Biblioteka Cicero
Naslov izvornika
Jon Fosse JUTRO I VEČER
Copyright © 2000 Morgon og kveld, Jon Fosse og Det Norske Samlaget
© za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak, 2023.
Jon Fosse Jutro i večer
S norveškog prevela Vesna Salomonsen
Zagreb, ožujak 2023.Dodaj još tople vode, Olai, govori stara primalja Anna
Nemoj stajati tamo i naslanjati se na vrata kuhinje, kaže
Ne, ne, kaže Olai
i osjeća kako mu se i toplina i hladnoća šire kožom koja se ježi i radost prolazi kroz sve njegovo i izlazi kao suze na oči kada ide do štednjaka kako bi ulio kipuću vodu u drvenu zdjelu, da, voda treba biti tako topla, misli Olai i dalje ulijeva i čuje
primalju Annu kako kaže da je sada dosta, da, ovo je dovoljno, Olai podigne pogled i kraj njega stoji
primalja Anna i uzme zdjelu
Mogu je sama odnijeti, kaže primalja Anna
a iz spavaće sobe začuje se prigušeni vrisak i Olai pogleda staru primalju Annu u oči i kimne joj i malo joj se osmjehne
Neće više dugo potrajati, kaže stara primalja Anna
Ako bude dječak, zvat će se Johannes, kaže Olai
To ćemo vidjeti, kaže primalja Anna
Da, Johannes, kaže Olai
Po mome ocu, kaže
Da, tom imenu ništa ne nedostaje, kaže stara primalja Anna
i začuje se još jedan vrisak, ovog puta glasnije
Budi strpljiv, Olai, kaže stara primalja Anna
Budi strpljiv, kaže
Ti si ribar, znaš li da ženama nije mjesto na brodu? kaže
Uh uh, kaže Olai
A ovdje to vrijedi za muškarce, znaš li što to znači? kaže stara primalja Anna
Da, nesreću, kaže Olai
Da, baš nesreću, kaže stara primalja Anna
i Olai uperi pogled u staru primalju Annu, koja se uputila ravno prema vratima sa zdjelom tople vode, držeći je u ispruženim rukama ispred sebe, a zatim stara primalja Anna zastane pred vratima sobe i okrene se prema Olaiju
Nemoj tu stajati, kaže stara primalja Anna i Olai se prepadne, može li samo stajanje ovdje donijeti nesreću?, ne, nije to mislila, i hoće li se nešto dogoditi sa ženom koju duboko voli i poštuje, njegovom voljenom, njegovom suprugom, hoće li se, ne, ne smije se ništa dogoditi
Zatvori vrata kuhinje i sjedni za stol u kuhinji, kaže stara primalja Anna
i Olai sjedne za stol u kuhinji, s laktovima na stolu, rukama pridržavajući glavu, srećom je danas poslao Magdu svome bratu, kada je krenuo po staru
primalju Annu, na putu je odveslao do svog brata s Magdom i nije znao je li dobro učinio jer je Magda gotovo odrasla žena, Magda, godine brzo prolaze, ali Marta ga je zamolila, kada porod započne, a on će veslati kako bi otišao po staru primalju Annu, da povede Magdu sa sobom, kako bi boravila kod njegova brata za vrijeme poroda, bila je još premlada da bi znala što je očekuje kao odraslu ženu, tako je rekla Marta i morao je naravno učiniti kako mu je rekla iako bi sada tako rado da je Magda pored njega, mudra i razumna kći, dobra u svemu što radi, takva je otkad pamti, dobru je kćer dobio, da, mislio je Olai, ali nije se činilo da će im Bog dati još djece, Marta nikako da ostane trudna i godine su prolazile i pomirili su se s time da neće imati više djece, bilo je tako, takva im je bila sudbina, govorili su i zahvaljivali Gospodinu Bogu što im je dao Magdu jer, da nisu ni nju imali, bilo bi im tužno ovdje u Holmenu, gdje su se nastanili u kući koju je on sagradio, naravno da su pomogla braća i susjedi, no uglavnom je on sve sam napravio, i kada je zaprosio Martu već je imao Holmen, kupio ga je za male novce i sve je dobro promislio, kakav će dom izgraditi, zaklonjen od vjetra i nevremena, gdje će se nalaziti most i kućica za čamce, u mirnom zaljevu dobro zaklonjenu od vjetra i nevremena s mora sa zapadne strane Holmena i tako je sagradio kuću, ne tako veliku i udobnu, sada je Marta ležala u spa-
vaćoj sobi kako bi mu napokon rodila sina, rodit će se mali Johannes, bio je u to sasvim siguran, mislio je Olai i sjedio za stolom u kuhinji, s glavom u rukama, samo da ništa ne pođe krivo, samo da Marta rodi dijete, donese ga na svijet, samo da mali Johannes ne ostane u njenu trbuhu, ne bi preživjeli ni mali Johannes ni Marta, samo da se to što se zbilo s njegovom majkom ne dogodi i Marti, ne, nije mogao podnijeti tu pomisao, mislio je Olai, jer bilo im je dobro, Olaiju i Marti, vole se od samog početka, mislio je Olai, ali sada? hoće li mu uzeti Martu? hoće li ga Bog toliko povrijediti? ne, Bog to zasigurno ne bi učinio, ali ovim svijetom vlada i Sotona jednako kao i dragi Bog, u to Olai nikada nije sumnjao, da i niži Bog ili samo zlo isto tako upravljaju onim dobrim u ovome svijetu, ali ne u potpunosti jer dobri Bog također postoji, tako to jest, misli Olai dok sjedi uza svoj dio stola u kuhinji i podupire glavu rukama, ne, dobri je Bog dopro do njega, dosad, dobro mu je, i jako voli ženu i kćer Magdu i ne treba se na išta žaliti, dokle god imaju Magdu nemaju se na što žaliti, već samo zahvaljivati Bogu
što su je dobili, da, tako su razmišljali, i on i Marta, sve dok Martin trbuh nije počeo rasti i postalo je jasno da im je Gospodin Bog podario još jedno dijete, i kada više nije bilo sumnje, zahvalili su Gospodinu Bogu što ih je blagoslovio još jednim djetetom i ovog će puta to sigurno biti dječak, rodit će se
mali Johannes, u to je Olai bio siguran i sada je došao taj dan i sat, vrijeme se vuklo i vuklo, mislio je Olai i sjedio uza svoj dio stola u kuhinji i podupirao glavu rukama, sada će se roditi muško dijete, bilo je to sigurno, neizvjesno je bilo samo to hoće li živo ili mrtvo stići na ovaj pokvareni svijet, da, sada se radilo o tome, mislio je Olai, ali ako se muško dijete rodi živo, nije bilo sumnje kako će se zvati, već prije dosta vremena rekao je Marti da će se dijete koje nosi zvati Johannes po njegovu ocu, i ona nije imala ništa protiv, rekla je da, to je prigodno, da će se dijete zvati po njegovu ocu, misli Olai, zašto je sada tako tiho u spavaćoj sobi? je li nešto pošlo po zlu? ali nije djelovalo kao da nešto nije u redu kada je stara primalja Anna došla u kuhinju kako bi uzela još tople vode? ne, nije primijetio na staroj primalji Anni da je nešto pošlo krivo, misli Olai i odmah se osjeća smireno, da, odjednom je sretan, da ne povjeruješ, sada će malo muško dijete, mali Johannes, ugledati svjetlo dana jer je u Martinu trbuhu narastao velik i zdrav i jak, ni od čega je postao čovjek, mali muškarac, da, u Martinu je trbuhu dobio i prste i nožne prste i čelo, dobio je i oči i mozak i možda malo kose, i sada izlazi, dok majka Marta viče, doći će na ovaj hladan svijet i ondje biti sam, odvojen od Marte, odvojen od svih, bit će sam uvijek sam, i kada sve prođe, kada dođe vrijeme, raspast će se i otići tamo odakle je došao, ni od čega će otići u
ništa, takav je tijek života, za ljude, životinje, ptice, ribe, kuće, brodove, za sve što postoji, misli Olai kako postoji još toliko toga, i misli kako, iako može o tome razmišljati, ni od čega u ništa, to nije sve, postoji još toliko toga, no što je to sve? plavo nebo, drveće na kojem raste lišće? riječi koje su postojale na početku, kako stoji u Svetom pismu, i zbog kojih razumiješ i duboke i plitke stvari, što je to drugo? ne može se to izreći, ne, tko to može pojmiti? jer to mora biti sila Božja u svemu koja sve pretvara u nešto, koja svemu daje boju i smisao, i tako, misli Olai, Božja riječ ulazi u sve, tako to jest, u to je siguran, misli Olai, ali i Sotonina je razorna moć isto ovdje, i u to je siguran, i je li više jednog ili drugog, u to nije sasvim siguran, misli Olai, jer i oni se bore oko toga tko će biti jači i tako je otkad je svijeta i vijeka, misli Olai, Bog je stvorio dobar svijet i Bog je svemoćan i sveznajući, kako kažu oni koji vjeruju u Boga, ne, nikada nije isuviše u to vjerovao, ali u Božje postojanje da, i sasvim daleko i sasvim sasvim blizu, jer on je u svakome čovjeku, a udaljenost između dalekog i svemoćnog Boga i onog odvojenog i ne tako svemoćnog smanjila se kada je Bog postao čovjek i živio među nama, kada je Isus hodao uokolo po zemlji, ne, u to nije nikad sumnjao, ali da Bog odlučuje o svemu što se zbiva, ne, u to ne vjeruje, dokle god je njegovo ime Olai, oženjen je Martom i sin je Johannesa, i sada će po-
stati otac dječačića koji će se zvati Johannes, po djedu. Da, postoji Bog, razmišlja Olai. Ali on je jako daleko, i jako blizu. I nije ni sveznajući ni svemoćan. I ne vlada samo taj Bog svijetom i ljudima, da, tu je i on, ali i njega su prekinuli i spriječili u stvaranju, razmišlja Olai, i zbog toga što tako razmišlja smatrat će ga poganinom, ne može stati iza svoje vjere, ne, ne može to, ne može ništa u vezi toga, ali ne može se praviti da ne zna ono što zna i da nije vidio to što je vidio, razumio je što je razumio, i teško je izreći ono što zna jer je njegova spoznaja neizreciva, više je poput brige nego poput riječi, i njegov Bog, ako to već mora tako reći, ne pripada ovom svijetu, to je Bog kojeg nejasno osjetiš kad napuštaš ovaj svijet, tada se prikaže, i u samome pojedincu i u svijetu, razmišlja Olai i čuje što mu
Bog želi reći kada sluša dobrog gudača, jer ga dobra glazba udaljava od svijeta, ali to se ne sviđa Sotoni i zbog toga on stvara buku i đavolije tamo gdje dobar
glazbenik svira i to je strašno, misli Olai, sada se mali Johannes bori za život u spavaćoj sobi, mali Johannes, njegov sin, doći će na ovaj okrutni svijet, a to je možda jedan od najtežih izazova u ljudskom životu, stići nakon što nastaneš u majčinoj utrobi i započeti svoj život u ovom opakom svijetu, jer je sve povezano s Božjom dobrotom ili s nižim Bogom ili Sotonom, ne, ne smije sjediti i tako razmišljati, mora se to, ovo da, ne što, da, da, razmišlja
Olai i digne se i čuje Martu kako viče i čuje staru primalju Annu kako govori tako, tako, tiskaš, dobro ti ide, samo još malo i nešto mu pritišće glavu i mrak više nije crven i mekan i svi ti zvukovi i prokleto lupanje ah ah tako tako ah a ah tako ah i ah oh tako ah eh ah eh ah krčanje i siktanje stare rijeke i ljuljanje ah eh oh ah eh oh voda eh ah i oh ah sve je da tako tako ah tako glatko i glasovi i ovi užasni zvukovi i tiskanje eh ah eh i to hladno probadanje ah ah škripanje kamena se vraća i kreće se naprijed i natrag i sve se događa tebi i bole ruke i noge i sve u prstima i sve se savija i bućka uh i sve eh je eh mirna voda eh ah oh ah i mumljanje i glasovi eh ne ah ah ne ah eh je ah i tako je eh svjetlost je tamo daleko sve je negdje drugdje i ništa više nije dostupno ali krči i onda zvuk i nešto ga nekako izbaci iz
sebe u nešto i ruke i prsti se skvrče u prste i sve je staro i ništa više nije u staroj kući na vodi na starom
zelenom moru i svjetlucave se zvijezde udaljavaju i približavaju i one dolaze i ništa nije jasno ali svjetlost dolazi od zvijezde i mekane i omeđene hladne
linije dolaze od Zemlje i tako tišina je u velikoj staroj tišini odande a ne iznutra ali nešto što treba i nije došlo i nestalo je a nestanak nije ništa drugo
nego star i nikada očit vrisak svjetlucav je vrisak vidljiv poput zvijezde kao ime i misao vjetar dah
smiren dah i mirni mirni pokreti i bijelo mekano
platno ne tako staro ali iz mora i nije mračno i crno
i strašno tiho i ruka i više nema tog vriska i mekana
mekana mreža kao crveno i mračno i mekano i toplo i tako bijelo i toplo među usnama i čvrsto i bijelo i sve je mirno i ti si tako dobar ti tako dobar ti si tako lijep dječak da ti si i nema nikog tako lijepog kao ti nema nikog tako lijepog kao ti si najljepši
najbolji Da to je lijep dječak da Lijep je Svijet je čudesan Dobio si sina i mekanog i mokrog i onda taj
čudesan miran mir i tako oh oh i bijelo i mekano i tako ah tvrdo i ah tako tako oh i tako bijel i tako
topao i gotovo i oh tako tih Da zvat će se Johannes
Da bit će tako da i onda otkliže i nema ga Takav
krasni dečko Johannes da i ostani i ostani tu gdje
nema ničeg drugog Johannes će biti ribar kao otac
To će Johannes biti i tako miran tih tamo i tamo i tako i tako Olai stoji uz krevet u spavaćoj sobi i
vidi malog Johannesa kako leži na Martinim grudima i njegovi su kratki tanki čuperci kose slijepljeni uz njegovo visoko čelo i Marta leži zatvorenih
očiju i mirno diše dugim i ravnomjernim udisajima i mali Johannes leži na njenim grudima siše i siše
Ti si tako lijep dečko, da jesi, kaže Olai
Da krasni mali dečko, kaže stara primalja Anna
I sve je dobro prošlo, kaže ona
Sve je dobro prošlo i s majkom i s djetetom, kaže ona
I sada se moraju odmoriti, i majka i dijete su iscrpljeni, i sada se moraju odmoriti, kaže ona
Hvala ti na pomoći, kaže Olai
Zahvali Bogu, kaže stara primalja Anna
A sada je vrijeme da odveslaš sa mnom kući
Da, to ću napraviti
i Olai stoji i gleda Martu i malog Johannesa kako leži na grudima njegove Marte, koje su sada postale velike i teške, ne može se sjetiti je li ikada vidio da su joj grudi tako velike, velike i bijele i pune malih plavih žilica i Marta leži i izgleda zdravo i lijepo samo poprilično umorno beskrajno mirna dok leži zatvorenih očiju i diše duboko i polagano kao da je na nekom mirnom mjestu izvan života, misli Olai i stoji uz krevet u spavaćoj sobi i gleda Martu kako leži s malim Johannesom na grudima
Dobro si, Marta? kaže Olai i misli kako nešto mora reći, kako ne može samo tako stajati i ništa ne govoriti i petljati neko vrijeme, misli Olai i stoji uz krevet na kojem leži Marta s malim Johannesom na grudima i ne odgovara i Olai vidi kako Marta otvara oči i ne razumije ni njene oči, djeluju kao da su negdje jako daleko, i znaju nešto što on sam ne zna, a žene nikada nije ni razumio, one znaju nešto, nešto što nikada nije razumio, nešto što ne govore i sigurno ni ne žele reći jer se to ni ne može izreći
Da, kaže Marta tihim glasom
To je dobro, kaže Olai
Samo je umorna, razumiješ, kaže stara primalja Anna
Umorna, da, kaže još jednom, i Olai vidi Martu
kako kima i vidi da opet zatvara oči i ponovo čuje
njene udisaje, smirene, polagane
Moraš dovesti Magdu kući, kaže Marta duboko u sebi
Jasno mi je, kaže Olai
i ne razumije zašto Martin glas dolazi iz daljine, govori kao da nije ovdje u sobi u kojoj je i on, nego kao da je negdje drugdje, gdje je samo ona, u ve-
likom miru
Da se upozna s bratom, kaže Marta i dalje govori zatvorenih očiju dubokim polaganim dahom
Da, dok je još uvijek nov na ovom svijetu, kaže
Marta
i Olai vidi kako se oprezan osmijeh širi njenim usnama i vidi kako su joj usne blijede i u tome trenu
mali Johannes skvrči noge i ispusti glasni vrisak i dragi Bože kakva je snaga u tome dječaku, da ne povjeruješ, da takav mali dječak ima tako snažan glas, misli Olai, zaboga, zaboga
Da, dobro je da vrišti, kaže stara primalja Anna
To je dobro za njega, znači da je živ i da diše kako treba, kaže ona
Ako tako kažeš, reče Olai
Da, tako je to, kaže stara primalja Anna i Olai gleda Martu kako leži i gladi i gladi malog
Johannesa po leđima i govori dobro je tako, smiri se sada, ne moraš biti tako glasan, sve će biti dobro,
govori Marta i dalje govori dubokim i polaganim dahom, njeno disanje dolazi iz mirnog mjesta izvan ovog svijeta, misli Olai i stoji uz krevet na kojem leži Marta, a mali Johannes vrišti i vrišti i mali Johannes
čuje kako njegov glas odlazi u svijet i vrištanje ispunjava svijet u kojem se nalazi i ništa više nije toplo i crno i crvenkasto i vlažno i cijelo, sve su samo njegovi pokreti, on je taj koji ispunjava ono što postoji i on i njegov glas su odvojeni, ali istovremeno nisu i postoji još nešto, nešto što je dio njega, ali nije on jer glas sve siječe i dolazi k njemu i biva glasniji i glasniji i
Sve će biti dobro, kaže Olai
vani su drugi glasovi druga krila druga svjetla i sliče si i razlikuju se i on je dio svega
Š-š-š, kaže Marta
i onda smireni smireni zvukovi tako da tako da ah tako eh tako tako
oh ah i osjetiti sebe tako da i smireno tako da i toplo i tako glasove tako smireno toplo i taj strah krivnja krivnja, odvojeni, odvojeni su i glasovi tamo vani, tamo vani, svi glasovi i sve je mirno tiho komešanje da tako je da tako je i mali Johannes vrišti i vrišti i ništa se više ne drži skupa i sve je samo odvojeno jedno od drugog i sve je mirno tiho komešanje
Ti mali Johannese, sve će biti dobro, kaže Olai
Zvat će se Johannes, da, kaže stara primalja Anna
i ništa više nije mirno sve je prodorna buka koja otvara i zatvara i tako to mora biti i spori i brzi pokreti jedan protiv drugog jedan s drugim i ništa više nije jasno kako su sve samo pokreti nema boja nema više ni ravnomjernih otkucaja ništa se više ne pokreće mirno i mirno odavde sve strši i ništa se ne može odvojiti i mali Johannes ispusti svoj vrisak i glas se stiša i on je u tome i on je odvojen od toga i sasvim je sam nema boja nema zvukova nema svjetla i ne bole ga ruke noge želudac boli ga svjetlo u pokretima u disanju sve ulazi i izlazi i tako, da, mora tako mora mora i mekano bijelo tvrdo u ustima se osjeća
Š-š-š, kaže Marta
Zvat će se Johannes po mom ocu, da, kaže Olai
Da, zvat će se Johannes, kaže Marta
i Marta otvara oči i kao da ih gleda, i Olaija i staru primalju Annu
Da, to je dobro ime, kaže stara primalja Anna
Imat će dobar život s tim imenom, kaže ona
To i ja mislim, kaže Olai
I Johannes će biti ribar, baš kao i njegov otac, kaže Olai
To je dobro, kaže stara primalja Anna
Imaš zdravog sina, i sve je dobro prošlo, kaže stara primalja Anna
I bit će ribar, da, kaže Olai
Tako to ide, kaže stara primalja Anna
Da, vidi kako mu je sada dobro, malom dječačiću, kaže Olai
Da, sada ima mjesto u ovome životu, kaže primalja Anna, i kaže kako je vrijeme da razmišlja o povratku kući, ima još žena s trbuhom do zuba u našem kraju, kaže ona, trebala bi biti kod kuće i čekati da je pozovu, to je najsigurnije, kaže ona, možda bi oni trebali početi razmišljati o putu kući? imamo dobar dio za odveslati kući, kaže stara primalja Anna i Olai kimne i kaže najbolje da onda krenemo i primalja Ana kaže da je Marti i malome dobro i ako nešto slučajno neće biti kako treba, neka samo pošalje po nju, kaže primalja Anna, ali sada je sve dobro, to može reći i zna o čemu govori, kaže stara primalja Anna i Olai gleda prema Marti, koja leži zatvorenih očiju s malim Johannesom na grudima
Idem onda odveslati kući s primaljom Annom, kaže Olai
i Marta leži kao da ne čuje što on govori, samo mirno leži, gotovo kao da spava, s malim Johannesom na grudima
Da, Marta, kaže Olai
Umorna je, iscrpljena je, kaže stara primalja
Anna
Da, idite, kaže Marta
i Olai vidi da Marta ne otvara oči
Da, moraš se sada odmarati, kaže stara primalja
Anna
Knjiga je prevedena i tiskana uz novčanu potporu NORLA.