Ivan Ivačković: Panonski admiral by Naklada Ljevak

Ivan Ivačković PANONSKI ADMIRAL Emocionalni vodič kroz diskografiju Đorđa Balaševića

Panonski admiral AMEN.indd 1

26.05.2022. 14:23

Panonski admiral AMEN.indd 2

26.05.2022. 14:23

Ivan Ivačković

PA N O N S K I ADMIR AL Emocionalni vodič kroz diskografiju Đorđa Balaševića

Zagreb, lipanj 2022.

Panonski admiral AMEN.indd 3

26.05.2022. 14:23

Panonski admiral AMEN.indd 4

26.05.2022. 14:23

Mirjani Milovanović, za matursku sliku u izlogu

Panonski admiral AMEN.indd 5

26.05.2022. 14:23

Panonski admiral AMEN.indd 6

26.05.2022. 14:23

Izrazi ljubavi

Dok sam pisao Panonskog admirala, Mirjana Milovanović – čitatelj je već vidio da je knjiga posvećena njoj – završila je srednju školu. Stalo mi je da ovom knjigom obilježimo taj trenutak. U međuvre menu, Mirjana se upisala na likovnu akademiju. Sprema se postati slikaricom. Sanjalačka priroda, dakle; snovima, maštom, ali i veli kim radom, ustrajnim učenjem, želi prkositi zapuštenu društvu i njegovim lažnim, šupljim znanjima. Želim joj da je na tom putu prate najbolje Balaševićeve pjesme. Za nju će to biti zrcala, u njima će pronaći vlastiti odsjaj. Naći će čistoću motiva, snagu srca, širinu duha. Naći će, uostalom, slike. Neke nježne akvarele, a neke u jar kim, teškim nanosima boja, kao kod Konjovića. Moja supruga Sanja i ja željeli smo odvesti kćer Anitu na koncert Đorđa Balaševića. Čekali smo da Anita poraste toliko da može ba rem djelomično razumjeti pjesme koje su nam važne. Godine 2020. procijenili smo da je to vrijeme došlo. Planirali smo da prvi sljedeći Balaševićev koncert u Beogradu bude naš. Đoletovim nenadanim odlaskom izgubili smo, pored svega ostalog, priliku da djetetu obja snimo dio sebe. Mnogo toga što jesmo, mnogo toga što smo htjeli biti. Anita je pak izgubila priliku vidjeti Đorđa Balaševića uživo i na taj način naučiti nešto o njemu i nama. Protiv sudbine se ne može, negdje je sve zapisano, sve se zna. Ali red nalaže da čovjek učini ono što može i što o njemu ovisi. Na meni je očigledno bilo da na pišem ovu knjigu, da tako upoznam Anitu s najvećim kroničarom naših snova i utopija. Osim toga, da svoju generaciju provedem kroz

Panonski admiral AMEN.indd 7

26.05.2022. 14:23

minsko polje uspomena. Najzad, da još jednom mahnem Đoletu, makar to bilo za oproštaj, kao što se ispostavilo. Maja Šanta, moja kolegica iz osnovne škole, zaslužna je za to što sam se počeo ozbiljnije upoznavati s Balaševićevim stihovima i glazbom. Bilo je to na samom kraju sedamdesetih. Maja mi je pokazala kako treba slušati Đoleta. Ona ga je slušala polako, da joj ne bi koja reč promakla. Onda sam tako činio i ja. Bio je to moj prvi krupan korak u Balaševićev svijet. Maja je sjedila iza mene do kraja osnovne škole i tijekom prva dva razreda srednje. Poslije toga svatko je krenuo na svoju stranu. Prolazilo je vrijeme, zasnovali smo obitelji, stigli su neki novi klinci. Rijetko smo se sretali. Vidjeli smo se u listopadu 2020. kada je ista bolest zbog koje ćemo svi ostati bez Đoleta, odnijela njezina supruga Gorana. I vidjeli smo se kad je otišao Đole. Nazvao sam je, rekao joj da dolazim i da naspe jednu… za umorne livce, za proletere, završili smo rečenicu uglas i progutali pokoju suzu. Neka ova knjiga bude i u Majinu čast. Također, rado vat će me ako dospije u ruke njezina sina Miloša. Goran će je čitati zasigurno. On od gore vidi sve.

Panonski admiral AMEN.indd 8

26.05.2022. 14:23

Sadržaj

Uvodna napomena 11 I. PROLOG: TUŽNI TREĆI ČIN, IPAK 15 II. „DOBRO VEČE, MOJA JUGOSLAVIJO!“ 25 III. SVE SE MENJA SEM BAGRENJA 37 IV. REVOLUCIONAR EMOCIJE 49 V. TOPLINA RANOG MRAZA 83 Mojoj mami, umesto maturske slike u izlogu 85 Odlazi cirkus 95 VI. SLOVENSKA I DRUGE TUGE 109 Pub 111 Celovečernji The Kid 117 003 123 VII. VIŠE NITKO NE MARI ZA ORKESTAR STARI 133 Bezdan 135 Balade: U tvojim molitvama 153 Panta Rei... 160 Tri posleratna druga 173

Panonski admiral AMEN.indd 9

26.05.2022. 14:23

VIII. SVETI ĐORĐE UBIJA AŽDAJU 183 Marim ja... 185 Jedan od onih života... 197 Naposletku... 212 Devedesete 232 IX. KRALJEVA ZAVRŠNICA 243 Dnevnik starog momka 245 Ostaće okrugli trag na mestu šatre 251 Rani mraz: Priča o Vasi Ladačkom 255 X. PODVLAČENJE CRTE: STARA ŠKOLA 267 P. S. Đole i Freddie 285 Crna kutija: Literatura i izvori 287 Izjave zahvalnosti 297 Indeks imena i bendova 303

Panonski admiral AMEN.indd 10

26.05.2022. 14:23

Uvodna napomena

Temelj ove knjige čini diskografija Đorđa Balaševića. Riječ je o originalnim vinilnim izdanjima (zaključno s albumom Marim ja) i kompaktnim diskovima (zaključno s albumom Rani mraz: Priča o Vasi Ladačkom). Albumi Dnevnik starog momka i Rani mraz: Priča o Vasi Ladačkom izvorno su objavljeni u Srbiji i Sloveniji, bez razlike u izdanjima; albumi Devedesete i Ostaće okrugli trag na mestu šatre imali su službena izdanja samo u Sloveniji. Razmišljanja o tome kako bi trebala izgledati Balaševićeva služ bena diskografija – jer neki albumi pripadaju sivoj zoni između službenih i onih drugih – razriješio sam jednostavno: u obzir sam uzeo one koji se nalaze na njegovoj mrežnoj stranici. Mislim, po najprije, da je to pošteno prema uspomeni na Balaševića. A onda, i sam bih sačinio gotovo jednak izbor. Slijedom toga, u knjizi je riječ isključivo o albumima s novim pjesmama – ili starim, ali drukčije izvedenim. Ovakvim izborom izostavljeno je petnaestak kompilacija koje su različite diskografske kuće objavile na vinilu, kasetama i diskovima. Po prirodi stvari, neke od njih bile su važne u komercijalnom smislu. Ali nisu imale nikakvu važnost za Balaševićevu umjetničku karijeru, a njegovi umjetnički dometi u pjesništvu i glazbi jesu tema – prem da proširena – Panonskog admirala. Od živih albuma, Balašević je u svoju diskografiju – samim tim i ja u knjigu – jedino uvrstio Balade: U tvojim molitvama. I napokon, jasno je da u ovakvoj koncepciji nije bilo mjesta njegovim radovima za tuđe ploče. 11

Panonski admiral AMEN.indd 11

26.05.2022. 14:23

pa n o n s k i a d m i r a l

Očigledno, Panonski admiral ponajprije govori o Balaševićevim albumima. Ipak, kako će čitatelj vidjeti, svoje mjesto našli su i sin glovi. Nadam se da je svaki zauzeo onoliko prostora koliko mu po vrijednosti i odjeku pripada. Kad ovdje spominjem singlove, mislim, kao i u slučaju albuma, na originalne vinilne ploče. Posljednji Bala ševićev singl na vinilu izišao je u prosincu 1987. godine; na njemu su bile pjesme „1987“ i „Poluuspavanka“. Tih su dana singl ploče – svojevremeno temelj glazbene industrije – već uvelike služile samo u promotivne svrhe, kao najava albuma ili poklon uz njih. Ubrzo su potpuno nestale. Poslije su iščeznuli i vinilni albumi. Za razliku od singlova, albumi su se vratili, ali pretežno kao luksuzna roba nami jenjena kolekcionarima, mladim radoznalcima, osijedjelim nostalgi čarima i sladokuscima raznih generacija. Vinilne albume zamijenit će kompaktni diskovi, da bi, ulaskom interneta u široku upotrebu, i njima došao kraj. Tako je, poslije, Đorđe Balašević, u skladu sa zahtjevima digitalnog doba, postavljao pjesme na svome službenom YouTube kanalu. Kad netko danas na taj način objavi novu pjesmu ili zbirku pjesama, čujemo da mu je izišao singl ili album. Takvi singlovi i albumi nisu tema ove knjige. Ali, uz vinilne ploče, audiokasete i kompaktne diskove, oni svjedoče o tome da je Bala šević imao dugačak profesionalni put. Ne postoji, naime, mnogo karijera koje obuhvaćaju dvije epohe, analognu i digitalnu, i četiri formata na kojima su pjesme stizale od izvođača do publike.

Panonski admiral AMEN.indd 12

26.05.2022. 14:23

Kad netko umre i za sobom ostavi jedan lijep stih, on za toliko ostavlja nebo i zemlju plemenitijima, a razlog postojanja zvijezda i ljudi za toliko emocionalno zagonetnijim. – Fernando Pessoa, Heteronimi

Meni je glavni zadatak da napravim pesmu koja će ostati. – Đorđe Balašević, Rock, kolovoz 1986.

Panonski admiral AMEN.indd 13

26.05.2022. 14:23

Panonski admiral AMEN.indd 14

26.05.2022. 14:23

I. PROLOG T U ŽN I TREĆI ČI N, I PAK

Panonski admiral AMEN.indd 15

26.05.2022. 14:23

Panonski admiral AMEN.indd 16

26.05.2022. 14:23

U tuđem smo srcu svoje srce čuli Isto je pevati i umirati Branko Miljković, „Balada“

1. U petak, 19. veljače 2021., u kasno poslijepodne, moj mobilni telefon najednom se počeo puniti porukama. Otvorio sam prvu i saznao da je zauvijek otišao Đorđe Balašević. Preda mnom, na rad nom stolu, stajala je bilježnica u kojoj sam, preslušavajući njegove pjesme, zapisivao bilješke za ovu knjigu. O pjesmama i pločama nisam pisao redoslijedom kojim su objavljivane, niti sam, sve do jeseni 2019., pisao redovito. Panonski admiral nastajao je polako, godinama. Kad sve završim, mislio sam, lako ću poredati tekstove tako da odgovaraju kronologiji. Važnije mi je bilo pratiti osjećaje i raspoloženja. Bio sam njihov zapisničar, oni su odlučivali o kojoj ću Balaševićevoj pjesmi pisati. U petak, bilježnica je bila otvorena na stranici na kojoj je pisalo „Kad odem…“. Ostavio sam bilježnicu otvorenom. Nisam ni taknuo hrpice no vinskog papira – Balaševićeve intervjue i tekstove o njemu – kojima je stol bio prekriven. Ustao sam i pošao prema drugoj sobi reći svojoj supruzi Sanji što mi je javljeno. Rekao sam kratko: „Otišao je Đole.“ Čuo sam zaprepaštenje u vlastitu glasu. Iako se znalo da je Balašević, zbog upale pluća i koronavirusa, u bolnici, i premda je virus tih dana kosio osobito snažno, na takav ishod nisam ni pomišljao. Đoletov nestanak bio mi je nepojmljiv. Poznavali smo se trideset pet godina i, da se pozovem na njegove riječi o pjesniku Miki Antiću, nisam stekao dojam da je od onih koji umiru. Javile su se stare slike. Prva preslušavanja Balaševićevih ploča s kraja sedamdesetih, sjeta i smijeh na koncertima iz osamdesetih, 17

Panonski admiral AMEN.indd 17

26.05.2022. 14:23

pa n o n s k i a d m i r a l

odupiranje tiraniji i ratu na njegovim nezaboravnim večerima u beo gradskom Sava centru tijekom devedesetih. Cijeli jedan život kroz niz pjesama uz koje smo bolje razumjeli sebe i svijet oko nas, kroz stihove o ljudskoj prolaznosti i melankoliji starenja, stihove osobnih i zajedničkih nespokoja, stihove radosti, sjete, ljubavi, usamljeništva. U vrijeme Balaševićeve prve slave, Sanja i ja bili smo tinejdže ri koji su se već dobro poznavali i – ponekad u društvu njegovih ploča – provodili neke dane zajedno. Četiri desetljeća i nešto sitno poslije, u danu Balaševićeva odlaska, stisnuti u zagrljaju i sjećanjima, zapravo vremeplovom naglo vraćeni u prošlo doba, bili smo dvoje od stotina tisuća ljudi koji su, svugdje gdje se razumije jezik kojim je on pjevao, zaplakali nad njegovom, a pomalo i svojom sudbinom. 2. Neočekivani odlazak Đorđa Balaševića bio je prva vijest udarnih televizijskih dnevnika u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Slo veniji… Na nekim beogradskim televizijama ta vijest bila je važnija od ustoličenja novog patrijarha. Te večeri i sljedećih dana, u Novom Sadu, glavnom gradu ove tuge, ljudi su se okupljali na Trgu slobode, palili svijeće pod brončanim nogama Svetozara Miletića, natmurena kakvim ga je vidio Meštrović, odnosno večito prgavog, kakav je ostao u Balaševićevoj baladi „Novi Sad“. Tu, oko Miletića, pjevane su Balaševićeve pjesme. Ispred kuće obitelji Balašević ostavljano je cvijeće, sarajevske registarske tablice, bijeli plišani zečevi i poruke: Vole te Split i Supetar, Nema nama jedne strane – BiH (na latinici i ćirilici), Dodao si svetu malo boje – čudo naše, Sada ti računaj na nas i druge. Novi Sad i službeno je proglasio dan žalosti, zastave su još prije objave bile spuštene na pola koplja, a zgrada Gradske kuće, prvi put u povijesti, pogasila je sva svjetla. Balaševićevi stihovi osvanuli su na panoima i autobuskim postajama. U ponedjeljak navečer, na novosadskom Keju žrtava racije, tisuće ljudi okupile su se kako bi ga ispratile. Grad je organizirao svečanost

Panonski admiral AMEN.indd 18

26.05.2022. 14:23

p ro l o g : t u ž n i t r e ć i č i n , i pa k

nazvanu Noć kad je Đole preplivao Dunav. Balaševićeve pjesme izvo dio je zbor Srpskoga narodnog pozorišta. Ribarske barke s bakljama plovile su u njegovu čast, lampioni su puštani prema nebu, kej je bio posut ružmarinom i ružama, a na zidine Petrovaradinske tvrđave projicirana je hologramska slika s jednog od Balaševićevih koncera ta: Đole, zanesen glazbom i osjećajima, žmureći, podiže ruku. Slična slika bila je projicirana u Sarajevu, po cijeloj širini Gradske vijećnice. Vidjeli smo je i u Mostaru, tik uz obnovljeni Stari most. Možda je bilo najdirljivije vidjeti je na tim dvama mjestima. Deve desetih godina, tijekom rata među narodima Jugoslavije, Sarajevo je postalo planetarnim simbolom stradanja. Četiri godine grad je bio pod vojnom opsadom, zasipan granatama i snajperskim metcima. Nerijetko je bio bez struje, hrane i vode. Suvremena povijest ne poznaje dužu opsadu. Poginulo je više od deset tisuća običnih ljudi, civila, među njima oko tisuću šesto djece. A granatiranje i rušenje mostarskoga Starog mosta jedan je od najtužnijih prizora jugosla venskog rata. Jer, taj most, sazidan iznad Neretve sredinom šesnae stog stoljeća, nije samo arhitektonsko dostignuće iznimne ljepote, nego i simbol spajanja različitih zajednica. Zato je srušen. Nije to bio običan vojni napad, nego je rušena civilizacijska tekovina tole rancije i zajedništva među narodima. Zato je bilo lijepo vidjeti ondje sliku pomiritelja kakav je bio Đorđe Balašević. Kada je taj pomiritelj otišao, u Beogradu – s neugodnim zakaš njenjem u odnosu na druge gradove – ljudi su se okupljali, palili svijeće i pjevali „Slovensku“ ispred Doma sindikata, današnje Kom bank dvorane, i „D-moll“ ispred Sava centra. To su dva mjesta na kojima je Balašević održao gotovo sto pedeset rasprodanih koncera ta; od toga u Sava centru čitavih stotinu trideset. Više nego bilo tko i bilo kada u jednom gradu i jednoj dvorani, ne samo kod nas. Ali, u veljači 2021., Beograd u kojem se sve to događalo gotovo da više nije postojao. Balaševićeva se publika ili odselila, ili je, živeći u nečemu nalik na lošu beskonačnost, postala potištenom, demoraliziranom. Duh Beograda toliko se promijenio da se zakasnilo s oproštajem od

Panonski admiral AMEN.indd 19

26.05.2022. 14:23

pa n o n s k i a d m i r a l

čovjeka na čije su koncerte hrlili deseci tisuća ljudi. Da se i ne spo minje kako je na tom oproštaju bilo višestruko manje građana nego što bi bilo pristojno. Zagrepčani su pak Balaševiću ispunili jednu staru želju: u Ilici, pojavio se ćirilični natpis Bećarac. Balašević je u pjesmi „Stih na asfaltu“ iz 2000. godine pjevao o svojoj želji da tu riječ, u toj ulici, našvrlja na ćirilici. Poslije njegova odlaska, legendarni nogometni trener Ćiro Blažević poručio je da „cijela Hrvatska plače na ćirilici“. Pred zagrebačkim televizijskim kamerama govorilo se sustegnutim glasom. U glavnom gradu Hrvatske pjevana je pjesma „Ne lomite mi bagrenje“, nadahnuta srpskim stradanjem na Kosovu. U Zrenjaninu, rodnom gradu Olivere Olje Balašević, Đorđeve supruge, otvorena je knjiga žalosti. Na željezničkom kolodvoru u Puli bili su poredani nizovi svijeća. Pulska Arena je – u trenutku u kojem je na novosadskome Gradskom groblju obitelj Balašević ispraćala Đoleta – otključala svoje ulaze građanima. Omogućila im je da se oproste od njega tu, na mjestu na kojem su s njim doživjeli neke od najljepših trenutaka. Peristil u Dioklecijanovoj palači u Spli tu bio je ispunjen ljudima koji su pjevali „Vasu Ladačkog“, „Protinu kćer“, „Devojku sa čardaš nogama“ i skandirali: „Đole! Đole!“ Sto tine svijeća gorjele su u Osijeku. Na Cetinju, ponosno se širio veliki transparent zahvalnosti. U Skoplju su se na videozidu izmjenjivale Balaševićeve fotografije, dok su s razglasa, postavljena pred mnoš tvom okupljenih ljudi, puštane njegove pjesme. Paljene su svijeće ispred Gradske kuće u Nišu, a jedna škola nadomak toga grada obja vila je da će zasaditi šezdeset osam bagremovih sadnica – Balašević je preminuo u šezdeset osmoj godini – i da će taj dio dvorišta nazvati Đoletov park. Desetak dana poslije toga objavljeno je kako je toliko bagremova zasađeno pored jedne osnovne škole u Somboru. Još ka snije, u svibnju, na Balaševićev šezdeset osmi rođendan, u Podgorici je otvoren park nazvan njegovim imenom.

Panonski admiral AMEN.indd 20

26.05.2022. 14:23

p ro l o g : t u ž n i t r e ć i č i n , i pa k

3. U počastima i opraštanjima od Balaševića podjednako je bilo nevje rice i ljutnje na sudbinu. Među mnogim sudionicima javnog života koji su govorili o njegovu nestanku, najtočnije je nevjericu opisao filmski režiser Rajko Grlić. „Nijedan čovjek nije spreman na smrt Đorđa Balaševića“, rekao je on. Gitarist Vlatko Stefanovski izgovo rio je tri jednostavne, istinite riječi: „Pjesnici ne umiru.“ Napokon, u svim spontanim a cappella zborovima po gradskim trgovima, naša nekad zajednička zemlja, Jugoslavija, ujedinjena u žalosti – još je samo umjetnost i žalost ujedinjuju – po tko zna koji je put umrla i u isti mah, makar nakratko, uskrsnula. Manje onakva kakva je bila, a više onakva kakvom smo je stvorili u sjećanjima. Go dinama tumaramo po privatnim muzejima uspomena. Šminkamo, uljepšavamo Jugoslaviju, da bude još skladnija, još dotjeranija kad je sljedeći put, obilazeći bolju prošlost, u mislima posjetimo. Zami šljamo da je u njoj živio jedino onaj „treći, paralelni narod“, kako ga je Balašević nazivao. Narod čiji se pripadnici i danas u svakom pogledu dobro razumiju, narod kojem ne treba prevoditi Balaševićeve pjesme s jednoga jugoslavenskog jezika na drugi. Narod koji nije zatočenik svojih predaka; koji naslage prošlosti ne doživljava kao rampe spuštene pred budućnošću. Narod koji je, ne želeći biti tao cem povijesti, mogao produžiti zajednički život na civiliziran način kada je istekao rok komunističkim parolama o bratstvu i jedinstvu. Narod razboritih ljudi, narod koji je htio držati korak sa svijetom dok je svijet još nečemu vrijedio, narod koji razlike vidi kao obilježje ljudskog bogatstva, pa im se raduje. Žaljenje tog naroda za Balaševićem ponegdje je bilo pomiješano sa žaljenjem za Jugoslavijom. Ponegdje, opet, nije imalo nikakve veze s tim, s jugonostalgijom. Ali je svuda pokazalo da zaista postoji Jugosfera, kako ju je desetak godina prije nazvao britanski autor Tim Judah. Jugoslavija, pa i Judahova Jugosfera, nekima su trn u oku, drugima inspiracija. U svakom slučaju, ljudi slična duha, ljudi naklonjeni

Panonski admiral AMEN.indd 21

26.05.2022. 14:23

pa n o n s k i a d m i r a l

jednakim vrijednostima, u trenutku Balaševićeva odlaska osjetili su potrebu za zajedništvom. Ako im je tih dana bilo šta moglo goditi, onda je to bila potvrda da ih još ima na svim stranama bivše domovine. U Jugoslaviji je – vidjelo se to kad je potamnio njezin sjaj – bilo i drukčijih. Nisu činili većinu, bar ne odmah. Ali bilo ih je dovoljno da, potaknuti i organizirani od političkih elita, poraze Balaševićev „treći narod“. Jugoslavija, međutim, jest bila lijepa zemlja. Bila je lijepa bez manikerskih i pedikerskih zahvata koje, misleći o njoj, poduzimamo u našoj mašti; bez ljudske sklonosti da se prošlost veli ča. Istina je, doduše, da su se osamdesetih vozili loši automobili, da su gradovi bili sivi, oljušteni, oronuli, da je zemlja izgledala musavo. Ali to se desetljeće u sjećanju moje generacije s pravom drži zlatnim. Jer, tada smo imali – uzet ću samo jedan primjer – treću rock and roll scenu na svijetu, iza britanske i američke. Jugoslavija je desetljećima bila zemlja međunarodno priznatih pisaca, slikara i sportaša, zemlja koja je ugošćivala najveća svjetska imena iz svih kulturnih područja, zemlja koja je prva izvan Zapada imala mjuzikl Kosa ili Becketto va Godota. Više od svega, ljepotu joj je davao osjećaj nade, kojega nigdje na Balkanu više nema. Završili smo stiješnjeni u državicama nastalima na tlu nekad prostrane zemlje, u razularenoj, nerazumnoj žurbi poslane na bunjište politike i povijesti. Balašević je otišao u godini u kojoj su obilježena ravno tri deset ljeća otkad je njegova domovina nestala s karata i iz atlasa. Časnim držanjem, antiratnim, humanističkim angažmanom, on je, baš kao glumica Mira Furlan, koja je preminula samo dvadeset devet dana prije njega, postao simbolom nastojanja da se i u najcrnjim iskuše njima očuva čovjekoljublje. Tako je zaslužio ono što se dogodilo: da tisuće ljudi zastanu i naklone se ne samo jednomu velikom pjesnič kom opusu, nego i ideji o toleranciji, o razumijevanju. Prizori masovnog žaljenja za Balaševićem pokazali su sav be smisao nasilnoga jugoslavenskog rastanka. Pokazali su uzaludnost prolijevanja krvi među narodima koji su gotovo pola stoljeća ži vjeli zajedno, a onda bili akteri ili lutke na koncima najtragičnijih

Panonski admiral AMEN.indd 22

26.05.2022. 14:23

p ro l o g : t u ž n i t r e ć i č i n , i pa k

događaja u Europi od Drugoga svjetskog rata. „Narod“ Đorđa Balaševića, pjesnika koji će ostati važnim od Bitole do Kranja, ni sad ne pristaje odbaciti svoje uspomene niti potisnuti zajedničko kulturno naslijeđe. Ili razdijeliti ga, kao da se to može rasjeći no žem. Ako Balaševićev narod nalikuje na brojnu obitelj, onda se može reći da je otišla glava obitelji. Utoliko su razumljivije riječi mnogih kako su izgubili „nekoga svog“, „nekoga najrođenijeg“. 4. I prije su, naravno, umirali umjetnici omiljeni na svim stranama Jugoslavije. Ima ih još koji su otišli prerano. Mira Furlan u šezdeset petoj godini. Njihova smrt bila je praćena velikim žaljenjem. Kaja njem također, jer se društvo znalo grubo ogriješiti o njih. U trenu cima u kojima su nas napuštali, jače nego dotad bivali smo svjesni njihove ljubavi i naše krivnje. Ali, zaista, nikada nijedan umjetnik nije bio ispraćen tako masovno niti uz tako snažnu zajedničku tugu kao Balašević. Pa ni izvan svijeta umjetnosti, na teritoriju njegove i naše nekadašnje domovine nije bilo viđeno ništa slično – izuzima jući ispraćaj Josipa Broza Tita, o kojem je Balašević pjevao nekoliko puta i na različite načine. Odlazak Đorđa Balaševića nije posljednja tuga Jugoslavije. Ali jest, uz Titovu smrt, najveća, i jest neponovljiva. Ostalo je još veli kih, svuda važnih ljudi, pa ipak je sigurno da više nikad tisuće upa ljenih svijeća neće simbolično razgorjeti šest baklji iz nekadašnjega grba Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, kao što se do godilo kad smo ispraćali Balaševića. Midhat Kapetanović, arhitekt i konceptualni umjetnik iz Sarajeva, prikazao je taj trenutak ilu stracijom na kojoj Zagi, maskota zagrebačke Univerzijade, Vučko, maskota sarajevske Olimpijade, i Pobednik, simbol Beograda, sva trojica u sivim tonovima, tuguju pognutih glava. Na toj ilustraciji Vučko grli maloga bijelog zeca pored kojeg je par mandarina; zec i mandarine rođendanski su pokloni u Đorđevoj baladi „Neki novi

Panonski admiral AMEN.indd 23

26.05.2022. 14:23

pa n o n s k i a d m i r a l

klinci“. Danas svijet ima malo manje boje, tako je Kapetanović para frazirao Balaševića uz svoj zanatski savršen i ljudski emotivan crtež. Balaševićev odlazak odjeknuo je i u svijetu. Američka agencija AP, jedna od najvećih, emitirala je vijest koju su preuzeli utjecajni mediji, uključujući The Washington Post ili ABC News. U vijesti je stajalo da se Balašević otvoreno suprotstavljao nacionalizmu koji je razgorije vao sukobe u Jugoslaviji. Đorđev međunarodni ugled potjecao je i odatle što je bio ambasador dobre volje Ujedinjenih naroda, premda ga to, dodajmo odmah, nije sprečavalo da ih kudi kad treba. Odbio je, čak, njihovu „plavu“ putovnicu i poručio da svoje ujedinjene na rode već ima u Vojvodini. Osim toga, 1999. godine, dok je NATO, zapadni vojni savez, bombardirao Srbiju, Balašević je u novinama govorio kako Ujedinjeni narodi nisu uradili ništa da to spriječe. Ni nama koji smo ostali ovdje ni ljudima koji su napustili teri torij Jugoslavije i rasuli se po svim kontinentima nije važna Balaše vićeva titula. Važne su njegove pjesme. Uz njih, u danima žaljenja, na društvenim mrežama bilo je postavljeno na tisuće fotografija i is pisano bezbroj riječi oproštaja. Nisu mnogo spominjani Ujedinjeni narodi, ali se, na primjer, mogla vidjeti fotografija na kojoj su bijeli plišani zec, upaljene svijeće i, u pozadini, londonski Tower Bridge. Konačno, umjetničkom snagom i moralnom čistoćom svojih najvećih stihova, Đorđe Balašević učinio je da mu se, još za njegova života, poklone današnje mlade generacije. Njih uglavnom ne zani ma priča o Jugoslaviji, zemlji koja je sva bila u ožiljcima povijesti, ali on im je bitan. To što njegove pjesme uspijevaju osvojiti svaku iduću generaciju posebno je značajno, jer na Balkanu je neizvjesna i prošlost, a ne samo budućnost. Proći će još mnogo vremena dok se jugoslavenski narodi sporazumiju što je bilo i kako je bilo. Naše je vrijeme da to učinimo isteklo. Dobro je što je tako, nismo se baš pokazali. Dalje će se dogovarati neki novi klinci, valjda naj bolji među njima. Bilo bi lijepo da poruke iz Balaševićevih pjesama divova uzmu za zvijezde vodilje.

Panonski admiral AMEN.indd 24

26.05.2022. 14:23

Panonski admiral AMEN.indd 310

26.05.2022. 14:23

Panonski admiral AMEN.indd 311

26.05.2022. 14:23

Naklada Ljevak Kopačevski put 1c, 10 000 Zagreb www.ljevak.hr Za nakladnika: Ivana Ljevak Lebeda Urednica: Nada Brnardić Lektura i korektura: Neli Mindoljević Indeks imena i bendova: Srđan Grbić Autor fotografije na naslovnici: Zoran Veselinović Autorica fotografije na poleđini i na 310.–311. str.: Željka Dimić Oblikovanje i prijelom: Ana Pojatina, Ram Tisak: Feroproms CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001138221. ISBN: 978-953-355-589-8

Panonski admiral AMEN.indd 312

26.05.2022. 14:23