Miroslav Kirin BABANIJA
Biblioteka Cicero Miroslav Kirin BABANIJA © copyright Miroslav Kirin i Naklada Ljevak
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Grada Zagreba u Godini čitanja.
Miroslav Kirin
BABANIJA
Zagreb, listopad 2021.
BABANIJA sred ba-ba-banije pjevaju baobabi
Renati
[muhe misle] Za ručka u glinskom Kasinu po našim se golim nogama lijepe muhe. Ta bi rečenica bila približno točna, no ne i posve točna. Što zapravo rade muhe? Muhe rade ono jedino što je moguće činiti u datom trenutku sredinom sparnoga ljetnog dana pri temperaturi od trideset i pet stupnjeva Celzijevih kada nitko ne čini ništa i sav se svijet ukopao u nepomičnosti, čeka se neko spasonosno razrješenje koje će donijeti netko tko će imati snage i volje misliti i djelovati. No tko bi sad uopće nešto mislio, a da o djelovanju i ne govorimo? To sigurno nisu oni koji uz pivo i kavu u kafiću raspravljaju o popustima za zimske gume. Možda i jesu, upravo zato što ne raspravljaju o izgledima za vrijeme narednih dana. Po nogama nam se uporno cijedi znoj, brišemo ga mehanički, on ponovno izbija. Nožem i vilicom komadamo pljeskavicu i nabadamo pržene krumpiriće pa odlažemo nož ili vilicu kako bismo rukom potjerali muhe s nogu. Koliko god pojedemo, toliko nam otprilike uzima znoj i energija potrošena na muhe. Muhe bi htjele da smo mrtvi pa da na miru dovrše svoj posao kako 9
spada. Ovako, i one su svjesne da samo trate vrijeme. Tko zna hoće li biti druge prigode, misle one, pa navaljuju, nasrću, sve uzalud.
10
[rupa u grmlju] Kada se srna baci u Kupu kako bi otplivala na drugu obalu, ona dobro zna i što ostavlja za sobom i što je čeka na onoj strani. Čeka je miris mladog kukuruza, kukuruzište koje su seljaci napustili u rane jutarnje sate pošto su do iznemoglosti vikali, pjevali, lupali po loncima ne bi li poplašili srne i veprove. Dok se veprovi još odmaraju u sjeni hrastova, srna je već na polovici Kupe. S druge strane začuje se rikanje srndaća, putuje li to ona dakle vođena svojim nagonom? Sve se sad obrne, ona zapravo napušta mjesto noćne gozbe na kukuruzištu, a putuje navođena snažnim mirisom tijela onoga drugog što je u tišini guštika strpljivo čeka. Evo, upravo je doplivala, uspinje se, zastala je. Ne zna kamo bi krenula, lijevo ili desno, prvi put je ondje, oklijeva, traži rupu u grmlju i nekoliko trenutaka kasnije nestaje u zelenilu.
11
[tako je to noću, a dan je još daleko] Noću jazavac laje na magarca, a kroz grmlje bambusa šulja se bengalski tigar. U obližnjem selu pobunile su se krave pa u stampedu jure seoskom cestom i naglas izvikuju svoje snove. Psi su pobjegli u kuće, gledaju se posljednje dnevne vijesti. Na kuću svoju preveliku sjenu baca slon, čak je zaklonio zvijezde, odveć stidljive da bi počele objašnjavati kamo to svijet ide. Ako ide kvragu, onda je i bolje da to ne doznamo. Netko dlakavim tijelom struže po zidovima kuće, a kroz procjep u vratima čuje se brujanje bombardera što se još vraćaju iz Drugog svjetskog rata. Zori grožđe, jabuke i kruške padaju na tlo i time započinje kasnoljetni kaos. Umotani u deke stojimo iza tih vrata i čekamo svitanje. Tako je to noću, a dan je još daleko.
12
[cesta je zmija] Zmija mora preko ceste, ali je danas posve pogrešno krenula, presjeći će cestu na pola i izgubiti se u živici, misli malenom ludom glavom i vara se. Da bi se išlo cestom, mora se biti cesta. Cesta je svemoćna, ona je neuhvatljivi oblik mišljenja. Zmija to ne zna, ona želi da cesta bude zmija, cesta je zmija, zar to nije svima jasno, misli svojom ludom glavicom. I što se onda događa? Tvrdoglavica jedna uzima zalet i napokon kreće preko ceste, ali, jao, cesta ipak pobjeđuje.
13
[mika] Tamo gdje se tok Gline načas prije mosta zaustavio, na suhoj blatini stoji Mika. Mika je ime za vrijeme koje je stalo desetljećima prije. S tim svojim desetljećima Mika je svakodnevno. Da ne bude zabune, Mika uz rijeku ne stoji nizašto. U ruci mu je ribički štap, trenutna egzistencija je osigurana, mozak se polako prazni od samoga sebe, neka i to maleno ladanje, neka, a o tome što će biti sutra ionako ne valja razbijati glavu. Dobri čovjek Mika. Eno ga jutrom kako na ne čijem imanju kosi travu. Eno ga popodne kako sa zidarom radi na obnovi porušene kuće. Eno ga bradata kako se predvečer vuče svojoj kući. Jeste li ikad bili kod njega u kući? Upoznali njegovu obitelj? Naravno da niste. Eno ga, Mike, dobroga čovjeka. Samo se pojavi u dvorištu da kaže riječ-dvije i popije milodarno pivo. Potom šuti sve dok ne stigne još jedno pivo. Pa nešto kaže. I opet šuti. Dobri čovjek Mika. Tko se uopće danas zove Mika? Gdje si sad, Mika, dobri čovječe?
14
Naklada Ljevak Kopačevski put 1c, 10 000 Zagreb www.ljevak.hr Za nakladnika: Ivana Ljevak Lebeda Urednica i lektorica: Ana Brnardić Naslovnica: Ana Pojatina Prijelom: Ram Tisak: Feroproms cip zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001115713. isbn 978-953-355-531-7