Anita Peti-Stantić i Vedrana Stantić (ur.): Putovanje u nepoznato

Anita Peti-Stantić i Vedrana Stantić

PUTOVANJE U NEPOZNATO Zašto se bavim znanošću (i kako je do toga došlo)?

BIBLIOTEKA POSEBNA IZDANJA

Za nakladnika Ivana Ljevak Lebeda Recenzentice prof. dr. sc. Gordana Keresteš dr. sc. Marijana Češi

Copyright © Anita Peti-Stantić, Vedrana Stantić i Naklada Ljevak, 2021.

Knjiga je napisana u okviru projekta HRZZ-IP-2106-06-1210 Modeliranje mentalne gramatike hrvatskoga: ograničenja informacijske strukture

Anita Peti-Stantić i Vedrana Stantić

PUTOVANJE U NEPOZNATO Zašto se bavim znanošću (i kako je do toga došlo)?

Urednice i autorice koncepcije Anita Peti-Stantić i Vedrana Stantić

Zagreb, kolovoz 2021.

Knjigu posvećujmo svim učiteljima koji mlade potiču na to da budu najbolji što mogu biti.

Sadržaj

Predgovor 7 1.

BIOMEDICINA: STANICA KAO ZAGREB POD MIKROSKOPOM 11 Ivan Đikić 2. ZNANOST I LJUBAV 22 Pavel Gregorić 3. SEKSUALNOST I SUMNJE U SVEMOĆ ZDRAVOG RAZUMA 29 Aleksandar Štulhofer 4. RAZLIČITI PUTEVI VODE DO ISTOG CILJA 39 Valerio Baćak 5. ŽIVOT, BIONANOTEHNOLOGIJA I SVE OSTALO 43 Ljiljana Fruk 6. ZNANOST JE STRAST, A NE SAMO POSAO 52 Iva Tolić 7. ZNANOST KOJA OPONAŠA PRIRODU: STRUKTURA I FUNKCIJA PROTEINA 59 Ivanka Jerić 8. ZAŠTO VOLIMO JESTI ČOKOLADU, PITI KAVU I BAVITI SE ZNANOŠĆU? 66 Martina Manenica 9. OD ORGANSKIH SINTEZA I KEMIJSKOG NAZIVLJA DO NASTAVE KEMIJE I POPULARIZACIJE ZNANOSTI 72 Tomislav Portada 10. ZAŠTO SAM ZNANSTVENIK? 82 Ranko Matasović 11. NIŠTA BEZ POVIJESTI 93 Tvrtko Jakovina 12. SREĆA, SLOBODA I DOBROTA 104 Ivica Puljak 13. ODŠKRINUTA VRATA U ZAKONE KVANTNE MEHANIKE 114 Ticijana Ban 14. PISMO O ZNANOSTI, ZA (MALU) TENU. I JOŠ PONEKOGA 125 Tena Dubček 15. PISMO ŠESNAESTOGODIŠNJEM SEBI 131 Saša Ceci

16. TEHNIKA I FIZIKA RUKU POD RUKU 136 Leonardo Štrac 17. KAKO SE NITKO NIJE SJETIO TOG PROBLEMA? 143 Mirta Stantić 18. OD MATEMATIKE DO NEUROZNANOSTI 153 Andrija Štajduhar 19. UKLJUČIMO MOZAK! 158 Dubravka Švob Štrac 20. POŠTUJMO SVOJ OKOLIŠ I OKOLINU! 170 Vlatka Filipović Marijić 21. S AUTOFAGIJOM U ZNANSTVENOJ AVANTURI 182 Ivana Novak Nakir 22. KAKO SAM, UMJESTO U BOLNICI, ZAVRŠILA U LABORATORIJU? 195 Vilma Dembitz 23. ROBOTI I MI 205 Danica Kragić Jensfelt 24. INŽENJERSKA NEUROZNANOST 211 Kristijan Lucijetić 25. ONO SMO ŠTO JEDEMO 216 Katarina Smiljanec 26. PLES PROTEINA 230 Nikolina Šoštarić 27. KAKO SMO STARILI NEKAD, A KAKO STARIMO DANAS? 242 Dora Grbavac 28. TEŽITI ŠIROKIM UVIDIMA 249 Vuk Vuković 29. UČENJE NIJE MUČENJE 258 Predrag Pale 30. OD ZNANOSTI DO ZAGOVORA DOBROBITI DJECE 270 Marina Ajduković 31. ZNANSTVENIK SAM POSTAO KAKO BIH DOPRINIO OPIPLJIVOM NAPRETKU U MEDICINI 283 Igor Rudan

Za kraj: Knjige i časopisi koje znanstvenici čitaju ili su čitali dok su bili mlađi 296 Bilješka o autoricama 301

Predgovor

Što sve rade znanstvenici? Zašto? Kakvi su bili putevi kojima su došli do toga da postanu znanstvenici? Jesu li njihovi putevi bili pravocrtni ili zaobilazni? Sva se ta pitanja postavljaju i mladima kad razmišljaju o sebi i svojim potencijalnim karijerama i odlukama o budućnosti, o studiju, o tome što bi željeli raditi. Mladi, posebno srednjoškolci, nerijetko se pitaju po čemu su odrasli, pa onda i znanstvenici, nalik njima samima.

Upravo smo zbog toga, spajajući dvije perspektive, onu srednjoškolke i onu znanstvenice, potaknuli brojne domaće znanstvenice i znanstvenike, mlađe i starije, s manje i s više iskustva u znanosti, da napišu svoja iskustva i pošalju poruku mladima o tome zašto misle da je važno razumjeti znanost, pa i popularnu znanost, zašto je važno baviti se znanošću, koje je, po njihovu mišljenju, mjesto one znanosti kojom se oni bave danas. Poticaj za knjigu došao je od Vedrane, maturantice čiju su radoznalost i potrebu da stalno postavlja pitanja hranila brojna zanimljiva iskustva, od kojih je jedno od važnih bio tekst Richarda Feynmana u kojem on govori o tome kako je njegov otac svojim pristupom svijetu i objašnjenjima utjecao na njega tako da je postao znanstvenik. Taj se tekst čitao u Vedraninu petom razredu osnovne škole u Bostonu.

Vođene tom mišlju, znanstvenike smo posebno zamolile da napišu je li netko, i kako, posebno utjecao na njih i što bi poručili mladima koji tek razmišljaju o svom putu. Potaknule smo ih da se prisjete nečega oko čega su bili uzbuđeni kad su bili djeca, a što je povezano s onim čime se danas bave, da opišu vrludanja na svom putu kako bi mladima pomogli da shvate kako padovi nisu padovi i poskliznuća nisu poskliznuća, nego prilike za učenje i stjecanje novih iskustava. Naime, unatoč tome što nam mnogo toga, kad gledamo unatrag, izgleda kao da je put bio ravan, to zapravo najčešće nije tako.

Upravo smo zbog toga pozvale na suradnju brojne znanstvenike iz različitih struka, od fizičara, kemičara, biologa, stručnjaka za računalne tehnologije i robotiku, do filozofa, sociologa, lingvista, psihologa i mnogih drugih. Svi su oni redom reagirali s izvanrednim entuzijazmom. Neki su svoje priče napisali u obliku vezanog teksta, neki su kombinirali vezani tekst dodatno odgovorivši na neka pitanja koja smo im postavile, a neki su, u obliku intervjua, odgovarali na postavljena pitanja, sva ili neka. Pitanja smo sastavljale zajedno, 7

Putovanje u nepoznato

pri čemu nam je osnovna namjera bila potaknuti znanstvenike da se ponovno stave u perspektivu srednjoškolaca i da odgovore na ona pitanja za koja misle da zanimaju srednjoškolce kojima je knjiga primarno namijenjena.

Priču svakog znanstvenika prate životopis i osnovni podaci o internetskim stranicama na kojima zainteresirani čitatelji mogu pronaći više podataka o radu svakog pojedinog sudionika ovoga projekta i znanstvene grupe koju vodi. Dio životopisa sastavljali su studenti prve godine studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kojima ovom prilikom zahvaljujemo. To su: Josip Banić, Ivana Cindrić, Luka Crnomarković, Zoya Dedaj, Anamarija Filković, Jurja Jakob, Tamara Jakopović, Luka Krajač, Zrinka Ljubičić, Zvonimir Maglica, Ivana Marinović, Lara Mati, Ivana Miličević, Barbara Niemčić, Luka Radić Car, Helena Šegota, Gloria Tomašević i Barbara Vrbanc.

Znanstvenici koje smo pozvale na suradnju su, dakle, priznati i poznati znanstvenici različitih dobnih skupina, poput Ivana Đikića, Ivanke Jerić, Ive Tolić, Aleksandra Štulhofera, Ivice Puljka, Ticijane Ban, Danice Kragić i drugih. Međutim, uključile smo i mlade znanstvenike koji su tek na doktorskom studiju, poput Mirte Stantić i one koji su na poslijedoktorskom usavršavanju, poput Nikoline Šoštarić, Vilme Dembitz i Tene Dubček. Zatim su tu i sasvim mladi ljudi koji tek započinju svoj put i tek se odlučuju hoće li se zaputiti znanstvenim stazama ili ne.

U tom je smislu cilj ove knjige, koja je svojevrstan nastavak naše knjige Znati(želja): Zašto mladi trebaju čitati popularnoznoanstvene tekstove, i to odmah?, mladima u Hrvatskoj, primarno srednjoškolcima, pružiti viđenje suvremene znanosti očima hrvatskih znanstvenika različitih generacija i različitih struka, ali i ponuditi im niz popularnoznanstvenih tekstova iz kojih će moći učiti o znanosti, upućivati se u nju, sami dalje istraživati ono što ih zainteresira.

Sastavljajući knjigu vodile smo se mišlju da mladi čitatelji u njoj jedne pored drugih nađu tekstove ljudi koji se bave međusobno srodnim strukama, ali i mišlju kako je poticajno vidjeti na koji se način jedna struka pretače u drugu i stapa s njom, kao i to da često nema jasnih i čvrstih granica među strukama, što nije nužno vidljivo iz perspektive srednjoškolskih nastavnih predmeta. Na kraju, koncepcijom smo željele pokazati i to koliko je zanimljivo promatrati kako u životu jedno vodi drugome, a da na to nismo nužno svjesno utjecali i planirali baš takav put. Nadamo se da će takva perspektiva mnoge mlade odteretiti i pokazati im da će svaki put koji odaberu biti dobar, samo ako u njega unesu svoje uvjerenje, pošten pristup i otvorenost srca i uma. U tom je kontekstu posebno zanimljivo čitati kako tijekom 8

Predgovor

(znanstvenog) života dolazi do promjene perspektive. Zato smo jedne pored drugih stavile tekstove nekolicine sasvim mladih znanstvenika i onih starijih. Tako se tekstovi onih koji dovršavaju svoje diplomske, magistarske ili doktorske radove nalaze uz tekstove iskusnih znanstvenika koji već godinama rade u svojim poljima i područjima baveći se istim ili sličnim temama.

I znanstvenici su, dakako, normalni ljudi koji se ne bave znanošću 24 sata na dan, nego i spavaju i jedu (ponekad malo manje od drugih, jasno).

Mnogi se bave nečim čime se bave i drugi, plešu, sviraju, pjevaju, šiju, bave se atletikom. Uglavnom nisu poput Sheldona Coopera iz Teorije velikog praska, nego su više nalik drugim likovima za koje, kad biste ih sreli na ulici ili u kinu, nikad ne biste rekli da su znanstvenici, voditelji laboratorija u kojima uz njih radi još 20 ili 30 ljudi, ili čak voditelji čitavih znanstvenih instituta, ljudi koji su za znanstvena istraživanja i projekte u koje vjeruju pribavili milijune eura na kompetitivnim europskim natječajima. Mnogi su nam od njih ispričali dijelove svojih priča u kojima su istaknuli ono što smatraju važnim i najvažnijim.

Svi su sudionici ovoga projekta popularizacije znanosti poslali i svoje osobne poruke mladima. Koliko god se razlikovale u detaljima, mnoge su poruke slične. Mnogi govore o tome kako treba imati samopouzdanja, mnogo više od onoga što mladi često imaju, kako treba vjerovati u svoje sposobnosti i u to da se radom može postići mnogo više nego što se čini iz svakodnevne perspektive. Isto tako govore i o upornosti, o odvažnosti, o strpljenju, o uvjerenju da, ako se tako radi, rezultat neće izostati i da će biti relevantan za kvalitetu našega života. Mnogi govore i o važnosti procesa učenja, o radosti pronalaženja odgovora, ali i o radosti zbog toga što je čovjek sposoban postavljati relevantna pitanja, govoreći na taj način o tome kako je bavljenje znanošću i spo­ sobnost da razumijemo znanost jedan od vrhunskih dokaza kako smo, kao inteligentna bića, doista posebni. Mnogi, na kraju, govore o kreativnosti kao važnom segmentu vlastitoga rada i uživanja u njemu.

Neki bi rado večerali s članom svoje obitelji koji više nije tu, da se s njim narazgovaraju o svemu i o svačemu, da mu se malo i pohvale svime što su postigli, a neki bi voljeli večerati s grčkim bogovima, filozofima ili znanstvenicima.

Neki bi voljeli večerati s Leonardom Da Vincijem ili s Elonom Muskom (što se u današnjem svijetu i ne čini toliko nemogućim).

Prosječan dan nekolicine sudionika našeg projekta izgleda vrlo slično kao i njihov idealan dan, no takvih je malo, dok je drugima prosječan dan ispu9

Putovanje u nepoznato

njen radom, a idealan mirom, ljudima i opuštanjem. Pitate se ne bi li tako bilo i s većinom ljudi koje bismo pitali, neovisno o tome što rade. Naravno, no ako čovjeka ono što radi ispunjava zadovoljstvom i osjećajem smisla, onda ni oni dani koji nisu idealni nisu tako strašni, nego su samo dani u kojima se radi više od idealnoga, ali zna se zašto i zna se da taj rad doprinosi boljitku mnogih, a ne samo nas samih. To je bez sumnje jedna od mnogih važnih poruka ove knjige.

Na kraju, da ne vjerujemo u čitanje, a posebno u čitanje popularnoznanstvenih tekstova, ne bismo se odvažile na ovaj poduhvat. Stoga smo i znanstvenike zamolile da napišu što oni misle o čitanju, kojih se knjiga sjećaju, koje su knjige nedavno pročitali. Od tih smo knjiga na kraju sastavile malu biblioteku preporuka u nadi da će mnogi mladi čitatelji među naslovima koje su preporučili znanstvenici pronaći svoje nove najdraže knjige. Svakako, među onima koje smo pozvale na suradnju nema onih koji ne čitaju puno, mnogi čitaju raznoliko, a oni koji to ne uspijevaju, uglavnom ne čitaju koliko bi željeli samo zato što nemaju dovoljno vremena.

Za kraj navodimo riječi jednog autora, a na vama je da pronađete čije su: I naravno, PRVI put kad slažete drugima, ili još gore – sebi, kad namjestite rezultat, prešutite, okrenete glavu na drugu stranu, učinili ste najveći grijeh prema znanosti i AUTOMATSKI ste prestali biti znanstvenikom.

Uživajte u čitanju, a, nadamo se, i u upoznavanju znanstvenika i njihova rada.

10

Anita i Vedrana

Od istih autorica u izdanju Naklade Ljevak:

Vedrana Stantić Anita Peti-Stantić

ZNATI(ŽELJA)

Zašto mladi trebaju čitati popularno-znanstvene tekstove, i to odmah?

Središnje pitanje kojim se ovo djelo bavi – zašto mladi trebaju čitati popularnoznanstvenu literaturu – od velike je znanstvene i stručne važnosti. Znanstvena relevantnost djela sadržana je u tome što donosi interdisciplinarnu analizu popularnoznanstve­nog žanra, kao i njegove moguće uloge u odgoju i obrazovanju djece i mladih – od prvih slikovnica o znanstvenim pitanjima, preko dječjih enciklopedija i popularnoznanstvenih časopisa za djecu, do popularnoznanstvenih knjiga koje su napisali sami znanstvenici ili prenositelji njihovih otkrića. Posebnost ove knjige je što je pišu dvije autorice, sveučilišna profesorica, stručnjakinja za čitanje i razumijevanje teksta i gimnazijalka zainteresirana za znanost i popularnoznanstvenu literaturu.

• ISBN: 978-953-355-473-0 • Godina: 2021. • Broj stranica: 272 • Format: 165 x 232 mm • Cijena: tvrdi uvez = 129 kn

Nakladnik Naklada Ljevak Kopačevski put 1c, 10 000 Zagreb e-mail: naklada-ljevak@naklada-ljevak.hr www.ljevak.hr Lektura i korektura Mirko Peti Oblikovanje i naslovnica Ana Pojatina Tisak Znanje d.d.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001107150.

ISBN 978-953-355-488-4

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja.