Krunoslav Mikulan, Škola u opasnosti

Krunoslav Mikulan

Škola u opasnosti

Biblioteka

Za nakladnika Ivana Ljevak Lebeda

Urednica Dubravka Težak

© Naklada Ljevak, 2021.

e-adresa: naklada-ljevak@naklada-ljevak.hr www.ljevak.hr

Krunoslav Mikulan

Škola u opasnosti Dodatak

Velebitska zora

Zagreb, travanj 2021.

Lektorica i korektorica Jasenka Ružić Ilustracija na naslovnici Petra Brnardić Oblikovanje naslovnice Ana Pojatina, RAM Grafička priprema GRAFIJA Tisak FEROPROMS

Knjiga je tiskana uz novčanu potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

ISBN 978-953-355-482-2 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001095875.

Roman posvećujem sinu Bruni, bez kojega ne bi bilo pustolovina Zmajeve družine.

1. Kako dresirati zmaja?

„Čuj, a kako ćeš ga nazvati?“ upita Sebastijan češkajući

se po tjemenu, a zatim prekriži ruke i premjesti se s lijeve na desnu nogu. „Mislio sam… Recimo… Zmajko“, odgovori Vatroslav, koji je šake nagurao u džepove i naslonio se na zid na lijevoj strani. „Jako originalno!“ dobaci Nika kolutajući očima prema stropu i vrteći glavom u nevjerici. „Daj, reci im da je ime bez veze.“ Morana, kojoj se Nika obratila, nije odgovorila ništa, nego je samo slegnula ramenima. Rijetko je govorila i uglavnom je komunicirala ramenima, mrmljanjem i ljutitim pogledima.

Vatroslav se, čini se, uvrijedio jer se namrštio i napućio usne. „Zmajko je sasvim dobro ime, a sviđa se i njemu.“ Dječak je govorio o neobičnom stvorenju koje je ležalo pokraj četvero prijatelja i iz zdjelice pilo mlijeko. Biće je bilo veličine psa vučjaka, imalo je krljušt umjesto dlake, šiljke niz kralježnicu, krila uvijek pripijena uz tijelo, po-

7

Krunoslav Mikulan velike pandže i dugačak rep sa šiljkom na kraju. Zadovoljno je mrmljalo i mljackalo dok je zmijskim jezikom lizalo zdjelicu. „Kako znaš da je muško?“ upita Sebastijan. „Možda bi se trebao zvati Zmajkica ili možda Pozojkica.“ „Ne znam točno po čemu se to zna u gmazova“, odvrati Vatroslav i upitno pogleda Niku, koju su zanimale svakakve stvari i obično se moglo očekivati da će znati odgovor i na najneobičnija pitanja.

Nika je bila zadovoljna što ponovno može nekoga nečemu podučiti te ponosno počne objašnjavati: „Mužjaci gmazova obično su šareniji od ženki, također su aktivniji.

Naš… Zmajko..., još uvijek mislim da je ime glupo, poprilično je šaren.“ Doista, maleni je zmaj imao zelene, crvene i smeđe pruge, pri čemu su ove zelene svjetlucale u polumraku podruma Moranine kuće. Polizao je zdjelicu i podignuo pogled pun iščekivanja prema Vatroslavu. „Morat ćemo mu pronaći neku drugu hranu. Popije pet litara mlijeka svaki dan“, požali se Vatroslav kojega je zmajić, čini se, smatrao svojim gospodarom. „Da mu kupimo pseću hranu?“ upita Sebastijan. „Hajde da sutra svatko donese nešto iz hladnjaka, a ja ću skočiti u trgovinu i kupiti nešto za pse i mačke.“ „Gmazovi jedu kukce, puževe, gusjenice i slično“, reče Nika. „Ali ovaj je malo prevelik za to. Možda bi mu se dopali miševi i štakori.“ „Bljak!“ i „Fuj!“ poviču zajedno dječaci, a Morana se namršti. „Nećemo valjda u lov na štakore“, doda Vatroslav. „Donesimo sutra nekoliko vrsta mesa pa ćemo vidjeti“, odvrati Nika.

8

Škola u opasnosti „Voli hrenovke“, javi se odjednom Morana iz pozadine. „Jučer sam mu dala jednu.“ „Kuhanu?“ upita Vatroslav, na što Morana potvrdno kimne glavom. Dvije rečenice na dan bile su za nju sasvim dovoljne.

Zmajko je pun čežnje pogledao u zdjelicu, a kako se nije magično ponovno napunila mlijekom, krenuo je prema vratima, jednim noktom pogrebao po njima i sjeo. „Mislim da mora ići nešto obaviti“, reče Vatroslav. „Nećemo ga valjda voditi van!“ usklikne Sebastijan. „Ne možemo ga stalno držati u podrumu. Jučer se popiškio ondje u kutu.“ Vatroslav pokaže prstom prema najudaljenijem dijelu podruma. „Morana i ja smo se načistili, uf!“ „Do polja i šumarka je samo jedna ulica“, reče Nika. „Možemo ga odvesti svake večeri. Uz malo sreće neće nas nitko vidjeti, a ako nas i vide, možda će pomisliti da je pas.“ „Zmaj i pas, jest, baš su slični!“ zajedljivo će Sebastijan, koji je jedva dočekao da Niki vrati milo za drago. „Imaš li pametniju ideju?“ odvrati Nika i probode dječaka pogledom.

Sebastijan slegne ramenima. „Onda neka Vatroslav i Morana čiste svaki dan za njim. Jedva čekam da se…“ „Fuj!“ vikne sad Nika. „Ja ne mogu ostati toliko dugo“, javi se Vatroslav. „Dan je gotovo do pola deset i moji mi roditelji nikad neće dopustiti da tako dugo ostanem vani, a čak i u sumrak onom posljednjom ulicom prolazi mnogo automobila i ljudi.

Morat ćete vas dvoje pomoći Morani.“ „Čini mi se da tebe najviše sluša. Što ako nam pobjegne?“ 9

Krunoslav Mikulan „Sluša i Moranu, ali ne baš uvijek…“, zabrinuo se Vatroslav. „Ako je kao pas, onda mu moramo naređivati čvrstim glasom“, reče Nika i odmah iskuša svoju teoriju glasno povikavši: „Zmajko, dođi ovamo!“ Zmajko ju je na trenutak pogledao, a zatim je nastavio s iščekivanjem promatrati Vatroslava. Nikina teorija bila je očito pogrešna.

Nažalost, dječak je morao poći kući pa je potajni odlazak na polje i u šumarak trebala dogovoriti preostala trojka. Pričekali su da potpuno padne mrak, a zatim je Morana izašla na ulicu i kad na njoj više nikoga nije vidjela, pozvala je ostale. Na zmajića su stavili neki stari ogrtač Moranine tete, ali glava i rep koji su virili jasno su odavali da to nije nikakav pas.

Sebastijan je krenuo u izvidnicu na lijevu stranu ulice, a Nika na desnu. Međutim, netom prije nego što je stigla do ugla začuo se lavež i bijela pudlica Moraninih susjeda zaletjela se prema ogradi. Nika je skočila barem metar u zrak i zavrištala, jer se u životu bojala jedino pasa, i to bez obzira na njihovu veličinu i pitomost. Zmajko se prenuo, a zatim velikom brzinom pojurio prema uglu ulice, možda da spasi Niku, ili pak samo da vidi što se događa. No nakon nekoliko skokova spotaknuo se o ogrtač i tri se puta prevrnuo preko glave. Nekoliko je sekundi ostao zbunjeno sjediti, a zatim je počeo zubima trgati ogrtač sa sebe.

Nika je u međuvremenu pobjegla natrag u Moranino dvorište, Morana je potrčala prema Zmajku, a Sebastijan nije znao što bi pa je zbunjen ostao stajati na suprotnom uglu ulice. Prvi pokušaj da izvedu Zmajka nije baš išao po planu!

10

Škola u opasnosti Morana je dlanovima uhvatila zmajićevu glavu, pogledala ga u oči i tihim ga glasom tješila da se smiri, što joj nije baš najbolje uspijevalo jer je Pikica, odnosno susjedova pudlica, lajala kao da je svi vragovi progone. Uto su se otvorila vrata susjedove terase i van je izašao postariji čovjek s ručnom svjetiljkom. „Što je bilo, Pikica?“ povikao je i svjetiljkom počeo kružiti po dvorištu. Ulična svjetiljka ispred Moranine kuće nije, srećom, radila, ali susjed se već približio ogradi i svakog će trenutka opaziti zmajića koji je počeo režati i cviljeti naizmjence! Morana ga nikako nije uspijevala odvući natrag preko ceste prema svome dvorištu.

Susjed je došao do Pikice, koja je još uvijek lajala i, dakako, ugledao djevojčicu koja je stala ispred Zmajka nastojeći ga sakriti, ali ovaj je neprekidno glavu gurao čas na jednu čas na drugu stranu i ljutito promatrao pudlicu. „Morana“, poviče susjed, „jesi li to ti?“ Djevojčica proguta slinu i dalje nastojeći zmajića odgurnuti preko ceste te se ujedno usrdno nadala da susjed ne vidi baš najbolje i kako će pomisliti da je možda nabavila psa. „Aha“, odgovorila je i rub ogrtača navukla Zmajku preko glave, ali ga je ovaj odmah ljutito maknuo i zatresao glavom. Morana je zatvorila oči. E, sad im nema spasa!

Zmajko će završiti u nekom zoološkom vrtu ili laboratoriju i Vatroslav će je zauvijek mrziti jer je dopustila da se dozna da su pronašli zmaja! Čvrsto je stisnula oči i brojila sekunde do sudbonosnoga otkrića. Jedan, dva, tri… „O, pa nabavili ste psa! Baš je lijep! Je li dečko?“ Što? Morana je otvorila jedno oko. Kakvog sad psa?

Otvorila je i drugo oko. Susjed je gledao ravno u nju. Za11

Krunoslav Mikulan pravo, malo iza nje, u zmajića. Djevojčica je okrenula glavu. Uz nju je još uvijek stajao Zmajko, polupokriven ružnim starim ogrtačem. „Nemoj vikati, Pikice!“ izgrdi susjed pudlicu i ponovno pogleda Moranu. „Ili je cura? Pikica se tako ljuti jedino na cure!“ Morana se sada stane ogledavati, još uvijek ne shvaćajući što se događa. Vidjela je da Nika stoji u njenom dvorištu, očiju širom otvorenih i s rukom na ustima, a Sebastijan se držao za glavu i polako i oprezno približavao. „No, daj“, ponovno se oglasi susjed. „Znam da ne voliš razgovarati, ali barem mi odgovori na pitanje.“ „Aaaaa“, započne sad nesigurno Morana, „da, dečko je, aha.“ „No vidiš. Nije to bilo tako teško. Baš je lijep. A što si taj dronjak stavila na njega?“ „Mmmm“, mrmljala je djevojčica pokušavajući se na brzinu snaći. Da je barem imala Nikinu sposobnost brzoga reagiranja! Ona je uvijek u sekundi mogla smisliti bilo kakav odgovor, pa makar i laž. „Hladno mu je. Hoću reći, mislila sam da je hladno.“ Na vrijeme se sjetila da je vani zapravo prilično toplo. „Ne brini se. Koliko vidim ima dobro krzno. Bolje se brini da mu nije vruće. Koliko je star?“ „Dva dana“, odvrati Morana bez razmišljanja, ali kad je vidjela zbunjeno susjedovo lice, brzo se ispravila. „Dva mjeseca.“ „O, dosta je velik za dva mjeseca. Koja je to pasmina?“ Djevojčica nije imala pojma što susjed zapravo vidi pa je samo slegnula ramenima. Ona je i dalje vidjela zmajića. Pikica je ponovno počela lajati pa ju je susjed odlučio 12

Škola u opasnosti potjerati unutra. Preko ramena joj je dobacio: „Ajde, bok.

Moram zatvoriti Pikicu, baš je nepristojna. Upoznat će se oni već.“ Kad su se vrata terase zatvorila, Morana je napokon počela disati. Sebastijan i Nika dojurili su do nje s izrazima pitanja na licima. Zmajko ih je pogledao pa krenuo dalje niz ulicu, a ostali su pojurili za njim. Dok su prelazili posljednju ulicu do polja i šumarka, Sebastijan se nečega prisjeti. „Da nisi možda poželjela da je Zmajko pas?“ upita.

Morana malo zastane i potvrdno kimne. „Pa da, mora da tvoja moć djeluje tako da ljudi vide ono što ti želiš. To je baš super! Čekaj kad Vatroslav to čuje!“ Dječak se sav uzbudio i počeo Moranu gnjaviti da ovu ili onu stvar „začara“, pa da učini da Nika ima crnu kosu, pa da učini da on izgleda kao Vatroslav. Nije se zaustavljao i neprekidno je veselo govorio sve dok Morana nije glasno rekla „Uf!“ To je značilo da joj je počeo ići na živce. Nika nije ništa komentirala, nego je izvadila mobitel i nešto pokušala pronaći na internetu, ali nakon nekog vremena odustala je i ljutito napućila usne. Ona je donedavno bila uvjerena da se sve informacije mogu proguglati pa je bila bijesna kad nije mogla pronaći ono što traži. Zašto se sad ljuti, mislio je Sebastijan, kao da će na internetu pronaći nešto o prikrivnoj magiji!

Zmajko je veselo njuškao, zavirivao u svaki grm, obilazio svako drvo, malo kopao ovdje malo ondje. Srećom, nije se previše uzbuđivao pa je slušao Moranine zapovjedi i kad je došlo vrijeme da se vrate, poslušno ju je slijedio.

Sebastijan mu je nekoliko puta bacio grančicu da je donese i to se zmajiću prilično dopalo, ali Morana nije bila baš 13

Krunoslav Mikulan sretna zato što za razliku od Sebastijana, i donekle Nike, nije dobro vidjela u mraku. Srećom, nisu više nikoga sreli te su se nakon sat vremena ponovno našli u podrumu Moranine kuće. Zmajko je počeo zijevati i odmah se sklupčao na jednom starom tepihu uza zid.

Hm, morat ćemo ga nekako dresirati, razmišljao je Sebastijan. No kako dresirati zmaja? Sumnjao je da će im metode iz crtića baš pomoći…

14

Zmajeva družina vratit će se u pustolovini pod naslovom

Noć crnoga sunca

U međuvremenu, novosti o Zmajevoj družini pratite na Facebooku i Instagramu

https://www.facebook.com/zmajevadruzina

https://www.instagram.com/zmajevadruzina/