Bill O' Reilly, Martin Dugard, Ubijanje SS-ovaca, I. poglavlje

Bill O’Reilly Martin Dugard

UBIJANJE -OVACA Lov na najgore ratne zločince u povijesti

S engleskoga preveo DAMIR BILIČIĆ

Zagreb, studeni 2019.

UbijanjeSS KB.indd 3

28/11/19 12:22

• Prolog

7. SVIBNJA 1945.

REIMS, FRANCUSKA 02.41 H

U

tijeku je lov na sotonu.

U jednoj učionici tehničke škole École Professionnelle, nacistički šef kabineta general Alfred Jodl stavlja potpis na komad papira, velikih dimenzija, kojim i službeno potvrđuje predaju njemačke vojske nakon gotovo šest godina stravičnih sukoba.

Berlin je pao. Nacistički Führer Adolf Hitler mrtav je, sâm se ubio hicem u glavu, dok mu je tjelohranitelj natopio tijelo litrama i litrama benzina i zapalio ga. Jedinice savezničkih snaga, Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Sovjetskog Saveza, sada bez otpora preplavljuju Njemačku, rješavaju one malobrojne preostale točke otpora.

Iako je kasno, uza zidove učionice natiskuju se novinari i visoki vojni dužnosnici kako bi svjedočili tome događaju. Na zidovima se nalaze zemljovidi koji prikazuju razvoj vojnih akcija u Europi, na kojima je najnovije stanje ubilježeno još dan ranije. Filmske kamere bilježe sumoran trenutak njemačke predaje, a od intenzivne topline rasvjete za potrebe snimanja, u prostoriji je vruće i zagušljivo.

Vrhovni zapovjednik američkih snaga, general Dwight Eisenhower, 9

UbijanjeSS KB.indd 9

28/11/19 12:22

Bill O’Reilly i Martin Dugard

koji zapovijeda savezničkim snagama u Europi, također je u toj prostoriji, ali ne sudjeluje u službenome potpisivanju. “Ikeu” je draže svome šefu kabineta, generalu Bedellu Smithu, prepustiti da to obavi umjesto njega.

“Ovim potpisom,” objavljuje Jodl, glasom koji su očito obuzele emocije, “njemački narod i njemačke oružane snage, bez obzira na krajnji ishod, predaju se u pobjedničke ruke.”

Ali vrag nije bio posve poslušan, baš kao ni mnogi njegovi učenici.

Znaju da će se njihovo ponašanje tijekom rata smatrati ratnim zločinom. Ti su ljudi ubijali i okrutno mučili nedužna ljudska bića u tako velikim razmjerima da riječ zvjerstva čak ni približno ne opisuje te njihove postupke.

Američke i britanske obavještajne službe sastavile su debele dosjee o tim “ratnim zločincima”. Posebno upozorenje “ODMAH UHITITI” otisnuto je uz njihovo ime na tome popisu najtraženijih ljudi. Ako ih uhvate i osude, kazna će biti smrt.

Smaknuća provedena brzo.

Ako ih uhvate.

Gotovo tisuću kilometara sjeverozapadno od mjesta na kojem se predao general Jodl, najzloglasniji nacistički ubojica Drugoga svjetskog rata nema namjeru predati se u pobjedničke ruke. Umjesto toga, Reichsführer Heinrich Himmler bježi u želji da spasi golu kožu.

Taj se masovni ubojica sad skriva u malenoj seoskoj kući sa šačicom pobočnika od najvećeg povjerenja, nadomak sjevernonjemačkoga grada Satrupa. I Himmler i svi ti ljudi članovi su nacističke paravojne organizacije koja se na njemačkome zove Schutzstaffel.

Ostatak svijeta te krvnike naziva SS-ovcima.

Schutzstaffel znači “zaštitni odred” i tijekom prve četiri godine od osnutka 1925. glavna mu je zadaća bila čuvati nacističkoga vođu Adolfa Hitlera. No kada je Hitler 1929. imenovao Himmlera Reichsführerom – vrhovnim vođom – SS-a, taj dvadesetosmogo10

UbijanjeSS KB.indd 10

28/11/19 12:22

Ubijanje SS-ovaca

dišnji bivši uzgajivač pilića nije se zadovoljio tek tjelohraniteljskom ulogom. SS je ubrzo počeo prikupljati informacije o Hitlerovim neprijateljima, dok je prilikom regrutiranja novih snaga od sviju kandidata tražio da dokažu njemačku “rasnu čistoću”.

Godine 1933., kada je u Njemačkoj vlast preuzela Nacional­ socijalistička stranka Adolfa Hitlera, vojska je podijeljena na Wehrmacht – tradicionalnu kopnenu vojsku, pomorske snage i zračne snage njemačke države – i SS, paravojnu organizaciju odanu Hitleru i Nacističkoj stranci.

Hitler je Heinrichu Himmleru i SS-u dao široke ovlasti da zatvara sve političke protivnike Trećega Reicha, a to se počelo odnositi na odvjetnike, homoseksualce, Rome, mentalno hendikepirane osobe, katoličke svećenike i cjelokupno židovsko stanovništvo. Prvi put u suvremenoj povijesti antisemitizam je postao službenom vladinom politikom. Židovi su postali strancima u vlastitoj zemlji, a nizom novih zakona oduzeta su im građanska prava, te su prisiljeni na povlačenje iz obrtâ i industrijske proizvodnje. U velikoj opasnosti našli su se praktički svi muškarci, žene ili djeca koji su bili dovoljno odvažni da kažu nešto protiv Adolfa Hitlera.

Heinrich Himmler držao je navodne neprijatelje pod nadzorom zahvaljujući sustavu zatvora poznatih pod nazivom koncentracijski logori. Njih su vodile zloglasno okrutne jedinice, takozvane SS-Totenkopfverbände – “jedinice mrtvačke glave”. Svi pripadnici SS-a, pa tako i njegova vojnog krila koje je postalo poznato pod nazivom Waffen SS i nadzornici koncentracijskih logora SS-TV, na kapi su imali znak mrtvačke glave. Pripadnici odreda Mrtvačke glave dodatno su se razlikovali po tome što su na desnome ovratniku imali posebnu značku s mrtvačkom glavom.

Taj znak sijao je strah u redovima neprijatelja Trećega Reicha.

Progoni Židova dosegnuli su osobito neviđene razine nakon početka rata u rujnu 1939., kada je na tisuće Židova nasilno deportirano iz Njemačke, Austrije i Čehoslovačke. Čak i kada je njemačka vojska počela osvajati Europu, SS je djelovao kao posve zasebna sila te je ubijao Hitlerove neprijatelje i sve one koje se smatralo rasno nečistima. Od te iste godine, hendikepirane osobe širom Njemačke ubijalo 11

UbijanjeSS KB.indd 11

28/11/19 12:22

Bill O’Reilly i Martin Dugard

Heinrich Himmler, u sredini, Reichsführer SS-a

se otrovnim plinom na Himmlerovu zapovijed. U siječnju 1942. ta metoda ubijanja upotrijebljena je i protiv židovskog stanovništva u sklopu njemačkog “konačnog rješenja”, odnosno potpunog genocida protiv pripadnika te religije. Himmler se ponosio okrutnim načinima prijevoza, mučenja i ubijanja onih koje se smatralo nedostojnima. Uništavao je i njihove leševe.

“Zavjera ili običan plan za istrebljenje Židova provodili su se toliko metodično i temeljito da je, unatoč njemačkome porazu i nacističkoj predaji, cilj nacista uvelike ostvaren”, ustvrdit će na početku Nürnberškog procesa 1945., gdje se sudilo nacističkim ratnim zločincima, američki odvjetnik Robert H. Jackson.

Tek ostaci europskoga židovskog stanovništva očuvali su se u Njemačkoj, u zemljama koje je Njemačka okupirala, kao i u onim zemljama koje su bile njezini sateliti i kolaboracionisti. Od 9.600.000 Židova koji su živjeli u Europi pod nacističkom dominacijom, po 12

UbijanjeSS KB.indd 12

28/11/19 12:22

Ubijanje SS-ovaca

najstručnijim procjenama život je izgubilo njih 60 posto. Pet milijuna i sedamsto tisuća Židova nestalo je u zemljama u kojima su ranije živjeli, a više od četiri milijuna i pet stotina tisuća nestalih ne može se objasniti uobičajenom stopom smrtnosti, niti iseljavanjem.

Jednako tako, nema ih ni među protjeranim osobama. Povijest ne bilježi da je ikada počinjen zločin nad tolikim brojem žrtava, kao ni zločin počinjen tako proračunatom okrutnošću.

Na poticaj Adolfa Hitlera, Heinrich Himmler isplanirao je i proveo to ubijanje.

Londonski Times naziva ga “najjezovitijim čovjekom u Europi”.

Drugi Himmlera nazivaju utjelovljenjem samoga vraga.

Njemačkom vlada kaos. Završetkom rata vodeći su njemački gradovi i luke pretvoreni u ruševine, što je posljedica savezničkoga bombardiranja. Često nema ni osnovnih stvari kao što su tekuća voda i struja. Hrane i stoke vrlo je malo. Hrpe smeća i ljudskog izmeta izazivaju pečenje u nosnicama, a taj smrad samo pogoršavaju leševi koji se raspadaju, a koji još nisu pokopani. Širom Njemačke, Amerikanci i Britanci pokušavaju pomoći milijunima stanovnika raseljenih zbog rata, grade izbjegličke logore, kako bi onamo smjestili i ondje nahranili one koji nemaju kamo otići.

Po nekim procjenama, u idućih šest mjeseci dvadeset milijuna ljudi naći će se na europskim cestama, pješačiti kući prije dolaska zime.

To je već dobro poznat prizor širom europskoga kontinenta – završetak rata stoljećima je donosio živopisne prizore u kojima se na cestama susreću i vojnici i bivši zatočenici koji se vraćaju kući, voljenima.

Ni završetak Drugoga svjetskog rata nije drugačiji: njemački vojnici sada pješače rame uz rame s poljskim i ruskim ratnim zarobljenicima – ali određene razlike ipak postoje. Zbog nacističkih nastojanja da istrijebe cjelokupno židovsko stanovništvo, ceste su sada pune i tek oslobođenih zatočenika logora smrti, koji se lako prepoznaju po tome što su odjeveni u dronjke i što su fizički nalik na kosture.

Za te raseljene osobe, kako se Židove nazivalo krajem rata, to putovanje ne može biti strašnije, jer nemaju pojma što ih očekuje. Prvo 13

UbijanjeSS KB.indd 13

28/11/19 12:22

Bill O’Reilly i Martin Dugard

su im kuće i imovinu uzeli Nijemci, a sada i ruska vojska koja napreduje s istoka. Nakon višemjesečnog i višegodišnjeg zatočeništva, neki od njih nadaju se osveti. Zbog toga neki od preživjelih logoraša ne pješače nezainteresirano. Umjesto toga pomno motre suputnike, prateći svaki postupak njemačkih muškaraca i žena uz koje koračaju, traže neko poznato lice ili bivšega logorskog čuvara kako bi bez odlaganja i nesmiljeno zadovoljili pravdu.1

Takav raspad društva zapravo ide u korist pripadnicima SS-a koji je nekoć tjerao strah u kosti. Sada se mogu skrivati među izbjeglicama.

Ali Heinrich Himmler nije nekakav anonimni birokrat, zahvaljujući filmskim novostima i fotografijama, pa će mu stoga, ako ga uhvate, nedvojbeno suditi za počinjene zločine. Himmleru su četrdeset četiri godine, ima suprugu, ljubavnicu i četvero djece – sa svakom ženom po dvoje. Mršav je i visok 175 centimetara, ima slabašnu donju vilicu, dok su mu zubi preveliki za usta. Zbog slaboga vida Himmler mora nositi naočale bez okvira, a baš ništa u vezi s njegovim fizičkim izgledom ne ukazuje na snagu. No taj sredovječni muškarac skrivio je smrt milijuna ljudi.

Himmler brije prosijede brkove i priprema se za bijeg. Okrugle naočale bez okvira, dodatak po kojem je najprepoznatljiviji, sada skida i umjesto njih stavlja crni povez za oko. Odbacuje raskošno ukrašenu uniformu pa navlači neuglednu odoru jednoga vojnog policajca, narednika Heinricha Hitzingera, kojeg je SS pola godine ranije ubio zbog “defetizma”.

Za slučaj da nešto pođe po zlu, Himmler u odjeći ima malenu bočicu cijanida. Zagrize li je, smrtonosna doza otrova ući će mu u krvotok i usmrtiti ga za najviše petnaest minuta.

Himmlerovi suputnici također kod sebe imaju otrov. I oni mijenjaju izgled, uklanjaju oznake s odjeće pa u džep stavljaju nove 1 Saveznici su raseljenim osobama nazivali sve civile koji su se u vrijeme završetka rata našli izvan granica svoje zemlje. Izbjeglice su bili oni koji su ostali bez doma u svojoj zemlji.

14

UbijanjeSS KB.indd 14

28/11/19 12:22

FRANCUSKA

a

Pariz

ŠVIC

Bern

nav

ITALIJA

Du

l

ti

MAĐARSKA

Budimpešta RUMUNJSKA

Dvina

S

S

Milje

Maksimalni doseg osvajanja sila Osovine

Dnjepar

JUGOSLAVIJA

Beč

Majdanek

POLJSKA Sobibór

Janowska

Auschwitz-Birkenau

Belzec

Varšava

Chelmno

Vis la

Treblinka

LITVA

LATVIJA

Kaiserwald

ESTONIJA

Riga

NJEMAČKA

Stutthof

OV AČK A Mauthausen

AUSTRIJA

Dachau

Ba

Theresienstadt

Od ra

Prag ČEH OSL

AČKA

N Flossenbürg Buchenwald

Kopenhagen

Neuengamme El Ravensbrück ba Sachsenhausen Bergen-Belsen Berlin

M JE

Mittelbau-Dora

Westerbrok

LUKS.

BELG.

Natzweiler-Struthof

Bruxelles

Amsterdam

NIZOZEM.

Rajna

Sen

La Manche

London

VELIKA BRITANIJA

pod nadzorom sila Osovine DANSKA neutralno područje Sjeverno saveznički nadzor more

ŠVEDSKA o

čk

u Drugom svjetskom ratu e

or

UbijanjeSS KB.indd 15

m

Glavni nacistički koncentracijski logori

S

R

Moskva

Ubijanje SS-ovaca

15

28/11/19 12:22

Bill O’Reilly i Martin Dugard

osobne dokumente i tako se pripremaju za život u bijegu. Među njima su Josef (“Sepp”) Kiermaier, Himmlerov osobni tjelohranitelj; dr. Rudolf Brandt, Reichsführerova desna ruka; SS-ov liječnik dr.

Karl Gebhardt; pukovnik SS-a Werner Grothmann, te bojnik Heinz Macher. Otto Ohlendorf, general-bojnik SS-a, odlučio je putovati sam.

Ohlendorf je osobito izopačeno čudovište, vođa pokretnih odreda smrti poznatih pod nazivom Einsatzgruppen koji su se kretali uz redovne vojne snage kako bi ubijali civilno stanovništvo. Kada je Njemačka u lipnju 1941. napala Sovjetski Savez, s osvojenog teritorija opljačkani su stoka, žito i mehanizacija, radi opskrbe njemačkog Reicha. Sovjetske ratne zarobljenike nisu hranili, a zbog toga je od gladi umrlo oko dva milijuna vojnika. Istodobno su vojnici pod Ohlendorfovim zapovjedništvom masovno privodili židovsko stanovništvo. Uz njegove ovlasti ubijeno je više od devedeset tisuća ljudi, bilo strijeljanjem, bilo u pokretnim plinskim komorama.

Ti zlikovci namjeravaju krenuti ravno na jug, prema gorju Harz, u središnjem dijelu Njemačke, kako bi se ondje neko vrijeme skrivali, a poslije možda pobjegli dalje na jug, u Alpe, ili možda i napustili zemlju. To nije bilo slučajno. Već više od godinu dana Heinrich Himmler znao je da se rat u Europi ne može dobiti. Stoga je počeo grozničavo pripomagati organiziranju aparature “Četvrtog Reicha” koja je trebala zajamčiti budućnost moćne poslijeratne Njemačke. I sam Adolf Hitler govorio je da je nacističko carstvo zamišljeno tako da potraje tisuću godina – Himmler i njegov SS čvrsto su naumili tu najavu i ostvariti.

Tijekom narednih godina, neki će istražitelji ukazivati na jedan sastanak u zdanju Maison Rouge, u Strasbourgu, u Francuskoj, koji se održao 10. kolovoza 1944. godine, kao na izvor te nade. Na tome supertajnom skupu našli su se, među ostalima, vodeći njemački industrijalci i bankari.

No nacistički dužnosnici i njemački industrijalci na tome skupu u Strasbourgu nisu znali da je među njima i jedan francuski vojni obavještajac. Njegov izvještaj o planovima koji su ondje dogovoreni ubrzo je došao do Cordella Hulla, američkog državnog tajnika.

16

UbijanjeSS KB.indd 16

28/11/19 12:22

Ubijanje SS-ovaca

“Njemačka industrija mora shvatiti da u ovome ratu nije moguće pobijediti”, navodilo se u izvještaju koji je postao poznat pod nazivom Izvještaj iz Crvene kuće (Le Rapport Maison Rouge), “te da stoga mora poduzeti korake u smjeru priprema za poslijeratnu poslovnu kampanju. Svi industrijalci moraju ostvariti kontakte i savezništva s inozemnim tvrtkama, no to se mora činiti pojedinačno, kako se ne bi izazvala nikakva sumnja.”

U izvještaju se dalje navodilo: “Moraju se pripremati i za financiranje Nacističke stranke koja će biti prisiljena djelovati u ilegali.”

No možda i najdrskiji dio plana bila je odredba prema kojoj bi njemačke tvrtke počele djelovati u inozemstvu, cijelo vrijeme prikrivajući povezanost s Njemačkom i nacistima. Na taj će način nastaviti provoditi vojnu špijunažu i sustavno davati doprinos obnovi njemačke vojne moći do koje će doći prije ili kasnije.

Sudionike sastanka u Strasbourgu tako se, primjerice, podsjećalo na činjenicu da patent za nehrđajući čelik zajednički imaju Krupp i American Chemical Foundation. Divovi poput U. S. Steela ovise o Kruppu kad je riječ o korištenju tog patenta, te su stoga vrlo izgledan izvor infiltracije nacističkih špijuna.

“Te podružnice treba otvoriti u velikim gradovima, u kojima ih se može najuspješnije prikriti, kao i u malim selima u blizini hidroelektrana, gdje mogu glumiti da proučavaju razvoj hidroenergetskih resursa. Za njihovo postojanje trebaju znati tek rijetki pojedinci iz svake djelatnosti i čelnici Nacističke stranke. Svaki takav ured imat će agenta za vezu u Stranci”, navodilo se dalje u izvještaju.

Krajnje koristi bit će financijske prirode, čime će se zajamčiti sudjelovanje industrijskih koncerna: “Čim Stranka dovoljno ojača da ponovno uspostavi nadzor nad Njemačkom, industrijalci će za napore i suradnju biti nagrađeni koncesijama i narudžbama.”

Taj sastanak u Strasbourgu nacistima je već bio donio koristi.

Više od 500 milijuna dolara prebačeno je iz Njemačke tvrtkama u neutralnim zemljama kao što su bile Španjolska, Švicarska, Portugal 17

UbijanjeSS KB.indd 17

28/11/19 12:22

Bill O’Reilly i Martin Dugard

i Argentina. S vremenom će se tim sredstvima anonimno kupiti stotine tvrtki.2 Za uspjeh tog plana ključno je bilo ne samo tajno prebacivanje bogatstva iz Njemačke, nego i bijeg utjecajnih nacističkih vođa.

Heinrich Himmler računao je upravo na to.3 Hoće li Himmler i njegovi poslušnici završiti u Alpama ili u nekome dalekom kraju poput Južne Afrike ili Južne Amerike, trenutačno nije poznato. No bijeg je vrlo stvarna mogućnost. Samo moraju biti brzi. Na put će krenuti u povorci od četiri Mercedesova vozila. S vremenom će to postati pretjerano uočljivo, no zasada je putovanje automobilom najbrže i najefikasnije. No Himmlerovi ulizice počinili su silno veliku grešku: prije odlaska navukli su odore tajne terenske policije, ne znajući da su upravo pripadnici tih formacija visoko na savezničkome popisu traženih skupina.

Do 12. svibnja, pet dana nakon njemačke predaje, Himmlerova povorka već je oprezno prešla više od 200 kilometara. Spavali su na poljima i na željezničkim postajama, kao i mnogi koji su u to vrijeme tumarali Europom. Činilo se da će bijeg nacista biti uspješan.

U lučkome gradu na Sjevernome moru Brünsbuttelu, Himmlerova skupina nailazi na prvu prepreku na putovanju: osam kilometara širok estuarij rijeke Elbe. Automobili nikako ne mogu prijeći gaz, pa od tog trenutka dalje svi moraju nastaviti putovanje pješice. U noćnoj tami Himmler jednome mjesnom ribaru plaća 500 maraka da njegovu skupinu čamcem na vesla prebaci preko Elbe.

Himmler i njegovi ljudi ujutro se neprimjetno pridružuju masama vojnika koji su zakrčili prometnice. Himmler je sada u civilnoj odjeći, pod plavim kožnatim motociklističkim kaputom. Nije sna2 Ta procjena temelji se na jednome izvještaju američkog Ministarstva financija iz 1946. godine.

3 Neki smatraju da je u bijegu nacista pomagala skupina poznata pod nazivom ODESSA – Organisation der Ehemaligen SS-Angehörigen – koju su činili nekadašnji časnici SS-a.

Smatra se da je ta navodna organizacija bila toliko tajna da se i dalje vode rasprave o datumu njezina utemeljenja, kao i o tome je li Himmler znao za njezino postojanje.

Mnogi čak tvrde da uopće nije postojala, iako značajan broj dokaza ukazuje na to da ipak jest.

18

UbijanjeSS KB.indd 18

28/11/19 12:22

Ubijanje SS-ovaca

Himmlerov bijeg

ko m

ore

Sjeverno ŠVEDSKA LATV. more DAN. LITVA tič Detaljni l a B NJEM. prikaz

7. – 22. svibnja 1945.

NIZOZ.

FRANCUSKA

DANSKA

Flensburg

Berlin

N

M JE

ITALIJA

OS L. T. S AU MAĐAR. RUM. JUGOSL.

Ki

Satrup

POLJSKA

KA AČ ČE H

el

sk

Treene

Himmler u malenoj seoskoj kući, 7. svibnja

Delve ma

Kiel l ilhe ra W

Kanal c

a

Sjeverno more Marna

vibnja e , 7. s

Neumünster om zor d a n N J E M AČ K A d Po

Gardijska oklopna divizija

Bremerhaven

Ha mm e

3. pješ. divizija

51. pješačka. divizija Oste 43. pješačka N divizija

Bremen 52. pješačka divizija

Delmenhorst

Norderstedt 7. oklopna divizija

Himmler uhićen, 22. svibnja

Bremervörde

Oldenburg

11. oklopna divizija

a Elb

e Ost

Neuhaus

Weser

vi n Oso sila

Brunsbüttel

Cuxhaven

i z al je v

30. korpus, Po

Lübeck

15. pješačka divizija 53. pješačka divizija

Elb a

J E M AČ K A

z ave mS o r o adz dn

britanski

Brunsbüttel

nika

ibnja , 7. sv

5. pješ. divizija

12. korpus, britanski

Lüneburg

Milje

19

UbijanjeSS KB.indd 19

28/11/19 12:22

Bill O’Reilly i Martin Dugard

žan poput ljudi iz pratnje, pa bojnik Macher i pukovnik Grothmann usporavaju tempo kako bi mu se prilagodili. Oni su u dugačkim zelenim vojnim kaputima i cijelo vrijeme hodaju nekoliko koraka ispred njega, neprestano se osvrću kako bi se uvjerili da je Himmler na sigurnome. Dani se sastoje od polaganog i zamornog marširanja, dok noći provode na poljima, okruženi još stotinama ljudi. Hrane i vode ima vrlo malo, privatnosti nema uopće, no Himmler je, ako ništa drugo, slobodan.

Dana 18. svibnja kolona dolazi do gradića Bremervördea, zapadno od Hamburga. Ondje je za kontrolnu točku na mostu preko rijeke Oste zadužena britanska vojska, pripadnici 55. gorske divizije.

Ne znajući je li sigurno pokušati prijeći most, Heinrich Himmler i njegovi ljudi odlučuju stati i promisliti o tome kako ići dalje.

Himmler je nervozan, ali ne poduzima čak ni najobičniju mjeru opreza i traženja nekog drugog mogućeg mjesta za prijelaz rijeke. Da je to učinio, on i njegovi ljudi mogli su bez problema prijeći Oste na obližnjem gazu pa tako nastaviti putovanje na jug.

Bila je to još jedna pogreška skupine koju je predvodio Himmler.

Kako bi procijenio razmjere opasnosti, Reichsführer sada odlučuje poslati tjelohranitelja, Josefa Kiermaiera, da ispita stanje na kontrolnoj točki. Nekoliko tjedana ranije, upravo je uvijek odani Kiermaier predložio Himmleru i njegovim ljudima da iz Njemačke pobjegnu zrakoplovom. U to vrijeme Berlin još nije bio izgubljen. Čovjek poput Himmlera na raspolaganju je imao mnoštvo letjelica. Međutim, uvjeren da bi sa Saveznicima mogao sklopiti separatni mir, Reichsführer nije iskoristio tu mogućnost za bijeg. Nadao se da će nekako razbiti anglo-sovjetsko savezništvo. Prvi put u gotovo dva desetljeća tijekom kojih je služio Adolfu Hitleru, Himmler se upustio u zavjeru usmjerenu protiv Führera.

“Naš cilj,” prisjetit će se njegov suputnik Otto Ohlendorf u vezi s planom o dosluhu sa Saveznicima koji je Hitler u tajnosti osmislio s drugim najvišim nacističkim dužnosnicima u travnju 1945. godine, 20

UbijanjeSS KB.indd 20

28/11/19 12:22

Ubijanje SS-ovaca

“nije bio pružiti nekakav otpor, nego dopustiti Saveznicima da dođu sve do Elbe, nakon što prvo zaključimo prešutni sporazum o tome da će se oni ondje zaustaviti i tako nam pokrivati leđa radi nastavka naše borbe na Istoku.”

Dakako, od Himmlerova plana nije bilo ništa.

Doznavši za tu prijevaru, Adolf Hitler ljutito je Himmleru oduzeo nadzor nad SS-om, izbacio ga iz Nacističke stranke i naredio da ga se uhiti – ta zapovijed nikada nije provedena, jer se Hitler samo nekoliko dana poslije ubio.

Ali već odavno nije bilo vremena za bijeg iz Njemačke zračnim putem. Himmler i njegovi ljudi predugo su se zadržali na sjeveru zemlje.

Još 9. svibnja Himmler je i dalje smatrao da se može boriti na strani Saveznika i poraziti sovjetsku vojsku koja je Njemačkom nadirala s istoka. Iako se njemačka vojska već bila predala, Reichsführer je napisao pismo britanskome feldmaršalu Bernardu Lawu Montgomeryju.

Otto Ohlendorf dotjerao je pismo prije nego što ga je Himmler predao jednome posilnome kako bi ga ovaj izručio Montgomeryju.

Himmler je odgađao bijeg i očajnički iščekivao Montgomeryjev odgovor. Nije ga dobio.

Sada Sepp Kiermaier plaća cijenu Himmlerova odugovlačenja.

Britanci privode tog tjelohranitelja i zadržavaju ga do okončanja daljnje istrage.

No Heinrich Himmler nekako pogrešno smatra da su njegova tjelohranitelja propustili i da je prešao most i domogao se sigurnosti.

Himmler i njegovi suputnici sad se približavaju toj kontrolnoj točki u odorama terenske policije. Kontrolu provodi skupina bivših ruskih ratnih zarobljenika koja odmah privodi tu sumnjivu skupinu i predaje je u ruke Britancima.

Heinrich Himmler je uhićen – ali toga još nitko nije svjestan.

Satnik Tom Selvester cijelu je odraslu dob proveo radeći ili u vojsci ili u policiji. Taj mladić iz Edinburgha sedam je godina služio u pješačkoj bojni Scottish Black Watch, da bi potom postao policaj21

UbijanjeSS KB.indd 21

28/11/19 12:22

Bill O’Reilly i Martin Dugard

cem u civilu u škotskoj policiji, a nakon toga se vratio u “Škotsku crnu stražu” neposredno prije početka rata, kada mu je dodijeljen čin poručnika. Selvester se na Dan D iskrcao u Normandiji i sada zapovijeda Logorom za ispitivanje civila 031 nadomak njemačkoga Lüneburga.

“Jedan od uobičajenih kamiona s osumnjičenima došao nam je prošle srijede”, prisjetit će se poslije Selvester. “Nisam osobito obraćao pozornost na ljude koji su došli.”

Ali Heinrich Himmler, koji se i dalje pretvarao da je narednik Heinrich Hitzinger, uočio je satnika Selvestera. Traži susret s tim britanskim časnikom. Zahtjev prenose Selvesteru, koji ga odbija. “Imao sam pune ruke posla”, prisjetit će se poslije.

Ali Himmler je ustrajan i uvjeren da će se njegov status Reichsführera dojmiti savezničkih vlasti, koje će se prema njemu odnositi s poštovanjem. Usto se i dalje nada da će mu se javiti feldmaršal Montgomery. To je čista samoobmana, no Himmler se tako ponaša cijeli život.

Promiču sati. Selvester u konačnici pristaje na susret sa zatočenikom koji ima povez za oko. Himmlera zajedno s bojnikom Macherom i pukovnikom Grothmannom uvode u Selvesterov ured.

“Ušla su njih trojica”, prisjetit će se poslije Selvester, “taj otrcani i neugledni Hitzinger – kako se predstavljao – i njegova dvojica pobočnika snažne građe.”

Himmler čeka trenutak da se svi nađu u prostoriji. Potom skida povez i stavlja one svoje prepoznatljive naočale.

“Ja sam Heinrich Himmler”, izjavljuje ponosno.

Ali čim je stavio naočale, Selvesteru je već bilo jasno tko je.

U 19 sati na dan uhićenja, Himmlera stavljaju pod naoružani nadzor i pretresaju do gola. Buni se kad mu pronalaze kapsulu s cijanidom. “To mi je lijek”, kaže Himmler. “Ublažava želučane grčeve.”

Reichsführeru potom daju drugu odjeću. Iako se buni, prisiljen je odjenuti britansku borbenu uniformu te obuti cipele bez vezica.

Himmleru nude laganu večeru koja se sastoji od kruha, sira i čaja, no on ju je jedva i dotaknuo. Traži da se okupa, što mu dopuštaju.

22

UbijanjeSS KB.indd 22

28/11/19 12:22

Ubijanje SS-ovaca

Kako bi potvrdio stvarni zarobljenikov identitet, Selvester traži da se potpiše. Potpis potom uspoređuju s poznatim primjerkom Himmlerova rukopisa koji je osigurao obližnji britanski stožer, a čime je potvrđeno da se Selvester gleda oči u oči sa zloglasnim masovnim ubojicom. “Ništa u vezi s njim nije govorilo da je riječ o arogantnome nacistu koji zastrašuje i zlostavlja – bio je to tek običan muškarac u kožnatome motociklističkom kaputu koji je pritom izgledao vrlo oronulo”, ustvrdio je satnik.

U 21.45 pukovnik Michael Murphy, zapovjednik obavještajaca u Drugoj britanskoj armiji, došao je osobno preuzeti odgovornost za Himmlera. Sat poslije, nakon što su ga prebacili u jednu drugu britansku bazu, Himmlera ponovno temeljito pretražuju. Svlači sve osim čarapa i visokih cipela. Pregledava ga liječnik, satnik C. J. Wells, iz Kraljevskog medicinskog korpusa Kopnene vojske. Metodično mu pregledava područje između mišića stražnjice, kao i nosnice, uši i prostore između prstiju ruku i nogu. Himmler je poslušan, čak i dok trpi poniženje da mu neki drugi muškarac temeljito pregledava najintimnije dijelove tijela. Sve promatraju trojica svjedoka iz redova vojske.

Wells je izvještaj napisao u trećem licu i ovako opisao pregled: “Nakon što je temeljito pregledao zarobljenika, došao je do usta, gdje je primijetio maleni plavi predmet nalik na minijaturnu bočicu s dudom, koji mu je stršao iz donjeg sulkusa lijevoga obraza.”

Wells uvlači prst u Himmlerova usta, kako bi izvukao taj neobičan predmet, da bi mu nacist u tom trenutku svom snagom zagrizao prste. Wells je poskočio unatrag, a Himmler je kutnjacima zagrizao staklenu kapsulu. Smrtonosni miris cijanovodične kiseline ispunjava malenu ordinaciju. Wells zna da je to još jedna kapsula s cijanidom, hvata Himmlera i gura mu glavu u veliku posudu s vodom, koja ondje stoji upravo zbog toga, kako bi se isprao otrov.

Hvata Himmlera za jezik, kako ne bi progutao još otrova, a pritom trpi učestale ugrize.

Bojnik Norman Whitaker, jedan od svjedoka, Wellsu pomaže u pokušaju obuzdavanja Himmlera. “Ta je svinja užasno stenjala i roktala”, prisjetit će se poslije Whitaker.

23

UbijanjeSS KB.indd 23

28/11/19 12:22

Bill O’Reilly i Martin Dugard

Himmlerovo tijelo ubrzo je omlohavjelo, ali borba za to da ga se održi na životu nastavlja se još petnaest minuta. Wells čak ugrožava vlastiti život i pokušava ga oživjeti umjetnim disanjem, ali bez uspjeha.

Heinrich Himmler je mrtav i ubrzo će biti pokopan u neobilježenome grobu u jednoj šumi u okolici Lüneburga.

Taj je sotona dobio što je zaslužio.

Ipak, mnogi nacistički ratni zločinci i dalje aktivno izbjegavaju ruku pravde. Poslijeratna Njemačka ponudila im je kaos i pomutnju u vrijeme kada su milijuni ljudi na cestama i nekamo idu. Više nema Adolfa Hitlera i Heinricha Himmlera, no neki od najokrutnijih ubojica iz Trećeg Reicha izbjegli su savezničku omču. U Berlinu je Martin Bormann, Hitlerov osobni tajnik, ostao u Führerovu podzemnom bunkeru još tri dana nakon što se Hitler ubio. Potom je Bormann, Reichsleiter SS-a kojeg je Hitler posebno odredio za to da preuzme Nacističku stranku nakon rata, nestao.

Na istoku tridesetčetverogodišnji liječnik dr. Josef Mengele juri na zapad, užasnut mogućnošću da ga uhvati sovjetska vojska koja nezadrživo napreduje. Taj Hauptsturmführer SS-a, kojeg su zvali Anđeo smrti, izvodio je stravične medicinske pokuse sa zatočenicima zloglasnoga logora Auschwitz u Poljskoj. Mengele je nadgledao ubijanje tisuća nedužnih ljudi i itekako je svjestan da će se u slučaju uhićenja naći na vješalima. Sada se nastoji neprimjetno stopiti s tisućama raseljenih osoba koje su preplavile njemačke ceste.

U Francuskoj je Klaus Barbie, zloglasni “Krvnik iz Lyona”, koji je ne samo mučio i ubio tisuće francuskih građana, nego i naredio deportaciju djece u logor smrti u Auschwitzu, uspješno umaknuo francuskim partizanima koji su ga željeli smaknuti.

A u Austriji se Obersturmbannführer SS-a Adolf Eichmann, možda i najsvirepiji od sviju nacista, čovjek odgovoran za smrt milijuna ljudi, skriva tako da ga svatko može lijepo vidjeti. On se lijepo vratio obitelji u Linz, kao da uopće nije bilo rata.

24

UbijanjeSS KB.indd 24

28/11/19 12:22

Ubijanje SS-ovaca

Njih četvorica – Bormann, Mengele, Barbie i Eichmann – među tisućama su ratnih zločinaca iz redova SS-a koji se neprimjetno gube.

Nacistička poslijeratna mašinerija pomoći će tim ratnim zločincima da se domognu putovnica, da prijeđu granice i da izgrade novi život u naklonjenim zemljama.

Kako bi to onemogućila, jedna malena skupina ljudi, koji će se ubrzo prozvati “lovcima na naciste”, organizira ekipe otmičara i atentatora.

Ubijanje SS-ovaca samo što nije počelo.

25

UbijanjeSS KB.indd 25

28/11/19 12:22