Rachida Lamrabet, Reci to nekome

Rachida Lamrabet Reci to nekome roman

Reci to nekome OK.indd 1

24.02.2022. 18:09

Biblioteka Cicero Naslov izvornika Rachida Lamrabet Vertel het iemand Copyright © 2018 Rachida Lamrabet en Polis © za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak, 2022.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.

Ova je knjiga objavljena uz potporu organizacije Flanders Literature (flandersliterature.be).

Reci to nekome OK.indd 2

24.02.2022. 18:09

Rachida Lamrabet

Reci to nekome roman

S nizozemskog prevela Romana Perečinec

Zagreb, ožujak 2022.

Reci to nekome OK.indd 3

24.02.2022. 18:09

Reci to nekome OK.indd 4

24.02.2022. 18:09

„Imamo pravo tražiti pomoć od naših kolonijalnih podanika. Zar nismo donijeli napredak i mir u naše kolonije? Nismo li ih oslobodili od epidemija, neprijateljskih napada, stalne prijetnje gladi i građanskih ratova? Nismo li prolili svoju dragocjenu krv da njih zaštitimo od moćnih osvajača i trgovaca robljem? Danas se borimo ne samo za sebe nego i za njih. Neprijateljski jaram, oni to također jako dobro znaju, njima će pasti jednako teško, ako ne i teže. Prekomorska francuska područja bore se stoga i za vlastite interese. Imamo pravo i dužnost pozvati svoje kolonije u pomoć.” an c7535: dossier 1461, „Proposition de loi nr. 1246 sur le recrutement de l’armée indigène1, par Pierre Masse, Pierre Ajam, Maurice Bernard“ (16 septembre 1915)

1 Prijedlog zakona br. 1246 o regrutiranju domorodačke vojske (op. prev.).

Reci to nekome OK.indd 5

24.02.2022. 18:09

Reci to nekome OK.indd 6

24.02.2022. 18:09

„Kamo idemo?

Sâm put ne vjeruje više našim stopama.” „Pozdrav iz Bagdada”, Adonis (Ali Ahmad Sa’id Isbar) u „Baghdad, The city in Verse”, Harvard University Press, 2013.

Reci to nekome OK.indd 7

24.02.2022. 18:09

Reci to nekome OK.indd 8

24.02.2022. 18:09

Jedne večeri stajao je pred mojim vratima.

Zbacio sam cipele i odložio mapu za crtanje te sam se upravo spremao zagrijati ostatak večere od prethodnoga dana. Dan je bio dobar, a ja sam bio izvrsno raspoložen.

Ne samo da sam bio veoma zadovoljan poslom koji sam obavio, nego sam napokon dobio i dugo očekivano dopuštenje sultanove administracije da mogu crtati u vrtu palače. Stajalo me mnogo napora da nagovorim francuske predstavnike da posreduju za mene. Zbog čega bi upotrijebili svoj utjecaj za jednog običnog crtača poput mene? Što im to donosi? Nisam bio ni bogat trgovac ni veleposjednik, a za takve su se rado potrudili.

Već sam se pomirio s tim da nikada neću ući kroz zidine palače. Rijetki koji su imali sreću vidjeti vrt, tvrdili su da ga krasi ljepota od koje zastaje dah, da se u njemu mogu naći najrjeđe biljke. No nisam to želio zbog flore, u nizinama i dolinama oko Fèsa i Meknesa već sam otkrio mnogo zanimljive vegetacije pa nisam očekivao da ću vidjeti nešto posebno u zasađenom sultanovu vrtu. Čemu sam se ponajviše nadao bio je ulazak u samu palaču. Dopuštenje za rad u vrtu smatrao sam prvim korakom prema nečemu mnogo većem. Htio sam nacrtati sultana Youssefa Ben Hassana i njegovu svitu. Možda bih 9

Reci to nekome OK.indd 9

24.02.2022. 18:09

mogao baciti pogled na njegov zloglasni harem. Nacrtao bih laskav sultanov portret u boji. Dospjevši unutra, pobrinuo bih se da ga dobije u ruke, bio sam uvjeren da bi onda bilo samo pitanje vremena prije nego što bi me pozvao da mi zahvali. Predložio bih mu da nacrtam obiteljski portret koji odgovara njegovu društvenom položaju.

Sve je bilo moguće sad kad sam imao dopuštenje.

Baš kad sam se spremao nagrabiti hranu u tanjur, na vratima se čulo kucanje. Pogledao sam kroz prorez na drvenim ulaznim vratima i prepoznao žilavog mladića kojega sam u posljednje vrijeme često viđao kako hoda po gradu dok sam negdje skicirao. Bio je teklić sultanova askera, vidio sam to po pečatu na pismima i paketima koje je raznosio.

Prije tjedan dana krenuo je do fontane na kojoj sam sjedio. Zahvatio je dlanovima bistru vodu i pažljivo pio.

Kad sam se vratio crtanju, osjetio sam kako preko mog ramena gleda u crtež. Okrenuo sam se i vidio sjaj u njegovim plavkasto sivim očima. Prepao se, kao da sam ga uhvatio na djelu.

Ne rekavši ni riječ, nestao je u nekoj uličici. Obuzeo me neki neodređeni osjećaj. Ljutilo me što sam posve izgubio volju da dalje radim na vrlo finom baldahinu od cedrovine u kojem su bili urezani židovski simboli. Nisam dovršio skicu. Nijedan časopis u domovini ne bi za to bio zainteresiran, za razliku od pohlepe kojom su primali crteže lijepih mladih djevojaka ili divljih ratnika Amazigha.

Bili su to jedini crteži koje su časopisi dobro plaćali.

10

Reci to nekome OK.indd 10

24.02.2022. 18:09

Jednom sam ga vidio i u ulici u kojoj sam stanovao.

Ušao je u neku neuglednu kuću, džamiju male opskurne sufijske sekte. Bližilo se vrijeme maghriba2. Užurbano je hodao i mislio sam da me nije vidio. Ali sada znam da me već neko vrijeme promatrao, znao je gdje živim. Često sam ga sretao vani kada bih crtao negdje u sjeni. Imao sam snažan osjećaj da me potajice traži dok po cijelom gradu raznosi pisma i pakete. Zbog nekog neobjašnjivog razloga i ja sam pogledom tražio njega, tražio sam ga u gomili ljudi na Bad Boujloudu ili na nekom trgu u andaluzijskoj četvrti. Nikada nismo progovorili ni riječi, no kad bih na ulici naišao na njega, brzo bismo se pogledali, kao da imamo nešto zajedničko. A sad je stajao pred mojim vratima. „Chkoun? Tko je to?” upitao sam.

On je promucao svoje ime koje nisam dobro čuo.

Otvorio sam vrata, a on me nesigurno pogledao, pozdravio me i pitao smije li pogledati moje crteže. Nije mi običaj samo tako puštati neznance u kuću, pogotovo ne tako kasno navečer, no, kao što sam već rekao, bilo je nečega u tom mladiću što nisam mogao objasniti. Bilo je nečega u njemu zbog čega sam mislio na njega, još dugo nakon što bi nestao iz mog vidokruga.

Pustio sam ga unutra, a on me pratio kroz uzak hodnik do sobe u kojoj sam radio. Pogled mu je lutao amo tamo kad je ugledao zidove prepune crteža, novinskih članaka i fotografija iz časopisa. Procijenio sam da mu je 2 Večernja molitva u islamu (op. prev.).

11

Reci to nekome OK.indd 11

24.02.2022. 18:09

sedamnaest, najviše osamnaest. Pažnju mu je odmah privukao veliki crtež koji sam objesio po sredini zida. Jedan od rijetkih u boji. Bio je pod dojmom, kao da nije dolutao u otrcanu sobu, nego u otmjeni salon neke impozantne gospodske kuće, gdje u pozlaćenim okvirima na zidovima vise slike najvećih majstora. „To je konjanik iz Ras el Ma”, objasnio sam. „Ras el Ma grad je na moru na sjeveru zemlje, a ja sam ovo nacrtao tijekom lab el-barouda, igre baruta.”

Približio se crtežu i zadržavajući dah, promatrao jake, napete mišiće na nogama konja. „Kako ste uspjeli tako lijepo nacrtati konja?” „Uz mnogo vježbe i pomnog promatranja.”

Nisam odmah mogao smjestiti njegov arapski. Bilo je jasno da nije Fassi. Već sam tad slutio da je Amazigh i da je tek u kasnijoj dobi naučio arapski koji nije zvučao jako tečno, doduše kao ni moj. „Hoćeš čaj?” pitao sam ga. „Moram se vratiti u garnizon prije nego što zatvore vrata. Smijem li još koji put doći?”

Kimnuo sam. „Ja sam često vani.” „Doći ću kao sad”, reče i ode.

Sljedećih je dana uvijek dolazio nakon maghriba.

Nije se mogao nagledati mojih crteža i htio je znati sve o njima. Htio je znati gdje sam sve bio te je li bilo još ljudi poput mene koji su obilazili zemlju da sve nacrtaju.

Počeo sam cijeniti njegovo društvo pa bih uhvatio samoga sebe kako se u kasno poslijepodne žurim kući za 12

Reci to nekome OK.indd 12

24.02.2022. 18:09

slučaj da pred moja vrata dođe ranije, što se nikada nije dogodilo. Kad bi obavio svoj dnevni posao teklića, imao bi nekoliko sati slobodno koje bi iskoristio da dođe na molitvu u džamiju u mojoj ulici prije nego što bi svratio k meni.

Ispripovijedao mi je da je njegov otac, pripadnik berberskog plemena Zajane, poginuo u bici za koju nisam znao. Rekao sam mu da se moj djed borio još pod Napoleonom i da je dugo bio ratni zarobljenik kod Engleza.

Pokazao sam mu detaljan crtež ratnog broda Redoutable, na kojem je moj djed služio, koji su Englezi potopili. Začudio se što se čak i more može pretvoriti u bojno polje. „Samo je nebo slobodno od rata”, rekao je, a ja sam kimnuo i prešutio mu da čak ni nebo više nije slobodno od rata. Nisam ga htio uznemiriti pričama o francuskim avionima koji su na sjeveru njegove zemlje rigali vatru na ljude i stada.

Jedne od tih večeri primijetio je hrpu knjiga na arapskom. Uzeo je prvu knjigu i prelistao je. „Čitate arapski?” „Učio sam jezik, da, ali moje je znanje prilično ograničeno”, rekao sam.

Pretpostavljao sam da je bio nepismen, pa sam se začudio kad je naglas pročitao naslov knjige. „Naučio sam čitati i pisati kod jednog šeika”, reče. „Pokažite mi crteže svoje zemlje.”

Itekako sam mu htio pokazati svoj svijet na koji sam doista bio ponosan. Kad sam prvi put napustio svoj rodni kraj, srce mi je poskakivalo od sreće. Bio sam nervozan i nestrpljiv što ću u pratnji naših vizionarskih vođa krenuti 13

Reci to nekome OK.indd 13

24.02.2022. 18:09

u svijet. Je li postojao veći i plemenitiji naum od onog da se od neciviliziranog svijeta načini mjesto koje će biti jednako lijepo i uzvišeno kao i naša domovina? Tada je u meni gorjela vatra kojoj se još uvijek čudim. Ni trenutka nisam dvojio da smo najbolji.

Tad još nisam znao da odlazak nije ni herojski ni romantičan. To je katastrofalan gubitak čiji se razmjeri u potpunosti mogu sagledati tek u trenutku kad je nemoguće poništiti odluku.

Vratio sam se u svoje rodno mjesto, ali ga više nije bilo. Vratio sam se kući u selo u kojemu nikoga nisam prepoznao i u kojem su me sitnice, detalji, podsjećali na to da sam nepovratno izgubio svoj svijet. Kao da sam izmislio svoju prošlost pa sam pri povratku kući krenuo pogrešnim putem zbog čega sam dospio u svijet koji sam prepoznavao, no koji više nisam osjećao bliskim.

Majka mi je preminula dok sam bio u Africi. Zateturao sam od prizora njezina crnog vunenog kaputa koji bez svrhe visi na vješalici.

Kad sam prvi put stajao na njezinu grobu, uzalud sam tražio nešto da se za to uhvatim. Svega je nestalo, a s onim što je preostalo, bilo je teško živjeti. Bio sam otresit prema ljudima koje sam sretao na ulici. S vremenom su me prestali pozdravljati. „Imam vrlo lijep crtež svoga kraja”, rekao sam izvlačeći mapu ispod velike hrpe knjiga i papira. Tražio sam crtež na kojem nije bila samo utvrda Fougères, nego i dolina Nançona. Dok sam tražio, mladić je prekapao po brojnim hrpama crteža i mapa. Nije mi to smetalo. Gledao 14

Reci to nekome OK.indd 14

24.02.2022. 18:09

je crteže i povremeno pitao za objašnjenje, potom bi sve uredno vratio na mjesto gdje je to našao. Napokon sam pronašao crtež koji sam tražio, a kad sam se okrenuo da mu ga pokažem, vidio sam kako blijed dohvaća stolac držeći u desnoj ruci crtež sunčane djevojke. „Yemma3”, reče prije nego što se sručio na stolac.

Znao sam da nije bio običan prolaznik, jedan od brojnih koji se htio diviti mom crtačkom daru.

Nikada nisam bio pobožan. Nikada doista nisam upoznao strah, koliko god da sam već znao dospjeti u opasne situacije, ali kad sam ga tad pogledao, dok je držao crtež na kojemu sam nacrtao njegovu majku, bio sam uvjeren da je mladić ovamo došao da bi izravnao dug za koji sam mislio da ga nikada neću morati platiti. Bog ništa ne zaboravlja. Izdvojio sam se iz svoje vrste i svoje civilizacije.

Je li mogao biti moj sin da sam ga odgojio u svojoj vjeri i jeziku?

Jesam li ga mogao spasiti?

Pretpostavimo da sam ga mogao spasiti, onda bih ga bio spasio još prije nego što je rođen. Onda bih „nju” bio spasio, sunčanu djevojku. Bio bih čovjek koji je spasio svoju ženu i dijete. Bio bih čovjek i otac koji je preuzeo odgovornost. No nisam to učinio jer kako možeš biti otac djeteta koje ne pripada tvojoj vrsti? U toj sobi činilo se kao da smo obojica u šaci zle magije. Nastavio je promatrati crtež, a ja sam pokušavao potisnuti očajanje koje me obuzelo.

3 Mama (op. prev.).

15

Reci to nekome OK.indd 15

24.02.2022. 18:09

Prokleo sam dan kad mi je preko ramena pogledao crtež. Što je htio od mene? Davno sam sebi rekao da ne trebam gledati unazad. Samo je budućnost važna jer je prošlost bila izgubljena i beznačajna. Baš kao što je i istina bila izgubljena i nikome više ništa nije značila. „Zbog čega ste nacrtali moju majku?” upitao je.

Dok sam pokušavao sakriti svoju zbunjenost, ispričao sam mu da sam neko vrijeme živio u njezinu selu te da sam ondje crtao što je više moguće, uključujući djevojke i mladiće iz sela.

Htio je znati kako se zvalo selo i gdje se nalazilo. Pitao me jesam li svjedočio napadu sultanova askera. Njegova je majka zajedno s njim dok je bio beba pobjegla iz sela tijekom tog napada. Tad je bio star svega nekoliko tjedana. On i njegova majka nikada se više neće vratiti u svoje selo.

Dok sam ondje stanovao, nije bilo govora o neprijateljstvima. Selo mi je ostalo u sjećanju kao mjesto u kojem se činilo da je vrijeme stalo. Prvih tjedana mog boravka osjećao sam ipak da su neki mladići bili sumnjičavi. Nisu vjerovali meni i mojim listovima za crtanje. Amghar, seoski starješina, tada im je strogo pojasnio da sam dobrodošao i da mogu ići kamo god želim. S vremenom je nepovjerljivost većine mladića nestala, a neki su se ponašali ljubaznije.

Nisam došao u to selo da bih sklapao prijateljstva niti da bih shvatio kako ti ljudi razmišljaju i žive. Zapravo se nije imalo bog zna što razumjeti, ti su ljudi vjerovali u sudbinu. Stvari se dogode ili ne dogode, a sve što oni mogu učiniti jest reći ‘inšalah’.

16

Reci to nekome OK.indd 16

24.02.2022. 18:09

„Jeste li znali mog oca?” upita. „Ne”, rekoh pospremajući crtež Fougèresa. „Ona je još bila premlada za udaju dok sam ondje stanovao.”

Majka mu je očito ispričala priču u kojoj se nije pojavljivao nikakav stranac. Otac mu je bio Zajan, to je bila njegova istina. Napetost koja me obuzela kad sam ga vidio kako stoji s crtežom u rukama, sad me pustila. Ništa nije znao.

On i ja živjeli smo u dva različita svijeta. A u ta dva svijeta vrijedila su drugačija pravila i drugačija uvjerenja.

Istina ovdje, na ovom mjestu, nije ništa mijenjala. Moja istina nikada nije mogla postati njegovom, a njegova nikada nije mogla postati mojom. „Zadrži crtež ako želiš”. Nisam ga se usudio pitati ništa o njoj, iako bih volio znati kako je, je li još živa i je li sretna. No bilo me strah da ću pobuditi njegovu sumnju.

Zahvalio mi je na crtežu i otišao. Kasnije sam doznao da je još iste večeri dezertirao iz kasarne i krenuo u selo svoje majke.

Znao sam da će se vratiti, s više istine u glavi nego što može podnijeti. Doći će me tražiti da položim račune. No nisam više htio bježati. Čekat ću ga.

Ispričao mi je da je godinama bio učenik kod nekog šeika gdje je proučavao Božju riječ. Znao je stoga da sve ima mjesto i razlog. Taj razlog možda nam promakne kad nam srce gori i kad kipimo od srdžbe, no red i razlog postoje i moramo to prihvatiti. Ako to ne učinimo, prizvat ćemo nesreću. On i ja bili smo živi dokaz.

17

Reci to nekome OK.indd 17

24.02.2022. 18:09

Njegova majka, sunčana djevojka, od prvoga je dana u selu privukla moju pažnju. Između obrva imala je tetovirano sunce. Hodala je poput boginje i za razliku od drugih djevojaka nije rasipala svoj osmijeh. Nije se bojala ni životinja ni ljudi, a pogotovo ne duhova. Sunčana djevojka usuđivala se ići na zdenac kad bi se zora tek pomaljala, dok je većina izbjegavala izvor netom prije izlaska i netom nakon zalaska sunca. Vjerovali su da baš u tom trenutku vragovi i demoni ispužu iz svojih skrovišta i okupljaju se pri vodi kako bi zaskočili nedužne ljude i zaposjeli njihova tijela. Tek kad bi sunce rastjeralo tamu i polumrak, ljudi bi se usudili doći na izvor. No sunčana se djevojka nije obzirala na to djetinjasto praznovjerje.

Kao da nije htjela ostaviti ni trenutka novoga dana neiskorištenog.

Preuzeo sam njen ritam dolazaka pa bi me često sretala na zdencu kad bi donijela svoju glinenu posudu za vodu na leđima. Pozdravio bih je, kratko bi kimnula i počela izvlačiti vodu ne obraćajući previše pažnju na mene. Ponekad bih joj nešto donio, voće ili ogrlicu od perlica koju sam negdje kupio jer su mi se svidjele boje, ali nikada nije primila nešto od mene. U njenim sam tamnim očima tražio znak povezanosti, no ostala bi isto tako nedokučivom 18

Reci to nekome OK.indd 18

24.02.2022. 18:09

kao one istočnjačke ljepotice koje sam vidio u crtaćim blokovima muškaraca koji su bili u Aziji. Sanjao sam o tome da nacrtam njen portret, baš kao oskudno odjevene haremske žene na Delacroixovim platnima. Jednoga jutra usudio sam se prići joj posve blizu i dlanom joj pomilovati obraz. Nije me prekidala. Bojao sam se da nakon te drskosti više neće dolaziti na izvor, no na moju radost sljedećega jutra opet je stajala ondje, a ja sam je primio za ruku i poljubio je u usne. Ona je samo nastavila s poslom, kao da je to smatrala posve normalnim pozdravom.

Nacrtao sam kako posudu puni svježom vodom. A sa svakim vjedrom koje je izlijevala u posudu, činilo se da kristalno bistra voda čisti moju dušu. Osjećao sam se laganim i sretnim.

Dan i noć mislio sam na nju. Bojao sam se da ću poludjeti. Ni jedan dan ne bi prošao, a da se prije zore nismo susreli na zdencu. Bio je to naš tajni ritual. Ništa nismo govorili. Vadila bi vodu, a ja bih je crtao ili zastao da promatram kako njena koža sjaji od izlazećeg sunca, kao da je od zlata.

Znao sam da se igram vatrom. U tim divljim krajevima bijelce bi ubijali za manje od letimičnog pogleda na ženu.

No vrućicu u svom tijelu nisam mogao smiriti nikakvim razumnim argumentom. Jednoga jutra primio sam je za ruku i poveo je do mjesta okruženog visokom trskom.

Slijedila me uz plah osmijeh na usnama, kao da me tiho ohrabruje. Svukao sam joj haljinu preko glave, dah mi je zastao u grlu. Na svjetlu izlazećeg sunca propuštenom kroz trsku nalikovala je boginji s juga Indije isklesanoj u 19

Reci to nekome OK.indd 19

24.02.2022. 18:09

kamenu. Koža joj je bila glatka i hladna poput tisućljetnih besprijekornih kipova. Bila je jedna od robinja iz sultanova harema, oživljeni crtež zabranjene ljepote. Polegao sam je na meku mahovinu. Cijelo vrijeme držala je zatvorene oči i nepomično mi se prepustila. Nisam mogao vjerovati da u dlanu držim njenu dojku, da udišem slatku aromu oko njenog pupka. Često sam sanjao njenu kožu i trudio se predočiti zaobljenost njenih bedara, a sad sam ljubio njen vrat, a ona je ležala preda mnom.

Zadrhtao sam. Nisam predugo boravio u toj zemlji i sa svakom novom dolinom i svakim novim plemenom koje bih otkrio, uzoholio bih se. Nisam imao dvojbi da mogu ići bilo kamo, u Saharu ili čak dalje, te da ću vidjeti stvari koje ni jedan bijelac prije nije vidio. Uvijek sam se osjećao povlaštenim iako osim svog crtaćeg pribora nisam posjedovao ništa osim svoje rase i porijekla koji su mi davali slobodu da idem bilo kamo i ostajem gdje god želim.

Sve je bilo moguće. Ja sam bio istraživač koji nije imao ni Boga ni zapovijedi. Pred mojim je nogama ležao cijeli kontinent koji je čekao da bude otkriven.

Istraživao sam njenu kožu uz osjećaj da sam napokon dospio u srce ove tamne zemlje.

Nakon toga više nije dolazila na izvor, a ja više nisam mogao izbaciti njeno tijelo iz svojih misli. Izvodio sam svakakve pokušaje da dođem do nje, prvo diskretne, potom riskantnije tako što sam u njenu kuću poslao dječaka s lijepom pamučnom maramom koju je odmah poslala natrag. Crtao sam je cijelo vrijeme. Trebao sam samo zatvoriti oči i već bi se pojavila. Poslao sam joj crtež za koji 20

Reci to nekome OK.indd 20

24.02.2022. 18:09

sam smatrao da najbolje dočarava njenu ljepotu i bio sam sretan kad se dječak vratio bez crteža. Ali više je nisam vidio, kao da nikada nije postojala.

Izgubljeno sam lutao selom i bilo me strah da će me moji osjećaji nagnati na lude, vratolomne postupke. Znao sam da moram otići iz sela.

Prvi put nakon dolaska razmišljao sam o tome da se vratim u Fès da budem u društvu Francuza. Nedostajali su mi dugi razgovori na mom jeziku i htio sam čuti što se događa u domovini.

U noći prije mog polaska izvadio sam bocu vina koju sam dugo čuvao pa je ispio. Uhvatila me radosna opijenost. Nisam bio pijan, no imao sam osjećaj da mi je blaga noć naklonjena. Stajao sam na dvorištu kuće u kojoj sam stanovao i uživao u miru. Puhao je blagi povjetarac koji je sa sobom donosio neki zvuk. Isprva nisam bio siguran čujem li ga doista. Mislio sam da se to vino poigrava sa mnom. Kad sam zadržao dah, nedvojbeno sam čuo djevojačke glasove. Krenuo sam u noć da otkrijem odakle dolazi zvuk. Bio je suptilan i posvuda prisutan, kao da dolazi s neba. Sklopio sam oči i bolje čuo glasove. Jedan je glas pjevao jedan stih koji je pratilo više glasova. Pjev me podsjetio na jato čvoraka koji su na pozadini plavog neba ispisivali krasne, ponekad nepredvidljive, ali uvijek skladne uzorke. Znao sam da moram otići ako opet želim mir u tijelu.

Nekoliko dana kasnije krenuo sam u Fès u nadi da ću se izliječiti od groznice koju sam osjećao kada bih mislio na nju. Vratit ću se u selo tek godinu kasnije. Htio sam 21

Reci to nekome OK.indd 21

24.02.2022. 18:09

znati što se dogodilo s njom, no nisam se samo tako mogao raspitati o njoj, a da ne uvrijedim muškarce. U kulturi Amazigha za muškarca je neprimjereno da se raspituje o životu neke žene. Dječak kojega sam uvijek slao da joj odnese neki poklon, ispričao mi je da je sunčana djevojka poslana iz sela zato što je zatrudnjela. Neki mladić, koji je išao od sela do sela da bi pomagao na zemlji, osumnjičen je za očinstvo. Dječak je rekao da se djevojčina teta prije nekoliko mjeseci vratila kući bez sunčane djevojke, ali s djetetom, djevojčicom. Kad je mladić stajao u mojoj sobi, pomislio sam da sam pogrešno upamtio i da se teta vratila s muškim djetetom. Ono što onda nisam znao jest da je sunčana djevojka rodila blizance. Dječaka i djevojčicu.

Htio sam vjerovati da nisam bio jedini. Ako mi se tako lako podala, zasigurno je bilo i drugih kojima je davala svoju krepost.

Kad sam prolazio pored kuće njenih roditelja, osjećao sam bol poput ograde koja okružuje kuću, s oštrim šiljcima koji me mogu raniti ako se previše približim. Ni tjedan dana nakon dolaska opet sam otišao, ovaj put zauvijek.

22

Reci to nekome OK.indd 22

24.02.2022. 18:09

Naklada Ljevak Kopačevski put 1c, 10 000 Zagreb www.ljevak.hr Za nakladnika: Ivana Ljevak Lebeda Urednik: Nenad Rizvanović Lektura i korektura: Petra Košutar Naslovnica: Ana Pojatina Prijelom: Ram Tisak: Feroproms CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001125648.

ISBN 978-953-355-528-7

Reci to nekome OK.indd 248

24.02.2022. 18:09