Ivana Božović: Biblioteka Vjeverica

3.

Nakladničko polje dječje književnosti u Hrvatskoj tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata

Izbijanjem Drugoga svjetskoga rata krajem tridesetih godina 20. stoljeća, u dječjoj književnosti obilježenih prijeporom između realističnoga i fantastičnoga književnoga diskursa,28 književni se fokus dječje književnosti mijenja. Na području na kojem je proglašena Nezavisna Država Hrvatska (1941. − 1945.; dalje NDH) u kontekstu dječje književnosti cijenio se „tradicionalni tijek, […] gdje su glavne zasade: umjereni realizam, životni optimizam, slikanje djeteta u dječjim okvirima, vezanost za igru, jači ili blaži ton vjerske ili nacionalne obojenosti“ (Crnković i Težak 2002: 392), a od pisaca Crnković i Težak izdvajaju Jagodu Truhelku, zatim Josipa Cvrtilu, Zlatka Špoljara, Edu i Branka Špoljara kao spisateljski par, Agatu Truhelku, Gabrijela Cvitana.

U razdoblju NDH polje je dječje književnosti razmjerno bogato, a nakladnička djelatnost plodna, s velikim brojem nakladnika i nakladnina koje obuhvaćaju više od tri tisuće objavljenih naslova iz različitih područja, šezdesetak kalendara i više od četiristo naslova muzikalija (Turčinec 2000: 71) – a najviše se knjiga objavilo upravo s područja dječje književnosti i književnosti za mladež.

28 Više o hrvatskoj dječjoj književnosti tridesetih godina 20. stoljeća vidi u: Lovrić Kralj, Sanja (2014).

35

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 35

17.12.2021. 15:04

36

bibliotek a v jeveric a

Državne institucije shvaćaju njihovu promidžbenu i odgojnu vrijednost, pa nastoje nizom poticajnih mjera pokrenuti književnu proizvodnju – pokreće se određen broj nakladničkih nizova za djecu i mladež, sustavno se radi na likovnoj opremi knjiga, organiziraju se izložbe, dodjeljuju nagrade, doneseni su propisi koji olakšavaju plasman knjige itd. – što do tada u dječjoj književnosti i književnosti za mladež nije bio slučaj (Majhut 2008: 192). Iako su se na taj način tadašnje državne institucije žestoko uključile u proces razvoja književnosti za djecu i mladež, one su itekako bile pod čvrstim državnim nadzorom i ništa ideološki nepodobno, ali ni ono balastno, nije moglo promaknuti strogoj kontroli (Majhut 2008: 191). U NDH-u su djela dječje književnosti i književnosti za mladež, uz ostale naslove, objavljivali Matica hrvatska29, Hrvatski izdavalački (bibliografski) zavod (uz slikovnice objavljivali su i enciklopediju za mlade Znanje i radost), Hrvatsko književno društvo svetog Jeronima, Nakladni zavod A. Velzeka, Nakladna knjižara Stjepana Kuglija, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Nakladna knjižara R. Horvata, Odjel za promičbu ustaške mladeži, Nakladna knjižara R. Horvata. Ipak, „procvat izdavačke djelatnosti zadavao je probleme tiskarama, zbog poteškoća s nabavom materijala, naročito s nestašicom papira, koji se najvećim dijelom nabavljao iz inozemstva, a u ratnim uvjetima to je bilo teško, komplicirano i skupo“ (Turčinec 2000: 51). U Zagrebu je tijekom NDH, ali još i u prethodnom razdoblju, najutjecajnija tiskara i izdavačka ustanova bila Tipografija, koja je, uz brojne knjige objavljivala i časopise i novine (Obzor, Jutarnji list, Večer, Hrvatski narod, Croatia, Elektrotehnika, Hrvatska mladost, Hrvat­ ska smotra (do br. 8), Hrvatsko kolo, Liječnički vjesnik, Polet, Pravica, Prosvjetni život, Glasnik sv. Franje, Hrvatski krugoval i dr.) i Hrvatsku 29 „Matica hrvatska predstavljala je za ustaški vrh centralnu instituciju na području širenja kulture i podizanje svijesti Hrvata putem knjige, pa je on nastojao da se njena izdanja što više šire, naročito među mladima.“ (Turčinec 2000: 58).

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 36

17.12.2021. 15:04

na kl a dničko polje dječje knjiže v nost i

37

enciklopediju (Turčinec 2000: 52). Iako je književna produkcija u NDH-u bila velika i iako su u tom razdoblju, kako to primjećuje Berislav Majhut (2008: 190), dječja književnost i književnost za mladež obuhvaćale oko 250 objavljenih monograf­skih izdanja, Milan Crnković i Dubravka Težak (2002: 392) ističu da je novih, prvi put objavljenih, naslova dječje književnosti bilo vrlo malo.

Nakon sloma NDH-a i završetka Drugoga svjetskoga rata, 1945. godine, te uspostave Federativne Narodne Republike Jugoslavije odnosno Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (dalje Jugo­slavija)30 i uvođenja socijalističkoga režima dolazi do promjena u svim političkim i kulturno-umjetničkim sferama. Te velike promjene koje su tada nastupile, a koje su se odrazile i na dječju književnost, bile su obilježene odlučujućim utjecajem izvanknjiževnih faktora, koji, kako to sažima Berislav Majhut, „korjenito mijenjaju cijelo društvo, pa onda nužno mijenjaju i sve njegove sastavnice, pa tako i dječju književnost“ (Majhut 2008: 193).

Po završetku Drugoga svjetskoga rata narodna je vlast privredni i umjetničko-kulturni život naroda preuzela pod svoj nadzor.

To se u književnosti odrazilo, u prvom redu, u ideološkom nadziranju i cenzuri pisaca i objavljivanju knjiga, pogotovo dječje književnosti i književnosti za mladež. Iako je Ustav Jugoslavije jamčio slobodu izražavanja svakomu građaninu, „ispod te površine, punih četrdeset pet godina provodila se nemilosrdna cen30 Jugoslavija je bila višedržavna tvorevina sastavljena od federalnih jedinica, koje su nakon 1991. godine postale samostalne države (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Slovenija, Srbija i Crna Gora). Postojala je od 1918., odnosno službeno od 1929. godine, a pod srbijanskom dinastijom Karadžorđevića trajala je do 1941. Nakon Drugoga svjetskoga rata uspostavljena je nova državna tvorevina koja je nekoliko puta promijenila službeni naziv: Demokratska Federativna Jugoslavija (1945.), Federativna Narodna Republika Jugoslavija (1945. – 1963.), Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (1963.

– 1991.). Kako je tema ovoga rada vezana za razdoblje od 1945. do 1966. koristit će se samo naziv Jugoslavija ili Druga Jugoslavija, pri čem će se taj pojam odnositi na spomenuto razdoblje. Isto će se postupiti i kod pisanja imena jugoslavenskih republika, gdje će se koristiti današnji, a ne službeni nazivi tadašnjih jugoslavenskih republika (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Slovenija, Srbija i Crna Gora).

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 37

17.12.2021. 15:04

38

bibliotek a v jeveric a

zura i kontrola apsolutno svega što se u Jugoslaviji tiskalo, čime je komunistička vlast samo nastavila dugu povijest cenzorske prakse“ (Paraščić 2007: 2). Ona se „najintenzivnije provodila u prvim poratnim godinama […] što je i inače slučaj kada je riječ o totalitarnim režimima“ (isto). Od 1945. do 1990. godine doneseni su brojni zakoni o tisku i izdavačkoj djelatnosti, koji su znatno ograničavali njihovu slobodu. Kako napominje Ivana Hebrang-Grgić: „Zakoni su se mijenjali ovisno o političkim prilikama.

Knjige su zabranjivane, a njihovi autori proganjani“ (Hebrang-Grgić 2000: 118).

Zdenko Radelić naglašava kako se u to vrijeme podupirala kultura i nasljeđe socijalističkog pokreta, prešućivali su se ili oštro kritizirali ideološki protivnici i djela. Bilo je nepoželjno sve što nije imalo socijalno obojen sadržaj i što nije bilo politički aktualno. […] Tzv. „partijnost“, dakle, ono što je na tragu ideologije i politike KPJ31, što je bilo narodno, realistično i korisno za proizvodnju, bilo je najvažniji kriterij za objavljivanje umjetničkih, ali i drugih djela. (Radelić 2006: 161)

U dječjoj je književnosti to uključivalo i nužno isticanje odgojnoga momenta, koji je zastupao odgojne vrijednosti uspostavljene tijekom toga režima. Tadašnja je vlast putem književnosti nastojala doprijeti do djece i mladih, promičući putem književnih djela načela bratstva i jedinstva, borbu za potlačene, nemoćne, siromašne itd.: Književnici, kao „inžinjeri duša“ i „učitelji života“ nisu trebali samo umjetnički opisivati događaje, nego stvarati „novoga čo­ vjeka“. (Radelić 2006: 159) 31 Komunistička partija Jugoslavije.

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 38

17.12.2021. 15:04

na kl a dničko polje dječje knjiže v nost i

39

Prvi zakon o tisku u novoosnovanoj Jugoslaviji bio je objavljen 24. kolovoza 1945. Prema njegovim je odredbama tisak bio slobodan, ali je ta sloboda bila samo uvjetna jer je zakon pred­ viđao mnogobrojne zabrane, koje su mogle biti najšire shvaćene: Zabranjene su publikacije koje šire nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, pozivaju na pobunu, vrijeđaju prijateljske zemlje, pomažu djelovanje vanjskih neprijatelja, pozivaju na neispunjavanje vojnih dužnosti, ugrožavaju državne interese i sadrže klevete na račun predstavničkih tijela države. (Radelić 2006: 155)

Zakon o izdavanju i raspačivanju omladinske i dječje književnosti i štampe bio je objavljen 8. travnja 1947., a u njemu je naglašeno da se dječja književnost može tiskati samo uz prethodno odobrenje ministarstva pojedinih jugoslavenskih republika. Sljedeće je godine, točnije 4. kolovoza 1948., tom zakonu do­da­no još jedno ograničenje navedeno u Pravilniku o izdavanju i raspačivanju omladinske i dječje književnosti i štampe u NRH prema kojemu je svaki izdavač bio dužan MPRO NRH dostavljati izdavačke planove (Hebrang Grgić, 2000: 121). Nadalje, Javno tužilaštvo FNRJ poslalo je javnim tužiteljima republika, pa tako i hrvatskome, 10. travnja 1947. popis zabranjenih knjiga, svojevrsni indeks librorum prohibitorum. Iz privatnih knjižara, jer, dakako, u državnima je to već bilo učinjeno, morale su se izbaciti knjige za koje je ustvrđeno da krivotvore povijest, kleveću SSSR, propovijedaju mračnjaštvo, fašizam, šovinizam, napose velikohrvatski i velikosrpski šovinizam, vjersku i rasnu mržnju, pornografiju te knjige koje potiču na kriminal. Akcija pregleda svih knjižara i oduzimanja takvih knjiga provedena je 25. travnja 1947. Među zabranjenim knjigama našla su se i sva Nietzcheova djela te mnoge knjige Hrvata i Srba koji su se istakli u prošlim

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 39

17.12.2021. 15:04

40

bibliotek a v jeveric a

režimima. Najpoznatiji su bili Antun Bonifačić, Mile Budak, Bogdan Radica, Ivan Šarić i Janko Šimrak među Hrvatima te Dobrosav Jevđević, Adam Pribićević, Živko Topalović, Dragiša Vasić i Nikolaj Velimirović među Srbima. Knjige neprijateljskih autora izbacivale su se na smetlište i iz privatnih biblioteka […].

(Radelić 2006: 156−157)

Jugoslavija je u svojim počecima na političkom, a time i na kulturnom planu, surađivala sa Savezom Sovjetskih Socijalističkih Republika (dalje SSSR) i zemljama Istočnoga bloka. Zbog borbe za prevlašću u svijetu, prvenstveno između Sjedinjenih Ame­rič­ kih Država i SSSR-a te njihovih saveznika, dolazi do svojevrsne podjele svijeta na dva tabora, zapadni (kapitalistički) i istočni (komunistički), u kojemu se KPJ u početku potpuno opredijelila za potonji, jer joj je on i bio uzor tijekom rata i od njezina osnutka.

Iako se znala istina o pravom stanju u SSSR-u (logori, staljinističke čistke, dogmatizam) nije bilo dopušteno javno iskazati sumnju prema Sovjetskom Savezu, jedinoj zemlji socijalizma i modelu upravljanja koji će se preslikati, među ostalim,32 i na kulturnom planu. Stoga je u poratnom razdoblju, od 1945. do 1948., u Jugoslaviji uspostavljeno tzv. razdoblje boljševizma u kojem se zrcalilo već prije usvojeno duhovno ozračje, koje je komunistička vlast u Jugoslaviji gajila prema SSSR-u prije i tijekom rata (Knezović 1986: 419). Agitprop je imao nadzor nad svim umjetničko-kulturnim i znanstvenim djelatnostima, a sve društvene procese i pojave usmjeravala je i kontrolirala Komunistička partija Jugoslavije (KPJ). Kako tumači povjesničar Dušan Bilandžić, Država, stvorena u ratu, također je bila partijska kao što su takvi bili i vojska i policija. KPJ je držala u svojim rukama svu vlast i u 32 Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (dalje FNRJ), donesen 18. siječnja 1947., napisan je prema uzoru na sovjetski, kao i ustavi ostalih jugoslavenskih republika.

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 40

17.12.2021. 15:04

na kl a dničko polje dječje knjiže v nost i

41

privredi, u kulturi, u prosvjeti, u znanosti – svuda; ona je rukovodila i svim tzv. masovnim organizacijama: Narodnom frontom, sindikatima, omladinskim, ženskim, športskim društvima – ništa nije moglo nastati i postojati mimo volje i kontrole Partije.

(Bilandžić 1999: 214)

KPJ je djelovala preko najvišega izvršno-političkoga tijela Cen­tralnoga komiteta (dalje: CK) Političkoga biroa ili Politbiroa, „razgranatog partijskog aparata i tijela državne vlasti u kojima su sjedili komunisti, te je u državi došlo do objedinjavanja partij­skog i državnog vodstva“ (Šarić 2010: 387). Politbiro je u praksi imao svu političku kontrolu u zemlji i donosio konačne odluke u svim sferama političkoga i društvenoga života u Jugoslaviji, pa tako i u kulturi i prosvjeti. Dolaskom na vlast, a po uzoru na Sovjetski Savez, uspostavljen je tzv. socijalistički realizam, „sovjetski model koji počiva na veličanju graditelja socijalizma“ (Matković, H. 2003: 400), kao dominantan pravac u kulturi i književnosti, s jasno naznačenim smjernicama za književno stvaralaštvo, čime se uvelike ograničila umjetnička sloboda (Šarić 2010: 387).

Crnković i Težak kao dvije osobito poželjne teme u dječjoj književnosti izdvajaju „događaj[e] iz NOB-e […] i pozivanje na izgradnju zemlje“ (Crnković i Težak 2002: 397), a kritičar dječje književnosti Ljudevit Krajačić poetičko-ideološke postulate u poratnom razdoblju ovako interpretira: Samo [...] snažno umjetnički izgrađeno djelo za omladinu moći će snažno utjecati na razvitak umjetničkoga osjećaja u omladine i paralelno s time i na odgajanje patriotskoga čuvstva u djeteta i u naroda. Zbog toga je van svake sumnje, da će naša omladinska književnost u buduće zadugo morati crpsti svoju građu iz nedavne prošlosti našega naroda, koliko one prošlosti s fronta, toliko i one iz pozadine. Obje su usko vezane sa sudbinom našega naroda,

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 41

17.12.2021. 15:04

42

bibliotek a v jeveric a

s borbom za narodnu slobodu i sreću. Iznošenjem događaja iz te nedavne prošlosti morat će se naša omladinska književnost zabogatiti živim plastički donešenim herojskim podvizima partizanske omladine i partizanskih heroja i heroja jugoslavenske armije, čiji su podvizi ostali do danas tek zapamćeni po pojedincima [...] Oni će, doneseni s ljubavlju, krepko i sigurno zahvatiti našu omladinu i u njoj zasplamtjeti osjećaj pieteta, osjećaj divljenja za one tisuće i tisuće heroja djece i odraslih, djevojaka i žena, koji su svi položili svoje živote u borbi za slobodu svoga naroda. Naša će, dakle, omladinska književnost morati zadugo crpsti svoju građu iz te herojske borbe koliko u stihu, toliko u prozi, kako bi obuhvatila svu tu gigantsku borbu i postavila je kao klasičan uzor budućim pokoljenjima. (Krajačić 1946: 13) [...] omladinska književnost naših dana mora da bude u prvom redu usko povezana s gigantskom borbom našega naroda za otadžbinu i slobodu; ona mora da crpe svoj sadržaj iz te domovinske borbe u prvom redu i mora da na taj način iznositi pred omladinu svijetle primjere herojstva i požrtvovnosti manifestirane u domovinskom ratu, kako bi se na njima mogla omladina i sav narod zapajati patriotizmom, pietetom i plemenitošću za heroje i njihove žrtve. (Krajačić 1946: 13)

Uspostavom jugoslavenske republike, a time i novoga društvenoga uređenja, nametnula se misao o novom početku u svim sferama javnoga života. Od tuda se stvorila i potreba o novoj dječjoj književnosti koja će, prvi put u svojoj povijesti, imati nedvojbenu ulogu i ciljeve: […] književnost [za djecu mora se] podredi[ti] aktuelnoj politici revolucionarnog vremena kako bi kao agitaciono sredstvo na marksističkoj ideološkoj liniji delovala na učvršćivanju i konkretizovanju tekovina Revolucije. (Marković 1958: 73)

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 42

17.12.2021. 15:04

na kl a dničko polje dječje knjiže v nost i

43

[...] omladinska književnost mora da u svojim smjernicama i manifestacijama služi savremenim traženjima svoje zemlje i da joj svojom umjetnošću, snagom svoje umjetnički oblikovane riječi pomaže u pravilnome odgajanju buduće omladine. […]

[Književnicima] su zadaci već unaprijed strogo određeni i oni će im znati i moći zadovoljiti svojim posve slobodnim stvaranjem, unutar granica spomenutih zadataka. (Krajačić 1946: 13)

Berislav Majhut (2008: 192) upozorava na „radikalni prekid s dosadašnjom buržujskom književnošću“, onom prijeratnom, i početak nove poslijeratne „suvremene napredne književnosti“ (isto: 194); poetičku i ideološku razliku između te dvije književnosti Dalibor Cvitan ovako sažima: Junaci iz suvremene napredne literature za djecu djeluju sasvim drugačije na djecu, nego „junaci“ u knjigama, koje su čitala naša djeca prije rata. Te su knjige svojim sadržajem uzbuđivale djecu potičući ih na avanture, u kojima se nije mogao nazrijevati nikakav konkretni i realni životni cilj. Junaci suvremene napredne knjige za djecu nose u sebi velike životne ciljeve, koje mogu ostvariti i koji se svaki dan ostvaruju. (Cvitan 1948: 342)

Javila se, dakle, „svijest o potrebi posve drugačije dječje književnosti od one građanske, o dječjoj književnosti koja bi bila sukladna i aktivno sudjelovala u novoj revolucionarnoj izgradnji društva utemeljenog na revolucionarnim vrijednostima“ (Majhut 2008: 193). Većina prijeratne dječje književnosti nije se osobito uklapala u zadani ideološki okvir, pa u novom razdoblju nije ni bila poželjna za ponovno objavljivanje, uz iznimke opusa književnika realističkoga književnoga kruga, poput, primjerice, Mate Lovraka. Kako primjećuje Sanja Lovrić Kralj, Lovrakovi najpopularniji dječji romani, napisani prije Drugoga svjetskoga rata (Deca

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 43

17.12.2021. 15:04

44

bibliotek a v jeveric a

Velikog Sela, 1933., roman preimenovan u svim sljedećim izdanjima u Vlak u snijegu; Družba Pere Kvržice, 1933.; Neprijatelj br. 1, 1938.) postali su primjer kako se nekadašnja utopija može pretvoriti u stvarnost.

Zadrugari postaju pioniri, poduzetni omladinci koji će zajedničkim radom za opće dobro izgraditi ceste, mostove, pruge, izgraditi novu socijalno pravednu državu. […] Tako se Lovrak savršeno uklopio u viziju i ideologiju Druge Jugoslavije. (Lovrić Kralj 2014: 141)

Lovrakovo književno stvaralaštvo bilo je stoga pozitivno vrednovano, a književna kritika priznaje mu ideološku podobnost: Ako bacimo ma i letimičan pogled na dosadašnje književno stvaranje Mate Lovraka, videćemo da je ono ne samo obilno, već i visoko umetničko. Danas se već može reći da njegova pojava označava eru u razvoju dečje književnosti svih naših naroda. […]

Za njega se, s punim pravom, mogu primeniti reči K. Simonova da je, pišući o nedavnoj prošlosti i o sadašnjici, gledao u budućnost. Kroz bogatu i šaroliku galeriju svojih dečjih tipova, dao je srčane pretstavnike novog, boljeg naraštaja. […] Kroz njih je, što je najvažnije, izražena, prvi put u našoj dečjoj književnosti, kolektivna svest naših najmlađih, ona koja danas tako moćno prožima našu decu i omladinu. Lovrakovi junaci, naročito iz prva tri romana (Deca Velikog Sela, Družba Pere Kvržice, Neprijatelj br. 1), preteče su naših pionira. To je najjača karika koja spaja Lovrakovo književno stvaralaštvo sa današnjicom. (Cucić 1951: 127−128) U posleratnim godinama Mato Lovrak je nastavio svoje pred­ratno plodno stvaralaštvo sa motivima i temama koje mu je pružilo novo vreme. Njegove predratne socijalne ideje koje su donekle ličile na utopije, društvenim razvitkom delimično su ostvarene

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 44

17.12.2021. 15:04

na kl a dničko polje dječje knjiže v nost i

45

i kao takve našle se ponovo u Lovrakovom delu oživotvorene u likovima pionira i omladinaca – graditelja. (Marković 1991: 144)

Lovrakovi prijeratni romani stoga će nanovo biti tiskani u poslijeratnom razdoblju i do devedesetih godina 20. stoljeća doživjeti više desetaka izdanja. Povjesničar dječje književnosti Slobodan Marković uvrštava Lovraka u krug pisaca, koji, po njegovu mišljenju, uspostavljaju kontinuitet socijalne misli u dječjoj književnosti: Uz Ćopića, Skendera Kulenovića, Vladimira Nazora, odmah posle rata intenzivno pišu već ranije poznata imena: Mate Lovraka, Desanke Maksimović, Gvida Tartalje, Josipa Pavičića itd. Bitno je naglasiti taj kontinuitet da bi se shvatilo da je naša ovoposleratna književnost namenjena deci izrasla na našem tlu, sa našim snagama i da je uslovljena koliko društveno toliko i književno istoriski. (Marković 1958: 73)

U tom kontekstu Majhut (2008: 198) zaključuje kako je „ideo­ loški postulat koji je vrijedio nakon 1948. kako je jugoslavenska komunistička misao izrasla na jugoslavenskom tlu (pa onda ima pravo i na vlastiti put) dobio […] svoju inačicu i na području dječje književnosti“. Ipak „oba Lovrakova romana ma koliko socijalizmu bliskih ideja imali u sebi nastali su u građanskom društvu i zapravo su u sebi nosili i kukavičja jaja građanskih vrijednosti“ (isto).

Sve u svemu, od prijeratne su dječje književnosti u poslijeratnom razdoblju bila „pozdravljena“ samo književna djela koja su bila ideološki čista. Krajačić u programskom tekstu Omladinska knjiga i njeni današnji zadaci (1946) zagovara kontrolu i purifikaciju dječje književnosti od svega „što nije valjano“:

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 45

17.12.2021. 15:04

46

bibliotek a v jeveric a

Zbog toga treba ubuduće omladinsku literaturu staviti pod stručnu i strogo objektivnu kontrolu kritike i ono, što ne vrijedi bezobzirno odstraniti s literarnoga tržišta, ili uopće ne dopustiti da se na njemu pojavi. S tim u vezi napominjem, da bi bilo prijeko potrebno da se učini revizije dosadašnjih edicija iz oblasti omladinske književnosti, pa da se odstrani sve što nije valjano i što nije u mogućnosti da oplemeni duševni život djeteta u duhu današnjih potreba. Mnogo bi se tu našlo korova, a na taj bi se način ne samo pročistilo tržište omladinskih knjiga, nego bi se, što više, stvorila i veća mogućnost prodaji valjanih, u domovinskoj borbi nastalih ili kasnije napisanih omladinskih knjiga. (Krajačić 1946: 13)

Nadalje, poslijeratna je književnost za djecu i mladež bila „vrlo oskudna na originalnim djelima i na valjanim piscima“ te se većinom „forsirala“ strana, poglavito sovjetska, i to najčešće ruska literatura, pa otuda i pojava da tržištem dominira većinom prijevodna književnost dok je „originalnih knjiga od originalnih domaćih pisaca [iz] oblasti dječje književnosti veoma malo“ (Krajačić 1946: 12). Do te su pojave doveli navedeni postupci kontrole zbog čega je dječja književnost zapravo reducirana na djela koja su ideološki bila prihvatljiva novouspostavljenoj političko-društvenoj vlasti. Stoga je komunistička vlast bila prinuđena nedostatak izvornih djela nadomjestiti djelima preuzetima većinom iz sovjetske, najčešće ruske, književnosti koja su bila „jamstvo ideološke čistoće“ (Majhut 2008: 198), a to primjećuje i Vitez: U godinama odmah iza Oslobođenja imali smo nerazmjerno velik broj prevedenih stranih djela za djecu, i to gotovo isključivo ruskih: izdavači su tada smatrali, da tu neće pogriješiti u pogledu idejne čistote djela, pa se prevelo i izdalo, pored zaista vrijednih, i dobar broj djela sasvim prosječne, pa i sasvim slabe vrijednosti.

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 46

17.12.2021. 15:04

na kl a dničko polje dječje knjiže v nost i

47

U tom periodu, posve nepravedno, vrlo su malo prevedena djela zapadnoevropskih i američkih pisaca. (Vitez 1952: 266)

Vitez je već na početku uredničke karijere uvidio negativne strane takve isključivosti u dječjoj književnosti jer smatrati gotovo cjelokupno književno stvaralaštvo na Zapadu kao moralno i umjetnički defektno i štetno za naše čitaoce samo zato, što je stvoreno i što se stvara na području, gdje je na vlasti građanska kapitalistička klasa, bilo bi u najmanju ruku jednostrano generaliziranje, dogmatski i formalistički ograničeno. (Vitez 1952: 267)

Usprkos tomu, brojniji su ipak bili oni koji su upozoravali na štetnost zapadnoga utjecaja.

Stav o ideološkoj neupitnosti sovjetske, odnosno ruske, književnosti načelno se zadržao sve do 1948. kada ponovno dolazi do radikalnih društveno-političkih promjena u Jugoslaviji, a koje su se odrazile i u umjetnosti te kulturi. Naime, kao vodeća socijalistička zemlja, SSSR je imao velik utjecaj i na tadašnju Jugoslaviju, kako na državnom i društvenom planu, tako i na području umjetnosti i znanosti. Takvo se stanje zadržalo sve do sukoba s In­formbiroom 1948. godine i službenoga političkoga odvajanja od staljinističkih nazora, a time i raskida dotadašnjih čvrstih veza između SSSR-a i Jugoslavije te otvaranja prema Za­ padu, kada oživljavaju „razgovori o slobodi stvaralaštva, odnosu komunističke djelatnosti i umjetnosti, probijanju partijskih estetsko-tematskih okova“ (Radelić 2006: 161). Te se promjene ipak nisu odmah odrazile i na umjetničko-kulturno polje, na što upozorava Maša Kolanović:

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 47

17.12.2021. 15:04

48

bibliotek a v jeveric a

[…] u narednim desetljećima jugoslavenskog/hrvatskog socijalizma, socrealizam nije nestao kao spužvom izbrisan te su njegovi estetički i ideološki obrasci na specifičan način i dalje cirkulirali kako umjetničkim tako i javnim političkim diskursom. (Kolanović 2012: 175)

Ipak, nakon 1948. godine sovjetska, napose ruska, prijevodna književnost polako nestaje kao okosnica inozemnih izdanja, ali se još uvijek s određenom dozom opreza gledalo prema zapadnim (književnim) tvorevinama: Uz načelnu otvorenost prema Zapadu, simboličke tvorevine koje su pristizale s te strane bile su pod lupom, naročito kad je riječ o popularnokulturnim utjecajima. (Kolanović 2013: 210)

U tom se kontekstu osobito pažljivo trebalo pristupati dječjoj prijevodnoj književnosti: Dok se odraslom čitatelju može dati u ruke knjiga čak i sa potpuno suprotnom ideologijom, jer se radi o čitaocu, koji ima formiran pogled na život i svijet, dotle za neizgrađene čitaoce, u ovom slučaju djecu, to se ne može činiti. Prema tome, izbor strane literature za djecu ograničeniji je nego za odrasle. (Vitez 1952: 266)

Nakon 1948. jugoslavenska je država postupno počela podlijegati zapadnim utjecajima, napose onim američkim, što se očitovalo u svim kulturno-umjetničkim sferama: književnosti, glazbi, filmu, kazalištu, slikarstvu kao i različitim segmentima svako­ dnevice. No, u jugoslavenskoj svakodnevnoj praksi stvarnost je bila ipak malo drukčija:

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 48

17.12.2021. 15:04

na kl a dničko polje dječje knjiže v nost i

49

Svirao se i pevao rokenrol, ali i revolucionarne pesme i pesme o Titu; gledali su se američki filmovi, ali su se gledali i filmovi o NOB-u i revoluciji; deca su gledala Diznijeve crtane filmove, ali su i polagala pionirsku zakletvu i nosila crvene marame, pila se koka-kola, ali se proizvodio i ruski kvas; išlo se na gitarijadu, ali i na slet povodom Dana mladosti; Beograd se dičio zgradom Doma sindikata, građenom u socrealističkom stilu, a sedište Partije je bilo smešteno u novoizgrađenom oblakoderu u američkom stilu; na ulicama je bilo najviše „fića“, ali je bilo i „fordmustanga“. (Vučetić 2013: 219)

Događaj koji je označio prekretnicu u konceptualizaciji knji­­­ žev­­nosti veže se za 1952. godinu. Naime, na III. kongresu Saveza književnika Jugoslavije u Ljubljani, kojemu je prisustvovao i Vi­tez,33 a koji se održao od 5. do 7. listopada 1952., Miroslav Krle­ža, pisac koji će postati „središnja osoba hrvatskoga književnog Novo­ centa [...] i najveća književna pojava cjelokupne hrvatske povije­ sti“ (Frangeš 1987: 284), četiri godine nakon Informbiroa i ras­kida odnosa s SSSR-om, izložio je svoj čuveni programski referat u kojem je naglasio da se književnost treba osloboditi svih ideoloških stega. Taj govor označio je prekretnicu za slobodu umjetničkoga stvaralaštva i simbolički predstavio prekid s jugoslavenskom praksom socijalističkoga realizma. Tada dolazi do primjetnijega slabljenja političkoga pritiska na jugoslavensku književnost i umjetnost, a Jugoslavija se sve više počinje otvarati prema ostatku svijeta i utjecajima Zapada, mnogo više nego druge zemlje iz Istočnoga bloka.34 U tom kontekstu valja napo­ menuti da je te iste 1952. godine u Zagrebu osnovan časopis 33 HŠM 35470 Vitez, Grigor. Profesionalna djelatnost Grigora Viteza. III. kongres Zveze književnikov Jugoslavije.

34 Ipak „manje stroža ograničenja putovanja, veća raznovrsnost u mišljenjima i pojavljivanje potrošačke kulture bila su obilježja života i u mnogim istočnoeuropskim državama sredinom 1950-ih“ (Yeomans 2013: 91).

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 49

17.12.2021. 15:04

50

bibliotek a v jeveric a

Krugovi: Mjesečnik za književnost i kulturu (1952. – 1958.), oko kojega su se okupili pripadnici novoga naraštaja književnika, a koji su bili „okrenuti zapadnjačkom kulturnom toposu“ (Kolanović 2013: 192). Među najpoznatijim krugovašima bili su hrvatski književnici Ivan Slamnig i Antun Šoljan, koji su, također 1952., objavili prijevodnu zbirku pjesama Američka lirika u kojoj su donijeli izbor od četrdesetak pjesama američkih antologijskih pjesnika poput Thomasa Stearnsa Eliota, Edgara Allana Poea, Ezre Pounda, Roberta Frosta, Walta Whitmana, Hermana Melvillea i drugih, što je, uz pojavu časopisa Krugovi, bila „simbolička gesta otvaranja prema simboličkom prostoru Zapada i angloameričkom modernizmu“ (Kolanović 2013: 192). Svi navedeni postupci ipak nisu predstavljali nedvosmislenu pojavu koja se odvijala bez poteškoća: Navedeno je otvaranje Zapadu redovito pratila istodobna kritika koja nije 1948. u potpunosti nestala s pozornice javnog diskursa.

Dapače, ona se nastavljala i to nerijetko u vrlo žestokom obliku, ali nikad više nije imala onaj stupanj homogenosti kao što je to bilo u razdoblju do 1948. (Kolanović 2013: 192)

Također, pedesetih godina 20. stoljeća pojavljuju se i popularni časopisi poput Plavoga vjesnika, kolokvijalno znanoga i kao Plavac (1954. – 1973.) i Svijeta (1953. – 1992.), a nešto poslije i Džuboksa (1966. – 1968.; 1974. – 1985.), Pop Expressa (1969. – 1970.), „koji su rasprostirali zapadnjačke, prvenstveno američke, utjecaje. Zemljom se širila zapadnjačka moda i glazba, a Amerika je sve više utvrđivala svoje utopijske konotacije“ (Kolanović 2013: 193). Nova strujanja u nedječjoj književnosti ubrzo su se odrazila i na dječju književnost i književnost za mladež što je znatno utjecalo na njihov daljnji tijek i razvoj. * * *

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 50

17.12.2021. 15:04

nakladnik: Naklada Ljevak d.o.o.

Kopačevski put 1c, Zagreb www.ljevak.hr za nakladnika: Ivana Ljevak Lebeda urednica: Dubravka Zima recenzentice: dr. sc. Dubravka Težak, dr. sc. Diana Zalar lektura i korektura: Josipa Dragičević naslovnica: Ana Pojatina oblikovanje i prijelom: Ram tisak: Feroproms cip zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001120824. isbn 978-953-355-564-5 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Biblioteka Vjeverica FIN.indd 360

17.12.2021. 15:05