M. L. Rijneveld: Moja miljenica by Naklada Ljevak

Marieke Lucas Rijneveld Moja miljenica Moja miljenica KB.indd 1 07.07.2022. 18:07

Biblioteka Cicero Naslov MijnMariekeizvornikaLucasRijneveldlievegunsteling Mijn lieve gunsteling © 2020 by Marieke Lucas Rijneveld Originally published by Uitgeverij Atlas Contact, Amsterdam © za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak, 2022. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija RH. Nakladnik zahvaljuje na financijskoj potpori nizozemskoj Zakladi za književnost (Nederlands Letterenfonds). Moja miljenica KB.indd 2 07.07.2022. 18:07

Zagreb, srpanj 2022. Marieke Lucas Rijneveld Moja miljenica S nizozemskoga prevela Svetlana Grubić Samaržija Moja miljenica KB.indd 3 07.07.2022. 18:07

Moja miljenica KB.indd 4 07.07.2022. 18:07

Ova je knjiga fikcija. Sva imena, osobe, mjesta i događaji plod su mašte autora ili je njihova primjena fiktivna. Svaka sličnost sa stvarnim osobama, živima ili mrtvima, s događajima ili okolnostima, potpuno je slučajna.

Moja miljenica KB.indd 5 07.07.2022. 18:07

Moja miljenica KB.indd 6 07.07.2022. 18:07

TEBI Pronikni me, upoznaj me i iskušaj me.1 PSALAM 139 1 Prema prijevodu nizozemskoga pjesnika Antona Kortwega. Moja miljenica KB.indd 7 07.07.2022. 18:07

Moja miljenica KB.indd 8 07.07.2022. 18:07

Moja miljenica KB.indd 9 07.07.2022. 18:07

9 LJETO1.2005.

M iljenice moja, bolje da ti to odmah kažem: onog sam te rogobornog vrućeg ljeta nožem za papke trebao odstraniti poput čira iz rožine, trebao sam među papcima napraviti mjesta kako bi izašli gnoj i prljavština i time sprije čiti infekciju, možda sam brusilicom trebao skinuti jedan sloj i poslije sve malo zagladiti, očistiti i obrisati piljevinom. Kako sam samo, za ime Boga, mogao zaboraviti upozorenja koja sam slušao na studiju veterine u vezi s obrezivanjem papaka i bolestima krunskog ruba, u vezi s laminitisom i Mortellaro vom bolesti, koja se još zove smrdljivo stopalo, kako su nam do iznemoglosti tuvili u glavu da moramo paziti da ne zare žemo živac, nikad ne smijete ozlijediti živac, neprestano su go vorili, ali, ah, moja slabosti, moja nemoći! Tog nesmiljenog ljeta ležala si poput teleta u položaju na zadak u rađaonici moje zatrovane požude, bio sam u službi ludila i nisam znao kako da te ne želim, tebe, nebesku izabranicu, i što sam češće čučao među tijelima krava blaarkopica koja su zračila topli nom, osjećajući tvoju neodoljivu prisutnost malo dalje u tra vi koja je netom bila pokošena i okružena ognjicom, gdje si pod stablom kruške nagnuta nad vratom svoje snježnobije le gitare satima vježbala pjesmu The Cranberriesa, to sam

10 se gorljivije nadao dislokaciji sirišta ili odstranjenju tumora kako bih duže mogao ostati u tvojoj blizini i slušati kako ne prestano počinješ iznova nakon što si udarila u krivu žicu, ili kako onim svojim bisernim, anđeoskim glasom pjevaš neki visoki ton, i onda bi na trenutak utihnula, a ja sam zamišljao kako rumenih obraza otpuhuješ s lica uvojak koji stalno po novno pada i, ah, tako si lijepo puhala, kao dijete u ocvali maslačak, pjevala si o tenkovima, bombama, puškama, o ratu, i uza sve što sam radio, mislio sam na tebe, da, mislio sam na tebe dok sam navlačio prozirnu narančastu rukavicu sa zaštitom ramena, premazivao je VetGelom – veterinarskim mazivom – i klizio u vaginu dvonamjenske krave ili kad bih rukom obujmio noge klizavog teleta koje se još nalazi u ovojnici i povlačio ga u ritmu trudova, a drugom rukom smirivao kravu trljajući joj vlažni bok, dok sam joj tiho go vorio, katkad ubacujući po nekoliko Beckettovih rečenica koje ovdje neću ponoviti jer ih ne razumije nitko osim tebe i blaarkopica, i svaki put sam sve jače žudio za tim da trčka raš oko mene dok na sebe navlačim zelenu veterinarsku kutu, zakapčam dugmeta i bacam se na posao, nadao sam se da ćeš mi se nasmiješiti kao što si se dražesno smješkala žilavim najamnim radnicima koji su se u podnevnoj stanci okupili oko kuhinjskog stola, skrivajući se iza naslaganih sendviča s debelim slojem maslaca i kuhanom kobasicom, ali nisu ti se usudili prići, ti si bila vrsta životinje o kojoj nisu ništa učili, nisi imala četiri želuca, nego samo jedan, koji je bio nezasitan, a ja sam te poznavao odmalena, znao sam te u dušu, iako si bila premlada da bih žudio za tobom, a ujed no i previše zanesena i nestrpljiva za još tetošenja na očinski Moja miljenica KB.indd 10 07.07.2022. 18:07

11 način, i po tvojem sam držanju shvatio da se želiš osloboditi roditeljske stege, farme na kojoj si odrasla i koja je nosila ime De Hulst, prema W. G. van de Hulstu, jedinom piscu kojeg je tvoj tata znao i čiji je cijeli opus pročitao, a za do brih dana ga je i tebi čitao, pa si ti sanjala da si slatko pecivo koje su svi poželjeli i htjeli odgristi komadić, da moraš svoje slatko tijelo neprestano braniti od kralja, od sladokusaca, od mravi, a ja sam možda trebao ozbiljno shvatiti taj san, jasno mi je dok sad ovo pišem, iako nikad nisam to namjeravao napisati, nego sam više obraćao pozornost na tvoje držanje nego na san, na to kako si se htjela riješiti ne samo farme nego i staja, azbest se nalazio u krovovima koje tvoj otac nije htio obnoviti, jer Bog odlučuje tko će oboljeti od raka, a tko neće, to ne ovisi o nekoliko starih valovitih ploča, a htjela si se osloboditi i Njega, htjela si pobjeći Bogu, istovre meno se bojeći Njegova bijesa, Njegova posljednjeg suda, te si katkad u krevetu šaputala iz Hvalospjeva sto osamna est: O, izbavi me od moje teške boli. Ali više od svega htjela si se osloboditi svojega tate, koji je bio nježan, ali i veoma strog, hirovit i mušičav, htjela si se udaljiti od njega, ali si ga istovremeno htjela i dalje njegovati, baš kao i Bullebaka, jo gunastog bika kojega si mogla milovati jedino nakon što se bio najeo ili skočio na kravu; katkad ste ga iznajmljivali dru gim seljacima i dobivali novac za oplodnju, koji ste stavljali u staklenku od džema na kaminu u kuhinji, i s kojim ste putovali na odmor, da, Bullebak vam je zaradio novac za odmor u Zeelandu i svaki put kad bi vam tata ondje nešto kupio, od namaza za sendvič do stripa s Paškom Patkom, rekao bi: Zahvalite Bullebaku. A tvoju sam želju za oslobođe Moja miljenica KB.indd 11 07.07.2022. 18:07

njem prvenstveno prepoznao po prizvuku nezadovoljstva i prkosa u tvojem glasu kad ti je tata htio zatvoriti patentni zatvarač na kombinezonu, i to ne da te zaštiti od hladne ju tarnje magle, nego da te na brzinu još jedanput dotakne, svoje dijete, koje je sve više izmicalo njegovim hrapavim, naboranim i žuljevitim rukama, a ja bih onda brzo pogledao svoje ruke, dovoljno velike i snažne da čvrsto obujme tvoje; već sam prije držao dječje ruke, iako je to bilo drukčije, one su mene čvrsto držale, a sad sam ja htio držati tebe, ispre plesti prste s tvojima, dok si na srednjem prstu nosila plas tični prsten s bubamarom, koji si dobila od ortodonta kad si doznala da trebaš nositi vanjski aparatić za zube i kad si, teš ko pogođena tom strašnom viješću, smjela izabrati dar iz kutije za utjehu, pa si se odlučila za prsten koji ti je bio malo prevelik; palcem bih satima kružio po tvojem dlanu, kao bolesni preživač koji se vrti ukrug. A pod pauzom za kavu jed nim sam uhom slušao priče tvojega tate, koji je bio spoj mladog Micka Jaggera i Rutgera Hauera, kad je strastveno go vorio o svojoj stoci, o suši na oranicama i u kanalima, o tome kako će berba biti slaba ako štitarke budu previše mlo have za držanje u vazi na stolu, samo sam kimao, na ovoj farmi nigdje se nije mogla vidjeti vaza, a onaj tko u kuću ne donosi biljke ili cvijeće, češće pomišlja na slabu žetvu čak i kad je sezona plodna, i opet sam kimao dok je pričao kako krave vole jednoličnu hranu, kako robuju navikama baš kao i on i kako im katkad pušta klasičnu glazbu, Chopina ili Vi valdija, pa je onda mlijeko navečer gušće; u pravom sam se trenutku nasmiješio, ali više od svega sam htio doznati sve o tebi, htio sam razgovarati o tebi kao što smo razgovarali o

Moja miljenica KB.indd 12 07.07.2022. 18:07

13 govedima, o njihovu estrusu i hirovitosti, pa sam gledao prema travnjaku gdje si s bratom skakala na trampolinu, gdje ste se igrali tko će prvi dodirnuti nebo, tko će prvi poškaklja ti Isusa, ti si ga htjela škakljati do besvijesti, a poslije ćeš pri čati kako su Rimljani prije mučili škakljanjem, osuđenika su privezali i pustili kozu da ga liže po tabanima, i dok si skaka la na trampolinu, sve više i više, svijetla ti je kosa poput kla sja svjetlucala i plesala oko nježnog lica, a ja sam vidio kako si se brzo zasitila igre i preko sjajnih glavica salate u povrt njaku i poriluka zurila u daljinu, gladna života koji te čekao iza The Villagea, htjela si otići odavde, kao što je većina dje vojčica i dječaka tvoje dobi kad tad htjela otići od kuće, neki su postali vojnici i otišli u vojsku, a onda su se poslije vratili s nostalgijom za maskirnom bojom The Villagea, no ti si bila sigurna u to da te neće mučiti nostalgija, sve što si po sjedovala nalazilo ti se u glavi, a ja tada još nisam mogao znati da ti nedostaje dom, iako si farmu De Hulst voljela do najmanje sitnice, a čak i zbog same pomisli da ćeš otići odavde, da ćeš se odvesti biciklom preko Prikkebeensedij ka, vijugavo zaobilazeći rasute oblutke i da ćeš ostaviti tatu na cjedilu, čak i zbog same pomisli okrenula bi se uzdah nuvši i nastavila se igrati na trampolinu, da, bila si loša u ra stancima, so bad, kasnije ćeš reći, a ja sam to prilično brzo shvatio kad sam vidio kako si u subotu ujutro stajala i tužno gledala kako mlade bikove odvode na klanje, cijelo si ih vri jeme mazila i češala iza ušiju šapćući im nerazumljive riječi, tek sam tada vidio kako se teško nosiš s gubitkom, a ja sam ga više od svega htio iskorijeniti lijekovima protiv upale, ili još bolje, htio sam ispuniti prazninu, iako nikad nismo ništa Moja miljenica KB.indd 13 07.07.2022. 18:07

rekli jedno drugome, premda si ti onih godina kad sam do lazio na farmu više puta gledala kako osjemenjujem ili pre gledavam neku kravu, pa bi donijela kantu tople vode i ko mad zelenog sapuna na tanjuriću kako bih oprao ruke zapr ljane krvlju i izmetom, i dodala mi staru kariranu kuhinjsku krpu, ali ni jedna riječ nije prelazila preko tvojih lijepo obli kovanih usana, koje sam ja najradije htio opipati, kao što sam to činio u životinja koje su imale bolest plavog jezika; ti nisi bolovala od bolesti plavog jezika, bila si zdrava kao dren i zaista čarobna, a ja sam već tada znao da ću biti prvi muš karac u tvojem životu koji će te vidjeti onako kako si željela da te se vidi, kao odraslu četrnaestogodišnjakinju, sve četr naestogodišnjakinje žude za tim da ih drže starijima, ali ti nisi to samo htjela, ti si se tako i ponašala, a ja sam ipak vidio da se iza tih gracioznih i gotovo savršeno uvježbanih pokre ta krije dijete i tada sam te volio najviše, toliko silno da mi se katkad iznenada zavrtjelo u glavi kao da sam predugo udisao penicilinska isparavanja, to djetinje najviše je dolazi lo do izražaja kad si lepršala po dvorištu i razgovarala sama sa sobom, kad si poput male djevojčice vrištala jer je tata tebe i brata prskao vodom iz crijeva ili kad si smijuljeći se prolazila s prijateljicama, preplanulih nogu u prevelikim vi sokim čizmama, ponašale ste se kao da je cijeli svijet vaš, kao što ose uživaju u sočnim, raspuknutim kruškama ispod stabla, vi ste bile te ose, bile ste jake i neuništive, ali vidio sam i kako se koprcaš u zoni sumraka između djevojčice i žene, kako strahuješ da ćeš postati netko tko možda nikad neće zasjati u prvim redovima, kako se mučiš s gubitkom koji ti je poput vela od magle prekrivao uska ramena; pro

Moja miljenica KB.indd 14 07.07.2022. 18:07

matrao sam te kako se sasvim sama provlačiš između visoke trave i uljane repice uz nasip iza imanja, nakon što su mladi bikovi otišli, a njihove su nastambe ostale tihe i napuštene, pa ćeš ih ti poslije u vodootpornom odijelu milimetar po milimetar očistiti visokotlačnim crijevom, vjerujući da time iz glave brišeš postojanje tih mladih bikova i tada sam bio siguran u to da ondje na nasipu plačeš, jednostavno sam to znao, a tek sam te početkom ljetnih praznika počeo pomno promatrati, kad si – da budem precizan – imala četrnaest go dina, dva mjeseca i sedamnaest dana i kad si ležala na leđi ma u sijenu, držeći nad glavom knjigu Roalda Dahla Danny, prvak svijeta, a ja sam dugo i pažljivo pod slavinom kod staje ispirao vile, znajući da se nakratko osjećaš sigurnom, da se zamišljaš u svijetu u kojem si shvaćena, u svijetu u kojem želiš ostati zauvijek; čuo sam kako se s vremena na vrijeme smiješ, ležala si ondje tako dugo da se sijeno uleglo, i tvoj se otisak vidio još dugo nakon što si otišla, a ja sam položio ruku na suhe vlati trave koje su bile još malo tople, poželio sam da te uvijek mogu tako opipati, zaista, ali sve se promijenilo kad si jednom, točnije rečeno sedmog srpnja, poče la razgovarati sa mnom, bilo je to istoga dana kad sam prvi put olovkom načinio crtu na brojilu kako bih mogao pratiti koliko još noći treba proći dok vas opet ne posjetim radi pregleda krava i onog ljetnog dana kad je vjetar uglavnom puhao s jugoistoka, a ja sam bezbrižno pjevušio jednu pje smu koja je svirala na radiju u staji za muzne krave, nikad nisam tako pjevušio, ali tada me preplavila neka lakoća, bi strina, toga sam dana mogao duže ostati kod vas jer je toli ko toga lijepo pošlo po zlu, bilo je mnogo šepavih krava,

Moja miljenica KB.indd 15 07.07.2022. 18:07

krava s lišajevima ili nedostatkom kalcija, i nisam te čuo kako ulaziš, nego sam odjednom čuo kako iznebuha kažeš da ti to nije omiljena pjesma, pa si se naslonila na hladnjak za mlijeko, omiljene se pjesme, naime, ne čuju često na ra diju, rekla si, moraš ih sam potražiti u prodavaonici CD ova ili ploča u gradu, na drugoj obali Woedeplasa, no pjesma ti je ipak bila lijepa jer je tako dramatična i jer pjevačica u spo tu s razmazanom maskarom pjeva u crnom taksiju Austin na postaji Warwick Avenue, a ti si dobro znala da se ona u tom trenutku ne osjeća onako kako je govorio tekst pjesme, da su suze lažne jer bi se inače osjetile u njezinu glasu, ali pjesma je imala ono nešto zbog čega si se osjećala manje usamljeno, iako nisi još nikad sjedila u taksiju, i onda si, la gano se zarumenjevši, još rekla da se katkad pretvaraš da sviraš i pjevaš tu pjesmu pred punom dvoranom, s najvažni jim ljudima koje poznaješ u prvom redu, njima bi to bilo odlično, veličanstveno, dapače, koristila bi umjetne suze kako bi postigla isti dojam, ne možeš plakati po potrebi, ali možeš kad misliš na mrtve, no ne bi mogla pjevati i istovre meno misliti na mrtve, ne, to nije moguće, samo možeš vo ziti bicikl i misliti na mrtve, onda bi bez imalo muke pedali rala do mrtvih dok ti suze cure iz očiju, a poslije toga si se bezbrižno okrenula kao da ti to što si razgovarala sa mnom nije ništa značilo, kao da bih trebao sumnjati u to jesi li doi sta nešto rekla ili sam možda samo sanjao, a rukom si klizila po hladnjaku za mlijeko kao da su to leđa blaarkopice; da sam barem nešto odgovorio, da sam barem tog popodneva bio toliko hrabar da nešto kažem, ali ja sam zanijemio kao pjevačica na radiju i nasmiješio se tvojim leđima; još sam

Moja miljenica KB.indd 16 07.07.2022. 18:07

Moja miljenica KB.indd 17 07.07.2022. 18:07

samo čuo kako meteorolog Gerrit Hiemstra govori da će ovo biti burno ljeto, osobito na sjeveru zemlje, a riječ burno tek će poslije dobiti smisao kad se budem zapitao je li se tog vrućeg ljeta pojavila pukotina u mojem životu, je li se ovdje među kantama sa žućkastim kolostrumom probudila moja sumanuta žudnja, moja požuda za tobom ili se to dogodilo već prije, pa pukotina potječe iz mojih sjećanja iz djetinjstva po kojima ću u jadnom raspoloženju morati prebirati pod pritiskom sudaca; u svakom slučaju, kod kuće sam – prije nego što sam se presvukao – odmah na internetu potražio tekst pjesme koju sam čuo na radiju i neutaživo čitao retke „Warwick Avenuea”, prebacio sam tekst u Word i podcrtao rečenice koje su odgovarale onome što sam osjećao prema tebi, a poslije toga sam slušao glazbu uz koju sam odrastao i također podcrtavao rečenice, bile su to pjesme Patti Smith, Rolling Stonesa, Franka Zappe, Loua Reeda, da, osobito Loua Reeda, nakon što sam pročitao da su njegovu pjesmu „Walk on the Wild Side” neko vrijeme bojkotirali, a kasnije ću imati osjećaj da je tako i s nama; nisam mogao slušati te pjesme, a da ne mislim na tebe, na to kako bi ih ti analizirala dok se podižeš na vrhove prstiju i ponovno se spuštaš, pa sam ti nakon mjesec dana, kad sam svratio k vama zbog ju nice sa zadebljanom sisom, što je ukazivalo na ljetni masti tis, i vidio te kako ponovno s knjigom ležiš na sijenu, ovaj put je to bio prvi svezak romana o Harryju Potteru, Harry Potter i kamen mudraca, koji si u šestom razredu slovo po slo vo pretipkala u Windowsu 95, nakon što si knjigu posudila u knjižnici pa ti se toliko svidjela da ti ju je bilo žao vratiti, ali nisi htjela platiti strašno visoku zakasninu, dakle tada

18 sam ti dao omotnicu za izražavanje sućuti s tekstovima pje sama, u kući nisam imao ništa drugo, krem omotnice bile su namijenjene ljudima koji su izgubili svojeg ljubimca, na kon što sam ga ja uspavao, i najčešće bih tada priložio pje smu „Joy in Death” Emily Dickinson, i nisam ti ništa rekao o podcrtanim rečenicama, to će doći kasnije, pomislio sam, kad ozaren i ponosan budem sjedio u prvom redu i pljeskao i zviždao i ipak povikao nešto od Becketta, stavit ću ruku na usta i viknuti: When you’re in the shit up to your neck, there’s nothing left to do but sing. A onda ću pomisliti: to je ona, moja vatrena bjegunka, moja mala ljubimica. Moja miljenica KB.indd 18 07.07.2022. 18:07

19 2. K urt Cobain bio je mrtav. Već jedanaest godina, ali ti si to otkrila tek prije sat vremena, nakon što si prvi put čula „Smells Like Teen Spirit”, pa si stalno puštala tu pjesmu na svojem discmanu, odlučno tvrdeći da glazbenik nije umro od predoziranja drogom ili od metka, nego od predoziranja uspjehom, da to čovjeka može navesti na pomisao da može letjeti, dok ne primijeti da uopće nema krila i onda se naglo surva kao likovi iz crtanih filmova Looney Tunes: čim shvate da su u zraku, padaju u ponor. Potom si rekla da ćeš se ti, ako ikad postaneš slavna, doista slavna, uvijek sjećati toga odakle si došla, nećeš zaboraviti miris silirane trave, amonijaka, krav ljeg izmeta i svojih prijateljica, sigurno nećeš, no već si tada znala da ćeš izgubiti nešto bitno, da će te uspjeh promijeniti, ali da će ujedno nešto i sačuvati ili možda i pogoršati, naime onu beskonačnu prazninu koja se već nastanila u tebi, iako sam ja previdio te simptome, ja, koji sam točno znao kad je neka životinja bolesna ili kad luči previše hormona stresa, ja to nisam vidio jer sam htio vjerovati u tvoju otpornost koja će ti na kraju toliko trebati, nisam obratio pozornost kao ni prije četiri godine kad se među stokom pojavila epidemija sli navke i šapa, a ja sam jednom seljaku rekao da je to samo viroza i da će brzo proći, pobogu, nisam htio da se usmrti sva Moja miljenica KB.indd 19 07.07.2022. 18:07

20 stoka jer sam već vidio kako su neke krave, ovce i svinje još žive završile u prikolicama za odvoz uginule stoke, kako su papcima udarale o pregrade, a istog tjedna navratio sam k jednom stočaru kod kojeg je izbio pleuritis, i kad sam u stanci za ručak ušao u kuću kako bih iz torbe izvadio kruh s masla cem od kikirikija, iako sam znao da ga neću moći pojesti, te ništa ne sluteći izašao na hodnik, ugledao sam ga kako visi na stubišnoj ogradi; prvo sam vidio potplate njegovih visokih či zama s ugaženom balegom i slamom, zatim njegov kombi nezon i tek tada sam postao svjestan njegova beživotnog tije la, pa sam zatvorio oči ne bih li se spasio; nadao sam se da ću i njega uspjeti spasiti, da ću se vratiti u trenutak kad sam svo jim crnim kombijem marke Fiat skrenuo u dvorište i da ću ga uvjeriti kao što je kraljica Beatrix znala uvjeravati svoj narod prečesto koristeći riječ mi i to je djelovalo, kao što je kod tebe djelovalo, ali tada još nisam znao kako je to kad izgubiš ono najmilije što imaš, nisam znao da riječi katkad protiv gubitka ne mogu učiniti ništa, no svejedno sam ga htio pokušati ski nuti s užeta, mogao sam ga bar pritisnuti na prsa kao što sam to radio s bolesnom teladi koja je imala nadam buraga, kako bih im mogao gledati u oči i vidjeti kako im se bolest razvija, da, držao bih ga poput nadutog teleta i možda mu nešto ša pnuo na uho, nešto od Leonarda Cohena – mislim da bi se tebi to svidjelo: First of all nothing will happen and a little later nothing will happen again. To sam sad smislio, iako dobro znam da stočar vjerojatno ne bi razumio te riječi ili ih ne bi htio razumjeti jer kad netko preduboko zaglavi u vlastitoj jami s gnojnicom, onda samo osjeti smrad i do grla je u gov nima, ne, ne bih ništa rekao, samo bih ga držao dok iz njega Moja miljenica KB.indd 20 07.07.2022. 18:07

nemoć ne iscuri poput krvi iz krava, pa bismo sjeli na rub te retnog prostora mojega kombija, što sam često činio s ljudi ma kako bih s njima razgovarao o bolesti koju sam utvrdio, zapalio bih cigaretu i pružio mu je, a njegove bi mi suhe usne dotaknule prste i osjetio bih kako snažno udiše dim cigarete koja bi se suzila, a onda ponovno napuhala, kao da želi pluća ispuniti nadom, nečim drugim, samo ne mirisom smrti koji se širio pri ubijanju zaražene stoke, i možda bih zatvorio vra ta teretnog prostora i sjedio s njim unutra u mraku, tako da ne čujemo nikakve zvukove, glasanje životinja koje padaju na rešetkasti pod, i sjedili bismo na mjestu na koje ću tek mnogo kasnije staviti madrac, napunjen memorijskom i hladnom pjenom, onda kad sam bio tako malaksao i opsjed nut tobom, miljenice moja, te bismo čekali dok ne čujemo kako utovarivači izlaze iz dvorišta i dok ne zavlada takva tiši na da bismo se obojica zapitali je li se to doista dogodilo, ni smo li si možda samo umislili tu strahotu, kao što sam katkad nakon gledanja nekog ratnog filma zamišljao da sam u bitci i da se na svakom uglu ulice nalazi jedan vojnik koji me može ustrijeliti, tada bih u mislima čuo bum-bum, ali on je visio on dje i najgore je bilo to što su ga na kraju s ograde odvezali ljudi iz službe za zbrinjavanje crkotina, što su istim onim rukama kojima su ubijali životinje dirali tog stočara, a ja tu nisam mogao ništa, samo sam omamljeno stajao na hodniku, s omekšalim kruhom u ruci i ne znam kako, ali pojeo sam sva tri sendviča, zajedno s koricom koju sam rijetko jeo; ostavljao sam je u kutiji na čijem se poklopcu nalazila izblijedjela naljepnica s dvjema svinjima koje se pare, ispod kojih su staja le riječi Makin’ Bacon, a onda bih ih kod kuće bacio, bila je to

Moja miljenica KB.indd 21 07.07.2022. 18:07

Upravo u tom si se trenutku stresla, a ja nisam znao je li to zbog teksta pjesme, zbog toga što je glazbenik kojeg si tek ot krila iznenadno otišao iz tvojega mladog života ili zbog sivog sumraka koji se došuljao iz staja i polako nas obavio, kao da nas je opkolila skupina grobara iz The Villagea, koja je i u slo bodno vrijeme bila u crnom, nisu nikad mogli uzeti slobodne dane od smrti zato što ni smrt nikad nije uzimala slobodne

djetinjasta pobuna, navika koje se nisam mogao riješiti, i gle dao sam kako stočara prekrivaju crnom folijom koja se inače koristila za pokrivanje kukuruzne silaže, uz ruke su mu stavi li dvije vreće s pijeskom kako foliju ne bi odnio vjetar koji je puhao kroz otvorena vrtna vrata, kao da su htjeli biti sigurni u to da je mrtav i da ne dospije živ u prikolicu sa strvinama poput nekih životinja, a nakon toga dana nisam mogao po gledati maslac od kikirikija, a da pred sobom ne vidim ta mnoplavo stočarovo lice, izbečene oči, a i u tvom slučaju ni sam obratio pozornost, premda sam taj put samo htio sebe spasiti, htio sam i dalje biti zaslijepljen tobom, a ujedno sam se i gnušao toga, ali, ah, slabosti mojega tijela, ti si bila vatra mojih slabina, kako sam te mogao ugasiti, a da sam sebe ne ugušim? Pustio sam te da bez prestanka pričaš o tome kako si u Cobainovoj pjesmi vidjela očajnički krik, kako si na interne tu pročitala njegovo oproštajno pismo i kako je ono bilo go tovo prelijepo i prejasno za nekoga tko više nije htio živjeti, kako je prekrižio rečenice i pritom zaboravio da se i želja za smrću može prekrižiti, kako je Teen Spirit marka dezodoran sa u SAD u i kako nekomu tko je rastrojen često baš i nije sta lo do toga kako miriše ili mu je pak previše stalo, i kako je sve bilo sadržano u toj jednoj rečenici: I’m worse at what I do best.

Moja miljenica KB.indd 22 07.07.2022. 18:07

23 dane od njih, i ja sam katkad zvao grobare kad je netko svojeg ljubimca baš htio pokopati pod stablom jabuke, a ne ostaviti uz cestu da ih pokupi služba za odvoz crkotina, pa su onda kopali tako duboko da su do gležnja stajali u podzemnoj vodi, a ja sam drhtao na rubu ponora, da, drhtao sam i nisam mo gao prestati misliti na vlastito postojanje, na smrtnost; upra vo sam stigao do biblijske dobi sedam puta sedam i znao sam da broj četrdeset devet simbolizira potpunost, oslobođenje, a osim toga, apostoli su morali čekati četrdeset devet dana da se na njih spusti Duh Božji; to je bio i zloslutni broj, kao što piše u Psalmu četrdeset devet: Takav je put onih koji se ludo uz daju, to je konac onih koji uživaju u sreći: Poput stada ovaca redaju se u podzemlju, smrt im je pastir. Ali ja nisam htio čuti sebe, htio sam čuti samo tebe, moja nebeska izabranice, i nisam znao u koju pustinju ću na kraju zaći, ali pokraj tebe sam bio pun ži vota, pokraj tebe sam postojao i bilo je manje strašno, odjed nom sam mogao sa smiješkom na usnama stajati na rubu jed ne takve iskopane jame dok sam svisoka gledao oćelavjele glave grobara, jer koliko sam samo bio mlad i neobuzdan, poput stabla jabuke koje svake godine iznova procvjeta i na kon što je pod njim pokopana smrt, ja sam se nastavio grana ti zbog tebe, rastao sam! I rekla si da ti se sviđa ime Kurt, da zvuči kao kakvo strano jelo koje uzimaš u malim zalogajima da duže traje, da duže možeš uživati u njemu, da si htjela imati dečka s tim imenom, ali onda si se odjednom ražalostila kao da si nešto shvatila, nešto dublje od spoznaje da nema mnogo dječaka po imenu Kurt, no zatim si se ponovno pri brala i, naslonivši se na vrata staje, kazala kako ti se već mno go puta dogodilo da otkriješ nekog umjetnika pa se onda is Moja miljenica KB.indd 23 07.07.2022. 18:07

24 postavi da je on mrtav: Jones, Hendrix, Joplin, Morrison, Pfaff, Johnson, Harvey. Da su oni možda tako dobro i nenad mašno zvučali u tvojoj glavi baš zato što su mrtvi, kao da su vidjeli da smrt dolazi, pa su u svoje pjesme uložili svu preo stalu snagu, posljednji dah, i nitko ne može nadmašiti mrtve, znala si o čemu govoriš, oboje smo znali o čemu govoriš, ali nismo to imenovali, kao što nismo imenovali ni sumrak te večeri, sumrak koji nas više nije obavijao, nego se uvukao u nas i učinio da govoriš sve sporije, o klubu „Dvadeset se dam”, o glazbenicima koji su umrli s dvadeset sedam godina i koji su te neizmjerno zanimali; čitala si kako se Jones utopio u bazenu u Hartfieldu, kako se Hendrix ugušio u vlastitoj bljuvotini nakon što je popio previše tableta za spavanje i vina, kako je Morrison umro od zastoja srca, Joplin i Pfaff od predoziranja heroinom, Johnson nakon što je u Greenwoodu popio otrovani viski, a najgora smrt, po tvojem mišljenju, bila je Harveyjeva, koji je tijekom nastupa s grupom Stone the Crows smrtno stradao od strujnog udara kad je dotaknuo mikrofon koji nije bio uzemljen, a tako je zapravo bilo u svih tih glazbenika: više nisu bili povezani sa zemljom. Skončali su zbog žudnje za slavom, zbog želje za priznanjem, a ti si rekla da je priznanje uspavanka djeteta, bez nje bi ono vječno luta lo u potrazi za pravim, potvrdnim pogledom, a ja sam sad vi dio sivi sumrak i iza tvojih očiju, vidio sam da tu i tamo brzo preko ramena bacaš pogled na kuću, na osvijetljenu dnevnu sobu, moraš ići, rekla si, zbog mraka i domaće zadaće, slegnu la si ramenima i rekla onda bok, a ja nisam mogao ni reći da bih se zbog tebe volio zvati Kurt, molim te, zovi me Kurt. Moja miljenica KB.indd 24 07.07.2022. 18:07

25 3. K urte, rekla si jednog dana kad je bilo vruće kao u nutrini šupljorošca: Moram ti nešto reći: bila sam u New Yorku onog rujanskog dana. Isprva nisam bio siguran u to jesi li mi stvarno rekla „Kurte” ili sam si to umislio, ali pretpostavimo da si me uistinu tako nazvala, izravno i ozbiljno; stajao sam pokraj boksova za telad i tako snažno stiskao zarezanu vre ćicu s mlijekom u prahu da mi je pobjegao jedan oblak, pa sam začuđeno pomislio da ni u jednom romantičnom filmu usred ljeta ne pada snijeg jer bi se u tom slučaju gledatelj osjećao prevarenim, zatražio bi povrat novca u videoteci, gledatelja zanima samo realistična ljubavna priča tako da može misliti da će se i njemu ona dogoditi, a ja sam već tada znao da smo mi posebni, jedinstveni, iako mi je riječ jedin stven bila jednako ružna kao i utovljen i uzgojen bik, no tada mi još nije bilo jasno da mi je bio važan samo prirast, hranio sam se tako što sam veličao svaki trenutak proveden s to bom, a svoju sam nesmotrenu strast pretvarao u ugojeno tele koje je bilo sve gladnije, gotovo neobuzdano, i istovre meno me zbunilo to što si me nazvala Kurt, hoću reći: iako sam u tom trenutku bio živ u tvojim mislima, nakon nekog vremena samo ću se pretvoriti u pjesmu koja će ti se stalno Moja miljenica KB.indd 25 07.07.2022. 18:07

vrtjeti po mislima, stalno ćeš me htjeti ponavljati uzaludno se nadajući da ćeš otkriti nešto novo, nešto zbog čega ću i dalje blistati i zbog čega neću izgubiti sjaj, ili si pak tražila nešto što će te umiriti i što će te voditi kroz to sumanuto ljeto? Možda sam ti bio poput podcrtane rečenice koju nisi primijetila u riječima pjesama koje sam ti dao, ili čije znače nje u svakom slučaju nisi razumjela, možda sam i ja ostao neprimijećen, ali nisam imao vremena dugo razmišljati o tome jer si me nazvala Kurt i zvučala si zbunjeno, a ja sam stajao s čizmama u snijegu i s glavom na užarenom suncu, između blaženstva i vrućeg razočaranja, a ti si rekla da si bila ondje, da si odletjela onamo nakon što se prvi avion za bio u Twin Towers, da zaista možeš letjeti, ne zbog umišlje ne slave nego zbog neke Božje pogreške ili je možda ipak bila riječ o nekoj tajnoj sposobnosti, pitala si me što bih mi slio o tome da svaku večer stojiš na rubu kreveta i vježbaš za sljedeći let i da postaneš prvi leteći čovjek, da jednog dana kao što je ovaj poletiš drugi put, ovaj put sa silosa za stočnu hranu, da poletiš preko oranica, preko polja sa šećer nom repom i pšenicom, preko bistre vode Maalstrooma, iako – rekla si – moram voditi računa o tome da se nećeš vratiti, posebno je tek ako zauvijek odletiš, inače je riječ samo o smicalici, a one se brzo zaboravljaju, ili ćeš možda – ali to je mala vjerojatnost – postati ptica selica i vratit ćeš se samo po ljetu, pa će te pripisati plodovima zemlje i svi će biti sretni što te vide, da, to ti se svidjelo, da ljudi iz The Villagea pokazuju prema tebi kad poletiš, tvrdeći da te pozna ju, ali da nisu znali da si sve vrijeme skrivala krila, šaputat će da si uvijek bila posebna, ali ovome se nisu nadali, ne, i na

Moja miljenica KB.indd 26 07.07.2022. 18:07

27 stavit će gledati kako letiš preko kalvinističke crkve, kako kružiš oko osnovne škole, kako preko nasipa ideš prema jugu, a sve ispod tebe postat će maleno, maleno poput krumpira, reći ćeš, ili još bolje: poput graška. Što bih ja mi slio tome? I još si malo preuveličala, vidio sam to po tome kako si jezikom proždrljivo prešla preko usana da riječi zvu če sočnije i pričala si kako si tog tragičnog rujanskog dana letjela onuda slušajući vrisku ljudi ispod sebe, sirene, a ured ski papiri koji su letjeli iz nebodera postali su golubice mira, doista, rekla si, postali su golubice mira, i vidjela si kako se neki ljudi bacaju s prozora, čula si tupe udarce njihovih pa lih tijela kao da je riječ o vrećicama s mlijekom u prahu, a onda je došao još jedan avion koji se zabio u drugi neboder Twin Towersa i ti si se katkad pitala je li to bio avion ili si to bila ti, jesi li se ti zabila u tu zgradu, prvo glavom, pa onda trupom i ostatkom tijela, nogama, mislila si da si ti za sve kriva; vidio sam kako ti na oči naviru suze i pomislio, čovje če, pa tada si imala samo deset godina, ali pustio sam te da pričaš kako često maštaš da se na farmu De Hulst srušio avi on, pa si čula kako se zidovi urušavaju, kako staklo puca i vidjela si tatu, da, vidjela si tatu kako leži ispod desnog krila iako su tebe ciljali, rekla si, i možda si se trebala predati, od lučno reći: Ja sam bila uzrok tome, ja sam bila taj avion, ja sam zapalila New York, ja sam rasplakala cijeli svijet i sad ga želim utješiti predajom počinitelja. I to je zvučalo istinito, ali još me više uvjerilo to što si silno vjerovala u svoju priču i što si se iznenađujuće lako prebacila na ljepotu svojih krila, kako su ona nevjerojatno lijepa i snažna, s vodootpornim perjem, dok si stajala na vratima staje i pomicala ruke tako prokleto Moja miljenica KB.indd 27 07.07.2022. 18:07

28 očaravajuće; pri svakom pokretu vidio sam ti mišiće pod kožom i htio sam povikati da nikada ne poletiš, čuješ li me: nikada. Ali umjesto toga mahnito sam miješao prah u kanti s mlakom vodom dok grudice nisu nestale i rekao da, prije nego što naučiš letjeti, moraš naučiti sletjeti; odmah sam shvatio da je to pogrešan odgovor, da sam ti solio pamet, fuj! Da sam te razočarao jer si se nadala nečemu drugomu, možda da ću biti oduševljen tvojim planom o letenju, da ću ti izbiti iz misli tu rujansku katastrofu, i mogao sam se uda riti po glavi tom čeličnom pjenjačom jer su ti krila bezvolj no pala uz tijelo i gotovo sam mogao namirisati prazninu koja ti se stvorila u prsima kao da ih je probušio treći avion, mogao sam je namirisati kao što sam izdaleka po mirisu znao da tele ima proljev jer je pokupilo neki virus, ja sam bio tvoj virus, ali ti to tada još nisi mogla znati, i više od sve ga sam htio zagrliti to tvoje nemoćno tijelo nimfice, jer ti si samo htjela biti primijećena, htjela si da netko pokazuje na tebe, ali ne onako kako su to radili u školi, da ne moraš tako visoko letjeti da te zapaze, da postoji netko tko želi da osta neš ovdje, molim te, ostani ovdje, jer će se oranice bez tebe rastvoriti, jer će Maalstroom bez tebe preplaviti modrozele ne alge ili će presušiti, pa mnoge ptice selice neće preživjeti naporan put prema jugu, survat će se kao mana s neba, ali to nisam smio reći, morao sam se složiti s tvojim tokom mi sli i tvojim strašnim priznanjem, morao sam te zamisliti vi soko na silosu za stočnu hranu, Bože moj, zadrhtao sam pri samoj pomisli na to! I nastavio sam miješati iako u mlijeku već odavno nije bilo grudica, a onda sam rekao to, kvragu, jednostavno sam to rekao: Ja ću ti pomoći da poletiš. Ustao Moja miljenica KB.indd 28 07.07.2022. 18:07

sam kao da smo u filmu i ostao ukočeno stajati s pjenjačom u ruci, mlijeko je kapalo po kamenim pločama, a više od svega htio sam izbaciti grudice iz tvoje glave, no ti si ponov no počela mahati raširenim rukama i na sjeni je izgledalo kao da zaista imaš krila, a onda si odjednom počela trčati po dvorištu, hihoćući se, te si potom povikala: Ja sam vrana, ga vran, ja sam čaplja, ja sam ptica koje se najviše bojiš. A zatim si se srušila na travu i nepomično ležala zureći u plavo nebo i tada si to rekla: Sa mnom nešto ne valja, sa mnom nešto jako ne valja. Da bi nakon samo nekoliko sekundi ustala, a ja sam vidio da ti je iz duše nestala ptica, vidio sam kako pognute glave ulaziš u staju i uzimaš lopatu te njome krivudaš po re šetkastom podu kako bi balega pala kroz otvore; nastavio sam te gledati i dok sam teladi davao mlijeko, što li sam dru go mogao nego da te namamim k sebi, ja ću te spasiti, draga bjegunko, ja ću te bezuvjetno spasiti, i sigurno su u tom tre nutku počele moje noćne more u kojima si stajala visoko gore na silosu za stočnu hranu, a grobari na tlu, zurili su u tebe držeći ruku iznad očiju, govoreći da to možeš znati tek kad se odvažiš na skok i svaki put kad si trebala poletjeti, ja bih se znojan probudio i poželio te nazvati kako bih se umi rio, ali tek ću mnogo kasnije dobiti tvoj broj, pri čemu ćeš mi ti reći da te ne zovem, da mrziš pozive, da mrziš melodi ju zvona, pogotovo Schnappi, das kleine Krokodil, koju su na svom mobitelu imali skoro svi učenici iz tvojega razreda, a osim toga, najteži ti je bio trenutak kad moraš prekinuti raz govor, kao da se time zapravo prekida i krvna veza ili prija teljstvo, nisi znala kako da završiš razgovor, pa bi rekla da nešto nije u redu s linijom i onda: Halo, halo, slabo te čujem.

Moja miljenica KB.indd 29 07.07.2022. 18:07

Znači ne, nisi voljela telefonske pozive, i tek sam mnogo ka snije dobio tvoj broj, pa sam za vrijeme gotovog objeda, koji se sastojao od kelja, kobasice i umaka, dok su Camillia i moja dva sina bili u gradu, na zaslonu mobitela gledao tvoj broj dok nisam uspio čuti tvoj jasni glasić i dok te nisam do bio na liniji, a nakon nekoliko puta znat ću da ćeš, ako se javiš, uvijek izgovoriti iste riječi: Ovo je govorna pošta ptice. Bip. A iako sam napamet naučio tvoj broj mobitela, svejed no sam ga za svaki slučaj zapisao ispod crtica na brojilu i tog sam ljeta sve češće dolazio kako bih pregledao junice, na kon čega sam se bacio na lokalno pivo koje mi je tvoj tata natočio na kraju radnog dana kad je niska magla poput pje ne ležala na oranicama, i uljudno sam se smješkao svim njegovim šalama i njegovu hvalisanju, svemu što je znao reći o klimi, a on je mislio da mi njegovo društvo daje krila, ali za to si bila zaslužna samo ti, miljenice moja, polako sam upijao tvoj mali, zastrašujući, mračni život, i na kraju sam večeri prazne boce od piva stavio u šupu pokraj izuva ča i nakon nebrojenih boca lokalnog piva osjetio kako se u meni nešto pjeni i mahnito uzburkava, i već sam tada bio siguran u to da te volim.

Moja miljenica KB.indd 30 07.07.2022. 18:07

Naklada KopačevskiLjevakput 1c, 10000 Zagreb Zawww.ljevak.hrnakladnika: Ivana Ljevak Lebeda Urednica: Nada Brnardić Lektura i korektura: Bonislav Kamenjašević Dizajn naslovnice prema izvornom dizajnu Prijelom: Marija Friščić Tisak: Feroproms CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001142522. ISBN 978 953 355 594 2 Moja miljenica KB.indd 312 07.07.2022. 18:07