Nakon sunca 17_korektura.indd 35 8.9.2022. 16:19:38
BAD MEXICAN DOG
35
Ima nešto posebno u plaži zato što sam ja mali od pla že. Nešto se treba dogoditi na plaži. Pamtim plaže u Esauiri, Marseilleu i San Juanu, gdje se nije dogodilo ništa, gdje bih svake večeri promatrao izrazito modro nebo između električnih žica dok me lice ne bi zabo ljelo. Nema ništa posebno u nebu, osim što je katkada ono grub pokrivač napeto rasprostrt iznad moje gla ve i daje mi osjećaj nepremostive udaljenosti; kao da sam ja na nebu i promatram Zemlju, modru između električnih žica. Ja sam 15-godišnji, mršavi momak smeđe kose i zelenih očiju. Hodam uspravno leđa malo svijenih poput pantere; nitko me ne primjećuje jer sam sitan i neupadljiv. Nalazim se u Cancúnu, u Meksiku, i stojim pred pultom, a nitko ne obraća po zornost na mene. Rano je jutro i gazda kluba svađa se sa svojom ženom zbog mladog pomoćnika koji je dan prije iznenada dao otkaz. Ušao sam u taj klub na plaži jer me lav na zastavi koja se vije iznad njega podsjetio na bradatog engleskog turista koji je ostavljao izdašne napojnice u Esauiri, Marseilleu i San Juanu. Gazda mi
„Čujem da tražite pomoćnika.“
Nakon sunca 17_korektura.indd 36 8.9.2022. 16:19:38
„Uvijek nam dobro dođe pomoć“, odvrati gazda, „ali jesi li ti pravi mali od plaže?“
Kažem da jesam, da sam pravi za taj posao, i nabro jim mu gdje sam sve radio.
36 se okrene srdita pogleda, no prije nego što me stigne otjerati, kažem mu:
„Znaš kakav je dogovor?“ dovikne gazda i otvori vrata dok navlačim kupaće hlačice preko kukova. „Na pojnice idu tebi. Sva ostala zarada je moja.“
„Dobro, hajde onda za mnom“, reče i krene pre ma četvrtastoj kolibi od bambusa, gdje se nalaze bar i recepcija. Otvori vrata izdužene prostorije skladišta. Ručnici, ventilatori, losioni za prije i poslije sunčanja. Bočice prirodne mineralne vode u hladnjaku. Jutarnje sunce prodire kroz pleteni bambusov zid na moju kožu u točkicama. Gazda baci par crnih kupaćih hlačica i bi jelu potkošulju na klupu i kaže mi da se presvučem. On izađe iz prostorije, a dok sjedim i presvlačim se kroz rupu u zidu vidim preko šanka nebo i ocean; od njihove modrine između ležaljki zasvrbe me prepone. Došao sam ovamo s razlogom, nešto moram učiniti. U pijesku ispred klupe iskopan je izdužen bazen i prekriven plavom, plastičnom folijom. Voda je živa od male nih loptica nalik na meduze što plutaju u bazenu. Noge su mi prekratke da je dosegnem, ali već osjećam mokru sluzavost pod tabanima.
37
Kad neka francuska dama sa šeširom široka oboda prođe polovicu promenade, on se zaputi prema njoj odlučnim korakom. Hladan je kao špricer dok to čini, zabacuje kukove dok hoda, dugi pokreti kostiju i masli naste kože prebacuju ga preko pijeska, a ja ga gledam kao u usporenoj snimci: Svaki korak sastoji se od svih faza, od udarca petom do vijugavog pokreta tabanâ do polaganja prstiju na pijesak koji poskakuje pod njegovim petama. Oči mi opet pobjegnu na njegove kukove, vidim kako mu se zdjelica njiše sa svakim korakom i zamišljam rakove i šarene ribe kako plivaju u njegovoj zdjelici, u svijetloplavom moru koje mu oplakuje stid
Nakon sunca 17_korektura.indd 37 8.9.2022. 16:19:38
Ukupno ima 480 ležaljki, složene su u 24 reda po 20, a nas smo šestorica, što znači da svaki pokriva četiri reda, odnosno 80 ležaljki. Ako je u tvom sektoru sve pod kontrolom i nitko od gostiju ne treba ništa – mazanje losionom, piće, namještanja suncobrana ili mahanje le pezom – tad možeš okušati sreću na ulazu. U tih dva deset metara promenade od recepcije do ležaljki valja ostaviti dojam. Promatram druge momke i upoznajem njihov stil. Tako opazim i Immanuela.
Ja se složim s time, a on mi oko struka pričvrsti tor bicu. Sa strane ima mjesta za losione za sunčanje i četiri okrugla džepa za bočice vode. Osjećam gazdina malja va prsa na ramenu dok mi prikopčava torbicu. Kaže da će mi ostali dečki objasniti kako se živi na plaži.
„Dobro nam došli, draga gospođo. Želite li da ja budem vaš osobni poslužitelj tijekom vašeg boravka ovdje? Suncobran, sunce, losion, masaža, hladno piće – što god poželite, ja sam tu da vam dam.“
Dama sa šeširom zahvali i prihvati ponudu pa pruži svoju torbu Immanuelu, a on mi namigne u prolazu. Dobro će zaraditi na njoj, to je jasno ko dan.
38 nu kost. Immanuelove prepone moćne su; dok se njišu rivom, sve njegove druge karakteristike blijede – i duga crna kosa i maslinasta koža. Kada priđe na četiri metra od dame sa šeširom, odiše nečime pepeljastosivim po put starog konobara u bistrou.
Dođe red na mene. Poput velike mačke, blago svije nih leđa počnem se prikradati jednom engleskom paru, ali ne primijete me dok im ne priđem na metar i obra tim im „Dobrose:
jutro, biste li željeli da vam budem osob ni poslužitelj…?“ No već sam propustio priliku da im prirodno priđem i predstavim se tako da me odaberu nesvjesni da sam ja bacio pik na njih. Nisam pogodio u žicu kao Immanuel i muškarac je samo zlovoljno od mahnuoObavljanjemrukom.posla osobnog poslužitelja možeš do datno zaraditi, ali prilika se pruža samo jednom na dan. Nervozno se šećem između svoja četiri reda s po dva deset ležaljki i nudim im losion za sunčanje i ventilator. Mijenjam im ručnike i namještam suncobrane kako se
Nakon sunca 17_korektura.indd 38 8.9.2022. 16:19:38
39 sunce pomiče, a dosađujem se kad je u zenitu. Poslije podne gosti se počinju pržiti pa ih mažem po cijelom tijelu kremama i losionima za prije i poslije sunčanja. Dok mažem nekog Šveđanina koji leži na trbuhu s dva pregiba mesa preko slabina, gledam kako Ginger, mali Englez, okušava sreću na promenadi. Bjelji je od pijeska iako je pijesak bijel poput kokosova punjenja u čokola dici Bounty, a kosa mu se bakreno sjaji na suncu. Gin ger je naočit, ali hodom podsjeća na govedo i koljena su mu tanašna pa ne odaje spretnost i lakoću pokreta koja se očekuje od malog od plaže. Mali od plaže, bar po mom mišljenju, treba se doimati kao da prkosi gravi taciji. Šveđaninovi mesnati pojasevi prolaze mi kroz pr ste. Dok ih čvrsto hvatam i razdvajam da mogu pomno utrljati losion za sunčanje u njegova leđa, gledam kako se Jia, mali Kinez, nonšalantno gega prema dvjema Nje micama kao da mu kosti i zglobovi još nisu potpuno razvijeni. S oblim trbuščićem i uskim kukovima on naj više od svih nas ostavlja dojam dječaka. Ruka mi prodre do zapešća u mesnati pojas. Pomičem organe, iščupam bubreg, bacim ga uvis prema nebu i poletim za njim po put zvijezde padalice ili galeba, ali znam da sam ja samo mali od plaže. Takav sam ugovor potpisao.
Nakon sunca 17_korektura.indd 39 8.9.2022. 16:19:38
Te večeri sjedim na klupi u svlačionici kraj Immanela. Koža mu je čvrsta i glatka poput lakiranog drveta. Guli naranču i reže je nožem, a njezin miris ispuni pros-
„Manuele, kako si tako snalažljiv na promenadi?“
Nakon sunca 17_korektura.indd 40 8.9.2022. 16:19:38
obratim mu se. „Da?“ odvrati on. „Inače, možeš me zvati Manuel. Predugačko je s tim prvim slogom.“
„Nagađam. Nastojim pogoditi odakle su i koliko nov ca imaju pa se ponašam kao konobar iz njihove zemlje. Ali moraš biti potpuno bezizražajan iznutra. Da bi utje lovio njihovu predodžbu, moraš postati to što misle.“
40 toriju. Sunce točno preda mnom tone u ocean. On me hrani pružajući mi kriške naranče na oštrici noža: Hla dan, metalan okus ispod osvježavajuće slatkoće. U dru goj ruci drži buket kriški s kojih vise bijele niti, a sve to na okupu drži malen krug od kore. On razdvoji i raširi kriške poput sjajnih krakova, nalikuju na koralj, pa po vuče bijelu nit uvis i osovi je. „Gle, ovo je pimpek“, kaže kroza smijeh i ja se također nasmijem, a potom strpa sve u usta dok mu se sok cijedi niz bradu. Po tom sjedimo u tišini, a Immanuel me primi za pimpek. Ja primim njegov i stanem povlačiti ruku gore-dolje. Kroz rupu u zidu sunce stvara prozorčić svjetla na njegovu trbuhu. Vidim ocean kroza nj. Pulsira mi u ruci. Štrcanje gustog, bijelog soka, prvo njegova pa moga, koji postane narančast u odsjaju sunca prije nego što padne u bazen modre vode pod našim stopalima. Kao da obzor blista iz naših prepona, a ja se na trenutak sje tim prostorije tik do mora. Sjetim se što moram obaviti dok sam „Immanuele?“ovdje.
41
„Upali li to svaki put?“
Nakon sunca 17_korektura.indd 41 8.9.2022. 16:19:38
„Sa starcima da, oni vole osjećaj sigurnosti. No oni u tridesetima i četrdesetima ne vole kad im netko čini uslugu… Ne žele da im se obraćaš na engleskom s njihovim naglaskom i slične gluposti. Kad god im iz pogleda pročitam, na primjer, ŽGOLJAVI MALI MEKSIKANAC, samo u sebi kažem DAJTE DA VAM TO POTVRDIM i šutke obavim što treba.
Sutradan ujutro promatram plažu s 480 ležaljki, u 24 reda po 20. Doimaju se kao goleme trakavice, a svaka je ležaljka zaseban članak, ili pak teku kroz pijesak kao kad se otopljena voda s ledenjaka slijeva u more. One su rebra obale. Tad shvatim ono što mi je Manuel objašnja vao. Jedna Njemica prolazi promenadom sa suncem za leđima. Postanem bezizražajan i čekam da me primijeti na vrućem suncu dok mi vjetar hladi leđa. Kad je po zdravim s novousvojenim meksičkim naglaskom, ona rado pristane da budem njezin osobni poslužitelj. Idućih pet sati mažem je losionom i donosim hladne napitke sa šanka. Kad joj postane prevruće, digne ruku i pokaže na lice. Ja kleknem i mašem joj lepezom. Tad me otpravi i kaže da se vratim za deset minuta. Dok odlazim osjećam hladnoću po leđima, kao da se ta stra na mene odvojila kad sam se okrenuo od nje i sunca. Trčim duž svoja četiri reda s po dvadeset ležaljki i po služujem druge goste dok mogu. Srećom, pripomažu
Poslijepodne radni ritam u skladu je sa zalazećim suncem i bolje odgovara mojoj pospanosti. Glava mi pulsira kao da su mi sljepoočice plaža, a ispod pijeska pumpa krv. Ona Njemica pozdravi se sa mnom i osta vi izdašnu napojnicu. Nije mogla primijetiti da mi se hladnoća opet penje uz leđa, jer se već pretvorila u rupu unutar mene. U posljednjim popodnevnim sa tima mnogo puta zastanem i promotrim ono što mi
Nakon sunca 17_korektura.indd 42 8.9.2022. 16:19:38
42 mi Jia i Ginger. Manuel vodi brigu o onoj Francuskinji sa šeširom široka oboda. Izričito je tražila njega. Kad je sunce u zenitu svi smo prezaposleni; svi traže vodu, le peze i kreme za sunčanje. Odjednom, Ginger se poskli zne na pijesku i punih ruku padne te sleti licem među guzove neke mlade žene. Ona zavrišti, a njezin dečko skoči i pograbi Gingera za vrat. On se ispričava držeći ruke preko lica. Ja potrčim vičući da je bio nesretan slu čaj, no njezin dečko to ne čuje jer pred sobom vidi samo PERVERZNO SMEĆE KOJE GURA NOS MOJOJ CURI MEĐU NOGE. Zaboravlja da je Ginger dječak, a dječake takvo što ne zanima. Ginger padne na bok, a iz usta mu kaplje crvena krv, koja postaje narančasta na osunčanom bijelom pijesku. Ovaj ga opet dohvati i opali po licu. Razjaren, dograbi kamen. Gusta, crve na lokva pored Gingerove glave. Tip se zatim okrene i stane bježati niz plažu, a djevojka pojuri za njim. Jia i ja požurimo se odnijeti Gingerovo tijelo u svlačionicu dok nitko nije primijetio rupu u njegovoj glavi.
Nakon što se Manuel i ja presvučemo, pojedemo naranču, sunce grane kroz prozor prema oceanu, a gusti, bijeli narančin sok štrcne u plavu vodu u bazenu, odne semo Gingerovo tijelo na plažu. Pijesak, ocean i nebo jednake su crne boje. Hladan vjetar brije mi lice i zastavi ce od njega stenju, a glasovi stvari koje ne prepoznajemo stapaju se sa zvukom oceana.U prolazu ležaljke za plažu promaljaju se jedna po jedna. Pijesak nam se miče pod bosim tabanima. Ja držim Gingera za gležnjeve, Manuel za zapešća, i dok ga nosimo osjećam nešto čudno izme đu nas. Nije to ništa romantično ni nježno jer nije kon centrirano na jednom mjestu, u trbuhu ili preponama primjerice, nego mi se širi cijelim tijelom. Kao da sam u
43
je lijepo: Ležaljke za plažu, njih 480 u 24 reda po 20. Suncobrane, koje pomičemo zajedno s ležaljkama ovisno o položaju sunca. Ostale dečke dok prolaze iz među redova ležaljki i nude svoje usluge. Namreškani ocean. Sva ta ljepota prodire u moje tijelo i pretvara se u bol, zbog koje se ta rupa ne da zatvoriti. Razmišljam: Ocean je predivan iako ne može sve vrijeme biti tirkizan kao na razglednici. Predivan je iako ne može poštedje ti brodove koji noćas plove. Golema vodena površina posvemašnje poslušnosti. Ugovor je potpisan. No istodobno znam da postoje strane oceana koje ne mogu vidjeti, da mi ležaljke i suncobrani okreću leđa te da svaki mali od plaže u sebi nosi rupu.
Nakon sunca 17_korektura.indd 43 8.9.2022. 16:19:38
44
U Gingera vjerujemo / radnika nesebična, strpljiva / unutar rupe u nama / Naša žudnja za Gingerom / rastavlja se od njega / i kroz rupu putuje ka najvećoj / udaljenosti / sve dok više nam ne pripada / U Gingera vjerujemo…
svlačionici navukao lijepo plivačko odijelo, neprimjetno usko, koje pokriva cijelo tijelo, satkano od spoznaje da sam ovdje s Manuelom i da ću ga opet vidjeti sutra. Kleknemo i položimo Gingerovo tijelo u pijesak. Nešto poslije pridruže nam se Jia i ostali dečki i donesu šest kanti vode iz bazena u svlačionici. Iskopamo rupu u obliku tijela u pijesku točno na mjestu gdje je ljubo morni dečko smrskao Gingerovu glavu kamenom i napunimo je vodom. U njoj pliva na stotine malih štr caja kao da je voda živa. Primimo ga za ruke i noge i položimo ga u rupu. Voda se uzburka prije nego što se smiri i posve ga prekrije kao tanak veo preko preko lica i trbuha. Para se diže na hladnom zraku. U pete rokut oko rupe posadimo pet suncobrana naopačke u pijesak i stanemo ih vrtjeti i gurati u viskoznu podlogu. Kad posljednjih petnaest centimetara šipki suncobrana ostane viriti iz pijeska, natrljamo ih losionom poslije sunčanja, kleknemo i počnemo polako gurati šipke u svoje čmarove. Promatramo Gingerovo tijelo dok Ma nuel monotono pjeva:
Manuel ponovi stih, a mi ostali pridružimo se njišu ći se na šipkama suncobrana. Pjevamo i promatramo
Nakon sunca 17_korektura.indd 44 8.9.2022. 16:19:38
Nakon sunca 17_korektura.indd 45 8.9.2022. 16:19:38
Gingerovo tijelo. To traje satima. Para povremeno po prima fluorescentnu boju – plavu, crvenu i lila. S vre mena na vrijeme, štrcnuti gusti, bijeli sok oživi u vodi. A kad se losion poslije sunčanja i naše izlučevine sasuše na šipki suncobrana, ostanu samo bol i krv. Bijeli štrcaji u vodi okupljaju se na Gingerovoj koži i stvaraju želati nastu ovojnicu: njegove konture postanu nejasne, tije lo mu treperi. Ne razlikujem više svoj glas od njihovih čmarova u rupi duboko u meni, gdje bol i tuđa krv kroz šuplju šipku suncobrana natapaju pjeskovito tlo u isko panoj rupi. Bazen boja vrtloži nam se oko koljena. Tad se Manuelov glas disonantno izdvoji iz zbora. Mi ostali oprezno mu se pridružujemo, jedan po jedan, sve dok riječi ne poprime oblik i zapjevamo jednoglasno: Žudnja za Gingerom vraća se kroza nas / Žudnja za Gin gerom / kakav jest: / žudnja da ga stvorimo / Gingera / kakav jest / da stvorimo njega / Da dvoje jedno postane. Voda zasvijetli i mijenja boju od krvavocrvene preko ljubičaste do narančaste koja vrvi ružičastim točkama. Diže se sluzava magla istih boja tvoreći nejasnu kon turu tijela i mrežu žila. Sjajna prikaza sad lebdi iznad rupe. Uto mi sine da mislim na mrtvog Gingera, koji neće oživjeti, i u tom trenu prikaza se otjelovi i padne s pljuskom u rupu.
45
Rano ujutro odemo u jedan kafić prljavih pločica i bije lih svjetala, gdje građevinski radnici i taksisti piju kavu.
Nakon sunca 17_korektura.indd 46 8.9.2022. 16:19:38
Dragi su mi oni koji rade noćnu smjenu. Damo svoje napojnice Jiau, koji sa svim našim novcem ode naručiti jaja, tost i sok od naranče. Sok s pulpom hladan mi je u grlu. U zdjeli na stolu su napola usahle naranče, koje Manuel izreže da nalikuju na koralje. „Ovaj je Ginger!“ cikne Ginger i zdrobi ga pepeljarom. Tanki mlaz žutog soka posivi pod električnim osvjetljenjem i padne na pločice. Nasmijemo se i uguramo prste među krako ve svojih koralja, izvučemo duge, bijele niti i mjerimo čija je najdulja pa opet prasnemo u smijeh. Nakon toga igramo se oponašanja gostiju iz kluba.
„Ginger se sam želio vratiti.“
„Manu, kako nam je uspjelo to s Gingerom?“
46
„Manuele?“ kažem u mrak dok se vraćamo kući. „Da?“ odvrati on. „Zovi me Manu. Predugačko je s tim zadnjim slogom.“
„Ne znam, jednostavno je tako. Većina ljudi želi se vratiti, iako zaborave sve što su vidjeli dok ih nije bilo. Takav su ugovor potpisali… Nego, ja stanujem ovdje.“Stavi mi ruku na vrat i protrlja ga pa skrene u praš njavu uličicu betonskih zgrada istu poput moje. Poželi mi laku noć i namigne, no dok se udaljava leđa okre nutih meni pretvori se u malenu mačku i šmugne. I ja poželim potrčati za njim da budemo dvije male mace što leže u njegovu krevetu i razgovaraju.
„Ali kako?“
Nastavljam hodati i promatram nebo između električnih žica. Tamnomodre je boje, a ipak obasjano tajno vitim svjetlom jer sunce još nije izašlo, no šapuće iza zakrivljenosti planeta da samo što nije. Lice me malo boli. U glavi mi je blijedo sjećanje da se nešto važno treba dogoditi na plaži. Soba skrivena iza druge sobe. Ne stignem se vratiti doma pa pronađem klupu neda leko od kluba i odspavam sat i pol. Sanjam da je pala noć, a gosti još nisu otišli. Leže mirni, nepomični, sklo pljenih očiju ili sa sunčanim naočalama na nosu, kao da nisu shvatili da je sunce zašlo i da je već hladno. Velike mačke nanjuše isparavanje pregorjele kože u svježoj noći, skoče sa stabala, prođu bulevarom, prišuljaju se po plaži i rastrgaju sve goste u komadiće. Meso i koma di iščupanih utroba vise poput girlandi po ležaljkama za plažu, 24 reda po 20.
Inače hodam uspravno, leđa malo svijenih poput pan tere, ali malom od plaže rijetko treba takvo držanje. Na neki način, zauzeo sam Manuovo mjesto jer on već tri tjedna titra oko one Francuskinje sa šeširom. Svaki dan ona mu plati fiksnu dnevnicu, a čini mi se da se među njima razvila svojevrsna bliskost. On svakodnev no nauči po deset novih francuskih riječi. Ona ga pita kako živi i što je radio prije posla u klubu. Ona je poput bazena u dvorištu, kaže Manu, koji nije upotrebljiv za kupanje, ali možeš ga iskoristiti za bacanje otpada i
Nakon sunca 17_korektura.indd 47 8.9.2022. 16:19:38
47
Kad se vratim kasno popodne, u klubu je kaos jer Manu leži sklupčan u fetalnom položaju na trbuhu one Francuskinje pa se novi mali od plaže mora sam brinuti za dva sektora ležaljki. Ja smjesta uskočim i u sljedećih sat vremena utrljavam kremu za sunčanje i losion poslije sunčanja u toliko različitih tipova kože da mi se ruke zamore od doživljaja: Glatka koža, koža tvrda poput lakiranog drveta. Elastična, potamnjela koža s piknjicama poput zavjesa između mojih prstiju. Ili gnjecavo, pomalo masno krzno na leđima. No meni
Nakon sunca 17_korektura.indd 48 8.9.2022. 16:19:38
48 starog namještaja. Kada gosti krenu od ulaza promena dom, ja postanem posve bezizražajan prije nego što im priđem. DAJTE DA VAM TO POTVRDIM kažem ako im iz očiju iščitam ŽGOLJAVOG MEKSIKANCA ili pak SKANDINAVSKU JEDNOSTAVNOST. Kažem to u sebi i obavim što treba. Izvještio sam se, ne baš toliko kao Manu, ali vidim da gazda to primjećuje. Zaposlio je još jednog dječaka i jedne večeri pozove me na stra nu i pita želim li dodatno zaraditi. Ja, dakako, prihva tim. On mi pruži torbu s videokamerom i nekakvim ispravama. Pokaže mi fotografije jednog mladog para i objasni mi detaljno što treba činiti. Sve je korake natip kao na pisaćem stroju na komadu papira, a ja te upute pozorno pročitam mnogo puta u krevetu prije spavanja. Sutradan, kad se taj par pojavi, pobrinem se da me uzmu za svog osobnog poslužitelja. Postupam po gazdinim uputama i stvar upali; sve sam snimio.
49 je svejedno. Koža je ljepljiva, pijesak užaren, žensko stopalo ima okus narančine kore. Živci mi trepere, ali nemam snage pobrinuti se za to. Ostali dječaci nesta ju u moru suncobrana i osunčanih ruku koje mi mašu da dođem: Trčim na sve strane, mašem lepezom, utr ljavam losion, donosim hladne napitke. Iscrpljen sam. Sunce sja.
„Nisam ljut“, reče i zagrli me sleđa.
Nakon sunca 17_korektura.indd 49 8.9.2022. 16:19:38
Dok sjedimo na klupi u svlačionici, i blistavi nož komada naranču, a sunce uranja u kriške i ocean, Manu ustane i povuče me u bazen. Svjetlost je drukčija, fluorescentna modra magla od koje mi koža postane uska i sluzava.
Stojimo tako privijeni jedan uz drugoga, lice mi je dopola uronjeno u vodu. Manu me drži, ali pomalo se gura u mene, njegovo lice među mojim lopaticama, ko ljenima se trlja o moja bedra, pa možda ja ustvari držim njega. Ostanemo tako satima. Ne razaznajem više koji su njegovi dijelovi tijela – njegova prsa, ruke, stopala, čelo – on je maleni škamp na mojim leđima. I ostali su dječaci negdje u bazenu. Svi smo tako malecni. Plače mi se. Udahnem na lijevu nosnicu, koja je iznad vode, izdahnem na drugu. Zatvorim lijevo oko, a drugo dr žim otvorenim pa se površina vode doima kao poklo pac svijeta. Mjehurići zraka iz moje nosnice doimaju se poput razigranih mačaka, no rasprsnu se čim udare o površinu. Kao da znaju postojati samo na udaljenosti
Baš smo krenuli iz kluba kada je dječak lije pih zelenih očiju, koji nam je donosio vodu, grickalice i pazio da nam ništa ne nedosta je, dotrčao za nama s torbom preko ramena. Uljudno nas je upitao može li nam reći nešto što mu je na srcu, ali da nas neće gnjaviti ako ne želimo. Dakako da smo pristali.
50 od nje. Ipak, u vodi su divlji, spretni, čak i pomalo smi ješni. Iznenada voda mi uđe u lijevu nosnicu, podigla se razina, i zakašljem se. Uspravim se i vidim Manua kako leži i tiho „Manu?“plače.kažem. „Manu, hajdemo kući, ti i ja. Umoran sam.“
„Ti samo idi“, odvrati ne gledajući me. Jedno mu je oko iznad vode, drugo ispod površine. „Ja ću još malo ostati.“
Osim što je radio kao mali od plaže – što mu je samo bio izvor zarade – studirao je na filmskoj akademiji tu u Cancúnu i pripremao se za važan ispit. Izvadio je neke papire iz torbe, osobnu iskaznicu i indeks te re kao da bi dobrom ocjenom iz tog ispita mogao zaraditi stipendiju za jednu od najboljih filmskih akademija u Americi, u Los Angelesu ili New Yorku, ne sjećam se više. Ili možda u Teksasu. Rekao nam je da za završni ispit mora snimiti niz prizora iz svakodnevnog života i da on u filmu treba glumiti glavnu
Nakon sunca 17_korektura.indd 50 8.9.2022. 16:19:38
Pošli smo s njim u hotel s druge strane bulevara. Činilo se da ondje rijetko tko boravi. Bila je to velika kamena građevi na ispucalih i vlažnih zidova, prohladna i pusta. Malo me uhvatio strah, ali nisam ni šta htjela reći Lasseu pa sam se samo zahi hotala. Sad znam da uvijek valja vjerovati svojoj intuiciji, čak i unatoč strahu, jer se inače možeš naći u automobilu koji vozi u nepoznatom smjeru. I premda možda ne dr žiš korak i ostaneš stajati na trotoaru,
Nakon sunca 17_korektura.indd 51 8.9.2022. 16:19:38
ulogu. Snimanje ne traje dulje od jednog sata. Samo mu trebaju statisti.
51
Lasse i ja pogledali smo se i prasnuli u smijeh. „Hoćemo li?“ upitao me. „Ma daj, Lasse. Nećemo“, odvratila sam. „A što bi rekla Melanie?“ upitao je na to. Melanie je jedna skroz kul ženska od otprilike trideset godina. Sreli smo je na puto vanju i ostavila je snažan dojam na nas. Nije imala posao ni stalno prebivalište, sve je vrijeme samo putovala. Ludo nas je fascinirala.Dječakjetada rekao da shvaća naše pre mišljanje. Vjerojatno se pitamo zašto ne angažira svoje meksičke prijatelje. Ali oni bi ga ismijali. S druge strane, zapad njaci su mnogo otvoreniji za takve ideje i shvaćaju strast prema nečemu. Nasmiješila sam se i pristala. Ne može škoditi.
Nakon sunca 17_korektura.indd 52 8.9.2022. 16:19:38
52
tvoje je tijelo u automobilu, a potom, sva ki put kad se sjetiš što se dogodilo, imaš osjećaj da je to tuđe ružno iskustvo; no uvijek ti to moraš osjećati, ne smiješ ni kada u potpunosti napustiti svoje tijelo. Pošli smo s tim dječakom do njegove sobe na drugom katu. Izašao je na balkon i po stavio dva bijela plastična stolca tako da gledaju na ocean. Laknulo mi je što ćemo sjediti ondje jer sam lako mogla skočiti i pobjeći ako se ispostavi da je taj dječak opasan. Izvukao je kameru i postavio je na stolac unutra u sobi kako bi snimao Lassea i mene kroz staklena klizna vrata. Pritisnuo je tipku za snimanje i spu stio se na sve četiri. Prvo će glumiti da je stol. Mi samo trebamo dići noge na nje gova leđa i malo govoriti o tome što smo dosad radili u Meksiku. Govorili smo na engleskom promatrajući ocean. Nakon toga odlučio je glumiti psa. Stao je iza kamere i rekao da ga zovemo psećim imenom Tikki, ako sam dobro upamtila, na što se spustio na sve četiri i dopuzao nama između nogu. Trebali smo se samo ponašati prirodno, od gurivati ga nogom i nastaviti razgovarati. Zatim smo ga trebali pozvati i reći mu da oriba pod. Došao je s mokrom krpom, malo nam smočio i stopala te uglancao pločice do visokog sjaja.
1 eng. zločesto meksičko pseto! (nap. prev.)
Nijedan od tih prizora nije trajao dugo, od dvije do četiri minute, a nakon svakog vratio bi se do kamere i najavio što sli jedi. Zatim je pitao Lassea je li u redu da nam liže stopala, jer psi ih tako čiste. „Uh, pa dobro“, rekao je Lasse, a dječak se opet spustio na sve četiri. Prvo je li zao Lasseova stopala, polagano gore-dolje po tabanu, a kad je prešao na mene imala sam osjećaj da će mi progutati cijelo sto palo! Bilo je vruće i škakljalo me između prstiju pa nisam mogla suzdržati smijeh i ostati ozbiljna u ulozi. Pružio je kameru Lasseu i pitao ga bi li se htio okušati. Ja sam ga u sljedećem prizoru trebala vo diti na povodcu (napravljenom od smotane majice vezane oko njegova vrata) i tjerati ga da čini sve što pas već čini. On mi je sve vrijeme lizao i sisao nožne prste. Ja sam stalno povlačila stopalo i smijala se Lasseu, ali nisam ga mogla vidjeti iza ka mere. Objektiv je izgledao poput špijunke na metalnim vratima. Dječak je odjednom opet htio da se koristim njime kao stolom iako je bio pas. Trebala sam ga grditi i vrijeđati. „Bad Mexican dog!“1 Nastojala sam se unijeti u lik, no on me prekinuo i rekao neka ga šutnem i kažem da mrzim Mek
53
Nakon sunca 17_korektura.indd 53 8.9.2022. 16:19:38
54 sikance. Nisam to željela i već sam bila na rubu suza pa sam se okrenula Lasseu i re kla: „Dragi, dosta mi je ovoga. Reci mu da smo gotovi.“ Lasse je nastavio snimati još nekoliko sekundi prije nego što je vratio kameru dječaku i rekao da moramo ići. Lasse je za dvije glave viši od njega i mirno mu je stavio ruku na rame. Dječak je ljubazno zahvalio i rekao da će nam se za koju mi nutu pridružiti na kavi.
Izašli smo odatle što smo brže mogli. Lasse se nasmijao i rekao da je lijepo ima ti tako čista stopala. Ja sam odvratila da se osjećam nekako izmrcvareno i da ne že lim više o tome. U predvorju našeg hotela naišli smo na Melanie i nismo joj kanili ništa reći, ali ja se naprosto nisam mogla suzdržati. Rekla sam Lasseu: „Kaži joj što nam se upravo dogodilo.“
Melanie je ostala u šoku. Ona na takvo što nikad ne bi pristala!
Nakon sunca 17_korektura.indd 54 8.9.2022. 16:19:38
Zawww.ljevak.hrnakladnika:
Ivana Ljevak Lebeda Urednica: Nada Brnardić Lektura i korektura: Ana Oproiu Na naslovnici: Kris Knight, Wicked Shade, 2014., www.krisknight.com Dizajn naslovnice: Ana Pojatina Prijelom: Petra Brnardić Tisak: Feroproms
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001147281. ISBN 978-953-355-614-7
Naklada KopačevskiLjevakput 1c, 10 000 Zagreb
Nakon sunca 17_korektura.indd 168 8.9.2022. 16:19:40