B
ilo je to u vremenu kada sam se još bojao mraka u stubištu. Mrak je izvirao iz središta Zemlje, kapilarno se širio prema površini i izlazio iz tla baš ondje gdje su se nalazila stubišta zgrada. Naša zgrada je bila stara, fasada joj je bila tamnozelene boje sa kristalima koji su se presijavali na suncu, na svjetlosti uličnih svjetiljki. Mrak je bio u dosluhu sa stubištima u cijelom meni poznatom svijetu od nekoliko gradskih ulica. Svaki kvart je bio svijet za sebe a njegovi stanovnici su se zvali prema nazivu kvarta. Počesto su se dešavali kvartovski ratovi, bezazlene dječije igre kojima nismo pridavali značajnu pažnju. Bili smo djeca i nismo mogli razumijevati životne događaje tražeći skriveni smisao iza njih. Ulične svjetiljke su bile posebna priča. Na metalnom stubu su se nalazile tri velike bijele kugle. Neko ih je nazvao tri majčine suze i stariji dječaci bi pravili grudve u čije srce bi stavili kamen, pa tako armiranim grudvama razbijali suze uličnih svjetiljki. Grad je bio pun razbijenih bijelih lopti koje su visile na svinutim metalnim nosačima uličnih svjetiljki. Tri majčine suze rijetko su gdje bile na broju, ali su sijale, pogotovo kad snijeg napada na njih i 21
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 21
11.03.2022. 07:38
nagovijesti dolazak Nove godine. Miris eksplodiranih petardi i miris snijega u zraku, veliko uzbuđenje pred nadolazećim životom. Razvio sam posebne taktike za tjeranje mraka iz stubišta, jer tada nije bilo osvjetljenja u podrumu, odakle je mrak nezaustavljivo nadirao i prijetio da će prevladati ono malo dnevne svjetlosti, koja je uspjela proći kroz mutno staklo stubišnih vrata. Jedan od načina da pobijedim mrak je bio da udahnem duboko i počnem se brzo uspinjati stepenicama do trećeg sprata, gdje smo stanovali. Tako sam ronio kroz mrak trčeći uz stepenice, ovlaš se hvatajući za drveni gelender, jer mi stopala skoro nisu doticala hladni kamen stepenika. Nekad bih uspio nadjačati strah od mraka, jedino bi me lupanje srca odavalo kada bih se popeo do naših ulaznih vrata. Na njima je pisalo naše prezime i ime oca. Lijevo su bila još jedna vrata i stan naših komšija. Taj mali prostor ispred naših i njihovih vrata je bio zaštićen metalnom ogradom i drvenim rukohvatom sa urezanim imenima i prezimenima djece stanara, koja su tu živjela prije nas. Tu je pisalo i François, kojeg nikad nisam upoznao, a nije da nisam želio s obzirom na neizgovorivost njegovog imena koje smo čitali jedino iskvareno vukovski: Franočis. Na drvenom rukohvatu je stalno drijemao mačak Fifi. Iz usta mu je počesto curila slina i nedostajali su mu neki zubi, jer je bio jako star. Fifi je bio naš zajednički mačak u stubištu. Nekad kada ne bih znao kako da nadvladam strah, pošto je mrak bio gust kao tijesto za ražev kruh, zvao bih 22
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 22
11.03.2022. 07:38
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 23
11.03.2022. 07:38
mamu da izađe na balkon i otvori vrata od našeg stana. Tada bih se usudio ući u mrak i hrabro kročiti tamo gdje nijedna ljudska noga nije kročila prije. Ali to bi se dešavalo rijetko, jer šta kad mama nije kod kuće, kada je stan prazan i kada se u njega već uselio moj neprijatelj mrak? Onda sam zvao Gretu u pomoć. Greta je živjela na spratu ispod nas. Bila je učiteljica i odavno je otišla u penziju. Fifi je, zapravo, najviše bio njen mačak, jer je Greta znala s mačkama i uopšte sa svim životinjama. Migfolda još nismo bili upoznali.
24
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 24
11.03.2022. 07:38
O
d svih planeta ti baš izabrao Zemlju?, govori ljutit čovjek u crnom kišnom mantilu. Steže cigaretu palcem i kažiprstom, drugom rukom maše po zraku nervozno dok hoda po cesti koja je natopljena kišom, što pada eonima. Drugi čovjek ga prati hramajući. Ruke su mu u zavojima. I on je stavio cigaretu između zavijenih prstiju i puši kada uhvati trenutak da može iz dlana, kojim krije cigaretu, dignuti je do usana i povući dim. Šetaju tako na pristojnoj udaljenosti jedan od drugoga, kao da se ovaj što hramlje ne usuđuje da priđe čovjeku u crnom kišnom mantilu. Obojica su gologlavi i puštaju da ih kiša natapa po rijetkoj kosi. Da, volio bih ići na Zemlju, ako je ikako moguće, odvrati mu mučno dižući jednu pa drugu nogu kako bi ga mogao pratiti, jer čovjek u crnom kišnom mantilu nije mario što mu je sagovornik onemogućen da normalno hoda. Dobro, Zemlja je svakako nebitna, niko tamo ne želi da ide osim tebe, udovoljićemo ti ovaj put, drugi put neće biti šanse za popravni. Stao je i pogledao invalidnog čovjeka ravno u oči. Ovaj drugi nije izbjegavao pogled iako je bilo očito da mu je podređen. 25
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 25
11.03.2022. 07:38
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 26
11.03.2022. 07:38
Možeš početi već od sutra, rekao mu je čovjek u crnom kišnom mantilu lagano se udaljavajući niz ulicu osvijetljenu slabašnim kandelabrima. Potom je bacio opušak i zgazio ga pomjerajući vrh čizme lijevo-desno. Pri padu iz opuška je ispadao žar i počeo da osvjetljava ulicu, grad i nepoznat vrijemeprostor. Baš tad je svanjivalo jutro na adresi Taršala Mita broj 98. Štiglići su pjevali u zelenim krošnjama visokog i nepokolebljivog drveća. Zvuk konjskih potkovica je bio rezak i ispunjavao je ulicu stisnutu između zgrada posivjelih od starosti. Samo je jedan čovjek hodao pospanom ulicom i zaputio se prema rijeci, zašao u gustiš trave i riječnog bilja, koje je mirisalo po menti i osušenom šašu, zagazio je u vodu i gazio sve dok skroz nije nestao ispod površine, dok se klobuk njegovog kišnog mantila nije napunio vodom. Jedino je nekoliko mjehurića zraka izašlo na glatku površinu rijeke. U vodi je mogao biti bilo ko i bilo šta, ali on je odlučio biti riba. Tako je počelo radno vrijeme jednog običnog tajnog iskupitelja, koji je morao pomagati sebi nesličnim stvorenjima kako bi mogao zaraditi iskupljenje u svom svijetu, ako carstvo iz kojeg je dolazio možemo nazvati svijetom uopšte.
27
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 27
11.03.2022. 07:38
NJ
en stan je za mene uvijek bio nepoznata teritorija, koja me strašno privlačila, ali sam poštovao Gretinu samozatajnost i uljudnost mi je nalagala da kucam, i čekam da ona kaže da mogu ući. Nekad bih ušao u tamni hodnik u kojem je sobna temperatura bila gotovo uvijek ista. Nije bilo ni hladno ni toplo, nego negdje između. Nekad bi se znalo desiti da je Greta netom izašla, kucao bih ne znajući to, pa bih ipak ušao u hodnik iako mi ona nije rekla da mogu ući. Znatiželja je bila jača od uljudnosti koja se u ono doba poštovala i smatrala nezaobilaznom ljudskom vrlinom. U hodniku Gretinog stana bio je kredenac, na njemu se nalazila jedna metalna žabica, a vrat joj se mogao ljuljati lijevo-desno. Volio sam vodozemce i suncoljubive reptile, samim tim i predmete koji su ih imitirali. Boje u hodniku su bile tamnijeg dijela spektra i naglašavale su ozbiljnost i mističnost hodnika kao putokaza prema još većim tajnama. Divio sam se predmetima u Gretinom stanu, koji je obilovao starim otmjenim stvarima. Njen stan kao da je bio muzej u kojem je ona bila neprikosnoveni kustos, iako je Vrijeme samô htjelo biti kustos naših 28
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 28
11.03.2022. 07:38
života. Kod Grete su vladali drugi zakoni i druga fizika. Greti su na sims prozora dnevne sobe, što je gledao prema vrtu, u kojem je rastao razbarušeni orah krošnjom sličan baobabu, dolazile žune koje je hranila masnim žlundrama skinutim sa komada goveđeg mesa. Greta bi otvorila vrata svog stana i ja bih uzletio uz stepenice kao Space Shuttle, i kad bih prelazio prag naših ulaznih vrata, obavezno bih zahvalio komšinici, iako sam bio ozbiljan dječačić nesklon kurtoaznim, malograđanskim formama ponašanja. Pored toga što joj je stan odisao tajnovitošću, dubokim sjenama koje su pravile stare, očuvane stvari u spavaćoj sobi, i pored njene ljubavi spram divljih i domaćih životinja, Greta je pravila kolače, torte i kekse kakve niko nije znao praviti u cijelom gradu. Imala je recepte koje je donijela iz Slovenije, a koji su do nje došli putem njenih austrijskih predaka, jer je Gretino djevojačko prezime bilo Falkner. I sama pomisao na tu riječ izazivala je straho poštovanje pred dalekim podalpskim svijetom. Gretino građansko i kršteno ime bilo je Margareta Hildegard Ella, ali ga se zbog spleta istorijskih okolnosti, koje nisu išle u prilog osobi sa takvim imenom u vremenu Drugog svjetskog rata i na određenoj teritoriji na kojoj se tada našla, morala odreći, preći u ortodoksiju i preuzeti ime Magdalena i prezime Stojanović prema mužu, ali će ostati upamćena po skraćenoj varijanti građanskog imena: Greta. U oblasti istočne republike, gdje je Greta tada živjela, harale su bande predaka ljudi u crnom. Oni koji su veličali, uglavnom, tuđu smrt, i znak mrtvačke glave. 29
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 29
11.03.2022. 07:38
30
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 30
11.03.2022. 07:38
31
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 31
11.03.2022. 07:38
Migfold je sve to znao dosta bolje od mene, ali moja je priča, a ne njegova. Ja sam Uviđavni, onaj koji luči istinu od neistine. Lik s kojim se identificiram u književnosti zove se poručnik Giovanni Drogo. Tada smo već imali sumnje kako je naša stvarnost blago distorzirana, ali niko nam ne bi vjerovao sve i da smo to nekom saopštili sa hinjenim samopouzdanjem odraslih osoba, a mi još nismo bili odrasli. Broj ljudi u crnini se stalno povećavao. Njihovi mrtvi rođaci, roditelji, prijatelji, supružnici im nisu dali mira nikako. Ljudi u crnom su polako zagospodarili našim gradom. Nismo znali šta se dešava u drugim gradovima, jer smo se dopisivali razglednicama a one su sporo putovale od grada do grada. Plus smo morali pisati u šturim naznakama da ne budemo banalno otkriveni. Ljudi u crnom, crnoljudi, su bili tužni i smrt ih je konačno pobijedila čak i u životu. Točak događanja se nije mogao vratiti unazad, jer je bio teži od najvećeg mlinskog točka. Teži i od onih točkova što su ležali na dnu naše rijeke. Ni mi sami nismo sebi vjerovali jer nam se mašta često preplitala sa zbiljom, a na tome smo zaista radili sa najvećim žarom. Dokinuti granicu između ta dva svijeta, doći do tačke kada će stvarnost odumrijeti kao što je jednom trebala da odumre naša velika i snažna država, kako bi svi bili jednaki i sretni u arkadijskoj utopiji.
32
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 32
11.03.2022. 07:38