Jasminka Tihi-Stepanić: Božićne priče - ulomak

Jasminka Tihi-Stepanić

Božićne priče

BIBLIOTEKA SLON

Izdaje Naklada LJEVAK d.o.o. Za nakladnika IVANA LJEVAK LEBEDA

Jasminka Tihi-Stepanić

Božićne priče

Zagreb, studeni 2022.

Jasminka Tihi-Stepanić BOŽIĆNE PRIČE

Izdaje Naklada LJEVAK d.o.o. Kopačevski put 1c, Zagreb

Urednica DUBRAVKA TEŽAK

Izvršna urednica IVANA LJEVAK LEBEDA

Lektura i korektura BONISLAV KAMENJAŠEVIĆ

Ilustracije, naslovnica i grafička priprema PETRA BRNARDIĆ

Tisak i uvez FEROPROMS

ISBN 978-953-355-638-3

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001152374.

© Naklada LJEVAK, Zagreb, 2022.

Sadržaj

U BOŽIĆNO VRIJEME 7

Siromašni sveti Nikola  9 Djedov Božić  13 Neobičan čopor  17 Čudo na Baniji  19 Božić bez slatkiša  22 Snaga priče  26 Bijeli Božić bake Anđele  33 Sreća na dar  38 Ulična mačka  44 Domišljata svraka  51 Prelijepe saonice  54 Vernićeva jama  58

BOŽIĆNE SANJARIJE 65

Kako je krpeni lutak tražio božićno drvce  67 Šarene kuglice  77 Grančica imele  82

Sve zbog naočala  87 Martinina haljinica  92

Pogovor: U krugu svjetlosti usred mraka (Martina Perić)  96

Bilješka o autorici  99

Bilješka o ilustratorici  101

Siromašni sveti Nikola

Bližio se Sveti Nikola. Jana je, kao i svake godine u to doba, obuzimalo uzbuđenje od pomisli da će ustati rano i, još za mraka, potrčati prema čizmici na prozoru.

„Ove će godine sveti Nikola biti siromašan”, čuo je mamu kako go vori tati pet dana prije blagdana svetoga Nikole.

„Bit će bolje dogodine”, rekao je tata utješno.

„Što to sad znači?” pitao se Jan. Kako sveti Nikola može biti siro mašan? Pa svi znaju da on ima pune vreće svega i da mu je najveće zadovoljstvo darivati djecu.

U tim razmišljanjima prekinulo ga je zvono. Pred vratima je stajala Zora. Činilo se da joj je neugodno. Jan je odmah shvatio da ju je i danas mama poslala da nešto posudi od njegove mame.

„Vratit ćemo vam kad mama dobije plaću”, rekla je Zora, primajući kutiju s jajima, zacrvenjela se i nestala na hodniku.

„Kako će tek njihov sveti Nikola biti siromašan”, rekao je tata.

„Što je sad ovo?” pomislio je Jan. „Pa zar svaka obitelj ima svog svetog Nikolu?”

Ništa nije pitao roditelje jer je stvar s tim svecem bila sama po sebi dovoljno zagonetna i razjašnjavanje nedoumica moglo bi samo zakom

plicirati stvar i skinuti veo tajanstvenosti koji obavija svetog Nikolu i njegova djela.

Neka su djeca u razredu tvrdila da sveti Nikola ne postoji, a druga su čvrsto vjerovala u njegovo bivanje. Treći su se kolebali, no svima je bilo zajedničko jedno – važno je da je čizmica puna.

Ipak, Jana je danima kopkalo to sa siromašnim i još siromašnijim svetim Nikolom. Jednoga jutra, na putu do škole, Jan je sa Zorom pričao o blagdanima koji dolaze. Izgleda da je i ona nešto načula o siromašnome svetom Nikoli.

„Ako je sveti Nikola siromašan, onda to nije nikakav sveti Nikola i fućka mi se za njega”, rekla je.

„Kako ti se može fućkati za svetog Nikolu?” pitao je Jan, a Zora je odgovorila jednostavno i počela veselo fićukati.

Unatoč tome, Jan je shvatio da nije vesela i da joj to što se odriče svetog Nikole teško pada. ***

Dok je poslijepodne, uoči noći u kojoj sveti Nikola pohodi kuće, Jan čistio svoju čizmicu, pala mu je na pamet neobična misao.

„Kako se toga nisam već prije sjetio?” pomislio je i počeo pisati svetom Nikoli pismo.

Dragi sveti Nikola, u čizmici ti ostavljam svoju ušteđevinu. Čujem da si siromašan ove godine i da ćeš kod Zore biti još siromašniji. Zato te molim da uz meš ovih pedeset kuna i nešto joj kupiš. Može olovku s cvjetićima i blokić kakav ima Maja. Ako ti ostane novaca, kupi joj čokoladu s lješnjacima jer takvu najviše voli.

Tvoj

Jan

Stavio je očišćenu čizmicu na prozor, u nju pismo i otišao u glazbenu školu. Ako sveti Nikola navrati ranije, još stigne kupiti darove za nje govu prijateljicu.

Kad se vratio, pisma u čizmici više nije bilo... ***

Sljedećega jutra Jan je, još potpuno snen, došao do prozora. Iz čizmice je virila zlatna šiba i nešto što su sigurno slatkiši. Uz čizmicu bila je naslonjena knjiga o izumima – baš ona koju je svakoga dana gledao u izlogu knjižare u svojoj ulici i silno je želio imati.

Kad je izišao pred zgradu, dočekalo ga je hladno maglovito jutro... i Zora. Cupkala je kako bi se zagrijala. Bila je ozarena i sretna. „Pogodi što sam dobila od svetog Nikole?” pitala je umjesto pozdrava.

Janovo srce zastalo je od uzbuđenja.

„Pa kako bih ja to znao?” pitao je.

„Pogledaj!” rekla je i otvorila pernicu. „Olovka kakvu sam željela. Na cvjetiće, ali ova ima još i privjesak u obliku dva spojena srca. A vidi ovo!”

Tada je izvadila blokić još ljepši nego Majin. Na tvrdim koricama raširio se leptir plav kao što su plave Zorine oči. „Čokoladu s lješnjacima ostavila sam doma”, rekla je zadihano. „Mo žeš poslijepodne doći da je zajedno pojedemo.”

Jan se nasmiješio. Sveti je Nikola uslišao njegovu molbu. Sveti Nikola postoji.