<text> <div type="article"> <head rend="CA">Pet sasvim kratkih kanadskih priča</head> <byLine>Izabrao i preveo s engleskog <docAuthor>David Albahari</docAuthor></byLine> <div type="story"> <head rend="CA">Olakšanje</head> <docAuthor>Miki Berž</docAuthor> <p><q>Znaš šta, idem sada kući.</q></p> <p><q>Šta ćeš tamo da radiš?</q></p> <p><q>Kada stignem tamo?</q></p> <p><q>Da.</q></p> <p><q>Piću.</q></p> <p><q>Stvarno? Mislio sam da ideš kući da plačeš.</q></p> <p><q>Ne, idem kući da pijem — ne da plačem.</q></p> <p><q>Ista stvar.</q></p> </div> <div type="story"> <head rend="CA">Obaveze</head> <docAuthor>Kent Tompson</docAuthor> <p>Nastojimo da sve bude tiho, ali ne uspevamo. <rs type="person">Madam <name>Mekej</name></rs> naizmenično pokazuje bes i poniženje — jednog časa se dere na poslugu, narednog ih moli za oproštaj. Ona je, znate, u stanju da poludi. Nisam to očekivao. Juče je izbacila kćerkinu odeću na sneg. Kada se služavka pobunila, <rs type="person">madam <name>Mekej</name></rs> je rekla: <q>A šta drugo da se uradi sa odećom takve... žene?</q> Bar izbegava neke reči. Što mnogi ne bi učinili. A <name type="person">Milvord</name>? Da li znate šta me je najviše iznenadilo? Što mu je koža tako sjajna. Da. On blista; obrazi mu blistaju; proćelava glava mu blista. S mukom je nabavio pištolj, ali ima ga kao neku vrstu obaveze a ne osvete. Pištolj mu predstavlja strahovit teret. Mislim da u njemu nema ljutnje i da će ga pre upotrebiti za sebe nego za tu osobu.</p> </div> <div type="note"> <p>Poslednjih desetak godina u kanadskoj prozi obeleženo je naglašenim interesovanjem pripovedača za kratke i sažete prozne forme. Od najmlađih pisaca,