Usiren bitak i kiselo vrijeme Deutschland, Deutschland, alles ist vorbei. (D. A. F.) Martin vještak misli bješe, ne kaže, istina, pjesma, ali neka ga. Umovaše on itekako tog jutra, zadubljen do odsutnosti u komad francuskog sira pred sobom na stolu, sira što ga mišljaše zajutarkovati prije nego što se automobilom zaputi dolje na sveučilište i rekne studentima koju mudru o… o čemu zapravo? Sir je tu, pomisli smeteno, u to nema dvojbe, preda mnom je, no je li mi uistinu pred-metnut i pred-stavljen? Ili je samo ravnodušno dahin-gestellt, što bi rekao jezik mišljenja? Je li si time razbijao glavu francuski sirar dok ga je sirio svojom pred-stavljajućom mišlju? Stočar dok je za njega mislećom rukom muzao mlijeko? I tko je zapravo pastir sireva tu-bitka, pred-stavljajući sirar ili njegova predmećuća gospođa supruga, što ga, eto, ostavi tu na stolu? Koješta, zgrozi se, gdje bi predmetna gospođa mislila bitak, posebice unaprijed? Ne misli ta ništa, samo kvoca. Bio si rektor, predbacila mu je nekidan zajedljivo, dobio 199
Sirove price.indd 199
25.4.2023. 15:04:17
si čak i kola, zar ne bi mogao srediti da nam uvedu struju u kolibu? Čitam da Amerikanci već dobrih trideset godina imaju električne vešmašine… Filozof pritom i ne pomisli na prljavo rublje, već mu zasmeta mašina. Svašta, pomisli, još ćemo i polja obrađivati strojno, da ne kažem, makinalno, a znamo mi tko to svijetu podmeće svoje makinacije. U crnu bilježnicu i za svaki slučaj pribilježi riječ „makinacija”. Dobro, dobro, reći ću im, pokuša umilostiviti gospođu, ali nikakav „geštel”85 ne ulazi u moju kolibu, jasno? Gospođa zlovoljno slegne ramenima. Ponekad zaista ne znam zašto si uopće u Partiji, uzdahne. S radija, onog u kolima, dopiraše znakovita dernjava vođina govora. Taj i samo taj, pomisli filozof usudohlepno, uzmožan je da nas povede putem prelaska pred obzorjem propasti. Pritom se svidi samome sebi i zadovoljno podrigne. Aroma misleno smazana sira vrati ga ontologiji i razjapi pred njim ponor bivanja. Pri nespretnom pokušaju da misao o vođi, što bi ga još ne tako davno sam rado bio poveo, u vožnji unese u crnu bilježnicu, zamalo se zabije u vojni kamion, koji se ispuhan ispriječio pred njim na cesti. Dvojica vojnika s opušcima u ustima bezuspješno pokušavahu popraviti neki očevidan kvar na motoru. Geštel, promrmlja mudroslov za sebe, pa ručicom malo spusti prozorsko staklo i vikne: Heil Hitler! Jebi se, odbrusi mrzovoljno jedan od vojnika. On to, naravno, preču i pomisli kako 85 Das Gestell. Tehnika kao proizvod i posljedica pred-stavljajućeg mišljenja (vidi: M. H., Pitanje tehnike).
200
Sirove price.indd 200
25.4.2023. 15:04:17
bi francuskom sirarstvu dobro došao dašak njemačkog duha da ga više oslobodi te pljesnive makinalnosti. U redu, to neće zabilježiti, bar ne odmah, jer će, kakav jest, na kraju pri prvom oštrom zaokretu udesno još sletjeti s ceste u bezdan. Nakon vođina govora na radiju uslijede vijesti. Francuske i Engleske izjave nimalo ga ne impresioniraše. Svejedno, zašto Francuzi neki sir ne bi nazvali, recimo, Deladier, ma što to značilo? Svakako bolje nego da ga Englezi nazovu Chamberlain. Ili Česi Hácha. Nešto što je zvučalo kao „apizment” ne pokuša ni razumjeti. Dok se pripremao za predavanje, mislio je na žene. Ne na svoju, na one egzotične, rasno strane, a obrazovane, što nemilice makiniraju njegovim životom i mute mu misao gdje bi trebala da bude oštra i sjajna poput Kruppova čelika. Neki koščat muškarac nižeg esesovskog čina uđe bez kucanja i priopći mu da je imenovan u nekakvu akademiju. Unatoč svemu, naglasi hladno. Kako god, uzvrati on, ja poučavam logiku. Što se to mene tiče, reče esesovac, lupi petama i ode. Heil…, ne dospije reći filozof, pa zapadne u maštanje o svijetu bez tehnike, u kojem bi se sva goriva crpila iz povijesti bitka, a vođinim autocestama grabili ontomobili upravo na takav pogon. Uh, uh, pomisli, nastavi li ovako, trebat će mu nova bilježnica. Valjda ima još crnih u papirnici. Potom ode u tajništvo da se raspita o elektrifikaciji. Jebala je vešmašina! Iako mu duhovitost odmalena bijaše strana, kao što to, uz rijetke antičke iznimke, koje nije smatrao vrijednim isticanja, od pamtivijeka bijaše i cijeloj njegovoj znanosti, nenadano se odluči za karikatu201
Sirove price.indd 201
25.4.2023. 15:04:17
ralan pristup problematici, pa na predavanju spomene sir kao jestiv tu-bitak u očevidnom cajtnotu jer mu se, kako reče, budućnost u prošlosti uvijek već dogodila. I od toga ogladni, sve u uvjerenju da predmetna gospođa u njegovu masnu aktovku jutros bijaše upakirala još malo onog francuskog sira, koji mu upravo pomognu da pred studentima osmisli i valjano obrazloži tezu o opasnostima „prelaska pred obzorjem propasti”, a da u tome nužno i nepotrebno ne spomene vođu, kojem bi, slijedom logike izlaganja, budućnost u cajtnotu izgledala tako da je u prošlosti uvijek već bio zglajzao (das EntGleisen). U crnoj mu bilježnici, srećom, ne preostade mjesta da tu misao dostojno i zabilježi. U osami kabineta izvadi, dakle, sir iz aktovke – jer predmetna gospođa bijaše revna – i stade ga priručnim geštel-nožem rezati na predručne kriške. Tu zamijeti da sir što ga reže više nije onaj francuski od jutros, već nizozemski, ali tko mari, oplemenit će se i oni njemačkim duhom, kad-tad. Štoviše, toleći narastao apetit osjeti da siru, baš kao i onom jutrošnjem francuskom, nedostaje neki prilog (die Bei-Lage), te ga slijedom prastara oduševljenja mnogih mu sunarodnjaka za „poriv prema Istoku”, „životni prostor” ili što već odluči začiniti nečim – poljskim. U tu svrhu posegne duboko u ladicu pisaćeg stola i izvuče odatle staklenku kiselih krastavaca. Iako ih onamo bijaše prognao još prije svog glasovitog rektorskog govora, a moguće čak i prije proklamiranja ozdravljanja nacije, krastavci se, solidno ukiseljeni, još uvijek doimahu prilično svježima, ma koliko mu se odjedanput učinili strani. Ta znade on dobro kako ne 202
Sirove price.indd 202
25.4.2023. 15:04:17
reče nemio mu američki pjesnik: „Svaki ogorék86 što splasne, utvare na nepcu riše.” To ga, istina, ne oraspoloži, ali mu krastavci uza sir itekako prijahu. Uostalom, pa nije li si i Nietzsche u svojim zgodimičnim ludilima rado pripisivao poljsko podrijetlo? S prvim zagrizima sinu mu, međutim, fraza Saure-Gurken-Zeit87. Bitka mu povijesnoga, još jedna makinacija!88 Ta ne izbavi li ih vođa svojom politikom upravo iz tog jada? Priprost nacist nad time bi moguće likovao, ali sumnjičav ontolog, trpajući si u usta krastavac za krastavcem, kao da Poljsku zaista valja napasti isključivo radi njih, osjeti kako ga ravno iz kuće bitka šiba kiseo zov: „Gurken-Zeit?” Uslijedi stenografska bilješka na margini mudrošću već dokraja ižvrljane bilježnice: Promisliti to svakako uz večeru! Navečer ga, jer Njemačka je ipak Njemačka, pred kolibom već dočekaše majstori. Osim što ne nošahu odore, nalikovahu donekle dvojici vojnika u čiji se kamion to prijepodne zamalo bio zaletio. U rukama im žice, lemilice, odvijači i svakom po boca piva. Gazda, gdje želite anšlus89? upita ga jedan. Mi jesmo njemački električari, ubaci se drugi, ali možemo vam za sitne pare 86 P olj. krastavac. Istina, E. A. Poe u našem prijevodu pisaše nešto o „ugarcima” i „utvarama na podu”, ali ne možemo od Martina očekivati poznavanje hrvatskih prijevoda, koji u njegovo doba još i ne postojahu. 87 U nas: sezona kiselih krastavaca. 88 G ore spomenuta fraza, bar u njemačkom, potječe od jidiš Zóres- und Jókerszeit, doslovce: „Doba nevolje i poskupljenja.” 89 N jem. priključak. Također i pripajanje Austrije Njemačkom Reichu 1938.
203
Sirove price.indd 203
25.4.2023. 15:04:17
zavrnuti i dihtunge u badecimeru, znate, ono, „dihtung und hajmat”90, ne? Pratimo mi vaša predavanja. Filozof protrne vidjevši da druga skupina radnika po nalogu predmetne gospođe već dostavlja ne samo perilicu za rublje nego i hladnjak. Potom, makar mu se i učinilo, svi složno i nekako nijemo zapjevuše: „Mi smo majstori, majstori iz Njemačke… uz nas ne leži se tijesno…” Kad mu jedan od električara još predloži da bi mu za vikend u istom badecimeru uz minimalnu naknadu mogao u fušu zgletati one fuge među pločicama, Martin čvrsto odluči da cijelu viziju s povjerenjem prepusti zaboravu. Te noći koliba unatoč slabim žaruljama bliještaše kao mrzak mu Betlehem. U hladnjaku našlo se mjesta i za sir i za krastavce premda mu to ni dalje ne bude baš drago. Ali da idu zajedno, idu, pomisli Martin, koji taj dan, ako ćemo pravo, i ne bješe pojeo ništa drugo. Idu zajedno kao bilo koji par što ga povezuje sastavni veznik, recimo, Ivica i Marica, Tristan i Izolda, rat i mir, krv i tlo ili – što da ne? – bitak i vrijeme. I godinama, kažu biografi, uživaše Martin u toj isprva možda i ne baš njemačkoj, ali potom dobrano ponijemčenoj prehrambenoj kombinaciji, proklinjući potajice Hegelovu „rupu u bitku” kao „rupu u siru”, koji da, eto, unatoč rupama pribiva bivstvu u svim značenjima svog imena i poslanja (das Ge-Heiß)91, a uvelike opravdava i čovjeka kao „čobanina bitka” jer taj ipak sasvim ontološki muze 90 Dichtung und Heimat (Pjesništvo i domovina), vidi istoimeni tekst M. H. 91 V idi negdje naprijed, ako nema, napomenimo još jedanput da imenica sir (Käse) u njemačkom može označavati i lošu literaturu.
204
Sirove price.indd 204
25.4.2023. 15:04:17
svoje koze, ovce, krave i što god da mu je posvemašnji usud (das Ge-Schick) još tutnuo pred misleće ruke. I ne pomisli pritom ni načas da će isti taj brižno čuvani bitak, što se više sirio i kiselio pred obzorjem propasti, kad-tad iznjedriti to kiselije, da ne kažemo krastavije vrijeme, posebice bude li ga i dalje na čuvanje povjeravao mahnitom gospodaru njegova klizava prelaska. I doista, kako godine odmicahu, sira bi sve manje, a s neba bome sve više bombi, kao da nas uistinu samo još Bog može spasiti. Iz Poljske pak od krastavaca ni k, samo još mehanizirana proizvodnja smrti u logorima i najzad na nekom stranom radijskom programu, koji iz principa nije slušao, vijest da je Crvena armija ušla u Auschwitz. A sve je manje i struje za prosvjetljivanje (die Er-Leuchtung) kolibe (die Hütte), nema čak ni benzina za ontomobil, koji na puku povijest bitka (die Seyns-Geschichte) ipak neće da upali (das An-Lassen). Predmetna pak supruga kvoca li ga, kvoca: Pa dobro, zar si ti još uvijek u Partiji, vole pijani? Bome, rado bi Martin katkada da se poštene napije, ali sve što ostade u njegovu mišljenju vrčnost je prazna vrča, sirnost davno pojedena sira i kisele kraste što ih sad već gaji na budućem sjećanju. Ledeno za vratom ćuti on nazočnost Francuza, koji će sigurno doći i postavljati mu neugodna pitanja o boji njegova tu-bitka tijekom posljednjih dvanaestak godina. Bolje će mu biti da sad već vježba: „L’être-là est un morceau de fromage, tantôt moisi, tantôt plein de trous.”92 92 Tu-bitak je komad sira, katkada pljesniv, katkada pun rupa.
205
Sirove price.indd 205
25.4.2023. 15:04:17
*** U nekom tada još sasvim nevidljivom nadolazećem (das Zu-Kommen), koje se, znamo, poput sira u svojatanju prošlog uvijek već zbilo (das Er-Eignen), Martinova će misleća noga na radost zabezeknuta mudroslovstva posvetiti i zagrebačko tlo. U nekom još daljem nadolasku, srećom već izvan dometa Martinova zemaljskog tubitka, jedna će skupina zagrebačkih neoegzistencijalista pjevati nešto o „mrljama prošlosti” i „vešmašini budućnosti”, koja da ih svejedno „nikad neće oprati”. Godinama nakon toga u svijet će dospjeti i Crne bilježnice, za koje bi svakako bilo bolje da ih je predmetna supruga omaškom zajedno s vešom bacila (das Geworfen-Sein) u za to predviđen geštel. Kažu, doduše, znalci da bi se u posljednjoj bilježnici, koja unatoč naporima priređivača nikako da ugleda izdajničko svjetlo dana, trebao nalaziti i Martinov recept za salatu od sira i krastavaca. I da ju je, ako je vjerovati upisima u knjigu gostiju njegove samotne planinske kolibe (das Hütten-Buch), spravljao poput pravog njemačkog majstora, priručno, predručno i – što mu je zasigurno bilo najvažnije – ručno.
206
Sirove price.indd 206
25.4.2023. 15:04:17