Manfred Spitzer, Epidemija pametnih telefona by Naklada Ljevak

Manfred Spitzer EPIDEMIJA PAMETNIH TELEFONA Prijetnja zdravlju, obrazovanju i društvu

Biblioteka POPULARNA ZNANOST

recenzenti

prof. dr. sc. Zoran Šimić prof. dr. sc. Anita Peti-Stantić

MANFRED SPITZER

Epidemija pametnih telefona Prijetnja zdravlju,obrazovanju i društvu s njemačkoga prevel a

Željka Gorički

Zagreb, travanj 2021.

Naslov izvornika: Manfred Spitzer DIE SMARTPHONE EPIDEMIE Gefahren für Gesundheit, Bildung und Gesellschaft © 2018 Klett-Cotta – J. G. Cotta'sche Buchhandlung Nachfolger GmbH, Stuttgart „This edition is published by arrangement with Michael Gaeb Literary Agency, Berlin, in conjunction with its duly appointed agent Tempi Irregolari di Stefano Bisacchi. All rights reserved.“ © za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb 2021.

Knjiga je objavljena uz novčanu potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

ISBN 978-953-355-476-1 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001093903.

Svim ljudima s djecom i onima koji se o djeci i mladima skrbe

Sadržaj Predgovor

1. Pametni telefoni, zdravlje, obrazovanje i društvo 2. Kratkovidni zbog nedostatka dalekovidnosti 3. Pametni telefoni i poremećaji u razmišljanju 4. Roditelji i pametni telefoni 5. A gdje je cvijeće? 6. Obrazovanje 0,0 7. Pametni telefoni i depresija 8. Usamljeni samci 9. Fantomska vibracija 10. Pokémon Go Away: osiromašena „proširena stvarnost“ 11. Postčinjenični svijet – intelektualno propadanje 12. Digitalno disruptivno: nefunkcionalno i destruktivno! 13. Digitalizacija sa strahom 14. Oglašavanje kao poslovni model i posljedice – radikalizacija, špijunaža, gubitak povjerenja i nestanak istine 15. Postajemo li gluplji? – negativan Flynnov efekt

15 40 55 65 83 92 112 132 149

261

Literatura

157 178 191 203

215 237

Predgovor Ovo je moja četvrta knjiga o učincima novih elektroničkih medija na ljude, prije svega na djecu i mlade. Prva, Vorsicht Bildschirm! (Oprezno sa zaslonom) objavljena je 2005. godine. U njoj sam se primarno pozabavio opasnostima što proizlaze iz gledanja televizije. To je područje tada već bilo iscrpno istraženo, s obzirom na to da televizija postoji već više od 50 godina. O drugoj se knjizi, Digitalnoj demenciji, vrlo kontroverzno raspravljalo, što je u konačnici ipak dovelo do toga – isprva samo povremeno, a zatim sve više i češće – da se o digitalnim tehnologijama promišlja i kritički. Jer bez obzira na medije koji neprestano ponavljaju iste neistine – „digitalne tehnologije su genijalne“, „digitalne tehnologije su pametne“, „kraj doba krede“ itd. – može se primijetiti da u godinama koje su uslijedile nakon izlaska Digitalne demencije sve veći broj ljudi više ne vjeruje u svu tu digitalnu propagandu te na spominjanje digitalizacije reagiraju s oprezom. U svakom slučaju, ta se riječ koristi za nevjerojatno mnogo vrlo različitih stvari: od automatizacije proizvodnih procesa, administracije bez papira i brze internetske veze za privatna kućanstva do bežične lokalne mreže (WLAN-a) i digitalnih uređaja u školama. Osim toga, uz svako djelovanje dolaze i rizici i nuspojave. (Ako vam liječnik ikad preporuči lijek riječima: „Možete ga bez brige uzimati, nema nuspojava“, uvjeravam vas da lijek ne možete uzimati bez brige, jer taj lijek ne djeluje!) U međuvremenu se pojavilo na desetine kritičkih knjiga o digitalizaciji, u početku u Sjedinjenim Državama, a s malim zakašnjenjem i u Njemačkoj. Pokušaji mojih kritičara da me smjeste u radikalni kut kako se ne bi morali suočiti s 9

problemima („to je samo njegovo mišljenje koje s njim nitko ne dijeli“; „nitko ga ne shvaća ozbiljno“) već dugo propadaju. Nekoliko tjedana nakon objavljivanja moje treće knjige, Cyberkrank! (Cyberbolesnik!), u jesen 2015, na moje veliko iznenađenje i radost, za riječ godine kod mladih u 2015. godini izabrana je smombi (kombinacija riječi smartphone i zombi): mladi su shvatili povezanost između prekomjerne uporabe pametnih telefona s jedne strane i bezvoljnosti i malodušja s druge – pa su čak i sklepali riječ za to! Kada su u siječnju 2018. dva velika ulagača tvrtke Apple napisala pismo tvrtki u kojem su istaknuli opasnosti pametnih telefona (što bi moglo dovesti do bankrota Applea, a time i gubitaka za investitore), pomislio sam: sad se mogu opušteno zavaliti… Pa čemu onda ova četvrta knjiga, samo o pametnim telefonima i njihovim štetnim učincima na zdravlje i obrazovanje mladih i društva u cjelini? Prvi i najvažniji razlog za to je vrlo jednostavan: u posljednje tri godine stečeno je mnogo novih znanja i nova su nam otkrića pokazala opseg štete koju pametni telefoni mogu nanijeti: porast kratkovidnosti u Južnoj Koreji (od uobičajenih 1 – 5 %) do više od 90 % kod mlađih od 20 godina, udvostručena stopa samoubojstava američkih djevojčica u razdoblju od sedam godina i utjecaj na 200 izbora širom svijeta (uključujući Trumpa i Brexit) ozbiljne su stvari koje zaista više ne možemo i ne smijemo trivijalizirati. Digitalna tehnologija ima mnoštvo „nuspojava“, od narušenog zdravlja i narušenih obrazovnih procesa do gubitka radnih mjesta, i urušavanja osnovnih postavki našeg života u zajednici. Guranje glave u pijesak jednostavno više nije moguće i vrlo je neodgovorno. Dakle, cilj ove knjige nije bio nikoga zastrašiti, nego objediniti rezultate mnogih neovisnih znanstvenika objavljene 10

u znanstvenim časopisima poput Science i Nature i iznijeti istinu o učincima pametnih telefona na svima razumljiv način. Kao što je već spomenuto, čak nas ni kvalitetni mediji – tiskovine i javne radijske i televizijske stanice – zapravo ne informiraju o rizicima i opasnostima. Primjerice, kada je 20. siječnja 2018. Neue Züricher Zeitung iscrpno pisao o kibernetičkom napadu na norveški zdravstveni sustav, koji je obuhvatio podatke polovice norveškog stanovništva1 u velikom članku, slične članke uzalud biste tražili u najvećim njemačkim novinama. Očito se izvještavanjem o ružnim činjenicama nije htjelo osujetiti politička nastojanja u digitalizaciji zdravstvenog sustava (iza koje stoji puno novca, ali i visok rizik za privatnost pojedinca). Izvještavanje u svim većim novinama i časopisima o području obrazovanja potpuno je neprimjereno. Naše obrazovne institucije – od vrtića, škola do sveučilišta – moraju se svakako „digitalizirati“. Prije svega u obzir treba uzeti pametne telefone. Činjenica je, međutim, da oni snažno utječu na obrazovne procese. Zbog toga će ih francuski parlament u kolovozu 2018. u potpunosti zabraniti u školama. Pokazalo se da „digitalizacija“ učionica utječe na učenje djece – ali o brojnim istraživanjima koja to dokazuju jednostavno se ne govori. Umjesto toga – na primjer u NZZ-u2 i 1 Napadi Herrmanna R. Hackera na Norvešku. Oko polovice norveškog stanovništva pogođeno je kibernetičkim napadom na zdravstveni sustav. Tajna služba sumnja na „stranu špijunažu“. Neue Züricher Zeitung, 20. siječnja 2018. (https://www.nzz.ch/international/hacker-attacke-auf-norwegen-ld.1349452; pristupljeno 21. siječnja 2018.) 2 Freuler R., S digitalnim uređajima djeca uče bolje – i radije. Neue Züricher Zeitung, 26. siječnja 2018. (https://nzzas.nzz.ch/wissen/mit-digitalen-geraetenmachen-schuele/; pristupljeno 28. siječnja 2018.)

FAZ-u3 u siječnju 2018. – izvještava se o navodno pozitivnoj studiji Tehničkog sveučilišta u Münchenu, koja još ne postoji jer još nije objavljena (u srpnju 2018.). Međutim, već je u prosincu 2017. predstavljena javnosti i to je objavljeno u medijima. To definitivno nije uobičajena znanstvena praksa. Ruke digitalnog lobija sezale su daleko i duboko, a prsti na tim rukama podijelili su mnogo novca voljnim šarlatanima. I tako su se lažna izvješća širila i još uvijek se šire, a problemi se ne spominju, nego se guraju pod tepih. Čak se i studije koje pokazuju negativne učinke tumače na način da su ti učinci „neznatni“4. Stoga bih ovom knjigom želio još jednom pojasniti i pokazati da i dalje i sebe i svoju djecu izlažemo velikim rizicima, iako smo na temelju postojećih saznanja već dugo suočeni s opasnostima i moramo ih u svom djelovanju uzimati u obzir. Naposljetku, postoji i vanjski, službeni razlog zašto ova knjiga postoji: napisala se sama u posljednjih 18 mjeseci! Dogodilo se sljedeće: gotovo sam 20 godina urednik časopisa Neurology, stručnog časopisa za neurologe i psihijatre, koji izlazi jednom mjesečno. Od tada pišem dva članka za svaki broj, koji se objavljuju godišnje u obliku male knjižice. S obzirom na to da izdavačka kuća Schattauer, koja je objavljivala taj časopis, od 1. siječnja 2018. više ne postoji u svom prethodnom obliku, a dio njezinih nizova koji su se izdavali preuzela je izdavačka kuća Klett-Cotta, stručni članci o učincima pametnih telefona iz prošle i ove godine sažeti su u ovoj 3 Becker L. (2018), Čine li digitalni mediji zaista djecu pametnijima? Frankfurter Allgemeine Zeitung, siječanj 2018. 4 Anonimno, Korištenje društvenim mrežama ne šteti školskim ocjenama. Spiegel, 25. veljače 2018. (http://www.spiegel.de/lebenundmachen/schule/ social-media-USE-schadet-den-schul Noten-nicht-a-1195299.htm; pristupljeno 10. ožujka 2018.)

knjizi. Za tu su svrhu revidirani, a neka su poglavlja u potpunosti iznova napisana. Iz tog razloga se sljedećih 15 poglavlja može čitati bilo kojim redoslijedom, jer svako sadrži određeno stajalište i stoji za sebe. Zbog toga se neke stvari u tekstu ponavljaju, ako ni zbog čega drugog, onda zato što kao nastavnik znam da je ponavljanje majka svakog učenja. Već dugo želim svojim knjigama i člancima privući što veću publiku. Jer od svog boravka u SAD-u navikao sam se pisati na razumljiv način. „Manfred, if you mean it, say it!“ Tako je dobra prijateljica – supruga mog mentora u to vrijeme – s vremena na vrijeme komentirala moje tekstove i pokušavala me odučiti od onih jezičnih konstrukcija koje su na njemačkom zvučale tako „učeno“. Nažalost, u ovoj se zemlji nerazumljivost još i sada smatra nepogrešivim znakom dubokoumnosti! Mnogi čitatelji zahvaljuju mi na mojim razumljivo uobličenim mislima: svakodnevno primam e-poštu, na primjer, s porukama kao što su „Samo nastavite tako“, „Ne dajte se“ ili „Iznimno je važno to što radite.“ Vrijeme je da zahvalim svima koji su si odvojili vremena da mi pišu. Lijepo je znati da postoji nemali broj ljudi koji cijene moje misli jer odgovaraju njihovim iskustvima i razmišljanjima, pogotovo kad ste često meta vrlo ružnih, ponižavajućih ili čak uvredljivih izjava. Ovoj su knjizi pridonijeli korisni i dobri duhovi triju izdavača, na čemu bih želio zahvaliti: u izdavačkoj kući Schattauer dr. Anji Borchers, dr. Andrei Schürg i dr. Wulfu Bertramu, u izdavačkoj kući Thieme gospodinu Martinu Spenckeru, gospodinu Oliveru Focku i dr. Borchers (moram je ovdje ponovno spomenuti jer se i dalje pod novim krovom tako čudesno brine za časopis i, prije svega, toliko dugo trpi 13

glavnog urednika) i naposljetku u izdavačkoj kući Klett-Cotta gospodinu Tomu Kraushaaru, dr. Heinzu Beyeru i gospođi Sandri Aichele. Svi su ovome književnom projektu pridonijeli snažno i s puno pozitivne energije. Početkom lipnja 2018. ulmska psihijatrija – još i danas jedna od najmanjih sveučilišnih psihijatrija u Njemačkoj – proslavila je svoj 20. rođendan. I kad sam već pri zahvalama, najiskrenije bih zahvalio svojim zaposlenicima koji doprinose tome da nas naš rad veseli i ispunjava nas smislom: to se odnosi na sve liječnike i psihologe koji ovdje rade, sestrinske ekipe na odjelima, socijalne radnike i koterapeute i sve ostale koji sudjeluju u radu klinike. Nije rijetkost da o novim spoznajama i razmatranjima raspravljamo u manjim ili većim krugovima, često u prolazu i uvijek bez straha da ćemo reći išta pogrešno. Jedino tako se naš um razvija i posve je normalno nakon toga kritički procijeniti i odbaciti 99 posto onoga što je rečeno. Ali ako se dovoljno toga kaže, uvijek ostane i neki kreativni višak koji vodi nečemu novom! A ako cijela posada tako dobro upravlja brodom, kapetan se katkad može i povući na nekoliko tjedana i razmišljati o svrsi plovidbe ili samoj istini i neistini. Ili pak o tome kako spasiti svijet. Ulm, 23. srpnja 2018. Manfred Spitzer

1. P ametni telefoni, zdravlje, obrazovanje i društvo Pametni telefoni utječu na zdravlje i obrazovanje mladih te predstavljaju prijetnju našem demokratskom društvu. Razmotrimo nekoliko primjera. ■ Jedna majka mi se žali da ju je sin ugrizao za ruku kad mu je pokušala oduzeti mobitel. Jasan znak ovisnosti! U Južnoj Koreji udio mladih ovisnika o pametnim telefonima premašuje 30 posto. Njemačka studija objavljena u listopadu 2015. o uporabi pametnih telefona među petsto djece od 8 do 14 godina starosti izvješćuje o 8-postotnom riziku od ovisnosti. ■ Zdravstvena osiguravajuća društva upozoravaju na ovisnost o društvenim mrežama: djeca od 12 do 17 godina u Njemačkoj provode u prosjeku gotovo tri sata dnevno na društvenim mrežama. Prema istraživanju DAK-a, 2,6 posto mladih ovisno je o WhatsAppu, Instagramu, Snapchatu, Facebooku i Twitteru. Svjetska zdravstvena organizacija je novom međunarodnom klasifikacijom bolesti (ICD-11) 18. lipnja 2018. godine ovisnost o internetu i računalnim igrama prepoznala kao bolest. ■ 17-godišnji učenik tijekom sata pušta glazbeni videozapis na pametnom telefonu, a 54-godišnja nastavnica matematike i njemačkog jezika nekoliko mu puta kaže da ga zaustavi. Učenik je ne želi poslušati. „Ne možete me prisiliti“, kaže umjesto toga i opsuje nastavnicu („jebi se“). Nastavnica nato baca učenikov pametni telefon kroz prozor. Prvostupanjskom je presudom osuđena za nesavjesno postupanje, no drugostupanjskom je oslobođena. 15

■ Broj samoubojstava među djevojkama i mladim ženama u Sjedinjenim Državama udvostručio se u razdoblju od nekoliko godina. Istraženi su uzroci i ustanovljeno je da se suicidalnost, tj. sklonost samoubojstvu, utvrđena postupcima psihološko-psihijatrijskog ispitivanja, povećava svakim dodatnim satom korištenja digitalnih medija. Britanska studija u kojoj je sudjelovalo više od tisuću djevojčica otkrila je da ako osoba u dobi od 13 godina provodi duže od tri sata dnevno na Facebooku, u dobi od 18 godina dvostruko češće pati od depresije. ■ Već je i televizija dovela do pretilosti; videozapisi, DVD-i i računalne igre produbili su problem; pametni telefoni također ne pomažu situaciji. Polumjer aktivnosti djece i adolescenata smanjio se za 90 posto u razdoblju od 30 godina. Sjedilački način života i prekomjerna težina jedna su od najbolje dokumentiranih nuspojava ekranskih medija u svijetu. ■ Računala i pametni telefoni štete obrazovanju: nijedna njemačka ili međunarodna studija do sada nije uspjela pokazati pozitivan utjecaj računala ili pristupa internetu na učenje u školama. ■ S druge strane, negativni učinci jasno su dokazani: primjerice, analiza podataka PISA-e iz više od 50 zemalja tijekom deset godina pokazala je da što je više novca neka zemlja uložila u digitalnu infrastrukturu (računala, bežični internet u učionici), to je veća vjerojatnost da će se postignuća učenika u toj zemlji srozati. ■ Pametni telefon na učeničkoj klupi smanjuje sposobnost razmišljanja i kvocijent inteligencije – samim stajanjem tamo, čak i kad se ne koristi. Samom svojom prisutnošću odvlači pozornost, jer biste ga mogli koristiti. 16

■ Pametni telefoni narušavaju povjerenje ljudi u društvo i temelje naše demokracije. ■ „Dok istina obuje cipele, laž proputuje pola svijeta.“ Ovo je bio komentar na studiju objavljenu u stručnom časopisu Science u ožujku 2018. o 126 000 objava na Twitteru koje su proslijeđene ukupno 4,5 milijuna puta. ■ YouTube radikalizira svjetsku populaciju kao nikad do sad; a Facebook nas špijunira, iako to definitivno ne bi smio po europskoj Općoj uredbi o zaštiti podataka.

EKRANSKI MEDIJI, INFORMACIJSKA TEHNOLOGIJA, DIGITALIZACIJA Digitalna informacijska tehnologija (IT), tj. globalno umrežena računala s uvijek sve boljim performansama od početka 1980-ih najprije su u naš profesionalni i privatni život ulazila polako, a zatim sve brže – od ranog jutra do kasno u noć, od kolijevke pa do groba. Ne samo u razvijenim zemljama, nego sad već često i u zemljama „drugog svijeta“ ili čak zemljama u razvoju („treći svijet“), dojenčad se smješta ispred televizora ili tableta, čak i prije nego što prohodaju ili progovore. Roditelji su ponosni kad njihova djeca u dobi od 2 do 4 godine prstima prelaze preko ekrana, sami prebacuju televizijske programe ili gledaju videozapise i igre na YouTubeu – često i po nekoliko sati dnevno. Prosječna dob u kojoj mala djeca počinju koristiti digitalne medije dramatično se smanjila posljednjih godina, dok se dnevno vrijeme uporabe dramatično povećalo. Prema reprezentativnom istraživanju iz SAD-a provedenom u veljači/ožujku 2015. na 2658 osoba u dobi od 8 do 18 17

godina, djeca od 8 do 12 godina koristila su ekranske medije šest sati, a mladi od 13 do 18 godina devet sati – dnevno! Situacija nije ništa bolja ni kod odraslih: prema sličnom reprezentativnom istraživanju iz SAD-a u kojem je sudjelovalo 1786 roditelja djece u dobi od 8 do 18 godina, roditelji s medijima provode u prosjeku devet sati i 22 minute dnevno, od toga jedan sat i 39 minuta na poslu i sedam sati i 43 minute u slobodno vrijeme. Njih 51 % kaže da više od osam sati dnevno upotrebljava razne medije, dok samo 19 % roditelja medije upotrebljava manje od četiri sata dnevno. Prije 25 godina stvari su izgledale drugačije: ljudi su gledali televiziju dva do tri sata dnevno – i to je bilo to. I to je – kao što nam je danas poznato iz pažljivo provedenih dugoročnih studija – imalo značajne negativne učinke: što više sati djeca i mladi svakodnevno provode pred televizorom, veća je vjerojatnost da će u odrasloj dobi patiti od pretilosti, imati niži stupanj obrazovanja i biti skloniji agresivnom ponašanju. Činjenica da nas televizija čini debelima, glupima i agresivnima još i danas se često osporava, ali prema trenutnim znanstvenim istraživanjima dokazana je jednako jasno i nedvosmisleno kao i veza između pušenja i raka pluća. Uz široku uporabu videorekordera i kasnije pojavu videoigara, konzumacija ekranskih medija neprestano se povećavala. Oko 1982. godine pojavila su se osobna računala (PC), ali su tek nakon pada cijena u 1990-ima doživjela širu uporabu. Računalo je prvih deset godina na tržištu stajalo koliko i automobil. U gotovo svako kućanstvo uselila su se kad im je cijena bila usporediva s cijenom glazbene linije. Prije desetak godina svakodnevna konzumacija ekranskih medija kod mladih u dobi od 8 do 18 godina iznosila je oko pet do šest sati. Već tada se medicinska literatura često bavi18

la dugoročnim učincima te činjenice na ponašanje i zdravlje mladih. Samo doza čini otrov. Ta je mudra izreka, koja seže sve do švicarskog liječnika Paracelsusa (1493. – 1541.), postala sve jasnija, kao i dugoročno nepovoljni učinci digitalne informacijske tehnologije na ljude: nepravilno držanje i pretilost, depresija i anksioznost, pojačana nemogućnost zadržavanja pozornosti i smanjeni kapaciteti pri učenju. Korištenjem ekrana i digitalne informacijske tehnologije čovjek ne može naučiti pisati, čak ni po pravopisu, računati napamet ili čitati karte, nešto željeti i provesti u djelo ili suosjećati s drugima i promatrati stvari iz njihove perspektive. Naročito je važno prepoznati da je razina obrazovanja postignuta u djetinjstvu i adolescenciji najveći zaštitni faktor protiv demencije u starosti. A ako je to slučaj, tada ne treba čekati rezultate dugoročnih studija koji bi se mogli pojaviti tek za 50 godina kako bismo se s pravom zabrinuli.

PAMETNI TELEFONI: RAŠIRENI PO CIJELOM SVIJETU, BEZ PROCJENE UČINKA TEHNOLOGIJE Čitav razvoj digitalne informacijske tehnologije radikalno se promijenio i ubrzao od 2007. godine: tvrtka Apple prva je razvila potpuno nov uređaj koji je samo na prvu izgledao kao telefon. Bilo je to malo, prijenosno računalo s baterijom na punjenje i više bežičnih sučelja koja su pružala pristup internetu. Osim toga, to je računalo imalo ekran osjetljiv na dodir, kameru, mikrofon i niz senzora (ubrzanje, tlak zraka, kompas), kao i zvučnik i generator vibracija. No stvari su postale zanimljivije tek kada je mnoštvo ljudi počelo razvijati 19

na stotine tisuća programa (nazvanih „aplikacije“) i sučelja za radijsku mrežu, internet, globalni satelitski navigacijski sustav (GPS), druge uređaje u blizini (pomoću bluetootha) i druge pametne telefone. Na taj se način mogu riješiti mnogi mali svakodnevni problemi koji imaju veze s pribavljanjem, pohranom ili razmjenom informacija u obliku teksta, slike i zvuka. Uređaj se može koristiti za snimanje slika, snimanje filmova, diktiranje, upravljanje, zakazivanje sastanaka i dogovora, slanje i primanje e-poruka ili kratkih poruka ili, primjerice, raspitivanje o vremenu dok putujete, rezervaciju hotela, pozivanje taksija ili provjeru o kašnjenju zrakoplova ili vlaka. Pomoću odgovarajućeg softvera možete se orijentirati, voditi svoj bankovni račun, nadzirati proizvodnju u tvrtki, kuću za odmor ili čak upravljati hladnjakom, kupovati i – no da – telefonirati. Ukratko: ovaj švicarski nožić digitalnog doba nevjerojatno je praktičan! Toliko je malen da ga možete ponijeti sa sobom bilo kad i bilo kamo, utičnica mu treba samo povremeno, a povezuje nas s ostatkom svijeta kad god želimo. Budući da ima vrlo precizno vrijeme zahvaljujući GPS-u, možete uštedjeti na ručnom satu i budilici, ugrađena kamera dovoljna je za mnoge korisnike za kućnu uporabu i možete uštedjeti na fotoaparatu i videokameri. Na mnogim se uređajima pametni telefon sada može koristiti kao daljinski upravljač, u automobilima bi mogao zamijeniti nadzornu ploču, a dva pametna telefona – tatin i mamin – zajedno čine monitor za bebe (na čemu također možete uštedjeti). Mame i tate su vrlo brzo otkrili da se pametni telefon može iskoristiti i kao dadilja jer pokazuje pokretne šarene slike, a pritom i škljoca! Već i mala djeca kao začarana bulje u taj uređaj, čiji se prikazani sadržaj mijenja dok prstom prelazite preko ekrana. 20

No prije svega ispostavilo se da uvijek možete biti u kontaktu s drugim ljudima. Pritom su se takozvane društvene mreže pojavile i prije pametnih telefona (Facebook 2004., Twitter 2006.), no tek su im pametni telefoni omogućili – kao i samim pametnim telefonima – dotad neviđeno osvajanje čitavog globusa: nijedan tehnološki uređaj nije se svijetom proširio tako brzo kao pametni telefon. U međuvremenu je proizvedeno više pametnih telefona nego što ima ljudi na svijetu, a broj korisnika je premašio četiri milijarde. Otprilike polovica svih korisnika pametnih telefona na njima provodi više od pet sati dnevno. Golema većina korisnika koristi jednu ili više društvenih mreža, od kojih najveća – Facebook – već ima dvije milijarde korisnika (dvije trećine njih koristi Facebook svaki dan). Tri od sljedećih pet najkorištenijih društvenih mreža su WhatsApp (od 2009.; trenutno 1,2 milijarde korisnika), Messenger (od 2008.; trenutno 1,2 milijarde korisnika) i Instagram (od 2011.; trenutno 0,7 milijardi korisnika) i također su dio Facebooka. Ta tvrtka raspolaže podatcima o više od pet milijardi korisnika. Mnogim mladim ljudima pametni telefon služi kao igraća konzola i televizor, zahvaljujući čemu je YouTube zamijenio i konvencionalnu televiziju kao vodeći medij za pasivnu konzumaciju pokretnih slika sa zvukom: širom svijeta svi korisnici svakodnevno pogledaju ukupno milijardu sati videozapisa na YouTubeu. Dakle, prilično velik udio čovječanstva troši značajan dio – otprilike trećinu – svog budnog vremena s malim uređajem koji postoji tek deset godina! S njime možemo svašta, stječemo brojna virtualna iskustva i značajan udio naših svakodnevnih kontakata odvija se sa stvarnim ljudima putem tog uređaja. Te promjene u načinu života utječu na nas po21

sebno u razdoblju u kojem se naš mozak (još) razvija i posebno je prijemčiv za učenje: od rođenja do trećeg desetljeća života. Ako se iskustvo i ponašanje većine ljudi promijene na dosad neviđen način, a sve zbog jednog malog novog proizvoda, onda to ne može proći bez ikakvih posljedica! Stoga je teško razumjeti zašto do sada nije postojala službena procjena utjecaja te nove tehnologije koja bi imala tako ozbiljan utjecaj na naš životni put i naše životno iskustvo. Na to nije upozorio nitko drugi doli dva glavna Appleova ulagača početkom 2018. godine: u pismu Appleu napisali su da iPhone sa sobom nosi rizike i nuspojave te da bi za tvrtku bilo dobro da ih uzme u obzir. U protivnom se može dogoditi da milijuni korisnika tuže tvrtku za naknadu štete zbog nastanka takvih nepoželjnih posljedica, što s obzirom na golemi broj potencijalnih tužitelja može značiti bankrot čak i za Apple – najbogatiju tvrtku na svijetu. Zbog iznimne važnosti, u potpunosti ću ovdje citirati izvor: „Vodeći ulagač i mirovinski fond kažu da proizvođač pametnih telefona mora reagirati na problem ovisnosti o pametnim telefonima, jer se prema nekima radi o sve većoj javnozdravstvenoj krizi. [Ulagači] Jana Partners LLC i California State Teachers’ Retirement System, također poznat kao Calstrs, koji zajedno drže oko dvije milijarde dolara u dionicama Applea, napisali su pismo Appleu u subotu [6. siječnja 2018.] u kojem od koncerna hitno traže razvoj novih programa kako bi roditeljima olakšali kontrolu i ograničili uporabu pametnih telefona [svoje djece] i istražili utjecaj njihove pretjerane uporabe na mentalno zdravlje“ (Wall Street Journal, 7. 1. 2018.). Koncern se oglasio na posljednjoj konferenciji za razvojne programere: tamo je bilo manje govora o novim uređajima nego o softveru za ograničavanje uporabe iPhonea djeci. 22

Manfred Spitzer

EPIDEMIJA PAMETNIH TELEFONA Naklada LJEVAK d.o.o. Kopačevski put 1c, Zagreb www.ljevak.hr

za nakladnika

Ivana Ljevak Lebeda urednica

Ivana Mirošević lek tu r a i ko r ek tu r a

Mirko Peti d iz a j n na slovn i ce

Lucija Gudek, RAM grafička priprema

Grafija tisak

Feroproms