Edit Glavurtić, Jagode i papar

Page 1


Edit Glavurtić JAGOD E I PAPAR

Jagode i papar finalno.indd 1

8.4.2022. 12:54:05


Biblioteka Cicero © Edit Glavurtić i Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2022. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.

Jagode i papar finalno.indd 2

8.4.2022. 12:54:05


Edit Glavurtić

J A G O D E I PA PA R Priče o ljubavi

Zagreb, travanj 2022.

Jagode i papar finalno.indd 3

8.4.2022. 12:54:05


Jagode i papar finalno.indd 4

8.4.2022. 12:54:05


Sadržaj

8

SPIRALA

50

ŽENA KOJA JE UZGAJALA RUŽE

96

SLAVUJ

140

JAGODE I PAPAR

191

MIHOLJSKO LJETO

238

ZAPADNI KOLODVOR

271

MODERATO CANTABILE

309

ŠTO JE FRENKI VIDIO

315

BILJEŠKA O AUTORICI

Jagode i papar finalno.indd 5

8.4.2022. 12:54:05


Jagode i papar finalno.indd 6

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

Možda je u ljubavi najljepše to što biva uvijek iznova, i uvijek drugačije, i ne postoji pojam koji bi je objasnio a da vrijedi šire od osobnog viđenja. Ljubav svakom pokazuje drugačije lice i za svakog predstavlja nešto drugo, koliko je na svijetu ljudi toliko je i načina da se nekoga voli. I kad bi se provelo neko ispitivanje u kojem bi svatko trebao reći što je za njega ljubav i kakvo je to stanje, teško da bi se dobili jednoznačni odgovori. Je li to vezanost, opsesija i strast ili oblik nježnosti i osjećaj koji se potvrđuje trajanjem? Oblikovanju općih predodžbi puno su doprinijeli romantični filmovi, popularne pjesme i romani, kao i priče o fatalnim susretima i nemogućnostima koje se na kraju ipak prevladaju, a ako ne, iz njih nastaju doživotne zanesenosti. U drugim pak prikazima veliku ulogu igra blistava scenografija i drama, pa se nadamo da ćemo i u našim životima doživjeti ne­ što filmski spektakularno, razočarani kad nas stvarnost iznevjeri i naruga se toj iluziji. Moje priče, koje nisu ljubavne, nego o ljubavi, potiču na osobno traganje za odgovorom što je to što zovemo ljubavlju, i koje je mjesto ljubavi u stvarnom životu, nakon što se odmotaju šarene vrpce a sadržaj izvadi iz ukrasnog paketića. Moje oso­ bno iskustvo je da ljubav najslabije vidimo onda kad joj stojimo najbliže, jer čovjek ono što mu je u svakodnevnom vidokrugu uglavnom ne primjećuje, pogotovo ako se to nešto ne uklapa u opću predodžbu. Osim toga, ljubav se u stvarnom životu uglav­ nom pojavljuje u obliku različitom od onog koji je nametnut kao prepoznatljiv. Osam priča o ljubavi napisala sam prema prerađenim predloš­ cima iz stvarnog života. Osim u podnaslovu, imenica ljubav u ostatku teksta nigdje se ne spominje, a u pojedinim pričama či­ tatelji će se morati potruditi da pronađu i sam pojam. Priče su povezane likovima koji su u jednoj priči sporedni, a u drugoj glavni, svojim radnjama preklapaju se u točkama koje ne poštu­ ju kronološki slijed, ali sugeriraju da je na neki nevidljiv način sve sa svim povezano. 4. 9. 2021. 7

Jagode i papar finalno.indd 7

8.4.2022. 12:54:05


SPIRALA

Jagode i papar finalno.indd 8

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

Mirna se ogledala po prepunoj galeriji, odmičući se od Igora i ljudi koji su ga okružili stvarajući prsten u koji su se televizij­ ski izvjestitelji jedva probili. Novinari iz najvažnijih dnevnih novina, kao i oni iz magazina za žene, također su bili ovdje, malo dalje stajao je gradonačelnik, pa ministar, veleposlanik, i brojni kolege umjetnici. Svatko tko je u gradu imalo držao do sebe, i na bilo koji način sudjelovao u društvenim zbivanjima, te se je večeri u svom najboljem izdanju pojavio u najvećem i najprestižnijem galerijskom prostoru. Igorova retrospektivna izložba najavljena je kao društveni i kulturni događaj sezone, zbivanje na kojem se bilo važno pojaviti bez obzira na umjet­ ničke sklonosti i interese, a onaj tko ih je imao, napokon je dobio priliku vidjeti recentne radove umjetnika koji je prije dvadesetak godina stvorio prepoznatljiv likovni znak i stekao ime cijenjeno na međunarodnoj umjetničkoj sceni. Večerašnjom izložbom slavodobitno se vratio u grad u ko­ jem se rodio i proveo velik dio života, prije nego što se dogo­ dio uspjeh koji ga je lansirao na vrh umjetničke scene, otvara­ jući mu vrata prestižnih europskih galerija. „Ovo će biti posebna večer”, rekao je Tomo, galerist i prijatelj s kojim je Igor surađivao u godinama svoje anonimnosti, koji ga je podržavao i s većim ili manjim uspjehom prodavao njegove akto­ ve i čudne, halucinantne pejzaže, u vremenu dok je ovaj još eks­ perimentirao s temama i tehnikama, sanjareći o slavi i priznanju. „Zahvaljujući tebi, najvećim dijelom”, odvratila je Mirna uz smiješak. „Sjajan si posao obavio, dragi moj. Postava izlož­ be ne može biti bolja, kao i sve ostalo.” „Mora biti, ovo je velik projekt, važan i na državnoj razini. Uložili smo puno vremena i truda”, odvratio je Tomo pruža­ jući joj čašu s pjenušcem. „Znam. Posebna je ovo večer za Igora. Velika, trijumfalna izložba u rodnom gradu san je svakog umjetnika”, osmjehnula se nazdravljajući. 9

Jagode i papar finalno.indd 9

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

Tomo je to znao bolje od bilo koga drugog u velikoj repre­ zentativnoj galeriji krcatoj ljudima, jer je u dugim godinama sli­ kareve anonimnosti, više od dva desetljeća, pokušavao prodati njegova platna, prateći sve faze i promjene, padove, alkoholne krize i ponovne pokušaje. U Tomi je Igor našao više od poslov­ nog suradnika, našao je prijatelja u onoj mjeri koliko je nemirna i plahovita slikareva priroda mogla dopustiti da joj se približi netko posve drugačiji: staložen, dobro organiziran, i u prosud­ bi racionalan. U brojnim Igorovim eksperimentima Tomo je nepogrešivo procjenjivao vrijednost ili bezvrijednost pojedinih faza, i htio ili ne, Igor pred njegovim znanjem i iskustvom nije mogao zatvarati oči, jer bi to bila ludost. Iako se teško nosio s kritikama, znao je da se u njihovu vjerodostojnost može pouz­ dati; Tomo je dobronamjerno i spremno podržavao svaki nje­ gov iskorak, ostajući slikaru diskretna podrška i u vremenu kad je njegova umjetnost priznata od pravih, velikih autoriteta. „Tako mi je drago što te napokon vidim”, rekao je Tomo, odvlačeći Mirnu prema kutu galerije u kojem je bilo nešto manje svijeta. „Čini mi se nije te bilo godinama. Otkako više nema tvojih, zaboravila si nas.” „Vezana sam uz posao, znaš da mi je on uvijek bio važan. A vrijeme leti.” „Godi ti Berlin, kako vidim.” „Zavoljela sam ga, to je grad po mojoj mjeri. Pružio nam je puno više nego što smo se nadali.” „Novi život i novi početak”, osmjehnuo se Tomo. „Oboje puno radimo”, nastavila je Mirna. „Igor većinu vre­ mena provede u ateljeu, a ja u ljekarni. Djeca su nam blizu, pa što bih više mogla poželjeti? Jedino možda da tebe češće viđamo, i da malo sporije živimo.” „Povremeno prođem vašom starom ulicom, ali nikako da se naviknem da je u tvojoj ljekarni netko drugi, i da u prozori­ ma na katu više nema tvog cvijeća.” 10

Jagode i papar finalno.indd 10

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

„E, moj Tomo, sve se mijenja, i ubrzava toliko da to jedva pratim. Sutra ću malo prošetati gradom, dok Igor odradi neke intervjue i snimanja.” „Navrati do galerije, da u miru nazdravimo njegovu uspje­ hu. I tebi, koja si u njega vjerovala. Vidimo se”, oprostio se Tomo laganim kimanjem, i nestao u gomili. Ostavši sama, Mirna se povukla još nekoliko koraka dalje, da u miru promotri one koji su tek dolazili, kao i one koji su se gurali čestitati umjetniku. Nisu joj takve scene bile novost, godinama im je prisustvovala nalazeći u njima sve manje uz­ buđenja, a sve više zamora i dosade, sasvim suprotno Igoru, koji je uživao. Tu je večer bio u svom elementu, onako pristao i mladolik, u modrom odijelu i bijeloj košulji, gestikulirao je i zabavljao društvo, blistajući poput pauna. Oni koji su ga okru­ žili razdragano su se smijali šalama kojima je potvrđivao svoju intelektualnu nadmoć izraženu humorom i laganom ironi­ jom, što je bio spoj kojim je uvijek osvajao. Bezbroj je puta Mirna gledala taj prizor, preobrazbu glumca koji živi od odo­ bravanja publike, hraneći se njihovim pljeskom i laskanjem, vrteći cijelu večer nekoliko priča i fraza o umjetnosti, koje je negdje usput čuo ili pročitao, pa ih uz malu prilagodbu plasira kao vlastite. „Gospođo, mogu li Vas zamoliti za trenutak?”, obratila joj se njegovana žena njenih godina, predstavljajući se kao ured­ nica vodećeg ženskog časopisa koji je Mirna čitala još u godi­ nama prije nego što su preselili u Berlin. „Naše bi čitateljice jako zanimala priča supruge tako poznatog i uvaženog umjet­ nika. Ako biste sutra odvojili malo vremena, naša bi novinarka došla do vas.” „Neka nazove ujutro u hotel, moj suprug rado će odgovo­ riti na pitanja. Ja baš nisam najzahvalniji sugovornik, ispričajte me...” I već se probijala prema izlaznim vratima, da u zaklonu parka u miru zapali cigaretu. Kakvo olakšanje! U onoj gužvi 11

Jagode i papar finalno.indd 11

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

ionako nitko neće primijetiti da me nema, mislila je dok je lice oslobađala osmijeha, pohlepno uvlačeći prvi dim. U Igora se zaljubila još na drugoj godini studija, ludo i bez­ nadno, kako to samo mladost može, ne pitajući ni za cijenu ni za posljedice. Uspješno i u roku položila je sve ispite prve godine, iako je pri izboru studija farmacije nije vodila ni velika želja ni čvrsto uvjerenje. Njeno opredjeljenje bilo je rezultat pragmatične odluke da nastavi obiteljsku tradiciju i jednog dana preuzme posao u tatinoj ljekarni, koja se nalazila u pri­ zemlju njihove obiteljske kuće. Oduvijek je bila sklona knji­ gama i glazbi, u slobodno vrijeme voljela je slikati akvarele cvijeća i male pejsaže, ali bez prave predanosti, osjećajući da umjetnost ipak nije put za nju i da joj ne može donijeti trajno zadovoljstvo, jer joj za poziv slikara nedostaje i pravog dara i prave hrabrosti. Možda je i to bio jedan od razloga zbog kojih je bila tako oča­ rana Igorom, koji je posjedovao i jedno i drugo, uz strast, ludost i auru rođenog umjetnika. Pohađao je završnu godinu Akademije kad ih je na jednom dočeku Nove godine upoznala zajednička poznanica. Od te noći Mirnu kao da je usisao neki divovski vrtlog kojem se nije ni mogla ni znala oduprijeti; Igor je bio u svakoj nje­ noj misli, u svakom budnom satu i minuti. Obuzeta njime, samu sebe nije prepoznavala, ona, koju dotad ništa nije posebno dotica­ lo, a ni izbacivalo iz ravnoteže, koja je uvijek i o svemu mogla mi­ sliti hladne glave i racionalno, izgubila se u prostoru uskovitlanih emocija. Zbog Igora se prvi put u životu otvoreno suprotstavila roditeljima, blagim i brižnim ljudima, koji nisu bili oduševljeni momkom tako nepouzdanim i nekonvencionalnim, udaljenim od njihova svjetonazora i načina života. U strahu za kćer jedinicu postavili su joj uvjet da studij mora završiti na vrijeme, a poslije neka radi što je volja, oni se neće miješati. 12

Jagode i papar finalno.indd 12

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

Stojeći u toploj lipanjskoj večeri, iz zaklona parka gledala je osvijetljene prozore galerije, paleći drugu cigaretu. Nije joj se vraćalo u gužvu, pompa koja je pratila otvaranja izložbi iz godine u godinu sve više ju je umarala. Ni kao djevojka nije voljela velika društva, niti se je dobro osjećala usred bučnih proslava i okupljanja kojima je prisustvovalo puno ljudi, ali je prije, želeći ugoditi Igoru, davala sve od sebe da se prilagodi. Pomislila je na sebe, onakvu kakva je bila u vrijeme dok su u ovom gradu živjeli, i nije se mogla prepoznati. Učinilo joj se kao da se u nju neprimjetno uvukla neka druga žena, opuštena i nadmoćna, koja s distance, laganim pokretima glave, upravlja zbivanjima koja je zapravo ne interesiraju. Ozbiljna i pomalo ukočena djevojka netragom je nestala, kao i zaljubljena mlada žena, puna želja i planova. Iščezla je i zrela žena, ogorčena i duboko nesretna, oslobađajući prostor ovoj, ravnodušnoj i mirnoj, koja je došla poslije svih, iz čije se smirenosti samo povremeno nazirala jedva primjetna sjena rezignacije. Razmažena roditeljskom pažnjom, bila je centar njihova svijeta. Za ljubljenu kćer željeli su osigurati budućnost, inzi­ stirajući na diplomi koja je značila nezavisnost i samostalnost. Pristala je na nagodbu ne želeći ih razočarati, iako je u tatinim očima od prvog dana kad im je spomenula Igora vidjela brigu, jer su odvojeni svjetovi u kojima su se kretali on i njeni rodite­ lji imali samo jednu dodirnu točku — nju. Ipak, osjećaj koji ju je po prvi put tako snažno obuzeo i zaslijepio bio je izvan nje­ zine kontrole. Igoru se nije mogla oduprijeti, njegove su oči bile jedino što je željela, tad, uvijek i zauvijek, i premda mlada, znala je da će učiniti sve da taj osjećaj sačuva i zadrži, jer se u usporedbi s njim sve drugo činilo nedovoljno i bezvrijedno. Stvari ipak nisu tekle glatko kako je priželjkivala, i proteklo je dosta vremena dok napokon nisu postali par. Igor je dugo nije primjećivao kao djevojku, za njega je bila samo prijateljica koja se vrzmala negdje u blizini; išli su na iste tulume, susre­ 13

Jagode i papar finalno.indd 13

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

tali se na istim koncertima i izložbama. U to je vrijeme bio s Renatom, kolegicom s Akademije, u jednoj vrsti neobavezne i neobične veze koju su oboje negirali, jer naziv veza nije od­ govarao njihovu neredovitom ali uzbudljivom druženju. Bila je to priča puna turbulencija i mladenačkog ludovanja, povre­ menih svađa i prekida, da bi se nakon mjesec ili dva slučajno susreli i spontano nastavili ondje gdje su stali prošli put. Mirna je čekala svoj trenutak, prateći zbivanja iz prikrajka, s nekom unutarnjom sigurnosti da će dobiti ono što želi, bude li dovolj­ no strpljiva. Od početka se moglo vidjeti da Igor nije jednostavan čo­ vjek i da s njim neće biti lako. To je bilo tako očito da pred tim nije mogla zatvoriti oči. Njegove boje bile su tamnosivog spektra, a narav buntovnička, koju nije bilo moguće pripito­ miti ni prilagoditi građanskom okviru s pozlatom. Činilo se tada, kroz ružičaste naočale gledano, da će život s njim biti pustolovina, a svaki dan početak nove i uzbudljive priče. Sve ću učiniti, mislila je, svoje ću navike i želje prilagoditi njego­ vima, samo da udovoljim toj golemoj potrebi za njegovom blizinom, koja se tako nepredvidiva i puna nepoznanica činila boljom od svih ponuđenih sigurnosti. Igor je u galeriji na sva pitanja odgovarao rutinski i ležerno, toliko je već takvih i sličnih vernisaža odradio da više nije mo­ glo biti iznenađenja, ni nepredviđenih situacija. Sposoban ne­ obavezno ćaskati i pogledom pratiti što se događa u drugom dijelu prostorije, uočavao je lica dodajući im imena i pove­ znice s vlastitim životom, a budući da ga je pamćenje odlično služilo mogao je to činiti neupadljivo, govoreći istovremeno o nečem drugom. Uživao je okružen ljudima koji su se tu večer gurali da mu budu što bliže, slušajući njihove pohvale, laskanja i ulagivanja 14

Jagode i papar finalno.indd 14

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

doživio je trenutke trijumfa, dobivši napokon priliku da bude blago zajedljiv prema onima koji su prije njegov rad podcje­ njivali i ironično kritizirali, i velikodušan prema onima koji su ga na nesigurnoj stazi umjetnosti prestizali. Sve je promijenio strelovit i neočekivan uspjeh koji mu je omogućio privilegije kakve nije mogao ni zamisliti. Njegovo je ime postalo pojam na međunarodnoj umjetničkoj sceni, a ono što je radio bilo je važan dio avangarde. Spirala se nametnula kao prepoznatljiv likovni znak koji mu je s jedne strane donio priznanje i res­ pekt, a s druge novac u količinama koje ni u najluđim snovima nije mogao izmaštati. Obilje koje se slijevalo na njegov račun omogućilo mu je mir i luksuz, opuštenost, putovanja, utjecaj, stanovanje na dobroj adresi. I velikodušnost, kao rafinirani, najslađi oblik osvete. „Biste li nam, za našu informativnu emisiju, rekli nekoliko rečenica o tome kako je nastala vaša prva Spirala?”, postavio je pitanje koje su mu često postavljali novinar koji ga je inter­ vjuirao. „Bilo je to prije više od dvadeset godina, a ja sam vam sad već u dobi kad čovjek pomalo zaboravlja. Sve informacije naći ćete u monografiji i brojnim publikacijama”, odgovorio je osmjehujući se. „Više bih volio da sad razgovaramo o budu­ ćim projektima, o velikim izložbama u Barceloni i Londonu, koje me čekaju sljedeće godine.” Igor je spretno promijenio temu, nastavljajući govoriti o svojim planovima, o predavanjima, gostovanjima i novim idejama, ističući popunjenost svog poslovnog kalendara. Uživao je u važnosti svakog trenutka te velike i sjajne večeri u kojoj je, kao centralna figura, priželjkivao da svečanost što dulje potraje. Bio je on dijete radničkog predgrađa, majke koja je radila kao krojačica u tvornici tekstila, i oca alatničara, koji je bio naj­ sretniji nakon pola boce jeftinog vinjaka. Od ranog djetinjstva 15

Jagode i papar finalno.indd 15

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

Igor je osjećao da se razlikuje od svojih sestara i od ostale djece iz razreda. Senzibilan i plah, bio je najsigurniji kad bi u ruke uzeo boje i papir, pa satima udubljeno crtao vlakove i brodo­ ve kojima će otputovati daleko od njihove male kuhinje, tog neveselog i zagušljivog prostora ispunjenog vonjem variva od poriluka i kiselog kupusa. Na papiru je stvarao svijet u koji se sklanjao uvijek kad bi se roditelji svađali zbog nedostatka novca i mizernog života, nakon čega se otac napio jeftine brlje pa otišao spavati, dok je majka pola noći proplakala. Njihova nemoć i odsutnost volje da nešto, makar i najneznatnije, pro­ mijene ili barem malo poboljšaju, Igora je udaljavala od kuće, pa je u godinama odrastanja manje vremena provodio doma, a puno više vani. Najsretniji trenutak u njegovu životu bio je onaj kad se, iz prvog pokušaja, uspio upisati na Akademiju, koja mu je istog trenutka postala dom, najbolji koji je ikad imao, i jedini kojem je srcem pripadao. Nisu Igorovi roditelji bili loši ljudi, ali umorni od bijede i vlastite nemoći nisu ga mogli podržati. I oni su, kao i toliki drugi, za svog sina željeli najbolje, no bile su tu i dvije kćeri koje je također trebalo školovati. Kako su djeca rasla, njihove potrebe bivale su veće, dok se kuća sve više smanjivala, pa je Igor sve češće bježao. Prespavao bi kod jednog ili drugog prijatelja, a za vrijeme studija sam se uzdržavao radeći razne pomoćne poslove. Istovarivao je ugljen, crtao portrete, radio kao konobar na ljetnim terasama, a pune dvije godine proveo je kao noćni čuvar u jednom velikom salonu namještaja. To je bio posao iz snova, u dugim noćima puno je čitao, a pone­ kad i crtao. Zarađenim novcem kupovao je slikarski materijal, uvijek najbolje kvalitete, odjeću i cigarete, a na zadnjoj godini uspio je uštedjeti i za malu vespu. To je bilo vrijeme povremenog ludovanja s Renatom, dvije godine starijom kolegicom grafičarkom s kojom je dijelio slič­ nu strast prema crtanju, divlji seks i razgovore o umjetnosti. 16

Jagode i papar finalno.indd 16

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

Sve što ih je spajalo bilo je hirovito i čudno, u rangu slučajnih susreta, nedorečenih i bez kontinuiteta. Ona je stanovala u studentskom domu, u koji je stigla iz jednog gradića u unu­ trašnjosti, i ništa je nije držalo na mjestu. Uvijek je govorila da će, čim diplomira, iskušati sreću u Njemačkoj, gdje joj je živjela starija sestra. Sam Igor nije imao konkretnih planova, iako je dobro znao što želi. Cilj mu je bio, jednom u budućnosti, zaraditi toliko novca da o njemu više ne mora razmišljati. Sanjao je o tome da postane slikar koji će stvoriti nešto važno i veliko, što će mu otvoriti vrata najboljih izložbenih prostora i osigurati mjesto u svijetu umjetnosti. Iako to nikad ne bi priznao, če­ sto je razmišljao o tome što ga više uzbuđuje: mogućnost da slikajući zaradi ozbiljan novac, ili ideja da stvori nešto dotad neviđeno, što će ga učiniti poznatim i utjecajnim. Jedno od drugoga nije mogao razdvojiti, pa je radio divlje i neumorno, usmjeravajući svu svoju snagu, volju i energiju na put koji se pred njim otvarao, čvrsto vjerujući u cilj, ali dezorijentiran i bez putokaza kako da do njega stigne. Bilo je to nemirno i bolno razdoblje. Gorio je od gladi svojstvene mladim i krea­ tivnim ljudima, poigravajući se čas s jednom a čas s drugom idejom. Istraživao je pa odustajao, ulazeći često u slijepe ulice u kojima mu se sve što je slikao nakon nekog vremena činilo dosadnim i neoriginalnim. Igorov je talent, iako on to nije znao, bio sasvim prosječan, i ne osobito fin. Istinu govoreći, na klasi je bilo boljih i nadare­ nijih kolega, ali nitko od njih nije gorio sagorijevajući, bez tre­ nutka mira i predaha. Nakon što je diplomirao, odselio je od kuće iznajmivši malenu podstanarsku sobu, i to u predgrađu koje je prezirao, ali nešto više i drugačije nije si mogao priušti­ ti. U istoj sobici je slikao, spavao na golom madracu, a na ma­ lom električnom kuhalu kuhao kavu, jaja i hrenovke, pijan od slobode, i sretan jer napokon živi punim slikarskim životom. 17

Jagode i papar finalno.indd 17

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

Tri je godine radio ne postižući konkretne rezultate, ma­ terijal je bio skup, i koliko god pažljivo trošio, skup je bio i život. Od svoje se umjetnosti nije uspijevao financirati. Slike koje je slikao bile su divlje i neprihvatljive ukusu široke pu­ blike, dok su ih galeristi smatrali nedovoljno originalnima. Blago i indirektno, na to mu je pažnju skretao Tomo, s kojim se je često družio, i koji u njemu nije vidio kapacitet za os­ tvarenje tako smionih snova. Bolji izbor bio bi odabir jednog pravca, kojeg će se držati i razvijati ga do osobnog rukopisa, što je uz malo koncentracije, ustrajnosti i podrške sa strane moglo donijeti sigurnu budućnost. Ali Igor nije čuo ništa od svega što mu je Tomo govorio. Kao što je stanovao daleko od centra, tako je i u poslovnom smislu bio daleko od njega, i što je jače želio, njegove su ga želje, onako neispunjene, sve više umarale i frustrirale. U takvim okolnostima, ženidba za Mirnu, na koju u dru­ gim i boljim prilikama ne bi ni pomišljao, postala je sasvim prihvatljivo rješenje. Renata je već tri godine bila u Njemač­ koj, pa ju je pomalo i zaboravio, a umiješala se „viša sila” koja mu je na neki način olakšala pritisak odluke: Mirna je, nakon nekoliko izlazaka i jedne neoprezne i bezvezne noći (koje se slabo sjećao jer je malo više popio), ostala u drugom stanju, i stvar je time bila odlučena. Osjetio je neku vrstu olakšanja, jer je odluka o ženidbi nudila sasvim ugodan izlaz, i puno toga rješavala. Mirna, doduše, nije bila njegov tip žene, ni sam nije znao što točno za nju osjeća. Privlačila ga je njena distancira­ nost, a istovremeno mu se činila predvidivom poput knjige čiji sadržaj unaprijed zna. Tu nije moglo biti iznenađenja, ukusi su im bili različiti, kao i sklonosti, interesi i životni stilovi, ali bilo je dobro što je Mirna u punom smislu riječi bila mirna, nije puno govorila ni puno zahtijevala, pa se nadao da će se posvetiti djetetu i poslu u ljekarni, a njega ostaviti da u miru slika. 18

Jagode i papar finalno.indd 18

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

Dodatnu motivaciju predstavljala je njena velika obiteljska kuća na dobroj adresi, s lijepim balkonima i sjenovitim vrtom, u kojoj će cijeli kat preurediti u prostran i svijetao stan. Igoru je dozlogrdila njegova podstanarska soba, i madrac na podu s izlizanim linoleumom, bojler koji se stalno kvario, klimavi drveni stol, loša hrana i jeftino vino. Umorili su ga pokušaji da polugladan nešto postigne, iscrpila ga je uzaludna utrka s onima koji su krenuli s drugih startnih pozicija i s drugačijim zaleđem, pa im se više vrata lakše otvaralo. Ženidba je bila jed­ nostavno i ne tako loše rješenje. Dio prostora u kući mogao se dograđivanjem posebnog ulaza zgodno preurediti u prostrani atelje, a otkako je Mirna preuzela ljekarnu, njeni su roditelji spominjali selidbu na jug, u Istru, gdje su imali malu kuću u kojoj su željeli provesti dane u mirovini. I tako su, jedne kišne subote ranoga proljeća, Mirna i Igor u Staroj gradskoj vijećnici izmijenili prstenje i potpisali do­ kument kojim su postali supružnici. Poslije su, bez posebne svečanosti, tamburaša i svadbene povorke, s kumovima pošli na večeru u Gradski podrum. Cijelu tu večer, Mirnine su oči sretno blistale, a na usnama joj je podrhtavao smiješak. Bio je to trenutak kojim romantične priče i filmovi završavaju, a stvarni život tek počinje granajući se u mrežu uličica i uskih prolaza u kojima se ljudi često izgube, jer ih u njima dočeka­ ju navike, obaveze, ravnodušnost, ponekad okrutnost; toliko toga, a najmanje sreće. U hotelu koji se nalazio u neposrednoj blizini izložbenog prostora Igor i Mirna iznajmili su dvije velike, odvojene sobe. Kao ljudi u zrelim godinama, a odličnih financijskih moguć­ nosti, svoju malu ekstravaganciju mogli su pravdati željom za osobnom udobnošću, ako je uopće išta ikome trebalo prav­ dati. No s druge strane, bez obzira na masku buntovništva, i 19

Jagode i papar finalno.indd 19

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

kasnije, nonšalancije, Igor je duboko u sebi ostao dijete pred­ građa, pa se na recepciji, preuzimajući ključeve, našalio na ra­ čun zrelih godina u kojima je čovjeku, iznad svega, potreban miran i neometan san. Nakon što se vratio s izložbe, i večere koju je Tomo pri­ redio u njegovu čast, skrenuo je najprije prema hotelskom baru. Bilo je kasno, ali trebalo mu je piće prije spavanja, da ga opusti i utiša mu buku u glavi nakon toliko uzbuđenja, gužve, glasova, reflektora. Na sve to bio je navikao, ali iscrpile su ga emocije večeri u kojoj je, u njegovu gradu, iskazana takva po­ čast njegovu djelu. Obilato se koristeći šarmom, s lakoćom je odradio sve što se podrazumijevalo, smijući se i nazdravljaju­ ći, ali duboko u sebi bio je dekoncentriran i nekako potresen. Dok su mu pljeskali i čestitali, sve mu se u jednom trenutku učinilo besmislenim. Osjećaj trijumfa s početka večeri iščezao je, zamijenjen melankolijom koja ga je sve jače obuzimala dok se u Tominoj pratnji noćnim ulicama vraćao u hotel. Bio je zahvalan Mirni na tome što je otišla prije oslobodivši ga ća­ skanja o utiscima. Čak i dvije-tri neobavezne rečenice tog bi mu trenutka predstavljale napor. I bio je, po tko zna koji put, sretan i zbog njene šutljivosti i zbog tišine koja je postala nji­ hov način života. Mirna se iz parka više nije vratila u galeriju, samo je po­ slala poruku da je boli glava, zaključivši da, u gužvi koja se nije smanjivala, nitko neće ni primijetiti da je otišla. Običavala je pratiti Igora na izložbama, ali se nikad nije sasvim navikla na uzbuđenje i gužvu koja je s tim bila povezana. Opustila se tek u hotelu, nakon što je izula cipele, skinula šminku, svile­ no odijelo objesila na vješalicu i uvukla se u krevet. Suprotno očekivanjima, spavala je dobro i čvrsto, ne budeći se sve do jutra. Kad je otvorila oči, nakon što je shvatila gdje se nalazi, najprije je naručila da joj donesu čaj, a zatim je, još u pidžami, sa šalicom u ruci dugo gledala kroz prozor, udišući mirise lip­ 20

Jagode i papar finalno.indd 20

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

nja. Gradski park, sočno zelen, i u taj rani jutarnji sat prazan od šetača i prolaznika, vratio joj je osjećaj oduševljenja s kojim je davno, mokrim kistom povlačila smione poteze po akvarel­ papiru, od čega ju je obuzelo veselje kakvo već dugo nije osje­ tila, kao dobra energija dana koji obećava da će se dogoditi nešto lijepo. Iz sanjarenja ju je prenuo Igor, koji je, tiho pokucavši, ušao u sobu. „Dobro jutro, kakve planove imaš za danas?”, pitao je. „Za sat vremena dolaze mi iz dnevnih novina, a zatim iz još nekih revija. Poslijepodne imam dva snimanja, potrajat će do navečer.„ „Ja ću malo šetati. Otići ću do groblja, da odnesem cvijeće mojima, a poslije ću navratiti do Tome u galeriju. Nemoj me čekati, pojest ću nešto usput.” I tako je izašla, laka koraka i dobro raspoložena. Hodaju­ ći poznatim ulicama uživala je u ljepoti godišnjeg doba koje je oduvijek najviše voljela. Iako je bilo jutro, terase kafića u centru bile su lijepo popunjene, pa je odlučila sjesti na sunce, popiti kavu i promatrati ljude. Iznenadila se koliko se toga u međuvremenu promijenilo, a ipak ostalo isto. Duh grada, sa­ činjen od ležernosti, poze i života življenih za druge, susjede i okolinu, nikad se nije mijenjao, i njoj, koja je već dugo bora­ vila u pravom velegradu, djelovao je provincijski smiješno, a ipak nekako dirljivo. Ravnodušno je prolazila pored velikih plakata kojima je bio oblijepljen centar, a na kojima je iznad Igorova imena domi­ nirala golema Spirala. Poslije mjeseci koji su protekli u znaku priprema od kojih se u kući osjećala napetost preplavilo ju je olakšanje. I to je prošlo, izložba je otvorena, sad mogu odah­ nuti i vratiti se svom uobičajenom ritmu, pomislila je. Prije nego što je sinoć izašla u park, među licima u galeriji ugledala je i Renatino, ali izdaleka i na trenutak. Prošlo je dosta vreme­ na, no ipak je bila sigurna da je to bila ona. I nije se iznenadila, 21

Jagode i papar finalno.indd 21

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

negdje u sebi očekivala je i pripremala se na to da će Renata doći. U sunčanom prijepodnevu ranoga ljeta, priča koja se do­ gađala prije dvadeset godina činila se dalekom, a bol se već odavno pretvorila u muklu nelagodu, i ravnodušnost. Vrije­ me prije Igorove bolesti, bolest sama, pa oporavak i nastanak prve Spirale bilo je amputirano vrijeme, o kojem je rijetko razmišljala. Selidba u Berlin predstavljala je prekretnicu i novi početak; sve ono otprije prešutnim je dogovorom nestalo iz razgovora i stari je život uspješno prebrisan novim. Kad je kasno poslijepodne Mirna napokon ušla u Tominu galeriju, bila je prilično umorna od dana, grada i sjećanja koja su je u njemu dočekala. „Jesi li obavila sve što si željela? Možda si raspoložena za ranu večeru?”, pitao je Tomo osmjehujući se. „Ima u blizini mali talijanski restoran, nedavno su ga otvorili. Sjajne raviole rade... nekad si ih voljela.” „Volim ih još uvijek”, odgovorila je, „ali više bi mi godio čaj. Nekako mi je sve ovo bilo napornije nego što sam mislila.” „Onda zeleni, s malo mlijeka?” „Da. Ti sve pamtiš.” Dok je Tomo poslovao oko čaja, Mirna se smjestila u naslo­ njač, ogledajući se po galeriji. Od samih početaka Tomo nije mi­ jenjao adresu, i dok se sve drugo kretalo i kružilo, on je uporno ostajao ondje gdje je od početka bio. Zbog stručnosti i korektno­ sti, umjetnici su mu dolazili, a on ih je pratio, zastupao, podupirao i slao dalje, koristeći pritom brojne veze i kontakte, pišući kritike i recenzije, živeći za umjetnost i od umjetnosti. I to vrlo dobro, jer je posjedovao znanje, strast i oko za kvalitetu, pa je mnogima po­ mogao na putu prema europskim galerijama i većem tržištu. I u Igorovu slučaju Tomo je svojim posredovanjem odigrao glavnu ulogu. Mirna je, po tko zna koji put, pomislila kakvu bi ozbiljnu karijeru ostvario u Berlinu, ili negdje drugdje, da nije tako tvrdo­ glavo inzistirao na ostanku u rodnom gradu. 22

Jagode i papar finalno.indd 22

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

„Šteta što se tako rijetko viđamo”, progovorio je napokon, pružajući Mirni lijepu starinsku šalicu iz koje je umirujuće mi­ risao čaj. Neke su stvari kod Tome bile konstanta koja se nikad nije mijenjala, i to je ulijevalo povjerenje. „Otkako mojih više nema, bolno mi je dolaziti. Sve je ma­ nje poznatih ljudi, a i grad se promijenio.” „I je, i nije. Vas dvoje ste u Berlinu stvorili novi život. Mož­ da je to pravilan odabir, možda je bolje sve staro ostaviti iza sebe”, zamišljeno je rekao Tomo. „Tko bi znao.” „Stvar izbora, kao i sve drugo. Nikad ne znaš što je moglo biti, da su se stvari okrenule drugačije”, pokretom glave po­ kazala je prema platnu srednjeg formata, u koje su se oboje zagledali. Spirala, dobro osvijetljena i izložena na centralnom zidu galerije, činila se poput malog izdvojenog svemira, i za­ gonetke u koju je bilo nemoguće proniknuti. Na prepoznatlji­ voj bijeloj podlozi izvijala se crna linija, izvirući iz nevidljive točke u centru platna, namatajući se u sve veće i veće krugo­ ve, da bi, naposljetku, izašla iz formata slike, nastavljajući svo­ je beskonačno namotavanje u nekom imaginarnom prostoru. „Od početka mi je fascinantna i nikako je ne mogu odgo­ netnuti, a promatram je godinama. Znam da je ideja luda, ali sve me vrijeme kopka izvire li linija iz centra, pa se širi pre­ ma rubovima platna, ili je obrnuto? Ili ulazi u platno odnekud izvana, pa se prema centru sužava, i u njega ponire?” „Tebi baš svašta padne na pamet! Koga briga, zbog čega bi to bilo važno? Vi, povjesničari umjetnosti u svemu vidite neku filozofiju!” Mirna je otpila gutljaj čaja i nasmijavši se slegnula ramenima. „Poznat mi je način i tehnika izvođenja. Ali, ovo je puno više, svaki mi se put učini da vidim nešto drugo”, Tomo se nije obazirao na njenu upadicu. „Ponekad mi izgleda da se nit spušta nekamo duboko, do samog središta svemira... a nekad, kao da se penje uvis pa sužava i nestaje u središnjoj točki koja 23

Jagode i papar finalno.indd 23

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

je negdje visoko, iznad vida i razuma. A nekad mi se čini kao velika varka, i jedno i drugo. U svakom slučaju, genijalna je i u simbolici i u likovnosti. Nikakvo čudo da se desilo to što se desilo.” Mirni se nije dalo nastavljati u tom smjeru, pa su još malo razgovarali o starim vremenima, o djeci, poslu, starenju i životu općenito. Onda je ustala. „Vrijeme je da polako krenem, jučerašnji i današnji dan su me umorili.” „Onda, pozvat ću ti taksi.” „Nemoj, lijepa je večer. Hodati ću, godi mi svježi zrak.” „Dobro, ako je tako. Reci Igoru neka navrati prije puta. A ti se javi, ponekad.” Koračajući večernjim ulicama, udisala je mirise poznatog grada, osjećajući kako se tek u hodu uspijeva opustiti. Dok se pripremala za dolazak, nije ni pomišljala da će je zbivanja proteklih dana tako uznemiriti, a ipak se dogodilo upravo to. Danas, dok je prolazila pored kuće u kojoj su nekad stanovali, i ljekarne u kojoj je provodila dane, preplavila ju je nježnost i nešto ju je stegnulo u grlu tako da je gotovo zaplakala. Učinilo joj se kao da prolazi pored svog starog života, i još više, pored sebe same kakva je bila nekad, iako osamljenu i nesretnu ženu koja je živjela i kretala se iza ovih prozora danas više nije mo­ gla prepoznati ni razumjeti. Bi li ostala u ovom gradu i u ovoj ulici da se nije dogodio Igo rov nenadani uspjeh koji je njihove živote presložio na drugačiji način? Bi li još uvijek živjela u ovoj lijepoj staroj kući, u prostori­ jama skladnih proporcija, svježima ljeti, a toplima zimi, i radila u svojoj ljekarni, jedinom kutku svemira u kojem se osjećala sretno i sigurno, jer jedino tamo, gdje se sve moglo svesti na besprijekor­ ni red i kemijsku formulu, nije bilo zbunjenosti ni straha? 24

Jagode i papar finalno.indd 24

8.4.2022. 12:54:05


edit glavur tić | jagode i papar

Ubrzo nakon što je diplomirala i počela raditi, otkrila je da je posao u ljekarni u svemu po mjeri njenog bića. Uhodava­ la se prirodno i lako, svakim se danom sve više zaljubljujući i u posao i u radni prostor. Je li moguće da je njen šutljivi, blagi otac, puno prije nje same znao da će joj profesija magi­ stre farmacije donijeti ispunjenje i zadovoljstvo? Davno, još na drugoj godini studija, prozvali su je apotekarica, i taj joj je nadimak ostao, izgovaran u početku šaljivo i s ironijom, no Mirna je u dnu svog bića znala da joj on pristaje, jer zaista je bila apotekarica. Precizna i pouzdana, s urođenim osjećajem za fina mjerenja i balans u svim odnosima, pristajala je u ljekarnu krećući se među staklenim policama i vitrinama punim bočica i kutijica, bešumno i sigurno, kao mačka rubom krova. Izvan tog zaštićenog prostora za nju nije bilo ni stabilnosti ni mira. Brak s Igorom već nakon kratkog vremena pretvorio se u katastrofu, ili je samo poprimio vidljivi oblik onoga što je zapravo oduvijek i bio: nesklad i mimoilaženje. Uredili su stan, rodio se prvi, a nedugo nakon njega i drugi sin. Djeca su rasla, roditelji su, kao što su i planirali, odselili u Istru, a Igor je uredio atelje. Mirna je polovicu dana provodila na poslu, a drugu polovicu s djecom, pokušavajući svom životu dati pri­ vid urednog i koliko-toliko stabilnog, što je predstavljalo velik ali uzaludan napor. Igor sam, kao i sve što ga je okruživalo, bio je kaos i nered. Velike euforije izmjenjivale su se s apatijama, a nešto jače od njega izjedalo ga je i tjeralo u sve udaljenije prostore u kojima je eksperimentirao čas s ovim, čas s onim, ne postižući ništa od onog za čim je žudio. Godinama se vrtio u istim krugo­ vima ne mičući se s mjesta, usprkos dobrim okolnostima koje su mu omogućile da opušteno radi, nabavlja najbolje materi­ jale, i plaća najljepše modele za akt. Što je bilo nevažno, jer ih je slikajući razgrađivao do neprepoznatljivosti, stvarajući iz teme golog tijela neki svoj osobni, ne osobito originalan 25

Jagode i papar finalno.indd 25

8.4.2022. 12:54:05


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.