit college - a inspirisati druge zajednice širom svijeta tako da shvate da je ljudsko blagostanje međusobno povezano sa zdravim i čistim okruženjem“. Kao što je londonska Tate galerija moderne umjetnosti smještena unutar stare elektrane na obali rijeke Temze, tako i druge ugašene elektrane širom

BELOIT COLLEGE JE ANGAŽOVAO STUDIO GANG KAKO BI PROJEKTOVAO OBJEKAT NA PARCELI IZMEĐU POSTOJEĆEG KAMPUSA I OBALE RIJEKE, A PROJEKAT ĆE „TRANSFORMISATI ZASTARELU ELEKTRANU U VRELO DOBRE LJUDSKE ENERGIJE“, KAO ŠTO JE TO OBJASNILA OSNIVAČICA BIROA JEANNE GANG.

dodat da se poveže novi objekat sa postojećim kampusom. Vista Tower je inspirisan prirodnim formacijama kristala koji podsjećaju na piramidu bez vrha. Svojim talasastim oblikom i bojom između zelene i plave, fasada nebodera podsjeća na obližnje vodene površine rijeke Čikago i jezera Mičigen. Sa 348 metara visine Vista Tower je treći po visini neboder u Čikagu i najviša zgrada na svijetu koju je projektovala žena. Neboder će se sastojati iz tri spojena tornja poređana po visini koja će se uzdizati 46, 70 i 95 spratova. Stambeni dio kompleksa sadržaće više od 400 luksuznih apartmana. Cijene stanova kretaće se od milion dolara za jednosoban stan, do vrtoglavih 17,1 miliona za penthaus koji će se prostirati na dva sprata. „Sa više od dvadeset penthausa, uključujući i dupleks vrijedan 15 miliona eura, Vista Tower će biti zgrada sa najvećim brojem penthausa sa neometanim pogledom od 360 stepeni u cijelim SAD“, navodi se u programu projekta.

svijeta polako postaju zeleni centri za zajednicu i uživanje. Pored standardnih funkcija kao što su slušaonice, konferencijski prostori, amfiteatar i studiji vizuelne umjetnosti, kao i veoma bitni kafei, novi objekat će posjedovati rekreativne elemente, kao što je bazen sa osam traka, fitnes centar i teretana od 1.500 metara kvadratnih. Traka za trčanje izgrađena 1940-tih će ostati na mjestu, povezujući različite oblasti na koledžu, dok će most biti

Kalifornijska firma Hirsch Bedner Associates zadužena je za projektovanje enterijera. Crpeći inspiraciju iz elegantne spoljašnjosti kule i prirodne ljepote kristala, firma HBA odabrala je četiri palete boja za enterijer stanova koje su nazvane po dragom kamenju: topaz, ametist, fluorit i safir. U okviru nebodera nalaziće se i luksuzan hotel Wanda Vista sa pet zvjezdica. Hotel će raspolagati sa 190 soba, a sadržaće i zatvoren bazen, spa centar, restoran i plesnu dvoranu

DRAGAN VUKOVIĆ, ARHITEKTA ARHITEKTONSKOG BIROA GREEN HOUSE

Arhitekta Dragan Vuković, već skoro 30 godina sa svojom suprugom Julijanom, kasnije i sa svojim ćerkama Ivanom i Aleksandrom, vodi jedan od najprestižnijih arhitektonskih biroa u Crnoj Gori. Skoro su se preselili u prelijep prostor u centru Podgorice i pokrenuli veoma zanimljiv projekat Atrio concept housea koji ima za cilj da objedini arhitekturu, kulturu i obrazovanje. Koncept ovog projekta ima više oblika djelovanja, ali zajedničko im je da ovo mjesto postane jasno definisano i poznato za okupljanje različitih ciljnih grupa iz oblasti kulture, obrazovanja, edukacije i građenja. Čarobno dvorište, i prelijepe kamene kuće koje formiraju Atrijum su sami ponudili rješenje.

KREATIVNI DUH U CENTRU

PODGORICE 24

ATRIO CONCEPT HOUSE JE MJESTO SUSRETA, UPOZNAVANJA, DOBROG DRUŽENJA, I ZADOVOLJAVANJA KULTURNIH POTREBA ZA KOJIMA, SIGURAN SAM, SVI ŽUDIMO Posljednjih mjeseci se u Podgorici mnogo govori o Atrio concept houseu. Recite nam nešto o tom projektu? Moja supruga i ja već jedan duži period razmišljamo da pored naše osnovne, projektantske djelatnosti, dodamo studiju Green House nešto što bi bilo sasvim novo, ali i istovremeno kompatibilno sa arhitekturom. Ideja je proizvod određenih kretanja u društvu, nove zakonske regulative u građevinarstvu, naše trenutne spremnosti da se upustimo u avanturu istraživanja u nepoznato, ali i kao želja da pokušamo da damo svoj doprinos u kreiranju kulturnog ambijenta gradu i državi. Paralelno sa ovom idejom postojao je i jedan bunt, odnosno otpor tendencijama da se stari djelovi grada napuštaju i da se hrli u nove kvartove, vrlo često, ili po pravilu, bez racionalnog razloga samo iz želje da se ide u novo i “moderno“.

I onda prostom sinergijom ideja u momentu kada smo pronašli ovaj prostor, kao na dlanu ukazalo se rješenje. Čarobno dvorište i prelijepe kamene kuće koje formiraju Atrijum su sami ponudili rješenje. Konceptualno prostor je organizovan tako da se sa ulične strane, kroz pasaž, ulazi u otvoreni prostor Atrijuma, a iz njega u ostale sadržaje. Manji kameni objekat, koji bi trebao da bude u funkciji dvorišta i drugi, veći, koji se sastoji od prizemlja u kojem je smještena multifunkcionalna sala i sprat, riješen kao potkrovlje sa vidljivom krovnom konstrukcijom, u kojem je smješten projektni biro Green House-a. Ako govorimo o konceptu kao obliku djelovanja, ne mogu reći da samo jedan koncept objašnjava šta je to Atrio concept house, ima ih više, ali svima je zajedničko da želimo da ovo postane jasno definisano i poznato mjesto za okupljanje različitih

ciljnih grupa iz različitih društvenih oblasti kulture, obrazovanja, edukacije i građenja. Ovdje bi željeli da vidimo umjetnike svih mogućih grana umjetnosti, kao što su muzičari, likovni umjetnici, pisci, producenti, režiseri i svi drugi, a svakako i kolege planere, projek 25

tante, graditelje i proizvođače raznih građevinskih materijala. Željeli bi prije svih da ovdje bude mlađa generacija, koja sa sobom nosi taj mladi i kreativni duh. Jednom riječju mjesto susreta, upoznavanja, dobrog druženja, i zadovoljavanja kulturnih potreba za kojima, siguran sam, svi žudimo. Već 27 godina imate svoj arhitektonski biro. Kako je sve to izgledalo na početku i koliko je bilo teško? Green House je registrovan početkom 1992. god kao projektantski studio, a rezultat je težnje moje supruge Julijane i mene da se osamostalimo i da u svom

birou pokušamo prevenstveno da nađemo egzistenciju za sebe i svoju porodicu, ali i kao želja da budemo sami sebi poslodavci. To nije bila jednostavna odluka, s obzirom da sam ja radio na ključnoj poziciji jedne naučne ustanove, a Julijana je radila u Industrija importu, sa svim povoljnostima i privilegijama koje su tada davale naše pozicije. Napustiti to i otisnuti se u „privatne vode“ bez ičije pomoći, bez ugovorenih projekata, jednom riječju u nepoznato, nije bilo lako. Međutim, tranzicioni tokovi, privatizacije, i opredjeljenje društva da se napušta tadašnji sistem upravljanja privredom su nas jednostavno odgurali u sopstveni biznis, iako i tada a i danas smatram

OVDJE BI ŽELJELI DA VIDIMO UMJETNIKE SVIH MOGUĆIH GRANA UMJETNOSTI, KAO ŠTO SU MUZIČARI, LIKOVNI UMJETNICI, PISCI, PRODUCENTI, REŽISERI I SVI DRUGI, A SVAKAKO I KOLEGE PLANERE, PROJEKTANTE, GRADITELJE I PROIZVOĐAČE RAZNIH GRAĐEVINSKIH MATERIJALA da posao projektovanja mora da bude na drugačiji način uređena profesija. Nije lako jednom projektanskom studiju da uređuje svoje poslovanje na način kako je to regulisano aktuelnim zakonima o poslovanju privrednih društava. U toj silnoj administraciji i organizacionom obliku gubi se nepotrebno ogromna energija, odliva jako veliki novac na poreze, doprinose i ostala davanja, a ostavlja jako mali prostor za kreaciju, planiranje i projektovanje, ličnu egzistenciju i unapređenje, bilo koje vrste. Koja je razlika u vođenju biroa nekad i sad? Što se tiče samog vođenja biroa, iskren da budem ja tu ne vidim nikakvu razliku.

Međutim, ako mislite na samo organizovanje posla i egzistencije, tu je ogromna razlika. Kada smo počinjali samo smo nas dvoje bili u birou, djeca su nam bila jako mala, uspijevali smo bez nekih velikih teškoća da dođemo do posla. Jedan posao je preporučivao sljedeći. Bila je manja konkurencija. Nije bilo kompjutera, radilo se „crtajući“. Danas je mnogo, mnogo teže. Kompjuteri su ubrzali rad u birou do neprihvatljivih granica. Investitori to vide kao šansu da se što prije dođe do projekta, naravno po nižoj cijeni, a u konačnom, svi smo na štetu, projekti sa sve manje i manje duše, a prostori nehumani za korisnika, ili to meni tako izgleda jer me jedan investitor podu-

čio, da ga citiram: “ne znate vi da će on (korisnik) da uživa i tih svojih 45 m2.“ Danas se dominantno projektuje u stambenoj gradnji, gdje se izrađuju projekti za nepoznate korisnike, a graditelji imaju jedan jedini cilj - ostvarivanje što veće razlike između proizvodne i prodajne cijene, forsirajući male stambene jedinice za koje očigledno da ima potražnje na tržištu. To za posledicu ima jedan opšti pad kvaliteta, preveliku gustinu stanovanja, a sve zbog jednog cilja, trke za profitom. Kako funkcioniše porodični biznis, posebno u arhitekturi s obzirom da svako ima svoje ideje? Obzirom da nas je četvoro iz kuće u ovom poslu ( Ivana i Aleksandra, naše ćerke,

arhitektice, zapošljene u Green HOUSE-u) to ću najslikovitije opisati izjavom jedne naše prijateljice, koja nas je zatekla u malo žučnijoj raspravi oko nekog rješenja, koja je rekla, da je citiram: „šta bih ja dala da vam je znati, da se mogu ovako posvađat sa mojim Rajkom doma.“ Ona je razumijela da to nije svađa već rasprava, i bilo joj je simpatično. Nikada to nije problem. U raspravi i sučeljavanju pronalazimo najbolje iz svakog predloga i onda to daje rješenje.

no-poslovnog objekta, na projektima nekoliko ekskluzivnih vila na primorju za strane investitore, a od završenih projekata značajan je projekat centra za čuvanje i klasifikaciju voća, koji pripada ovoj grupi „složenih“ objekata, jer je zbog složenosti i specifičnosti, u njegovu izradu bio uključen veliki tim projektanata, i tehnologa KOMPJUTERI SU UBRZALI RAD U

Na kojoj vrsti projekata volite da radite najviše i zašto?

Rad u Inženjerskoj komori sam prihvatio kao želju ili potrebu da se preko strukovnih udruženja utiče na neke procese u struci. Oduvijek je struka težila da se ujedini i da preko strukovnih udruženja štiti svoje interese i utiče na svoju djelatnost. U Inženjerskoj komori sam od prvog dana, od njenog osnivanja. Naravno kao član ali i kao predstavnik kolega, radeći u gotovo svim organima i tijelima Komore. Ne mogu do kraja biti zadovoljan onim šta smo sve uradili, ili bolje reći, onim što sam ja uradio kao pojedinac. Sigurno da se moglo puno više i puno bolje.

Tržište Crne Gore je na žalost malo, tako da je jako teško ući u neku specijalizaciju i posvetiti se samo jednoj vrsti objekata. Volim da radim na velikim i složenim projektima, jer oni uključuju veliki tim ljudi raznih profesija, a takvi projekti imaju i jasne tehničko-tehnološke projektne zadatke. Rješavanje tih pitanja i rad u timu me čine zadovoljnim. Na kojim projektima trenutno radite ili su skoro završeni? U skladu sa novim zakonskim propisima, ne želeći da opterećujem poslovanje Green House-a osnovao sam sa kole28

gama ostalih struka novu firmu i bavim se isključivo Revizijama i Nadzorom nad izgradnjom objekata. Trenutno najviše energije trošim oko organizacije i postavljanja Atrio concept house-a na željeni nivo i poziciju. Željeli

BIROU DO NEPRIHVATLJIVIH GRANICA. INVESTITORI TO VIDE KAO ŠANSU DA SE ŠTO PRIJE DOĐE DO PROJEKTA, NARAVNO PO NIŽOJ CIJENI. PROJEKTI SU SA SVE MANJE I MANJE DUŠE, A PROSTORI NEHUMANI ZA KORISNIKA, ILI TO MENI TAKO IZGLEDA JER ME JEDAN INVESTITOR PODUČIO, DA GA CITIRAM:“ NE ZNATE VI DA ĆE ON (KORISNIK) DA UŽIVA I U TIH SVOJIH 45 M2 bi da do kraja ove godine postavimo ovaj koncept na noge i da početkom iduće godine imamo usvojen kalendar događaja. Biro trenutno radi na projektu jednog reprezentativnog porodičnog stambe-

Kako vidite svoju ulogu u Inženjerskoj komori?

Međutim urađeno je i puno toga značajnog : Inženjerska komora se povezala sa svim strukovnim udruženjima u regionu, posjeduje značajnu bazu podataka svojih članova, organizuje jako puno stručnih seminara i konferencija. Članovi Komore imaju prilike da pod povlaštenim uslovima posjećuju značajne međunarodne događaje. Komora ima svoj časopis preko koga se objavljuju značajni radovi kolega inženjera. Komora dodijeljuje nagrade i priznanja za ostvarene rezultate u struci... Aktuelnim zakonom o planiranju i građenju, Komori je oduzeto pravo da izdaje Licence i ovlašćenja koja su bila potrebna za djelovanje u struci. Samim tim članstvo u Komori je prestalo da bude obavezno, tako da je članstvo prestalo da se interesuje za njen rad, prestali su da plaćaju članarinu i na taj način osnovni izvor finansiranja i njen rad je doveden u pitanje. Mislim da će u periodu koji predstoji Komora uspijeti da pridobije svoje članstvo i da kroz programe edukacije i usavršavanja zauzme mjesto koje joj pripada. Neprihvatljiva je činjenica da inženjerska struka nema strukovno udruženje koje će kontrolisati i uređivati oblast koja joj po prirodi posla pripada. Na koje projekte ste posebno ponosni? Od 1983. godine sam isključivo u projektovanju i u tom vremenskom periodu bilo je jako puno i realizovanih i nerealizovanih projekata, teško se sjetiti svih. Bilo je tu nagrada i priznanja, pobjeda na konkursima, ali mi je nekako najdraži stisak ruke slučajnog sagovornika, kao priznanje za realizaciju koja se njemu dopada, a eto, nije znao ko je autor. Ne mogu ovdje i da ne pomenem sve projekte stambenih i stambeno poslovnih objekata, koje smo radili za „Fidiju“, a posebno stambeno poslovni objekat u Petrovcu, jer je to bio rad sa puno zadovoljstva i međusobnog uvažavanja, poštovanja pravila struke i projektantskih principa, i ne manje važno, rad koji je korektno bio vrednovan, poštujući sve ugovorom definisane obaveze. Ako treba da izdvojim neki objekat to bi mogao da bude Regionalni Centar za državnu upravu ReSPA u Danilovgradu, koji je takođe proizvod velikog povjerenja investitora i uvažavanja arhitektonske struke .

Koji su planovi za razvoj Atrio concept house-a ? Kako sam rekao na početku, ideja o formiranju Atria je relativno nova i nije proizvod nekih dugih priprema, i analiza, što ja volim da praktikujem kada se odlučujem za neki novi početak. U projekat smo ušli sa puno želja i emocija, i sad tome treba platiti cijenu. Priličan problem predstavljaju kadrovi, jer bi htjeli da na čelu ovog koncepta postavimo prije svega stručnu i kvalifikovanu osobu, koja će ovom poslu da se posveti sa svim svojim kapacitetima nesebično dajući sebe u želji da se profilišemo i predstavimo javnosti u najboljem svijetlu. Za sada to ne ide baš lako ili nijesmo imali sreće

ćen Atrio concept house-u i voditi ga. Međutim nekoliko događaja koje smo organizovali i povratni utisci, nam daju dodatnu snagu i tjeraju nas da ne stanemo. Ovo vrijeme godišnjih odmora ćemo iskoristiti da sredinom i krajem septembra organizujemo dva jako interesantna događaja, koje sada još uvijek, dok se ne uobliče, ne bih želio da objelodanim. Početkom oktobra planiramo uz pomoć kolega i prijatelja sa Arhitektonskog fakulteta u Skoplju, i makedonske ambasade, da organizujemo jednu interesantnu izložbu tradicionalne makedonske arhitekture. A za iduću godinu planiramo, jedan za nas, a mislim da će biti i za cijeli grad i državu značajan i važan događaj- odnosno konferenciju, koja će se baviti pitanji-

MISLIM DA ĆE U PERIODU KOJI PREDSTOJI INŽENJERSKA KOMORA USPJETI DA PRIDOBIJE SVOJE ČLANSTVO I DA KROZ PROGRAME EDUKACIJE I USAVRŠAVANJA ZAUZME MJESTO KOJE JOJ PRIPADA. NEPRIHVATLJIVA JE ČINJENICA DA INŽENJERSKA STRUKA NEMA STRUKOVNO UDRUŽENJE KOJE ĆE KONTROLISATI I UREĐIVATI OBLAST KOJA JOJ PO PRIRODI POSLA PRIPADA. da nas posjeti osoba kakvu tražimo. Sada je cijela porodica zaokupljena ovim projektom, i zajedničkim snagama pokušavamo da se ne primjećuje nedostatak stručne i kvalifikovane osobe za ovu vrstu posla. Jako je teško, pored poslova u birou i paralelnom radu na nekoliko projekata, biti posve-

ma arhitekture i dizajna u hotelima. Možda je ovdje prilika da pozovem sve ljude dobre volje, potencijalne partnere i sponzore, koji u ovom prostoru vide šansu za svoju promociju i predstavljanje da nam se jave, a mi obećavamo da ćemo sve uraditi da taj događaj obilježimo na jedinstven i nezaboravan način.

BINA 2019

POZITIVNO/ AKTIVNO

PRIREDILA: DANICA JOVOVIĆ PRODANOVIĆ PROGRAMSKI DIREKTOR BINA

BINA, festival arhitekture, osnovan 2006. godine ima za prevashodni cilj edukaciju najšire javnosti sa namjerom da doprinese razumijevanju, čuvanju, stvaranju i unapređenju kvalitetnijeg urbanog prostora posredstvom niza raznovrsnih stručnih, ali i popularnih programa iz oblasti arhitekture i umjetnosti.

Tema 14. Beogradske Internacionalne Nedelje Arhitekture - BINA 2019 POZITIVNO/ AКTIVNO skreće pažnju na aktuelne i vanvremenske primjere djelovanja u urbanističko-arhitektonskoj praksi koje karakteriše pozitivan i proaktivan pristup razumijevanju i rješavanju prostornih problema. Posebnost ovogodišnjeg izdanja BINA je svakako i to što su u najvećem broju autori programa predstavnici „Y“ generacije (milenijalci). Oni su iz perspektive onih koji su na početku profesionalne karijere kroz seriju izložbi i pratećih programa dali svoje viđenje i tumačenje arhitektonske baštine, načina njenog

korišćenja, zaštite i obnove, dok su sa druge strane predstavnici iste generacije predstavili svoje projekte i izvedene objekte, od kojih su mnogi već stekli najviša strukovna priznanja. Tokom mjesec dana trajanja festivala organizovan je niz programa sa temama iz oblasti savremene arhitektonske prakse i zaštite graditeljskog nasleđa, kao i niz edukativnih i kreativnih radionica. U ovom prikazu osvrnućemo se na neke od programa BINA 2019. OSNIVANJE I CILJ BINA, festival arhitekture , osnovan 2006. go-

IZLOŽBA PONESI SVOJ PROJEKAT, AKVS studio, foto Letnje kuce Radanovici Crna Gora © Relja Ivanić

dine ima za prevashodni cilј edukaciju najšire javnosti sa namjerom da doprinese razumijevanju, čuvanju, stvaranju i unapređenju kvalitetnijeg urbanog prostora posredstvom niza raznovrsnih stručnih, ali i popularnih programa iz oblasti arhitekture i umjetnosti. Tokom mjesec dana trajanja festivala BINA koncipira i realizuje nove programe iz oblasti arhitekture u najširem smislu i domaćin je brojnim međunarodnim programima. U periodu između dva festivala BINA programi gostuju po republici i regionu, trudeći se da svoju misiju ostvaruju i van granica glavnog grada. Međunarodna saradnja predstavlja važan segment programske djelatnosti. Širenje mreže saradnika i partnerskih institucija u velikoj mjeri je rezultat niza projekata koji se realizuju kao bilateralni ili kao dio rada u širim platformama i kroz EU programe Krea-

tivne Evrope. Na tragu opredeljenja da se svake godine značajan dio programa posveti jednom od naših najrenomiranijih arhitekata, posle Nikole Dobrovića i Ivana Antića u fokusu BINA 2019 je bilo djelo profesora Aleksandra Stjepanovića, arhitekte koji je svoje najznačajnije objekte realizovao tokom osme i devete decenije 20.vijeka. Period neposredno poslije drugog svjetskog rata, u

Jugoslaviji, kao i u čitavoj Evropi, bio je obilježen izrazitim manjkom stambenih kapaciteta i velikim prilivom ljudi u gradove. Upravo ta potreba, u prvim posleratnim godinama, usmjeravala je projektante ka najjednostavnijim rješenjima i iskustvima iz predratnog perioda, međutim vrlo brzo se počinje sa usvajanjem stranih iskustava, školovanjem arhitektonskog kadra u inostranstvu, ali i sa multidisciplinarnim istra-

IZLOŽBA NEW TRADITION - Za stolom sa arhitekturom i umjetnošću iz Južnog Tirola (foto Martin Kargr)

živanjima u zemlji, koja su objedinila tehnologiju gradnje i kulturu stanovanja, te rezultirala ubrzanom evolucijom kvaliteta i kompleksnosti projektantske metodologije. Može se slobodno reći da je naša arhitektura tog vremena, a prije svega ona u kojoj se prof. Stjepanović najviše ostvario, stambena arhitektura sa pratećim funkcijama, bila u velikoj mjeri bazirana na usvojenim projektantskim standardima, koji nisu bili samo kvantitativni već i kvalitativni, te propisivali minimalne zahtjeve u rasporedu i opremi, stajući tako na kraj ranije ustaljenim rješenjima, kao što su prolazne spavaće sobe i loše organizovane kuhinje. I upravo na ovom mjestu susreta pažljivo definisanih projektantskih standarda, nastalih kao plod posvećenog istraživanja i kreativnih prostornih rješenja, možemo govoriti o pozitivnoj i aktivnoj, a prije svega profesionalno odgovornoj ulozi arhitekte. Uvodni segment na izložbi u Galeriji Artget, Kulturnog centra Beograda, činio je pregled lične i profesionalne biografije prof. Stjepanovića sa spiskom projekata, konkursa, realizovanih i nagrađenih objekata. Posebna pažnja posvećena je stambenom kompleksu sa pratećim sadržajima (centar mjesne zajednice, dječiji vrtići i škola) u blokovima 22 i 23 na Novom Beogradu i objektima visokoškolskih ustanova – Fakultet dramskih umjetnosti na Novom Beogradu i Filozofski fakultet 32

u Novom Sadu. Neku vrstu zaključka izložbe predstavlja kratki film posvećen radu prof. Stjepanovića, snimljen za potrebe ove izložbe, u kome prolazeći

IZLOŽBA PONESI SVOJ PROJEKAT, URED studio, foto Primus centar, prodajno-izložbeni poslovni objeka

brana arhitektonska djela nastala u periodu druge polovine 20. veka, na teritoriji našeg grada, kao što su: Muzej vazduhoplovstva, Palata federacije – SIV, Muzej revolucije, Sava centar, Generalštab i drugi.

PREDAVANJE - Žene bauhausa, povodom 100 godina Bauhausa

kroz ambijente svoje arhitekture on daje osvrt na vrijeme u kojem je radio i govori o svom projektantskom credu. Autori izložbe i niza pratećih programa (razgovora, vođenja, radionica i tematskih šetnji) su bili: Jelica Jovanović, Relja Ivanić i Marko Kažić. U Galeriji Fakulteta likovnih umjetnosti, članovi grupe i autori projekata “Moderni u Beogradu” (Iva Bekić, Irena Gajić, Dalia Dukanac, Stefan Đorđević, Snežana Zlatković, Mirjana Ješić, Hristina Stojanović, Petar Cigić) na inovativan način predstavili su oda-

Izložba sumira dosadašnje rezultate dugoročnog istraživanja u domen vizuelne reprezentacije posleratnog modernističkog nasleđa beogradske arhitekture. Cilj izložbe je doprinos razumijevanju kanonskih projekata i objekata i njihovih uloga u širem društveno-političkom, ekonomskom i kulturnom kontekstu, kao kritičkog instrumenta za promišljanje i produkciju prostora. BINA 2019 TRADICIONALNO PREDSTAVLJA MEĐUNARODNU ARHITEKTURU. Ove godine posredstvom izložbe na otvorenom u Knez Mihailovoj ulici Beograđani su se mogli upoznati sa savremenom arhitekturom Danske, čije su glavne karakteristike: fukcionalnost, održivost i estetičnost. Izložbu je pratila izuzetno zanimljiva predavanja koja su dodatno pojasnila kako se posredstvom multidisciplinarnih istraživanja koja podstiču inovativna rješenja i poštovanja i primenjivanja

ŠETNJA - ZGRADA PRIZAD-A (TANJUG-A) (foto Snežana Ristić)

UN globalnih ciljeva održivog razvoja promišlja i oblikuje jedna od danas svakako najcjenjenijih evropskih arhitektonskih praksi.

Hristina Stojanović i Ivana Lovrinčević) i AKVS (Anđela Karabašević i Vladislav Sudžum), koji pored nagrađivanih i realizovanih projekata u svoje biografije

upisuju i istraživački i rad u nastavi. Tema ovogodišnjeg festivala ukazuje na društveno-aktivni odnos projektanta kako prema vlastitom radu tako i prema okruženju. Arhitekti se sve više uključuju u javne i stručne debate o planiranju gradskih prostora. Intervencije realizovane posredstvom EU projeBINA FOKUS - Arhitektura Aleksandra Stjepanovića

U Likovnoj galeriji Kulturnog centra Beograda predstavila se sa svojom najnovijom produkcijom arhitektonska i umjetnička scena pokrajine Južni Tirol, na granici Italije i Austrije. Kustosi izložbe “Nova tradicija” Liza Trokner i David Kalas napravili su izbor recentnih arhitektonskih i umjetničkih radova predstavnika različitih generacija koji se referiraju na prirodu, tradiciju, ali i reinterpretaciju poznatih pojmova i pojava tipičnih za ovu, višejezičnu i multikulturnu pograničnu oblast. PRESJEK ARHITEKTONSKE SCENE SREDNJE EVROPE (Austrija, Italija, Češka, Hrvatska, Slovačka, Slovenija, Srbija i Grčka) prikazan je kroz izložbu “Nagrada Piranezi 2018”u Galeriji Kolektiv. Ova prestižna međunarodna nagrada se dodjelјuje za najbolјe arhitektonsko djelo u Srednjoj Evropi svake godine od 1989. u okviru manifestacije “Piranski dani arhitekture”. Svake godine BINA predstavlja najmlađu generaciju domaćih arhitekta koji su već izborili svoje mjesto na našoj, ali i međunarodnoj sceni. U Skandinavskom paviljonu svoje radove su izložila dva izuzetno uspješna arhitektonska studija: URED (Nikola Milanović,

BINA FOKUS - Arhitektura Aleksandra Stjepanovića

kata u kojima BINA učestvuje (Future Architecture Platform i Shared Cities:Creative Momentum) kroz kreiranje urbanih čvorišta – lokalnog karaktera i iniciranih od strane zainteresovanih grupa građana, a uz podršku i konsultaciju arhitekata i drugih stručnjaka, predstavljaju primjere aktivističke prakse. Ove intervencije mogu da stimulišu promjene i budu začetak samo-izgradnje i konkretne izgradnje neposrednog okruženja, koje se ovim putem prilagođava savremenim potrebama građana i koje utiče i na mijenjanje prostora grada. Međutim da parafraziramo Džastina MekGuirka, jedna intervencija u nekom susjedstvu može da predstavlja značajan doprinos lokalnoj zajednici, ali je potrebna čitava mreža takvih intervencija da bi se unaprijedio kvalitet života u gradu. Neophodna je ozbiljna politička volja da

IZLOŽBA MODERNI U BEOGRADU, (ilustracija, Prikaz Urbanističkog zavoda, autorka Mirjana Ješić)

bi se djelovalo na ispravljanje urbanih nejednakosti. Iako nemoćni da suštinski mijenjaju sistem arhitekti-aktivisti imaju veoma važnu ulogu da kroz akcije i primjere ukazuju donosiocima odluka na to da su potrebne promjene koje vode ka unapređenju moguće i na dohvat ruke. O iskustvima i dilemama 34

sa kojim se susrećemo pri realizacijama ovakvih projekata, njihovom mogućem dometu diskutovalo se u okviru programa “SCCM-Prostori produktivnosti”. Pored gore navedenih glavnih cjelina, kroz druge programske formate: predavanja, performans, seminar, filmove i tematske šetnje, BINA 2019 je u svom poslednjem izdanju pokušala još jednom da najširoj publici predstavi aktuelnu arhitektonsku praksu koja nastaje u različitim društvenim, političkim i

tehnološkim kontekstima, a čije su karakteristike: brzina, diktat kapitala, fleksibilnost i transdisciplinarnost. TEMA 14. BEOGRADSKE INTERNACIONALNE NEDELJE ARHITEKTURE - BINA 2019 POZITIVNO/AKTIVNO SKREĆE PAŽNJU NA AKTUELNE I VANVREMENSKE PRIMJERE DJELOVANJA U URBANISTIČKO-ARHITEKTONSKOJ PRAKSI KOJE KARAKTERIŠE POZITIVAN I PROAKTIVAN PRISTUP RAZUMIJEVANJU I RJEŠAVANJU PROSTORNIH PROBLEMA.

HRASTOV PROLAZ

TEKST: SANDRA VAHTEL

Sjedeći na vrhu grebena među šumskim predjelima Hrasta u Beverli Hilsu, Kalifornija, ova moderna rezidencija u stilu Los Anđelesa, studija Walker Workshop, u potpunosti koristi svoju živopisnu lokaciju kako bi svojim domaćinima pružila panoramski pogled na kanjon i okruženje minimalne elegancije, uz održavanje umanjene prisutnosti među valovitim pejzažima koji ga okružuju. Kuća je izgrađena za koncertnog violinist koji je želio mirno mjesto gdje može izvoditi privatne nastupe klasične muzike.

KUĆA SE NALAZI NA VRHU GREBENA S PANORAMSKIM POGLEDOM NA KANJON. NA IMANJU SE NALAZI VIŠE OD 130 ZAŠTIĆENIH HRASTOVIH STABALA. MASA JE SMANJENA KORIŠĆENJEM PROGRAMA “NAOPAKO” S JAVNIM PROSTORIMA SMJEŠTENIM IZNAD SPAVAĆIH SOBA, KOJI SU UKOPANI U BRDO I ZAŠTIĆENI ISPOD VEGETIRANOG KROVA. DVORIŠTE NIŽE OMOGUĆUJE PROTOK SVJETLA I VAZDUHA DO UKOPANOG HODNIKA U VISINI SPAVAĆE SOBE. BAZEN, DUG 75M DIJELI KUĆU I KLIZI ISPOD JEDNOG OD NAJVEĆIH HRASTOVA NA IMANJU. 36

Čista okolina koja obuhvata više od 130 zaštićenih drvenih stabala je bila glavna pokretačka snaga iza odluke dizajnera da potopi dvije trećine od 740 kvadratnih metara podne površine u brdo kako bi se minimizirala vizuelna masa kuće. Podzemni prostori sadrže četiri spavaće sobe, radnu sobu i teretanu, koji se pojavljuju duž obronaka i pružaju velikodušan pogled na kanjon i obilje prirodnog svjetla, kao i vinski podrum i kućni bioskop koji se nalaze dublje u brdo. Ugaono dvorište na istom nivou

donosi dnevnu svjetlost u susjedne hodnike, kao i stvaranje intimnijeg okruženja za privatne prostorije kuće. Upotreba konstrukcijskog betona za većinu konstrukcija zgrade omogućava veće konzole koje daju osjećaj bestežinskog stanja i prostranosti bez stubova koje, u kombinaciji sa ostakljenjem od poda do stropa, osiguravaju neprekidan pogled. Štaviše, gdje god je to moguće, staklene fasade su dizajnirane kao serija kliznih ili okretnih panela koji podsjećaju na 37

otvorene terase kako bi iskoristili blagu mediteransku klimu južne Kalifornije. Enterijeri su dizajnirani sa minimalističkom estetikom koristeći paletu prirodnih materijala kao što su krečnjak za paviljonske podove, orahovo drvo za donje etaže i zidne obloge, te mermer za kuhinjske i kupatilske pultove. Na sličan način minimalistički, niz travnatih terasa koje uključuju biljni vrt, izgrađenih kao krov nad djelovima nižeg nivoa, i beskonačni bazen koji odražava nasukane hrastove, rekonstruiše iskopano brdo i skladno asimilira tlo u okolni pejzaž. Na prvi pogled, ova kuća od 8.000 kvadratnih metara izgleda da nije toliko velika koliko pokazuje njena veličina. Ovo proizilazi iz činjenice da su arhitekta Noah Walker i njegov dizajnerski studio postavili dvije trećine kuće ispod razreda, kako bi zaštitili drveće na lokaciji i

ENTERIJERI SU DIZAJNIRANI SA MINIMALISTIČKOM ESTETIKOM KORISTEĆI PALETU PRIRODNIH MATERIJALA KAO ŠTO SU KREČNJAK ZA PAVILJONSKE PODOVE, ORAHOVO DRVO ZA DONJE ETAŽE I ZIDNE OBLOGE, TE MERMER ZA KUHINJSKE I KUPATILSKE PULTOVE.

smanjili obim kuće, sve dok održavaju pogled na okolinu. Kako sam arhitekta kaže, topografija i drveće su bili kritični. U Kaliforniji, Obalni živi hrast je zaštićen i ne može se dirati, pa su kuće morale biti projektovane oko njih. “Pošto je kuća smještena na grebenu, niži nivo je još uvijek mogao da ima zapovjedne poglede i vidike iz gotovo svakog prozora. Htio sam da prikažem pogled na jedan od najljepših hrastova na imanju tako da sam stavio bazen ispod krošnje kako bi odrazio drvo i po-

stavio manji dio kuće pored njega kao paviljon. Bilo je važno na ovoj lokaciji da se osjeća kao da priroda dolazi prva, a kuća druga”, istakao je arhitekta. Glavni stambeni prostori smješteni su na gornjem spratu kako bi se maksimizirao pogled na objekat. Staklene površine pune visine osiguravaju neprekidne vidike i dodatno smanjuju vizuelnu masu kuće. Pošto je ugrađen u brdo, dom ima tendenciju da ostane hladniji. A obiman zeleni krov ograni-

čava efekat toplotnog ostrva. Južna klima Kalifornije omogućava da kuća bude otvorena za spoljašnje elemente većinu mjeseci u godini. Zbog razlika u visini, prostorije izlaze sa strane padine i obložene su terasama koje gledaju prema pejzažu u različitim pravcima. Potreba strukturnog betona za većinu konstrukcija kuće omogućila je velike raspone bez kolona. Podovi na gornjoj etaži napravljeni su od krečnjaka, dok su donji spratovi od orahovine. “

Walker Workshop je arhitektonska firma sa sjedištem u Los Anđelesu osnovana 2010. godine sa ciljem stvaranja modernih struktura koje su toplo minimalne uz pažljivo razmatranje prostora i jedinstvenih kvaliteta lokacije svakog projekta. Njihov pristup je takođe duboko ukorijenjen u zanatstvu i izgradnji, sa bogatom sviješću o

praktičnoj odgovornosti izrade zgrada. Kao licencirani generalni izvođač, često grade kuće koje dizajniraju. Kritično za njihovu misiju je ideja da prostor, zamišljeno izvršen, može da podigne tijelo i um njegovih stanovnika; dok dizajniraju domove za rock zvijezde, dizajniraju i za sve koji žele da žive kao jedna od zvijezda. “Da bismo bili

uspješni, moramo dizajnirati kao da će svaki naš projekat nadmašiti nas, nasljeđe koje će se prenositi generacijama. Zato je cijelo spiralno putovanje dizajna i odnosa koje gradimo sa našim kupcima na putu tako važno. U ovoj eri sve više zavodljivih vizuelnih alata, preferiramo supstancu. Naš završeni posao treba da govori sam za sebe”

ZELENI KROVOVI Projekat SEDUM KROVA - Budva Rađeni su kompletni sistemi - hidroizolacioni, drenažno akumulacioni sa završnicom sedum krova /fotografija tokom ugradnje

Ekstenzivni zeleni krovovi IZONET - istinska rješenja - Hidroizolacije su ono što radimo i ono što volimo. Projektujemo hidroizolacione i ostale povezane sisteme, izvodimo sve vrste hidrotermičkih i povezanih sistema za zelene krovove, terase, platoe, plantere za male masline, bazene, kupatila. Spriječavamo negativan uticaj vode, uživamo u pejzažnoj arhitekturi, bavimo se i hortikulturom. Projektujemo i izvodimo čitav paket za zelene krovove: od sekundarne hidroizolacije, pa preko primarne hidroizolacije, akumulaciono drenažnog sloja, substrata, do samog seduma ili vegetacije.

Ekstenzivni zeleni krovovi su lagani krovovi prekriveni manje zahtjevnom vegetacijom poput seduma, začinskog i aromatičnog bilja ili trave koji su posebno prilagođeni ekstremnim vremenskim uslovima na krovovima. Izrada ovakve vrste krovova, kao i njihovog održavanja nije skup zahvat, a pri tome poznato je da su trajniji od uobičajenih krovova. Prednosti ekstenzivnog zelenog krova su: estetska vrijednost – veseli i svježi zeleni izgled objekta, samim tim se poboljšava životni prostor, smanjenje opterećenja na sistem odvodnje – zeleni krov usporava oticanje kišnice i smanjuje pritisak vode na odvodne kanale prilikom većih pljuskova, suzbijanje pojave termičkog mosta – za razliku od betonskih krovova, ekstenzivni zeleni krovovi ne mogu pretvoriti sunčevu energiju u toplotu u potpunosti, ali stvaraju efekat hlađenja okoline zbog pretvaranja vode u vodenu paru, zaštita hidroizolacionih

sistema – vegetacija ekstenzivnog zelenog krova pomaže u zaštiti hidroizolacija od negativnog uticaja sunčevih zraka i kiše, te samim tim pozitivno utiče na životni vijek hidroizolacionih sistema, zaštita od buke – vegetacija ekstenzivnog zelenog krova pomaže u smanjenju buke i njenog negativnog uticaja na životni prostor. Sistem ekstenzivnih zelenih krovova isporučujemo kompletan, počev od hidroizolacija zelenih krovova, preko drenažnih sistema do same vegetacije. Srž ekstenzivnog zelenog krova je proizvod ND 5+1 - višenamjenski drenažni sistem sa CE oznakom koji ima visoku čvrstoću na pritisak. Ovaj proizvod štiti vegetaciju od prekomjernog zadržavanja vode u zimskom periodu i periodu kiša, te zajedno sa ND SM-50 substrat panelima (zadržavaju 30 l vode po m²), obezbeđuje dovoljnu količinu vode vegetaciji u sušnom ljetnjem periodu ali i štiti hidroizolaciju zelenog krova od mehaničkih oštećenja za vrijeme i nakon instalacije.

Intenzivni zeleni krovovi Intenzivni zeleni krovovi se upoređuju sa zelenim površinama poput zelenih parkova i pejzaža na tlu. Ovom tipu krova je potrebna velika količina vode te redovno održavanje. Vegetacija se sastoji od raznolikog rastinja poput travnjaka, grmolikog bilja i drveća, a uz vegetaciju se mogu kombinovati i staze za pješake kao i staze za automobile. Intenzivni zeleni krovovi se ne projektuju samo na visokim zgradama, već su idealni i za podzemne objekte, poput podzemnih garaža. Prostor koji smo preuzeli iz tla zbog izgradnje zgrade ili podzemne konstrukcije kao što je podzemna garaža indirektno se vraća kroz instalaciju intezivnog zelenog krova. 45

Prednosti intenzivnog zelenog krova su: optimalno korišćenje prostora – ubacivanjem ovakve vrste krova sa njegovom namjenom oplemenjivanja životnog prostora, posebno u urbanim sredinama, poboljšava se i kvalitet i kvantitet življenja. Smanjenje opterećenja na sistem odvodnje – zeleni krov usporava oticanje kišnice i smanjuje pritisak vode na odvodne kanale prilikom većih pljuskova, suzbijanje pojave termičkog mosta – za razliku od betonskih krovova, intenzivni zeleni krovovi ne mogu pretvoriti sunčevu energiju u toplotu u potpunosti, ali stvaraju efekat hlađenja okoline zbog pretvaranja vode u vodenu paru. zaštita hidroizolacionih sistema – vegetacija intenzivnog zelenog krova pomaže u zaštiti hidroizolacija od negativnog uticaja sunčevih zraka

i kiše, te samim tim pozitivno utiče na životni vijek hidroizolacionih sistema. Sistem intenzivnih zelenih krovova isporučujemo kompletan, počev od hidroizolacija zelenih krovova, preko drenažnih sistema do same vegetacije. Srž intenzivnog zelenog krova je proizvod ND 5+1 koji je idealan drenažni sloj ispod intenzivnog zelenog krova. Predstavlja višenamjenski drenažni sistem sa CE oznakom koji ima visoku čvrstoću na pritisak. Ovaj proizvod štiti vegetaciju od prekomjernog zadržavanja vode u zimskom periodu i periodu kiša, a u ljetnjem sušnom periodu obezbeđuje dovoljnu količinu vode vegetaciji pomoću svog ugrađenog rezervoara za vodu. Osim toga, štiti hidroizolaciju zelenog krova od hidrostatičkog pritiska i mehaničkih oštećenja za vrijeme i nakon instalacije.

BALKANSKO ARHITEKTONSKO BIJENALE 2019

KRITIČKO DEKODIRANJE – BALKANSKI ARHITEKTONSKI BIJENALE 2019 IZVORI: WWW.GRADNJA.RS WWW.BAB.RS FOTO: FACEBOOK BAB

Crna Gora kao ZEMLJA DOMAĆIN ovogodišnjeg Balkanskog arhitektonskog bijenala: ‘Kritičko dekodiranje”

Ovogodišnji Balkanski arhitektonski bijenale je organizaciono i institucionalno podržan od strane Fondacije Saša Marčeta. Održaće se u novembru, u velelepnom zdanju Bioskopa Balkan, koji prolazi kroz fazu potpune rekonstrukcije po projektu dr Dijane Adžemović Anđelković, dr Vladimira Anđelković i Aleksandra Bogojevića. Kao uvertira i najava događaja, u subotu 20. jula, u Bioskopu Balkan, održana su predavanja dosadašnjih nagrađenih autora i diskusija pod nazivom „BAB – Dosadašnja iskustva“.

PRIJAVA I UČEŠĆE NA BAB-U MOGUĆI SU U TRI KATEGORIJE: URBANIZAM I ARHITEKTURA, NAMJEŠTAJ I DIZAJN, TE NAUČNOISTRAŽIVAČKA KONFERENCIJA.

Stojanović, direktor BAB-a, u svom izlaganju sažeo je iskustva sa prethod-

nih arhitektonskih stručno-izložbenih susreta, upućujući na bogat program BAB-a 2019. Kroz rakurs refleksivne prakse, Marko je ukazao na progres i postepeno napredovanje Bijenala od njegovih najranijih dana do ovogodišnjeg događaja kojeg su podržali najreferentniji profesionalni autoriteti i institucije kulture u zemlji i regionu. Arhitekta dr Sonja Radović Jelovac,

Ispred Fondacije Saša Marčeta publici se obratila Ksenija Dunjić, pomoćnik direktora, koja je ukazala da je to mlada neprofitna organizacija koja je osnovana sa ciljem da svojim djelovanjem doprinese razvoju i popularizaciji kulture, nauke i umjetnosti. Novim konceptom Bioskopa Balkan, fondacija će predstavljati podršku i dinamičnu vezu između umjetnika, edukatora, urbanista, medija, kompanija i najšire javnosti, a u cilju promovisanja kulturno-umjetničkih događaja. Istoričar umjetnosti Marko 49

PREDAVANJA: Arhitekta dr Sonja Radović Jelovac, predsjednica žirija BAB 2019, održala je inspirativno predavanje o najsvježijim projektima višestruko nagrađivanog crnogorskog Synthesis Studija.

Dr Sonja Radovic Jelovac Mr Marko Stojanovic direktor BAB-a

DEKODIRANJE BALKANA – KRITIČKI REGIONALIZAM Tema ovogodišnjeg BAB-a je Dekodiranje Balkana, koncept koji je osmislila Dr Tatjana Mrđenović, komesar BAB-a, odnosno razlaganje i rasklapanje obrazaca interpretacija koncepcije kritičkog regionalizma na način kako ga je uspostavio Kenet Frempton, a preuzeo i razradio Ranko Radović. Kritički regionalizam je stvaralački pristup koji teži da se suprostavi nedostatku smisla i značenja rutinske arhitektonske prakse, s jedne strane, te silama globalnog kapitala i generičkog internacionalizma, s druge. U tom smislu, regionalizam se ne tumači kao reaktuelizacija simbola nacionalnih identiteta i raznih istoricizama, već kao reakcija savremenog kreativnog duha na naslijeđeno stanje materijalnih stvari, a u formi diverzifikacije obrazaca rješavanja ustaljenih problema u svakodnevnoj arhitektonskoj praksi. CRNA GORA – ZEMLJA DOMAĆIN BAB 2019 donosi jedan značajan novitet. Od ove godine, Balkanski arhitektonski bijenale imaće svoju zemlju-domaćina. Pod rukovodstvom ambasadorke dr Sonje Radović Jelovac, arhitekte, dizajneri i istraživači iz Crne Gore ove godine u Beogradu imaće posebno mjesto i značaj na smotri najkreativnijih ideja i realizacija.

predsjednica žirija BAB 2019, održala je inspirativno predavanje o najsvježijim projektima višestruko nagrađivanog crnogorskog Synthesis Studija. Kroz tipologiju višeporodičnog stanovanja, elitnih porodičnih vila i planinskih rizorta, Sonja dekodira obrasce progresivnih nastojenja razvoja crnogorske savremene arhitekture, baziranih na kritičkom promatranju lokalnih i internacionalnih uticaja, tradicionalnih materijala i savremenih tehnika gradnje. Arhitekte dr Dijana Adžemović Anđelković i dr Vladimir Anđelković, članovi žirija BAB 2019, su kroz projekat rekonstrukcije Bioskopa

Balkan i kroz projekat porodične kuće u Novom Sadu prikazali krajnje domete kritičkog promišljanja odnosa istorije i savremenosti, promjenljivog i naslijeđenog, provincijalnog i progresivnog. Kroz projekat rekonstrukcije Bioskopa Balkan, Dijana i Vladimir su prikazali različite pojavne mogućnosti prostorne multifunkcionalnosti. Kroz projekat porodične kuće u Novom Sadu arhitekte su pokazale da karakter i identitet prostora leže, prije svega, u materijalu i detalju, što se u domaćoj arhitektonskoj praksi često zanemaruje.

BORBA PROTIV NEDOSTATKA SMISLA Kao i svake godine, prijava i učešće na Balkanskom arhitektonskom bijenalu mogući su u tri kategorije: urbanizam i arhitektura, namještaj i dizajn, te naučno-istraživačka konferencija. Prijave i pitanja mogu se dostaviti-postaviti putem e-mail adresa: architecture@bab. rs, design@bab.rs i conference@bab.rs. Ako smatrate da se svojom praksom odupirete nedostatku smisla i značenja, onda upravo vaš projekat očekujemo vidjeti u Bioskopu Balkan.

Photos by Balfin real estate

TEHNOMARKET

UVODI NOVI PANEL LARCORE A2 NA TRŽIŠTE REGIONA Novi superiorni saćasti panel LARCORE A2 lagano preuzima primat na evropskom tržištu. Posle požara koji su se događali protekle godine na modernim objektima Londona ili Dubaija, arhitektonski biroi prelaze na sigurnija rješenja. Jedno od njih predstavlja Larcore, saćasti panel koji je A2 firerated, lakši, čvršči i većih dimenzija od dosadašnjih kompozitnih panela.

LARCORE A2 je saćasti panel, proizvod španske kompanije Alucoil, čiji je Tehnomarket generalni distributer na teritoriji Balkana. Ovaj panel posjeduje sve već istaknute prednosti kompozitnog panela Larson-a: atraktivan kolorit, moderan dizajn, laku obradu, ali i više od toga. Sa svojom saćastom ispunom od primarnog aluminijuma, Larcore paneli se odlikuju većom lakoćom, ali i krutošću i kao takvi, pored primjene u građevinarstvu, nalaze primjenu i u brodskoj, avio i željezničkoj industriji. Paneli se proizvode u debljinama od 5,5mm do 40mm, mada se za potrebe oblaganja fasada najčešće

koriste Larcore paneli u debljini od 8mm do 14mm. Takođe, LARCORE-u je obezbijeđeno cijenjeno mjesto u kategorizaciji proizvoda prema vatrootpornosti, te je ovaj panel u klasi A2 prema evropskom standardu EN13501. Kvalitet panela proizvedenih u Evropi, potvrđen velikim brojem sertifikata, uz najveći lager u regionu koji znatno smanjuje vrijeme dostave osnovne su karakteristike da bi proizvod bio ugrađen na zahtjevnim projektima poput DC Tower u Beču ili aerodroma u Cirihu. Zahvaljujući razvojnom timu Tehnomarketa koji je bio spreman da predlo-

ži rješenje za najrazličitije zahtjeve projekta, kao i da pruži potpunu potporu prilikom instruiranja i ugradnje panela u sklopu VENT ventilisanih fasada LARCORE A2 stigao je i na Balkan. Poslednjih godina građevina u Tirani prolazi kroz uspon uz mnoge projekte koji su pomjerili granice konstrukcije, tehničke inovacije i arhitektonskog izraza u regiji. Ovaj trend možda se najbolje ogleda u monumentalnom, razigranom projektu Park Gate koji se nalazi na samom ulazu u poznati Grand park na južnoj strani grada. Ovaj multifunkcionalni centar asimetričnog oblika i avantgardnog dizajna, projektovan od strane Xplan Studia sastoji se od više povezanih delova koji se uzdižu 13 spratova na istočnoj i 7 na zapadnoj strani, uz obilje zelenih terasa i strateški integrisanih sadržaja. Građevinska kompanija Mane TCI, dio Balfin Grupe izgradila je objekat, dok je projekat i realizaciju ventilisane fasade PARK GATE PROJEKAT U TIRANI JE MULTIFUNKCIONALNI CENTAR KOJI UJEDNO PREDSTAVLJA I PRVI VELIKI OBJEKAT NA BALKANU IZVEDEN SA LARCORE A2 MATERIJALOM.

Martini iz Tirane. Višebojna ventilisana fasada daje izuzetan individualni pečat zgradi i znatno doprinosi ispunjenju strogih ekoloških standarda kroz visok stepen toplotne izolacije i energetske efikasnosti samog objekta. Za oblaganje fasade upotrebljeno je gotovo 10.000 m2 Larcore A2 aluminijumskih saćastih panela debljine 14mm, u 5 različitih nijansi radi postizanja specifične fasadne estetike. Kako bi svojim klijentima ponudio kompletnu uslugu, Tehnomarket je razvio sisteme aluminijskih podkonHPL laminirane ploče, staklo, granitna keramika, kamen, fiber-cimentne ploče, limove, aqua-panele i polikarbonatne ploče. Sistemi iz grupa VENT i TMTP obuhvataju i panelnu i kasetnu grupu fasadnih panela, sa skrivenim i vidnim fiksiranjem obloga. Uz tehničku podršku, fasadni sistem podkonstrukcija VENT i kompozitne panele LARSON i LARCORE A2 Tehnomarket je još jednom opravdao svoju poziciju u svijetu kompletnih fasadnih rješenja.

Photos by Balfin real estate

obložene Larcore A2 aluminijumskim saćastim panelima postavljenim na Tehnomarket VENT Hide aluminijumskoj podkonstrukciji izvela kompanija

strukcija VENT, koji će nositi ne samo obloge od panela već i drugih materijala za ventilirajuće fasade kao što su

WWW.TEHNOMARKET.COM

STUDIO SYNTHESIS ARHITEKTONSKA PRAKSA IZ PODGORICE U REKONSTRUISANOM I REDIZAJNIRANOM ENTERIJERU NA NOVOJ LOKACIJI U HERCEGOVAČKOJ ULICI

STUDIO SYNTHESIS REKONSTRUKCIJOM I RE-DIZAJNOM DO KVALITETNOG RADNOG AMBIJENTA TEKST: ALEKSANDRA ZEČEVIĆ MALOVIĆ FOTOGRAF: RELJA IVANIĆ

Studio Synthesis architecture&design d.o.o. je multidisciplinarna arhitektonska praksa iz Podgorice koju vodi osnivačica i direktorica dr Sonja Radović Jelovac, kustoskinja 16.Bijenala arhitekture u Veneciji. Dominantna polja kreativnog djelovanja Studio Synthesis architecture&design su arhitektonsko-urbanističko projektovanje i istraživanja u dijelu integracija disciplina: umjetnosti, urbanog dizajna, sociologije, arhitekture, urbane ekologije i pejzažne arhitekture.

PROJEKTANTSKI STUDIO: Studio Synthesis architecture&design Hercegovačka ulica br. 31, Podgorica Direktor: Dr Sonja Radović Jelovac, arh. FOTO: VLADIMIR POPOVIĆ

PROSTORNI KONCEPT Projektom rekonstrukcije i re-dizajnom enterijera predmetnog prostora podgoričkog projektnog studija Synthesis kreirani su različiti ambijenti za grupni i individualni rad koji se pretaču u jednu funkcionalnu cjelinu na površini od cca 270 m2. Projektovani prostori su multifunkcionalni, fluidni i otvoreni, bez barijera i koriste se za rad, radionice, diskusije, prezentacije, sastanke sa klijentima, interne kolegijume i druženja.

Kolaborativno - procesno orijentisan pristup Studio Synthesis ostvaruje

kroz više departmana: Departman za arhitektonsko projektovanje, pejzažnu arhitekturu i urbani dizajn, primijenjena istraživanja, izvođački projekti, radionice i izložbe, te nova organizacija prostora u programskoprostornom smislu omugućava njihovo funkcionisanje. FUNKCIJA Svi departmani su smješteni na četiri nivoa sa pogledom na Hercegovačku ulicu preko koje se odvijaju i glavni ulazi u studio. U prizemlju je planiran javni multifunkcionalni prostor za izložbe, radionice,

STUDIO SYNTHESIS ARCHITECTURE&DESIGN aktivno

učestvuje na različitim internacionalnim workshopovima, konferencijama, sajmovima i izložbama. Urbanistički, arhitektonski projekti i arhitektonske realizacije studija su zapažene po brojnim prestižnim nagradama i priznanjima na međunarodnim arhitektonskim manifestacijama. Ovakav model predstavljanja, razmjene i kooperativnosti značajan je za globalno unapređenje djelatnosti u regionu, ali i za kvalitet planerske i arhitektonske prakse u Crnoj Gori. Za ovaj broj izdvajamo najnovije nagrađene i nominovane projekte Studia Synthesis u Sloveniji.

CHALET JELOVAC - Dobitnik BIG SEE Nagrade za arhitekturu u kategoriji Rezidencijalna arhitektura 2019.godine BIGSEE ARCHITECTURE AWARD 2019 –

Winner - Residential architecture. http:// bigsee.eu/contemporary-chalet-jelovac-bystudio-synthesis-architecture-montenegro/ Kuratorski tim i stručni žiri platforme BIGSEE Wood Award 2019 su takođe za Grand prix nominovali i ovu realizaciju koja se nalazi u Kolašinu, KOLAŠIN 1600 - Servisne djelatnosti u okviru Ski Rizorta Kolašin 1600 je odabran u selekciji za BIG SEE WOOD AWARD 2019. http://bigsee.eu/wood-awards/ Ovaj projekat je takođe nominovan za najbolji projekat (Grand prix) u kategoriji GRAD I ZAJEDNICA (Grand Prix in the category CITY AND COMMUNITY) I biće prezentovan na festivalu FESTIVAL WOOD ICON 2019 15.oktobra, 2019.godine u Ljubljani. http://bigsee.eu/wood-icon-2019programme/

PROJEKTNI TIM STUDIO SYNTHESIS Dr. Sonja Radović Jelovac, dipl.inž.arh. Mr. Milena Obradović, dipl.inž.arh. Marija Lukić, dipl.inž.arh. Bojan Stanković dipl.inž.arh. Danijela Mijajlović, dipl.inž.arh. Milica Laković dipl.inž.arh. Mr. Vuk Markovič, dipl.inž.pejz.arh. Radovan Radovic, dipl.inž.građ. Mr. Milan Babić, dipl.inž.arh. Mr. Milica Nikolić, dipl.inž.arh. Mr. Branka Bajić ,dipl.inž.arh. Predrag Marković, dipl.inž.građ. Jelena Radović inž.računarstva Luka Ljumović, dipl.inž.arh. Matija Vujisić, dipl.inž.arh. Danica Mihaljević Davidović, dipl.inž.pejz.arh. Marko Jović dipl.inž.pejz.arh. Nikola Babić, B. Arch Aleksandra Vujotić dipl.inž.arh. Dušan Jelovac dipl.inž.el. Rade Bošković dipl.inž.arh. Sandra Kovačević dipl.inž.građ. Marijan Vojinović dipl.inž.maš. Savo Ukropina B.Arch.

Galerija • Design Lounge sa bibliotekom i arhivom

panel diskusije i tematske sesije. Činjenica da predmetni prostor ima direktnu vezu sa pješačkom zonom Hercegovačke ulice, kako ističe Radović-Jelovac, realizovani sadržaji mogu predstavljati značajan potencijal za “otvaranje vrata” jedne lokalne arhitektonske prakse, promocije kulture, projektovanja i dizajna, kao i podrška trenutnim nastojanjimada se oživi ovaj dio grada. Prostor u prizemlju ima odvojen ulaz od glavnog ulaza u projektantski, a koji je na nivoima prvog sprata, potkrovlja i galerije, organizovan na sledeci način: 58

Na nivou prvog sprata projektovane su kancelarije i zajednički prostori, i to: • Open space kancelarija za 16. zaposlenih • Prijemna kancelarija sa arhivom Kuhinja sa trpezarijom i bibliotekom • Soba za štampu i maketarnica • Sanitarije za zaposlene • 4 Terase U nivou potkrovlja smještene su: • Open space kancelarija za 6 zaposlenih sa čajnom kuhinjom i terasom • Sala za sastanke sa arhivom i terasom • Sanitarije za goste

DIZAJN I MATERIJALI Prostor je opremljen posebno dizajniranim ugradnim elementima u bijelom koloritu i dizajnerskim komadnim namještajem koje dizajnira tim Studia Synthesis tim vođeni glavnom arhitekticom Radovic -Jelovac. Čistoća svedenih formi i polutrnasparentnih i prosvijeltljenih površina, osnovni su dizajnerski ključ ovog eneterijera. Posebna pažnja je posvećena dizajniranju multifunkcionalnih visokih stolova koji su urađenji od čeličnih elementa farbanih u bijeloj boji sa bijelim staklom i topom od medijapana. Novoprojektovane kancelarije se odvajaju pregradama od klirita, u kombinaciji sa pregradnim zidovima od gips-kartonskih ploča. Slovnim simbolima na prozirnim i neprozirnim pregradnim elementima predstavljaju lajt motiv kroz sve segmente prostora. U cjelokupnom prostoru su predviđeni spušteni plafoni sa ugradnim svetiljkama, led trakama ugrađenim u skrivače i spuštenim linearnim visilicama. Podovi su obloženi tekstilnom podnom oblogom antracit boje (itison Tarkett - Carpet OLIMP 34666).

LV T P O D V RH U NSKI H P E RFO RM A N S I

PODOVI KOJI OPLEMENJUJU Poznato je da se ljudi često odlučuju da posete određeni kafić ili restoran zbog njegovog atraktivnog enterijera. To navodi dizajnere i vlasnike ugostiteljskih objekata da se zapitaju koji detalji razdvajaju „obične“ ambijente od onih u koje se ljudi rado vraćaju. Čak i najljepši komadi nameštaja postavljeni na neadekvatan pod mogu djelovati loše.Ugostiteljski objekti zahtjevaju pod koji je trajan i izdrživ, a da u isto vreme bude moderan i autentičan. Uzimajući u obzir potrebe savremenih kafića, restorana i hotela, nastao je inovativni LVT pod vrhunskih performansi!

Šta čini LVT pod tako posebnim? Ne samo da je namijenjen prostorima visoke prohodnosti, Tarkett LVT pod je dizajniran tako da perfektno imitira prirodne materijale. Dostupan je u dezenima kamena, drveta, metala, tekstila, i kao takav pogodan je za kreiranje jedinstvenih podnih rješenja koja ostavljaju dobar utisak i ne mogu proći nezapaženo. Tarkett LVT pod je dostupan u formatu daske, ploče i oblika nepravilnih uglova, pa kao takav pruža neograničene mogućnosti dizajna. Otporan je na ogrebotine, habanje, udarce, fleke – upravo takav pod je potreban jednom ugostiteljskom objektu, a važno je dodati da umanjuje nivo buke u prostoriji. Iako vam se na prvi pogled čini kao neobična karakteristika – udoban je i za stajanje! Ugostitelji koji svoj radni dan provode “na nogama“ će ovo posebno cijeniti. Jednostavan za održavanje, idealan je i za pet friendly prostore. Kako se LVT ugrađuje Brzina postavljanja je jedna od najvećih prednosti Tarkett LVT poda. Postoje 3 opcije za njegovu ugradnju: •lijepljenjem (preporuka za prostore velike prohodnosti) •klik sistemom (ugradnja bez lijepljenja, pogodno za vlažne prostore – kuhinje i kupatila) •loose-lay instalacijom (bez klika i bez lijepljenja) Ugradnja može biti gotova posle svega par sati, zbog čega je LVT omiljen izbor za brza renoviranja iznajmljenih prostora. LVT pod može da se postavi preko keramike, parketa, laminata, ali i na mestima koja bi zbog vlage bila problematična za druge podove. Bilo kada možete jednostavno da demontirate LVT pod postavljen klik ili loose-lay instalacijom i da ga ponesete u nov objekat bez oštećenja podloge.

Ukoliko vam je potrebna doza inspiracije, pogledajte kako prostori postaju autentični i privlačni uz samo jedan dobar detalj – LVT pod.Više o LVT podovima, prodajnim mestima i sertifikovanim instalaterima saznajte na www.tarkett.rs.

CILIMARA

info@cilimarapg.com Ulica Slovačka br. 65

Podno rješenje koje doprinosi boljem osjećaju korisnika.

Tarkett brend DESSO posvećen je razvoju kvalitetnih i održivih tekstilnih ploča koje maksimiziraju dobrobit ljudi, a specifičan dizajn koji smanjuje nivo buke u prostoru ga čini omiljenim izborom kada je u pitanju uređenje komercijalnih prostora. Pruža udobnost i ugodnu refleksiju svetlosti, a inovativni dezeni i velika paleta boja u kombinaciji sa Tarkett LVT podovima stvoriće praktične koncepte za svaki prostor. Čak 8 puta učinkovitiji za hvatanje i zadržavanje fine prašine od glatkih podnih obloga i 4 puta učinkovitiji od standardnih tepiha, Tarkett brend DESSO je sjajno rešenje za one kojima je zdravlje i dobrobit ljudi na prvom mestu.

KNAUF TOPView aplikacija za akustiku prostora

VIRTUELNA REALNOST VRHUNSKE AKUSTIKE Modena arhitektura teži postizanju ravnoteže između oblika i funkcionalnosti prostora. Knauf razumije taj izazov i neprestano ulaže u razvoj inovacija građevinskih materijala. Osmislili smo novu aplikaciju uz koju ćete na jednostavan i zabavan način osjetiti sve prednosti i značaj primjene akustičnih ploča u prostoru.

ŠTO VAM JE POTREBNO? •Pametni telefon s iOS (Apple) ili Android (Samsung, HTC, itd) operativnim sistemom •VR - Virtual reality naočare (po izboru) •Knauf TOPview aplikacija koju možete preuzeti na: 1.App-Store (iOS) 2.Play-Store (Android)

UŠETAJTE U VIRTUELNU REALNOST VRHUNSKE AKUSTIKE Uz Knauf TOPVvew aplikaciju virtuelno prošetajte različitim prostorijama: od kancelarija, dječjeg vrtića, shopping centra ili pak učionice na zabavan i interaktivan način možete doživjeti prostor sa i bez primjene Knauf akustičnih ploča. OSJETITE RAZLIKU! Uz Knauf aplikaciju ušetaćete u virtuelnu realnost kroz različite prostorije kako biste doživjeli vizuelni efekat koji omogućuje Knauf akustični plafon. Na jednostavan i zabavan način možete osjetićete nevjerojatno poboljšanje samog doživljaja prostora koji se postiže ugradnjom Knauf perforiranih ploča. Za mnoge apstraktni pojmovi kao što je vrijeme odjeka, vrijeme zvuka i razumljivost govora postaju toliko jasni i razumljivi jer se uz Knauf TOPview oni mogu jednostavno doživjeti.

TOLIKO JEDNOSTAVNO I ZABAVNO! Doživite akustiku na potpuno novi način. Odaberite prostor i poigrajte se s njegovim akustičnim svojstvima: bilo da je riječ o restoranu, učionici, kancelariji ili nekoj drugoj prostoriji gdje kvalitetna akustika igra značajnu ulogu: doživite

prostor kroz 360 ° i jednim treptajem zamijenite klasični plafon sa perforiranim pločama kako biste doživjeli razliku između zvuka razočaranja „Aah” i zvuka oduševljenja “Ahaaa!”. Ukoliko Vam VR naočare nisu dostupne, aplikaciju je moguće koristiti i bez njih. Ipak, najbitniji faktor je kvalitetan zvuk.

NA JEDNOSTAVAN I ZABAVAN NAČIN MOŽETE OSJETIĆETE NEVJEROJATNO POBOLJŠANJE SAMOG DOŽIVLJAJA PROSTORA KOJI SE POSTIŽE UGRADNJOM KNAUF PERFORIRANIH PLOČA.

ZA MNOGE APSTRAKTNI POJMOVI KAO ŠTO JE VRIJEME ODJEKA, VRIJEME ZVUKA I RAZUMLJIVOST GOVORA POSTAJU TOLIKO JASNI I RAZUMLJIVI JER SE UZ KNAUF TOPVIEW ONI MOGU JEDNOSTAVNO DOŽIVJETI.

REFLEKTOVANJE ULIČNOG ZELENILA NA NOVOJ FASADI STVARA RAZLIČITE VIZUELNE EFEKTE, KOJI SE SMJENJUJU ZAVISNO OD DOBA GODINE I VREMENSKIH USLOVA. DODATNI KVALITET PROSTORU PRUŽAJU ZENITALNI PRODORI SVJETLA OSTVARENI KROZ KROVNE PROZORE, KOJE PREKO STAKLENOG PODA GORNJEG NIVOA DOPIRE I DO DONJEG I VIZUELNO POVEĆAVA VOLUMEN PROSTORA.

10 mm

CEMENTEX

Fiber cementna ploča za unutrašnju i spoljašnju primenu www.siniat.rs

ARHITEKTURA, DIZAJN, UREĐENJE: STUDIO JOSE DE LA O OTKRIVA OBJEKTE KOJE SU OSMISLILI MOŽDANI TALASI Dizajner Jose de la O udružio se sa tehnološkom firmom Mirai Innovation kako bi razvio način da ljudi manipulišu dizajnom vaze koristeći samo svoje misli. Radeći zajedno sa japanskom kompanijom Mirai Innovation, Studio Jose de la O dizajnirao je eksperiment koji učesnici omogućavaju manipulisanje generičkim računarskim modelom koji koriste signale moždanih talasa.. “Učenje određenog zanata, 3D softvera ili čak skiciranje više ne bi bilo potrebno za dizajn i proizvodnju svakodnevnih predmeta.” Interdisciplinarna dizajnerska agencija sa sjedištem u Meksiko Sitiju, De la O, specijalizovana je za inovacije, i ovim projektom je željela da istraži kako nova tehnologija može omogućiti korisnicima da oblikuju predmete sa kojima žive. Eksperiment je sproveden pomoću uređaja nazvanog Aura, koji je razvila Mirai Innovation da podrži profesionalce koji rade u industrijama kao što su zdravstvo, obrazovanje i biznis.

ŽIVA FASADA SAKSIJA BILJAKA POKRIVA ZELENU VILU KOMPANIJE MVRDV U HOLANDIJI Arhitektonska praksa MVRDV je predstavio nacrte za stambenu izgradnju u Sint-Michielsgestelu, Holandija, sa zelenim zidovima formiranim od polica biljaka. Zajedno sa ko-arhitektom Van Boven Architectenom, holandska praksa je razvila Zelenu vilu za investitora Steina da sjedi u uglu mjesta na južnoj ivici grada. Trospratni stambeni blok pratiće oblik mansardnog krova susedne zgrade, ali cijeli njegov prolaz biće pokriven džinovskim redovima polica prekrivenih zelenilom. Biljke, grmlje i drveće u saksiji stajaće na policama različitih veličina i dubina. Vrste planirane za živu fasadu uključuju grmlje forsithije i biljke jasmina, kao i borove i breze. Daljnje saksije se postavljaju na krov. “Ovaj dizajn je nastavak našeg istraživanja zgrada bez fasada i radikalnog ozelenjavanja”, rekao je Vini Maas, osnivač MVRDV-a.

NOVA ARHITEKTONSKA DOSTIGNUĆA:

VJERSKI OBJEKTI

Hikma Religious-Secular Complex|Zgrade koje govore

St. Mary’s Student Chapel Škola vjere

Saya Park Chapel Visoki oltar

HIKMA RELIGIOUS-SECULAR COMPLEX | DANDAJI, NIGER | ATELIER MASOMI AND STUDIO CHAHAR

ZGRADE KOJE GOVORE PRIREDILA: SANDRA VAHTEL

U selu, u saharskom dijelu Afrike, nalaze se dvije građevine iz različitih doba koje slave sličnu arhitektonsku tradiciju.

Nekada su u Nigeriji seoske džamije bile održavane od strane zajednice. Zemljane strukture, poput onih dizajniranih u pustinjskom gradu Dandaji od strane pokojnog nigerijskog arhitekte Falke Barmou prije 20 godina, su bile cijenjene i popravljale su se i nadograđivale po religioznim potrebama i da bi se izdržali sezonski pljuskovi. Ali vremena su se promijenila. Kada se džamija Dandaji počela rušiti, njene nabijene parapete i kule su počele da erodiraju zbog velike količine vode i zanemarivanja od strane ljudi. Seljani su željeli da je sruše i isfinansiraju izgradnju moderne zgrade koja je lakša za održavanje i ima više prostora. U tom periodu arhitekta Mariam Kamara, osnivač Masomi Atelier, koji se nalazi u glavnom gradu Nigerije, saznaje za problem preko svoje porodice i prijatelja. Ona se uspješno zalagala za očuvanje džamije podsjećajući na njenu istorijsku važnost. Dandaji je nevjerovatan primjer tradicionalnog tipa islamske arhitekture, rekla je Kamara NA POVRŠINI U novoj džamiji arhitekte su koristile komprimiranu zemlju bloka (CEB) ne bi li ozvučili glinene prostorije koje su pretvorili u biblioteku. Krovne kupole jedne od molitvenih sala su savremena verzija biblioteke. Namjera arhitekti je bila da zidovi budu čisto bijeli da ništa ne bi odvratilo pažnju od dramatičnog plafona. Ispod boje zid je malterisan sa mješavinom cementa i željezom bogatog tla, lateritom, za čvrstinu.

GRADI, KLEKNI, MOLI Nova džamija ima dvije molitvene prostorije, jednu za muškarce i drugu za žene. Obje sobe imaju pogled jedna na drugu i na šetalište kada su im čelična vrata otvorena. Na prvi pogled se čini da su svodovi od cigle, zapravo su od CEB-a

dodajući da se ona ne može lako održavati jer nam ponestaju vještine. Ali je vjerovala da sa boljim građevinskim materijalima, metodama i novim programom, kao što je na primjer biblioteka (što bi bila prednost jer se škola nalazi daleko a u njoj idu učenici iz pet gradova) mogu se ispuniti svi zahtjevi zgrade i učiniti je vrijednim i korisnim prostorom. Predio koji je u blizini bi mogao biti iskorišćen za izgradnju nove džamije kad bi to vlasti dozvolile. Uvjereni u vrijednost postojeće džamije, seljani su se usaglasili sa njenim mišljenjem. Da bi se uspješno nosila sa ovim velikim projektom, Kamara je pozvala u pomoć i direktora teheransko- bo-

stonskog studija Chaharan – Yasaman Esmailia. Kamara i Yasaman su se upoznali još na fakultetu kada su pomagali svojim profesorima na raznim projektima. U toku rada ih je povezala slična priča o odrastanju u muslimanskim predjelima. Od tada zajedno su počeli da rade i na izgradnji stambenog projekta u Niamey. Prostor od 24.140 m2 koji je zamišljen za Dandaji je ograđen betonskim zidom koji zatvara preuređenu džamiju na sjeveru, a prostrana nova džamija je sastavljena od niza molitvenih soba, dok je dvorište u sredini. Detalji koji podsjećaju na Crisp Art Deco i ravni zidovi zatvaraju novu džamiju. Nalazi se i prostor za šetnju na

čijem kraju je minaret koji je sastavljen od dvije prizme sa užim stubom na vrh,u koji se savija formirajući spiralu. Istočno i zapadno se nalaze dvije manje kutije, koje su mjesto za duhovno čišćenje prije molitve. Džamija i njene pomoćne prostorije nisu izgrađene od obične gline nego od blokova sa kombinovanom zemljom, ili CEBS, koji ima mješavinu zemljišta i drugih sadržaja. Ovaj materijal zahtjeva manje održavanja nego glina a istovremeno pruža iste termalne mogućnosti. Da bi se podstakla svakodnevna upotreba džamije, arhitekte su napravile betonski put od biblioteke do sjevernog ulaza. Odatle, kroz čelična vrata, koja se nalaze svuda u džamiji, ide se do otvorenog hodnika i samog ulaza u džamiju. Veću salu koriste muškarci a preko puta nje se nalazi manja za žene. Svaka soba gleda jedna na drugu kada su vrata otvorena. Kada neko uđe unutra, pogled mu je usmjeren ka gore prateći visinu betonskih stubova koji su bijeli i okružuju crvene CEB svodove. Donja strana svakog stuba sadrži privezak koji svjetluca kao zvijezda. Ova dva projekta su potpuno različita ako govorimo o materijalima, rekla je

Kamara. Zapravo neravni zidovi biblioteke odaju utisak kao da su građeni od gline. Visina je isprekidana plavim, čeličnim preklopima, vrata i redovi plitko urezanih niša su omekšali godinama. Timu se pridružio i pomoćnik arhitekte Barmou ne bi li nadgledao restauraciju zidova i krova. Na mjestima gdje je potrebno obnoviti ili popraviti zidove, način gradnje je bio sličan ali umjesto sirove gline korišćena je ručno oblikovana oko drvenih tiplera. Eksterijer ima novi prelaz od gline, pjesak i netradicionalni laterit, koji je dugotrajniji. Unutrašnji zidovi takođe imaju glineni prelaz, ali sa malo drugačijom recepturom. Da bi se unutrašnjost pretvorila u biblioteku, arhitekte su projektovali seriju umetaka sa čeličnim okvirima i police između kolona koje se dupliraju kao pregrade. Postoji takođe i mjesto za čitanje u sjedećem položaju, prekrštenih nogu na strunjačama ispod višestrukih kupola na krovu. Napolju je tim izgradio prostor za razne radionice koje su korisne kako za matematiku tako i za pismenost, poljoprivredna obrazovanja itd. Iako je napravljena biblioteka od CEBS-a,

zidari su se pobrinuli da krovom, parapetima i gipsanim radovima podsjeća na originalnu džamiju. Na ovaj način su pokušali da stvore utisak kao da su džamija i nova zgrada građeni u isto vrijeme. Zidari su omogućili mješavinu modernog i tradicionalnog. I Kamara je znala da je to moguće ali nikada prije nije vidjela da se toliko isprepletaju staro i novo. Iz razloga što su arhitekte voljno sara-

đivale sa lokalnim zidarima, projekat je ispao baš kakav je i trebao biti. Bilo je dosta razmjena mišljenja. Mi jesmo arhitekte ali spremni smo da produbimo znanja koja smo stekli na fakultetu, kazao je Esmaili. Kamara se usaglasila: Bilo je zanimljivo učiti od njih, ovaj proces nam je pokazao da moderno nije sinonim za zapadnjačku estetiku, ali mogu da se miješaju.

ST. MARY’S STUDENT CHAPEL | ALBANY, CALIFORNIA | MARK CAVAGNERO ASSOCIATES

ŠKOLA VJERE

PRIREDILA: SANDRA VAHTEL

Mirno, meditativno utočište poziva mlade ljude u svoj kampus.

Mark Cavagnero priznaje da se njegov lični odnos sa katoličanstvom završio nakon što je kao dijete pohađao parišku školu. Stoga kada je bio pozvan da radi na projektovanju katoličke srednje škole nije bio siguran da li će pristati. Moja vjera me je, u najmanju ruku, protresla, rekao je on. Ali onda je počeo da razmišlja o prepletanju duhovnosti i arhitekture i stvaranju prostora koji može izazvati saosjećanje, sa sobom za meditaciju koja se može a i ne mora koristiti za molitve. Ta ideja je sada označena na ulazu u školu u staklenoj i betonskoj strukturi. Škola se zove St. Mary’s College High

School i nalazi se u Albany, Kalifornija. Moderna ali i u isto vrijeme ona koja pruža mir. Ova škola je divno utočište za učenike koji traže inspiraciju ili samoću u konfliktnim vremenima njihovih života. Ova građevina od 4400m2 ostavlja upečatljiv prvi utisak. Ispred ulaza u kampus se nalazi ulica sa porodičnim kućama i pravougaoni betonski brijeg koji se uzdiže. Njegova zadnja strana je uzdignuta i sa istočne strane se nalazi staklo koje je podijeljeno tankim metalnim krstom. Okolo i iza kule, kao pravougaoni grebeni ispod planina, donji dio sadrži kapelu i malu sakristiju.

Religiozne slike su očigledne. Jutarnja svijetlost dopire do Svetišta i osvjetljava oltar, gdje se sveštenik obraća učenicima, koji se često okupljaju zbog kratkih razgovora ili službi prije nego počnu časovi. Kasnije u toku dana, kada učenici mogu doći sami, oltar blijedi u sijenke a zadnji dio kapele se obasjava sunčevim zracima. DRVENE LESTVICE ŠTITE JEDAN DIO UNUTRAŠNJOSTI OD SVJETLOSTI. ZGRADA NEMA PREVIŠE RELIGIOZNIH MOTIVA SPOLJA OSIM TANKI KRST TORNJA UREZAN U ZIDU.

Dok je jutarnje svijetlo čisto, popodnevno sunce ulazi kroz staklene panele od poda do stropa na jugozapadu ispunjavajući Svetište difuznom svjetlošću. Klupe su od bijelog hrasta. Kao i letvice duž zida sa južne strane, koji je pozicioniran tako da ne samo da baca svjestlost na kapelu već i da formira pregradu ne bi li se spriječili pogledi sa spoljašnje strane. Pod je od glatkog krečnjaka iz Alabame. Vertikalna ravan iza oltara je od sličnog kamena ali razdvojenog. Ostatak zidova je od Portland bijelog cementa. ‘Najbolji način da se prostor učini vizuelno i duhovno mirno i prijatno je da se koristi što manje različitih elemenata i da se drže pod kontrolom’, rekao je Cavagnero. Arhitekta je međutim bio manje uspiješan u svom nastojanju da se napravi kapela odvojeno od škole. Ono je trebala biti mjesto koje će učenicima biti bijeg od njihovih užurbanih života. Ali zbog velikog broja učenika i drugih uslova ti zahtjevi nisu mogli biti ispunjeni. Do ulaza u kapelu se prolazi malim putem iz dvorišta koji odaje utisak 84

BETONSKE IDEJE. Pri samoj ulaznoj kapiji kampusa pojavljuje se pravougaoni ‘brijeg’. Arhitekta je iskoristio svijetlo bijeli Portland cement za spoljašnje i unutrašnje zidove.

prirodnog pejzaža i daje posebnu vrstu topline. Tri javora upotpunjuju taj izgled i to je zapravo odgovor na okruženje i svjesno napravljeno u svrhe što prirodnijeg izgleda. Kada neko uđe unutra dobija osjećaj smirenosti i nešto posebno što se ne može opisati. Izbor arhitetke za bijeli Portland cement je namjeran jer je on želio da učini prostoriju toplu za učenike i da ih ohrabri da tu borave. Delikatnost je i u

MATERIJALNO BOGATSVO Klupe i zid u obliku drvenih rešetaka, od bijelog hrasta, daju lijepu sliku u odnosu na podove od glatkog krečnjaka iz Alabame. Staklena vrata povezuju Svetilište i dvorište sa njegovim malim bazenom.

visokom krstu unutar tornja. I svijetlo, koje smo ranije pominjali, pruža mir i svečanost. U prošlosti kada su vjere bile neupitne, crkve su bile dizajnirane tako da ispoljavaju veličanstvene sile. Mi živimo u drugačijem dobu gdje ljudi teže da ostave tradicionalnu vjeru po strani ili privuku mnošto novih vjerovanja i filozofija. To je upravo ono na šta ova škola reaguje. Ona nudi mir i svetost bez obzira na vjerovanja ljudi.

SAYA PARK CHAPEL | SOUTH KOREA ÁLVARO SIZA AND CARLOS CASTANHEIRA

VISOKI OLTAR

PRIREDILA: SANDRA VAHTEL

Geometrijski oblik kapele na vrhu brda privlači istoriju svetih zgrada.

Kada je poznati portugalski arhitekta Alvaro Siza, dobitnik Pritzkerove nagrade, počeo da dizajnira malu kapelu u Južnoj Koreji nacrtao je, kako se on prisjeća, crkvene zgrade koje će vjekovima ostavljati u čudu. Njegov projekat sadrži osnovne elemente koje on na sebi poseban način pretvara u čudesne. Okrenuta prema istoku, kapele sagrađena od bijelog gipsanog materijala je sastavljena od tri nivoa koji idu ka gore. Prednji dio sačinjava jedinstveni nadvratak sa velikim nosačem. S obzirom da izgleda kao da lebdi iznad ulaza, zgrada predstavlja neklasični vid praga sa primjesama savremene strukturalne širine. Dva sljedeća nivoa sačinjavaju samo svetište. Uzdižu se do strmog trouglastog vrha. Prvi nivo polako otvara i zatvara prostor iznad oltara. Na mjestu gdje se spajaju dva nivoa stvara se iluzija prozora sa ružama koji siječe visoki umetak. Cilj je da se dnevna

svijetlost usmjeri ka oltaru sa zracima koji prolaze kroz tanki alabaster radije nego kroz staklo. Sa samo ovih nekoliko smjelih i teatralnih poteza arhitekta je uspio da dobije blistavu, duhovnu atmosferu.

Kapela veličine 450m2 je samo jedna od tri koju je dizajnirao Siza zajedno sa dugogodišnjim saradnikom arhitektom Carlos Castanheir-om. Kreirano od strane penzionisanog biznismena Jaesung Joo, ovaj objekat je otvoren 87

BOŽANSKA SVIJETLOST Na mjestu gdje se spajaju dva nivoa stvara se iluzija prozora sa ružama koji siječe visoki umetak. Cilj je da se dnevna svjetlost usmjeri ka oltaru sa zracima koji prolaze kroz tanki alabaster radije nego kroz staklo.

za javnost. Duž šumovitog parka Joo je izabrao posebna mjesta za kontemplativnu meditaciju stavljajući klupe u blizini raznih skulptura. Takođe tu se nalazi i muzički paviljon na otvorenom pored planinskog potoka. Kapela koja je sagrađena za njegovu ženu, koja je katolkinja, se nalazi u dalekom uglu u blizini porodične grobnice i označena je sa dva kamena i dva drevna drveta. Joo je u početku imao ideju za građenje muzeja za madridsku izložbu 1992. koji nikada nije trebao biti izgrađen. Siza se nije složio sa njegovom idejom i sugerisao je drugačiji plan ali je Joo insistirao. Taj plan, malo izmijenjen, se sada koristi za umjetnički paviljon, koji je upotrebljen u svrhe raznih događaja. Sa dugačkim i savijenim krilima, prvobitno je bilo zamišljeno da bude ukrašen sa Pikasovom Guernica slikom, ali je Siza zamijenio sa sopstvenim skulpturama od drveta i mermera i freskama od

keramičkih pločica. Kapela je kao i umjetnički paviljon izgrađena od izlivenog betona, bijela spolja ali sa grubom teksturom iznutra. Oltar je jednostavni pravougaoni blok od potrugalskog mermera. Krst, tabernakul, klupe i sva vrata su napravljena od portugalskog i afričkog tvrdog drveta. Arhitekta je dizajnirao nekoliko različitih crkvi, uključujući Santa Maria u Marco de Canavese u Portugalu (1996) i privatnu kapelu za Quinta Santa Ovidio imanje (April 2003), projekat koji je Yoo posjetio prije nego su počeli radovi. Kao i njegovi raniji radovi i ova kapela se igra sa raznim arhetipskim oblicima. Spolja je oštro nacrtana i proporcionalna kao renesansni tempietto. Iznutra više podsjeća na romansku tamnu primitivnu sredinu bez gubljena svog elementa čistoće. Iako se ovaj projekat poziva na istoriju i te kako ima odraza sadašnjosti i prikaz svježeg i iznenađujućeg majstora.

IZLAZAK NA LITICU Sizin i Castanheirin umjetniÄ?ki paviljon ima razgranati oblik

KERA MIK A ŠI MMPO

PASTELNI PEJZAŽI IZ GRNČARSKE PEĆI

TEKST: IRENA BAJČETA FOTO: IRENA BAJČETA

Iza masnih slova Šimmpo logotipa stoje dva imena: Snežana Pupović i Bogdan Darmanović. Prijateljstvo koje je počelo u srednjoškolskim danima, a nastavilo kroz studije na Likovnoj akademiji na Cetinju (i to vajarstva u Bogdanovom, a grafičkog dizajna u Snežaninom slučaju) preskočilo je ove godine na potpuno novi nivo: osnivanje ateljea koja za sredstvo svog izraza bira keramiku i istraživanje mogućnosti koje ona nudi.

Male istorije budućih velikih priča Svi zamislivi pastelni tonovi stanuju u njihovom podgoričkom ateljeu, a prozračnu urednost istog Snežana kroz smijeh pravda svojim pozivom: grafički dizajneri su – takvi. Dok se smještam na antikvarnu stolicu u ćošku, pogled prelazi preko bojom isprskanog parketa, totalno kontrastnih modernih plavih stolica “koje im služe da na njima niko ne sjedi jer su toliko neudobne“, pa do poente svega: police sa u milimetar precizno složenim uzorcima i kalupima različitih nijansi bijele, smeđe, sive. Njihova zajednička keramička priča konkretizovala se prije tri mjeseca, a počela malo ranije – pozivom prijatelja da se prijave na konkurs izdat od strane Ministarstva kulture. Uklopili su se u uslove koje je program “Kreativna Crna Gora“ zahtijevao, a čija je primarna svrha uspostavljanje crnogorskog kulturnog proizvoda. Našli su se među jedanaest autora podržanih obezbjeđivanjem od osnovnih sredstava za rad, opreme i prostora, pa sve do predstavljanja javnosti. Vještine kojima oboje vladaju, a koje bi se spakovale u samo jedan zajednički proizvod izabrale su da za početak budu – tanjir.

i fokusa sa na što toplijem izrazu njenih boja u jednom čvrstom i hladnom materijalu. Kako su u fakultetskim danima oboje “pretrčali“ bavljenje grnčarijom, sve što znaju danas – naučili su sami. U početku su Bogdanove na kamen naviknute ruke nesrećno presudile mnoštvu tanjira, trebalo je doći i do prave vremenske i temperaturne mjere u procesu pečenja, pronaći neku novu uredniju metodu spajanja, ošmirglati ivicu “pod konac“ – ali vrijeme je ustanovilo spokojnu dinamiku ateljea kojom su sada ovladali. Tajna imena Šimmpo (u prevodu “vječni točak“) i nije tajna, već više simbolika: atelje je ime dobio po čuvenom proizvođaču točkova za grnčariju, dok mu je Snežana dala lik kreiranjem oštrog ćiriličnog logotipa sa duplim “M“. Male poteškoće cijele pastelne priče koncentrisane su na nabavku neophodnih sirovina. Koncentrisana je na države iz okruženja: posebne vrste i boje glina, kao i glazure koje proizvodu daju

Estetka koja izdvaja ... i to ne bilo kakav tanjir. Baš onaj tanjir koji će svojim nijansama dočarati rebrasta zelenila i slojeve šumskih tajni koje krije Biogradska gora ili opet prelivajuće boje dubina Skadarskog jezera – jer se ipak radi o crnogorskom artefaktu. Tematika njihovog projekta eksperimentisala je na početku sa različitim autentičnim oblicima, da bi ih spontano dovela do crnogorske prirode

finalnu formu nisu dostupne u Crnoj Gori, a uz to i u inostranstvu imaju visoke cijene. Jedino su pitanje ambalaže uspješno regulisali sa lokalnom štamparijom, pa drugom prostorijom, pored grnčarske peći, dominiraju ( sada već očekivano “pod konac“ ) naslagane kutije sa dominantnim logotipom štampanim na poklopcu.

Snežana Pupović

Setovi inspirisani Crnom Gorom

Do sirovina se teško dolazi

Tajna imena Šimmpo (u prevodu “vječni točak“) i nije tajna, već više simbolika: atelje je ime dobio po čuvenom proizvođaču točkova za grnčariju, dok mu je Snežana dala lik kreiranjem oštrog ćiriličnog logotipa sa duplim “M“.

Vještine kojima oboje vladaju, a koje bi se spakovale u samo jedan zajednički proizvod izabrale su da za početak budu – tanjir.

Od bloka gline do upotrebnog predmeta Svjesni činjenice da su izabrali jako skup poziv, pokušali su da ustanove našim standardima prihvatljivu cijenu i tako kreiraju pristupačan i dostupan proizvod – a publika je iznenađujuće pozitivno reagovala. Da bi njihov osnovni set od tri tanjira bio spreman za prodaju, potrebno je i do mjesec dana u vlažnom zimskom, nešto kraće u ljetnjem periodu. Modelovanje, sušenje na vazduhu, biskvitno pečenje, hlađenje, glaziranje, visoko pečenje – delikatni je slijed procesa i svaka pogrešna procjena vremena ili temperature može dovesti do pucanja proizvoda. Konkurenciju u Crnoj Gori i okruženju – nemaju, budući da se slični ateljei više fokusiraju na porcelan. Nisu pristalice porcelana iako je tehnologija proizvodnje sa izlivanjem u kalupe jednostavnija, isplativija i masovnija, što zbog koncentracije otrovnih gasova koja se skuplja u vazduhu tokom procesa pečenja, što zbog

velike količine toplotom oštećenih i iskrivljenih tanjira nakon proizvodnog procesa. Takođe, upotrebom oštećeni porcelanski tanjiri momentalno postaju neupotrebljivi. Sa druge strane, glina je prerađena zemlja – potpuno prirodan proizvod sa beskonačnim rokom trajanja, i kao sirovina i kao gotov proizvod. Planovi za budućnost Kreiranje sajta sa online prodavnicom i dostavom za sada je na nivou teme za razmišljanje, a realizuju se i dogovori za prodaju u nekoliko podgoričkih radnji orjentisanih ka autentičnim dizajnerskim komadima. Najaktivniji su i dostupni na instagram nalogu shimmpo.me čija besprekorna estetika već na prvi pogled izlazi van granica Crne Gore i ide do nekih viših standarda. Dok listam fotografije na profilu, precizni Snežanini prsti utiskuju Šimmpo logo u dno budućeg “Skadar lake“ seta. Ostavljam je u kreativnom zanosu i čekam nove nijanse modrog i vanile. 3 93

MOST NA TARI

TARSKI GOROSTAS svjetski a naš

Most na Tari kada je sagrađen držao je dva svjetska rekorda, od kojih jedan drži i danas. Njegov prvi (najveći), od ukupno pet betonskih lukova ima raspon od 116 metara a takvo nešto do tada nigdje u svijetu i nikada nije izvedeno. Drugi svjetski rekord vezan za ovaj most koji ni danas nije nadmašen (a zbog uznapredovale graditeljske tehnologije nikada neće ni biti) je izgradnja najveće drvene skele za potrebe izgradnje mosta, čija izgradnja je koštala čak 40% ukupne cijene izgradnje mosta.

TEKST: VASO KNEŽEVIĆ

Simboli spajanja i zbližavanja, ljubavi i prijateljstva, premošćavanja prepreka, i najopravdanije građevine ljudskom rukom stvorene, jesu mostovi. Mostova ima raznih, od onih prostih drvenih balvana koji premošćuju potočiće, preko visećih žičanih mostova koji kao da viore i lelujaju u vazduhu prilikom prelaska preko njih, pa do onih čvrstih, kamenih, armiranih, sa lukovima ili prosto pravih prenapregnutih, ali svaki sa jednom istom svrhom i osnovnom funkcijom, premošćavanje. Ima i onih mostova koji odišu i drugim vrijednostima, koji skladno žive sa ambijentom u kome su došli kao gosti, ne remeteći sklad i reljefnu igru prirode kao domaćina, koji kao magnet privlače oko posmatrača, često pretočeni na slikarsko platno ili fotografiju za uspomenu, inspirišu pjesnike i pisce koji stihovima razgaljuju najfinija osjećanja, a pritom su i sami puni života, jer u svojim lukovima – njedrima kriju domove lastama i drugim milozvučnim pticama, jer svojom inponzantnošću su stjecište ljudskih dešavanja, turističkih aktivnosti i privrede. Upravo sam opisao most na Tari u mjestu Đurđevića Tara, koji predstavlja posle manastira Ostrog najposjećeniju turističku tačku u Crnoj Gori. Da je samo most, fizička građevina koja služi za spajanje dvije obale, most na Tari bi bio samo prolazna tačka, jedna u nizu prolaznih saobraćajnih građevina na putu od tačke A do tačke B.

MOST JE GRAĐEN OD 1937. DO 1940. GODINE, SA ŽELJOM DA SE POVEŽU PASIVNI KRAJEVI DURMITORSKOG REGIONA SA OSTATKOM U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI. TEŽAK ZADATAK JE BIO DA SE „PRESKOČI“ 365 METARA SA OBALE NA OBALU.

Zašto je most na Tari više od obične građevine!? Da bi bolje spoznali ovo arhitektonsko zdanje, prvo treba da se upoznamo sa njegovim tvorcima, istorijatom, potrebom za njegovom gradnjom, šta je on značio kroz istoriju, a šta znači sada, i šta može da bude u budućnosti... Most na Tari je građen od 1937. do 1940. godine, sa željom da se povežu pasivni krajevi durmitorskog regiona sa ostatkom u Kraljevini Jugoslaviji. Težak zadatak

DRVENA SKELA-bila je visoka 144 metara, a raspona 116 metara. Drveni djelovi velike i male skele, ručno su tesani od smrča, koje su sječene u šumi koja je bila udaljena od gradilišta oko 25 kilometara

je bio da se „preskoči“ 365 metara sa obale na obalu, u tom periodu, ali i dan danas ovaj poduhvat ne bi bio nimalo lak sa svom raspoloživom mehanizacijom i novim građevinskim materijalima i pomagalima. Most je projektovao arhitekta Mijat Trojanović, koji je uspio da premosti Taru sa pet velelepnih lukova, od kojih je najveći onaj iznad same rijeke Tare sa rasponom od 116 metara. Sama zamisao je djelovala bajkovito, jer trebalo je san arhitekte pretočiti u javu. Međutim, napravljena je drvena skela najveća ikada napravljena u svijetu tada, kao i dan danas. Za izradu drvene skele su angažovani bili ljudi iz ovoga kraja. Skela je bila visoka 144 m, a raspona 116 m. Drveni djelovi velike i male skele, ručno su tesani od smrča, koje su sječene u šumi koja je bila udaljena od gradilišta oko 25 kilometara. Mladići iz okolnih sela, u kožnim opancima, bez vezivanja pojasa, viseći nad ambisom, uz sve opasnosti od odrona i naleta vjetrova, veliku skelu montirali su za samo šest mjeseci. Za konstrukciju skele je utrošeno 650 kubnih metara drvene građe. Most nikada nije svečano otvoren, jer ga je nakon završetka zadesio rat, okupacija i tačno 17. aprila 1941. godine prvi tenkovi okupatora su prošli preko ovog velelepnog mosta. Nije mnogo vremena

prošlo od potrebe za izgradnjom ovog mosta i potrebe za njegovim rušenjem. Partizani su odlučili da spiječe okupatora tako što će srušiti dio mosta i spriječiti njihov dalji prodor. Zadatak je povjeren inžinjeru Lazaru Jaukoviću, koji je izabrao da poruši najmanji luk na mostu, što je bilo dovoljno da se okupator spriječi a da pritom mnogo ne ošteti samu konstrukciju mosta, zbog čega je platio svojom glavom od strane okupatora, strijeljajući ga na samom mostu na Ilindan, 02. avgusta 1942. godine. Godinu dana poslije oslobođenja most je popravljen. Pored njega je postavljen spomenik hrabrom Lazaru Jaukoviću, koji je glavom platio rušenje mosta. Ova priča o rušenju mosta u vihoru II svjetskog rata je pretočena i na domaćem filmu “Most”. Kasnije ovaj most postaje popularan, kako zbog same njegove izgradnje svjetskih razmjera, tako i zbog priča i podviga iz II svjetskog rata koji su se dešavali oko ovog mosta, koji je u datom momentu imao ulogu i da spaja i da razdvaja. Sedamdesetih godina prošlog vijeka, proslavljeni američki glumac Harison Ford sa glumačkom ekipom, snimao je kadrove ratnog filma “Sila sa Navarona” u Đurđevića Tari, sa motivima mosta na Tari. Most na Tari kada je sagrađen držao

je dva svjetska rekorda, od kojih jedan drži i danas. Njegov prvi (najveći), od ukupno pet betonskih lukova ima raspon od 116 metara a takvo nešto do tada nigdje u svijetu i nikada nije izvedeno. Drugi svjetski rekord vezan za ovaj most koji ni danas nije nadmašen (a zbog uznapredovale graditeljske tehnologije nikada neće ni biti) je izgradnja najveće drvene skele za potrebe izgradnje mosta, čija izgradnja je koštala čak 40% ukupne cijene izgradnje mosta. Osim ova dva svjetska rekorda, most na Tari dugo je važio za najveći drumski most od armiranog betona u Evropi a svakako i za jedan od nekoliko najvećih i među 20 najlepših mostova u svijetu, prema izboru portala Bright side. Most se nalazi tačno 172 metra iznad rijeke Tare, koju skladno premošću

HARISON FORD SA GLUMAČKOM EKIPOM

MOST NA TARI DUGO JE VAŽIO ZA NAJVEĆI DRUMSKI MOST OD ARMIRANOG BETONA U EVROPI A SVAKAKO I ZA JEDAN OD NEKOLIKO NAJVEĆIH I MEĐU 20 NAJLEPŠIH MOSTOVA U SVIJETU, PREMA IZBORU PORTALA BRIGHT SIDE

je, ne remeteći njen tok, huk i sagledivost. Naprotiv, sa ovoga mosta rijeka Tara i njena bistrina su najsagledljiviji, toliko da se sa te udaljenosti vidi skoro svaki kamen na dnu rijeke. Danas, most na Tari, predstavlja značajni turistički reper, po kome je Crna Gora prepoznatljiva. Uz sami most i Taru ima niz atraktivnih i adrenalinskih aktivnosti, počev od splavarenja i sportskog ribolova na rijeci Tari, do Bandži džampinga i Zip lajninga (uz pomoć kojeg možete da preletite kanjon rijeke Tare, paralelno sa mostom, i da na najbolji način sagledate šta ljudska ruka može da napravi i da premosti nepremostivo). Uz sami most postoji i više rafting kampova, ugostiteljskih objekata i suvenirnica, a most često bude skoro blokiran za saobraćaj automobilima zbog gužve od turista iz čitavog svijeta. Na mostu na Tari možete čuti sve svjetske jezike, i to je najbolji pokazatelj da mostovi spajaju ljude, pa zbog toga se i svake godine na mostu održava manifestacija pod nazivom „Mostovi spajaju ljude“, a i kako bi se drugačije zvala, bar kada je u pitanju ovaj most.

S obzirom da je most star oko 70 godina, i da je za svoje postojanje imao samo jednu nepotpunu rekonstrukciju, od prošle godine se pokrenula priča o njegovoj detaljnijoj rekonstrukciji, uz pomoć Republike Kine. U sklopu detaljne rekonstrukcije svakako bi trebalo razmišljati i o osvjetljenju ovog tarskog gorostasa, koji je već na osnovu svoje popularnosti zaslužio da bude vidljiv i noću, kada se sva dešavanja oko mosta gase. Noću bi samo on dolazio do izražaja, kao neka vrsta magije u noći, koja bi, siguran sam, obišla čitav svijet, te bi pojedini turisti i fotografi dolazili u obilazak u noćnim terminima. Za bolji doživljaj kako bi most na Tari izgledao u noćnom terminu pod osvjetljenjem, pogledajte animaciju. I na kraju, most na Tari treba da bude i kulturno-istorijski spomenik ili arhitektonski objekat od posebnog značaja za Crnu Goru. Nemamo mnogo ovakvih „čuda“ ni u svijetu, a kamoli mi u našoj maloj Crnoj Gori. Od ovoga mosta može mnogo i da se nauči. Ne spaja on samo nas, no čitav svijet. Most na Tari je svjetski, a naš!

STADION AL JANOUB

SPOJ TRADICIJE I INOVACIJE

PRIREDILA: SANDRA VAHTEL

Katar je izabran za domaćina FIFA Svjetskog prvenstva 2022. godine. Katar ranije nije imao sportske mogućnosti za prvenstvo, a sada će biti izgrađeno 8 novih stadiona za pripremu prvenstva. Predstavljamo vam jednog od njih - Stadion Al Janoub, nekada poznat pod imenom Al Vakrah Stadium. Stadion je otvoren 16. maja 2019. godine, a dizajnirala ga je iračko-britanski arhitekta Zaha Hadid zajedno sa firmom AECOM.

Jedan od osam mjesta na kojima će se održavati utakmice tokom FIFA Svjetskog kupa 2022, stadion sa 40.000 mjesta dizajnirala je Hadid prije nego što je umrla. Izgrađen je tako da se može koristiti tokom katarskih vrućih ljetnjih

mjeseci. Stadion je dizajniran u skladu sa lokalnim pomorskim tradicijama, koristeći talase na krovnom pokrivaču i drvena rebra ispod obloge kako bi unutrašnjost krova bila slična strukturi tradicionalnih brodova. Pod glavnim

krovnim lukovima od 230m nalaze se sjedišta za 44.000-45.000 ljudi na dva nivoa. Cjelokupni gornji prsten sjedišta treba demontirati jednom kada se završi Svjetsko prvenstvo, ostavljajući polovinu početnog kapaciteta. Ova privrmena sjedišta su dizajnirana da budu demontažna i prenosiva u zemlje u razvoju kojima je potrebna sportska infrastruktura za korišćenje posle turnira. Oko stadiona je planirano 585.000 metara kvadratnih javnih prostora sa dva polja za trening, hlađena do 26 stepeni, dvije zatvorene hale, četiri teniska terena i dva košarkaška igrališta, pored ostalih sportskih objekata. Planiran je i trgovački kompleks od 10.000 kvadratnih metara i hotel sa 150 soba. Stadion ima operativni krov dizajniran od strane partnera Schlaich Bergermann i sistem za hlađenje za sjedjenje koji objezbjeđuje da se stadion može koristiti tokom ljetnjih meseci u Kataru. Operativni krov je dizajniran sa oblogama pomoću nabrane PTFE tkanine

100

STADION IMA KRIVOLINIJSKI POSTMODERNISTIČKI I NEO-FUTURISTIČKI DIZAJN. IZGLED KROVA BIO JE INSPIRISAN JEDRIMA TRADICIONALNIH DHOV BRODOVA, KOJE SU KORISTILI RONIOCI BISERIMA IZ REGIONA, KOJI SU SE KRETALI KROZ STRUJE PERSIJSKOG ZALIVA. STADION SADRŽI FUDBALSKI STADION KAO I ATLETSKU STAZU. KAPACITET STADIONA JE 45.000, ZA KOJI SE OČEKUJE DA ĆE SE PREPOLOVITI NA 20.000 NAKON SVJETSKOG KUPA.

101

i kablova. Kada je postavljen, krov radi kao jedro kako bi pokrio prostor iznad polja igre i stvorio zaštićeno okruženje za fudbal tokom ljeta. Principi pasivnog dizajna zajedno sa kompjuterskim

STADION IMA POTPUNO KLIZNI KROV TAKO DA SE IGRAČI I GLEDAOCI MOGU HLADITI, ŠTO OMOGUĆAVA DA SE ZGRADA KORISTI TOKOM CIJELE GODINE.

ENERGETSKA EFIKASNOST Što se tiče upravljanja energijom, stadion Al Janoub je 30% efikasniji od standarda ASHRAE 90.1. Da bi se zadovoljile potrebe HVAC-a, uspostavljena je efikasno postrojenje za daljinsko hlađenje zajedno sa visoko izolovanim zidovima. Slično tome, LED svjetla su instalirana širom objekta kako bi se smanjila ukupna potrošnja energije.

modeliranjem i testovima u vazdušnim tunelima su korišćeni kako bi se povećala efikasnost fizičkog kućišta u cilju osiguranja udobnosti igrača i gledalaca. Dizajn krova stadiona je apstrakcija trupa brodova okrenutih naopačke i skupljenih kako bi obezbijedili hlad i zaklon. Ovo je izraženo u geometriji omotača stadiona, detaljima i odabranoj materijalnosti, uključujući i konstrukciju krovne grede koja odjekuje unutrašnju strukturu broda. Fasade stadiona su nagnute prema van, sužene su u visini i 102

podsjećaju na nabore jedara. Slika broda je dodatno naglašena kroz veliku nadstrešnicu stadiona koja uključuje trake metalnih obloga koje podsjećaju na drvene konstrukcije koje se koriste za brodove. Neprovidne površine krova i zida stadiona izražene su kao naborani poprečni presjeci. Ova osobina, koja potiče iz arapskih motiva i kaligrafije, dodaje teksturu vanjskoj ljusci i naglašava jedinstvenu geometriju stadiona. Spoljašnji materijali za oblaganje namjerno su

odabrani iz ograničene palete materijala i izbora boja; naime bijele boje za krov i zid, i tamnije boje za područja ispod strehe. Šema boja za spoljašnji omotač zgrade se uklapa sa njenim geometrijskim oblicima i pojačava artikulaciju spoljašnje kože. Krovni pokrivači i neprozirne površine iznad nadstrešnice su bijele ili bjelkaste boje sa sjajnom površinom koja podsjeća na školjke i naglašava nabore koji dodaju teksturu omotaču zgrade. Reljefne strehe i mrežasti otisci ostakljenih fasada na nižem nivou su metalik bronzane boje, dodajući osjećaj bogatstva i dubine dizajna. Izbor bronzane metalne površine ovih obrađenih površina odaje počast tradiciji i umjetnosti islamskog zanata.

DUŽINA STADIONA: 275M ŠIRINA STADIONA: 225M MAKSIMALNA VISINA KROVA: 56M IZNAD POVRŠINE ZA IGRU MATERIJAL KROVNOG MATERIJALA: PVC TITANIJUM O2 OBLOŽENA MEMBRANA OPERATIVNI TKANINSKI KROV SE ZATVARA ZA 30 MINUTA PUTEM KABLOVA

103

ODRŽIVI TRANSPORT Održivost se ne odnosi samo na uključivanje zelenih akreditiva. Operativna efikasnost održivog projekta značajno duguje obezbjeđenju transportnih objekata oko njega. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, emisije iz saobraćaja doprinose bilo gdje između 12 i 70 procenata globalnog zagađenja vazduha. Sa stanicom metroa u Dohi koja je povezana sa stadionom, putovanje do i od stadiona Al Janoub ne mora da utiče na životnu sredinu. U stanici se takođe nalaze autobuske stanice povezane sa stanicom metroa Al Vakrah. Osim toga, postoje sigurne pješačke rute i međusobno povezani put za biciklizam.

Stadion se nalazi na velikom uređenom podijumu koji vodi posjetioce iz partera u glavni ulaz koji se nalazi na sredini nivoa tribina. Ovaj podijum povezuje stadion u okolni pejzaž i smanjuje njegovu skalu. Velike parabolične šupljine unutar podijuma označavaju različite zone aktivnosti. Stadion je dizajniran u direktnom kontaktu sa novom policijskom stanicom tako da se nalazi u srcu urbanog proširenja grada, stvarajući aktivnosti u zajednici i oko stadiona u danima bez događaja. Planovi koje je predložila početna dizajnerska kancelarija došli su sa visokom cijenom za njihovu implementaciju. Na zahtev klijenta, Sik Construct je tražio načine da ih smanji. Inženjeri BESIKS Grupe zaduženi za projektnu studiju došli su na ideju da kompresuju stadion kako bi smanjili njegov trag. Ovaj novi dizajn dozvoljava uštedu od preko 30% u odnosu na prvobitni budžet, uprkos tome što je bilo potrebno ponovo

104

NABIJENI KROV I FASADE STADIONA NAPRAVLJENI SU OD SJAJNOG BIJELOG MATERIJALA KOJI “PODSJEĆA NA MORSKE ŠKOLJKE” KAKO BI SE NAGLASILA GEOMETRIJA ZGRADE. ISPOD NADSTREŠNICE KROVA, ZID DIZAJNIRAN BRONZANIM UKRASNIM PLATNOM ZASJENIO JE PODRUČJA CIRKULACIJE STADIONA. STADION, KOJI JE DIZAJNIRAN DA BUDE ŽARIŠTE VELIKOG PROŠIRENJA GRADA, NALAZI SE NA VELIKOM UREĐENOM PODIJUMU. PREMA ZAHA HADID ARCHITECTS, PODIJUM JE DIZAJNIRAN DA SMANJI OBIM ZGRADE I VEŽE GA U PEJZAŽ.

razmotriti raspored unutrašnjih prostora i prilagoditi već postavljene temelje. Stadion je prilično kružnog karaktera, ali po svom izgledu nije kružan. Ima različite poglede iz različitih djelova Al Vakra - što smo pokušali da postignemo. Osjećam da je dizajn privlačan - do tačke u kojoj će se ljudima svidjeti i željeće da budu povezani sa njim. Ovaj projekat ima veoma građanski aspekt i cilj je da stadion predstavlja Al Vakrah i postane dio ikonografije onoga što je Al Vakrah. Ako je stadion usvojen i

voljen, onda će se koristiti - ljudi će doći ovamo, ne samo na dane utakmica, već će postati i destinacija. OČUVANJE ŽIVOTNE SREDINE Sa visokoučinkovitim ispustima vode, stadion Al Janoub troši 30 posto manje vode u smislu međunarodnih vodovodnih kodova. Voda koja se koristi u objektu se reciklira za potrebe daljinskog hlađenja i uređenja okoline. Tokom faza izgradnje, lokalno nabavljeni materijali i lokalno proizvedene / sastavljene komponente dobili su prioritet kako bi se smanjio uticaj na životnu sredinu. Što se tiče troškova, više od 15 procenata trajnih građevinskih materijala je izrađeno od recikliranog sadržaja. Unutrašnji prostori su završeni netoksičnim bojama, dok spoljašnjost nosi svjetliju boju da bi se stvorio efekat hlađenja. UPRAVLJANJE OTPADOM Pažljivo je razmotreno odlaganje otpada nastalog tokom izgradnje stadiona Al Janoub. U stvari, više od 85% otpada nastalog tokom izgradnje je prerađeno da bi se ponovo koristilo ili recikliralo. Napredujući do faze operacija, dizajn stadiona je kompatibilan da omogući efikasno upravljanje otpadom.

NOVA INTERPRETACIJA ARHEOLOGIJE

Zamak Pombal, Portugalija, arhitektura: COMOCO, photo: Fernando Guerra via archdaily.com

106

NAPISALA: Danica Mihaljević Davidović, diplomirani inženjer pejzažne arhitekture Pejzažni arhitekta u Studiju Synthesis i CAU, centar za arhitekturu i urbanizam, Podgorica

Prikazivanje arheoloških nalazišta kroz inovativna prostorna rješenja savremenog izraza, izuzetno je popularno u posljednjoj deceniji. Njihova prezentacija nailazi na promjene uslovljene aktuelnim društvenim tendencijama na svim nivoima - više nije važno samo ono što se na lokalitetu nalazi - važna je cjelokupna priča o tome, sadržaj, vremenski i prostorni okvir, estetika, vizuelna prepoznatljivost, jedinstvenost, čitljivost, interakcija sa posjetiocima - važna je priča koja se kroz taj prostor plasira. U tome značajnu ulogu imaju stvaraoci tog novog prostora - arhitekti, konzervatori, pejzažni arhitekti. Prostor se formuliše tako da se kroz prizmu savremenih arhitektonskih trendova oslikaju i ožive prošla vremena.

Zamak Pombal, Portugalija, arhitektura: COMOCO, photo: Fernando Guerra via archdaily.com

Arheološka nalazišta, stari, zapušteni zamkovi, tvrđave i slične građevine degradirane zubom vremena, ovakvim intervencijama započinju novi život. Iako su ove akcije često kontraverzne, neosporno je da se na taj način aktiviraju prostori koji su ne samo devastirani vremenskim uticajem, već mogu biti i neatraktivni za posjetioce. Do skoro se težilo idealnoj rekonstrukciji objekata, u kojima je pokušavano da se oni na što vjerodostojniji način

Zamak Praça Nova of São Jorge , Lisabon, Portugalija, arhitektura: JLCG Arquitectos, photo: Fernando Guerra via archdaily.com

107

Manastir i botanička bašta Santa Catalina de Badaya, Španija, arhitektura: Isuuru architects, Photo: Carlos Copertone via www.revistaad.es

rekonstruišu, kao i njihovo okruženje, bar u onoj mjeri u kojoj se može pretpostaviti kako su nekada izgledali. Isto je i sa izborom materijala, težilo se ka korišćenju identičnih ili sličnih materijala, pribavljenih na istoj ili lokacijama u okruženju. Praksa postavljanja olovne trake koja je predstavljala granicu između autentičnog i rekonstruisanog dijela objekta, napuštena je. STVARAJU SE JAVNI PROSTORI KOJI PREVAZILAZE PRETHODNO USTANOVLJENU PRAKSU DA BUDU SAMO POSMATRANI ISTORIJSKI OSTACI, U NJIMA POČINJE DA SE ODVIJA NOVI ŽIVOT, POSTAJU VIŠESTRUKO INTERESANTNI.

Međutim, pristup idealne rekonstrukcije ostavlja jako veliku prazninu u smislu vjerodostojnosti takvih intervencija - najčešće se radi o pretpostavkama zasnovanim, doduše, na temeljima ozbiljnih arheoloških istraživanja. Ovakva se praksa polako napušta, jer je gotovo nemoguće zaista rekonstruisati neku građevinu ukoliko o njenom izgledu ne postoje opipljivi dokazi. Posjetiocima često nije jasno koji su djelovi građevine iz koje epohe, jer oni nisu jasno vizuelno distancirani, ili nisu čitljivi za laika. Aktivnosti na revitalizaciji arheoloških nalazišta i drugih starih građevina potenciraju upravo

108

Adaptacija rimskih ostataka, Can Tacó, Barselona, Španija, arhitektura: Toni Gironès , Photo: Sabem. com & Aeroproduccions via archdaily.com

Zamak Matrera, Villamartín, Andalusia, Španija, arhitektura: Carquero arquitectura, photo: Mariano Copete Franco, Francisco Chacon Martinez, via www.arquitecturaviva.com

Crkva San Antonio, San Antonio, Italija, arhitektura: 2TR ARCHITETTURA, photo:2TR ARCHITETTURA3 via www.divisare.com

pristup koji će na posjetioca na čitljiv i jednostavan način prikazati prostor ili objekat, u kome će posjetilac jasno vidjeti koji su djelovi originalni a koji ne. U neoriginalnim djelovima, kroz upotrebu savremenih materijala (bijeli malter, corten, drvo, metal, staklo, šljunak, terra stabilizata) prikazuje se volumen, prostorni raspored, utiskuje se trag postojanja neke građevine, makar samo u horizontalnoj projekciji, kroz popločanje, promjenu materijala, pa čak i u travnjaku kroz promjenu nivelacije. Vertikalnom projekcijom gabariti objekata prikazuju se ili punom materijalizacijom, materijalima koji su izričito drugačiji od originalnih, ili linearnom volumetrijom, koristeći metal i drvo kao materijale koji se najlakše mogu

OVAKO REDIZAJNIRANI PROSTORI POSTAJU NOVI GRADSKI REPERI, UKOLIKO SE NALAZE U URBANOM GRADSKOM TKIVU. ČAK I AKO NISU U GRADSKIM ZONAMA, REVITALIZACIJOM, AKTIVACIJOM OKOLNIH SADRŽAJA I STANOVNIŠTVA, A ČESTO I SAMO ATRAKTIVNOŠĆU KOJOM SE IZDVAJAJU OD OKOLINE, ONI POSTAJU FOKUS POSJETIOCA.

transformisati u svedene trajektorije. Linija prošlosti, stvorena kreativnošću savremenog umjetnika, navodi posjetioca da osjeti oko sebe izgubljene djelove istorije, i jasna je vremenska odrednica prošlosti, ali i sadašnjosti.

109

Memorijalni vrt Vinaròs, Castelló, Španija, arhitektura: Camilla Mileto i Fernando Vegas, photo: Vicente Jimenez via archdaily.com

Možda i najznačajnije, savremeni pristup u prezentaciji i revitalizaciji nalazišta i objekata pruža jednu novu mogućnost, a to je da se ti prostori približe posjetiocu na način koji je njemu razumljiv, odnosno da se vrlo jasno i nedvosmisleno odvoji staro od novog. U tom smislu, nema dileme oko toga da li je nešto zaista izgledalo tako kako je prikazano- jasno je da nije. To ne znači da se o prethodnom izgledu, funkciji i vrijednosti ne vodi računa - upravo suprotno. Ovakvi su poduhvati baš zato i kontraverzni, jer na temelju starog bitiše jedna nova ideja, a mnogima je ova ideja neprihvatljiva. Sve prostorne intervencije u zoni zaštićenih arheoloških ili istorijskih nalazišta, odvijaju se u strogim okvirima konzervatorskih i urbanističkih uslova, pa je i fleksibilnost i spremnost donosioca ovakvih propisa na nešto moderniji pristup, polazna tačka. Napraviti pravu mjeru, izbalansirati istorijsku, arheološku pa i civilizacijsku vrijednost građevina i težnju da se one uklope u savremeni svijet izuzetno je teško. Zato ovakvi projekti izazivaju veliko interesovanje javnosti, koja je

često podijeljena. Jedan od osnovnih principa konzervacije, revirzibilnost, treba da osigura apsolutnu zaštitu originalnih materijala. To znači da sve intervencije, bile one savremenog izraza ili ne, ne smiju dovesti do narušavanja autentičnih materijala, a sve sa pretpostavkom da će se u budućnosti usavršiti konzervatorske metode koje će osigurati dugoročno očuvanje originalnih ostataka. Ovako redizajnirani prostori postaju novi gradski reperi, ukoliko se nalaze u urbanom gradskom tkivu. Čak i ako nisu u gradskim zonama, revitalizacijom, aktivacijom okolnih sadržaja i stanovništva, a često i samo atraktivnošću kojom se izdvajaju od okoline, oni postaju fokus posjetioca. Stvaraju se javni prostori koji prevazilaze prethodno ustanovljenu praksu da budu samo posmatrani istorijski ostaci, u njima počinje da se odvija novi život, postaju višestruko interesantni. Ta vrijednost mogla bi opravdati intervencije ovog tipa, čak i pred onima koji nisu poklonici modernističkog pristupa u revitalizaciji.

MALO CETINJSKO BIJENALE AUTOR RADOVA I TEKSTA: MILENA ŽIVKOVIĆ

MALO CETINJSKO BIJENALE je rad inspirisan i posvećen Cetinjskom bijenalu.

Prvo Cetinjsko bijenale otvoreno je 8. juna 1991. u organizaciji Princa Nikole Petrovića Njegoša. Sjećam se prvog bijenala, imala sam 9 godina, čak nijesam ni znala da je to umjetnost, bila sam fascinirana da se odrasli tako lijepo igraju. Te godine je počeo san, saznala sam da se zove umjetnost. Većina radova koje želim predstaviti su nastali prije 10 godina, u toku magistarskih studija, zabilježeni u skicama koji su čekali da sazrem, shvatim i vjerujem da mi nijesu potrebne: podrš112

ke, budžeti, konkursi, dozvole, galerije i bolja vremena. Radovi su malog formata, ne zavise od navedenih faktora, traju 1 dan ili nekoliko sati. Sve što funkcioniše u malim dozama, funkcionisaće i u najvećim. Kroz svoj frilenserski posao art grupe Žižo pokušavam inspirisati druge da je moguće da i primjenjena umjetnost mijenja realnost. A sad je došlo vrijeme za nešto veliko, a to je MALO CETINJSKO BiJENALE.

RAD “OTVORENO” INTERVENCIJA U PROSTORU CETINJA Na kraju svega – Istinu o životu Zna samo kamen. KOBAJAŠI ISA (1763-1828)

POSOLI ZEMLJU MOREM I UTOLI GLAD. Dimenzije 80x80cm Matrijal: morska so Vladičina bašta. Cetinje 2019

PARČE UNIVERZUMA Ulica Njegoševa je pukla jer je Cetinje centar univerzuma. Akrilik Cetinje 2019

113

Rad preispituje i ukida funkciju crvenog tepiha za opšte poznate događaje, seli ga na drugu svečanost uvijek otvorenu. Crvenim tepihom mapiram markantne tačke grada. Svečanost melanholije, praznine i punoće u istom trenutku. Hvala drugarici Jani Kapisodi na asistenciji i snimljenom dokumentarnom materijalu i Adeli Zejnilović na tipografskom oblikovanju, čime je intuitivno osjetila duh i ideju rada. Hvala Princu Nikoli što je 90tih doveo bijenale na Cetinje.

ŠTA JE LIJEK. Ovaj izlog apoteke je od mog djetinjstva do danas nepromjenjiv u svojoj ljepoti. Njegoševa ulica. Cetinje, 2019.

Vladičina bašta Cetinje, 2019.

Njegoševa ulica. Cetinje, 2019. 114

ARHITEKTURA, DIZAJN, UREĐENJE: HOTEL OPUS ZAHA HADID ARCHITECTS BLIŽI SE ZAVRŠETKU U DUBAIJU Hotel Opus u Dubaiju Zaha Hadid Architects, zgrada mješovite namjene koja je sačinjena od spojenih kula sa nepravilnom prazninom u sredini, skoro je spremna za otvaranje. Smještena u okrugu Burj Khalifa, Opus će biti jedina zgrada u Dubaiju čiju je unutrašnjost i eksterijer projektovala pokojna Zaha Hadid, koja je osnovala Zaha Hadid Arhitekte (ZHA). Trenutno je opremljen enterijer hotela, čije otvaranje je planirano za 2020. U 20-spratnoj zgradi Omniiat smjestiće se i 12 restorana i krovni bar, kao i kancelarijski prostori. Dvije ostakljene susjedne kule visoke 100 metara formiraju oblik kocke, sa zakrivljenom osmospratnom prazninom koja izgleda kao da je isklesana iz njenog središta. Ove kule su povezane nadzemnim atrijskim nivoom od četiri sprata i asimetričnim nebeskim mostom koji je širok 38 metara i visok je tri sprata, a nalazi se 71 metar od tla. “Dizajn pokazuje izvanredno inventivni kvalitet rada ZHA-e”, rekao je Mahdi Amjad, generalni direktor Omniiat-a.

DVORAC TINTAGEL CASTLE U CORNVALL-U IMA JAZ KOJI SE NALAZI U SREDINI Arhitektonski studio Villiam Matthevs Associates i inženjeri Nei & Partners izgradili su most u Cornvall-u od dva konzola dužine 30 metara. Dvorac Tintagel Castle je most preko 58-metarskog pada između dvije litice koji je ponovo povezao dvije strane srednjovjekovne ruševine. Prvobitni most između ostrva i kopna izgubljen je neko vrijeme između 15. i 16. vijeka. Villiam Matthevs Associates i Nei & Partners dizajnirali su novi most tako da ima 40 milimetarski razmak u sredini koji omogućava da se most proširi i stegne uz promjenu temperature. Konzoli su napravljeni od čelika i lokalnog škriljevca iz kamenoloma Delabole - najstarijeg radnog kamenoloma u Engleskoj - okomito je postavljen za put. Rukohvati su izrađeni u dužini od hrasta.

115

IZLOŽBA CRTEŽA/MUZEJI KOTOR

RIJEČ ARHITEKTE JE CRTEŽ

PROF. DR ILIJA LALOŠEVIĆ Arhitektonski fakultet Univerziteta Crne Gore

Od 15. april – 20. maj 2019. godine u Crkvi Sv. Pavla u Starom gradu Kotoru održana je izložba crteža Profesora Aleksandra Radojevića pod nazivom “OSLUŠKIVANJE ZIDOVA KOJI GOVORE”

Profesor Aleksandar Radojevič je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu oktobra 1958. godine. Predavao je na fakultetima u zemlji i inostranstvu, u Beogradu, Podgorici, Banja Luci, u Oviedu (Španija), u Koncepcionu (Čile). I sam pripadam jednoj od brojnih generacija njegovih studenata, da bi kasnije zajedno radili na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici od njegovog osnivanja 2002. godine pa sve do 2014, gdje je profesor Radojević rukovodio nastavom na predmetima Arhitektonska i kompjuterska grafika i Enterijer 1 i 2. Profesor Radojević imao je specijalizacije u Engleskoj, Moskvi i Meksiku. Njegov duh i energija, bez ikakvog preterivanja su izuzetni. Svojevrstan je i nesvakidašnji entuzijasta, nadareni istraživač, pedagog vedrog duha i arhitekta stvaralac koji je svojim realizacijama obogatio mnoga mesta i prostore u zemlji i van nje. Profesionalno se bavio arhitektonsko – urbanističkim projektovanjem, enterijerom, dizajnom nameštaja i grafičkim dizajnom. Putovanja, crtanje i bilježenje su njegova ljubav i pasija. Može se slobodno reči da je profesor Radojević HODOČASNIK ARHITEKTURE I KULTURNOG PEJSAŽA i svestrani renesansni „uomo universale“. Rijetki su umjetnici i struč116

njaci koji su u mogučnosti da u više pravaca ispolje svoj talenat i saopšte svoje ideje. On zaista pripada još uvijek toj neumrloj kategoriji univerzalnih majstora svog poziva, čije se angažovanje kreće od preliminarnih skica, elementarnih simbola, crteža – zapisa i elemenata grafičkog dizajna pa sve do zahvata u prostoru u kojem čovjek živi i djeluje. Crteži na izložbi prezentiraju zapažanja i dijaloge autora sa našom kulturnom

baštinom počev od sredine pedesetih godina prošloga vijeka, još od studentskih dana, kada je obilazeći ove krajeve bilježio crtežima i zapisima dogadjanja i susrete sa arhitekturom i prostorima, naseljima i mještanima, upoznajući se kroz razgovor sa njihovim načinom organizacije življenja. Crteži profesora Radojevića su neprevazidjeni po svom senzibilitetu, minucioznosti i naročito po poetici kamena kao materijala. Odlikuje ih preciznost, jasnoća i gotovo neka uzdržana monumentalnost. Veliki broj crteža nastalih prilikom boravka profesora Radojevića u tim gradovima i naseljima kompletiraju sliku o njima na vizuelan način, sliku o identitetima i graditeljskim vrijednostima naših gradova, regija, naših

CRTEŽI NA IZLOŽBI PREZENTIRAJU ZAPAŽANJA I DIJALOGE AUTORA SA NAŠOM KULTURNOM BAŠTINOM POČEV OD SREDINE PEDESETIH GODINA PROŠLOGA VIJEKA, JOŠ OD STUDENTSKIH DANA, KADA JE OBILAZEĆI OVE KRAJEVE BILJEŽIO CRTEŽIMA I ZAPISIMA DOGADJANJA I SUSRETE SA ARHITEKTUROM I PROSTORIMA, NASELJIMA I MJEŠTANIMA, UPOZNAJUĆI SE KROZ RAZGOVOR SA NJIHOVIM NAČINOM ORGANIZACIJE ŽIVLJENJA.

ambijenata i atmosfere koja vlada u njima. Ali uz arhitekturu tu je uvijek i toplina i prisnost izmedju čoveka i

ambijenta. Njegovi zidovi i graditeljski ansambli, naročito oni primorski, zaista zrače toplotom ali i toplinom. U nekoj vrsti crtanog filma, prije svega u carstvu kamena, gotskih i renesansnih prozorskih okvira, frizova, polihromije drvenih prozorskih zastora, skrivenih zasvedenih uličnih prolaza profesor Radojević nam ostavlja jedan lirski zapis i tekstom i crtežom. Reklo bi se da crtežom govori a riječju se samo potpomaže. Kada se njegova zanesenost prihvati svako ko crteže posmatra biva „opijen“ miljeom naših jedinstvenih primorskih pejzaža obala, urbanih aglomeracija, krovnih ravni, palata, hramova sa zvonicima, kapela, utvrdjenja, ulica i „skalinada“.... Zapravo, posmatrač počinje da „razgovara“ sa crtežom. Posebna vrijednost crteža profesora Radojevića upravo je iskazana u jedinstvu kulturne i prirodne baštine i odnosa prema njima. On ličnim primjerom na najbolji način pokazuje da se uloga nastavnika ne završava „ex catedra“, već da ona traje čitav život. Zato mu poželimo da ovim prostorima još dugi niz godina prolazi i svojim crtežima i zapisima skreće nam pažnju na njih, na, istina često ugrožene, ali još uvijek prisutne riznice tradicionalne gradske i vernakularne arhitekture. 117

VAŠ POTPIS U DVORIŠTU

MINI RUŽE (PATULJASTE RUŽE)

TEKST: Ruža je višegodišnja žbunasta biljka, drvenasta cvijetKRSTINJA ZEČEVIĆ nica – kraljica cvijeća kako je ljudi najčešće nazivaju.

Najveći broj vrsta potiče iz Azije mada i Evropa, Sjeverna Amerika kao i Sjevernoistočna Afrika dale su veliki broj raznih vrsta. Danas imamo i na hiljade raznih hibrida i kultivara. Grmen ruže se razlikuje i po obliku i veličini, pa imamo male patuljaste (mini ruže) kao i puzavice (penjačice) koje dostižu i do 7 metara visine. Najpoznatije vrste ruža su čajevke, floribunde, polijante, patuljaste, grmolike, penjačice, stablašice, pokrivačice tla, mini ruže. Sve su one specifične i lijepe – ukras svakog vrta. 118

Mini ruže su mala verzija većih vrsta ruža jer imaju sve njihove osobine koje nas posebno privlače. Njihovi oblici, boja, miris, veličina cvijeta i građa podsjećaju na svoje velike sestre i pružaju posebno uživanje bez obzira gdje ih uzgajamo. Naravno, postoje razlike i kod mini ruža, te imamo: žbunaste, zbijene, penjačice koje padaju u slapovima. Sve su izuzetno lijepe, bez obzira na

sitnu konstrukciju, njihovi cvijetovi su srazmjerni, a broj vrsta je svake godine sve veći. Mini ruže se uglavnom gaje u vrtu ali vrlo uspiješno se gaje i u saksiji. Za gajenje u vrt prvo se moramo postarati da im nađemo pravo mjesto. Ove male ljepotice se sade od oktobra pa mogu čak do kraja juna jer ih obično kupujemo

kao kontejnerske sadnice. Zemlja u koju ih sadimo mora biti pogodna za početnu sadnju, bez blata ili da je smrznuta. Ne smije ni previše topla, pa se za sadnju

OVE PATULJASTE LJEPOTICE OPLEMENJUJU SVAKI PROSTOR GDJE SE NALAZE, BILO U VRTU, NA BALKONU, PROZORU... 119

a postupak sađenja je isti. Posle sadnje zalivanje je obavezno. Inače ove vrste ruža zahtijevaju često zalivanje. Ne smije se preskakati skoro ni jedan dan da je pomalo ne zalijemo osim ako je kišno vrijeme. Zalivaju se običnom, mekom vodom a mogu i kišnicom. S vremena na vrijeme ih je potrebno i poprskati vodom. Kad ih kupujemo izgledaju tako nježne da nam se čini da nikad neće porasti. No one vrlo brzo dostižu svoju pravu veličinu i vrlo raskošno cvijetaju tokom cijele sezone. Posebno su lijepe kad ih posadimo ispred kuće i njima oivičimo staze ili ih posadimo ispod neke veće biljke. Ali treba imati na umu da su to male biljke sa manjim korijenom kojima treba obezbijediti dosta vlage a i nešto đubriva. I zalivanje i prihranjivanje mora biti češće nego kod običnih ruža. Rezidba se obavlja u toku sezone rasta kad je potrebno dobiti odgovarajući oblik kao i vrijeme orezivanja precvjetalih

biraju večernji sati. Sve se mora uskladiti i sa temperaturom vazduha. Zemljište treba da bude umjereno vlažno, položaj sunčan ali se mora zaštititi od vjetra, koji je veliki neprijatelj ruža inače. Pošto se one sade često, na razmaku od 20 do 25 cm, obično se ašovom iskopa kanal do 30 cm dubine. U kanal se doda obično, 120

sitno, stajsko đubrivo, zatim malo zemlje pa onda ruža, koju smo bar sat vremena prije sadnje potopili u vodu da bi joj korijen dobio odgovarajuću svježinu. Korijen ruže se nježno postavi u rupu, doda se sitna zemlja oko njega a onda zagrnemo ostatkom, može i krupnijom zemljom. Sadnju možemo obavljati i u male rupe

cvjetova. U proljeće se orezuju suvi djelovi koji su nastali tokom zime. Tokom sezone rasta ruže možemo skratiti na polovinu tako će dobiti gušći i ljepši oblik. Zimi ih treba zaštititi kao i sve ruže, zagrtanjem malčem i zemljom da bi se korijen bolje osigurao. Ipak ova vrsta ruža je vrlo žilava i dobro podnosi mrazeve, čak bolje od drugih sorti ruža. Ne podnose jedino jak vjetar ali u stanju su da se i sa njim izbore uz manja oštećenja. Gajenje u saksijama pokazalo se vrlo uspiješno. Zavisno od toga gdje smo

POSEBNO SU LIJEPE KAD IH POSADIMO ISPRED KUĆE I NJIMA OIVIČIMO STAZE ILI IH POSADIMO ISPOD NEKE VEĆE BILJKE

smjestili saksije moramo raspolagati određenim znanjem. Prvo je moramo posaditi u plodnoj zemlji, uglavnom ova vrsta ruže traži hladnu podlogu i dosta vode. Pošto razvija mnoštvo korijenčića moramo poslije određenog vremena da je presadimo u veću saksiju. Žardinjere su vrlo dobra opcija za sadnju ovih ruža. Naravno možemo ih kombinovati sa drugim cvjetnim vrstama. Za gajenje u saksiji moramo znati da joj je u toku

proljeća i ljeta potrebno više od 5 sati svjetlosti u toku dana inače će zakržljati, navijati se na jednu stranu i sl. Ako ih pravilno gajimo i zaštitimo, preživjeti će zimu u žardinjeri ili većoj saksiji. Za svaki slučaj, u toku zime, možemo ih unijeti u prostoriju koja se ne grije ili uz odgovarajući period svjetlosti u toku dana. Mini ruže napadaju štetočine i razne gljivice kao i ostale vrste ruža pa se protiv toga borimo hemijskim ili bolje organskim

preparatima kojih je sve više na našem tržištu. Ove patuljaste ljepotice oplemenjuju svaki prostor gdje se nalaze, bilo u vrtu, na balkonu, prozoru... Svojim prekrasnim buketima, crvene, žute, bijele, roze u svim nijansama i neprekidnim cvjetanjem u toku cijele vegetacije ukrasiti će naš životni prostor svojom ljepotom i mirisom. Kupite bar jednu mini ružu za početak.

* Stara škola meksiko tel/fax: +382 (0) 30 34 61 36 mob: +382 (0) 69 33 22 69 mail: angliancentar@t-com.me www.angliancentar.com

*** PO MJERI IZRAĐUJEMO

ZA VAS