Foto © Vjekoslav Skledar
– Marko Drobnjaković, fotograf, finalist nagrade Pulitzer Cijena: 16,90 € ISBN 978-953-355-748-9
www.ljevak.hr
Nesigurni korice AMEN.indd 1
IVANA DRAGIČEVIĆ JE POVJESNIČARKA SADAŠNJOSTI, A NESIGURNI SU FORENZIČKO IZVJEŠĆE O GLOBALNOM DRUŠTVU
„Živimo u svijetu koji nezaustavljivo mili u vlastitu propast. U svijetu u kojem se razum skriva ili ga se ubija. U vremenu u kojem je sve teže zastupati i braniti činjenice. U vremenu u kojem je jedina sigurna stvar sveprisutna, sveobuhvatna nesigurnost. U takvom svijetu i vremenu hrabra Ivana Dragičević plete niti svojih priča povezujući svjedočenja običnih ljudi i svjetskih lidera s okolnostima koje nas vode od Lampeduse do Mariupolja, od Petrinje do berlinskog Reichstaga. Ono što Ivanu izdvaja od većine drugih kroničara svjetskih zbivanja jest njena sposobnost da posloži velike i male, bliske i daleke događaje te da nam svojim toplim, empatičnim pogledom na svijet dočara širu sliku i istakne povezanost ljudskih sudbina širom planeta.”
HIC ET NUNC. OVA JE KNJIGA LITERARNO NOVINARSTVO – ŽANR KOJI IZUMIRE ILI, BOLJE, SVI ŽANROVI U JEDNOM.
U doba nesigurnosti autorica, u pričama iz osobnog rakursa, o fundamental nim pitanjima od zelene ekonomije, klimatskih promjena, digitalne tranzi cije, ratova i migracija pa do potresa, poplava i ostalih prirodnih katastrofa plete, kako ga sama naziva, self-help priručnik za čovječanstvo i humani zam. Jer bez ljudskosti i solidarnosti ne može biti ni sigurnosti, zaključuje Dragičević.
Ivana Dragičević
Ivana Dragičević
Dobitnica je triju godišnjih nagrada Hrvatskoga novinarskog društva „Marija Jurić Zagorka” za najbolje televizijske emisije i reportaže (1999., 2001. i 2014.), kao i nagrade HRT-a „Joško Marti nović” za najbolju reportažu u 2011. Urednica je vanjske politike na televiziji N1. Autorica je knjige Nejednaki (2018.) i jedna od autorica u zbirci pri ča Nakon deadlinea – priče s terena (2016.).
Knjiga Nesigurni naslanja se na prvijenac autorice Ivane Dragičević Nejednaki, kao jedno od rijetkih publicističkih djela u Hrvatskoj koja se hvataju ukoštac s gorućim problemima današnjice. Pandemija je promijenila svijet kakav znamo, ali i na svjetlo iznijela nedoumice s kojima smo svi već dugo suočeni. Što je ljudska sigurnost? Koliko su nam bitni zdravlje, opskrba hra nom, demokratske institucije, država, internet te kako je to sve povezano s globalnim procesima i konceptom sigurnosti? Koliko je intimno iskustvo bolesti promijenilo samu autoricu i stavilo joj na oči duple naočale za pre cizno seciranje svijeta u kojem se svi osjećamo samima i nesigurnima, ali shvaćamo koliko nam taj svijet može pomoći, ako ništa, da bolje vidimo?
NESIGURNI
Ivana Dragičević (1975.) jedna je od najpoznatijih hrvatskih novinarki vanjske politike. Izvještavala je s mnogih svjetskih žarišta, intervjuirala svjet ske lidere, snimala dokumentarne filmove od Afrike, Bliskog istoka do Kine. Tijekom rada na HRT-u bila je, među ostalim, autorica emisije Horizonti i projekta Anima „Hotel Europa”. Alumna je Akademije za politički razvoj, Fondacije Reuters, Medijske akademije ARD-ZDF-a, Akademije Ujedi njenih naroda, Moskovske škole političkih znano sti, IVLP programa State Departmenta te Europe’s Futures Fellow Instituta za društvena istraživanja u Beču.
NESIGURNI
Self-help za današnji svijet
„Ivana Dragičević je povjesničarka sadašnjosti, a Nesigurni su forenzičko izvješće o globalnom društvu hic et nunc. Ova je knjiga literarno novi narstvo – žanr koji izumire ili, bolje, svi žanrovi u jednom – u svojoj esenciji. Apsolutno je nužno pročitati djelo u vrijeme patološki skraćene paž nje i kad je svako reflektirano razmišljanje – a pogotovo pisanje – već dio arheologije; akt živog fosila. I kada je pisanje i pričanje istine posljednji oblik otpora. Briljantna knjiga.” – Boštjan Videmšek, novinar, autor knjiga Dispatches from the Frontlines of Humanity i Plan B
„Čitati Nejednake danas, dok su akteri lica koja i dalje viđamo na naslovnicama, kada su pojedini procesi i trendovi na svom samom začetku, jedva uhvatljivi, i čitati Nejednake za 30 ili 40 godina bit će različito iskustvo. Nejednakima se valja vratiti jednom ili više puta jer takve knjige nikada ne zastarijevaju. Na ulicama Teherana ili Kaira pro mijenilo se mnogo stvari u posljednjih tridesetak godina, vođeni su ratovi, mijenjale se vlade, eko nomski modeli ili režimi… Pa, ipak, danas nijedan redak Ryszarda Kapuścińskog ne čini se da ne ‘drži vodu’, protok vremena Kapuścińskog samo obogaćuje. Neko je uočio kako su novinari ustvari oni koji pišu prvi nacrt historije. Nejednaki su jedan, građevin ski rječnikom kazano, roh bau povijesti na počet ku 21. stoljeća iz jedne sasvim lične perspektive Ivane Dragičević. Historičari će ‘fine radove’ raditi naknadno, nadati se da svojim fusnotama i lažnom objektivnošću neće uništiti sjajan predložak.” – Nedžad Novalić, Oslobođenje
29.11.2023. 15:37
Ivana Dragičević NESIGURNI Self-help za današnji svijet
Nesigurni_KB 11_final.indd 1
27.11.2023. 16:10:25
Biblioteka
Izdaje Naklada LJEVAK d.o.o. Za nakladnika IVANA LJEVAK LEBEDA Glavna urednica EMICA CALOGJERA ROGIĆ Urednici NADA BRNARDIĆ BONISLAV KAMENJAŠEVIĆ
Nesigurni_KB 11_final.indd 2
27.11.2023. 16:10:25
Ivana Dragičević
NESIGURNI Self-help za današnji svijet
Zagreb, studeni 2023.
Nesigurni_KB 11_final.indd 3
27.11.2023. 16:10:25
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.
Copyright © Ivana Dragičević i Naklada Ljevak d.o.o. 2023. ISBN 978-953-355-748-9 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001203874.
Nesigurni_KB 11_final.indd 4
27.11.2023. 16:10:25
SADRŽAJ
Umjesto uvoda: NESIGURNI NAKON NEJEDNAKIH
11
Dio prvi PANDEMIJA DEMOKRACIJA 1. Bolest 2. Vlak za nigdje 3. Oporavak i otpornost 4. Noć u Reichstagu
25 39 55 67
Dio drugi KLIMA I VREMENA 1. Pakao 2. Bomba 3. AI ili IQ 4. Prometej
79 93 99 107
Dio treći ČOVJEK MALEN ISPOD ZVIJEZDA 1. Check-out Kabul 2. Džungla
115 125
Nesigurni_KB 11_final.indd 5
27.11.2023. 16:10:25
3. Još jednom, s osjećajem 4. Banija ili Banovina
135 151
Umjesto zaključka: SEMANTIČKO ZASIĆENJE
157
Bilješka o autorici
165
Nesigurni_KB 11_final.indd 6
27.11.2023. 16:10:25
NESIGURNI
Nesigurni.indd 7
28.11.2023. 08:14
Nesigurni_KB 11_final.indd 8
27.11.2023. 16:10:25
Roditeljima
Nesigurni_KB 11_final.indd 9
27.11.2023. 16:10:25
Nesigurni_KB 11_final.indd 10
27.11.2023. 16:10:25
Umjesto uvoda
NESIGURNI NAKON NEJEDNAKIH
U
intervjuu BBC-ju 1959. godine britanskog filozofa Bertranda Russella novinar John Freeman pitao je koji bi savjet dao budućim generacijama. Pitanje i odgovor prevela sam prema javno dostupnom videozapisu. Freeman: Pretpostavimo, lorde Russell, da će ovaj film gledati naši potomci, kao nekakav stari zapis za tisuću godina. Što mislite da je važno reći toj generaciji o životu koji ste živjeli i lekcijama koje ste iz njega naučili? Russell: Želio bih reći dvije stvari. Jednu intelektualnu i jednu moralnu. Intelektualna stvar koju bih im želio reći jest sljedeća – kada izučavate bilo koju stvar ili razmatrate bilo koju filozofiju, upitajte sebe jedino koje su činjenice i što je istina koju te činjenice nose. Nikada ne dopustite da vas odvuče u stranu bilo ono u što biste željeli vjerovati ili ono što vi mislite da bi bili korisni socijalni učinci ako bi se u to vjerovalo. Gledajte samo i isključivo u ono što su činjenice. To je intelektualna stvar koju bih želio reći. Moralna stvar koju želim izgovoriti jest vrlo jednostavna. Rekao bih – ljubav je mudra, mržnja je glupa. U svijetu koji postaje međusobno sve povezaniji moramo se naučiti međusobno tolerirati, moramo se naučiti nositi s činjenicom da neki ljudi kažu stvari koje nam se ne sviđaju. Jedino na 11
Nesigurni_KB 11_final.indd 11
27.11.2023. 16:10:25
n e sig u r n i
taj način možemo živjeti zajedno, a ako ćemo živjeti zajedno, a ne umrijeti zajedno, moramo naučiti vrstu ljubavi prema bližnjem i vrstu tolerancije koja je apsolutno vitalna za nastavak ljudskog života na ovom planetu. Kada sam razmišljala o ideji za knjigu koju imate pred sobom, prije samo četiri godine, svijet je, barem naoko, bio potpuno drugačije mjesto. Htjela sam pisati o Europi, kontinentu na kojem živimo i okolnostima u kojima živimo. O vremenu u kojem se sve manje mari za činjenice, u kojem se sve manje gleda drugog čovjeka, u kojem je banalna svakodnevna komunikacija postala odraz doba gluposti koja je agresivno preuzela javni prostor. Htjela sam pisati o Europi u doba velikih transformativnih planova zelene i digitalne tranzicije, o vremenu straha i neizvjesnosti zbog klimatskih promjena i akceleracije razvoja tehnologije, čije nosioce, big-tech kompanije, u tom globaliziranom svijetu nije mogao kontrolirati nitko. Htjela sam pisati o Uniji i Europi u kojoj žive različiti ljudi sa svojim pričama, identitetima, o kontinentu koji proklizava u razumijevanju svoje suštine, vladavine prava, zajedničkih vrijednosti. O Europi kao kontinentu koji u globalnoj geopolitičkoj razdiobi karata, kao demokratski prostor u takvom trenutku u vremenu, gubi pred akterima koji pitanja društva, sadašnjosti i budućnosti shvaćaju na potpuno različite načine. Pitanja razuma i etike i njihove veze, o čemu kao o poruci za buduće generacije govori Russell, uvijek su relevantna iako se okolnosti stalno mijenjaju. Tako se u prvom promišljanju onoga što živimo i o čemu sam htjela pisati pojavila još jedna neočekivana sila i iznenada sve promijenila. Virus koji je, kažu, skočio sa životinje na čovjeka u Kini, svjetskom proizvođaču, 12
Nesigurni_KB 11_final.indd 12
27.11.2023. 16:10:26
u mj e st o u voda: n e sig u r n i na kon n ej edna k i h
krenuo je u pohod prvo prema Zapadu, svjetskom potrošaču, a zatim je ugasio cijeli svijet i pokazao mu samog sebe u ogromnom kozmičkom ogledalu. „Raziđite se. Počinje karantena“, čulo se kroz razglas policijskog auta dok je vozio oko zagrebačkog gradskog srca, parka Zrinjevca. Teško je bilo povjerovati da se takvo što događa. Ono što nam se počelo odvijati pred očima naprvu je izgledalo poput neke trash verzije distopijskih filmova i romana. Strah, panika, nepovjerenje. Zatvaranje. Lockdown. Prve karantenske nedjelje tišinu je zamijenio tutanj u zoru. Godzilla koja je razarala asfalt, trešnja tla koja je trajala vječnost. Ljudi u pidžamama, omotani dekama, s maskama na ustima, razmaknuti jedni od drugih, rasuti na livadama i pločnicima oko zgrada. Udar potresa i opet strah, panika, nepovjerenje. Sve se zavrtjelo u brzom krugu, od pitanja o životu i smrti do onoga o budućnosti. U toj vrtnji činilo se da je moja ideja o knjizi potpuno besmislena. Ušla sam poput cijelog svijeta u igru preživljavanja. Moj prijatelj, ukrajinski politički filozof Mihail Minakov tih mi je dana govorio o konceptu golih tijela, koji spominje i Giorgio Agamben, veliki mislilac, kasnije jedan od onih koji je odlučio ući u mentalno poricanje pandemije. Umjesto da smo građani, ljudska bića s neotuđivim pravima, iznenada smo postali predstavnici biološke vrste. Umjesto ljudi, postali smo populacija, umjesto građana bili smo samo gola tijela koja žele opstati, a opstanak na koncu uvijek jest onaj primarni biološki pokretač. Pokretač koji ne jamči ni moralnost ni etičnost djelovanja. Kant je pisao kako su ljudska bića intrinzično slobodna i moralna, međutim kako bi mogla biti slobodna i moralna, moraju preživjeti. Na scenu su tih 13
Nesigurni_KB 11_final.indd 13
27.11.2023. 16:10:26
n e sig u r n i
dana među ljudima stupili biopolitički argumenti. Nesvjesni ljudi. Gomilali su se toaletni papiri, konzerve, dezinficijensi. Svatko je bio sumnjiv, nositelj virusa, ugroza za golog čovjeka. Postojali su i oni goli ljudi koji su tijekom procesa stvorili svoje svjetove, samodostatne, za njih slobodne, koji su konstruirali globalistički komplot i sebe stavili na stranu povijesti koja će ni dvije godine nakon početka pandemije započeti rat. U izvanrednoj situaciji dok smo slušali upute, dezinficirali svakodnevicu i živjeli od danas do sutra, počela sam razmišljati o svijetu kojem je koronavirus postao dirigent. Teško je bilo paralelno pojmiti sve promjene koje smo živjeli i živimo. Promjene klime, ekonomske paradigme, demografije, tehnologije, razumijevanja prijetnji i ratovanja. Nastupilo je doba nesigurnosti. Kriza koja je još jednom, nakon hladnog rata, pada Berlinskog zida i svih posljedičnih kriza, prozvana najvećom nakon Drugoga svjetskog rata navela je mnoge da promišljaju kako će u budućnosti izgledati naše društvo, naša ekonomija, međuljudski odnosi, kultura, obrazovanje. Zapitali smo se i kako će izgledati Europa, u prvom trenutku uhvaćena na prepad, zbunjena, otvorena Europa, koja je zatvorila granice, prizemljila avione. Američki nobelovac, mikrobiolog Joshua Lederberg jednom je napisao kako je jedina i najveća prijetnja ljudskoj trajnoj dominaciji na ovom planetu – virus. Prije nekoliko godina, nakon preporuka radne skupine glavnog tajnika Ujedinjenih naroda uspostavljen je Nadzorni odbor za globalnu spremnost za zdravstvene krize. Ključna ideja iza osnivanja ovog tijela bila je da se donositeljima odluka diljem svijeta, državama i vladama pruži neovisna 14
Nesigurni_KB 11_final.indd 14
27.11.2023. 16:10:26
u mj e st o u voda: n e sig u r n i na kon n ej edna k i h
i stručna procjena kapaciteta za epidemije i druge hitne situacije sa zdravstvenim posljedicama. Uoči Opće skupštine UN-a 2019. godine upravo je ovaj odbor, koji vode bivša norveška premijerka i bivša direktorica Svjetske zdravstvene organizacije Gro Harlem Brundtland i bivši glavni tajnik Međunarodnog Crvenog križa Elhadj As Sy, u svom izvješću objavio kako postoji vrlo ozbiljna prijetnja pandemije, i to smrtonosnog patogena koji se prenosi zrakom i koji bi mogao pomesti pet posto svjetske ekonomije i ubiti do 80 milijuna ljudi. Objavili su detaljnu studiju u kojoj se opisuje oštar udar pandemije na politički, financijski i logistički globalni sustav. „Ono što sprečava našu pripravnost jest nedostatak kontinuirane političke volje na svim razinama. Iako nacionalni lideri na zdravstvene krize odgovaraju kada snažno ojačaju strah i panika, većina zemalja ne posvećuje dovoljno dosljedno ni energiju ni sredstva potrebna kako bi se spriječilo da epidemije ne eskaliraju u katastrofe“, piše u izvješću. Kolektivna svijest tijekom godina i desetljeća ima problem s traumama. One se ili potiskuju, ili negiraju, ili su pak toliko duboke da određuju individualna ponašanja i državne politike. Traume nakon epidemija, koje su nakon Drugoga svjetskog rata bile uglavnom suzbijane ili lokalizirane, kao da nisu ostavile trag ili svijest o ranjivosti čovječanstva i našem mjestu u svijetu. Naša generacija nije doživjela kugu ni španjolsku gripu. I ta je generacija globalno živjela u prosperitetu i blagostanju. Generacija zapadne hemisfere liberalnih demokracija koja je svoj poredak ekonomski globalizirala. Generacija koja je svjedočila ubrzanom rastu svjetske populacije, fundamentalnim promjenama koje je donio ubrzani rast tehnologije. 15
Nesigurni_KB 11_final.indd 15
27.11.2023. 16:10:26
n e sig u r n i
Udari SARS-a, svinjske gripe ili ebole, koji su svaki svjetsku ekonomiju koštali od 40 do 50 milijardi dolara, sanirani su i, činilo se, utopljeni u globalizacijski stroj koji je nastavio dalje. Istodobno su stručnjaci slali savjete i upozorenja o disrupciji globalnog okoliša, zoonotskim virusima, biološkoj sigurnosti, ljudskom ponašanju, hiperurbanizaciji i hiperpovezanosti. Tek kada nas je zagrlio COVID-19, doživjeli smo i u toj sferi totalno ubrzanje koje nas je poput šamara posred lica podsjetilo i na međusobnu povezanost i na globalnu ranjivost. U samoći naših domova otkrivali smo informacije koje su nam podastirane godinama o utjecaju čovjeka na klimatske promjene, fragilnosti svjetskog sustava opskrbe, problemu neplaćenog rada u području zdravstvene i kućne skrbi, otpornosti i sposobnosti našeg javnog ili privatiziranog zdravstva da pumpa punim kapacitetom u izvanrednom stanju, o budućnosti rada, online životu, bioraznolikosti i mikroskopskom svijetu koji živi s nama i živio je prije nas, o ljudskoj ruci koja je sebi prilagodila okoliš, proizvodnju hrane, distribuciju resursa, o mikrobima koji su poharali usjeve na jednoj svjetskoj lokaciji, što je izazvalo rast cijena banane ili pšenice na drugom kraju zemaljske kugle. Iako su mnoge države i globalna tijela u svojim politikama i programima epidemije i pandemije zarazne bolesti stavili na listu prioriteta i uvrstili ih u sigurnosne prijetnje, dobili smo podsjetnik da našu stvarnost i budućnost moramo shvatiti ozbiljno. Pitali smo se jesmo li došli u doba u kojem se mora gledati naprijed i vidjeti kako i u kojem smjeru čovječanstvo može okrenuti kurs u igri opstanka za svih osam milijardi ljudi na planetu koji su i do pojave koronavirusa živjeli 16
Nesigurni_KB 11_final.indd 16
27.11.2023. 16:10:26
u mj e st o u voda: n e sig u r n i na kon n ej edna k i h
u potpuno drugačijim startnim pozicijama, uvjetima, mogućnostima. Izazovi s kojima smo bili i politički i ekonomski suočeni prije pandemije s izvanrednim stanjem nisu potopljeni i nestali. Da, ljudi su dali više povjerenja znanosti, da, ljudi su shvatili da za brojne stvari koje su pred nama kao čovječanstvom mora postojati zajednički odgovor. Naši strukturni problemi i izazovi još su tu. Od korupcije i poreznih oaza, preko dezinformacija, kibernetičke budućnosti, demografskih izazova, migracija, budućnosti socijalnih i ekonomskih politika društava, pa sve do moguće sekuritizacije i biometričke kontrole naših života i podataka. Ljudi su pak i bježali od stvarnosti, tražili su odgovore u zavjerama. Doba nesigurnosti otvorilo je vrata paralelnim svjetovima, koji su odustajali od demokratskih načela, vrijednosti. U vremenu nesigurnosti odumiralo je povjerenje. Više od pola stoljeća nakon Russellova intervjua europski kontinent zatvorio se zbog virusa, u vremenu kada se trebala voditi rasprava o budućnosti Europe, sa svim njezinim identitetskim pitanjima, sistemskim greškama, nejednakostima, posljedicama zapadne historijske superiornosti, ali i povijesne odgovornosti. Kontinenta koji ima svoju jezgru i provinciju, svoja sela i gradove, eurozonu i Schengen, bogatije i siromašnije. Kontinenta spojenog u Uniju, iz koje se prvi put u povijesti sama isključila jedna članica. Kontinenta koji stari, a čije se mlade ne čuje, bilo u radikalno progresivnoj klimatskoj akciji ili fundamentalističkom diskursu rastuće mržnje. Europa je, kada je prvi val pandemije popustio uoči ljeta 2020., odlučila predstaviti ambiciozni plan oporavka nazvan „EU sljedeće generacije“. Prijepori koji su se pojavili u 17
Nesigurni_KB 11_final.indd 17
27.11.2023. 16:10:26
n e sig u r n i
raspravi o spašavanju ekonomije pokazali su kako stare boljke kontinenta ne nestaju lako. Korona je u prvom valu najžešće udarila europski jug. Italiju i Španjolsku. Ekonomska uporišta država, hiperurbaniziranu i globaliziranu Lombardiju i Kataloniju. Propitivalo se koliko su spremni zdravstveni sustavi koji su prije desetak godina načeti mjerama štednje, propitivalo se i ono identitetsko. Stereotipi o južnjačkom prisnom načinu života, suprotnom od sigurnosnih mjera uspostavljenih zbog virusa, u raspravama su se potezali kao da su najvažniji argument. U suštini svih rasprava bila je još jednom priča o dugu. Počelo je cjenkanje s fundamentom europske ideje – solidarnošću. Bogati sjever, na početku s manje slučajeva zaraze, opirao se ideji raspodjele tereta duga. Pričala sam tih dana s Ignacijem Molinom, španjolskim politologom s Kraljevskog instituta Elcano, o ključnom raskrižju za Europu nakon prvih dana nesnalaženja, o ogromnom političkom i ekonomskom izazovu. „Ako usporedimo ovo sa situacijom 2008., onda je bilo jasno da je šok asimetričan, između juga i sjevera eurozone, dužnika i kreditora. Iako se ja s tim ne slažem, prije deset godina sjevernjaci su do neke razine mogli govoriti o nečijoj odgovornosti, no sada je to jako teško“, govorio mi je Molina dodajući: „Nizozemska vlada, a dijelom i njemačka na početku su pokazale manjak empatije. Reakcija s juga mogla je pak biti opreznija. Empatija je razumijevanje nečije pozicije. Ako tražiš empatiju s juga, trebaš je i pokazati prema sjeveru, u smislu da se mora razumijevati javno mnijenje jedne Nizozemske, koje je kritično prema solidarnosti. Ideja uvjetovanosti ili neke Trojke za spašavanje država i slanja ljudi u crnom koji bi trebali odlučiti kakvu 18
Nesigurni_KB 11_final.indd 18
27.11.2023. 16:10:26
u mj e st o u voda: n e sig u r n i na kon n ej edna k i h
vrstu strukturnih reformi moraš provoditi kao onaj koji se zadužuje kako bi tako ušao u kreditni aranžman, takvo što bilo bi jako loše za politički legitimitet Europske unije.“ Do kraja krize situacija se promijenila te s planom oporavka i prijedlogom novog europskog proračuna pokušala naći mehanizme za ravnopravnost i solidarnost. No bitka za budućnost Europe nije prestala. Nisu odgovorena ni fundamentalna pitanja za budućnost svijeta, sada otvorenog prema istraživanju svemira, dok posljedice socijalnih kratera koje su ostavile disruptivni i manipulativni učinci društvenih mreža nitko nije liječio, već se bježalo u metadimenzije nestvarnosti sa sve većom augmentacijom profita. Globalna sirotinja i dalje raste, kuca na vrata i traži svoj napredak, svoj prostor za život. A tamo negdje na kraju svijeta, ostala iza davno izgrađenog zida i najvećeg planinskog lanca na svijetu, velika ekonomija hegemona s Istoka slaže kockice strategije koja se po tamošnjem vremenu mjeri u stoljećima, a ne u godinama. Nakon svega ovoga, kada je došlo do prvog otrežnjenja i izlaska iz dimenzije „golih tijela“, pisati je opet imalo smisla. O fundamentalnim dilemama koje imamo. Kao ljudi, tako nesigurni. Priča je poprimala oblik. U radijskim vijestima koje su u jedno kišno ljetno jutro i opet nagovještavale apokalipsu, s poplavama u Njemačkoj, uraganima, novim sojem virusa, novim autobusom mrtvih, s bodljikavom žicom koja je razvučena i dalje stajala oko graničnog prijelaza sa Slovenijom, vranama koje su napadale djecu na gradskoj livadi i medvjedima koji su napadali ljude na šumskoj stazi, Bezosom koji je odletio u svemir i novim brodom utopljenih u Sredozemlju, autobusom na čijoj je crvenoj ceradi žutim slovima pisalo Discordia... 19
Nesigurni_KB 11_final.indd 19
27.11.2023. 16:10:26
n e sig u r n i
Nije prošlo ni osam mjeseci od tih vijesti, krenuo je rat u Ukrajini. Kada mi je pred zoru zazvonio telefon, prije ulaska u TV studio nešto kasnije, znala sam da ne mogu više. Morala sam stati, kao i svi nesigurni. Odlučiti kako ću dalje. I opet sam počela pisati. Imperij, stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, Putinova Rusija, promijenio je pravila igre svjetskog poretka još jednim nevjerojatnim ubrzanjem. Dok sam dodavala ove retke u uvod, trajala je bitka za Mariupolj, grad u kojem sam, htio je tako kotač moje sudbine, provela nekoliko dana na početku same pandemije. Grad iz doba antike, grad, kao i mnogi drugi morski, s poznatim mirisom i problemima. Grad koji je postao još jedan simbol i žrtva u tom kotaču povijesti koji mrvi i lomi. Do potpunog otrežnjenja i konačnog sjedanja za tipkovnicu da dovršim ovu knjigu došlo je dakle uza sve globalne tektonske poremećaje i nakon intimno teških godina u kojima mi je iskustvo vlastite bolesti iz prve ruke stavilo na oči duple naočale za promatranje svijeta. Ni tjedan dana prije datuma na koji sam trebala predati rukopis Hamas je napao Izrael, Izrael objavio rat, a sve ono što se osjeća u zraku ne sluti na dobro s dugoročnim posljedicama. Ova knjiga nastajala je mučno i teško jer sam istodobno smatrala da sam u svom prvijencu, Nejednakima, već sve rekla. A onda, na stalno višegodišnje nježno i suptilno nagovaranje Ivane Ljevak, ipak sam iznjedrila Nesigurne. Sve su ove priče ili priče koje pričam iz vlastitog iskustva i razgovora s ljudima ili su refleksija o trenucima koje smo prolazili, a koje sam, među ostalim, zapisivala i u kolumnama objavljivanima na portalu N1 i interpretirala uz pomoć svojeg, više od četvrt stoljeća dugačkog, 20
Nesigurni_KB 11_final.indd 20
27.11.2023. 16:10:26
u mj e st o u voda: n e sig u r n i na kon n ej edna k i h
novinarskog iskustva. Priče koje su nastale imajući na umu Russellovu poruku budućim generacijama – gledati samo ono što su činjenice, bez zastranjivanja, i znati kako je ljubav mudra, a mržnja glupa. Doba u kojem živimo, doba nesigurnosti, doba je gluposti i mržnje. Teško se nalazimo, još teže razumijevamo. Kao da su gola tijela ostala i opstala. Među recima koji slijede nemojte tražiti rješenje. Self-help je u podnaslovu, ali self-helpa nema. U mantru poretka koji umire – a glasi da si najbolje sami možemo pomoći – ne vjerujem. Kao ljudi, mi smo stvoreni da budemo self-help jedni drugima. Ljudi priručnici za samopomoć humanosti. Povezani. Nikako lažni proroci. Sebični zarobljenici vlastitih balona. Pogotovo ako znamo da smo svi, ovako nesigurni, zaista zajedno u tom istom čamcu zvanom Zemlja. Možemo li se izliječiti? Ivana Dragičević (pisano u razdoblju između 2020. i 2023.)
21
Nesigurni_KB 11_final.indd 21
27.11.2023. 16:10:26
Ivana Dragičević NESIGURNI Self-help za današnji svijet
Izdavač Naklada LJEVAK d.o.o. Kopačevski put 1c, Zagreb www.ljevak.hr Za izdavača IVANA LJEVAK LEBEDA Lektura i korektura BONISLAV KAMENJAŠEVIĆ Dizajn naslovnice ANA POJATINA Oblikovanje i priprema PETRA BRNARDIĆ Tisak FEROPROMS ISBN 978-953-355-748-9
www.ljevak.hr
Nesigurni_KB 11_final.indd 167
27.11.2023. 16:10:29