Obitelj Citrone 2

OBITELJ CITRIONE #2

Trofej Knjiga

Glasine o meni su istinite, svaka od njih. Prijetnje, pljačke, ubojstva... činio sam sve to i bio prokleto dobar u tome.

Nitko neće stati između mene i osvete koju se toliko trudim da dobijem. Ni gadovi koji me pokušavaju ubiti. Ni jedna od žena koja me pokušava ukrotiti. Nitko.

Dok nisam spustio pogled na nju.

Callie pokušava početi ispočetka. Želi novi život i ja sam posljednja stvar koja joj treba. Ali nikad prije nisam dopustio da me to zaustavi.

Jedan poljubac i ovisan sam.

Moji neprijatelji žele je upotrijebiti kako bi me povrijedili.

Zajebi to.

Svi koji žele stati između nas bolje da ponesu sa sobom mrtvačku vreću.

3

Prolog DAMIAN I CALLIE Ona je prvo što ugledam nakon što smo se zaustavili na benzinskoj pumpi. Već sam nekoliko mjeseci bio izvan zatvora, ali jebote, nisam nikada vidio ženu poput nje. Ni prije ni poslije zatvora. Naslanjala se na Mercedes i bila upravo moj tip žene, ne onakav koji bi otpuhao malo jači vjetar. Zaobljena na pravim mjestima, sa slatkim, punim usnama koje bi izgledale savršeno omotane oko mog kurca. Da je bio drugačiji dan, drugačije vrijeme, učinio bih ju svojom. Ali ne danas. Ne sada.

Benny izađe prvi iz auta i ugledam pištolj zataknut u stražnji dio njegovih hlača. Izađem nakon njega, sa futrolom 44ke ispod lijeve ruke. ‚‚Znaš tipa, zar ne?" – pitam ga.

Izgledajući nervozno, Benny ipak klimne. ‚‚Proćelav, u 40-tim, zove se --- " Upozoravajuće sam podignuo prst, presijecajući njegove riječi poput noža. ‚‚Bez detalja. Ne u javnosti."

Teško proguta, ali ipak klimne glavom. Pljesnem ga po stražnjem dijelu vrata. ‚‚U redu. Slijedi me.“

4

Naslonila sam se na Mercedes dok sam čekala da se napuni rezervoar. Telefon je zazvonio, brzi pogled potvrdio je ono što sam već znala. Još jedan Gregov poziv. Zvao je petnaest puta u trideset minuta, što je više nego što me zvao u proteklih šest mjeseci.

Distancirano sam razmotrila polijevanje mobitela benzinom – samo malčice – i paljenje vatre. Možda bih prije nego što to napravim mogla odgovoriti na poziv i pustiti ga da sluša pucketanje vatre. Ok, možda i ne. Bila bi to ludost, ali trenutno se osjećam ludo.

Dva muškarca u odijelima hodaju prema benzinskoj crpki i nešto u načinu na koji se kreću mi zapne za oko. Jedan je nizak i nabijen, a drugi je prekrasan do bola. Brzim pokretom ruku zategne rukave i namjesti manžete na rukavu ispod svoje jakne. Lice mu je oštro oblikovano sa gustim, tamnim obrvama i punim usnama stvorenim za ljubljenje. Osim što bi morao biti lud da ljubiš takvog tipa. Nevolja mu je drugo ime, od tetovaža koje vijugaju vratom i ručnim zglobovima do tamne svrhe u njegovim očima koja govori da ga ništa neće spriječiti u dobivanju onoga što želi. On je loša vijest, toliko opasna da si uopće ne bih smjela dopustiti da maštam o njemu.

Benny me slijedi u trgovinu. Potapšam ga po ramenu i pokažem mu stražnji dio s hladnjacima za pivo. Dam mu signal da pričeka moje vodstvo i on kimne, krećući se lagodno kroz trgovinu kao da nešto traži.

Učinim isto, cijelo vrijeme svjestan .44 na mojoj strani. Peče me tamo, kao krvožedna životinja koja moli da ju se oslobodi.

Večeras je ta noć. Proveo sam zadnjih sedam godina u zatvoru planirajući ovo, do najsitnijeg detalja. I sve počinje večeras.

Pomaknuo sam se iza police sa slatkišima, pogledavajući prema stražnjem dijelu trgovine gdje otrcan zastor od perli zaklanja sobu

5

osvjetljenu jednom visećom žaruljom. Četiri dobro odjevena muškarca nabijena su unutra oko malog stola. Jedan od njih puši cigaru a drugi tiho razgovaraju.

Uhvatim Bennijev pogled kimajući glavom prema muškarcima i navodeći ga da se pripremi.

Pokušavam prestati pogledavati muškarce u odijelima kroz stakla trgovine, mog tamnog stranca. Završim s punjenjem benzina i odlučim utrčati u trgovinu po Cosmic Brownie1, ne zato da bih iz bližega pogledala tipa u odijelu. Definitivno ne zato. Cosmic Brownies su moja slabost. Pokušala sam smanjiti slatkiše, ali browniji su napravljeni za dane kao što je ovaj. Dane kada se čini da ne može biti lošije. Čim otvorim vrata, on okrene glavu prema meni.

Nosi tamno sivo odijelo, ali ne na način na koji ostali muškarci koje znam nose odijela. Obični muškarci oblače odijela na vjenčanja i izgledaju neudobno, ukočeno i nespretno. Ovaj muškarac nosi odijelo kao da je to najprirodnija stvar na svijetu, kao da je svaka crta i šav napravljen da naglasi njegovo tijelo.

Vrućina njegovog pogleda otapa hladni grumen ljutnje koji sam zadržavala u svojim grudima od trenutka kada sam ulovila Grega sa onom ženom. Nisam se nikada osjećala tako prikovana; kao zec koji bulji u oči lava, znam da sam mu u tom trenutku prepuštena na milost. Stoji ispred zasljepljujućeg svjetla zaslona za hladna pića, njegov zadivljujući crni oblik izrezuje oštre linije protiv svjetlosti.

1

vrsta slatkiša, Brownie kolača

6

Dovoljan je jedan pogled i znam da nisu samo njegova odjeća i pogled tamni.

Ne oklijeva gledati me direktno u oči koliko god želi. Zagrize svoju punu donju usnu, klizeći svojim pogledom niz moje tijelo prije nego što podigne svoje duge trepavice da bi još jednom susreo moj pogled.

Sa zlobnim smiješkom, skrene pogled, odlazeći iz vidokruga iza izložbene kutije.

Umjesto da dam Bennyu znak da krene, razmišljam o njoj, o svemu što bih joj radio. Jebati. Vidio sam neke prekrasne žene – živim u New Yorku za Boga miloga – ali ova djevojka me opasno približila tome da uništim mjesece planiranja. Spreman sam reći Bennyu da odjebe tako da mogu uzeti njen telefonski broj i pokažem joj kako pravi muškarac zadovolji ženu. Nikada je nitko nije pojebao onako kako bih je ja pojebao. Savinuo bih joj prste šapatom, oslabio koljena dodirom i razbio njen svijet s poljupcem. Zaslužuje me i pobrinut ću se da dobije ono što zaslužuje.

Ali ne danas. To ne može biti danas. Predugo sam čekao na ovo i previše se žrtvovao. Sve počinje večeras. I to mora biti večeras. Sve je na svome mjestu. Jedan pogrešan pokret sada i sve će se srušiti.

Teško progutam pitajući se da li taj muškarac tako jako dopire do mene zbog toga kroz što sam prošla ili je on jednostavno tako primamljiv. Konačno sam se pokrenula osjećajući slabost u nogama.

Zgrabila sam svoj Cosmic Brownie, napravila dva koraka prema

7

blagajni i tada se okrenula, gledajući cijelu kutiju dugim, teškim pogledom. Zurila sam u nju. Ako ti browniji nisu htjeli biti pojedeni trebali su biti u nečemu manje otkrivajućem od celofana. Te predivne žarko obojane kuglice šećera na vrhu svakog brownija su me pozivale. Moja ruka lebdi iznad još jednog. Zgrabim ga, smijući se malo samoj sebi. Misao koja je bila odlučujuće jest saznanje da bi mi Greg rekao ’ budi pažljiva sa slatkim ´ ili bi rekao nešto odvratno kao ' znaš da ti to ide ravno u guzicu '.

Pa, guzico, Callie zove. Spremi se za dostavu dva Cosmic Brownia.

Nekoliko sekundi kasnije ponovila sam misao u glavi i nasmijala se koliko odvratno zapravo zvuči. Dobar je osjećaj nasmijati se nakon zadnjeg sata, ali zvuk je preglasan u tihoj trgovini i nekoliko glava se okrene da me pogleda. Pokupim browniee i požurim prema blagajni dodajući sramoćenje listi današnjih tragedija.

U žurbi udarim u zid. U isklesan, prekrasan zid s tetovažama.

Okrenuo sam se i nagonski zgrabio ženu koja se zaletjela u mene.

Moje ruke su na njenim ramenima i dovoljno je blizu da mogu namirisati njen parfem, dovoljno blizu da ju mogu poljubiti. ‚‚Oprostite" kaže, stajući nepomično u mom čvrstom naručju. Želim sabotirati godišnje planiranje da bih učinio sve kako bih joj se zavukao među noge kada Benny ulovi moj pogled s drugog kraja prostorije. Naginje glavu prema stražnjoj sobi i ugledam petog muškarca sa sunčanim naočalama kako stavlja kofer ispred četvorice muškaraca.

8

Prokletstvo. Ako se ubrzo ne pokrenemo, bit će prekasno. Nisam proveo sedam godina planirajući kako bih bacio sve u vjetar zbog žene, bez obzira koliko ona jebeno seksi izgledala.

Tip u odijelu me pusti i krene prema svom prijatelju. Sagnem se pokupiti brownije koje sam ispustila, osjećajući laganu vrtoglavicu.

Mora da sam zaboravila disati dok su njegove ruke bile na meni.

Predstavlja mi napor ne dahtati i osramotiti se još više. Obično nisam zbunjena u prisutnosti momaka, ali pretpostavljam da me zadnji sat zaista uzdrmao. Platim brownie i požurim van iz trgovine. Kad dođem do auta pogledam još jednom preko ramena, ali više ga ne mogu vidjeti.

Uđem u svoj auto i upalim radio, pokušavajući shvatiti što se upravo dogodilo. Najčudnije je što više razmišljam o mom tamnom strancu nego o mom prevarantskom zaručniku. Prevrćem radio stanice dok ne nađem tužnu pjesmu. Osjećam se zbunjeno, ljutito, izdano, glupo i još neke emocije koje uopće ne mogu identificirati.

Zato pojačam zvuk tužne pjesme i dam sve od sebe kako bi osjetila nakratko samo jednu jedinu emociju. Vrijeme je za tulum sažaljenja.

9

1 CALLIE Provjerim maskaru u retrovizoru prije nego što izađem iz auta.

Izgleda upravo onoliko loše koliko sam i očekivala nakon silnog plakanja tijekom kratke vožnje do Aubrelijine kuće. Nekoliko brzinskih poteza maramicom natopljenom slinom očisti najgori dio.

Zgrabim svoj jedini kofer sa stražnjeg sjedala Mercedesa koji mi je Greg kupio kao zaručnički poklon i zalupim vratima.

Spustim kofer i još jednom otvorim vrata, zalupivši ih još jače.

Otresem ruke i nasmiješim se.

Greg me uvijek kritizirao kada bih prejako zatvorila vrata.

Pogledala sam Aubriellinu kuću i podigla obrve. Dobro je prošla.

Smjestila se u raširenom naselju u sjevernom dijelu države New York prepunom malenih vila i vila u punom cvatu. Greg i ja smo upravo okončali mjesec dana dugo razdoblje traženja kuće, tako da sam primijetila sve prednosti kod prodaje velikih okućnica s drvećem koja sprječavaju pogled s ceste ili okolnih kuća, udubljen prilaz uvučen ispod kuće, po mjeri izrađene staklene stijene koje omogućavaju pogled koji oduzima dah i vjerojatno daju čitavoj kući nevjerojatno prirodno svjetlo. Ne poznajem cijene nekretnina u ovom kraju, ali kuća vjerojatno košta negdje oko dvoznamenkastog milijunskog iznosa. Naprijed curo.

Zakoračila sam ispod ogromnog četvrtastog svoda. Prednja vrata su ogromna i napravljena od čistog stakla, pružaju mi izravan pogled u dnevni boravak. Pozvonim, vrpoljeći se malo s koferom i duboko uzdišući. Nisam je vidjela godinama. Ne od srednje škole. Bile smo nerazdvojne, ali nazvati ju nakon što godinama nije bilo više od

10

čestitke za rođendan putem facebooka bilo je zastrašujuće. Moleći je za smještaj dok nastojim ponovno skrpati dijelove svog života. To je bilo najgore od svega.

Dječak dotrči u vidokrug iza stakla, galameći kroz kuću i nestajući iza zida. Nekoliko sekundi kasnije, vidim Aubriellu koju je pratila mala djevojčica ne starija od dvije godine. Aubriella se nije nimalo promijenila. U stvari, izgleda čak i bolje. Sjajno, čak. Još uvijek ima tamnu kosu kakvu pamtim i one moćne oči koje te zarobe i ne puštaju. Uvijek je bila tako jaka, ne poput mene. Greg se nikada ne bi usudio varati ženu poput nje.

Nedobrodošla, živa uspomena mi je bljesnula u mislima: Njegov auto prolazi pored restorana. Plavokosa na suvozačevom sjedalu. Čvrsto zatvorim oči, prisiljavajući se da zamislim nešto drugo, bilo što drugo, ali jedino što vidim je njegovo nasmijano lice, njegove lažljive oči.

Vrata se otvore. Aubriella se široko nasmiješi. Bez razmišljanja joj poletim i zagrlim ju. Teško progutam, pokušavajući se ne slomiti ponovno. Budi jaka. Povučem se unatrag kleknuvši kako bih se nasmiješila djevojčici. Podigne ručicu prema meni i dam joj ˝peticu˝ koju očigledno traži. Pljesne rukama sa smiješnim cerekom i tada joj lice postane bezizražajno. Povuče se unatrag držeći se Aubrielli za nogu, gledajući me prestrašeno.

Zna da si slomljena. Oštećena. Iskorištena. U mislima se prekorim.

Prestani se samosažalijevati. Dvogodišnjakinja definitivno ništa od toga ne može znati. Svako dijete uče da bude pažljivo u prisustvu neznanaca.

Dječak dotrči u vidokrug sa sićušnim dinosaurom u rukama.

Izgleda malo starije od djevojčice, ali ne puno. Ugleda me, glasno zajauče i otrči natrag.

11

‚‚Uđi“ reče Aubriella.

Njen me glas trgne, kao da me budi iz transa. Natjeram se nasmiješiti i slijedim je unutra. Aubriella pokupi mali crveni kamion igračku i pruži djevojčici koja ga zgrabi od nje i zagrli ju zaštitnički. „Dušo, možeš li to odnijeti tati?“ Djevojčica pojuri prema stubištu. Moje oči prate veliko, zavojito stubište i zastanu na visokom, zgodnom tamnokosom muškarcu.

Njegova pojava oduzima dah. Ima košulju koja na njemu istovremeno izgleda ležerno poput majice i elegantno poput odijela. Gotovo svaki otkriveni milimetar njegove kože je prekriven tetovažom. Tiho priča na telefon i ne mogu razabrati ništa što govori, ali zvuči kao da nekome prijeti. Ipak, čim ugleda djevojčicu njegovo lice obasja prekrasan osmijeh dok se spušta na koljena i uzima od nje kamion grleći je i prekidajući telefonski razgovor da bi joj puhnuo u trbuh.

Osjetim žalac ljubomore u trbuhu. Gregove riječi izrone u sjećanju, nepozvane i nedobrodošle. ˝Kad ćemo imati djecu? Ne postaješ mlađa, znaš? ˝ Vruća suza mi se bez upozorenja skotrlja niz lice i brzo ju obrišem.

Gad. Aubriella mu se nasmiješi, toliko zaokupljena njime da ne primjećuje moje osjećaje. ‚‚Ovo je Vince. Moj suprug“ Kaže to polako, gotovo kao da pokušava uživati u osjećaju dok riječi prelaze preko njenih usana, kao da su još uvijek mladenci.

U telefonskom razgovoru mi je rekla da se udala prije šest godina.

Zajedno su šest godina i ona ga i nadalje toliko voli? Osjetim bol u nutrini koja nema nikakve veze s Gregom. To je bol koja mi govori da to nikada neću doživjeti. Takva ljubav je za ljude koji su potpuni.

Vince siđe i ljubazno mi se nasmiješi, ali čini se nesvjestan bilo čega u prostoriji osim Aubrielle. Pogleda ju toliko strastveno da se

12

zacrvenim. Omota ju u čvrst zagrljaj, podižući ju i vrteći. Osmjehne joj se očima ljubeći je. ‚‚Ne mogu dočekati“ kaže. ‚‚Vince,“ reče Aubriella smijući se. ‚‚Nepristojan si.“ Spusti ju i posesivno povuče k sebi, konačno obraćajući pažnju na mene. ‚‚Oprosti. Aubriella mi je rekla da dolaziš. Callie, zar ne?“ Kimnem.

Njegov telefon zazvoni u džepu i on se smrkne. Vidim nagovještaj prijetnje u njemu i želim ustuknuti, ali ostanem nepomična. Brzo promijeni izraz lica i podigne ruku. ˝Ovo će potrajati minutu.˝ Vince mi okrene leđa i nastavi tiho pričati na telefon dok se djeca love u krug po cijeloj kući.

Aubriella me značajno pogleda. ‚‚Imam dojam da si morala otići u žurbi. Trebaš li što?“ spusti glas, ‚‚Novac? Mogu ti pomoć, što god trebaš.“ Odmahnem glavom. ‚‚Ne mogu uzeti tvoj novac. Već dovoljno činiš dopuštajući mi da ostanem ovdje.“ Vinceov glas me iznenadi. ‚‚Znaš li konobariti?“ pita me.

Okrenem se i vidim da je završio telefonski razgovor. ‚‚Zapravo znam. Nekoliko mjeseci na fakultetu sam radila kao konobarica.“ „Moj mlađi brat je vlasnik restorana The Spot. Trenutno su nam odnosi zahlađeni, ali znam da će ti dati posao ako kažeš da sam te ja poslao.“ reče Vince.

Aubriella ga upozoravajuće pogleda. Radi se o neverbalnoj komunikaciji muža i žene, ali mogu zaključiti da je upravo zagazio na opasan teren. ‚‚Paa mogla….“ Mucam, želim posao, ali ne želim učiniti ništa što bi razdražilo Aubriellu.

13

‚‚Vince,“ reče Aubriela kroz stisnute zube.‚ ‚Callie je moja prijateljica.“ Sad je njegov red da je upozoravajuće pogleda. ‚‚I samo će konobariti u restoranu. Ništa drugo. Obećavam. Upozorit ću Damiana da je ostavi na miru.“ Ona ga još žešće pogleda, ukoliko je to uopće moguće. ‚‚A otkad to Damian bilo koga sluša?“ Nakon kratkog meča zurenjem, Vince se okrene prema meni s uvjeravajućim osmjehom. ‚‚Plaća je izvrsna.“ Tko je Damian?

 Posljednja dva sata su vrtlog događanja dok Aubriella sprema djecu za spavanje. Provele smo pola sata nasamo s pićima u njihovom baru u podrumu, dok je Vince pazio na djecu. Nekoliko litara suza kasnije i znala je cijelu priču. Bio je dobar osjećaj izbaciti sve van, ali pričati o tome što se dogodilo je kao češanje uboda komarca; svaki put kad popustim i vratim se na to, samo sve pogoršavam, radeći još dublju ranu. Bože, trenutno sam totalni kaos. Samo želim ostaviti sve ovo iza sebe i nastaviti sa svojim životom. Početi ispočetka. K vragu, mogla bih čak imati seks za oporavak. Nakon doživotne kliničke procedure koju je Greg zvao ˝ vođenje ljubavi ˝, dobro bi mi došlo nešto stvarno i strastveno.

Otkud je samo došla ta pomisao? Razmišljam li ja još uvijek o tipu s benzinske crpke?

Naravno da razmišljam…. osim što pizdim na sebe jer nisam prije vidjela da je Greg šupak, jedino o čemu mogu razmišljati je muškarac

14

u odijelu. Samo sjećanje na moć njegovih očiju je dovoljno da protrnem.

Možda će slijedećih nekoliko tjedana u kojima ću čuvati Aubriellinu kuću biti savršena mogućnost da ponovno uredim svoj život i krenem dalje. Mogla bi to biti prilika da ostavim Grega i njegove jebene koraljno crvene kratke hlačice i polo majice iza sebe.

Iako je ostavljanje Grega značilo i ostavljanje mog posla i moje financijske sigurnosti. Dobra sam u svom poslu, stvarno dobra.

Pokretala sam reklamne kampanje koje su spašavale posrnula poslovanja i okretale uspješna poslovanja u još uspješnija. Jedini je problem što su Greg i njegov otac toliko bliski da ću vjerojatno morati napustiti zemlju ako budem željela pronaći posao nakon što sam ih odjebala. Imala sam vlastite račune, ali provjerila sam ih i Greg ih je nekako uspio zamrznuti. Vjerojatno misli da ću se vratiti pužući i moleći za novac. Zajebi to. I zajebi njega.

DAMIAN Umio sam se hladnom vodom i pogledao se u ogledalo. Jebem ti.

Imam krvi na odjelu, to sranje nije bilo jeftino. Ispod oko mi se stvara modrica, tako tamna da je gotovo ljubičasta. Tako jako udarim pesnicom u umivaonik da se žbuka koja ga drži za zid smrvi posipajući pod bijelom prašinom. Svjetla u prostoriji su kao igle u mojoj još uvijek bolnoj glavi.

Benny je sjedio u ćošku kuckajući drškom svoje 44-ice po znojnoj glavi.

15

‚‚Jebiga čovječe,“ reče. ‚‚Saberi se. Ne prestajemo. Jebe mi se što oni kažu.“ Pogleda me. Izgleda utučeno poput psa kojeg su udarili previše puta. Kad bolje razmislim, on i jest poput psa. Nije najpametniji ili najsnažniji tip, ali možeš se okladiti da je odan do smrti. ‚‚To je moglo završiti loše.“ ‚‚Ali nije,“ zarežim. ‚‚Zaradio sam par ogrebotina, ali dobili smo ono po što smo došli, nismo li? ˝ ‚‚Ogrebotine? Proparao te! Jebeno te probio!“ Da, to je to. Bol se pojačava. Osjećaj je kao da mi netko pritišće vrući žarač ispod pazuha, okrećući ga. Skinem sako i potkošulju bacajući ih na pod. Ionako su uništeni. Gledam ozljedu u ogledalu.

U zatvoru nisam ima što raditi osim vježbati i planirati. Moje tijelo je dokaz. Nemam ni grama sala, samo ploče na ploči mišića koje stvaraju oštre sjene na stropnom svjetlu kupaonice. Ispod mog pazuha je tanak crveni rez i dugačak trag krvi koji me natopio sve do hlača.

Kleknem i otrgnem dvije trake potkošulje. Jednu zgrudam i pritisnem na ranu, držeći ju na mjestu stiskom ruke dok omatam drugi dio trake oko širokih prsa i zavežem je. Jebeno boli, ali ni ne trznem se. ‚‚Benny,“ kažem. ‚‚Sjećaš se što smo rekli kada smo odlučili to učiniti?“ Spusti glavu, neprestano kuckajući s cijevi pištolja po glavi. ‚‚Pitao sam te nešto.“ ‚‚Rekli smo da idemo do kraja ili umiremo pokušavajući.“ ‚‚Točno. Jesmo li rekli da ćemo prestati ako jedan od nas bude izboden? Jesmo li rekli da ćemo odustati zato što će ih usput umrijeti više nego što želimo? Ne. Rekli smo da ćemo dobro zagristi i jebeno

16

se dočepati osvete koju zaslužujemo. Rekli smo da ćemo ih pokopati zbog onoga što su nam učinili. Moram znati jesi li još uvijek za to. Jer ako nisi, briga me koliko se dugo znamo. Naći ću nekog drugog.

Razumiješ li me?“ Beni podigne pogled. Ne mogu reći da li je na njegovom licu strah ili odlučnost, ali kimne. ‚‚Uz tebe sam.“ Ne zamaram se oblačenjem majice prije nego krenem u restoran.

Naposljetku, posjedujem jebeno mjesto.

Rano je poslijepodne i restoran je gotovo prazan. Osoblje je u izmjeni smjena. Poslužitelji preklapaju stolnjake i čiste ispod stolova.

Bacim pogled da vidim jesu li konobari iza šanka jer bih mogao …. sranje.

To je ona.

Djevojka s benzinske crpke. Čak se i ne zamaram pitanjem što ona radi ovdje. Sve što znam jest da je sada samo moja. Osmjeh grabežljivca se proširi mojim usnama. Ubodna rana može pričekati, jer moram pričati s njom. Sada.

17

2 CALLIE PET MINUTA RANIJE

Četiri su sata poslijepodne, samo tri sata nakon što sam ulovila Grega s onom ženom. Svaki put kada zatvorim oči vidim trag odbačene odjeće od dnevne sobe do kuhinje koji sam zatekla kada sam ranije došla kući. Nisam mu unaprijed javila da dolazim kao što sam obično činila. Samo sam se dovezla i što je moguće tiše otvorila ulazna vrata. Još uvijek mogu vidjeti vitke, glatke noge i način na koji njene sjajne crvene štikle vise s njegovanih prstiju. Sjećam se kako su joj se noge zatresle svaki put kada bi prodro u nju na našem kuhinjskom stolu.

Pljas. Pljas. Pljas.

Duboko uzdahnem i sve potisnem. Stojim ispred tipičnog restorana od cigle. Uvučen je između kemijske čistionice i praonice u gradiću Pik Ward gdje Aubriella živi. Golemi val što dovraga uopće radim ovdje me preplavi. Ne bih li sada trebala ležati na Aubriellinom kauču, plivati u moru omota čokolade i papirnatih maramica? Možda. Ma zajebi to. To što je Greg napravio me razljutilo više od ičega. Neću tugovati zbog njega. Skupit ću komadiće svog života i krenuti naprijed.

Ne znam koliko će konobarenje potrajati. Najzad, navikla sam upravljati milijunskim reklamnim računima za tvrtke, ali znam da moram nešto raditi. Aubriella me praktički molila da malo odspavam i počnem sutradan, ali to je posljednja stvar koja mi treba. Želim prestati razmišljati o njemu, raditi nešto fizički i samo zaboraviti.

18

Vince je rekao da se ne moram strogo poslovno odjenuti, pa sam obukla jedno od par kombinacija koju sam zgrabila na izlasku: crni top s dubokim V izrezom, crne yoga hlače i crne conversice. Čini se da konobari uvijek nose crno, ali pitam se da li sam podsvjesno obukla crno da odgovara mom raspoloženju. Crno i kurvanjski.

Stojim ispred restorana i sabirem se prije nego što uđem. Zove se The Spot i izvana izgleda pomalo ruševno. Jesam li potpuno sigurna da želim ovo učiniti? Ne mogu se zakleti, ali negdje duboko u sebi znam da će mi se život promijeniti jednom kada zakoračim unutra.

Nervozno otresem ruke i dugačko izdahnem. Zapravo ne želim ništa sada učiniti, osim možda pronaći sjedište Cosmic Brownia i prežderati se do smrti toplom mješavinom brownia. Ali potrebno mi je nešto raditi. Osjećam koliko sam blizu da odustanem. Ako se ne nastavim kretati i nađem nešto što će me zaokupiti, mogla bih izgubiti samu sebe.

Otvorim teška drvena vrata koja zaškripe poput umiruće životinje.

Unutrašnjost restorana je začuđujuće moderna ali elegantna. Pod je neka vrsta svijetlog, neuglačanog drveta a zidovi su tamni sa zakrpama kožnog punjenja iznad odjeljaka. Zidove krase slike nečega što izgleda poput talijanskih sela i vinograda. To je upravo tip restorana kakav Olive Garden želi biti ali mu nekako ne uspijeva.

Mjesto mi se trenutno dopadne.

Muškarac iza šanka s prorijeđenom kosom mi kimne i pomakne se kako bi naslonio dlakave podlaktice na šank. Izgleda oštroumno kao da sumnja u mene, ali u isto vrijeme izgleda zabavljeno. ‚‚Pa što ćemo ljepotice?“ Tiho pročistim grlo. ‚‚Ovdje sam zapravo zbog posla. Vince Citrione je rekao ---- „ Muškarčeve obrve se podignu i on se uspravi. ‚‚Naravno, naravno.

Dođi. Uhvatit ću Juliu i može ti početi pokazivati okolo. Zovem se George, ali svi me zovu Tubbs.“

19

Sredina je popodneva i restoran je većinom prazan osim starijeg para na samom kraju zgrade i usamljenog muškarca koji čita novine i ispija kavu. Zato primijetim kada se vrata kupaonice treskom otvore i pojavi se muškarac bez majice. Odmah primijetim.

Moj pogled padne ravno na njegov torzo. Nije to tijelo koje dobiješ provodeći sate i sate u klimatiziranoj teretani koristeći otmjene sprave. To je tijelo stvoreno teškim radom i sukobima. Tetovaže zmije preko njegovih prsa, ruku i leđa, mole da ih se pogleda izbliza, da ih se polako prati vrhom prsta. Ili jezika…Jedan pogled na njega dovoljan mi je shvatim kako svaki mišić u njegovom tijelu ima svrhu i da služi toj svrsi s brutalnom učinkovitošću. Potrebno mi je sramotno puno vremena da primijetim kako ima nekakvu vrstu zavoja vezanog sa strane i prekrivenim krvlju. Tada ugledam njegovo lice.

To je on.

Muškarac u odijelu s benzinske crpke. Grabežljivac. Tako sam počela razmišljati o njemu, shvaćajući to ili ne. To je u načinu na koji me njegove oči posjeduju, u načinu na koji posjeduje prostor oko sebe. To je upravo ono što je on. On je grabežljivac, a ja sam plijen.

Vidjela sam to tada i vidim to sada. Promatrati ga kako hoda je hipnotizirajuće. Potpuno je samopouzdan, kao da je potpuno lagodan dok je istovremeno napet i moćan, spreman napasti u svakom trenutku.

Njegove oči pronađu moje i on zastane. Nagovještaj osmjeha mu prijeđe licem, ali toliko brzo nestane da nisam sigurna da li mi se to samo učinilo. Skenira me od glave do pete, zaustavljajući se na mojim bokovima i grudima nakon čega je njegova pozornost prestala i on krene prema šanku bez da me ponovno pogleda.

Nedostatak njegove pozornosti osjećam kao da me netko zalio hladnom vodom. Osjećam se kao bez daha, trenutno prazna. Kada osjećaj prođe kažem si da sam smiješna. Bez obzira koliko je zgodan

20

ovaj tip, očito je čista nevolja. Nije da bih se zapravo dobro slagala s nekim poput njega. Nije potreban drugi pogled da bi znao kako nas dvoje pripadamo različitim svjetovima. Mi smo totalno različiti.

Možda je posljednje što mi sada treba ostati u vlastitom svijetu. ‚‚Gospodine,“ reče Tubbs. ‚‚Ozlijeđeni ste.“ Muškarac spusti pogled na krvavu ranu ispod ruke i ravnodušno slegne ramenima. ‚‚Nije to ništa. Samo mi donesi topao ručnik da obrišem to sranje.“ Tubbs se počne okretati i tada ga do pasa goli muškarac zaustavi ispruženom rukom. ‚‚Ne. Zapravo, želim da mi ona donese ručnik.“ U muškarčevom glasu je naznaka naglaska koji mi je fascinantno privlačan. Nije prevladavajući, nije čak ni prisutan u svakoj riječi koju izgovori, ali tamo je. To je slab vrtlog samoglasnika i suglasnika, naglašavanje nekih glasova i izostavljanje drugih što čini njegov glas zanimljivim i jako seksi.

Iznenađena sam da sam opet primijećena. K vragu, skoro sam zaboravila da sam i ja isto u prostoriji. Teško progutam. Ne znam što me je snašlo, ali progovorim prije nego što razmislim ‚‚Ja sam konobarica, a ne poslužiteljica.“ Tubbs oštro uzdahne. Krajičkom oko mogu vidjeti njegova razjapljena usta.

Muškarac bez majice polako krene prema meni, čineći svaki korak kao da prijeti. Njegov glas je tih, jedva glasniji od šapta, ali sijevne prostorijom poput munje. ‚‚Zatražio sam ručnik.“ Moji živci popuste. Prošla sam previše sranja i bez ovog seronje koji misli da mi može naređivati kao robu. Zanosan ili ne, ja sam prevarena zaručnica koja više ne trpi sranja od nikoga. ‚‚Ne. Rekao si njemu da želiš da ti ja donesem ručnik. Mene nisi ništa tražio.“

21

Zagrize usnicu, mjereći me od glave do pete. ‚‚Što ako te otpustim zbog bezobrazluka?“ Moj stomak se zgrči i ostanem bez daha. Pogledam Tubbsa. ‚‚Ne može – ili može?“ Tubbs me tužno pogleda. ‚‚Dušo, razgovaraš s Damianom Citroneom. On je vlasnik.” Nešto u tonu njegovog glasa mi govori da posjedovanje ovog restorana nije razlog zašto ne bih trebala s njim razgovarati na takav način.

Progutam ponos i okrenem se Damianu, nastojeći ignorirati prizor njegovog razderanog tijela samo nekoliko centimetara od mojeg. Ne znam zašto mi je iznenada toliko važno da zadržim ovaj posao. Bilo zbog toga što želim izbjeći da moram reći Aubrielli da sam otpuštena svega nekoliko minuta nakon što sam ga dobila, ili zbog toga što toliko žarko želim nešto da mi skrene pažnju – ili jednostavno želim ispriku da ga ponovno vidim. Da vidim Damiana ponovno. ‚‚Žao mi je“ kažem, a riječi su poput kiseline u mom grlu. Žao mi je što mogu izgubiti ovaj posao, ali nije mi žao što sam se suprotstavila tvojoj nepristojnoj guzici.‚‚Slijedeći put kada me budeš tretirao kao roba, pokorit ću se bez pitanja.“ Gotovo trepnem. Moje riječi zazvuče kruto i suho, i svjesna sam da ću zbog njih biti otpuštena.

Njegovo je lice kameno, a u očima mu je naznaka smijeha. ‚‚Pakleno si zgodna kada si nadrkana.”

Jako se ugrizem, boreći se s vrtlogom emocija: ljutnjom, uzbuđenjem, strahom. ‚‚Ne možeš tako razgovarati sa svojim zaposlenicima. To je potpuno neumjesno.”

Cerek mu razdvoji lice i bljesak njegovih bijelih, savršenih zubi je jednostavno previše. Neodoljiv je za umrijeti i mrzim ga zbog toga. ‚‚Neumjesno? Da. Moglo bi se reći da je ono što bih ti radio neumjesno.“

22

Taj blagi naglasak me izbezumljuje. Udahnem kroz nos, zadržavajući bijes i odem iza šanka, nađem ručnik i pustim hladnu vodu po njemu. Čak ne marim da li je krpa čista. Stupim prema Damianu i pružim mu krpu, smještajući svoju drugu ruku na bok dok čekam da ju uzme. Još samo jedna pogrešna riječ me dijeli od odlaska odavde i ispričavanja Aubrielli i Vincu. Onda opet, znam da ako sada odem nikada neću prestati razmišljati o ovom tipu. Šupak ili ne, njegove oči obećavaju bezgranične sati vruće strasti kakvu nisam osjetila do sada.

Uzme moju ruku i pritisne ju na svoju stranu. Njegov dlan je vruć na mojemu, šaljući vruću lavu kroz moje vene. Svjesna sam da moju ruku samo tanka, mokra tkanina dijeli od njegovog čvrstog tijela i to mi mišiće učini mekanim poput putra. U glavi mi bljesne slika njega kako zapovijeda da se nagnem preko barskog stolca dok on vreba odostraga i strgne mi hlače. Nisam nikada srela muškarca s toliko samopouzdanja, toliko zapovjednog. Čak ni Vince, čija je čista pogibelj u očima ipak malo ublažio vrijeme provedeno s Aubriellom.

Damian je još uvijek divlji i neukroćen, nepredvidljivi i opasan poput zvečarke.

Moji obrazi gore od pomiješanog straha i srama. Seronja. Moje ruke se pokrenu svojom vlastitom voljom, nježno brišući krv s njega, čisteći ga. Mogu očistiti krv, ali ne mogu isprati njen uzrok. Kao što ne mogu promijeniti njega.

Prokletstvo. Taman sretnem tipa i ispadne da je totalni seronja, bez obzira što je urnebesno privlačan. I sada jadikujem kako ga ne mogu promijeniti? Zašto bih uopće željela ikoga promijeniti? Nije li to ono što je uvijek bilo pogrešno s Gregom? Više je energije trošio da učini od mene ženu kakva je želio da budem, nego što se trudio da me upozna kakvu jesam. Osam godina i zapravo me nikada nije istinski upoznao. Znao je samo da nisam žena kakvu je želio. Pa je izašao i našao ju.

23

‚‚Mislim da si dovoljno dobro očistila to mjesto.“ Počnem, shvaćajući da je moja ruka cijelo vrijeme trljala krug preko istog glatkog skupa mišića ispod njegovih rebara.

Stariji par nije ni pogledao tijekom cijele izmjene, ali muškarac koji je čitao svoje novine otvoreno zuri dok me Damian pokušava natjerati da izvršim naredbu. ‚‚Još nešto, šefe?“ pitam. Namjera mi je da zvučim nepristojno i zajedljivo, ali nazivajući ga šefe mi izazove trnce u tijelu. U mom glasu je zavodljivost koja je potpuno nenamjerna i poželim ih povući natrag.

Dovraga, želim samo da obuče majicu pa da mogu prestati praviti idiota od sebe. „Za sada,“ kaže.

24

3 DAMIAN Benny korača u tamno osvjetljenom uredu u stražnjem dijelu The Spota, prolazeći rukama kroz kosu poput jebenog luđaka, a sve o čemu ja mogu misliti jest ona. Nakon što je otišla morao sam pitati Tubbsa kako se zove. Callie Beccaccio. I jebeno je pakleno nevjerojatna za umrijeti. Zakrivljena na pravim mjestima i Isuse Kriste, te njene velike srneće oči i način na koji joj se osmijeh iskrivi?

O da. Možda to još ne zna, ali završit će u mom krevetu. Što se mene tiče, završit će razapeta preko haube moga auta. ‚‚Slušaš li me?“ pita Benny. ‚‚Benny, znam kakav je plan. Samo zafrkavam tvoju glupu guzicu.

Pa ako imaš potrebu stalno ponavljati isto samo naprijed.“ Ponovno si raskuštra kosu i nastavi koračati. ‚‚Jesi li siguran da neće to nama prišiti?“ ‚‚Tjeraš me da ponavljam plan toliko puta da ću se početi pitati nosiš li jebeni prisluškivač.“ Benny naglo stane, njegovo tužno lice okrenuto prema meni.

Ugledam strah u njegovim očima. Osjetim se pomalo usrano što ga tjeram na to, ali u mom poslu nema mjesta za milost. Naučio sam to na težak način. Stvarno jebeno težak način. Platio sam to sedam godina i ako moram biti seronja da bih ostao na ulici, neka bude. ‚‚U redu je Damian. Znam plan, ne trebaš ----“ „Jebeno sam uz tebe Benny. Opusti se. Učinit ću to za tebe stvarno jednostavnim, u redu? Nećemo upletati obitelj mog brata u ovo. On

25

ima obitelj i jebenu ženu o kojoj mora brinuti. Neću ga uključivati u ovo sranje. Radimo ovo na svoju ruku. Brinemo se za sebe i snaći ćemo se sami. U krvi.“ Benny kimne, sjedajući i povlačeći pramen na bradi. „Samo se nadam da nije naša vlastita krv.”

Pređem sobu u nekoliko dugačkih koraka i kleknem ispred njega uzimajući njegovo lice između ruku. „Neće biti zato što nitko nije toliko jebeno zao kao mi. Nitko to ne želi toliko žarko kao mi.

Sanatorisi su se izlajali i zbog toga smo zatvoreni i da je bilo po njihovom nikada ne bi ni izašli van. Moraju platiti. U redu? Ti i ja Benny. Mi ćemo biti glavni. Jednom kada se Sanatorisi i Anastasiosi međusobno unište, mi ćemo uskočiti i zgrabiti moć. Želiš zaštitu ovdje? Moraš ići preko nas. Želiš nekoga udariti? Moraš ići preko nas. Želiš se negdje kladiti? Kod nas.“ Pustim ga i ustanem, pomičući se pogledati kroz stražnji prozor čisti gradić i beznačajne ljude koji su vani. „Sve dok Sanatorisi misle da su Anastasiosi izveli ono sranje na benzinskoj pumpi, mi smo zlatni. Trebamo se samo opustiti i gledati vatromet.“

 Otkad je Callie ušla u moj restoran i dobila posao, tražio sam sve više izlika da budem u The Spotu. Večeras je obučena u crnu suknju koja je taman toliko kratka da pomislim da bih joj mogao vidjeti dupe kad klekne ispod šanka i taman toliko duga da me odvrati od dobivanja isplate koju želim. Ako ću vidjeti to njezino dupe to neće biti slučajno, što je po meni u redu.

26

Izvirim iz kuhinje i zateknem je kako toči dva pića za tipa i njegovu djevojku. Djevojka je imala toliko plastičnih operacija da izgleda kao Gospođica Jebeni Krumpir a tip je morao ubrizgati botox ili neko drugo sranje jer izgleda kao da je neprestano iznenađen. Callie me primijeti i skoro posrne preko gumenog otirača na podu. Uspije se uhvatiti na vrijeme i jedva izbjegne prolijevanje dva pića otpuhujući pramen kose s lica i spuštajući ih ispred gostiju.

Upravo pokušavam smisliti razlog da ju pozovem straga u moj ured kada se šanku približi tip u kožnoj jakni. Restoran je pun i ne bih trebao baš njega primijetiti, ali učinim to. Predugo sam bio okružen seronjama i nasiljem da ih ne bih uočio na kilometar udaljene. Traži nevolju.

Ako jebeš Callie, našao si nevolju. Seronjo.

Malo sam začuđen koliko se već zaštitnički osjećam prema njoj. Zar ju ne želim samo izvesti van, raširiti ju preko haube moga auta radi dobre jebačine i tada završiti s njom?

Možda.

Tip u kožnoj jakni strgne sunčane naočale preko očiju i zavali se u stolcu kao da posjeduje ovo mjesto. Sa samozadovoljnim smiješkom pucne prstima kada Callie prođe. Nasmiješim se kada produži kraj njega iako ga je očito čula. Pomakne se u stolcu s grčem na licu dok ona kupi tanjur od drugog gosta. Ovaj puta posegne preko šanka i zgrabi ju za ruku prije nego što ga uspije zaobići.

Moja je ruka na njegovom grlu prije nego što sam uopće svjestan da sam se pomaknuo. Vilice i noževi zašrkipe po tanjurima prije nego što trenutno iznenađenje ne ušutka restoran i tada je jedini zvuk hropac iz njegovog grla dok se bori za zrak. Ščepa moju podlakticu

27

pokušavajući ukloniti moju ruku, ali moj stisak je čelični škripac i nikakva borba ga neće osloboditi. Pokušava nešto reći.

Na trenutak popustim stisak. „Šta je to bilo seronjo?“ pitam ga. „Jebeni drkadžijo. Pusti me ---“ Još ga uvijek držim za vrat kada se djelomično naslonim preko šanka. Gurnem ga jednom rukom i sa zadovoljstvom gledam kako se njegov stolac polagano naginje unazad u nemogućnosti da zadrži ravnotežu. Pokuša skočiti s padajućeg stolca ali povuče ga dolje s glasnim udarom. Glava mu se trzne unatrag i udari u pod.

Callie stane kraj mene. Usne su joj lagano razvučene, bilo u grimasu ili podsmjeh. Ne mogu odrediti što je. Iskreno, nije mi ni važno. Nitko ne dolazi u moj restoran i dira mi osoblje. Trebao bih pizdu odvesti straga i napuniti ga vrućim olovom. Sedam godina ranije to bih učinio. Puno bih sranja učinio da me nisu cinkali. Nema smisla, ipak. Tip puže na sve četiri poput psa tražeći svoje sunčane naočale.

Okrenem mu leđa i usredotočim se na Callie. „Jesi ok?“ pitam, dodirujući joj ruku. Sam osjećaj njene glatke kože proizvede mi strujni udar uzbuđenja. Nisam siguran da to još dugo mogu podnijeti. Drugačija je od svih žena s kojima sam do sada bio.

One su uvijek bile lake, čak i one koje su igrale igrice i pravile se nedostižnima. Uvijek mi je bilo tako sa ženama. Ne i s njom. Ne znam što je to u njoj, ali želim otkriti više. Nisam siguran da će samo pojebati ju biti dovoljno.

Skoči na moj dodir. ‚‚Da. I ranije sam se obračunavala sa seronjama. Bit ću uredu.“ Način na koji me gleda govori mi da sam i ja jedan od seronja. Ne mogu joj proturječiti.

28

Čujem da su se vrata zalupila. Vjerojatno je tip izašao, ali ne zamaram se okretanjem i gledanjem. Ljudi postepeno nastave svoje razgovore i uskoro se vrati uobičajena buka razgovora. „Dobro. Pobrinut ću se da više ne smije dolaziti ovdje.“ „Gle,“ kaže. ‚‚Znam da samo pokušavaš pomoći, ali ako ću se morati brinuti da će moj šef zadaviti svakog gosta koji mi je naporan, tada će ovo biti vrlo stresna radna okolina.“ Nacerim se. Zašto je kad čujem da me nazove šefom želim pribiti na zid i pojebati? „Pošteno. Slijedeći put ću pričekati dok ne budeš gledala.“ Zakoluta očima, ali primijetim natruhu osmijeha kako se probija na usne.

 Benny povuče masku preko lica i podigne palac gore. Kimnem mu a on se uvuče iza trgovine mješovite robe. Ovakvi poslovi malo peckaju moj ponos, ali treba nam gotovina. Jednom kada budemo u mogućnosti razotkriti se novačenjem, trebat ću novac za oružje, isplate, jamčevine, itd. Već sam osigurao relativno stabilan priljev od restorana i nekoliko mjesta koje sam iznudio za plaćanje zaštite, ali treba nam više.

Smračuje se i u trgovini je prilična gužva. Nije idealno, ali moramo povući potez kada se pojave kamioni s dobrom robom. Pljačkanje dostavnih kamiona je glavna značajka mog poslovanja. Većina ljudi to ne shvaća, ali ako znaš dilati robom više novca možeš zaraditi

29

pljačkom kamiona nego pražnjenjem sefa u trgovini. U veleprodajama je novac. Svaki kamion zapravo prevozi teret vrijedan deset tisuća koji možemo prodati ispod žita za pet do šest tisuća, ovisno o danu.

Benny bi se trebao probijati straga. Potrošim nekoliko minuta da zgrabim mala kolica i napunim ih s nekoliko stvari: pršutom, listovima lasagna, parmezanom, gljivama, baguettom i najskupljom bocom vina koju sam pronašao. Ležerno odguram kolica u stražnji dio trgovine i pričekam kraj vrata koja vode do mjesta utovara. Mlađa djevojka izađe kroz vrata i ja odguram kolica unutra prije nego što se zatvore. Ugledam Bennya šćućurenog blizu vrata hangara. Kamion je prislonjen uz mjesto utovara. Dva srednjoškolca se naslanjaju sa strane vrata. Jedan od njih doslovno poskoči kada me ugleda. „Gospodine,“ kaže viši od njih dvojice. „Ne smijete biti ovdje iza.“ Posegnem iza leđa, izvadim pištolj i radi dramatičnosti potisnem pa ga otkočim. Ne bih upucao klince, ali oni to ne znaju. Problijede. „Molim Vas,“ reče niži klinac koji je poskočio. „Samo mi odgovorite na pitanja i učinite što kažem. Gdje je vozač kamiona?“ ‚‚On večera preko puta dok mi istovaramo.“ ‚‚Gdje ostavlja ključeve?“ ‚‚Ne zna….“ počne viši. ‚‚Na gumu,“ prekine ga niži. ‚‚Vidio sam ga. Stavi ih na vrh prednje gume. Na suvozačevoj strani.“ ‚‚Dobro. Sada želim vidjeti vas dvojicu kako trčite najbrže što možete u onom smjeru.“ Pokažem pištoljem otvorena vrata hangara,

30

pokraj parkiranog kamiona prema naizgled beskonačnom polju trave. ‚‚Odmah!“ viknem, zamahnuvši pištoljem prema njima.

Oni odjure, brišući s mjesta najbrže što mogu. ‚‚Na vrhu gume!“ viknem Bennyu. ‚‚Suvozačeva strana.“ On iskorači iz sjene i podigne masku kako bi mi uputio simboličan pogled. ‚‚Bio si u kupnji?“ Zaškrgućem. ‚‚Trebao sam neka sranja. Imam veliki plan za večeras i nekako sam mislio da ako ćemo već opljačkati ovo mjesto, mogu usput i nabaviti što mi treba.“

 Pola sata kasnije, vozim svoj '69 Camaro prema mjestu gdje je Callie odsjela. Automobil zariče na najmanji dodir poput jebene zvijeri i ja uživam u svakoj sekundi vožnje. Luksuzni auti ugodni za vožnju me nikada nisu privlačili. Daj mi auto koji je sirov i moćan i vozit ću ga cijeli dan.

Callie mi nije rekla gdje živi, pa sam prekopao njen dosje i izvadio njenu adresu od tamo, ali ja sam njen jebeni šef. Trebao bih znati gdje ona živi. Ipak sam bio pakleno iznenađen kada sam vidio adresu.

Zašto je u Vincovoj kući? Koji kurac moj brat radi s njom u svojoj kući? Ako ga imalo poznam, on je odan i nikada ne bi prevario, tako da se očito nešto drugo događa.

31

Namirnice su nagomilane na sjedištu pokraj mene. Do sada je Benny već trebao biti u skladištu i istovarivati ukradenu robu. Već imam drugog tipa koji će kupiti ukradeni kamion. Rastavit će ga i dati mi par tisuća za dijelove.

Malo po malo.

32

4 CALLIE ‚‚Ovo mjesto je nevjerojatno,“ reče Julia.

Prođem prstom duž ukrasne kamene obloge koja je ugrađena u zid. ‚‚Da, nevjerojatno je.“ Julia je već odradila sa mnom nekoliko smjena u The Spotu i inzistirala je da mi dođe pomoći useliti se kada je shvatila da sam sama. Istina je da sam samo željela spavati ili barem ležati u krevetu i buljiti u strop, ali Julia nije htjela ni čuti za to. Nisam imala dovoljno vremena da prebolim sve. Na neki mi se način čini da je prošao samo jedan tjedan a na drugi da je već prošao jedan. Jedan tjedan otkako se život koji sam poznavala razotkrio kao lakrdija koja je zapravo cijelo vrijeme i bio. Još uvijek osjećam vrtlog neriješenih emocija i bolnih uspomena koje prijete razbiti moju tanku fasadu samokontrole. ‚‚Što si ono rekla otkud ju poznaješ? Mislim na ženu koja živi ovdje,“ pita Julia. ‚‚Iz srednje škole,“ kažem. ‚‚I odjednom ti je povjerila svoju kuću na čuvanje? To je stvarno …. nešto.“ Slabašno se osmjehnem, želeći promijeniti temu. Julia se čini kao netko s kim bi se inače dobro slagala. Ali trenutno sam toliko nervozna da svako pitanje doživljavam kao optužbu. ‚‚Hej,“ kažem, sjedajući na kauč i pokrivajući noge tankom dekom. ‚‚Što znaš o Damianu?“

33

Julia sjedne nasuprot mene na oblikovanog poput izdubljenog graha.

stolac

modernog

izgleda

Na licu joj je sveznajući osmjeh. ‚‚Već?“ Pocrvenim. ‚‚Već što?“ ‚‚Znaš na što mislim. Već se želiš pojebati s njim?“ Značajno ju pogledam. ‚‚Pitam te što znaš o njemu i ti odmah pretpostaviš da želim spavati s njim?“ „Tvrdiš da ne želiš?“ Otvorim usta u namjeri da poreknem i shvatim da bih lagala. Teško progutam gledajući dolje. ‚‚Samo me zanima kakav je on tip.

Naprimjer, tko samo tako hoda vlastitim restoranom bez majice i prekriven krvlju? I, iako nikada nisam vidjela jednu, to je izgledalo kao ubodna rana.“ ‚‚Vjerujem da svaka žena koja je ikada upoznala Damiana želi znati kakav je on tip. Sve što su ikada saznale jest da on …. kako da se fino izrazim? On ima ogroman kurac.“ Da sam nešto pila ispljunula bih. Smijeh se prolomio iz mene i to je dobar osjećaj. Julia mi uzvrati osmijeh. ‚‚Pa jesi li ti… znaš već?“ pitam ‚‚Pojebala se s njim? Ne,“ kaže ona. Izraz na njenom licu mi govori da ne nastavljam dalje s temom pa prestanem.

Neugodan trenutak je izbjegnut vibriranjem mog telefona na stoliću za kavu. Nagnem se naprijed i ugledam ime na zaslonu. Greg.

Moja ruka na sekundu lebdi preko telefona. Zvao me cijeli tjedan i još mu se uvijek nisam javila. Bez obzira na to koliko se želim javiti i vrištati na njega na sav glas jer je bezvrijedan, prevarantski gad istovremeno me strah. Sve što sam vidjela se još uvijek čini kao san kao da ako sada zaspem mogla bih se probuditi i shvatiti da se to

34

nikada nije dogodilo. Nekako znam da će suočavanje s njim razbiti čaroliju. Istina će se sručiti na mene i nisam sigurna da li sam dovoljno snažna da me ne pomete svojom jačinom.

Povučem ruku nazad u svoje krilo i natjeram se gledati daleko od telefona. Julia mi uputi pomalo zabrinut osmjeh koji bi trebao biti ohrabrujući. Vjerojatno je upravo sve shvatila. Nova djevojka na poslu se pojavi niotkuda. Ostaje kod prijateljice. Izbjegava dečkove pozive. Da, vjerojatno je očigledno.

Zvono na vratima zazvoni. ‚‚Trebala bih se javiti,“ sretna što imam izliku pobjeći od telefona koji još uvijek zvoni.

Otvorim ulazna vrata, očekujući poštara FedEx-a ili slično.

Umjesto toga, ugledam Damiana, koji izgleda uglađeno i opasno u crnoj košulji i crnom odijelu. Gumbi su mu taman toliko otkopčani da mi nagovijeste da su ispod savršeno glatka, istetovirana prsa. Ne mogu se ne sjetiti kako je izgledao bez majice i ne mogu ne željeti vidjeti to opet. Drži vrećicu s namirnicama u jednoj i bocu vina u drugoj ruci. ‚‚Što je ovo?“ pitam. ‚‚Vidio sam da si odsjela u bratovoj kući, pa sam pomislio da bih mogao svratiti.“ Podrugljivo ga pogledam. ‚‚Kažeš to kao da to ima smisla.“ Naceri se. ‚‚Što kada bih ti rekao da ti želim skuhati najukusniju večeru ikada?“ Prekrižim ruke. ‚‚Rekla bih da sam već jela.“ Mrzim što mi u njegovoj blizini srce iskače iz grudi. Ne znam da li od straha ili privlačnosti. Ili od oboje. ‚‚Onda je dobro što sam ponio karte. Kartat ćemo dok ne ogladniš.“

35

Zajedljivo se nasmiješim. ‚‚Uporan si. Ali ne mogu, upravo sam s prijateljicom.” ‚‚Na odlasku sam,“ reče Julia. Brzinski me zagrli i namigne mi dok Damian ne gleda. Usnama oblikuje riječi pojebi ga.

Prije nego što se snađem, Damian uđe, a Julia nestane. Ne sjećam se ni da sam ga pozvala unutra, a on već hoda prema kuhinji. Sranje.

Krenem za njim pokušavajući smisliti ljubazan način da kažem svom šefu kako želim da ode. Gospodine, možete li molim Vas otići.

Nisam sigurna da mogu biti u Vašoj blizini duži period a da ne učinim nešto glupo poput toga da Vas zajašem. ‚‚Gdje drži čaše za vino?“ pita Damian.

Naslonim se na hladnjak i promatram ga dok pretražuje kuhinjske ormariće. ‚‚Stvarno mislim da ovo nije dobra ideja.“ ‚‚Vidiš, upravo zato znam da to jest dobra ideja. Ako se nešto činilo kao dobra ideja vjerojatno bi bilo dosadno kao proljev.“ Skupim obrve. ‚‚Često ovo radiš?“ ‚‚Što to?“ upita. ‚‚Pozivaš se u kuće drugih ljudi i na silu im kuhaš hranu?“ Uzdahnem. ‚‚Znaš na šta mislim.“ Natoči vino i pruži mi čašu. ‚‚Da sam znao što si mislila to bi značilo da te razumijem.“ Gucne svoje vino i podigne obrve, očigledno ugodno iznenađen njegovim okusom. ‚‚I ne razumijem te. Ali želim to.“ ‚‚Mislila sam da ti samo želiš spavati sa svime što diše i ima par sisa.“ Krene prema dnevnoj sobi tjerajući me da ga slijedim ili da ostanem stajati u kuhinji poput idiota. Sjedne na kauč i podigne noge na stolić za kavu. ‚‚Previše si pričala s Juliom. Ne možeš vjerovati svemu što čuješ o meni.“

36

‚‚Mogu li vjerovati ako mi ti kažeš?“ Naceri se. ‚‚Možda.“ Sjednem u grah stolicu u kojoj je bila Julia, pijuckajući vino prvi put. Jasno mi je zašto Damian uživa u njemu. Slatko je i blago, ne suho i sladunjavo kakvo mi je vino inače. ‚‚Ne želim vezu,“ kažem kada se tišina predugo razvuče. ‚‚Znači, nisi u vezi onda. Pitao sam se o zaručničkom prstenu.

Grozan prekid?“ Uzdahnem, nesigurna zašto ga još nisam skinula. ‚‚Nije važno.

Jednostavno nisam…“ ‚‚Hej,“ kaže, naginjući se naprijed i zadržavajući me na mjestu svojim moćnim pogledom. ‚‚Šalu na stranu, ako mi kažeš da odjebem, učinit ću to. Ali ako to ne učiniš, neću se zaustaviti dok ne budeš moja.“ Srce mi mahnito udara od rebra, ostajem bez daha. Isuse. Njegove riječi i način na koji me gleda, gotovo su previše. Posramljeno moram priznati da postajem uzbuđena. Nekoliko trenutaka je prošlo a ja se ne mogu natjerati da progovorim. Dvije riječi i sve je gotovo. Ne mogu se vratiti natrag samosažaljenju i snuždenosti. Mogu ažurirati svoj životopis i započeti tražiti novi posao u marketingu u blizini.

Prije nego što sam se snašla minuta je prošla u tišini a on nije skrenuo pogled. Maleni osmijeh raširio mu je usne dok si je ulijevao još vina. ‚‚Drago mi je da smo to riješili.”

Utonula sam u stolac crveneći. Zašto imam osjećaj da sam upravo pristala spavati s njim?

37

 ‚‚Sranje2!“ viknem.

Damian zastenje dok kreće karte. Grozan je u ovoj igri, i ne mogu spriječiti hihotanje dok ga gledam kako skuplja sve moje i svoje odbačene karte. Ostala mi je jedna karta, a on ima pune ruke.

Damian me pogleda suženih očiju. ‚‚Asevi.“ Spusti dvije karte a ja spustim zadnju kartu koju sam držala. ‚‚Sranje!“ vikne, udarajući dlanom o stol. Okrenem kartu i pokažem mu asa. On položi asa i dvojku.

Nasmijem se kada ispusti svoje karte i uzdahne. ‚‚Jebote. Mislim da si varala nekako.“ Nacerim se. ‚‚Kartanje s tobom zaista izgleda kao varanje. Stvarno nije pravedno.“ Baci kartu na mene i ustane kako bi provjerio jelo. Nasmijem se preko ruba moje čaše s vinom, gledajući njegovo čvrsto dupe i njegov izgled u hlačama koje nosi. Svukao je sako, ima košulju sa zasukanim rukavima i par otkopčanih dugmadi. Zatičem se kako mi oči lutaju raskopčanim gumbima. Već sam previše popila i osjećam da mi udara u glavu. Pripita sam jer definitivno nisam ogorčena koliko bih trebala biti. Čak sam na ivici uživanja. Neprestano se osjećam kao da bih trebala biti u koroti ili slično. Naposljetku, moj me zaručnik prevario. Zamrznuo je moje bankovne račune i vjerojatno me stavio na crnu listu svakog reklamnog posla u kontinentalnom dijelu SAD-a, pa ipak sam ovdje, buljim u Damianovo dupe i uživam u svakoj sekundi toga.

2

izv. Bullshit. Popularna igra kartama

38

‚‚Voliš papar“ pita me, podižući glas preko cvrčanja slanine u tavi za prženje. ‚‚Naravno.“ Samelje papar preko tave za pečenje i vješto ju protrese. ‚‚Nisam mislila da si tip kuhara,“ kažem.

Okrene se i zadirkuje me. ‚‚Zbog čega? Tetovaža?“ Slegnem ramenima. ‚‚Pretpostavljam da kada zamišljam tipove poput tebe, ne zamišljam ih kako idu kući i kuhaju.“ ‚‚Tipove poput mene?“ Premjestim se u kuhinju i naslonim se na kuhinjski otok iza njega promatrajući ga kako prevrće slaninu u tavi za pečenje i miješa listove lazanja koje kuha u vodi. ‚‚Pa, znaš. Loši dečki. Tipovi zbog kojih bi se moja mama okretala u grobu kada bi znala da sam pričala s njima.“ Okrene se, iznenada ozbiljan. ‚‚Žao mi je zbog tvoje mame.“ Iskrenost njegovih riječi me dotakne i iznenadim se da sam na rubu suza. Samo tako. ‚‚Ne treba ti biti. Bila je užasna. Odrekla me se kada sam bila mlađa i praktički nikada više nisam s njom progovorila ni riječ.“ Ne spominjem razlog zbog kojeg me izbacila. Nikada to ne radim. ‚‚Da. Ali ne ispadne uvijek tako.“

 Hrana je izvrsna. Napravio je nekakvu vrstu kremastog alfredo umaka s gljivama i komadićima slanine i pršuta. Onda ih je zafrkao u mekane listove za lazanje kako bi ih upili. Svaki zalogaj je poput

39

eksplozije. Prvih nekoliko minuta jedem u potpunoj tišini, diveći se koliko je aromatično jelo koje je uspio skuhati. ‚‚Sviđa ti se?“ upita.

Obrišem usta, crveneći se kada shvatim da sam u tišini gutala zalogaj nakon zalogaja. ‚‚Ovo je nevjerojatno. Pun si iznenađenja, zar ne?“ Naceri se. ‚‚Ostani ovdje, imam još neka nevjerojatna iznenađenja.“ Opet pocrvenim. Kunem se da sam se u proteklih deset godina života zacrvenjela dva ili tri puta i to jer sam se osramotila. U Damianovoj blizini osjećam se poput sramežljive djeve iz srednjevjekovne priče. ‚‚Zašto si zapravo ovdje?“ pitam. ‚‚Nije zato da bi mi kuhao večeru.“ Složi svoj ubrus i stavi ga dolje na stol. ‚‚Želiš čuti istinu?“ ‚‚Želim.“ ‚‚U redu. Došao sam jer sam od trenutka kada sam te ugledao znao da te moram imati. Viđao sam lijepe žene i ranije i želio ih, ali nikada se nijedna nije zaglavila u mojoj glavi poput tebe. Nisam prestao misliti na tebe, na ono što ti želim raditi.“ Nagne se naprijed a grabežljiv osmijeh mu bljesne licem.

Moj glas zvuči tiho. Udaljeno. ‚‚Što bi mi učinio?“ Teško progutam.

Srce mi bubnja u ušima i moram skupiti bedra. Njegove riječi mi čine nešto što me istovremeno plaši i uzbuđuje. ‚‚Počeo bih s tvojom picom. Prvo bih te obradio usnama, a onda jezikom. I ne bih se žurio. Jednom kad bi mi svršila po licu, pritisnuo bih ti ruke iznad glave i ---“ Podignem ruku, osjećajući se zadihano. Njegov se cerek proširi.

Ako mu dozvolim da nastavi govoriti, neću moći spriječiti da se to dogodi. A sada to ne bih mogla podnijeti. Ne još.

40

Netko zalupi po prednjim vratima.

Damian ustane, gledajući prema zvuku. ‚‚Pričekaj ovdje,“ kaže.

Nikada nisam bila dobra u slušanju naredbi pa se prikradem iza Damiana kada krene prema vratima.

Otvori ih i moj se trbuh zgrči. To je Greg.

Nakon samo tjedan dana razdvojenosti Greg mi sad izgleda smiješno. Obučen je u uskršnje ružičaste kratke hlače, bijelu polo majicu i smeđe mokasinke. Kosa mu je zalizana unazad s previše proizvoda, otkrivajući njegov uglađen, prezriv oblik. Nikada ranije mi nije izgledao suhonjav ili slab. Naposljetku on pobožno vježba u teretani tri puta tjedno, ali nasuprot Damiana izgleda poput djeteta. ‚‚Tko si dovraga ti?“ zahtjeva Greg. Onda se nagne kraj Damianovih širokih ramena i spazi me kako stojim ondje. ‚‚Koji kurac, Callie?“ ‚‚Trebaš otići,“ reče Damian. ‚‚Zašto? Da bi je ti mogao pojebati? To je moja zaručnica, seronjo, pusti me unutra.“ Damian stavi ruku na Gregova prsa i kada ju Greg pokuša odmaknuti, Damian zgrabi Gregovu ruku i izokrene je, pritišćući mu lice u okvir vrata. Približi se, govoreći u Gregovo uho. ‚‚Čuješ li to?“ upita Damian. ‚‚Čujem li šta?“ upita Greg. Zvuči kao da ima vatu zguranu u usta koliko je jako pritisnut na zid. ‚‚Glas tvoje zaručnice koji me zaustavlja prije nego što ti trajno sjebem rame.“ ‚‚Callie,“ zacvili. ‚‚Reci mu da prestane. Reci ovom jebaču da se skine s mene.“ Sve o čemu mogu misliti jest izgled onih štikli i dugih nogu koje poskakuju svaki put kad se on nabije u nju.

41

Damian pogleda prema meni podignutih obrva. ‚‚Nije toga vrijedan,“ kažem. ‚‚Samo ga pusti.“ Damian razbije Gregovo lice u okvir vrata prije nego što ga pusti.

Greg posrne unazad, pritišćući profinjene prste na nos i tada pogleda s nevjericom u krv. ‚‚Mislim da si mi slomio nos,“ ali njegov glas je tako ukočen da zvuči kao da je rekao ˝doza˝. ‚‚Ups,“ reče Damian. ‚‚Stvarno znam biti nespretan. Možda bolje da odjebeš prije nego što slučajno ne slomim još nešto.“ ‚‚Imaš li ti uopće ideju tko je moj otac? Državni odvjetnik je blizak prijatelj moje obitelji. Ako kažem pravim ljudima, ti ćeš----“ Damian zakorači naprijed. ‚‚Ne zanima me što mi tvoji prijatelji mogu. Što ti možeš učiniti?“ Greg zuri preko svojih krvavih ruku, još uvijek stišćući nos. ‚‚Požalit ćeš ti ovo.“ Teturajući se natrag od ulaza, pogleda preko ramena još jednom prije nego što povuče i otvori vrata svog BMW. Povuče ih i zatvori, još uvijek pažljiv da ih ne bi zatvorio prejako. Smiješan. Motor zahuči i on pokuša što prije otići, ali pretjera. Nagazi na kočnicu trenutak prije nego što se zabije u drvo. Prisiljen je polagano izaći s prilaza jer nije dovoljno dobar vozač da to učini brzo.

Ne mogu se sjetiti što sam ikada vidjela u njemu.

42

5 DAMIAN Potražim njeno ime na računalu u stražnjoj sobi restorana.

Callie Beccaccio. Nađem neka sranja na društvenim mrežama, ali ne želim biti toliko jeziv, pa se zadržim na općenitim rezultatima.

Pronađem nešto vezano za njen posao. Marketinški savjetnik za B&G grupu? Šta je to jebote? Spremam se to istražiti kad Benny provali kroz vrata. ‚‚Počinje,“ kaže s osmijehom. ‚‚Reci mi,“ kažem. ‚‚Carlita Anastasiosa su upravo pronašli mrtvog na doku u Long Islandu. Nitko ne zna, ali šapuće se da je to bio Sanatore.“ ‚‚Sranje,“ kažem lupajući šakom od stol. ‚‚Zato što se Carlitova sestra udala u Riccijevu obitelj.“ Benny se svali na najbliži stolac, izgledajući utučeno. ‚‚Jebemu. Što ćemo sad?“ ‚‚Ne znam još. Čitava jebena ideja je bila da pustimo Anastasiose i Sanatoriose da se međusobno oslabe dok jedan od njih ne bude toliko slab da mi uletimo. Ako se Riccii upletu? Oni su jebeni luđaci. Neće ostati ni govno za preuzimanje. Spalit će sve do temelja.“ ‚‚Pa što ćemo učiniti?“ Benny ponovno upita. ‚‚Nešto ludo. Ali prvo moram nešto srediti.“

43

 Callie se smije s nekim tipom za šankom dok mu lijeva piće.

Stisnem šaku i dođem do tipa i potapšam ga po ramenu. ‚‚To je moj stolac,“ kažem.

Callie me upozoravajuće pogleda. Razuvjerim je migom.

Tip se okrene. ‚‚Sve je puno praznih stolaca. Odjebi.“ ‚‚Bez obzira na to da li ću te morati prebiti ili ne, u slijedećih deset sekundi sjedit ću na tom stolcu. Pa zašto ne izbjegneš sramoćenje i odeš sjesti u separe.“ Odmjeri me od glave do pete, namršti se i onda ustane, napuštajući restoran bez da je taknuo piće koje mu je Callie natočila. Sjednem i iskapim ga u jednom gutljaju. ‚‚Stvarno?“ upita, stavljajući šake na bokove. ‚‚Da li bi me to trebalo zadiviti?“ Nacerim se. ‚‚A nije?“ ‚‚Ne. Ne možeš se probijati kroz život udarcima i prijetnjama.“ ‚‚To nisu moje jedine dvije tehnike.“ Grizući usnicu, na trenutak sam se divio bogatstvu njenog dekoltea koji je izložila.

Ona uzdahne, povlačeći majicu prema gore ali mogu vidjeti crvene fleke na njenim obrazima. ‚‚Kada namjeravaš priznati da me želiš pojebati?“ pitam.

Malo prejako spusti čašu. ‚‚Ne trebam još jednog seronju u svom životu. Pa ako je to ono što jesi, produži, u redu?“ ‚‚Nisi li i ranije pogriješila u vezi mene? Šta si ono bila rekla: Damian, ti si tako pun iznenađenja, ne mogu vjerovati da sam toliko pogriješila u vezi tebe!“

44

Lagano se nasmiješi očiju još uvijek uperenih u šank prije nego što podigne svoje duge trepavice i susretne moj pogled. ‚‚Definitivno nisam to rekla.“ Naslonim se, naslanjajući ruku na naslon stolca pokraj mene. ‚‚Parafraziram, ali to je ono što si mislila. Vidio sam ti u očima.“ Okrene se kako bi popila gutljaj vode iz boce. ‚‚Zašto ti nekada ne bih dao da ranije završiš s poslom. Večeras možda?“ pitam.

Zagrcne se, pljujući nešto vode van i brišući je stražnjim dijelom ruke. Kad dođe sebi, namršti mi se. ‚‚Razmišljaš li o ičemu drugome osim o sexu?“ ‚‚Ti si ta koja je perverzna. Ja samo pričam o slobodnom danu.

Naposljetku ja sam tvoj šef.“ ‚‚Što ako odbijem?“ Podignem obrve, naginjući se unazad i prekrižim ruke kao da je to teško pitanje i da oklijevam odgovoriti. ‚‚Odbijanje šefove direktne naredbe? Neki su dobili otkaz i zbog manjih stvari.“ Zakoluta očima, ali ipak ode uzeti kaput i nagne se kako bi viknula Juliji da ju zamijeni.

Pridržim joj vrata, uglavnom da bih joj mogao gledati u dupe dok prolazi pokraj.

Stane kada ugleda auto i okrene se s upitnim izrazom. ‚‚Je li ovo tvoje?“ ‚‚Sviđa ti se?“ pitam.

Pokuša, ali ne uspije sakriti uzbuđen osmijeh. ‚‚U redu je.“ Nemam mnogo slabosti, ali auti su jedna od njih. Znam da bih zapravo trebao gomilati svu gotovinu koju mogu za trenutak kada krenemo s preuzimanjem, ali nisam si mogao pomoći kada sam

45

ugledao ovu bebu na dražbi. Blistavo crn s kromiranim detaljima bio je u vlasništvu kolekcionara sve otkad ga je odvezao iz izložbenog salona 1969. godine.

Otvorim joj vrata i pokažem joj da uđe. ‚‚Mogu si i sama otvoriti vrata, znaš.“ ‚‚Ne kada si sa mnom,“ kažem.

Uđem i pokrenem motor. ‚‚S tobom?“ upita me. ‚‚Što zapravo misliš da je ovo?“ ‚‚Što god želiš da bude,“ kažem, dajući gas tako jako da joj ruke polete, oslanjajući se jednom stranom na vrata a drugom na moje bedro. Snažno stisne moj čvrsti bedreni mišić, ne puštajući ga ni kada smanjim gas i skrenem u glavnu ulicu. Nacerim joj se, ali ona se samo namršti i povuče svoju ruku.

Ta cura.

Ono što me najviše ubija jest to što ne želi sebi priznati koliko to žarko želi. To je svugdje na njoj. Mogu to doslovno namirisati na njoj.

Jebačina. Kladim se da bih ju mogao i kušati. Prebacim u nižu brzinu, uživajući u načinu na koji me prikuje kada ga jače stisnem.

Možda je to ono što me toliko približava autima. Što ih jače stisneš to glasnije vrište, ali ne može se poreći da su stvoreni da bi ih se gurnulo, stvoreni da ih se testira do krajnjih granica. Dovraga, bila bi sramota ne učiniti to.

Zagrizem usnicu, promatrajući način na koji Calliena crna pamučna suknja obavija njena bedra dok auto prede ispod nje. ‚‚Čini se da će oluja, možda bi trebao usporiti.“ kaže.

Provjerim u retrovizor tražeći oblake ali umjesto toga primijetim crni auto iza sebe. Dva odrasla muškarca su na prednjim sjedalima i ne mogu objasniti zašto, ali zbog toga auta imam nekakav loš predosjećaj. Zbog slutnje, zaokrenem kako bih okrenuo dolje

46

nasumičnom pokrajnjom ulicom, presijecajući između redova malih kuća s dobro održavanim travnjacima. Callie izdahne. ‚‚Rekla sam ti da usporiš, ne da pokušaš razbiti auto.“ kaže, stišćući opet moje bedro.

Zaustavim se pokraj kuće i parkiram na cesti, gledajući u retrovizor. ‚‚Što radiš?“ upita. Šutim, još uvijek gledajući kako crni auto skreće i polako prolazi pokraj nas. Nekoliko metara dalje, auto naglo zakoči i iznenada se zaustavi na strani ceste namijenjenoj za zaustavljanje. Prate me. Ne znam da li su to Sanatorisi, Anastasiosi ili Riccii. Samo znam da je loše. Benny i ja bismo trebali biti skroz izvan radara. Ako me netko prati, znači da netko u najmanju ruku sumnja da smo upleteni. Ali kako? ‚‚Što se dešava?“ pita Callie. ‚‚Ostani ovdje,“ kažem. Posegnem preko nje i izvučem svoju .44-icu iz pretinca za rukavice. Ustukne kada ju ugleda, razrogačivši oči.

Stisnem zube, stežući dršku pištolja dok ga zatičem u stražnji dio hlača. Pogledam mirno okruženje, kako bih se uvjerio da nema nikoga vani. Čisto je, za sada. Dođem do parkiranog auta i kucnem na staklo boxerom, naginjući se da pokažem na tipa iza stakla. ‚‚Otvori jebena vrata.“ kažem.

Pokaže mi srednji prst i počne tražiti nešto u džepu jakne, pa izvučem svoj pištolj i razbijem njime staklo, hvatajući ga za ovratnik.

Njegov frend na suvozačevom sjedalu krene vaditi pištolj ali prebrz sam za njega. Uperim .44-icu između vozačevih očiju. ‚‚Pomakni se i prosut ću ti mozak kroz ovaj prozor.“ Pogleda me, ali dovoljno je pametan da ostane miran.

47

‚‚Spusti prozor – druga ruka, seronjo! Dobro. Sada baci pištolj van.“ On učini kako sam mu rekao. ‚‚Obojica, van iz auta. Ova vrata,“ kažem stisnutih zubi. Šta, da nije govnar mislio da želim da izađe na drugoj strani auta i to tamo gdje je odbacio pištolj?

Koraknem unazad, držeći ih na nišanu dok vozač izlazi van, a suvozač mora puzati preko mjenjača kako bi izašao van. Jedan pogled mi je dovoljan da shvatim da su oni mafijaški razbijači. Vozač je prilično snažan s čeljusti poput cigle, suvozač je više žilav s hladnokrvnim pogledom ubojice u očima. ‚‚Tko vas je poslao?" pitam. Krajičkom oka primijetim ženu kako izlazi kroz ulazna vrata s dva mala psa na uzici, zastane i onda se brzo vrati unutra. ‚‚Damian! Šta radiš?" vikne Callie.

Skrenem pogled prema njoj, pokazujući joj da se vrati u vozilo. Za nju nije sigurno ovdje. Prokletstvo, nije ni za mene sigurno da stanem i ---Učini mi se kao da se na mene sručio zid i tada mi se glava odbije od pločnik. Veliki je na meni posežući u džep za nekom vrstom oružja.

Vid mi je zamućen, ali ipak mogu vidjeti drugog kako trči oko auta po svoj pištolj. U usranoj sam poziciji zbog jačine poluge, ali uspijem svoj lakat zakačiti oko ručnog zgloba velikog tip, stišćući i vrteći ga.

Koristim cijelo svoje tijelo kako bih ga gurao i on ubrzo shvati da se mora maknuti s mene ili će mu se zglob od mog okretanja slomiti kao grančica.

Težina padne s mene kad zamijenimo mjesta i ja sastružem pištolj s tla gdje je pao, cijev pištolja mu zabijem u zube. Čelik prodre i on pljesne rukama po ustima. Zaronim na trbuh, pritišćući obraz na tlo tako da mogu vidjeti ispod auta. Vidim pištolj na njegovoj strani i dva stopala. Kada njegova ruka posegne da zgrabi pištolj, stisnem obarač.

Bum!

48

Pucanj odjekne u mirnom susjedstvu. Žilavi tip sada stoji držeći svoj ručni zglob dok krv lijeva iz rane od metka koji mu je otkinuo kažiprst. Ustanem i skliznem preko haube, šibajući ga pištoljem i stavljajući nogu na njegova prsa. Kleknem dolje na njega svom svojom težinom i pritisnem hladnu cijev na njegovo čelo. ‚‚Ime. Daj mi jebeno ime." ‚‚Ricci. Cristiano Ricci," prosikće čovjek, trznuvši se od boli i očekivanja metka.

Osjetim studen u prsima. ‚‚Što žele od mene?" ‚‚Jebi me ako znam. Mi smo te samo trebali držati na oku."

Callie stoji iza suvozačevih vrata, naginjući se naprijed i prekrivajući svoja usta. Prokletstvo. Već je previše vidjela. Ne mogu je učiniti i svjedokom ubojstva. ‚‚Uđi u auto Callie," viknem. ‚‚Zašto, da ga možeš ubiti?" upita. Čujem da joj je glas nabijen emocijama, težak i povrijeđen. ‚‚Samo uđi u jebeni auto." ‚‚Neću," kaže. ‚‚Ako ćeš to učiniti, morat ćeš to učiniti dok te ja gledam."

Stisnem zube, prsta napetog oko okidača milimetrima udaljen od toga da dokrajčim ovog gada. Ali ne učinim to. Ne mogu objasniti zašto. Možda zbog toga što je toliko snažno želim učiniti svojom.

Možda ne. Koliko znam, to je sve sranje. Možda će mi kada joj se konačno zavučem među noge, dosaditi i odbacit ću je kao i sve žene ranije, ali nisam u to više tako uvjeren i to me plaši.

Maknem se s njega, stežući mu majicu i odmičući ruku nazad kao da ću mu polomiti facu pištoljem, ali se opustim iako mi se lice i nadalje trza od bijesa. Kakvu će ovo poruku poslati? Damiana Citrione prate dvojica Riccisovih tipova i on ih pusti da odšeću? Svaki

49

seronja u gradu će misliti da ima besplatnu dozvolu za moje uhođenje i da je jedini rizik gubitak nekoliko zubi ili prst.

Jebeno glupo i znam to, ali ne mijenja ono što ću učiniti. Odšećem od cigla-čeljusti, koji se još uvijek vrpolji na tlu pokušavajući pronaći sve dijelove zubala. Okrenem leđa ubojici koji izgleda više poput prebijenog psa nego nečeg drugog. Vratim se u auto i zalupim vratima, čekajući Callie da uđe. Sjedne, kamenog i čvrstog lica. ‚‚Ne mogu vjerovati,“ reče. ‚‚Očekivala si da ću ih pitati što jebeno ima? Lijepo od vas što me pratite danas?“ ‚‚Pa si ih zamalo ubio samo zato što su te pratili? Kakva osoba to radi? Kako si uopće znao da tebe prate prije nego što si probio jebeni prozor?“ Bjelina obasja sve tamnije nebo i nekoliko sekundi kasnije, zvuk groma razbije tišinu, prvo oštro pucajući, a onda opadajući u režućoj potmuloj grmljavini. Kiša zalupa na vjetrobransko staklo. ‚‚Sad ne mogu riskirati,“ kažem. ‚‚I što ako odlučiš da sam ja rizik? Hoćeš li nabiti cijev pištolja u moje grlo?“ Namršti se. ‚‚Ne igram se.“ ‚‚Nikada te ne bih povrijedio. Osim ako bi ti to željela.“ ‚Ona skupi obrve. ‚‚Zašto bih željela da me povrijediš?“ ‚‚Ljudi misle da su bol i užitak suprotnosti, ali oni to nisu. Oni su kompatibilni, baš kao vruće i hladno. Izađi iz vrućeg jacuzzija i skoči u bazen – činit će se jebeno hladnije. Ti ne znaš koliko dobra jebačina može biti ako ju nisi miješala s malo boli. Uskoro ću ti pokazati.“ Callie se pokuša okrenuti prije nego što vidim da grize usnicu, ali nije dovoljno brza.

50

Moj kurac se ukruti. Želi to. Znam da želi. Ipak, prekrižila je ruke i po izgledu njenog lica mogu zaključiti da pizdi na mene. Pa dobro.

Znam lijek za to.

51

6 CALLIE Kiša jako lijeva i nebo je crno. Zasljepljujući bijeli bljeskovi bacaju krajolik u oštre obrise, naglašavajući koliko smo ovdje sami. Nije mi poznata okolica pa sam i više nego izgubljena. Biti izgubljena s Damianom je zastrašujuće i uzbudljivo u isto vrijeme. Znala sam da je bio opasan ali nisam očekivala da ću to vidjeti. Mislim da je ono što me najviše plaši, to kako me nasilje još više privlači k njemu, tjerajući me da mu želim pomoći, popraviti ga. Mogu vidjeti da je negdje duboko u sebi dobra osoba, ali mislim da je na dobrom putu da pokopa tu dobrotu jednom zauvijek. Osim ako mu mogu pomoći. Čini se da smo na selu koje je iznenađujuće prekrasno čak i u metežu oluje. Zaustavi auto na manjoj, blatnjavoj cesti koja presijeca između farmi i velikih polja. Okrene se kroz otvorenu ogradu i preveze se preko obraslog polja, parkirajući Camaro u travi ispod ogromnog stabla s deblom tri puta debljim od normalnog drveta. Munja sijevne nebom i vidim da smo u sredini brežuljkastog polja oko kilometar i pol udaljeni od male farme i glavne ceste, ugniježđeni između stabala.

Parkira auto i opusti se u svom sjedalu. Bez zvuka motora, mogu čuti kapi kiše kako udaraju po krovu i povremene zvuke grmljavine kako se valjaju iza brda. ‚‚Gdje smo to?" upitam. Istina je da me nije briga. Svaki put kad sam s Damianom, osjećam kako moji problem izblijede u pozadinsku buku. Čini se kao da je on toliko žestok i prisutan da ne ostaje prostora za ništa drugo. Ta ista žestina koja me njemu privlači jest i

52

ono što me plaši. Upravo sam vidjela tko je on zapravo. On bi ubio one muškarce. Od te pomisli me prođe jeza. ‚‚Običavao sam dolaziti ovdje prije nego što sam otišao u zatvor.

Kada sam želio pobjeći od svega, došao bih ovdje i samo sve pustio." ‚‚U zatvoru? Zbog čega?"

Obilježi ga tama koja nema ništa s olujnim nebom vani. ‚‚Jer sam vjerovao pogrešnoj osobi.“ Tišina koja je uslijedila se razvuče toliko dugo dok ne shvatim da neće ništa više o tome reći. Pročistim grlo. ‚‚I dolazio si ovdje sasvim sam? Nisam mislila da si ti tih, misaoni tip." ‚‚Ono sranje koje si tamo vidjela? U tome nisam uživao. Makar je to dio posla. Svatko tko kaže da ga to ne dira sere." ‚‚Vođenja restorana?" pitam. Zašto mi srce udara kao ludo? Zašto se toliko bojim postaviti to pitanje iako već znam odgovor?

Razmisli na trenutak, dovoljno dugo da bljesak munje obasja njegovo predivno obličje. ‚‚Callie, dečki ne uvode svoje žene u moju vrstu posla. Sigurnije je tako." ‚‚Prekasno je za to. Upravo si ispred mene zamalo ubio dvojicu.

Rekla bih da si me već uključio." Voljela bih da sam to mogla reći bez grumena straha zgrčenog u prsima.

Naceri se. ‚‚Imaš pravo. Ipak – gledaj, bolje je što manje znaš. Ono su bili momci izvan grada koji znače nevolju. Rade za tipa koji je još gori. Nisam im učinio ništa što oni vjerojatno ne rade na tjednoj bazi. Šupci, obojica. Ne brini za njih.“ ‚‚Ustrijelio si jednog od njih," kažem. Glasić u mojoj glavi me upozorava da prestanem, govoreći mi da je muškarac pokraj mene opasan koliko i prekrasan. Trebala bih to pustiti i prihvatiti njegove izgovore. ‚‚Vidjela si to onda? Pitao sam se."

53

‚‚Što, misliš da sam provjeravala mobitel dok si ti bio usred pucnjave u jebenom predgrađu?"

Kako može biti toliko samodopadan? Toliko arogantan? Samo mi slegne ramenima, još uvijek me gledajući neodoljivo i uzrujano. ‚‚I što da sam zvala policiju?" pitam.

Nagne se naprijed, okrećući se prema meni grubog izgleda. ‚‚Što si upravo rekla?" ‚‚Nisam - " zamucam. Bože, Callie. Jesi li ti to upravo dala naslutiti da bi mogla zvati policiju tipu koji nosi pištolj u pretincu za rukavice i napada ljude zato što ga slijede. ‚‚Da nikada više nisi spomenula policiju. Jesi razumjela?"

Kimnem glavom, nesposobna skrenuti pogled s njega. ‚‚Ne moraš me se bojati, ali počneš li pričati to u prisutnosti nekih tipova koje znam, neće završiti dobro." ‚‚Zbunjena sam. Sve ovo je toliko bizarno. Pola vremena ne znam ni što govorim ni mislim."

Izgleda obazrivo. ‚‚Znaš što me smirivalo kad sam bio dijete?" ‚‚Što?"

Naceri mi se i izađe van iz auta na kišu. ‚‚Mislim da te treba malo navlažiti da raščistiš misli" Dotrči do prednjeg dijela auta, krećući prema mojim vratima.

Posegnem prema bravi, smijući se kada shvatim što pokušava učiniti. Povuče ručku i cerek mu se proširi kada shvati da sam se zaključala. Kiša ga je u trenutku cijelog smočila i priljubila mu kosu uz glavu. Prekopa po džepu i izvadi nešto što ne mogu dobro vidjeti.

Udari munja i vidim odbljesak nečeg metalnog. Pokušam otpuzati na vozačevo sjedalo kako bih mu pobjegla, ali otključa bravu u trenu

54

otvarajući vrata i povlačeći moju nogu prije nego što uspijem pobjeći.

Povuče me sebi.

Osjetim kako mi se suknja povuče prema gore i zahvalna sam što je tako mračno zbog nevremena jer nosim samo bijele pamučne gaćice i on bi imao potpun pogled na njih. Zgrabi me čvrstom rukom ispod struka, podižući me nježno i zatvarajući vrata. Potpuno je mokar. Izgleda nevjerojatno, čak i s kosom priljubljenom uz glavu, cijedeći se. Bijela košulja koju nosi mogla bi biti prozirna koliko prianja vrhovima i dolinama njegovog mišićavog torza. Čvrst osjećaj uzbuđenja raste u mojim grudima dok ga gledam.

Kiša trenutno natopi moju odjeću. Čak i pod drvetom jaki potoci vode lijevaju po nama. Pronađem mjesto gdje debela grana iznad zaustavlja većinu vode. Primakne mi se toliko blizu da voda koja kapa s njegovog nosa pada između mojih grudi, šaljući trnce niz moj torzo.

Zagrizem usnicu, nemoćna skrenuti pogled s njega. ‚‚Kad sam bio klinac," kaže, nježnog glasa punog sjete. ‚‚Običavao sam izaći van u ovakvu oluju i samo trčati. Našao bih cestu ili polje i trčao dok mi noge ne otkažu i sve dok jedino što sam mogao je bilo leći i gledati nebo. Pretpostavljam da sam izazivao oluju da me uzme.

Znaš. Da me munja pogodi. Osim toga, bilo je dobro. Teško se usredotočiti na sva sranja u svom životu kad si sam s prirodom."

Nasmiješim se. ‚‚To je prekrasno."

Nagne se bliže. ‚‚I ti si."

Nasmijem se. ‚‚Nemoj postati sladunjav." ‚‚O čemu razmišljaš?" pita. ‚‚O onom seronji koji je došao kod Vinca?"

Spustim pogled. ‚‚Ne želim razgovarati o njemu." ‚‚Onda prestani razmišljati o njemu." ‚‚Nije to tako lako."

55

Naceri se okrećući se da mi pokazao na otvoreno polje gdje je oluja još bjesnila. ‚‚Idemo onda trčati." ‚‚Jesi poludio?" pitam. ‚‚Prilično sam sigurna da je najbolji način da te udari grom trčati vani posred polja." Onda opet, isto je i sa stajanjem ispod ogromnog drveta, ali iz nekog se razloga ne želim vratiti natrag u auto.

Zazvoni snopom ključeva ispred mog lica. Moji ključevi. Posegnem za njima, ali on ih povuče nazad. Okrene se, zamahne i baci ih nemoguće daleko u mrak. ‚‚Prokletstvo," kaže, koraknuvši naprijed i stavljajući ruku na stablo pokraj moje glave. ‚‚Pretpostavljam da ćeš morati odlučiti želiš li riskirati udar groma ili ostajanje ovdje sa mnom dok oluja ne prođe."

Teško progutam, bolno svjesna da ako se samo malo nagnem naprijed moja usta će dotaknuti njegova. ‚‚Rekao si da te se ne moram bojati." ‚‚Rekao sam da te neću povrijediti. Nisam nikada rekao da me se ne trebaš bojati." ‚‚Zašto bih se trebala bojati?" ‚‚Zato što te želim, a ja uvijek dobijem ono što želim."

Njegove se usne sudare s mojima dok munje stavljaju noć u plamen. Zvuci oluje utihnu u mojim ušima i svaki živac u mom tijelu se prilagodi njemu. Mogu ga namirisati, drvenast, svjež miris kojeg se ne mogu nadisati. Moje ruke istražuju njegova široka leđa, noktima kopajući beskonačne vrhove i doline njegovih mišića.

Obvijem noge oko njega, omatajući ruke iza njegovog vrata i dopuštajući njegovim snažnim rukama da me dignu s tla i zavrte me.

Odnese me do još uvijek upaljenog auta i položi me na haubu.

Toplina metala i vibracija motora struje kroz mene. Damian se smjesti između mojih nogu, gledajući me odozgora poput boga osvete.

56

Munja raspolovi nebo iza njega, obasjavajući njegov moćan obris dok trga svoju košulju i otkopčava remen.

Da li ću zaista dopustiti da se ovo dogodi? Dosada sam bila samo s Gregom i natjerala sam ga da čeka godinama prije nego što me uopće vidio golu. Sada, poznam ovog tipa manje od tjedan dana i spremam se dopustiti mu da me pojebe na vrhu svog sportskog auta usred oluje. Možda i hoću. To nije nešto što bi stara Callie učinila. To nije nešto što bi Gregov privjesak učinio. Možda više ne želim biti stara Callie. Želim biti netko drukčiji, netko tko nije potrošio pola svog života s govnarom koji ne može zadržati kurac u hlačama.

Damian stavi ruke na moja bedra i tada zastane. ‚‚Jebote." kaže. ‚‚Što?" upitam. ‚‚Nemam kondom."

Možda je to zbog oluje ili zbog potpuno ludih nekoliko dana koje sam imala ili je to što ga neopisivo jako želim u sebi, ali znam samo jedno – trebam ovo. I trebam to odmah. ‚‚Nije važno. Samo me pojebi.

Jebi me i izvuci ga – svrši po meni, obilježi me."

Izraz njegovog lica je divlji dok povlači dolje moju mokru suknju i podiže mi majicu. Ne žuri se trljajući rukama preko mojeg tijela.

Svjetla auta bacaju dvije duge zrake svjetla koje presijecaju stotine tankih linija kiše. Munje i gromovi još uvijek bjesne svuda oko nas i potpuno se izgubim u trenutku. Moja se leđa svinu kada njegove ruke nađu moje grudi. Protrlja ih preko mog mokrog grudnjaka i otkopča ga, oslobađajući ih i usredotočujući se na moje gaćice.

Podignem glavu da bih ga gledala. Od pogleda na Damiana preko mog golog mesa prođe me takvo uzbuđenje da umalo zgrabim njegovo lice i pritisnem ga na moju ustreptalu vrućinu.

57

7 DAMIAN Kurac samo što mi ne eksplodira od potrebe da budem u njoj, ali jednako toliko je želim i okusiti. Zgrabim joj gaćice i strgnem ih s nje, trgajući materijal poput mokrog papira. ‚‚Bože,“ uzdahne, naginjući glavu unatrag i gurajući se prema meni.

Ona to jebeno obožava.

Zakvačim ruke oko njenih bedara i povučem je bliže kraju auta tako da se mogu sagnuti i dosegnuti njenu savršenu picu. Jedini problem jebanja usred olujne kiše je u tome što je kiša isprala većinu njenog okusa, ali on je i dalje nevjerojatan. Uzmem njen klitoris između usana dražeći ga jezikom, klizeći duž njenih brazdi. Callie se propne prema meni, trljajući se gladno od moja usta. Želi to tako jako. Dobit će, ali onoliko sporo ili brzo koliko joj ja to budem želio dati. Srećom po nju, ne mogu se sjetiti kada sam zadnji put toliko žarko želio jebati. Dovraga, ne znam ni da li sam ikada to toliko želio.

Koristim prste za obrađivanje njenog klitorisa dok jezikom kružim oko njenog otvora, gurajući ga cijelom dužinom unutar nje i uživajući u svakoj sekundi. Obradim svaki njen dio, odmičući se tren prije nego što postane preosjetljiva i nalazeći ritam zbog kojeg nastavlja uzdisati i zabijati pete u moja leđa.

Jaka kiša me udara dok noć vapi s njom. Lutam svojim gladnim rukama duž njenog tijela, nesposoban zadovoljiti proždrljivu potrebu koja se vrtloži u meni. Nikada do sada nisam toliko žudio, nikada se nisam osjećao tako dobro.

58

Kada osjetim da će svršiti, stanem. Pogleda me u nevjerici, ali zaprijetim joj prstom. ‚‚Svršit ćeš kada ja budem spreman da svršiš. Jel' razumiješ?“ Način na koji kimne glavom i zaključa te velike srneće oči s mojima je tako jebeno seksi. Sagnem se, poljubim je i pobrinem se da osjeti koliko je ukusna njena pica prije nego što je kiša spere s mene.

Posegnem ispod njenih bokova i prevrnem je tako da gledam njeno dupe. Zakoračim unazad diveći se najduže što mogu prije nego što moja potreba da budem u njoj nadilazi sve ostalo. Savršena je. Ima krivine na svim pravim mjestima. Nikada nisam razumio tipove koji idu za slabim ženama ili ženama mršavim poput modela. Daj mi ženu koja je mekana na pravim mjestima i zna se izboriti za sebe u razgovoru i ja sam sretan. Nešto je u Callie što me pokreće iz sve snage. Ne znam da li je to zbog njenih širokih bokova, načina na koji grize svoju punu usnicu kada je napaljena ili je to zbog načina na koji me voli izazivati i testirati. Dovraga, vjerojatno je sve to. Nikada nisam sreo ženu poput nje. Nikada nisam jebao nekoga poput nje.

S obje ruke na njenim bokovima, povučem je prama sebi, zabijajući svoj kurac u nju jednim brzim pokretom. Njezina pička stegne me kao jebena rukavica. Isuse Kriste. Greg je morao imati sićušan pimpek jer je ona uža od djevice. Njena vrućina omotana oko mog kurca dok izlazim i ulazim u nju gotovo je previše. Saznanje da mi dopušta jebati je bez kondoma toliko me napaljuje da se već jedva suzdržavam. Uđem u nju, savijem se grabeći njeno lice i okrenem je prema sebi kako bih ponovno mogao okusiti njene usne.

Njen topao jezik vrtloži se u mojim ustima dok kiša lijeva po nama.

Moj kurac uđe u nju do korijena, a njena uska pica pulsira oko njega dok ju pustim da čeka ljubeći je dubokim poljupcima i držeći joj bokove dok ona pokušava napasti moju duljinu. Ne još. Ispravim se i povučem ruku unazad pljeskajući ju tako jako po guzici da odjekne poput praska groma. Ona trzne glavom unazad i zajeca u noć.

59

‚‚Damian!“ Sad pomaknem kurac u njoj i ona zadrhti na meni, spuštajući glavu nazad ispod ramena i savijajući leđa poput mačke. Nagnem se do njenog uha i pričekam dok grmljavina ne utihne tako da sam siguran da me čuje. ‚‚Reci žuto ako želiš da popustim. Crveno znači stani. Razumiješ?“ ‚‚Da.“ kaže bez daha.

Prevrnem je gledajući kako se njene sise oblikuju u gotovo savršene kugle. Sagnem se uzimajući njenu bradavicu u usta dok kurcem ponovno pronalazim njen ulaz. Omotam prste oko njenog vrata, stišćući dok se ne počne boriti za zrak. Oči joj se blago rašire u panici i popustim na trenutak, dajući joj priliku da izgovori sigurnu riječ ako želi, ali ona lagano odmahne glavom i kimne mi, grizući usnicu.

Stisnem malo jače, počinjući raditi unutar nje i nalazeći ritam. Ona zajeca, odašiljući vibracije kroz svoj dugi vrat u moje prste. ‚‚Voliš biti pojebana od svog šefa?‚“ kažem kroz stisnute zube, raspršujući kišnicu sa svojih mokrih usana. ‚‚Da,“ zadahće. ‚‚Zovi me šefe. Reci mi koliko jako želiš da te tvoj šef pojebe.“ ‚‚Jebi me šefe. Molim te Damian. Jebi me!“ Umalo svršim. Opet jače stegnem ruke oko njenog vrata. Njeni jecaji su prigušeni nedostatkom zraka i olujom, ali njeno tijelo sve govori. Njeno dupe se odiže od auta dok me praktički moli da idem dublje i jače. Njene sise se stresu sa svakim nasrtajem mog tijela.

Njena pica se grči oko mog kurca dok snažno svršava. Pustim joj vrat i gledam dok dotok zraka njen orgazam pretvara u nešto što nikada ranije nije osjetila. Oči joj se rašire i ona tiho promrmlja nešto što ne mogu razabrati, prijanjajući uz mene kao preživjeli brodolomac dok je valovi orgazma protresaju do srži. Njena mala ruka potraži moj

60

kurac i žestoko ga uhvati dok stenje u moja prsa. Moj kurac zapulsira špricajući vruću spremu po njenom trbuhu.

Kao na znak, kiša počne prestajati. Naslonim se na auto još uvijek gol i čvrst. Prekrižim ruke i nacerim joj se. ‚‚Bolje da odeš i zgrabiš one ključeve.“ Iskrivljeno mi se nasmije i pokuša pokupiti svoju odjeću. Pobijedim je pokupivši ju prije nje i držeći je blizu prsa u čvrstom klupku. ‚‚Radije bih te gledao kako ih tražiš gola.“ Još jednom pokuša zgrabiti odjeću. ‚‚Bacit ću ih na stablo ako ne kreneš tražiti te ključeve.“ Konačno, Callie mi se zlobno naceri i na prstima ode u mokru travu, svakim korakom tresući savršenom guzicom. Uživam u svakoj sekundi, gledajući je kada se najzad saginje i pruža mi savršen pogled. Shvatim da nemam namjeru učiniti ovo jedini put s njom.

Osjećam se kao da sam popio velik gutljaj vode i da me samo učinio još žednijim. Što mi to ova žena čini?

61

8 CALLIE Osjećajući se krivom, popijem gutljaj skupog vina. Čini se da Julia nema te suzdržanosti i u potpunosti se prepustila užitku, pijući opušteno i tražeći konobara da donese još kruha. Restoran se zove Season '84. Svjesna sam da mora biti skup jer nema cijene navedene na meniju. Nisu mi nepoznanica skupi restorani. Greg je uvijek smatrao da se može izvući poklonima. Neodgovaranje na moje pozive? Što kažeš na nakit? Zaboravljanje da se trebamo naći na spoju?

Idemo na neko skupo mjesto sutradan. To ništa nije mijenjalo. Ako ništa drugo, samo bi me još više raspizdilo, ali nije tome pridavao previše važnosti da bi primijetio. ‚‚Pa očito ste za Damiana u ozbiljnoj vezi kada te časti ovakvim mjestom."

Namrštim se, vrteći vino u čaši. ‚‚Ne baš. Pokušava me nagovoriti da odem s njim na pravi spoj, ali ja odugovlačim. Pretpostavljam da je mislio da će ovo biti simpatično. Ako ne želim otići na neko lijepo mjesto s njim, poslat će me s tobom."

Julia se malo snuždi.

Uzdahnem. ‚‚Julia, žao mi je. Nisam to tako mislila. Stvarno mi je drago da nas dvije imamo priliku za ovako nešto. Samo mi smeta pogrešan način na koji misli da me može kupiti."

Ona se nasmiješi. ‚‚Ne. U redu je. U potpunosti razumijem. Ali hej, uvijek kažem da ako te frajer pokušava potkupiti, pobrini se da zna da to neće biti jeftino."

62

Nacerim se. ‚‚Ne zanima me to. Dovraga, čak ne znam ni što želim." ‚‚Što ne želiš?” pita me dok razmazuje maslac na kruh. ‚‚Govoreći o željama, sve što ikada činimo jest da pričamo o meni. Što je s tobom? Što ti želiš?”

Ona malo pocrveni. Ona je toliko iskrena i otvorena da sam zapanjena što vidim da joj je zbog nečega neugodno. ‚‚Sve što sada želim jest preživjeti do slijedeće plaće.”

Nešto u njenom tonu kaže mi da se suzdržava i iako nisam sigurna da želi da je pitam, odlučim ustrajati. ‚‚To je sve što želiš sada. Što si željela prije?”

Tužno se nasmiješi, gledajući dolje u praznu čašu. ‚‚Studirala sam psihologiju, ali ostala sam bez novca i nisam mogla platiti zadnji semestar prije diplome. Rekla sam si da je konobarenje samo privremeno dok ne stanem na noge, ali to je bilo prije dvije godine.

Obavijestili su me da će mi polovica zarađenih bodova isteći iduće godine. I ….. dobro, zaista ne želim o tome razgovarati. Nema smisla i završila sam sa samosažaljevanjem. Ponekad samo moraš nastaviti dalje.” ‚‚Hej, nemoj to govoriti. Još uvijek imaš godinu dana. Totalno to možeš izvesti.” ‚‚Da, totalno,” kaže, obješenih ramena, utučenog glasa. Uzdahne i tada živne. ‚‚Pa kažeš da te Damian pokušava nagovoriti na pravi spoj.

To znači da ste imali nepravi spoj.”

Tako mi se sablažnjivo naceri da si ne mogu pomoći da se ne nasmijem. Kao i obično kad je Damian tema moje raspoloženje brzo splasne kada mi misli prijeđu s njegovog savršenog tijela na opasan život koji vodi. ‚‚Mi smo,” zastanem kako bih pronašla prave riječi. ‚‚Proveli smo neko vrijeme skupa. Nisam sigurna mogu li ga nastaviti viđati.” Ne znam kako bih izrekla ono što mislim. Što ona točno zna?

63

Možda nagađa, ali kada pomislim da bih joj se povjerila i objasnila što sam vidjela s dva muškarca i pištoljima…… čini se kao loša ideja.

Sjećanje na Damianovu reakciju kada sam spomenula murju mi je stalno u mislima.

Julia se znalački nasmije. ‚‚To je nešto nezakonito. Misliš da je mafijaš ili slično."

Nervozno se nasmijem. ‚‚Nisam to rekla.” ‚‚Nisi ni trebala. Svi o tome pričaju. Kažu da je on tempirana bomba kriminalnog podzemlja. Ne znam, i osobno, ne bi me bilo briga.

Mislim da su dobri momci precijenjeni.” ‚‚Nisam tako sigurna. Možda ima nešto u tome što se ne moraš brinuti da će ti dečka upucati.”

Ona slegne ramenima. ‚‚Samo kažem da ne bih dopustila da mi izmakne tip poput njega. Neće vječno čekati. Želiš li zaista napuniti četrdeset, gledati unatrag i pitati se što bi bilo da si s njim?”

Bez obzira koliko to mrzim priznati, ona je u pravu. Možda bih trebala imati malo vjere, čak i ako je to nerazborito i pružiti mu šansu.

 Sve staze na kuglani su osvijetljene crnim svjetlom čineći da čunjevi sjaje neonski zeleno. Zidovi su prekriveni fluroscentnim muralima zombija i mutiranih životinje. Glazba je glasna i pulsirajuća i gotova svaka staza je popunjena skupinama tinejdžera i mladeži koja se smije. Zamalo se iznenadim kada se sjetim da Damian stoji pored mene.

64

Grešno virnem prema njenu, diveći se načinu na koji uspijeva izgledati bolje u majici i trapericama nego što većini frajera uspije u odijelu i kravati. Kosa mu je ležerno odmaknuta od lica, ali nekoliko zalutalih pramenova pada mu preko čela na način koji je seksi bez napora. Mišići nogu mu napinju traperice, moleći da ih se dotakne i čineći mi nemogućim ne razmišljati o onom osjećaju njegovog kurca unutar mene. Njegovog potpunog, nezaštićenog kurca.

Prisjećanje da sam mu dopustila da uđe u mene bez zaštite me još uvijek tjera da se osjećam poput totalnog idiota. Ne znam gdje mi je bila pamet. Za tjedan dana trebam dobiti mjesečnicu i već imam noćne more zbog odluka koje ću morati donijeti ako je ne dobijem.

Kako mi se moj dosadni, ali predvidljiv život pretvorio tako brzo u ovakav nered?

Damianova posesivna ruka na mom ramenu odvrati me od svega drugoga. Povede me u prednji dio gdje trebamo pokupiti naše cipele za kuglanje. Tip iza blagajne izbeči oči kad ugleda Damiana. ‚‚Gospodine Citrone,” kaže. ‚‚Ona je veličina 39,” kaže Damian.

Tip kimne i požuri odostraga bez da pita za Damianovu veličinu.

Vrati se s dva para cipela za kuglanje. ‚‚Sve Vam je tu gospodine.”

Damian me povede prema kuglani. ‚‚Ti ne moraš plaćati ovdje?” pitam. ‚‚Duguje mi nekoliko usluga.”

Nešto oko toga mi uzrokuje tjeskobne trnce. Kako sam dopustila Juliji da me nagovori na ovo? Da, nevjerojatno je zgodan. Da, šarmantan je. Ali je i nevolja u svakom smislu te riječi. Ne znam što da očekujem kada sam s njim. Jedan trenutak se vozimo a u drugom on udara kroz nečiji prozor i puca tipu u ruku. On je upucao nekoga pred mojim očima i ja s njim idem kuglati? Mora da se gubim. Život mi je već dovoljno nestabilan. Ne znam da li mogu podnijeti više od

65

toga. Greg me i dalje naziva svaki dan, čak i u čudne jutarnje sate.

Prilično sam sigurna da sam ga neki dan vidjela kako sjedi u parkiranom autu ispred Aubrielline kuće.

Damian upiše naša imena u računalo za kuglanje koje izgleda kao da nije nadograđivano zadnjih dvadeset godina. Ode i izabere žarko ružičastu kuglu za mene i crnu za sebe. ‚‚Pokušavaš li steći prednost dajući mi tako laganu kuglu?” pitam.

Podigne obrve. ‚‚Želiš sama izabrati? Samo izvoli.”

Odem i spustim ružičastu kuglu, krećući se pokraj klinaca kako bih pronašla težu, crvenu kuglu. Testiram njenu težinu i malo je teža nego što sam navikla, ali tvrdoglavi dio mene želi dokazati da ja to mogu podnijeti. Pokažem mu kuglu i pokušam mu dati najbolji ´ što misliš o ovome' pogled.

On se nasmije. ‚‚Dame imaju prednost.”

Duboko uzdahnem, iznenada nervozna da će kugla završiti u žlijebu. Uvijek sam bila pristojan kuglač, ali bilo bi mi svojstveno napraviti budalu od sebe pred njim. Otkotrljam kuglu i prvo izgleda kao da će završiti u žlijebu ali zatim počne skretati i konačno udari u čunjeve rušeći sve osim jednog. ‚‚To!” viknem, skačući par puta i stišćući šake.

Damian prekrije usta nastojeći mi se ne smijati.

Zacrvenim se i pokušam se vratiti sa što je moguće više dostojanstva koje mogu skupiti, čekajući da se kugla vrati na svoje mjesto. Moj slijedeći hitac nije ni blizu čunja što izazove kod Damiana samouvjereni smiješak.

Podigne kuglu, hodajući prema čunjevima. Ne mogu ne primijetiti koliko dobro izgledaju njegova široka, mišićava leđa i čvrsto dupe.

Njegove snažne ruke i ramena su prošarani s toliko puno mišića da imam problem skrenuti pogled s njih. Odjednom sam sigurna da će

66

postići niz izravnih udaraca. Zamahne i baci, ali kugla odmah padne u žlijeb. ‚‚Sranje!“ vikne.

Sad je na meni red da se nasmijem. Moj smijeh naglo prestane kad me netko potapša po ramenu. Srce mi umalo stane od straha, ali kad se okrenem i ugledam Grega trbuh mi se zgrči. Izgleda kao govno.

Kosa mu je u neredu i ima fleke po majici. ‚‚Što radiš ovdje?“ pitam ga.

Prijeteći me pogleda. ‚‚Mogao bih i ja tebe isto pitati. Nisam znao da si takva drolja.“ Damian je pokraj mene, njegova prisutnost je utješna i istovremeno zastrašujuća. Više od ičega se brinem da će učiniti nešto glupo, poput ozlijediti Grega, iako to dio mene želi. ‚‚Odjebi,“ reče Damian.

Greg zakorači naprijed, upirući prstom u Damianova prsa. ‚‚Ona je moja zaručnica, prijatelju. Ne znam tko si ---“ Damianova ruka se sklopi oko Gregove. Mišići na njegovoj ruci moćno se izboče, sve izraženije rastućih vena dok se dva muškarca gledaju ravno u oči. Gregovo samopouzdanje brzo prijeđe u paniku. ‚‚Pusti me“ Damian me pogleda. Na moje iznenađenje, on pusti Grega, iako se čini malo neodlučan oko toga.

Greg drži ruku na prsima, njišući je kao da je slomljena. ‚‚Misliš da si opasan, zar ne?“ Pa, moji su ljudi istražili tvoj kriminalni dosje.

Toliko je prljavštine na tebi da bih te mogao strpati u zatvor samo jednom svojom riječju.“ Damian zakorači bliže dok nije očito koliko nadvisuje Grega. ‚‚Dopusti mi da razjasnim jednu stvar. Jedina stvar koja me sprječava

67

da ti razbijem te izbijeljene zube od ovo računalo jest Callie. Zašto ne odjebeš svojoj zakladi i nikada se ne vratiš.“ Greg stisne zube. ‚‚Ona je moja.“ Zakoračim naprijed i pljusnem ga snažno preko lica. Začuđen pogled pun nevjerice koji mi uputi ispuni meviše nego što sam mogla zamisliti. Gotovo se nasmijem, ali bijes koji osjećam u prsima me spriječi u tome. ‚‚Nisam tvoja. Nisam više ničija stvar. Ti si to odlučio kada nisi mogao zadržati svoj mali pimpek u svojim hlačama.

Stisne šake, ali pogleda Damiana i očigledno odluči da će se morati zadovoljiti stiskanjem zubi. ‚‚Nisam završio ovdje,“ kaže prije nego što se okrene i odjuri.

68

9 DAMIAN Pogledao sam prema grupi momaka okupljenih ispred restorana.

Moji ljudi. Dobar je osjećaj kada znaš da sranja konačno počinju da se sređuju. Potapšao sam Brooksa po leđima i nagnuo se bliže njemu tako da me samo on može čuti. ‚‚Ima li nešto što bih trebao znati?“ Upućuje mi nesiguran pogled. ‚‚Bolje da razgovaramo.“ Klimnuo sam, tapšući ga još jednom po ramenu, krećući se da provjerim da li su vrata zaključana. Radno vrijeme je prošlo, ali nikada dovoljno opreza. Sam Bog zna da sam tu lekciju naučio na teži način. ‚‚Svima je jasno da ne smijete trošiti novac, zar ne?“ Kroz prostoriju su se čuli zvuci gunđanja i klimanja glavom. Pet muškaraca uključujući i Bennya. Ljudi za koje se nadam da mogu da im vjerujem. ‚‚Koja je jebena svrha pljački, ako se ne možemo malo zabaviti sa novcem?“ upitao je Ramirez. On je glup kao točak, ali tip je manijak sa ili bez pištolja. Nitko se s njim ne zeza i ne može škoditi da imaš malo mišića u timu, čak i ako nije u planu da stvari postanu nasilne. ‚‚Imaj malo strpljenja,“ rekao sam. ‚‚Prvo, ako počnete kupovati sranja koja inače ne kupujete, rizikujete da navučete federalce. Morat će te mi vjerovati za ostatak, ali samo znajte da ako neko sazna da smo mi odradili taj posao, čak i ako je u pitanju glasina, to će kraljevski sjebati moj plan.“

69

‚‚Hoćeš da ti vjerujemo, ali ne želiš nama da vjeruješ?“ upitao je Franco. On je pametan momak. Mlad, ambiciozan i tip momka za kojeg mi ne bi smetalo da ga imam kao desnu ruku kada se sve ovo završi. On je također takva vrsta momka na kojeg moram pripaziti. ‚‚Da. Imate problem sa tim? Možete otići i ja ću zadržati vaš dio plijena.“ Franco se samo nasmijao, kao da je znao da ću tako nešto reći. ‚‚Da li se svi slažete sa tim?“ upitao sam.

Svi su potvrdno klimnuli. ‚‚Bit ćemo u kontaktu.“ Uhvatio sam Brooksa, prije nego su svi otišli i ukazao mu da me slijedi do zadnjeg dijela. Krajičkom oka sam ugledao Bennya kako nas posmatra dok smo išli prema kuhinji, prije nego što je zakoračio vani. ‚‚Dakle, šta se događa?“ upitao sam Brooksa, naginjući se na stol od nehrđajućeg čelika, koji kuhari koriste za razvlačenje tijesta.

On je krupan muškarac, tamnoljubičastih usana, sa kojima podsjeća na ribu. ‚‚U pitanju je Benny,“ rekao je. ‚‚Trebao sam se naći sa porodicom u Jerseyju, dan nakon što smo izveli prevaru. Ujak me odveo do njegovog omiljenog mjesta i tamo sam zapazio Bennya kako sjedi za stolom za dvoje, sa tipom koji je zaista podsjećao na Cristiana Riccija.“ Ledeno hladan bijes prostruji mojim venama. ‚‚Jesi li siguran?“ ‚‚Ne. Tamo je bilo mračno kao u paklu, a ta dvojica muškaraca su se ustala nekoliko minuta nakon što smo se mi smjestili. Nisam ih uspio dobro osmotriti, ali sam prilično siguran da je to bio Benny i također sam siguran da je drugi tip bio Cristiano. Nisam ni namjeravao reći išta o tome do danas. Benny me gleda kao da mi želi razrezati jebeno grlo.“

70

Klimnuo sam. ‚‚Dobro si uradio, što si mi rekao, Brooks. Idi sada.

Ja ću to riješiti.“

 Nekoliko sati kasnije Callie se pojavila u jutarnjoj smjeni. Nisam spavao najmanje 24 sata, ali kada sam je ugledao dobio sam dozu potrebne energije. Namjestila je frizuru u nekakvu komplikovanu pletenici i izgledala je opako zgodno. ‚‚Imam dobre vijesti,“ rekao sam. ‚‚U vezi čega?“ upitala je, podižući obrvu dok je prekriživala ruke.

Kuvari su lupali posuđem pozadi, a serveri su postavljali stolove, ali nitko nije obraćao pozornost na nas u prednjem dijelu šanka. ‚‚Unapređujem te u voditeljicu marketinga.“ Ona odmahnu glavom, sa izrazom razočarenja. ‚‚Ne želim da se osjećaš dužnim da me moraš unaprijediti samo zato što smo... Čak i ne znam.“ ‚‚To nije razlog,“ rekao sam, iritiran jer mi je bacala natrag u lice moju ljubaznost. ‚‚Pogledao sam tvoje radno iskustvo. Visoko si se kotirala u svijetu marketinga. Ne želim uzaludno trošiti tvoj talenat iza šanka.“ Nešto se promijenilo u njenom izrazu. ‚‚Ako mi obećaš, da ovo nije neka šema da se ponovo uvučeš u moje gaćice, razmislit ću o tome.“ Osmjehnem se. ‚‚Ne mogu ti to obećati. I samo buđenje ujutro jest dio moje šeme da ti se ponovo uvučem između nogu.“ Napokon se nasmiješila, grizući se za usnicu. ‚‚Dobro, ali nazovimo ovo probnim radom, mogu otići u bilo koje vrijeme. Je li to u redu?“

71

‚‚Ako želiš misliti da možeš otići od mene, u redu. Dogovoreno.“ ‚‚Kada počinjem?“ ‚‚Sada,“ kažem, vodeći je do kancelarije u zadnjem dijelu, gdje se smjestila na mojoj stolici. ‚‚Kakav je osjećaj?“ Pitam, naslanjajući se na vrata sa osmijehom. ‚‚Zapravo je prilično dobar osjećaj. Stvarno dobar. Trebala bih biti uplašena da prihvatim bilo kakvu uslugu od tebe, ali stvarno cijenim ovo. Zapravo sam se i željela zaokupirati sa nečim zahtijevnijim.

Pomoći će mi da skrenem misli.“ ‚‚Da li se javljao?“ ‚‚Greg?“ ‚‚Da. Da li te još uvijek uznemirava?“ ‚‚Na neki način, valjda. Nije ništa što ne mogu da riješim. Samo nekoliko poruka i slično tome.“ ‚‚Zašto nisi blokirala njegov broj?“ ‚‚Jesam, ali također sigurno ima neku vezu u telefonskoj kompaniji. Trajalo je samo nekoliko sati, a potom su poruke ponovo počele stizati.“ Namrštio sam se. U normalnim okolnostima bih pomislio da je samo malo paranoična, ali imam čovjeka koji osluškuje dešavanja unutar FBI-a, a on mi je javio da u posljednje vrijeme ima aktivnosti oko mog imena, da je iznenada neko na višim pozicijama pokazao zanimanje za mene. Slučajno sam dobio taj poziv dan nakon što sam malo jače stegnuo Gregorevu ruku i razbjesnio ga. I također sasvim slučajno se dogodilo da me prati Ricci dan nakon što sam pritisnuo Gregorevu facu od vrata. Pretpostavljam da ima moćne prijatelje. U svakom slučaju, jebeš njega. Neću dozvoliti da me neki bogati seronji zastraši.

72

‚‚U svakom slučaju,“ rekla je. ‚‚Ako hoćeš da počnem danas, moram da znam koliki je moj budžet. Reklamiranje zavisi od novca i nedostatak njega.“ Prekinuo sam je. ‚‚Hej. Imam novca. Reci mi samo šta ti je potrebno i to ćeš dobiti. Dogovoreno?“ Ugrizla se za usnu. ‚‚Pet hiljada, za početak.“ Nasmijem se. ‚‚Isuse, ne zajebavaš se. Mislim, prihvatam. Ako će ti biti potrebno pet hiljada da dovedeš ovo mjesto do toga da zaradi više novca, onda ću ti dati pet hiljada.“ Telefon mi je zazvonio u džepu. ‚‚Samo trenutak,“ rekao sam.

Ostavljam Callie u kancelariji i već mogu čuti kako bijesno tipka po tastaturi. Zakoračim u rashladnu komoru, kako me ne bi slučajno čula. ‚‚Damian na vezi.“ ‚‚Damian Citrione?“ Stisnem pesnicu. Već mogu zaključiti po glasu da je policajac ili federalac. Ipak, znam da je pametnije da ne kažem ništa, pa samo čekam. „U redu,“ kaže glas i započinje sa nadmenim tonom. ‚‚Tvoja vrsta uvijek misli da im zakon ne može ništa. Pa dobro, šta bi se dogodilo ako bi netko dojavio Anastasijevima i Sanatorsima? Šta ako bi znali da ih pokušavate zavaditi? Dođavola, šta bi se dogodilo kada bi se mrtvi Ricci pojavio a također i tvoji otisci na oružju sa kojim je ubijen?“ Stisnuo sam telefon tako snažno da je ekran napukao. Ovaj jebeni... ‚‚Kako se zoveš?“ upitao sam, promuklim šapatom. ‚‚Agent Conway. Ubrzo ćemo se i upoznati. Ne brini oko toga gospodine Citrione.“ ‚‚Ne znam sa kim misliš da se zajebavaš, ali ja nisam vrsta muškarca kojeg želiš za neprijatelja.“

73

‚‚Možda bi se trebao početi brinuti o tome šta će se desiti kada tri najmoćnije kriminalne obitelji na sjeveroistoku krenu da traže način kako da te povrijede. Gdje misliš da će započeti?“ Čuo sam zvuk pomjeranja papira preko telefona. ‚‚Gospođica Beccaccio, zar ne?“ Spustio sam slušalicu i udario pesnicom od vrata komore, udubljujući debeli metal, osjećajući ogroman bol kako prolazi kroz moju ruku. Sranje. Nema šanse da su federalci sami otkrili naše aktivnosti. Nema šanse, dođavola. Osjećaj uznemirenosti u stomaku mi govori da je Greg umiješan. To nije mogao biti Benny. Ako se sastao sa Cristianom Ricci kao što je Brooks mislio, to bi moglo objasniti zašto me prate. Čak i ako bi imao razlog, ne bi se usudio otići do federalaca. Bio bi razapet i prije nego što bi započeli dokumentaciju o zaštiti svjedoka.

Zakoračim izvan komore i začujem tihi zvuk Callinog mumljanja koji dolazi iz moje kancelarije. Hladan znoj me oblio. Znam šta trebam učiniti. Agent Conway je bio u pravu u vezi jedne stvari, ako obitelji hoće da dođu do mene, počet će sa njom. Ne mogu je uvući u to, ne nakon svega što je već prošla. Još više me pogađa jer nikada do sada nisam bio toliko zaokupiran, toliko da bi se pobrinuo da netko bude siguran, kao što sam sa Callie. To mi ukazuje da ona predstavlja mnogo više za mene nego samo neobavezno jebanje. Ona je pustila svoje korijenje duboko u meni, a sada moram odbaciti jedinu pravu vezu koju sam ikada imao sa nekom ženom. To je jedini način da bude na sigurnom.

Otvorio sam vrata, ona me pogledala, smiješeći se. ‚‚Otvorila sam Twitter nalog za restoran. Da li želiš da vidiš tvoju prvu službenu objavu?“ Duboko udahnem. ‚‚Pogriješio sam što sam te uključio u sve ovo.

Ovo neće ići. Mogu ti dati platu za nekoliko mjeseci i sve što ti treba, ali moraš otići.“

74

Izraz na njenom licu se sledio, negdje između šoka i nevjerice. ‚‚Ne—Kako to misliš?“ ‚‚Mislim da je gotovo. Gotovi smo. Moraš otići. Trebala bi otići kući, samo idi iz grada. Pobrinut ću se da imaš novca dok ne nađeš drugi posao.“ Polako je zatvorila laptop, držeći ruku na njemu dok je gledala put zida. Callie napući usne, ustade i u žurbi napusti prostoriju bez ijedne riječi. Posmatrao sam je kako odlazi, nadajući se da radim ispravnu stvar i da je ovo najbolji način da ostane na sigurnom.

75

10 CALLIE Gledam prema plafonu, osjećajući se komplatno otupljeno.

Izgubila sam pojam koliko dugo sjedim na Aubriellinom kauču.

Namjeravala sam da zgrabim nekoliko stvari koje posjedujem, ali Julia je primjetila kako sam napustila restoran i rizikovala svoj posao ostavljajući restoran kada je došla da razgovara sa mnom. Moja glava je u njenom krilu i ona prolazi prstima kroz moju kosu. Više ne razmišljam o mojim roditeljima, ali njeni prsti na mojoj glavi, vraćaju me u prošlost, podsjećajući me na to kako se moja majka igrala sa mojom kosom dok smo gledale televiziju. ‚‚I moja majka je na isti takav način prolazila prstima kroz moju kosu.“ Rekla sam zatvarajući oči. ‚‚Prije nego je sve otišlo dođavola.“ ‚‚Šta se dogodilo?“ Julija je upitala.

Nasmijem se ironično. ‚‚A šta nije? Bila sam nezahvalna, ona je bila prkosna. Sukobile smo se. Dosta.“ ‚‚Šta je sa tvojim ocem?“ ‚‚On je bio poput njenog vjernog psa. Kada me je izbacila i on je nestao. Oboje su. Morala sam da odrastem veoma brzo. Zato sam i završila sa muškarcem kao što je Greg. Imala sam sedamnaest godina, bez krova nad glavom i bez novca kojim bih završila srednju školu i upisala fakultet ili mjesto za život. Spavala sam kod prijatelja na kauču i preskakala obroke kako bih uštedela nešto novca.

Izgledalo mi je kao da Greg posjeduje sve, novac, veze, dobar izgled... zapravo sam mislila da imam sreće jer on želi da bude u vezi sa mnom i riješi sve moje probleme.“

76

‚‚Zašto su te izbacili?“ ‚‚Moja majka je podigla na zajam koliko god je mogla novca pod mojim imenom, bez namjere da ga vrati. Čak sam joj pokušala i pomoći da isplati dug, čim sam zatvorila kredit ona je nastavila i dalje da se zadužuje u moje ime. Kada sam u vezi toga otišla u policiju, odrekla me se i rekla da sam joj uništila život.“ ‚‚Mora da se šališ,“ Julia je rekla. ‚‚Ne bi to uradila svom djetetu?“ ‚‚Voljela bih da se šalim. Nikada ne bih završila sa muškarcem kao što je Greg da me nisu izbacili. Greg mi se činio kao odgovor na sve moje molitve. Neko vrijeme sam se oslanjala na njega da mi plaća fakultet, zatim se postarao da dobijem jako dobar posao u očevoj kompaniji, također kuća i račun u banci su bili na njegovo ime. Imala sam sve, ali sam bila svjesna ako odem od njega da će sve nestati.“ Uzdahnula sam. ‚‚A onda sam ga uhvatila da me vara.“ ‚‚Muškarci su svinje.“ ‚‚Također i žena koja je mislila da je ispravno da imaju odnos na našem kuhinjskom stolu.“ Julija se nasmijala. ‚‚To si upravu.“ Uhvatila je jastuk i polako se izvlačila, podstavljajući jastuk ispod moje glave da zauzme njeno mjesto. ‚‚Mislim da bi ti prijalo još jedno pakovanje Cosmic Brownia.“ ‚‚Ako inzistiraš, zašto da ne.“ Kažem sa osmijehom.

Vratila se sa kolačima i čašom vode. Zahvalila sam joj se i sjela, uzimajući gutljaj vode.

Na Julinom licu vidio se čudan izraz kada je sjela. Držala je nešto zamotano ubrusom. Uhvati me panika kada sam shvatila šta je to.

Trudila sam se svim silama da ne mislim o tome, ali kada sam ga ugledala u njenim rukama, kao da me realnost ošamarila po licu. Ne

77

mogu ga samo tako baciti. Ne mogu pobjeći od toga. Nekako sam znala šta će reći kada progovori, postati će realnost. ‚‚Callie... žao mi je zbog njuškanja, ali ugledala sam ovo kada sam bacala kutije od kolača.“ Podigla je test za trudnoću. ‚‚Ovo je tvoje, zar ne? Pozitivan je.“ ‚‚Suze su krenule niz moje obraze. Potvrdno sam klimnula, gledajući dolje dok sam uvijala prste. ‚‚Ne znam da li je njegovo.“ Rekla sam. ‚‚Damianovo?“ upita. ‚‚Da,“ rekla sam šmrcajući dok sam brisala suze koje su navirale. ‚‚Nikada nisam željela djecu sa Gregom, ali sam ga jednom uhvatila kako koristi iglu da izbuši rupe na kondomu. Ja jednostavno.... Ne znam.“Pokrila sam lice rukama.

Julia je sjela pored mene, grleći me čvrsto. ‚‚Hej. Riješit ćemo ovo.

Zna li netko od njih?“ Odmahnula sam glavom. ‚‚Planirala sam da kažem Damianu, prije nego...“ Netko je zakucao na vrata.

Julia je sakrila test za trudnoću ispod jastuka i krenula da otvori vrata. Polako idem za njom, posmatrajući dva muškarca u crnim kožnim jaknama koja su se pokazala kada je otvorila vrata. ‚‚Oh‚“ rekao je prvi. Imao je snažni italijanski naglasak. Pogledom sam pratila njegovu liniju, primjetivši ispupčenje na njegovim kukovima.

Pištolj. ‚‚Izvinite,“ rekao je drugi muškarac. Imao je isti akcenat. Obojica su imali tamnu kosu i guste obrve. Braća, možda. ‚‚Sigurno smo pogriješili kuću.“

78

Oba muškarca su se okrenula da odu, ali njihov pogled preko ramena tjera me da se naježim. Ne znam šta to znači, ali instinkt mi govori da su tačno znali ko će im otvoriti vrata. Samo ne mogu shvatiti koju poruku pokušavaju poslati. Da li su Damianovi ljudi?

Pokušava li biti siguran da odlazim? Ili me odgurnuo od sebe, jer se nalazi u nekoj opasnosti?

Julia je zatvorila vrata i okrenula se put mene, uputivši mi začuđen pogled. Čvrsto sam omotala ruke oko sebe, želeći da još uvijek mogu otići kod Damiana. Poznajem ga manje od mjesec dana, a on je već uzdrmao moj život. Nekada je izgledalo kao da me želi bezuvjetno, mislila sam da imam svo vrijeme svijeta da odlučim šta osjećam o njemu i kako želim da se stvari odvijaju između nas. Sada kada ga nema, sve o čemu mogu da razmišljam jest koliko snažno želim da ga još uvijek imam. Način na koji je sve završio nema smisla. Jedan trenutak bio je samo moj, a sljedeći je bio totalno drugačiji, hladan i neprijatan. Ne znam ko je bio na drugoj strani veze, ali znam da je to razlog zbog kojeg me odbacio.

 ‚‚Hvala što si pristala da se sastaneš sa mnom,“ Greg je rekao.

Nosio je ružičasto-bež šorc i mokasine. Njegova plava kosa bila je zalizana na stranu, a lice svježe obrijano. Nekada sam mislila da je privlačan, sada sve što vidim jest nesigurnost. Zasipa sve oko sebe sa svojim novcem u nadi da neće primjetiti njegovu slabost koja se krije duboko u njemu.

Mi smo u malom porodičnom kafiću. Izabrala sam javno i prometno mjesto u slučaju da Greg pokuša nekakvu glupost, kao što

79

je otmica. Također osjećala sam jezivi strah nakon posjete dva italijana. Greg je pio neko pjenasto piće, za koje mu je trebalo nekoliko trenutaka da objasni konobaru. Ja sam uzela kafu sa mlijekom i šećerom. ‚‚Hoću da znam šta si mu uradio?“ Kažem hladno. ‚‚Kome? Toj zvijeri sa kojom se jebeš?“ Zarila sam nokte u koljena ispod stola. Sa naporom sam se iskontrolisala. ‚‚Damianu.“ Trag samo-zadovoljnog osmijeha se pojavio na Gregovom licu, ali ga on potiskuje, trudeći se da zadrži nevini izraz. ‚‚Nazvao sam nekoliko ljudi i dobio neke informacije o njemu. Samo sam htio saznati više o muškarcu zbog kojeg rizikuješ svoju budućnost, kako bi bila sa njim. Koliko ti je ispričao o njegovim poslovima?“ ‚‚Rekao mi je sve,“ kažem odlučno. To je potpuna laž, ali lagati Gregora ne uzrokuje mi osjećaj krivice. Naprotiv osjećaj je dobar.

Greg frknu. ‚‚Dobro. Znači rekao ti je o drogama koje prodaje?

Heroin, mislim da je to u pitanju. Znaš za to, zar ne?“ Meškoljim se na stolici. ‚‚Rekao mi je sve.“ Moj glas je ovaj put malo tanji. Mogao bi lagati. Vjerovatno laže.

Greg primjeti moju nesigurnost i njegov osmijeh se proširi. ‚‚Koje su ono bile optužbe? Prodaja narkotika maloljetnim licima? Trgovina ljudima? Moja sjećanja su nejasna. Možda je bolje da me podsjetiš na detalje.

Udarim šakom od stol, tjerajući tako Grega da poskoči i nekoliko osoba se okrenulo put nas. ‚‚Nemoj se zajebavati sa mnom,“ rekla sam. ‚‚Prevario si me. Manipulisao si sa mnom godinama. Nisi me želeo kada si me imao, a sada si samo bijesan jer jebeno ne možeš da podneseš ideju da ti je oduzeto nešto što je bilo tvoje. Zato spusti tu

80

masku. Prestani se pretvarati da brineš o onome što je najbolje za mene.“ I dragi Bože, nemoj dozvoliti da ovo dijete bude njegovo.

Povukao je glavu unatrag, trzajući usnom. Prstom pokaže na mene, otvori usta da nešto kaže, a zatim stisnu šaku u pesnicu sa grimasom na licu. ‚‚Brinem se šta je najbolje za tebe. Ja sam ono što je najbolje za tebe. Taj... nasilnik sigurno nije. Toliko znam.“ Pomjerila sam stolicu i ustala. ‚‚Taj nasilnik se očigledno slaže sa tobom, s obzirom da me otpustio i rekao da ne želi više nikada da me vidi. Tako da ćeš sada morati pronaći neki drugi način da učiniš moj život jadnim. Samo ga ostavi na miru.“

81

11 DAMIAN Gurnuo sam Ramireza uz zid sa stražnje strane restorana. Teži je i viši od mene, ali svi znaju da se ne smiju zajebavati sa mnom, a on je izgledao prestrašeno kako i treba biti. ‚‚Koji dio rečenice, da ne kupuješ ništa pretjerano, nisi razumio?“ ‚‚Svakako sam namjeravao da kupim novi automobil, samo je nekoliko stotina više od onog kojeg sam namjeravao da kupim.“ ‚‚Kupio si jebeni automobil od osamdeset hiljada dolara. Misliš da su federalci znali da ga ionako planiraš kupiti? Ti si jebeni smećar.

Zar ne misliš da razbacivanje sa tolikom količinom novca neće kod njih upaliti neke crvene lampice?“ ‚‚Kako bih ja to jebeno trebao znati?“ Zgrabio sam ga snažno za košulju i povukao nazad moju drugu ruku trudeći se svim silama da ga ne izudaram pesnicama, dok ne postane neprepoznatljiv. Opustio sam pesnicu, jedina stvar koja me odvlači od nasilja jest pomisao na Callien izraz na licu. ‚‚Trebao si znati, jer sam ti rekao. Na jasnom jebenom engleskom jeziku. Nisam čak ni koristio nikakve nepoznate teške riječi, tako da nema razloga zašto ti to ne bi bilo jasno u toj tvojoj šupljoj glavi.“ On se namršti. ‚‚Šta bih sada trebao učiniti?“ ‚‚Riješi se toga.“ ‚‚Svjestan si toga koliko novca ću izgubiti, ako ga prodam sada?“

82

Pokažem prstom put njega. ‚‚Izgubit ćeš mnogo više novca, ako to ne uradiš.“ Posmatrao sam Ramireza kako odlazi, nekoliko trenutaka kasnije, osjećajući prazninu u duši. Prije nego što sam upoznao Callie, nije bilo ničega što sam želio više nego upravljati mojom vlastitom obitelji. I više od toga želio sam se osvetiti seronjama koji su me zatvorili. Koliko sam samo puta zamišljao taj scenarij: da posmatram špijune Sanatorese vezane za stolicu, modre i krvave i kako postavljam pištolj jednom po jednom u njihova usta i povlačim okidač. Da nije bilo obitelji Sanatores, nikada ne bih završio u zatvoru i ne bih se udaljio toliko od svoje obitelji. Oni su kraljevski zajebali moj život i moraju platiti zbog toga.

Sada mi sve izgleda tako daleko. Još uvijek želim ubiti te govnare, ali više mi se to ne čini tako važnim. Imao sam Callie samo na kratko, ako sam je i imao, a sada je otišla. Gubitak nje je učinio da sve ostalo izgleda manje važnim. Ne znam da li sam to tada shvatao, ali veza sa njom podstakla me da zamišljam budućnost u kojoj bih mogao biti srećan, čak i ako nikada ne bih skupio snage za osvetu koju sam planirao.

Ako sam i naučio nešto to je da dobre stvari ne traju dugo. Ne za ljude kao što sam ja. Možda ih ne zaslužujem. Bog zna da sam radio strašne stvari. Krvave stvari. Možda je ovo moja kazna. Dobijem samo djelić onoga kako život može izgledati za nekog drugog i onda mi to oduzmu.

Telefon mi je zazvonio. Sjeo sam na gajbu iza restorana, uzdahnuvši. Nepoznat broj.

Javio sam se ali nisam progovorio. ‚‚Cristiano Ricci šalje ti pozdrave,“ rekao je glas. To je staložen glas, bez naglaska. Glas koji ne prepoznajem.

83

‚‚Je l'tako?“ upitao sam. ‚‚Ima prijedlog za tebe. Dođi u 1486 Leaf ulicu za trideset minuta i dođi sam.“ ‚‚A kako bi bilo da gurnem štap u dupe i također stavim jabuku u usta pa poštedim vas seronje problema?“ ‚‚Nećeš biti povrijeđen.“ Nasmijao sam se. ‚‚Da, siguran sam. Ako hoće da se sastane sa mnom, može me naći u The Spot-u. Ako ne zna gdje se nalazi ima trideset minuta da sazna i pojavi se.“ Spustio sam slušalicu, duboko udišući kroz nos. Neoprezno bi bilo samo i da pristanem da se nađem sa njim na njegovom terenu.

Riccievi su pouzdani isto kao i divlje zvijeri. U isto vrijeme imati divlju zvijer na mojoj strani, sada kada su me pritisnuli federalci možda i nije tako loše. Moglo bi čak skloniti federalce sa mojih leđa, ako bi se Riccie umiješao u sukob. Bilo bi toliko krvi po ulicama, da bih izgledao kao sitna riba. Možda bih tada mogao pokušati srediti stvari sa Callie. Slabe su šanse. Nesmotreno je. Ali ja zapravo nemam šta da izgubim.

 Namjeravao sam da odustanem od čekanja Cristiana, kada sam ugledao crnu limuzinu kako se parkira ispred restorana. Restoran je pun, što mi daje blagi nagovještaj da Ricci neće doći i pokušati me ubiti. Ne barem sada. Sve zavisi o tome koliko oni znaju. Ako oni misle da sam samo nebitan igrač koji se nalazi na pogrešnom mjesti u krivo vrijeme, mogli bi pokušati da me dobiju na svoju stranu i

84

iskoriste me. Ako bi shvatili da sam zapravo ja onaj koji pokreće figure, stvari bi se mogle zakomplikovati.

Muškarac u bijelom odijelu i sa sunčanim naočarama izlazi iz automobila. Mršav je u četrdesetima sa crnom kosom koja je zalizana put nazad i vlažna od preparata. Poravna nabore na svom sakou i krene prema restoranu. Mogu vidjeti nejasne konture drugih ljudi koji čekaju u automobilu iza zatamnjenih stakala.

Prije nego što je stigao do restorana, primjetim crni terenac koji se polako zaustavio preko puta. Dva muškarca sa kačketima okrenuli su glave prema restoranu. Federalci. Tako su jebeno očigledni da boli, ali mislim da im nije stalo. Ne možemo im ništa i oni to znaju. Samo bih želio da znam posmatraju li mene ili Cristiana.

Pronašao je moj stol i sjeo. Kada bi bilo tko u restoranu znao kolika se moguća nasilna situacija sprema, bježali bi jedni preko drugih prema izlazu. Nemaju predstavu. ‚‚Damiane,“ rekao je Cristiano. ‚‚Čuo sam dosta toga o tebi.“ Imao je suptilni italijanski naglasak i savršeno bijele zube, osim blago žutog očnjaka, sa kojeg ne mogu udaljiti pogled. ‚‚Dobre stvari, nadam se.“ On raširi ruke. ‚‚Zavisi na kojoj se strani nalaziš.“ ‚‚A na čijoj si ti strani?“ Cristiano se nasloni na naslon, vrteći nešto na satu koji nosi.

Zupčanik je otkucavao dok ga je on sa svojim manikiranim prstima iznova okretao. ‚‚Zavisi. Ko je ubio Carlita? Možda ovo ne znaš, ali njegova sestra je udata za mog mlađeg brata. Jako se uznemirila kada je čula vijesti.“ Klimnuo sam. U glavi mi je haos, dok sam prolazio kroz mogućnosti kako da odigram ovo. Sa jedne strane, Cristiano je možda

85

već odlučio da sam ja ubio Carlita. U tom slučaju, sam sjeban svakako i on se samo nada da ću shvatiti protiv koga sam radio. Sa druge strane, možda samo misli da ja znam nešto. Ako mi povjeruje imam šansu da okrenem Riccieve pse prema Sanatoresima ili Anastasijevima. ‚‚Šta te dovelo do toga da misliš da ja znam ko ga je ubio?“ upitam. ‚‚Federalci izgleda misle da znaš.“ Podignem obrvu. ‚‚Zašto bi ti to rekli? Osim ako im ne prenosiš informacije.“ Carlito se mirno ispravi u trenu. Nagne se naprijed, nakostriješenih obrva i zategnutih usana. ‚‚Ubijao sam muškarce i za mnoge manje stvari.“ ‚‚Ipak ovdje sam i dalje dišem,“ rekao sam. ‚‚Ne zanimaju me prijetnje. Ako želiš da jebeno odeš, vrata su ti otvorena. Inače zašto jednostavno ne preskočiš te gluposti sa stavom opakog momka.“ Carlito duboko udahnu, sa još uvijek zategnutim usnama. ‚‚Imamo neke veze. Novac u pravim rukama.“ Upućuje mi nestrpljiv pogled, koji mi govori da je rekao više nego što je planirao. ‚‚Možda znam nešto o tome ko ga je ubio, ali zašto bih ti to rekao?“ ‚‚Koja je tvoja cijena?“ ‚‚Krv,“ rekao sam, stežući pesnicu ispod stola. ‚‚Krv Anastasiosa.“ Ako zagrize mamac, to će dovesti da Anastasijevi ispadnu iz igre i da Sanatoresi ostanu meni. U svakom slučaju to će skloniti Riccia sa mojih leđa, što bi bilo olakšanje.

86

 Parkiram se ispred Vinceove kuće. Callien automobil je još uvijek na prilazu. Odlično. Brinuo sam se da bi mogla napustiti grad čim sam prekinuo vezu sa njom. Još uvijek ne mogu ukloniti osjećaj da sam uradio pogrešnu stvar. Agent Conway je ipak bio u pravu, čak i ako je seronja. Veza sa mnom može je pretvoriti u metu. Ako pomisle da sam je odbacio neće se gnjaviti da je iskoriste protiv mene.

Tada sam ugledao crnu limuzinu parkiranu nekoliko kuća ispred. Motor je radio i dva muškarca sjedila su u automobilu. Da li su je posmatrali? Sranje. Izašao sam iz kola, stavljajući pištolj za pojas i krećući se prema automobilu. Prije nego sam stigao tamo, automobil je izlazio sa prilaza, vozač je ubrzao, ne usporavajući dok nije nestao s vida.

Pogledam prema Vinceovoj kući, stišćući zube. Željeti će da me ubije, ali moram se uvjeriti da je još uvijek na sigurnom. Moram.

87

12 CALLIE Spakovala sam posljednje stvari koje posjedujem u kofer i konačno se pogledala u ogledalo. Izgledam užasno. Imam podočnjake ispod očiju od plakanja i nedostatka sna. Za samo mjesec dana sam prevarena i odbačena od strane kriminalca, zbog kojeg sam i sigurno trudna. Što prije uspijem to ostaviti iza sebe, tim bolje. Ne nosim šminku, a moja odjeća je sve samo ne čista. S obzirom šta sam sve prošla, dajem sebi oduška. Ono što me šokiralo je koliko me više boljelo izgubiti Damiana, nego Grega.

Nisam sigurna da sam ikada bila svjesna toga, ali hvatanje Grega kako me vara nije me iznenadilo. Samo me naljutilo i dovelo do toga da se osjećam kao idiot. Kao jedna od onih žena sa filma koje su mi išle na živce, jer su bile slijepe za ono što se nalazi tačno ispred njihovog nosa. Zatvorila sam kofer i spustila ga niz vijugave stepenice. Da li bi ih ubilo kada bi ugradili lift? Stepenice izgledaju prelijepo, ali nakon redovnog hodanja gore i dolje, poželjela sam da mogu samo ići pravo i spasim sebe od nepotrebnih koraka.

Znam da sam sigurno zaboravila nešto, ali samo mi je potrebno da napustim ovo mjesto. Mogla bih da pokušam da nazovem neke prijatelje iz srednje škole, možda. Pretpostavljam da ću moliti da prespavam na kauču dok ne pronađem drugi odgovarajući posao koji će me vratiti na noge. Neću dozvoliti da me Damian isplati i tako pokuša da izgladi stvari. Mogu se sama srediti, ali ne mogu ostati ovdje. Aubriella neće biti vječno van grada, a sama spoznaja da sam još uvijek blizu Damiana boli previše.

88

Moram nazvati Aubriellu i ponuditi da platim da neko drugi čuva kuću dok se vrate. Samo se nadam da neće postavljati pitanja. Ne želim da zna u kolikom sam neredu.

Treba da mi je drago. Znam kako je ideja da budem sa njim loša.

Mislim, koja vrsta osobe se svjesno povezuje sa nekim ko je u mafiji.

Vječito bih morala gledati preko ramena i pitati se da li ide neko za nama. Znala sam da su usne koje sam ljubila, bile usne ubice.

Naslonila sam se na zid, talas emocija oslabio je moje noge. Bože. On je vjerovatno otac. Nisam mogla da zatrudnim sa Gregom, koliko god godina da je bušio rupe na kondomu. Koje su šanse da mu je odjednom uspjelo?

Ako je Damian otac... Ne mogu sada razmišljati o tome. Umjesto toga vidim slike mene u skučenom stanu kako pokušavam da umirim vrištanje bebe dok se borim sa slobodnom rukom da završim posao.

Samohrana majka. Ali prije ću to prihvatiti, nego da odem do Grega. Čulo se kucanje na vratima. Zastala sam, ispravila se i obrisala suze sa lica. Srećom ne nosim maskaru, tako da sam uspjela da očistim veći dio nereda prije nego što sam otvorila vrata. Dah mi je zastao kada sam ga ugledala. Nosio je tamno odijelo koje mu pristaje savršeno. Njegova kosa je ležerno pomaknuta na stranu, ali još uvijek uspijeva izgledati elegantno i sa stilom. Njegova snažna vilica se zateže, dok me njegove oči gladno posmatraju. Iako znam da je završio sa mnom, ne mogu prestati da želim da mu priđem, omotam ruke oko njega i preklinjem ga da me zadrži. ‚‚Callie,“ rekao je.

Duboko udahnem. Nemoj biti slaba. ‚‚Šta hoćeš?“ upitala sam.

Jedva primjetno pojavi se izraz razočarenja na njegovom licu. ‚‚Da li je još neko tu?“ ‚‚Nemaš prava više da me to pitaš. Odbacio si me.“

89

Zakorači napred, stavljajući svoje snažne ruke na moja ramena.

Osjećam kako uzbuđenje prolazi kroz mene, čineći me vrelom i hladnom u isto vrijeme. ‚‚Odgovori na moje prokleto pitanje.“ Zagledam se put njega, nešto u meni kao da je u plamenu, osjećam se kao da bih mogla da ga udarim ili vrištim. ‚‚Neću.“ Nalazi se nekoliko centimetara od mene, sa rukama još uvijek na mom ramenu. Čujem ga kako uzima dubok uzdah kroz nos. ‚‚Moram da znam,“ kaže kroz stisnute zube. ‚‚Baš šteta,“ rekla sam i zakoračila unazad pokušavajući da zatvorim vrata ispred njega.

Udari rukom od vrata, držeći ih otvorenim bez imalo napora.

Borim se protiv njega, gledajući ga. Sav bijes i razočarenje izviru na površinu i ne mogu ih zaustaviti. Samo želim da prestanem da budem odbačena i zlostavljana. Želim muškarca koji će me željeti, da žudi za mnom, da misli da sam toliko vrijedna da ne bi preuzeo ništa sa čim bi rizikovao da me izgubi. Gledajući put muškarca koji je vjerovatno otac mog nerođenog dijeteta, svjesna sam da on nikada neće osjetiti nešto tako u vezi mene, što budi nezaustavljiv bijes u meni.

Zakoračio je unutra, zalupivši vratima iza sebe. Njegovo ogromno tijelo, široka ramena i čvrsto stisnute ruke blokiraju vrata. Prestavlja oličenje bijesa i moći. Zakoračim unatrag. ‚‚Pokušavam te zaštititi.“ Zareža. ‚‚Uradio si prilično dobar posao.“ Kažem, dok sam se udaljavala i udarila od kauč, a zatim izgubila ravnotežu. Pala sam pravo na dupe, pokušavajući da se udaljim od njega dok se on približavao meni. ‚‚Nisam želio da ispadne ovako,“ rekao je dok se i dalje polako približavao.

90

‚‚Dobio si šta si želeo. Jebao si me i otišao. Ne bih trebala biti iznenađena.“ ‚‚Želim više,“ tiho je rekao.

Dolazim do kraja kauča, nemam više mjesta da se udaljim od njega. Nadvio se nada mnom. Čudan izraz prelazi preko njegovog lica, i moje oči lutaju dolje niz njegovo tijelo, njegov ukrućen penis se napreže nasuprot hlača. Znam da bih trebala biti prestravljena i zgrožena jer je nasilno ušao u kuću i satjerao na ovaj način u ćošak, ali moje tijelo reaguje na njega. Moje središte pulsira, šireći oslobađajuću toplinu između mojih nogu. Zašto sam tako sjebana?

Zašto može ovako da me vrti? ‚‚Želim da budeš moja,“ rekao je. ‚‚Jebi se,“ rekla sam. ‚‚Ne možeš se vratiti i raditi ovo. Već si me odbacio. Nije pošteno ovo što radiš. Ne možeš me tek tako imati kad tebi odgovara.“ Zagleda se put mene. ‚‚Zašto misliš da možeš na taj način razgovarati sa mnom? Trebao bih te jebeno kazniti zbog ovoga, da dobro naučiš lekciju.“ Moje srce počinje snažnije lupati u mojim grudima. Zašto želim da me nauči lekciju? Zašto zamisao njegovih ruku kako šamaraju moje ogoljeno dupe budi u meni osjećaj prevelike uzbuđenosti.

Zbunjena navalom emocija u mojim grudima, kasno shvatam šta namjeravam da kažem. ‚‚Jebi se.“ Rekla sam.

Naglo se približi, prikovavši me za kauč. Jedva čujnim šapatom, šapuće pored mog uha. ‚‚Da li se sjećaš sigurnih riječi?“ Ovo je moja šansa. Mogla bih da okončam ovo. Mogla bih.

Trebala bih. Ali ne želim. Moje tijelo ne želi. Ovo mi je i previše potrebno. ‚‚Da,“ šapnula sam.

91

Zgrabi moju trenerku i naglo je skine sa mene. Pokušavam se udaljiti od njega, mlatarajući nogama dok me on grubo drži, ali njegove ruke su kao čelik, neuništive i nevjerovatno snažne. Čak i kada ga proklinjem i vičem na njega, osjećam se više uzbuđeno nego ikada do sada. Iako znam da samo jedna riječ može zaustaviti sve, strah od njegove snage pojačava sve ostale emocije. Osjećaj nemoći naspram njega je na uvrnut način oslobađajući.

Okrene me pokušavajući da mi skine košulju. Uspijevam ogrebati njegovo lice, ostavljajući mu četiri crvena traga na licu.

Režao je dok je bez napora kidao moju tanku bijelu košulju, sve dok nisam ostala samo u brusu i gaćicama. Skinuo je sako i bacio ga nemarno na pod. Slobodnom rukom izvlači kaiš, drugom rukom me pritiska dolje držeći me za grudi. ‚‚Naučit ću te jebenu lekciju.“ Rekao je.

Vrpoljim se i pokušavam se osloboditi, ali bezuspješno. Popeo se na kauč pored mene i položio glavu između mojih nogu, osmjehujući mi se kao đavo. Pokušavam pružiti otpor pomjerajući kukove i noge, ali pogled na njegove pune usne između mojih nogu dovodi me do toga da bukvalno svršim od isćekivanja. Želim ga ponovo osjetiti, da osjetim njegov jezik na meni i unutar mene. Čvrsto stavlja ruke na moje bokove, pritiska me na kauč, ližući me preko gaćica. ‚‚Tvoj ukus je tako jebeno dobar.“ Zastenjem, dok se izvijam bliže njemu i tresem od potrebe. Uhvati rub mojih gaćica i povuče ih, kidajući ih kao gumenu traku. Osjećaj nakon što je moja odjeća doslovno rastrgnuta jest nevjerovatno vatren. Toplina njegovih usana na mom ogoljenom brežuljku je gotovo više nego što mogu podnijeti. Kruži jezikom, kao da se naslađuje u svakom trenutku i ne mogu se više čak i pretvarati da

92

pružam otpor. Moje ruke kopaju po njegovoj kosi, stežući ga snažno i agresivnije u mene, dublje.

Biti sa njim na ovaj način, čini da se osjećam kao da će sve biti u redu. Nije savršeno i nije ispravno, ali je bolje nego da budem sama i napuštena. Sa njegovom prekrasnom glavom između mojih nogu, pali moje nerve do sagorijevanja, osjećam se kao da mogu zaboraviti na sve po prvi put u posljednjih nekoliko dana.

Poljubi me sa unutrašnje strane mojih bedara, prelazeći jezikom preko nabora između mojih nogu i moje pice. Uzdahnem, zabacujući glavu put nazad i čvrsto zatvorim oči. ‚‚Jebi me,“ preklinjem.

Ustao je i spustio pantalone. Ostao je samo u krvavo-crvenoj ne otkopčanoj košulji. Njegovo savršeno isklesano tijelo će uskoro biti ogoljeno. ‚‚Skini moje bokserice i popuši moj kurac,“ rekao je Ugrizla sam se za usnu. Zašto me sve ovo toliko uzbuđuje?

Nikada nisam imala seks na ovakav način. Ni približno ovakav.

Nikada nisam čak i maštala o ovakvoj vrsti seksa, ali Bože, imam osjećaj da će se to promijeniti.

Spuštam se na koljena ispred njega i krenem da skinem njegove bokserice. Zgrabi me za zglob, gleda me i odmahuje glavom. ‚‚Skini ih svojim ustima.“ Zacrvenim se, klimnem glavom i krenem da iskoristim moje zube kako bih skinula njegove bokserice. Jeza prolazi kroz mene jer su moja usta tako blizu njegovog penisa. Njegov miris ispunjava moj nos, sirov i apsolutno neodoljiv. Duboko ga udišem kroz nosnice, boreći se sa nagonom da spustim ruku između mojih nogu i pružim mom klitorisu trenje za kojim žudi.

93

Njegov penis je slobodan, naslonjen na moj obraz. Pomjeram usta do početaka njegove dužine, milujući ga i klizeći jezikom duž njegove dužine, ljubeći ga tako i stiskajući njegovu toplinu svojim rukama kao da ću na taj način doći do svog vrhunca. Toliko je dugačak, da se moram malo pomjeriti natrag da dosegnem vrh. Vrtim jezikom preko njega, služeći se usnama da ga ne povrijedim sa svojim zubima.

Tako je širok da jedva može stati u moja usta.

Uskladila sam ritam, prelazeći rukama preko njegove dužine i kovitlajući jezikom po rubu njegovog vrha. Zgrabi me za kosu, gurajući moju glavu dolje toliko duboko da se zagrcnem. Uvlači se i izvlači iz mene, stenjući sa zadovoljstvom i zabacujući glavu unatrag.

Pognuo je glavu kako bi mogao da me posmatra a ja podižem pogled gore duž njegovog veličanstvenog tijela, kako bih se susrela sa njegovim. Pogled mu je skrenuo u stranu, gledajući u nešto iza mene.

Bez upozorenja izvuče se iz mojih usta i udalji. Okrenem se, isprva ometena njegovim savršenim dupetom. Uzeo je nešto sa kauča i držao ga ispred sebe, dok je pažljivo posmatrao.

Oh sranje. To je test za trudnoću. ‚‚Šta je ovo?“ upitao je.

Okrenuo se. Ja jedva da i primjećujem njegovo nago tijelo. Moje srce ubrzano lupa i osjećam se kao da sam bez daha. ‚‚To je...“ ‚‚Trudna si,“ rekao je. ‚‚Je li moje?“ Odmahnem glavom, odjednom postajem svjesna svoje golotinje.

Pokrijem se rukama. ‚‚Ne znam. Možda jest. Uvijek sam zahtijevala da Greg koristi zaštitu, ali uhvatila sam ga kako pokušava da ošteti kondom.“ Teško progutam. ‚‚ Ne želim da bude njegovo,“ tiho kažem.

Upućuje mi pogled pun nade, baca test na pod i spušta se na koljena pored mene. Uhvati me rukama za glavu, gledajući pažljivo moje oči. ‚‚Ako je dijete moje.... onda si i ti.“

94

Moj stomak se uznemiri. Bože. Želim to. Doista želim. Čak i ako je opasno biti sa njim, prihvatam. Mogu živjeti sa tim. Želim biti sa njim. Želim da on bude otac. ‚‚Ako je Gregovo,“ rekla sam, ‚‚Uradit će sve što je u njegovoj moći kako bi dobio starateljstvo.“ ‚‚Jebeš njega“ rekao je Damian.

Jednostavnost sa kojom on posmatra svijet je osvježavajuća. Ne dotiče ga to što Greg ima novca i veze na sve strane sa kojima može sve da postigne. Ne bavi se prošlošću ili sa tim šta bi moglo da se desi. On jednostavno djeluje, probija se naprijed sa nemilosrdnim samopouzdanjem, koje se ne može osporiti. Možda je to ono što me toliko privuklo kod njega. On je toliko toga što ja nisam i snažan je na načine na koje ja nisam. Dio mene želi da ga ukroti, da izvuče divljinu i nasilje iz njega. ‚‚Njegov otac je prijatelj sa okružnim tužiocem,“ rekla sam. ‚‚Mogao bi-“ Damian me zaustavi ljubeći me tako snažno da me sruši unatrag.

Spušta se preko mene, hvatajući mi glavu rukom, a zatim me opkorači. Raskopčava košulju slobodnom rukom, a zatim i moj grudnjak. Za nekoliko sekundi, oboje smo potpuno goli. Njegov penis se pritiska uz moj ulaz. Zamahne kukovima, šireći moju vlažnost i klizi lagano unutar mene. Moji zidovi se rastežu kako bi mu se prilagodili, ali to je ugodna bol, ispunjenost koja prija.

Nagnuo se naprijed i ljubi me nježno po prvi put, njegove usne su poput satena nasuprot mojima, a njegov jezik me srdačno miluje.

Njegovi bokovi se kreću poput dobro nauljenog stroja, dok lagano zabija svoj penis u mene. Osjećam kako se moje tijelo brzo uzdiže prema vrhuncu. Emocija i doživljaj se spajaju, stvarajući tako savršenu bujicu ushićenog oslobođenja da sapire bol i nesigurnost.

95

Zakopam prste u njegova leđa, omotam noge oko njega, pokušavajući da ga natjeram da me ispuni što dublje.

On se napregnu, stiskajući rukama moje bokove, dok njegov penis pulsira. Navala toplote me ispunila pokrećući moj vrhunac.

Borim se za dah kao da sam uronila u hladnu vodu. Moje tijelo podrhtava. Eksplozija vrhunca izbrisala je moje brige i bol u blaženu bistrinu bijele svjetlosti. Na nekoliko drhtavih trenutaka sve mi je izgledalo da će biti dobro, kao da je veza sa njim ispravna i da nema potrebe da ikada preispitujem to.

Kada je talas drhtavice od orgazma izblijedio, a on legao na pod pored mene, slabe iskre sumnje prošle su kroz moje tijelo. Svjesna sam da ako dijete nije njegovo, da će otići. Mora biti njegovo, ili će svemu ovome doći kraj. Čak i ako jeste njegovo, hoće li zaista ostati?

I kakav će otac biti?

Naginje se da me poljubi ponovo, ali ga zaustavljam prstom na njegovoj bradi. Njegov pogled je potražio moj. ‚‚Šta ćeš učiniti, ako je beba Gregova?“ upitam. ‚‚Možda ću jednostavno ubiti Grega.“ Mrko ga pogledam. ‚‚Nije smiješno.“ Nasmijao se, ali osmijeh brzo izblijedi sa njegovog lica. ‚‚Sve što trenutno znam jest da moram da se postaram da budeš na sigurnom.

Da ste oboje na sigurnom.“ Suzim oči put njega, ustanem, pa krenem oblačiti svoju odjeću. ‚‚Zašto ne bismo bili?“ Damian me posmatra sa divljenjem. ‚‚Callie, znaš kakva sam ja vrsta muškarca.“ Znam. I to previše dobro. ‚‚Pa šta namjeravaš da uradiš, da me zaključaš u kavez, dok se ne porodim?“

96

Protrlja bradu. ‚‚To nije loša ideja.“ Obukla sam svoju trenerku na golo tijelo, jer neko očigledno misli kako je jedini način da se skinu gaćice taj da ih se iscijepa kao divlja životinja. ‚‚Ni ne pomišljaj na to.“ ‚‚Preselit ćeš se kod mene. Previše je opasno da ostaneš ovdje.“ Ustaje i počinje oblačiti svoju odjeću.

Teško je usredotočiti se dok posmatram njegovo golo tijelo kako se pomjera. Svaki mišić je savršen, snažan i dobro definisan bez tragova sala koji omekšavaju rubove. Uhvatio je moj pogled, upućuje mi pogled kojim mi govori da će me jebati ponovo ako to želim.

Zacrvenim se jako i krenem navlačiti preko glave moju pola pocijepanu košulju, bez gnjavaže da obučem grudnjak. ‚‚Moram nazvati nekog da pripazi Aubriellinu kuću, prije nego što odem.“ ‚‚Moji momci će se pozabaviti sa tim.“ ‚‚I šta ako ne želim da odem sa tobom? Kako mogu da ti vjerujem posle svega što si uradio?“ ‚‚Nisi imala primjedbi kada je moja glava bila između tvojih nogu.“ Zategnem usne. ‚‚Samo zato... Ja, pa...“ Mašem rukom u očaju. ‚‚Postoji razlika između onoga što mi je potrebno fizički i što trebam emocionalno.”

Zakorači dovoljno blizu da me poljubi, zamrzavajući me svojim mračnim očima. ‚‚Potreban sam ti. Kraj priče.“ Ja zadrhtim, bez obzira koliko sam ljuta na njega. Misli da me samo može pogledati sa tim očima za seks i riješiti sve. Ono što me nervira jest što ne mogu razmišljati trezveno kada me posmatra. ‚‚Dobro,“ kažem, oblizujući usne. Moje srce udara snažno zbog njegove blizine. Izgleda da nije važno to što sam već dva puta spavala

97

sa njim, osjećam se kao mala djevojčica koja ima napad panike, samo zbog blizine slatkog momka. ‚‚Poći ću sa tobom. Za sada. Ali me moraš vratiti na posao.“ On podigne obrvu i osmijeh se pojavi u kutu njegovih usana. ‚‚Postavljaš zahtjeve sada?“ ‚‚Da,“ rekla sam, nadajući se da neće primjetiti kako se nervozno igram prstima. ‚‚Dobro. Posao je tvoj.“ Nagne se i nježno me poljubi, šaljući trnce kroz mene sa jednim vrhom prsta na mojoj bradi. Spustio je ruku na moj stomak. Zadržava je tamo, gledajući u moje oči. ‚‚Mislim da ćemo ga nazvati Victor.“ Ne mogu a da se ne nasmijem. ‚‚Ili Victoria?“

 Damian živi u kući u kolonijalnom stilu, nekoliko kilometara sjeverno od Aubrielline kuće. Podignem obrvu kada smo stigli. ‚‚Ti živiš ovdje?“ upitam ‚‚Šta si očekivala?“ Odmahnem glavom, stvarno ne znam šta sam očekivala. Da li sam mislila da živi u nekoj vrsti podzemne opekom izgrađene kuće, sa slikama starih italijana i italijanskog sela. ‚‚Nebitno,“ kažem osjećajući se glupo.

Nosio je moju jedinu torbu sa ličnim stvarima prema nekoliko koraka širokom čisto bijelom trijemu, uokvirenom elegantnim stupovima. Interijer je šokantno dobro održavan. Pod je načinjen od poliranog drveta koji blista. Lajsne duž zida su savršeno bijele i bez

98

trunke prašine. Odaje starinski, ali elegantan i klasičan dojam.

Osjećam se ugrijano i prijatno sa ovom atmosferom. To je vrsta mjesta na kojem se možeš sklupčati i pročitati dobru knjigu sa toplim prekrivačem, dok vatra pucketa negdje u daljini. Svaki prozor ima pogled prema zelenim brežuljcima i dobro održavanom travnjaku. ‚‚Kako si sve ovo priuštio?“ upitam, ‚‚Restoran ne može...“ Skrenem pogled sa njegovog lica.

Mislim da to nije bilo najprimjernije pitanje koje sam mogla pitati, ali mračan izraz na njegovom licu premašio je primjerenost.

Očito je tema o kojoj ne bi trebali razgovarati. Vodi me u spavaću sobu sa mojim koferom i smješta ga u veliki orman. ‚‚Ko je rekao da ću spavati u tvojoj sobi?“ Izgleda iskreno zbunjeno na trenutak. ‚‚Želim da mi ti i moja beba budete što bliže moguće. Na taj način ću znati da ste na sigurnom.“ Osmjehnem se. Čuti ga kako govori o dijetetu kao da je već ovdje, utješno je na neobičan način. Ipak osjećam se čudno. Nikada nisam ni pomislila da ću biti roditelj. Ni za milion godina. Sve što sam ikada znala je da ne želim djecu. Nisam razmišljala zašto. Sada mi je jasno da nisam željela djecu jer sam mislila da ću biti zauvijek sa Gregom.

Kako sam bila tako slijepa. Nisu bila djeca ono što nisam željela, već Greg. Bila sam prestravljena da mu dam povoda da me veže za sebe zauvijek, a ipak sam rekla da kada me zaprosio, jer nisam mogla smisliti dovoljno dobar razlog da kažem ne.

Pomisao o svom izgubljenom vremenu, stvara mi mučninu ili je to možda početak jutarnje mučnine. Nisam čak ni imala vremena da pogledam na internetu kada da je očekujem. Greg se uvijek trudio da me drži što dalje od drugih žene ili muškaraca. Nikada nisam imala prijateljicu koja ima bebu. Sve što znam je sa filmova ili tv serija.

99

Tiho raspakujem svoje stvari, tražeći slobodno mjesto u dobro organiziranom ormanu, preko puta Damianovih stvari. ‚‚To je sve što imaš?“ upita ‚‚Ostavila sam malo stvari u žurbi.“ Damian kleknu i aktivira bravu na malom sefu u kutu ormana.

Otvori ga i dosegnu unutra, tražeći nešto na trenutak, zatim izvuče rolnu novca, koje drži zajedno gumena vrpca. On mi je baci i ja je uhvatim, iznenađena koliko je teška. Gotovo je ispustim iz ruku od šoka kada vidim da su sve novčanice od sto dolara. ‚‚Ne mogu ovo prihvatiti,“ rekla sam.

On slegnu ramenima, ‚‚Uzet ćeš je, jer je neću prihvatiti nazad.“ Odmahnem glavom i krećem da mu predam novac. Uzima me za ruku i prislanja na moje grudi, stavljajući svoje snažne ruke oko moje. ‚‚Hoću da ga uzmeš. Smatraj ga predujmom za posao koji ćeš obaviti u restoranu.“ ‚‚Ja...“ Oči mi se pune suzama. Greg mi nikada nije dao nešto.

Kupovao mi je mnogo lijepih stvari, ali nikada mi nije tek tako nešto dao. Uvijek je postojala neka caka, nešto što je očekivao od razmjene, bilo da je to odlazak sa njim na neki događaj ili za oproštaj kada je bio seronja. I Damian sigurno želi nešto, a ja jednostavno ne vidim šta želi... još uvijek. ‚‚Pobrinut ću se da imaš automobil koji možeš koristiti. Sutra možemo izaći.“ ‚‚Šta nije uredu sa mojim automobilom?“ upitala sam ‚‚Označen je. Vjerovatno su do sada postavili lokator. Oni će tačno znati gdje se nalaziš. Osim toga, taj seronja ti ga je dao. Jebeš njega.“

100

Osjećam kako se moj nivo anksioznosti lagano povećava. Da li je on samo paranoičan, ili je stvarno opasno biti u dodiru sa njim? ‚‚Hajde.“ Rekao je. ‚‚Želim ti pokazati gdje se nalazi sigurna soba.“ ‚‚Sigurna soba?“ Pokazao mi je vrata koja izgledaju čudno naspram gostinske spavaće sobe, koja je povezana sa njegovom zajedničkim kupatilom.

Vrata su od čvrstog metala i izgledaju kao nešto što bi ste ugledali u trezoru banke. Ispred vrata se nalazi ekran osjetljiv na dodir. Damian dodirnu nekoliko opcija na ekranu, držeći prst na platformi, a zatim uzme moju ruku. Pritisnu moj prst na podlogu, a zatim čeka dok ga zeleno svijetlo skenira. ‚‚Ako ti zatreba, samo stavi prst ovdje. U redu?“ Blago se osmjehnem. ‚‚Zar ne misliš da je ovo malo paranoično.“ ‚‚Možda,“ rekao je. ‚‚Ali imam mnogo neprijatelja. U mom poslu, ako ne mogu da te izbace iz igre, igraju prljavo. Trebalo mi je mjesto gdje mogu da se sklonim i pobjegnem, ako bude potrebe za tim.“ Pitam se po stoti put u šta sam se upustila.

101

13 DAMIAN Čak iako je moja kuća sigurna koliko može biti, osjećam nelagodu jer ostavljam Callie kod kuće. Plan se brzo pretvorio u nešto nepredvidljivo i novo i ne mogu samo nestati i nadati se da će se sve samo od sebe riješiti. Krenuo sam u bar izvan Boulder Hilla kako bih se sreo sa Bennyem, kada mi je telefon zazvonio. ‚‚Šta se dešava?“ pitam, ni ne pogledavši tko zove, jer je Brooks rekao da će zvati ujutro. ‚‚Ovdje agent Conway.“ Moja ruka se zateže na upravljaču. ‚‚Nadam se da zoveš kako bi mi javio da odustaješ.“ ‚‚Naprotiv. Pretpostavljao sam da bi trebao znati za dokumente koji su stigli jutros na moj stol.“ Čujem šuštanje papira preko telefona. ‚‚Jordan Ramirez? Izgleda kao konzultant za rasipanje. Samo prošle nedjelje naručio je automobil od osamdeset hiljada.

Jednostavno mi ne ulazi u glavu odakle taj novac dolazi. Mislim, na mom stolu se takođe nalazi slučaj o opljačkanim kamionima koji su vozili industrijski materijal. Zato zamisli moju zbunjenost, kada sam ugledao da je izvjesni Benny Frankato izgleda prebacio veliku količinu dobara preko poznatih švercera.“ Srce u mojim grudima je snažno lupalo. Želio bih da se ovaj seronja nalazi ispred mene, kako bih ga mogao dohvatiti i polomiti njegov vrat, ali se ne nalazi i ima moj jebeni broj. Saznao je za prevaru jer je Benny bio previše lijen ili preglup da bi otišao iz grada sa

102

plijenom, kao što sam mu rekao. I zato što se Ramirez razbacivao sa novcem, iako sam mu rekao da to ne radi. ‚‚Zanimljiva teorija, agente,“ rekao sam. ‚‚Još uvijek ne vidim kakve sve ovo ima veze sa mnom?“ ‚‚Naravno. Morat ćeš mi oprostiti. Ja sam samo starac koji razmišlja na glas. Saznat ćemo tko stoji iza svega, kada odluči da potroši novac. Ne znam zašto se i dosađujem da skupim sve detalje.“ Stisnem zube. Ne znam da li blefira ili će stvarno uočiti kretanje gotovine. Blef ili ne, ako mu je cilj bio da me razbjesni i dovede do toga da dva puta razmislim o trošenju novca kao što sam planirao, uspio je u tome. Osjećam kao da se sve raspada oko mene, ali brzo razmišljam i znam da još uvijek ovaj nered mogu okrenuti u svoju korist. Čak i ako Cristiano zagrize moj mamac i krene na Anastasiovima, još uvijek sam u goroj poziciji nego kada sam započeo. Morat ću krenuti sa punom snagom na Sanatorese, a oni su stara obitelj sa dubokim korijenima u Italiji. Niko nije svjestan koliko je žilava ta obitelj, ali nikada neću moći da ih istjeram iz grada, ako krenem da im zadajem udarac za udarcem. Morat ću pronaći drugi način. ‚‚Ja sam zauzet muškarac, agente Conway. Kada se sljedeći put zaželite razgovora, zašto ne nazovete svoju majku?“ Conway se kiselo nasmijao, nimalo veselo. ‚‚Dobro, vidjet ćemo ko će zvati majku kada se sve ovo završi. Da, umalo sam zaboravio.

Da li ti je potrebna pomoć da preseliš gospođicu Beccaccio u svoju kuću?“ Zaškripim zubima, iskreno želeći da se ovaj seronja nalazi negdje gdje mogu da ga vidim. Ispraznio bih cijeli šaržer u njegovu ljigavu njušku, kada bih mogao. ‚‚Želim vam prijatan dan agente,“ rekao sam i spustio slušalicu.

103

 Parkirao sam ispred distributivnog centra gdje Ramirez radi i sačekao ga da izađe. Prošlo je trideset minuta prije nego se pojavio, bacajući i hvatajući ključeve od jebenog automobila, kojeg se još uvijek nije riješio. Izgledao je srećno kao svinja u blatu, trudim se da ne smjestim metak u njega ovdje i to odmah.

Blicnem svijetlom kada je došao do mog automobila. Nekoliko muškaraca je gledalo moj automobil, ali samo je Ramirez shvatio znak. Pogleda na sve strane, kao da razmišlja da pobjegne, a zatim reče nešto, vjerovatno psovku i uđe u kola. ‚‚Damiane, nisam očekivao da te vidim ovdje.“ ‚‚A ja nisam očekivao da si toliko glup da zadržiš kola. Da li nisam bio jasan?“ On frknu, trljajući nos a zatim se nasloni. ‚‚Tražim nekog ko će mi platiti punu cijenu. Do tada bih ga mogao koristiti.“ Zgrabim ga za košulju i gurnem u stranu dok njegova glava nije udarila prozor suvozača. ‚‚Danas ćeš se riješiti automobila ili ću i tebe zakopati sa njim. Da li si razumio?“ On glasno proguta. ‚‚Hajde Damiane. Poznaješ mog ujaka od kada si bio dječak. Ne moraš mi govoriti takva sranja.“

104

‚‚Već rizikujem jer se nisi riješio automobila kada sam ti rekao, jer hoćeš da spasiš nekoliko dolara. Uostalom, tih nekoliko dolara ne bi ni imao da štediš i da te nisam uključio u posao sa prevarom.“ ‚‚Dakle, ako već znaju, kakva je razlika ako ga zadržim?“ Rukom još jače zategnem njegovu košulju. Zamišljam da mu udaram glavom od nešto tvrdo dok ne napukne. Ali ne, imam previše toga što mogu da izgubim sada. Ne radi se samo o osveti ili da se proslavim, radi se o tome da budem tu uz Callie. ‚‚Razlika,“ kažem kroz stisnute zube, ‚‚jest u tome da sam ti rekao da se riješiš jebenog automobila. Zato ćeš ga se riješiti.“ Klimne glavom. ‚‚U pravu si. Žao mi je. Riješit ću to. Danas.“ Pustim ga. ‚‚Dobro. Sada se gubi iz mog vida.“ Ramirez se gotovo spotakne u žurbi da izađe iz automobila. Još uvijek ne znam kako je sve otišlo kvragu tako brzo. Toliko sam vremena u zatvoru planirao ovo. Mislio sam da sam predvidjeo svaku mogućnost, ali nisam ni pomislio da će žena stati između osvete i mene. Nisam ni pomislio na to. Ali ipak ne mogu zamjeriti sebi zbog toga. Prije zatvora, žene su bile za mene samo toplo mjesto na koje mogu staviti svoj penis nekoliko noći, dok mi ne dosadi. Gotovo je smiješno. Ovo je prvi put da me žena praktički ne preklinje da ostanem a ne mogu podnijeti pomisao da odem od nje.

Znam šta bi bilo pametno da uradim. Sve što treba da uradim jest da se vratim kući, izbacim Callie, i tako sklonim njenog jebenog bivšeg zaručnika iz svog života. Ali svjestan sam da to nikada neću uraditi. Previše mi znači. Čudno ali takođe i dijete koje raste u njenom stomaku, čak iako nije moje. Sama pomisao na bebu izvlači zaštitnika iz mene. Imam veliku želju da ubijem svakog kretena koji samo pokuša da stavi ruku na Callie. I iznenađen sam spoznajom koliko želim da beba bude moja. Nije samo u pitanju mržnja prema

105

Gregu. Na neki način vidim kako se stvari mijenjaju, ako bih imao dijete o kojem trebam brinuti. Ne bih mogao živjeti ovakvim životom kada bih imao dijete, koje bi se ugledalo na mene.

Dođavola, možda bih mogao podučiti nekog kome vjerujem i prepustiti mu sve. Mogao bih se pobrinuti da me isplate i onda skloniti svoju njušku iz posla. Možda Franco ili Benny, ako dokaže da ne radi sa Riccievima iza mojih leđa. Isuse. Slušaj me. Nekoliko nedjelja sa Callie i već razmišljam da odustanem od onoga što jedino znam? Zastrašujući dio je spoznaja da bih to uradio zbog nje. Već mi previše znači. Mogu samo zamisliti šta bih sve učinio za nju, ako je dijete moje. Bože pomozi, jer sve što stane između nas će izgorjeti.

 Život sa Callie je nevjerojatan. Postarao sam se da je kupila veliki broj pamučnih gaćica, jer su one uvijek više izazovnije od čipke, za mene. Volim način na koji se nazire njeno dupe ispod tkanine i to kako ona navlaži tkaninu kada je dodirnem na pravim mjestima.

Predložila je da joj kupim još veša, ako ću nastaviti da ga trgam svaki put sa nje kada poželim da je jebem, mislim da ćemo se morati vratiti uskoro i kupiti još. Po prvi put posle dugo vremena, sve izgleda gotovo savršeno.

Još uvijek se ne vidi da je trudna, ali još uvijek imam čudnu potrebu da nekoliko puta na dan stavim ruku na njen trbuh i pokušam da osjetim pokrete. Što često vodi do seksa. Čini se da svaki put kada se dodirnemo obuzme nas neodoljiva potreba za seksom.

Već sam je imao u gotovo svakoj prostoriji u kući i gotovo u svakom položaju. Ali radili smo i više stvari, nismo samo spavali zajedno.

Spremala mi je doručak ujutro i čekala me kada dolazim kući kasno u noć. Zaposlio sam je da radi na marketingu od kuće, dok se ne postaram da su stvari napolju sigurne za nju. Zajedno smo pogledali

106

svaku sezonu serije Breaking Bad za samo tri ili četiri dana i volim način na koji me pita da joj razjasnim i malene detalje iz serije, kao da imam sve odgovore.

Osjećam se normalno. I to je nešto na šta nisam ni mogao pomisliti da bi muškarac poput mene mogao osjetiti. Naravno, čim izađem iz kuće plivam u dojavama, nove informacije o tome gdje nas federalci posmatraju, koje Anastasieve su ubili Riccievi i popis koji se povećava sa osobama koje žele Callie i mene mrtve. Svakodnevno se situacija pogoršava i sada ne mogu prestati da razmišljam više o tome kako da je zadržim na sigurnom, nego što razmišljam na koji način da dobijem potrebnu moć sa kojom ću dovesti Sanatorese na koljena za ono što su radili. Iskreno i ne želim osvetu više, ako će me ona koštati Callie.

Ona izlazi iz spavaće sobe i proteže ruke iznad glave. Njene čvrste bradavice ocrtavaju se kroz tanku bijelu majicu koju nosi a koja se podiže, tako mogu vidjeti trag njenog stomaka i brežuljak njenog pola ispod pamučnih gaćica koje nosi. Spustio sam kafu i otišao do nje, obmotavajući ruke oko njenog struka, a zatim sam lagano klizio rukom ispod elastičnog pojasa njenih gaćica, dolazim do dvije izdašne izbočine njenog dupeta, uzdišem zadovoljno, ona se ugrize za usnicu. ‚‚Tako si jebeno prelijepa,“ kažem, sklanjajući joj kosu iza uha i pritiskajući se uz nju. ‚‚Ni ti nisi tako loš,“ ona se nasmija. Njene ruke su skliznule ispod moje košulje i lutaju po mojim leđima.

Ugledam automobil koji se parkira ispred. ‚‚Sranje,“ rekao sam ‚‚Šta?“ upitala je, okrećući se da pogleda. ‚‚Idi i obuci se.“ Ugledala je automobil i pojurila u sobu.

107

To je Greg i jedini razlog zbog kojeg mislim da bi se mogao pojaviti jest da uputi neku novu prijetnju ili da ispljune neke nove dokaze koje ima protiv mene. Otvorio sam vrata, prešao travnjak do njegovih kola, za nekoliko koraka. Greg i muškarac u odijelu sa aktovkom izađu iz automobila. Jedan pogled na Gregovo lice, govori mi kako mi se neće svidjeti ono što ću čuti. ‚‚Upravo muškarac kojeg sam se nadao da ću vidjeti,“ rekao je Greg. Pucne prstima i mahne čovjeku za koga pretpostavljam da je advokat da istupi napred. ‚‚Pokaži mu.“ Advokat otvori aktovku i izvuče jedan papir. Preda mi ga i odstupi unatrag, kao da se boji da bih mogao da ga udarim. Možda i hoću.

Bacim pogled na dokument i vidim dovoljno. Očigledno je neko birokratsko sranje za koje on misli da će mi nešto značiti. Pritisnem papir od Gregove grudi tako snažno da se spotaknuo unazad i udario od automobil. ‚‚Da li si vidio ovo?“ Upita advokata. ‚‚To je bio napad. Tek tako me napao. Pobrini se da dokumentuješ to.“ Greg izravna odjeću i skloni kosu sa lica. ‚‚Da, pobrinut ću se da dokumentujete i ovo.“ Udarim dlanom od šoferšajbu njegovog automobila, prouzročivši mrežu napuknuća na staklu. ‚‚Ovo je za gubljenje mog vremena.“ Okrenem se i krenem da odem, baš u trenutku kada je Callie izašla ispred kuće. Obukla je plavu haljinu, istu onu u koju sam je jebao prošle nedjelje. Možda bih to trebao napomenuti Gregu. ‚‚Šta se dešava?“ upitala je.

Greg dobaci preko mog ramena. ‚‚Ovaj pećinski čovjek razbio je moju šoferšajbu. I nije se čak ni potrudio pogledati sudski nalog koji nalaže da će beba kada se rodi pripasti meni.

108

Njeno lice obasja tama pomiješana sa bijesom, zbog čega sam umalo zakoračio unazad. Izgleda kao da je spremna ubiti nekoga. ‚‚Ko je jebeno rekao išta o dijetetu?“ upitala je. ‚‚Ma hajde. Jesi li doista mislila da neću saznati? Moj otac ima toliko mnogo veza na sjeveroistoku, da bih se mogao izvući za ubistvom ako bih to želeo.“ On zastane kako bi mi uputio pogled, za koji pretpostavljam da bi trebao biti prijetnja.

Callie prekrsti ruke. ‚‚Nije tvoje.“ ‚‚Nadaj se da jeste. Moja obitelj će se pobrinuti da svako moje dijete bude zbrinuto. Dijetetu nikada neće nedostajati novac ili pažnja. To će biti život o kojem većina može samo da sanja i zasigurno će biti sigurniji život nego da je on otac. Callie, on je ubica. Ubio je prije i opet će ubiti. On koristi ljude i odbacuje ih kada završi sa njima. Da li zaista želiš da mu povjeriš da podiže dijete?“ Nešto unutar mene se prelomi. Greg bi izgledao bolje sa nekoliko rupa na svom čelu, ali je u pravu u vezi jedne stvari. Callie i njenoj bebi bi bilo bolje u životu bez mene u njemu. Sve dok su povezani sa mnom, postoji šansa da će ih neko od mojih neprijatelja iskoristiti da dođu do mene. Mogu li zaista tvrditi da mogu da se pobrinem za njih, ako dopustim da se to dogodi. ‚‚Hajde, Damiane. Idemo natrag unutra.“ Dam joj znak da sačeka. Još uvijek osjećam borbu unutar sebe.

Ne znam šta ću napraviti. Ali njegove riječi su me dotakle i ne mogu ih zaboraviti. Da li zaista želiš da mu povjeriš da podiže dijete? U svakom slučaju, znam jednu stvar, svaki trenutak koji ovaj seronja provede na mom imanju je previše. ‚‚Nepozvani ste na privatnom posjedu.“ Rekao sam. ‚‚Idem u kuću da uzmem pištolj i vraćam se nazad. Ako još uvijek vidim nekog od vas, kada se vratim, upucat ću vas. Da li se razumijemo?“

109

Greg upućuje svom advokatu uzrujan pogled, ali advokat već žuri na suvozačevu stranu njegovog automobila. Okrenem se i krenem prema kući, tako da ne bi vidjeli moj osmijeh. Ne bih ih zapravo upucao jer znam da bi to prestrašilo Callie. Ali je vrijedilo posmatrati ih kako bježe u žurbi. Motor automobila se upalio i čuo dok se Greg uključivao u saobraćaj, prije nego što sam došao do kuće.

Callie mi uputi čudan pogled kada smo ušli u kuću. ‚‚Šta? Nisam ih zapravo namjeravao ubiti.“ ‚‚Znaš da nije normalno da konstantno prijetiš ljudima da ćeš ih ubiti?“ Zagriznem usnu, približavajući joj se. ‚‚Voliš se toliko jebati sa mnom zato što sam normalan?“ ‚‚Pošteno.“ Kaže ona, izbjegavajući moj poljubac i tjerajući me da je pogledam u oči. ‚‚Damiane moramo razgovarati o ovome. Ne možemo tek tako... Ne znam šta da uradimo.“ ‚‚U vezi čega? Grega? Bebe?“ ‚‚Sve to,“ rekla je sa uzdahom dok je sjedala na kauč.

Sjeo sam pored nje, povukao joj noge na moje krilo i masirao stopalo. ‚‚Šta hoćeš da kažem?“ upitao sam. ‚‚Želiš li da kažem da ću se promijeniti? Da li želiš da čuješ da ću podizati dijete iako nije moje?“ Na ton mog glasa oči joj se napuniše suzama, povukla je noge iz mog krila, skupila ih i zagrlila samu sebe. ‚‚Ne... Ne očekujem od tebe da ćeš podizati dijete, ako nije tvoje. I shvatam da stvari koje radiš nije nešto od čega možeš tek tako otići. Gledala sam filmove.“ ‚‚Trudim se Callie. To je sve što mogu učiniti. Značiš mi jebeno najviše na svijetu. Da li si znala to? Da znaš i pola onoga, šta sam već učinio da bih bio sa tobom, ne bih ti ni morao to reći.“

110

Klimnula je glavom. Vidim da želi da me pita šta sam učinio, ali zna bolje od toga. Upravo sam odbacio plan da postanem najmoćniji Don na sjeveroistoku, zato što njen bivši zaručnik želi da me satjera u ćošak. Čak i pomisao na to dovodi me do toga da želim povrijediti nekog. U početku jedina opasnost su bila zbivanja koja se nisu dovoljno dobro uklapala u moj plan, da ih preuzmem i zgrabim kontrolu. Sada zahvaljujući Gregu i njegovom vjernom psu agentu Conwayu, moje ime je u haosu. Ako Riccievi prestanu pritiskivati Anastasieve, a oni prestanu pritiskati Sanatorese, gotovo mogu zagarantovati da će krenuti za mnom. Ako žele krenuti na mene, ko ih jebe, ali ne mogu biti tu da zaštitim Callie u svakom trenutku, a to je ono što me plaši. Šta ako oni pokušaju da dođu do nje?

Moram nekako promijeniti igru. Još uvijek ne znam šta ću uraditi, ali kada bih samo mogao ubaciti još jedan djelić u ovaj haos i pogurati ovu buru na drugi nivo, možda bih mogao na taj način odmaknuti pozornost sa Callie i sebe. Možda. ‚‚Pa šta ćemo uraditi?“ upitala je. ‚‚Mogu li uskoro početi napuštati kuću i odlaziti u restoran? Zatvorio si me ovdje kao zatvorenika, više od nedjelju dana.“ Pogleda dolje, smiješeći se malo vragolasto. ‚‚Nemoj me shvatiti pogrešno, biti tvoj zatvorenik i nije tako loše, ali ne mogu vječno živjeti ovako. Izludjeti ću.“ ‚‚Opasno je.“ ‚‚Možeš se pobrinuti da budem na sigurnom.“ Pomaknem se da je zagrlim. Naslonila je glavu na moje grudi, a ja udišem njen miris, dok osjećam kako zaštitnički val prolazi kroz mene. Znam da je ne mogu zadržati ovdje zauvijek, ali pomisao na sve što bi se moglo dogoditi njoj ili dijetetu i više je nego što mogu da podnesem. Ne znam da li bih je mogao imati stalno u vidu, izvan kuće. Moram smisliti nešto drugo, zbog nje.

111

Poljubim je u glavu. ‚‚Dobro, izlazimo sutra. Dopusti mi samo da preduzmem neke mjere opreza i nazovem neke ljude da nam se nađu pri ruci. Znaš da predsjednik ima tajnu službu? To će izgledati kao dječija igra u usporedbi sa onim što namjeravam organizovati za tebe.“ Mogu angažovati momke koje je Benny pokupio u pripremi, za naš potez protiv Sanatoresovih. Da ih isplatim sve košta me i previše, ali Benny je zadužen da ih zaposli na obezbjeđenje prikupljenog novca i druga radna mjesta, kako bi se smanjili troškovi. Ipak, ti momci će mi tek trebati za nekoliko nedjelja, a u međuvremenu ih mogu koristiti kao zaštitu za Callie.

Ona se nasmijala i podigla glavu gore put mene sa osmijehom. ‚‚Zar ne misliš da je to malo pretjerano?“ ‚‚Za tebe? Ne.“

112

14 CALLIE Julia je izgledala kao da ne može držati pogled na svom tanjuru.

Uzme zalogaj, pogleda lijevo, zatim desno a onda i preko moga ramena. ‚‚Opusti se,” kažem, iako osjećam sve osim opuštenosti. ‚‚Znači oni su svi ovdje samo kako bi te promatrali? Zar ne misliš kako je to pomalo jezivo?” ‚‚Jezivo? Ne. Strašno? Da.” Mogu vidjeti četiri mlada muškarca. Svi su jednostavno obučeni, ali se svejedno nekako ističu. Možda je to zbog promišljenog načina na koji rade uobičajene radnje, kao naprimjer onaj koji je pokušavao glumiti zainteresiranost za svoj mobitel, ali nije dotaknuo ekran najmanje pet minuta, ili onaj čija ruka mora da je umorna jer toliko dugo već miješa kavu. Damian je rekao da su to muškarci kojima je vjerovao i da će me zaštititi. Vidjeti ih i znati zbog čega su tu, samo me je činilo još ranjivijom. Samo sam željela da je Damian ovdje, ali rekao je da mora srediti neki posao na Long Islandu.

Julia je uzela velik gutljaj svog vina. ‚‚Pa, kako ide oglašavanje za restoran?” ‚‚Dobro. Jako dobro. Postoji nekoliko stvari koje želim izmijeniti unutar restorana, ali jednom kad to riješim mislim kako Damian neće znati što da učini sa svim tim mušterijama koje će imati.” ‚‚Sve dok ne započne zapošljavati još osoblja i krene se zezati sa mojom satnicom.”

113

‚‚Mislim da će svi dobiti više radnih sati. Pokrenula sam Facebook oglase, kampanje na Twitteru, račun na Instagramu, čak sam napravila i posebnu Facebook grupu koja ima više od tisuću lokalnih članova. Imala sam ideju pretvoriti sve ovo u neku vrstu igre tako da...” Primijetila sam način na koji je Julia još uvijek skenirala prostoriju, izgledajući kao da joj je već dosadno. Nakon nekoliko trenutaka shvatila je da sam prestala govoriti i pokrila čelo.” Žao mi je Callie. Ovo je jednostavno tako čudno. Ne mogu se opustiti, znaš?”

Njen pogled slijedio je jednog od Damianovih čuvara koji je neprestano koračao ispred restorana.

Uzdahnula sam. ‚‚Znam. Jednostavno pokušavam uvjeriti samu sebe da mogu živjeti ovako. Ili da je samo privremeno. Pa, pravi razlog zbog kojeg sam te pozvala, jest ovaj.” Rekla sam, posežući u torbicu i vadeći novac koji mi je Damian dao. Bilo je deset tisuća dolara kad sam brojila i jedva da sam ih mogla staviti u omotnicu.

Julia se namrštila na omotnicu. ‚‚Što je to? Zašto je tako teško?”

Snizila sam glas. ‚‚Nadam se kako je to dovoljno novca da se vratiš natrag u školu, bar na jedan semestar. Ne znam koliko fakultet košta, ali i ovo bi moglo bar malo pomoći.”

Odmahnula je glavom, gurajući omotnicu natrag prema meni. ‚‚Ne mogu. Ne znam koliko ima unutra, ali znam da je previše.” ‚‚Možeš je otići baciti u onu tamo kantu za smeće ako ga ne želiš, ali ne uzimam ga natrag.”

Julia me dugo gledala a onda konačno ustala, smiješeći se i čvrsto me zagrlivši. ‚‚Ne zaslužujem ti biti prijateljica.” Rekla je u moj vrat. ‚‚Da, zaslužuješ. Već si bila uz mene kroz toliko toga i uvijek mogu računati na tebe da ćeš biti iskrena kad mi zatreba.”

114

Povukla se unatrag mršteći se.” Mrzim to izgovoriti, ali ako želiš iskrenost, ovo,” rekla je, pokazujući prstom na tipove koji su me štitili,” nije normalno. Moraš otići od njega dok još uvijek možeš.”

 Čekala sam u doktorovom uredu, osjećajući se vraški nervozno.

Po prvi put danas, moja nervoza nije zbog naoružanih muškaraca rasprostranjenih po sobi koji pokušavaju izgledati neprimjetno.

Doktor mi treba potvrditi trudnoću i užasnuta sam zbog onoga što će reći. I što je najčudnije, bojim se ishoda. Ako doista postoji dijete, može biti Gregovo ali i Damianovo. Prošli su tjedni od posljednjeg puta kad je Greg spavao sa mnom i od kad me je Damian jebao. Ali obje mogućnosti su zastrašujuće, iako želim da bude Damianovo svakom porom svoga bića, bilo glupo ili ne.

Također sam prestrašena kako će reći da nema djeteta. Trebala bih držati prekrižene prste za takvu vijest. Iz nekog razloga nisam.

Možda je to moja nada da će dijete biti taj nestali komadić koji će popraviti stvari između Damiana i mene. Do sad, ono što je bilo između nas, prkosi definiciji. Nisam bila njegova djevojka. Nikad nije postojalo dovoljno povjerenja i otvorene komunikacije da bi se tako nazvala. Ali bilo je previše emocionalne umiješanosti da bih to nazvala neformalnim seksom. I Bože, nema ništa neformalno u načinu na koji me jebe. Tko god je mislio kako je “spavanje zajedno” sinonim za jebanje, nikad nije imao čovjeka kao što je Damian između svojih nogu. Kad naša odjeća spadne, postojimo samo mi, kao da ništa ne može stati između nas. Čim kemikalije prestanu cirkulirati i opet počnem doista razumno promišljati, shvatim koliko je ovo sve doista ludo, koliko luda moram biti što čak i razmatram da provedem život sa ovim muškarcem.

115

Je li to ono što razmatram? Doista bih se udala za muškarca poput njega? Uzvrpoljila sam se na neudobnoj stolici, gledajući kako se žena u visokom stupnju trudnoće gega i staje ispred stola medicinske sestre. Moj um želi jedno a tijelo drugo. Samo znam da se osjećam dobro kad sam s njim. Osjećaj je ispravan i savršen, ali nije. Znam to na dubokoj, logičkoj razini. Kako može biti savršeno kad je ubojica? Kako mogu misliti da je ispravno kada biti s njim stavlja mene i moje nerođeno dijete u opasnost?

Iako... možda ja ne zaslužujem savršenog muškarca. Možda ga ne želim. Nakon svega, nije li to ono što su mi svi moji prijatelji uvijek govorili za Grega? On je apsolutno savršen! I tko ne bi to pomislio?

Kad smo se tek upoznali, bio je šarmantan, pristojan, oborio me s nogu ekstragavantnim spojevima i poklonima. Prije nego što se sjaj noviteta istrošio, već je počeo postajati netko drugi. Imao je komentare na moje prijatelje, moju odjeću, ono što jedem, kako govorim... Uvijek me je pokušavao pretvoriti u nešto što se uklapalo u njegovu sliku savršenog. Čak i nakon svog našeg zajedničkog vremena i dalje nisam sigurna da li me je ikada vidio onakvu kakva uistinu jesam i što sam. Jedini razlog zbog kojeg i dalje ide za mnom, jest zbog toga što nisam imala dostojanstvo da se pretvorim u ono što je on želio ili očekivao, prije nego što sam otišla. ‚‚Gospođica Beccaccio?” Sestra je prozvala.

Ustala sam primjećujući da su se Damianovi ljudi pokrenuli kako bi me slijedili. Odmahnula sam glavom na njih. Što misle da će se dogoditi? Sva petorica će se nagurati u sobu za pregled i gledati me dok se svlačim? Dođavola ne.

Jedan od muškaraca prišao mi je bliže. Imao je tamnu kožu i isprljano lice. ‚‚Damian će nam otkinuti jebena jaja ako te pustimo iz vida.”

116

‚‚A što mislite da će uraditi ako mu kažem da ste bili u sobi dok mi je doktor širio noge?”

Muškarac je problijedio, teško progutavši, motirao je ostalim muškarcima da ostanu na mjestu. ‚‚Samo vičite ako nas zatrebate.”

Prevrnula sam očima. ‚‚Mislim da ću biti uredu.”

Sestra me odvela do stola za pregled i pogledala mi vitalne znakove. Na moje iznenađenje, doktor me nije ostavio da čekam. Ušao je u sobu samo minutu ili dvije nakon što me sestra uvela. Pozdravio me klimanjem glave i okrenuo mi leđa, zabavljajući se s nekim staklenim posudama dok je sestra završavala sa mjerenjem moga tlaka.

Liznula je usne pa sam primijetila da joj je gornja usnica orošena znojem, što me iznenadilo jer sam se ovdje praktički smrzavala. ‚‚Je li sve uredu?” Upitala sam.

Sestra mi je uputila prisilan osmijeh. ‚‚Krvni pritisak ti je uredu dušo. Ne brini.”

Pomislila sam viknuti Damianovim muškarcima da uđu, ali znala sam da sam jednostavno paranoična. Sestra je podignula obrve dok je gledala na očitovanje mojih nalaza.

Doktor se okrenuo, prekriživši ruke iza leđa. Izgledao je poput djeda, a osmijeh koji mi je uputio bio je topao. To me je pomalo opustilo. ‚‚Prva trudnoća?” Upitao je. ‚‚Da. Nadam se.” Odgovorila sam. ‚‚Ako ti tijelo govori da si trudna, siguran sam da jesi. Možete li mi dodati tu kemijsku olovku, molim vas? Trebat će mi potpis.”

Okrenula sam se kako bih uzela kemijsku olovku iza stola za pregled a sestra je požurila prema meni, pribijajući mi ruku uz bok i

117

stavljajući mi svoju ruku preko usta. Vrisnula sam dok je doktor izvlačio iglu iza svojih leđa.

Sve se događalo usporeno, kao da smo pod vodom a ovo je noćna mora. Moji mišići nisu reagirali, bili su poput želea. Okrutan izraz na njihovim licima činio se čudovišnim. Doktor je zabio iglu u moj vrat i ubrizgao mi nekakvu tekućinu. Naslonila sam se na njih, ali trenutno sam osjetila kako mi se vid muti i mišići gube snagu. Moj vrisak se pretvorio u uzdah i sve je postalo crno.

 Plahte oko mene osjećale su se poput oblaka, pomislila sam kako bih mogla ležati u ovom krevetu i nikada se ne pomaknuti, dokle god sam živa. Sve se činilo opuštenim, mekanim i udobnim. Damian je sjedio u stolici kraj kreveta. U njegovoj smo kući. Našoj kući. To je dobra misao koja mi izaziva osmijeh.

Ustao je, oštro udahnuvši. ‚‚Callie…” ‚‚Hej dušo,” rekla sam lošim pokušajem imitiranja Elvisa Presleya.

Pomaknuo je pramen kose sa moga čela, hvatajući mi obraz.”

Kako se osjećaš?” ‚‚Zašto izgledaš tako bijesno? Gospodine Nadrkani,” rekla sam kikoćući se i pokušavajući ga uštipnuti za obraz.

Cerek se pojavio u kutu njegovih usana, ali ledeni gnjev nije napuštao njegov pogled. ‚‚Moram znati čega se sjećaš?” Čega se sjećam? Zašto je tako ozbiljan? O čemu prič…”

118

Igla. Doktor. Znoj na sestrinoj gornjoj usnici.

Sve mi se naglo vratilo natrag, izbijajući iz mene dugotrajni učinak sedativa, u trenutku. Zatvorila sam oči i pokrila lice. ‚‚Drogirali su me. Ne znam zašto. Sjećam se da su me uboli iglom a zatim sam se ovdje probudila.”

Klimnuo je sjedajući na krevet i povlačeći me u čvrst zagrljaj. ‚‚Moji momci kažu kako si im rekla da čekaju ispred doktorovog ureda?”

Pocrvenila sam. ‚‚Aha. Loša ideja?”

Zaškrgutao je zubima. ‚‚Ne brini sad o tome. Bila si u pravu, završio bih život svakome tko se usudi vidjeti tvoju picu. To je samo za mene.” ‚‚Zašto bi me drogirali? Ne razumijem. Ne misliš da su učinili nešto djetetu, zar ne?”

Damian se namrštio. ‚‚Ne bi se usudili dotaknuti to jebeno dijete.”

Njegove ruke zaštitnički su se pomicale preko moga stomaka dok me ljubio poviše uha. ‚‚Ne bi se usudili.”

Suze su mi se nakupile u očima. Posegnula sam kako bi ih obrisala ali Damian mi je uhvatio ruke i nježno mi obrisao oči sa svojim zglobovima. ‚‚Hej,” rekao je. ‚‚Ovdje sam za tebe, uredu? Otkrit ću što se dogodilo i ispraviti to. Obećavam.”

Zagrlila sam ga. Bio je dobar osjećaj znati da pazi na mene. On je muškarac snažne volje, sav u svrsi i bez oklijevanja. Imati ga kraj sebe daje mi snagu koja mi treba kako bih ostala smislena usred svega ovoga. Ne baš prvi put, pitala sam se gdje bih bila bez njega.

Vjerojatno u puno manjoj opasnosti i bez gledanja preko ramena svaku minutu. Ta pomisao navela me da se namrštim. Čudna stvar jest da bih radije bila u ovoj situaciji u kojoj sam sad, nego da gledam kako

119

mi život klizi milimetar po milimetar sa Gregom, dopuštajući mu da uzme ono što jesam i pokuša modelirati u ono što želi.

 Konobarica mi je predala jelovnik a zatim i Damianu. Apsolutno je prekrasna, praktički preklinje Damiana da je primijeti, načinom na koji se naginje ispred njega i potiskuje mu svoje poprsje u lice, ali on ne ne čini ništa osim što joj uputi kratak, beznačajan pogled.

Slabašno sam se osmjehnula. Greg ne bi skidao pogled s nje cijelu noć.

Shvatila sam kako je ovo prvi izlazak sa Damianom na večeru.

Platio bi meni i Juliji da izađemo vani nekoliko puta, kada me on ne bi mogao izvesti. Pretpostavljam da se umorio od moga neprestanog žaljenja na zatvor, pa me smjestio u auto i rekao da možemo jesti gdje god želim. Izgled iznenađenja na njegovom licu kad sam rekla da bih radije išla u neki jeftini, obični restoran sa roštiljom, bio je neprocjenjiv.

Pogledao je preko jelovnika, usana stisnutih u koncentraciji. ‚‚Jesi sigurna da je ovo mjesto gdje želiš jesti? Zaslužuješ najbolje.” ‚‚Bila sam u dovoljno luksuznih restorana da budem mirna ostatak života.” Odgovorila sam. Ne želim stalno spominjati Grega kad sam s njim. Ne mogu se zaustaviti od konstantnog uspoređivanja svega sa Damianom od onoga kako je bilo sa Gregom, ali to je jedino zbog toga što me suprotnost tjera da shvatim koliko je užasno prije bilo. Iako, budem li stalno govorila o tome, plašim se kako će Damian pomisliti da sam i dalje nekako vezana uz Grega. Srećom, to ne može biti dalje od istine.

120

‚‚Dobro. Ja zapravo preferiram ovakva mjesta. Trebao sam shvatiti do sad da nisi kao druge žene. Dao sam ti pet tisuća dolara za kupovinu a ti si kupila odjeću za samo nekoliko stotina dolara, sa rasprodaje. Dao sam ti da izabereš koji god želiš restoran u gradu ili čak u New Yorku, a ti si odabrala ovo mjesto. Ne možeš se kupiti, zar ne?” ‚‚Bog zna da je Greg pokušavao.” Rekla sam, gotovo se trgnuvši shvativši da opet govorim o Gregu.

Damian me pogledao preko svoga jelovnika a onda ga opet nastavio promatrati. ‚‚Koji vrag su tripice?”

Iznenađeno sam se nasmiješila. ‚‚Doista su dobre. Trebali bi ih naručiti.” ‚‚Uredu. Želiš li neko drugo predjelo?” ‚‚Kukuruzne krekere?” Predložila sam.

Konobarica se vratila nakon nekoliko minuta sa našim pićima i ponovo pokušala privući Damianovu pozornost, ali bezuspješno.

Uzela je naše narudžbe predjela i ozlovoljeno se udaljila, pobrinuvši se da protrese stražnjicom dok je odlazila. ‚‚Jesi rodom sa juga?” Upitao je Damian. ‚‚Florida.” Odgovorila sam. ‚‚Preselila sam se ovdje kad...” Zastala sam, ne želeći razgovarati o Gregu ili našoj zajedničkoj prošlosti.

Damian je dovoljno taktičan da ignorira moju neugodnu pauzu. ‚‚Pa to i nije baš previše na jugu.” ‚‚Geografski nije.” Rekla sam. ‚‚Kulturološki je uglavnom najjužnija verzija za većinu ljudi. Imaš sportske tipove, prigradske mame i poljoprivrednike koji se tapšu po ramenu gdje god da pogledaš.” ‚‚Gdje ti spadaš?”

121

Siroče, očito. ‚‚Pretpostavljam među sve pomalo.”

Suzio je oči na mene. ‚‚Dio moga posla jest znati kad me ljudi lažu.”

Promeškoljila sam se na svom mjestu. ‚‚Ne lažem." Tiho sam rekla. ‚‚Nešto mi ne govoriš. Možeš mi vjerovati Callie.” ‚‚Nije neka velika tajna. Samo je neugodno. Nisam mnogo imala dok sam odrastala. Čak i kad sam dobila veliki oglašavajući posao, nisam se mogla riješiti krivnje zbog trošenja novca. Sjećam se kako je bilo i ... nije se činilo ispravnim.” ‚‚Žao mi je. Nisam znao.”

Odmahnula sam glavom, osjećajući se poput idiota dok su mi suze navirale na oči. ‚‚Nije to velika stvar.” Bila je. ‚‚Preživjela sam, zar ne?” Na neki način.

Namrštio se. ‚‚Ne sviđa mi se što misliš da se moraš suzdržavati kraj mene. Možeš mi sve reći.” ‚‚Aha, jer sam ja jedina za ovim stolom sa problemom povjerenja.”

Udario je šakom od stol, učinivši da srebrnina odskoči i moja čaša gotovo padne sa stola. Bijes na njegovom licu u trenutku je nestao. Nekoliko ljudi se okrenulo kako bi pogledalo u nas, ali nije primijetio. ‚‚Nije isto. Ni blizu. Držim te u mraku kako bi bila sigurna, ne zbog toga što sam zabrinut što ćeš misliti. Znaš tko sam i što...” ‚‚Tripice i kukuruzni krekeri.” Rekla je konobarica, nesvjesna napetog trenutka koji je prekinula. ‚‚Želite li maslac sa ovim?” ‚‚Ne...” ‚‚Da,” odgovorila sam prekidajući Damiana.

Uputio mi je zgađen pogled. ‚‚Maslac?”

122

‚‚Nisi jeo kukuruzne krekere ako ih nisi uvaljao u maslac.”

Slegnuo je ramenima i uzeo komad tripice, žvačući je u ustima.

Gledala sam, prekrivajući usta kako bih spriječila navalu smijeha dok mu je lice polako prelazilo iz neizanteresiranosti u gađenje.

Stavio je ruku preko usta, hvatajući ubrus i pljujući tripice u njega. ‚‚Koji je ovo vrag?”

Nisam više mogla zaustavljati smijeh.”Mislim kako bi anatomski točan pojam bio “svinjska, ispražnjena crijeva.”

Bijes u njegovim očima samo je činio da se smijem još jače. ‚‚Svinjska crijeva, obrađena i ispržena.” ‚‚Oh doista? Misliš da si zabavna jer si me prešla na ovakav način?” Upitao je. ‚‚Izraz tvoga lica bio je poprilično urnebesan.” Rekla sam.

Odmahnuo je glavom, uzimajući nekoliko velikih gutljaja vode a onda uhvatio limun i iscijedio ga direktno u svoja usta. ‚‚Isuse Kriste.

Ljudi to doista jedu?”

Prije nego što sam mogla odgovoriti, pogled mi je bio privučen prema vratima na koja je Greg ulazio zajedno sa svojim odvjetnikom.

Damian je slijedio moj pogled. Ruke su mu se stisnule u šake toliko snažno da su mu zglobovi pobijelili. ‚‚Ovaj jebeni seronja je poput žohara. Baš kad pomisliš da je otišao...”

Greg je uhvatio stolicu od para koji je sjedio za susjednim stolom, bez pitanja i privukao je za naš stol, sjedeći unatraške na njoj.

Zapanjena sam koliko lažno njegovo samopouzdanje izgleda. Za razliku od Damiana, Greg mora namjestiti stav kako bi uvjerio sve oko sebe da je samouvjeren i važan. Damian je imao prirodno neizbježan način na koji se kretao, koji ne zahtijeva objašnjenja ili velike geste. On je sila na koju možeš računati i svi koji mu stanu na

123

put idu protiv njegove snage. Zapisano je u svakom njegovom izrazu i pokretu toliko čvrsto kao da je u kamenu.

Greg je pucnuo prstima i posegnuo rukom iza ramena. Odvjetnik mu je proslijedio komadić papira kojeg je Greg spustio na naš stol. ‚‚Tko želi prvi pročitati?” Pitao je.

Podignula sam ga i promatrala, srce i stomak su mi potonuli u isto vrijeme. To je test očinstva. ‚‚Nikad nisam radila test očinstva.”

Brzo sam rekla. Iako su mi misli krenule na modricu koja se nalazila na mom trbuhu, onu koju sam vjerojatno dobila od hrvanja sa doktorom. Doista su me testirali. ‚‚Ovdje piše da jesi dušo. Isti dan kad si otišla provjeriti da li si doista trudna.”

Damian mu je oteo papir iz ruke. ‚‚Zašto bi dovraga dali ovaj papir tebi? Ovo je osobna medicinska informacija.”

Greg je posegnuo preko kako bi pokazao na mjesto na sredini papira. ‚‚Zaboravio sam da ne znaš čitati. Ovdje piše da sam ja otac, pa onda pretpostavljam zbog čega su mi dali osobnu medicinsku informaciju moje zaručnice.”

Damianove oči srele su moje preko stola. Vruće suze pojavile su mi se u očima dok sam posezala za papirom kako bih sama pogledala. ‚‚Sredio si da me doktor drogira, zar ne?” ‚‚Ne moraš odgovoriti na to.” Rekao je odvjetnik iza Grega. ‚‚Sve što je važno jest da znamo da je dijete moje. Možeš ostaviti ovog gubitnika i pružiti djetetu život kakav zaslužuje. Ne nekakvo sranje koje će ti on priuštiti.” ‚‚Nije me briga ako je tvoje,” rekla sam glasa nabijenog emocijama. Doista nije. Želim učiniti ovo sa Damianom, čak i ako je Gregovo dijete. Ali jednostavno ne mogu zamisliti da će Damian ostati

124

kraj mene i odgajati dijete drugog muškarca. ‚‚Neću podizati ovo dijete s tobom. Nećeš mu čak doći ni blizu.”

Damian preko puta mene čudno je tih. Ne mogu mu pročitati izraz, ali nedostatak emocija na njegovom licu, plaši me više nego otvoreno pokazivanje bijesa. ‚‚E tu si u krivu.” Kaže Greg. ‚‚Imam nekolicinu načina kojima ću se osigurati da imam pristup djetetu. Ako se on približi makar centimetar mojem djetetu, pobrinuti ću se da ga sudska porota proglasi nesposobnim kao roditelja. Nikad neće biti zakonski dozvoljeno da bude u tvom ili djetetovom životu. Zapravo, ako me budeš pritiskala, pobrinut ću se da ti otmu dijete iz naručja u bolničkom krevetu. Pa onda bi trebala uzeti u obzir lijepo ponašanje i podsjetiti se s kim imaš posla.” ‚‚Ne bi se usudio.” Rekla sam, iako duboko u sebi znala sam da bi mogao i da bi se usudio. Vidjela sam previše puta što Greg može učiniti sa očevim novcem i vezama. Upravo je ispustio gomilu jebenih sranja na moj život i moje planove , a ja ne znam da li će se Damian zadržati kako bi mi pomogao da sredim to sve , ili će učiniti ono što bi većina pametnih ljudi uradila-jednostavno se okrenula i otišla.

125

15 DAMIAN „Nije izgledao ovako težak dok je bio živ,“ reče Benny. Grašci znoja izbijaju na Bennyjevoj faci kao u buldoga dok mi pomaže odvući Ramirezovo tijelo prema kontejneru na doku. Mračno je i jedino društvo su nam galebovi. „Znaš kako kažu, smrt dodaje još deset kilograma.“ „Nitko to ne kaže,“ gunđam, teško dišući dok bacamo Ramirezovo tijelo sa smećem. „Što misliš tko je to bio?“ pitao je Benny.

Našao sam Ramirezovo tijelo jutros ispred The Spota. Tijelo mu je bilo namješteno iza upravljača. Oružje s kojim je ubijen bilo je na sjedalu pokraj njega. Moj nož.

Provjerio sam pretinac u autu i vidio da je bio ukraden. Siguran sam da su moji otisci na nožu, samo moji otisci. Bila je to poruka, ali od koga, Grega, Conwaya, Anastasiosa ili Sanatoresa, nisam imao pojma. Samo znam da mi netko pokušava reći da može doći do mene u svakom trenutku. „Možda mi ti možeš reći. Čuo sam da si se sastao s Cristianom.“ Bennyjevo lice se zategne. „Mislio sam da si možda čuo o tome, ali nije ono što misliš. Nije uopće.“ „Možda me možeš prosvijetliti,“ rekao sam polako. Osjećam se napeto, spreman skočiti u akciju na prvu pogrešnu riječ iz njegovih usta. Želim se srediti zbog Callie, ali ako mi smješta jedan od mojih, ne mogu to ostaviti, čak ni zbog nje.

126

„Upoznao sam djevojku kada sam bio u Jerseyu, obavljajući jedan posao. Ona je dobra talijanska djevojka, van moje lige, a iz nekog razloga ja joj se sviđam. Stvari su postale ozbiljne. Kako se čini, Cristiano Ricci je njezin daleki rođak ili tako neko sranje. Rekla je da mi treba dopuštenje od njega ako želim biti s njom. O tome se radi. Cristiano ne zna da sam s tobom.“ Kimnem glavom. Želim vjerovati u to, odlučujem da hoću, dok me netko ne uvjeri u suprotno. Kolika je vjerojatnost da će me najbolji prijatelj izdati. Udarim ga po ramenu. „Dobro. To je dobro. Možeš mi reći takva sranja, znaš to. Ne želim čuti o tome od momaka, prije nego što mi ti kažeš sljedeći puta, u redu?“ „Da. Neće se ponoviti.“ Nastala je čudna tišina. Benny je pogledao prema automobilu koji je Ramirez kupio. „Što ćeš učiniti s njim?“ „Ubaciti ga u zaljev,“ rekao sam. „Jebi ga. To je lijep automobil. Jesi li siguran?“ „Kada ja to nisam siguran?“ Benny je podigao dlanove. „U redu, u redu. Slupat ćemo automobil. Samo se čini šteta. U svakom slučaju, kako napreduju stvari s tvojom djevojkom?“ Obrišem prašinu s ruku. „Usrano,“ kažem. „Trudna je, a dijete nije moje.“ Benny je zviznuo. „Velika stvar. Neka ode na abortus, pa ju ti napumpaj.“ „Ne vjerujem u to,“ kažem. „Znaš to.“ „Da, da. Damian Citrione kojeg sam vidio da ide na tipove s čekićem, koji mu duguju novac, ima savjest kada se radi o ubijanju beba.“ „Imaš problema s tim?“

127

„Nemam,“ kaže Benny. „Što ćeš učiniti? Odgajati dijete drugog čovjeka?“ Okrenem se prema Ramirezovom autu, izbacim iz brzine.

Automobil se polako kotrlja prema zaljevu dok gledam. „Ne znam. Ne znam mogu li voljeti dijete drugog čovjeka. Imam osjećaj da ću ga vidjeti svaki puta kad ga pogledam, kao i to da će ona uvijek misliti o njemu. Automobil je došao do kraja doka i prevrnuo se, udarajući u vodu nekoliko sekunda kasnije. „Da. Želio bih udariti dijete.“ „Zato si ti seronja,“ kažem. „Nemam argumenata.“ „I, kako ide s ekipom? Posljednji puta kada smo razgovarali rekao si da imaš deset momaka?“ „Da. Teško je. Jedini momci koje mogu naći, a da su ikada pucali iz pištolja već rade za druge obitelji. Onda su tu oni koji oklijevaju jer ne znaju u što se upuštaju.“ „Što misliš koliko će ih htjeti raditi za mene kada saznaju da planiramo potez na jednu od najmoćnijih kriminalnih obitelji na sjeveroistoku.“ „Samo kažem da ide polako. Ako imaš neku ideju, pretvorio sam se u uho.“ „Ništa ovdje. Callien bivši ima nekog seronju u FBI-ju, koji prati svaki moj pokret. Ime mu je Conway. Kada smo počeli ovo sranje htio sam srediti Sanatorese a Anastasiosi su bili sredstvo da dobijem na vremenu kako bi načinio potez na Sanatorese. Sad bih želio učiniti isto sranje njezinom bivšem, Conwayu, i svim ostalim seronjama koji žele moju krv.“ „Zašto ne možeš?“ pita Benny.

128

Zaškiljim prema njemu od iznenađenja. „Možda si u pravu Benny.“ Još uvijek ne znam mogu li mu vjerovati, ali ovih dana, ne znam mogu li vjerovati ikome osim Callie. A stvari su bile napete s njom, u najmanju ruku. Znam što želi da joj kažem. Želi čuti da ću ostati s njom i pomoći joj odgajati dijete kao svoje, ali ne znam.

Osjećaj je pogrešan. Nije pitala da se izjasnim, ali mogu to vidjeti u njezinim očima, isto kao što znam da neće čekati zauvijek da čuje moj odgovor. „Kako ćeš to odigrati?“ pita Benny.

Prođem jezikom po zubima. „Prvo moram malo kopati. Ali nitko s tolikom količinom novca nije potpuno čist. Možda mogu naći način da Conway počne njuškati oko Grega umjesto oko mene, to bi bio početak. Poslije toga, smislit ću već nešto…“ sinula mi je ideja, ali ne želim riskirati i reći Bennyju. „Ne znam,“ kažem. „Ostatak ću smisliti kasnije.“

 „Koliko dugo ćemo se nastaviti pretvarati da ovo nije problem?“ pita Callie.

Nadao sam se uzeti nekoliko stvari i početi tražiti Grega, ali Callie me čekala sjedeći na kauču kada sam došao kući. Naporno je radila na reklami za restoran, sve otkada je saznala za bebu. Ne znam je li to samo ispušni ventil za njezinu frustraciju ili nešto drugo, ali samo znam, ako ovako nastavi, morat ću ozbiljnije početi shvaćati poslove.

Uvijek je bilo prikladno smišljati načine kako objasniti priljev novca koji sam imao. Uvijek je dobro imati mjesto za sastanke kojim upravljam. Sa svim novcem koji je pristizao nakon što je Callie počela upravljati reklamama, izgleda kao da restoran sve bolje i bolje posluje što je dovoljno da privuče moju pažnju. Uzeo sam jaknu i prekrio

129

ruku kako bih izvukao pištolj koji se nalazio ispod jastuka na kauču.

Ne očekujem da će mi trebati, ali ovih dana ne izlazim iz kuće bez nekoliko komada. „Što želiš da kažem,“ pitao sam, iznenađujući i sebe s iritacijom koja mi se osjetila u glasu.

Glava joj se povukla unatrag kao da ju je moj glas udario, ali brzo se oporavila. „Želim znati Damiane. Osjećam se usamljeno trenutno, kao da me isključuješ. Samo želim znati što mogu očekivati. Želiš li da se pokupim iz tvog života zajedno s ovim djetetom? Želiš li da ostanem? Želim znati, pomalo već ludim.“ „Ne odlaziš,“ kažem. „To je samo polovica odgovora.“ „To je sav odgovor koji sam spreman dati. Trenutno, samo te želim držati na sigurnom. Radim sve kako te nitko ne bi povrijedio i da te nitko više nikada ne povrijedi. Ne mogu razmišljati o bebama i svemu ostalome. Samo trebam ovo riješiti.“ „Samo trebam ostati jer ti tako kažeš?“ „Da,“ prasnem, okrećući se prema njoj. „Radiš ono što ti jebeno kažem tako da te mogu štititi.“ „Zašto bih se trebala brinuti jesam li sigurna kada sam samo otirač za tebe?“ Spustim svoje stvari i krenem pram njoj. „Pazi kako razgovaraš sa mnom.“ „Oh. Jesam li zaboravila zvati te gospodine? Ili ti je draže gospodaru? Jesam li ti trebala popušiti-“ Gurnuo sam ju dolje na kauč i popeo se na nju. Moje koljeno je između njezinih nogu, a bijes u meni počinje jačati zbog požude. Želim je naučiti lekciju, ali više od svega, želim je imati. Želim je jebati kao da je sve normalno između nas, kao da nema djeteta drugog muškarca u njoj, kao da je moja i da će uvijek biti. Prije nego sam

130

shvatio što radim, moja usta su na njezinim. Poljubila me, njezin jezik je topao uz moj. Onda me njezine male ruke guraju. Povučem se na vrijeme da vidim njezinu ruku kako ide prema mom licu. Obraz mi bridi. Ošamarila me, i izgleda kao da će opet pokušati. Ljutnja gori u mojim prsima, tjerajući me da joj pokažem da ona pripada meni i da još uvijek imam moć nad njezinim tijelom. „Misliš da me možeš jebati kako bi zaboravila?“ pita. Ton njezinog glasa izdaje koliko je uzbuđena, mogu vidjeti vrhove njezinih bradavica. „Samo trebaš reći jednu riječ da me zaustaviš, ali nećeš je reći. Želiš moj kurac između svojih nogu.“ „Jebi se,“ kaže. „Ne možeš sve rješavati seksom.“ „Vidjet ćemo,“ režim. Ponovno me pokušava ošamariti, ali uhvatim joj zglob. Usne su joj stisnute u tanku crtu dok se bori protiv mene. Pokušava me udariti drugom rukom, ali uspijem ju uhvatiti.

Spuštam se kako bi joj poljubio vrat. „Samo jedna riječ i sve prestaje.

Znaš koja je to riječ.“ „Silazi s mene,“ šapne, ali nestalo je osude iz njezinog glasa. „To nisu čarobne riječi.“ Koristim rame kako bi joj držao ruku dolje i pomičem ruku između njezinih nogu, lagano joj raširim noge i guram ruke u njezine hlače za jogu. Moj prst kliže preko njezinog napetog klitorisa. „Tako si jebeno vlažna. Mislim da tvoja maca ne želi da siđem s tebe. Mislim da želi da te opustim.“ Nađem njezina usta, ljubim je dok moj prst kruži po njezinom klitorisu i klizne u nju. Ugrize me za usnu dovoljno da okusi krv, ali zatim me smiri laganim dodirom svoga jezika. Jebi ga. Nevjerojatna je. Čak i kada je pritisnula svoj kukove od moju ruku i kada su vibracije njezinog stenjanja prešle kroz moje usne, ne mogu si pomoći da ne mislim na bebu. Zašto je to važno? Bez obzira je li moje dijete ili njegovo, također je i Callieno. Zar to nije dovoljno?

131

Pitanje je potaknulo moju ljutnju ponovno. Ne znam odgovor, nisam navikao ne znati. Neizvjesnost me tjera da reagiram. Grubo joj svučem hlače i gaćice i oslobodim svoj kurac smještajući se iznad nje.

Ona posegne dole i uhvati me milujući me gladno cijelom dužinom.

Gledam kako joj sise poskakuju sa svakim pokretom i izvijem leđa, stenjući od užitka. Ona je nevjerojatna. „Želiš ga tako jebeno, zar ne?“ pitam.

Ugrizla se za usnu, kimajući glavom. Kliznem u nju dok me još uvijek miluje, a kombinacija njezine vrućine i čvrstog stiska njezine ruke je odlična. Nagnem se preko nje dok ona još miluje korijen moga kurca dirajući mi jaja. Njezina potreba da me dodiruje toliko me napali da osjećam kako ću brzo svršiti. Izvučem se na trenutak, a ona koristi svoje ruke da me dodiruje i trlja svoj klitoris glavom mog kurca. „Isuse Kriste,“ stenjem. „Sviđa ti se to?“ pita. „Jebeno da, dušo.“ Ona povećava ritam, trlja se kukovima uz mene, dopuštajući da moj kurac nakratko uđe u nju, izvlačeći ga trlja svoj klitoris. Njezina druga ruke pronalazi moja jaja i hvata ih, milujući osjetljivu kožu iza njih, čineći da stisnem oči od užitka. „Svršit ću ako tako nastaviš,“ kažem.

Gurne se kukovima od mene, preplavljujući me užitkom.

Osjećam kako se moja napetost sprema na otpuštanje kada je maknula ruku i moj kurac se zabio u nju do kraja. Namrštio sam se dok se duboko guram u nju. „Jebi ga!“ viknem. Moja jaja se stisnu, a moj kurac pulsira, prskajući vruću spermu u nju. Ona se stiska uz mene, njezina maca muze moj kurac do posljednje kapi sperme. Kada su se naši orgazmi smirili, otkotrljam se s nje i sjedam na kauč.

Navučem hlače, ne mareći što mi je kurac još mokar od nje. Ona

132

navlači gaćice i hlače preko svoje mace koja se još cijedi od moje sperme. To je tako jebeno vruće, da bih opet mogao. Ispričava se i odlazi u kupaonicu, a ja se naslonim na kauč, zbunjeniji nego prije.

Ona sjeda na kauč pokraj mene i povlači koljena prema sebi, grleći ih. „Dakle,“ kaže. „Bar znamo da je seks dobar.“ Nasmijem se. „Prokleto točno.“ „Ali…“ ona neće odustati.

Znam da neće, i ne krivim je. Počešem se po glavi i naslonim se frustriran. „Ne znam. Možda je u pravu. Možda će djetetu biti bolje bez mene u njegovom životu. Greg je bio u pravu o jednoj stvari-ja sam opasan, ti i beba ćete biti sigurnije ako nemate nikakve veze sa mnom.“ Ona odmahuje glavom. „Nije me briga za to. Mislim, brinem, ali možemo sve riješiti.“ „Nije tako jednostavno Callie. Imam neprijatelje. Moćne neprijatelje. Mogu učiniti sve što mogu kako bi te zaštitio, ali s njima tamo vani nikada ne bih znao jesi li sigurna. Uvijek bi se pitao hoće li te naći na putu na posao ili dok si u trgovini. Ne mogu biti svuda.“ „Zar ne možemo otići? Početi negdje ispočetka?“ „Imam nedovršenog posla ovdje.“ Pogledala me kao da istražuje. „Pusti me unutra. Zar mi ne možeš reći što se događa tako da ti mogu pomoći? Umorna sam od toga što me držiš u mraku.“ „Preopasno je.“ „Sam si rekao. I ja sam u opasnosti. Imam pravo znati zašto.“ Uzdahnuo sam, razmišljajući o načinu kako da se izvučem iz ovoga, ali ga nisam pronalazio. „Što manje znaš, bolje...-“

133

„Nemoj me muljati tim mafijaškim sranjem ponovno. Imam pravo znati i ti to znaš.“ Nakratko sam se pokušao prisjetiti zašto volim žene koja su jake volje. Ponekad imam osjećaj da mi je trn u oku. Ne mogu odoljeti naceriti se na njezinu živost. „U redu. Želiš znati? Reći ću ti. Postoje petorica braće Citrione.

Ako pitaš mog Starog imaju samo trojica. Vince je jedini koji priznaje da moj mlađi brat i ja postojimo, ali to je način na koji naš svijet funkcionira. Svi ti čuvaju leđa dok te ne stisnu, a onda ne žele imati ništa s tobom. Misle da ćeš ih izdati da bi se nagodio. Moj mlađi brat je zatvoren godinu prije nego što sam zaradio neku usranu prijavu.

Stari ga nikada nije posjetio. Kada mi je bilo 19, imao sam problema s obitelji. Stari je promovirao moju braću u hijerarhiji dok sam ja obavljao neke bezvezne poslove. Mislio je da sam previše nepromišljen kako bi mi povjerio neku odgovornost. Pretpostavljam da je bio u pravu, jer sam otišao suparničkoj obitelji, Sanatoresima i počeo raditi neke poslove sa strane za njih. Počelo je pomalo, osnovne stvari: pretresi, zastrašivanja, skupljanje dugova. Vidjeli su moj potencijal i ubrzo mi počeli davati sve više odgovornosti. Na kraju vodio sam reketarenje koje je donosilo više novca nego što su zamišljali. Kada sam pomislio da sve ide kako treba, zaustavila me policija. Dobio sam sedam godina u federalnom zatvoru zbog reketarenja. Trebalo mi je nekoliko mjeseci kopanja iznutra, ali na kraju sam shvatio da su Sanatoresi imali nešto protiv mog Starog te da je cijela stvar od početka do kraja bila njihov način da dođu do njega.“ Ona se namršti. „Žao mi je, Damiane. Nisam znala…“ Slegnuo sam ramenima. „To je dio posla. Trebao sam vidjeti da to dolazi, ali bio sam previše ljut na Starog. Glupo sam riskirao i vjerovao pogrešnim ljudima. Lekcija naučena. Ali proveo sam svaki dan u zatvoru planirajući način kako da plate. To je dio našeg posla

134

također. Ako ćeš sjebati nekoga, očekuj da će se okrenuti protiv tebe.

Ne mogu samo otići bez da oni plate za to što su učinili.“ „Znači ovo je sve vezano za osvetu?“ „Naravno. Osveta, odmazda, pravda, kako god to hoćeš zvati.“ „Oni su oni koji nas žele povrijediti?“ „Oni, Anastasiosi, Ricciji, FBI. One noći kada si me vidjela na benzinskoj, išao sam opljačkati veliku dostavu novca koja je bila poslana nekim vođama Sanatoresa. Trebao je to biti jednostavan posao. Benny i ja bi došli, uzeli aktovku, otišli i ostavili trag koji bi izgledao kao da su Anastasiosi krivi. Ali stvari su postale krvavije nego sam planirao. Unatoč tome plan je dobro napredovao.

Ssnatoresi su zagrizli mamac i krenuli na Anastasiose. Kada su ubijanja počela, načinili su pogrešku i ubili nekoga tko je bio povezan s Riccijima, što je i njih dovelo u taj nered. A onda je Greg povukao neke veze s FBI-jom da bi neki lik po imenu Conway počeo njuškati oko mene, dajući drugim obiteljima informacije.“ Callie je izgledala zamišljeno. „Vau… Nisi se šalio kada si rekao da si u opasnosti.“ „Volio bi da jesam.“ „Što ćeš učiniti?“ Reći sve ovo ženi, činilo se pogrešnim. Stavljam je u opasnost, ali također znam da neće popustiti, ako ne zna sve. „Još uvijek nisam siguran kako, ali naći ću način kako da svima skrenem pažnju.

Trebam dovoljno veliku metu, zbog koje će svi zaboraviti na mene.

Onda ću biti u mogućnosti napraviti potez prema Sanatoresima.“ „Što je s Gregom?“ pita Callie. „Što s njim? On je seronja.“ „Mislim, zašto ne nađeš način da obitelji krenu na njega. Zar ne pokušavaju uvijek doći do više novca?“

135

Nasmijao sam se. „To ne funkcionira na taj način. Ne pljačkamo ljude samo tako.“ „Zašto ne? Zar ne bi načinili izuzetak ako postoji dovoljno novca?“ Počešem se po bradi. „Mislim…nije kao da drži novac u nekom sefu ili tako nečemu, zar ne? Sigurno je sve povezano s investicijama i nekretninama.“ Nagnula se naprijed, a u očima joj se ogledala ideja. „Ne. Mislim, nešto je povezano, da, ali uvijek mi se hvalio. Ima sef koji drži u ormaru. Napravljen po mjeri, očito neuništiv, jer ne vjeruje bankama.

Uvijek bi mi govorio kako ima milione u sefu u slučaju teških dana.

Očito se osjećao bogato znajući da ima toliko novca pri ruci.“ Zaintrigiran sam, nategnuto je, ali moglo bi funkcionirati. Obitelji se obično ne upliću u takve stvari, ali ako bi to učinio dovoljno slatkim, možda bi htjeli. „Što je s ostatkom novca? Je li čist?“ „Ne znam. Njegov otac je uvijek bio umješan u dosta toga, nikad nije bilo jasno gdje Greg stoji u tome. Znam da je Greg učinio kao da on dijeli novac dužnosnicima za usluge, ali to je sve što znam.“ „Postoji li šansa da znaš koja je lozinka za sef?“ Callie se nasmijala. „Nikada mi nije toliko vjerovao. Mislim da je mislio da bih mogla nestati usred noći. U njegovoj glavi, to je bio povodac koji je imao na meni.“ „Uopće te nije poznavao, zar ne?“ pitao sam. Ne mogu vjerovati da je bio s njom godinama i nije vidio da njoj uopće nije stalo do novca. Nije shvaćao što je imao u njoj.

Napravila je kiselu facu. „To je podcjenjivanje.“ „Osvetit ćemo mu se. Još uvijek ne znam kako, ali kada to napravimo, bit će brzo i žestoko. Neće znati što ga snašlo.“

136

16 CALLIE Damian mi je konačno dopustio da se vratim provjeriti Vinceovu i Aubriellinu kuću. Osjećala sam se krivom dopuštajući Damianovim 'dečkima' da je nadgledaju, što god to značilo. Mislila sam da bi bilo najbolje da se sama uvjerim kako sve ide glatko. Damian me uvjerio da će on preuzeti krivicu kod svog brata ako nešto krene po krivu s kućom, ali dobila sam utisak da stvari nisu tako medene među njima. Damian nije rekao mnogo, ali govor tijela mu se mijenja kada govori o Vincu, još uvijek je ljut. Iz onoga što mi je rekao, Damian zamjeri načinu na koji je Vince stao na stranu Staroga, a Vince zamjeri Damianu što je otišao iz obitelji. U svakom slučaju, obećala sam Aubrielli i ne želim izdati njezinu ljubaznost izbjegavajući svoju dužnost. Ne mogu shvatiti kako okorjeli mafijaši ovaj posao smatraju ozbiljnim. Kada sam ušla kroz prednja vrata, našla sam dva muškarca srednjih godina s nogama na stoliću kako jedu pizzu i gledaju TV. Brzo su ih spustili i ustali kada su me vidjeli. „Gospođice Baccaccio, šef nije rekao da ćete dolaziti,“ rekao je jedan. „Gdje su vam čuvari?“ „Oko kuće, vjerojatno izgledaju sumnjivo dok se trude ne izgledati tako. Pobrinula sam se da nitko od njih ne nazove unaprijed kako bi sama vidjela kako Damianovi ljudi tretiraju kuću.“ „Zalijevamo biljke svaki dan, gospođice.“ Stavila sam ruku na bok. „A također stavljate i masne prste na kauč.“

137

Trideset minuta kasnije, prošla sam kroz cijelu kuću i napravila popis stvari koje su zahtijevale trenutnu pažnju. Koristili su tuš i Aubriellin sapun, bilo je kose u odvodu, prljav trag u kuhinji, otisci prstiju po mikrovalnoj…kao da je gomila pećinskih ljudi prošla kroz kuću. Ostala bih i sama sve sredila, ali Damian se složio da mogu doći samo u kratki posjet. Rekao je da je ovo mjesto na kojemu bi me svi tražili. Ako ostanem predugo, oni dobivaju vrijeme da smisle kako me se dočepati. Još uvijek mislim da je bizarno kako me traže ljudi koje nikad nisam srela. Kao da se radi o nečemu iz filma, a da nema ljudi s pištoljima koji me slijede okolo, ne bih nikada povjerovala da je stvarno. Vozaju me okolo u crnom automobilu, što je tako VIP. Da se ne radi o posebnim okolnostima, uživala bi u tome. Damian mi je dao dopuštenje da provjerim Aubriellinu kuću, ali nije naglasio da smijem ići igdje drugo. Imam nekoliko ideja kako mogu pomoći, ali trebam razgovarati s Gregovim knjigovođom, prije toga. „Želiš ići gdje?“ pita vozač. Odmahuje glavom. „Damian je rekao-“ „Damian je rekao da me trebate čuvati. Mislite li da ću biti sigurna ako izađem iz automobila i odem tamo sama?“ Momci su se međusobno pogledali. Vozač je uzdahnuo i pokrenuo automobil.

 Knjigovođa je osoba kod koje sam često išla s Gregom. Nemam pojma što čovjek zna, ali želim pomoći, čak iako ne nađem ništa korisno što nam može pomoći, mogu pokušati. Damian je dobar čovjek, ali toliko se trudi da me zaštiti od opasnosti da često predvidi činjenicu da mu mogu pomoći. Znam da je riskirao govoreći mi sve.

Za njega, da mi kaže toliko, znači da mu je stalo do mene. Čak iako

138

ne planira ostati da se brine za bebu. Ideja mi bljesne u glavi, mračne misli me obuzimaju i sumnja s njima. Ne želi bebu, u produžetku ne želi mene. Govori o tome što je Greg rekao, da nije spreman biti otac, ali vidjela sam dobrog čovjeka ispod crnila i nasilja u njemu. Ima volju da se promijeni, vjerujem da sam vidjela dovoljno da znam da bi se promijenio za mene i bebu. Samo želim da to bude zbog bebe, koja nije njegova. Koji čovjek želi odgajati dijete koje nije njegovo? To sigurno izgleda kao najgora izdaja, znati da žena do koje ti je stalo ima malo biće koje raste u njoj, a da je netko drugi osim Damiana pomogao u njegovom stvaranju. Ne znam kako će ikada preći preko toga.

Upišem se na ulazu u knjigovođin ured i sjednem, čekajući da me pozovu. Igram se s prstima, pokušavajući zamisliti kako me Damian vidi. Dopustila sam mu da ima seks sa mnom usred oluje kada ga nisam ni znala. Pustila sam ga u sebe bez kondoma. Onda sam ga pokušala odgurnuti od sebe jer sam čekala poslije nezaštićenog seksa da razmislim u što se upuštam. Onda sam mu dopustila da se vrati i ponaša kao da je sve u najboljem redu. Stidim se toga koliko ga želim. Čak mogu vidjeti i mimo nasilja i kriminala jer znam da neće tako uvijek živjeti. Ako pusti bebu i mene u svoje srce, shvatit će da se mora promijeniti da nas zaštiti. „Callie Beccaccio?“ Zove Jason. On je relativno mlad čovjek, ali Greg je uvijek volio govoriti ljudima da je njegov računovođa bio najbolji od svoje generacije na Harvardu. Nasmijem se i krenem za njim. Dopuštam Georgeu, jednom od momaka koje je Damian poslao da paze na mene, da me slijedi u Jasonov ured. Naučila sam lekciju na teži način. Nigdje nisam sigurna od ljudi koji me žele povrijediti. „Tko je ovo?“ pita Jason. „Moj ujak,“ kažem. „Ujak George.“

139

George se nasmije. Jason se zaustavi dovoljno dugo, prije nego se osmjehne shvaćajući moju laž, ali on radi dobar posao ponašajući se normalno dok pruža ruku kako bi se rukovao s Georgeom, a onda poljubi moj obraz. „Molim te sjedni,“ kaže Jason.

Sjednem nasuprot njegovog stola osjećajući kako mi srce udara.

Kako da ga pitam ono što želim? „Što mogu učiniti za tebe? Normalno, Greg uvijek dođe s tobom…“ „Nije mogao doći danas. Gledaj Jasone, bit ću iskrena,“ kažem odustajući od prethodnog plana. „Stvari postaju neugodne između Grega i mene. Jako neugodne. Želim znati, da ako se rastanemo, pa… želim znati ima li dovoljno novca da se brine o meni.“ Čak i pretvaranje da sam takva osoba mi se gadi, ali mislim da je to najbolji način da saznam u što je Greg upleten. „Greg ima veliko imanje. Mislim da ćeš biti u redu,“ kaže Jason, pomalo hladno. „Varao me,“ kažem, shvaćajući da trebam pridobiti Jasona, ako će ovo funkcionirati.

Jasonova usna se trzne. Ne mogu mu pročitati lice. „Shvaćam.“ Uključi računalo i ukuca nekoliko znamenki i zatim klikne tražeći kroz sadržaj. Mogu vidjeti liste iz svog ugla, ali ne i detalje. „Ako bi htio zaštititi svoj dio Gregovih financija, razmislio bih povlačenje nekoliko ulaganje u poslove u koje je umješan.“ „Kao?“ pitam, a srce mi još jače udara. „Veliki dio njegova novca je trenutno uložen u nekretnine. Ali ako bi vlasti počele njuškati oko brojeva i posjeda, pa…“ Jason me pogledao s isprikom i raširio ruke. „Da budem iskren, bez da ulazim

140

u detalje, velika većina financija tvoga zaručnika-bivšeg zaručnika nije sigurna. Čovjek s manje veza već bi bio u zatvoru i sa cijelom imovinom zamrznutom.“ Kimnem. „Razumijem,“ kažem. Ne znam dovoljno, ali shvaćam da mi Jason ne može više reći. „Hvala ti. Ako netko pita, nikada nisam razgovarala s tobom.“ Nasmiješi se. „Hvala ti. Ugodan dan, Callie. Nadam se da će ti ovo pomoći. Moj otac je prevario moju majku kada mi je bilo deset,“ kaže.

Nasmiješim mu se i uhvatim za ruku. „Hvala ti.“

 Ne treba dugo da saznam gdje se nalaze Gregove nekretnine. Ima desetke nekretnina od New Yorka do Connecticuta. Damianovi ljudi me voze do najbliže kuće koju posjeduje. To je kuća sa tri spavaće sobe u malenoj zajednici. Negdje sam pročitala da možeš u 90% slučajeva ući s istim pinom u takve zajednice i vozač upisuje jedandva-tri-četiri. Na moje iznenađenje, djeluje. Izađem ispred kuće u španjolskom stilu. Dvorište je zaraslo i čini se da je kuća prazna.

Priđem i pogledam unutra, izgleda porušeno. Nema namještaja i očito je da nitko ne živi tu. Brzo pogledam na mobitel gdje pokazuje da se kuća iznajmljuje i da ima iste stanare već sedam godina. Očito je da nitko ne plaća stanarinu. Ali što bi Greg mogao dobiti ovime? Proveli smo sljedeća dva sata provjeravajući još dvije nekretnine. Obje su bile iste kao i prva. Druge lokacije, ali svejedno prazne iako na internetu piše da se iznajmljuju. Ne znam znači li to išta. Vjerojatno ne, ali je nešto.

141

 „Nisi trebala toliko riskirati,“ kaže Damian.

Opet smo kod njega i on čeka u kuhinji da dođem kući, izgledajući kao zabrinuta žena. Nasmijala bih se da ne znam koliko opasan može biti. Osim toga, kada mu dam dovoljno razloga da bude ljut na mene, čini se da ga to pali. Koristi seks kao kaznu kada ga ne slušam, a znam da kada god ga želim potaknuti, samo krenem biti tvrdoglava i ne dam mu biti u pravu. Istina je da volim svaki trenutak toga. Volim ga izazivati, volim biti u središtu njegovog fokusa.

Također volim kada je u meni. Koliko god volim svaku sekundu s njim, toliko sam tužnija jer znam da je privremeno. „Pa, riskirala sam i našla nešto korisno. Tako da možeš prestati biti gospodin Zabrinuti, dovoljno dugo da čuješ što ti imam reći?“ Vidim kako stišće ruke, a ja osjećam uzbuđenje i strah znajući da razmišlja kako će me jebati dok se ne ispričam što sam mu uzvratila.

Dio mene želi, a drugi dio zna da se samo kratko mogu oduprijeti seksu i njegovom dodiru. Ako ne riješimo veći problem, sve ovo je privremeno i završiti će brzo. „Dobro. Što si našla?“ Nakon što sam mu objasnila što sam vidjela, Damian je sjeo na kauč, zadubljen u misli. „Jesi li sigurna da su prazne?“ pita. „Pozitivno. Imaš li ideju što to znači?“ „Imam nekoliko ideja, ali nisam siguran. Moram proslijediti informaciju nekome da to provjeri. Ovo je dobro. Stvarno dobro.“ Damian pogleda gore i bocne me prstom. „Kako bi bilo da ostaneš na jednom mjestu dok ja odem ovo riješiti?“

142

Prekrižim ruke. „Sam si rekao. Ja skoro imam tajnu službu da me štiti. Dopusti mi da pokušam pomoći. Već sam dokazala da mogu biti korisna, zar nisam?“ Brada mu podrhtava. „Da. Ali učinila si dovoljno. Mogu sam nastaviti dalje. Ne želim se brinuti što si vani.“ Damian ustane, uzme jaknu i krene prema vratima. „Čekaj,“ kažem, trčeći k njemu i stojeći na prstima kako bi ga nježno poljubila u usta. Vrućina u njegovim očima prijeti da će me slomiti. Kako me može tako gledati kada zna da će ostaviti mene i bebu? Zaboravio je? Ili je počeo mijenjati mišljenje. Želim mu reći da ga volim. Riječi mi gore na vrhu jezika, ali sa sigurnošću znam da ih neće reći nazad, čak iako to osjeća. Ne mogu prihvatiti to razočaranje, tako da ih progutam kao ugalj, dopuštajući da se smire u mom trbuhu. „Budi oprezan,“ šapnem.

143

17 DAMIAN Na putu sam da se susretnem s Franklinom Guerreom, jednim od najboljih privatnih istražitelja koje znam. Stari ga je nekada koristio kada je trebalo pronaći prljavštinu o nekome, a i ja sam ga koristio već nekoliko puta. Zamolio me da se sastanemo u malom kafiću ispred gradske vijećnice. Shvatio sam da sam gladan kada sam namirisao palačinke i slaninu. Imam hrpu palačinki i sirupa ispred sebe. Franklin pije svoju kavu, pogledavajući po kafiću. „Već sam malo kopao,“ kaže Franklin. „Za nekoga s toliko novca, nemaran je. Stvarno nemaran. Otac, Anthony Cartwright, je oprezan, ali Greg je slaba karika. Neki njihovi poslovi su povezani i imam osjećaj da ako malo bolje pogledam, da ću ako iskoristim Grega naći prljavštinu o Anthonyju.“ Progutam zalogaj palačinki. „Ne zanima me njegov otac. Samo želim sjebati Grega.“ Franklin me strpljivo pogleda. „Razmisli o tome Damiane. Bez obzira koliko povrijediš Grega, otac će ga izvući iz problema. Jedini način da ga makneš jednom zauvijek jest da ga iščupaš s korijenom.

Trebaš uništiti i Anthonyja.“ Prođem rukom kroz kosu. Jebi ga. U pravu je. Ne mogu sve sam.

Trebam naći način da ih okrenem jednog protiv drugog, samo ne znam kako. „Jesi li pogledao u nekretnine?“ pitam. „Malo. Čini se da nije mnogo, ali je dokaz. Imat ćemo mnogo dokaza, tako da će nekretnine dobro doći kao as iz rukava. Koliko mogu reći, to je spletka oko utaje poreza, koja mu štedi milione.

144

Nisam još provjerio, ali mislim da koristi očeve veze u matičnom uredu, kako bi stvarao lažne osobe. Lažne matične brojeve i sve ostalo. Tako kada vlast krene za njima zbog poreza, to nije Gregov problem. Ako se sve otkrije mogao bi dobit nekoliko godina u federalnom zatvoru, ali to nije dovoljno dobro.“ Kimnem. „Ne želim da se vrati i krene na nas nakon nekoliko godina. Želim ga sahraniti.“ Franklin se nagne naprijed, stišavajući glas. „Nije da ti predlažem nešto, ali iz znatiželje, zašto već nisi?“ Odjednom izgubim apetit. To je pitanje koje si i sam postavljam. „Postoji djevojka,“ kažem. „Callie Beccaccio,“ kaže Franklin. „Da, trebao sam znati da si već pogledao u to. U svakom slučaju, ne mogu to riješiti kako želim. Nikad mi ne bi oprostila.“ Franklin digne obrvu. „To je jedini razlog?“ „Da,“ kažem hladno, iako znam istinu. Istina je da se želim promijeniti zbog nje. Kad god razmišljam da uradim stvari na stari način, vidim njezino lice kada sam držao pištolj uz glavu Riccijevog momka. Znam da bi ju to slomilo. Jedna stvar je to što zna da sam ubijao, a druga je vidjeti to, osjetiti to. Ubijanje je nešto na što nisam navikao. Tolerirao sam to, ali nikad nije bilo dio mene. Svaka jebena osoba koju sam ikada ubio jest dio mene koji je nestao. Mogu osjetiti rupe, praznine, kao ponore gdje se osjećaji ne zadržavaju. Callie je počela ispunjavati te rupe, a bojim se da će se otvoriti ako ponovno počnem ubijati ili gore, uplašiti je da ode, a one će ostati zauvijek otvorene. Moj telefon zuji, provjerim tko zove. Nepoznato, ali zapamtio sam broj iz Callienog telefona.

Greg Cartwright.

145

„Sranje,“ kažem. „Moram se javiti. Nastavi tražiti Frankline.“ Kimnuo je, ostajući sjediti u separeu dok sam išao prema svom automobilu. „Od kud ti moj broj?“ pitam. Gledam iz automobila dok Franklin polako ustaje i izlazi. „Zar nisi naučio da ništa nije izvan moga dosega?“ „Reci mi zašto ti ne bih poklopio?“ „Jer želiš znati koliko loše sam te sjebao.“ „Vjeruj mi, čuo sam već o tvom lošem jebanju.“ Nastaje pauza, dok očito pokušava smisliti što reći i ne uspijeva. „Imam snimku nadzorne kamere na benzinskoj postaji kada ste ti i tvoj prijatelj Benny Capobianco pucali i ubili petoricu ljudi hladnokrvno.“ Krv mi se ohladila i ruke stisnule. Polupali smo kamere i slijedili žice do računala, pa smo i to razbili, ali ako su imale vanjski spremnik negdje. „Zašto mi to govoriš?“ „Zato što želim, da ti mafijašu i svi tragovi tebe budu izvan Callienog života do sutra navečer. Ako to ne napraviš, predat ću snimku mom dobrom prijatelju, državnom tužitelju.“ Spuštam slušalicu i udaram konzolu svog automobila. „Jebi ga!“ Moram misliti, ali sve na što se mogu usredotočiti su moje ruke oko Gregovog vrata, dok ne pukne kao prišt. Imam manje od 48 sati da nađem dobar dokaz da uplašim Grega, kako bi mi predao dokaze o meni. Moj telefon ponovno zvoni i vidim da me zove Cristiano Ricci.

Kao da stvari nisu mogle postati dovoljno loše. „Što je?“ viknem u telefon.

146

„Mislio si da me možeš izigrati kao nekog idiota? Mislio si da mi možeš podvaliti lažne informacije kako bi moja obitelj i ja obavili tvoj prljavi posao? Pa, sada znam istinu. A ti ćeš naučiti zašto se nitko ne zamjera Riccijima.“ Poklopio je.

Uključujem automobil i stisnem gas. Callie. Ako je učinio bilo šta da je povrijedi, željet će da je mrtav. Ne. Poželjet će da se nikad nije rodio. Pokušavam dobiti momke koji štite Callie, ali nitko se ne javlja.

Pokušavam nazvati Callie, ali ni ona ne odgovara.

147

18 CALLIE Uzimam gutljaj čaja koji sam pronašla u Damianovoj ostavi.

Prilično je dobar, ali odlučila sam dodati malo meda. Šetam polako po kući, razmišljajući što mogu učiniti da pomognem. Najviše od svega, želim iskušati nekoliko šifri za Gregov sef. Nikad nisam na to pomišljala kada sam bila s njim. Nisam shvaćala da sam zatvorenik, nisam shvaćala da je on bezvrijedni šupak. Greg je uvijek vjerovao da me ima zbog novca. Vjerovao je, da ću mu se vratiti ako me odbaci.

Nikad nije bio novac u pitanju. Ostala sam s njim jer otkada sam se sjećala, ljudi su me odbacivali kao neželjeno smeće. Čak iako je bilo loše, Greg je želio da ostanem. Uvjerila sam sama sebe da je on dobar koliko i zaslužujem.

Onda sam upoznala Damiana, koji je sve samo ne savršen, on je tako uzbudljiv i snažan i bolji nego što misli. Ali on će uskoro otići, znam da hoće. Neki ljudi bi vjerojatno krivili bebu, osuđivali bi je i htjeli abortus. Ne mogu se natjerati da to učinim. Bilo da je Gregovo ili Damianovo, osjećam već nešto jako i neslomljivo između bebe i mene tako da ne mogu zamisliti da je se riješim. Imam priliku da je odgajam pravilno, ne onako kako su moji roditelji mene. Voljet ću njega ili nju i brinuti se za njih. Čak iako se sve promijeni, imam to.

Tamna prilika se pomakne ispred prozora. Pretpostavljam da je to jedan od Damianovih ljudi, iako se oni ne pomjeraju tako brzo, kao da bježe. Samo sam paranoična. Onda čujem glasan prasak na drugoj strani kuće. Odlazim do prozora i pogledam prema automobilu gdje je obično jedan od Damianovih ljudi. Glava mu je naslonjena unatrag i prozor je polupan. Ispustim čaj, ne shvaćajući da se šalica

148

polupala. Trčim prema sobi gdje se nalazi sigurna soba. Čujem glasan prasak u blizini, teške korake i grube glasove. Prstom stisnem tipkovnicu. Brava klikne na drugoj strani i vrata se polako otvaraju.

Koraci se približavaju. „Ona je ovdje!“ netko vikne.

Vrata se konačno otvaraju i ja ih zgrabim, povlačeći ih što jače mogu kako bih pomaknula teški metal. „Stani, dušo.“ Stanem, želeći plakati, kada shvatim koliko sam bila blizu sigurnosti. U iskušenju sam pokušati, požuriti unutra, ali čovjek je samo nekoliko metara iza mene. Mogao bi me srediti za trenutak.

Pomišljam na dijete u svom trbuhu i stisnem zube, dižući ruke. Čovjek se pomakne u zamagljenom pokretu, udarajući me pištoljem u glavu. Sve se zacrnilo.

149

19 DAMIAN Prvo što vidim dok prilazim kući jest razbijen prozor na Donnijevom autu. Tamo je rupa od metka u njegovoj glavi i krv je svuda. Rico i Lars su pokraj kuće. Tri rane od metka u Ricovim prsima i jedna u Larsovoj glavi. Iako je izgledalo da su se moji dečki borili, to nije značilo da je Callie imala bilo kakvo upozorenje. Vidjevši da su uhvaćeni na prepad, ohladilo je moju krv. „Callie!“ viknem, prolazeći kroz kuću s pištoljem u ruci. „Callie!“ Nema odgovora. Samo jedna činjenica me zaustavlja da potpuno ne poludim, a to je da je možda u sigurnoj sobi. Trčim kroz kuću do nje, prolazeći kroz slomljeno staklo, gdje su ušli. Vrata sigurne sobe su otvorena, ali soba je prazna. To znači da je bila ovdje. Samo njezin prst ili moj ih mogu otvoriti. Otvorena vrata sve mi govore. Govore mi previše. Nije se sakrila i pokušala ih izbjeći. Udaram u zid pokraj sebe. Cristiano Ricci je jebeno mrtav. Nadao sam se da sam prestao s ubijanjem, ali napravit ću iznimku s njim. To je jedna rupa u mojoj savjesti koju ću rado nositi.

 Telefon zvoni previše puta. Mislim da se nitko neće javiti i onda čujem klik. „Damiane,“ kaže Cristiano. „Pitao sam se kada ćeš nazvati.“

150

„Imaš jednu priliku. Vrati mi Callie neozlijeđenu i ubit ću samo tebe. Ako je budem morao tražiti, sjebat ću ti cijelu organizaciju do temelja.“ Nasmije se. „Neozlijeđenu? Prekasno je za to. Mislim da ću iskušati sreću.“ Stisnuo sam mjenjač, toliko snažno da mislim da će puknuti, forsirajući auto da ide brže, iako ne znam gdje idem. Ne znam gdje je Cristiano drži. „Što želiš?“ pitam. „Bol. Želim da osjetiš istu bol koju sam ja osjetio kada je ubijen muž moje nećakinje.“ „Što misliš o zamjeni? Ja za Callie. Samo reci gdje da odem i imaš me. Samo je pusti.“ Cristiano sikće. „Ništa od toga. To bi želio. Izigravati junaka i spasiti je? Ne. Ništa od toga. Želim da živiš dug, dug život. Želim da imaš dovoljno vremena razmišljati o tome što se dogodi kada se zamjeriš Cristianu Ricciju.“ „Ne znam kako, ali naći ću te. Obećavam ti. Ovo će se završiti na jedan način. Ti, ja i metak. Imao si priliku,“ kažem, spuštajući priliku.

Toliko sam ljut da mi se ruke tresu. Želim slomiti nešto, ubiti nešto. Moja Callie. Želim biti tu za nju. I bebu. Misao me pogodi kao kamion, dolazeći od nigdje tako jasno da znam da je istina. Znam to iz dubine svoga bića. Želim joj pomoći odgajati dijete. Želim ga odgajati kao svoje, čak iako je Gregovo. Callino je, a to je dovoljno za mene. Bože. Zašto to nisam vidio ranije?

Sine mi ideja. Ne znam hoće li uspjeti, ali je to bolje nego ono što sada imam. Prvo, zovem Franklina i kažem mu da zaustavi sve što

151

trenutno radi, te da usmjeri sve i nađe gdje Ricciji imaju skrovišta.

Sljedeće, zovem Grega. „Damiane?“ pita. „Da. Učinio sam što si rekao i otišao od Callie,“ kažem, lažući kroz zube. „ali kada sam je ostavio samu, kriminalna obitelj koju vodi Cristiano Ricci ju je otela. Drže ju i planiraju je ozlijediti i ubiti. Tako da, ako mariš za nju i bebu, možda bi htio iskoristiti svoje neograničene resurse da učiniš nešto po tom pitanju.“ Nastala je duga pauza i onda je prekinuo.

Uzdahnem, to je pucanje u prazno. Ako već moram riskirati da je Greg nađe prvi i glumi junaka, briga me. Samo želim da se Callie izvuče neozlijeđena. Poljubit ću noge jebenim Sanatoresima, ako bude potrebno. Sve što je potrebno da se izvuče živa i sigurna.

152

20 CALLIE Izvučena sam sa stražnjeg sjedala i bačena na tvrdi beton.

Uspjela sam ublažiti pad, ali sam izgrebala dlanove od grubog slijetanja. Trznem se, odbijajući plakati i cviliti. Ne žalim pružiti priliku ovim seronjama da me vide poraženu. Želim biti jaka.

Negdje smo na doku. Nisam shvatila da je tako kasno, ali sunce zalazi nad zaljevom, dajući brodovima zloslutne sjene. Tu je sedam ljudi, svi su u odijelima i nose pištolje. Jedan od njih nosi bijelo odijelo i kosa mu je zalizana. Zgodan je, kao mačka, kao plesač.

Prema načinu na koji se drugi ponašaju prema njemu, očito je da je on glavni. „Što želiš od mene?“ pitam. Čovjek u bijelom odijelu mi prilazi, prelazeći prstom po mojoj bradi. Trznem se, zureći u njega. „Ja sam Cristiano Ricci. Tvoj dečko je napravio pogrešku tako da me naljutio, platit će tvojom krvlju.“ Ton njegovog glasa ne traži nikakav argument. Ono što kaže je hladna istina i nema rasprave o tome. Ovi ljudi će me ubiti.

Odjednom se osjećam bespomoćno. Pomišljam da se ovako osjećaju ljudi koji padaju. Moje misli lutaju između Damiana i bebe. Ne mogu zamisliti da ću umrijeti, da ću ih izgubiti. Ili ih ostaviti. Neću. Još ne znam kako ali borit ću se. Čak iako nema smisla, borit ću se. „Želiš li da to uradim, šefe?“ pitao je visoki čovjek, širokih ramena s velikim trbuhom.

153

„Ne,“ kaže Cristiano. „Metak je prejednostavan.“ Pogledao je po doku i oči mu slete na veliku kuku koja je visjela s krana. Pucnuo je prstima i pokazao prema tome. Njegovi ljudi su shvatili što želi i jedan je otrčao prema kontrolama krana i spustio kuku na zemlju.

Cristiano je posegnuo prema meni i ja se trznem. Na licu mu se pokazuje ljutnja i on me uhvati za vrat. Drugom rukom me udari u čeljust, od čega moje noge slabe. Dva muškarca me podižu i odvlače prema kuki.

Prije nego što mogu skupiti snagu, osjećam da me okreću.

Osjećam hladni metal uz svoja leđa. Osjećam kuku ispod struka.

Muškarci me puštaju i ja osjećam kako visim za traperice. Cristiano uzima uže i veže mi rukei noge iza leđa zajedno. Želim se boriti.

Sedam muškaraca me okružuje. Kran se pokreće i vidim kako pogled na beton zamjenjuje hladna, crna voda. Utopit će me. Sve se događa toliko brzo da ne mogu shvatiti. Moja glava će završiti ispod vode i pokušavam zadržati dah. Naposljetku, udahnut ću, ali naći samo vodu. Napunit će mi pluća i utopit ću se. Umrijet ću.

Damiane. Volim te. Žao mi je što to nikad nisam rekla. Čak iako mi to ne bi uzvratio. Žalim što ti nisam rekla koliko te volim. Koliko mi značiš i kako si jedina osoba koja je učinila da se osjećam ovako. Želim odgajati ovo dijete s tobom.

U daljini se čuju policijske sirene. Cristiano psuje, naređujući ljudima da se rašire. „Zar ne bismo trebali samo otići?“ kaže jedan od njegovih ljudi. „Samo je jedan jebeni ulaz na ovaj dok. U zamci smo. Čekajte na moj signal kako bi otvorili vatru. Ne zanima me koliko svinja dolazi, ova kuja će umrijeti, a mi ćemo otići, kad i ako budemo u krvi do koljena.“ Njegovi ljudi kimaju, penju se stubama.

154

Moja kosa visi u vodi i nježni valovi pomjeraju brodove koji poskakuju, ali muškarac koji upravlja kranom je otišao od kontrola i kran se zaustavio. Ipak, još nekoliko centimetara… Borim se protiv panike koja prijeti da me obuzme. Ne mogu ni podići tijelo od vode zbog užadi kojom sam zavezana. Moje tijelo je kruto. Potpuno sam nemoćna da učinim bilo šta.

Damiane. Molim te, pomozi mi.

155

21 DAMIAN Pratio sam policijsko vozilo blizu koliko sam se usudio. Franklin je saznao da je Cristiano imao prste u par operacija dostave, zato sam znao da moram čekati blizu pristaništa, ali nisam znao na kojem.

Izgleda da su Gregovi ljudi znali, jer sam vidio tri policijska auta kako bučno idu prema C&G pristaništima. Vidim da Cristiano čeka na kraju pristaništa, u bijelom odijelu sa rukama na leđima. Tri policijska auta su stala ispred njega, šest policajaca je izašlo, sakrivajući se iza vrata vozila sa uperenim pištoljima.

Parkirao sam auto i izašao, šunjajući se prema njima. Prozvao bih Benny-a da pozove pomoć, ali je bio izvan države, radeći na prikupljanju robe što je ostala od zadnje pljačke. Nije mi potrebna nikakva pomoć, zato što mislim da čak ni Ricci nije toliko lud da ubije drota. Mafijaške veze mogu da naprave da mnogi zločini nestanu, ali ubistvo policajca, nije jedan od njih. ‚‚Stani!” povikao je jedan od policajaca.

Cristiano se mirno osmijehnuo, još uvijek držeći ruke iza leđa ‚‚Evo stojim.” ‚‚Pokaži svoje ruke!” ‚‚Pa koje od to dvoje, da stojim ili da vam pokažem ruke?” Njegove oči su pogledale prema obližnjem krovu i skoro neprimjetno je klimnuo. Otprilike tri sekunde se ništa nije dešavalo.

Odjeknuo je zaglušujući pucanj u mirnoj noći. Trepereći odsjaj je zabljesnuo pristaništem kao munja.

156

Cristiano se skotrljao iza sanduka. Četiri policajca su pala odjednom, prašina i krv razlijevala se njihovim uniformama, dok su metci pred sobom kidali njihove uniforme sa svih strana. Jedan od strijelaca bio je samo par koraka od sanduka iza kojeg sam se ja nalazio. Brzo sam mu se prikrao i uvatio ga za vrat, stiščući jako i udarajući ga u glavu sa drškom mog pištolja. Istog trena bio je onesviješten.

Iako je bio haos, jedino što mogu da mislim jest Callie. Samo sam nju tražio. Metci su zujali pored moje glave, odbijajući se od kontenjera na pristaništu. Primjetio sam kuku koja se klatila iznad mora. Zalutali metak ne bi mogao tako da je zaljulja. Callie. Potrčao sam na čistinu, riskirajući da me metak pogodi.

Pucnji su odjekivali i grmili kroz noć, a moje uši su zvonile od tih zvukova. Cristiano je zapucao iza kutija, obasipajući policijska auta rupama od metaka. Njegovi ljudi su nastavili sa istovarom, dok su preostala dva policajca uzvraćala paljbu, ubijajući dva Cristianova čovjeka. Pronašao sam još jednog strijelca blizu sebe, te sam izvukao nož iz džepa i zabio mu ga direktno u srce jednim laganim zamahom.

Pao je, zajedno sa pištoljem koji je odskako na zemlji. Dok sam se približavao Cristianu, ugao mi je bio sve bolji, ali sam čuo još dva ili tri njegova čovjeka kako pucaju sa krova.

Jedan od policajaca je dobio metak u vrat. Padajući i hvatajući se za ranu, dok su mu se noge trzale. Poslednji policajac je uspio da pogodi još jednog Cristianovog čovjeka, prije nego ga je metak pogodio u glavu. Pao je a tišina koja je nastala, bila je zaglušujuća.

Cristiano je lagano ustao, još uvijek ne znajući da sam ja tu ‚‚Hajdemo se jebeno maknuti odavde,” proderao se na ljude koji su bili na krovovima. Dva čovjeka su silazila niz stepenice. Iskočio sam iz zaklona, i ispalio tri najbrža metka u svom životu. Jedan je pogodio Cristiana u prsa, a druga dva su otišla pravo u lica njegovih ljudi.

157

Obojica su bila na mjestu mrtva, ali Cristiano se okrenuo stiščući ranu i pucajući u smjeru u kojem sam samo trenutak ranije bio. ‚‚Damian!” derao se, zvučeći kao luđak u svom tom uzbuđenju ‚‚Podcijenio sam te.”

Nemam ja vremena za ova sranja. Callie je na toj kuki. Znam to.

Pokušavam da ne razmišljam o raznim scenarijima. Samo da dođem do tamo. Samo da je spasim. Ignorisao sam Cristiana trčeći pored njega, izlazeći na otvoreno, dok je on pucao naslijepo. Metci su zujali kroz vazduh, prolazeći kraj moje glave. Skočio sam sa pristaništa u pravcu kuke. Tamna voda me je progutala, dovoljno hladna da mi izbije sav vazduh iz pluća. Izronio sam i tada sam je vidio. ‚‚Damian,” progovorila je gušeći se. Visila je naglavačke, lice joj je bilo toliko crveno, da sam shvatio da je bilo sasvim blizu crnila mora.

Voda je došla do njenih obrva.

Prošao sam kroz vodu, hvatajući svoj nož dok sam usput izuvao cipele. ‚‚Drži se draga, izbavit ću te iz ovoga.” Pokušao sam da presiječem konopac koji je zavezan za kuku, ali je išlo jako sporo.

Metal je zazvečao iznad mene, a Callina glava je uronula u vodu još više. Pgledao sam gore. Jebemu. Cristiano mora da se dohvatio konrola. On će je udaviti. ‚‚Damia..-“ njene riječi su bile prekinute jer joj glava odjednom bila pod vodom.

Ne. Ima da je spasim. Ljutito sam počeo da sječem konopac, škrgućući zubima dok sam sjekao kroz debeli konopac, koji je bio satkan od bezbroj slojeva. Nešto je popustilo, te sam joj oslobodio gornji dio tijela. Sad su i njene noge pod vodom. Duboko sam udahnuo i zaronio tražeći joj usne. Pritisnuo sam svoja usta na njena, a rukom sam joj začepio nos. Puhnuo sam punih pluća u njena usta, i vratio se njenim nogama, pažljivo sjekući konopac, da ne bih i nju posjekao. Kuka se sve više spuštala, osjećao sam da mi

158

se pritisak stvarao u ušima. Tijelo mi vrišti za kisikom, ali ja samo izronim da dobro udahnem, kako bih mogao Callie da dam malo vazduha u usta i u njena pluća.

Jedno par stopa smo bili pod vodom, sve je crno, tiho i neobično mirno. Voda je nemilosrdna, sasvim nesvjesna da su u njoj dva bića koja se bore za život. Napokon sam uspio da prerežem konopac na njenim nogama, baš onog trenutka kada sam pomislio da ne mogu više. Uhvatio sam ju kako bi je oslobodio, ali je još uvijek nešto zapinjalo. Opipavao sam okolo da vidim šta je, i shvatio da je kuka prošla i kroz njene pantole. Potrgao sam ih i oslobodio je, zgrabio oko struka i počeo da udaram nogama pokušavajući izroniti na površinu.

Osjetio sam da moja energija popušta i da moje noge ostaju bez snage, ali je Callie počela da maše nogama tako da smo se zadnjim snagama probili do površine. Voda se prelijevala preko naših glava, a dočekao nas je hladni, noćni vjetar. Moja se snaga lagano vraćala, pa sam nas počeo vući ispod pristaništa, u slučaju da je Cristiano odlučio da provjeri jel nas kuka dokrajčila ili ne.

Mučili smo se bolno polako plivajući u natopljenoj odjeći prema bezbjednom dijelu pristaništa. Vidio sam da se Cristiano nageo preko doka, još uvijek stiščući ranu na prsima. Držao je pištolj u drugoj ruci. ‚‚Teže se tebe otarasiti nego bubašvabu, Citrione.” Zapucao je prema nama, dok su metci presijecali vodu, opasno blizu nas.

Podigao sam svoj pištolj, naciljao prema njegovom licu i povukao obarač. Samo je kliknuo. Jebem mu. Voda ga je oštetila. Njegov je pištolj opalio u prazno, kad je ispucao poslednji metak iz umetka, dok smo se mi podvlačili ispod pristaništa. Opsovao je, dok je pokušavao drhtavim rukama da ponovo napuni pištolj.

Kada smo otplivali dalje od njegovog pogleda, ugledali smo stepenice koje vode na pristanište. Stavio sam Callie da sjedne na

159

njih, uvjeravajući se da je ona dobro, pa sam joj tek onda rekao da me sačeka. Bacio sam svoj beskorisni pištolj i izvukao nož.

Negodovala je odmahujući glavom. ‚‚Moram ga sada zaustviti ili će ovo ponovo pokušati.” Prije nego sam krenuo da se penjem uz stepenište, zastao sam i rekao ‚‚Pomoći ću ti da odgojiš Gregovo dijete, ali pod jednim uslovom.”

Pogledala me je nevjerujući šta čuje ‚‚Ceriš se tu u ovakvom trenutku? Čekaj. Šta? Kojim uslovom?” ‚‚Moraš se pristati udati za mene.”

Trenutak na njenom se licu ništa ne može pročitati. Onda su joj usne zadrhtale a oči joj se ispunile suzama. Nagnula se, stiščući svoje mokro tijelo uz moje, jecajući mi u vrat ‚‚Da. Da. Da. Bože, da.”

Smrzavala se, želio bih da imam više vremena da je zagrlim i ugrijem. Mrzim to što je mojoj bebi hladno, ali ne mogu da riskiram da nas Cristiano nađe ovdje kao slobodne mete.

Smiješeći se odmičem ‚‚Ne brini. Bit ću pažljiv gore. Neće očekivati da ga napadnem.”

Duboko je uzdahnula, a sreća sa njenog lica nestaje ‚‚Ako dopustiš da ti se išta dogodi, nikada ti to neću oprostiti.” ‚‚Važi,” rekao sam zlobno se smiješeći. Hladna voda suši se na mojoj koži, uzrokujući da mi ruke trnu, ali goruća mržnja koju imam prema ovom jebenom Ricciu koji je pokušao da ozljedi moju Callie, jest dovoljna da ih opet zagrije. U daljini čujem još sirena. Prokletstvo. To je bilo brzo. Ali o tome sada ne mogu da razmišljam. Moram da dokrajčim Cristiana. Policajci će ga samo uhapsiti, a to znači kako će imati priliku da se opet oslobodi. Moram da ga ubijem.

Vidim da kleči preko ivice pristaništa, jednom rukom ciljajući pištoljem prema vodi, a drugom se držeći za krvavu ranu na prsima.

160

Koristio sam velike kontejnere da mi budu zaklon, da mu se približim što bolje, dok su policijske sirene sve jače i bliže zavijale.

Stisnuo sam nož i naslonio se uz kontejner koji je bio udaljen samo par koraka od njega. Kleknuo sam, dohvativši komad betona kraj svoje noge. Bacio sam ga preko kontejnera da padne u vodu. Pljusak mu je privukao pažnju, kada sam izletio iza kutije, bio je leđima okrenut prema meni. Krenuo sam prema njemu sa smrtonosnom namjerom, spremnim nožem. Bio sam toliko blizu da vrh zabijem u njega, kada je zavijanje sirena naglo nadjačala sve, a do mojih ušiju je dopro zvuk otvaranja nekoliko vrata vozila. ‚‚Stoj,” viknuo je jedan od policajaca.

Cristiano se okrenuo prema zvuku, tada me je primijetio uperivši svoj pištolj u moja prsa. Obojica smo u poziciji da jedno drugog ubijemo, udaljeni svega nekoliko centimetara. ‚‚Nemoj da bi mrdnuli ni mišićem!” viknuo je policajac.

Susreo sam se sa Cristianovim pogledom, fasciniran time kako su se boje plava i crvena oslikavale na njegovom licu i izražavale njegovu maničnu narav ‚‚Ima da ubijem onu tvoju kučku kada izađem vani.

Možda sačekam da se beba rodi, tako da mogu –“ Oči su mu se raširile kada je osjetio da mu nož probija odijelo, potkošulju, kožu i srce. A u istom momentu njegvi prsti su stisnuli obarač. Zasljepljujuća svjetlost bljesnula je između nas, a udarac jačine čekića udario me u prsa. Pao sam na leđa, a glava mi se odbila od beton. Poslednje što vidim je kako Cristiano pada na tlo, zastakljenog pogleda.

Izvini Callie, nisam mogao dopustiti da ostane živ.

161

22 CALLIE Čula sam pucanj i požurila na gornji dio pristaništa. Od hladnoće su mi se noge jedva kretale, ali strah za Damiana me natjerao da se popnem. Čula sam sirene, što se policije tiče, obojica i Damian i Cristiano izgledaju kao loši momci. Obojica i jesu loši momci.

Vidim najmanje deset policijskih auta, i bezbroj policajaca koji su hodali oko mjesta događaja. Crvena i plava boja obasjava cijelu luku, ali moje oči ne mogu da se pomaknu sa dva nepokretna tijela uz kraj doka. Shvatila sam da je već i ambulanta tu. Mora da su dobili poziv kada su policajci pogođeni. Tri bolničara su klečala kraj Damiana i Cristiana.

Bolničar koji je opipao Cristinaov puls samo je odmahnuo glavom, te nastavio da se kreće prema Damianovom tijelu.

Moje srce udara tako jako, da osjećam lupanje u svom grlu.

Shvatila sam da sam pala na koljena, rukama pokrivajući usta.

Previše sam omamljena da bih plakala. Osjećam samo veliku prazninu, kao da se otvorila velika rupa u svakom dijelu moga bića i sve što je dobro i veselo postojalo unutra, sada je isisano, ostavilo je za sobom samo praznu ljušturu. Budi dobro. Molim te. Trebam te, Damian. Želim da ti budem žena, da te usrećim, da podijelim život s tobom i da vidim kako ovo dijete raste s tobom. Trebam te da me popraviš, i želim da ti pomognem da i ti pronađeš svoju sreću.

Bolničar je oštro pogledao, dovikujući nešto, ali nisam mogla čuti od tolikih sirena. Druga dvojica bolničara su otrčala do kola i dovukla

162

nosila. Podvukli su dasku ispod Damiana i podignuli ga, stavljajući ga na nosila i u vozilo, zalupivši vrata za njim. Živ je. Misao je zabljeskala u mojoj glavi kao zaljepljujuća svjetlost, čineći da sve što dohvati bude ponovo dobro i lijepo kao nekada. Za sada. Ne mogu sada misliti na ono “šta ako,” živ je. Oni će ga odvesti. I to bez mene. Ustala sam, ne toliko stabilna na nogama, koje samo što me nisu izdale. ‚‚Hej,” viknula sam. Moj glas je promukao i slab. ‚‚Hej,” sada sam lagano hramala prema policajcima. Nekoliko se njih okrenulo prema meni. Policajci su potrčali i iz gepeka izvadili deke. ‚‚Gospođice, jeste li dobro?”

Pokušala sam da odgurnem muškarca i ženu koji su me pokrivali dekama, pokazujući prema ambulantnim kolima. ‚‚Damian. Molim Vas pustite me da idem s njim.” ‚‚Promrzla je. Odvedite je do ambulantnih kola.” ‚‚Donesite još deka.” ‚‚Ne, moram da idem s njim.”

Ruke su me malo nosile, malo vukle prema drugim ambulantnim kolima. Slabo sam se otimala, mrmljajući o Damianu, iako sam osjetila da polako gubim svijest i nisam više pribrana. On je dobro. On je živ.

 Neće da me puste tamo gdje je on. Damian je glavni osumnjičeni u ubistvu policajaca koji su ubijeni, zajedno sa kriminalcima i ja sam jedini svjedok. Jedini razlog što ovaj slučaj nije otišao dalje, jest zato

163

što je Greg mogao da utiče na to. Njega nije briga za Damiana, ali zna da sam bila prisutna, i koristi svu svoju moć da ovaj slučaj ne dospije do medija. Ali i to je samo pitanje vremena.

Na moju žalost, ne mogu ništa da uradim i spriječim da me Greg posjeti u bolnici. Kada sam upitala doktore i sestre, jednostavno su izbjegli moje pitanje. Greg ih je o svemu obavijestio, bez sumnje. I sad sjedi pored mog kreveta. Osjećam se dobro, ali ne protivim se previše, jer želim da budem sigurna da je beba dobro.

Greg pruži ruku da me dohvati, ali ja svoju sklonim. ‚‚Da li je on dobro?”

Greg se namrštio ‚‚Prestani da pitaš za njega. Ne znam i baš me briga kako je ta životinja.” ‚‚Onda mi nemamo o čemu da razgovaramo.” ‚‚A šta misliš o tvojim pravnim opcijama,” rekao je ‚‚Čak i najmanji dokaz u pogrešnom smjeru i možeš biti dio ubistava sa velikim brojem ljudi, a neki od njih su čak i policajci, Callie. Pravosudni sistem je okrutan kada štite svoje.”

Prkrstila sam ruke ‚‚Znaš da nisam nikog ubila. Bila sam zavezana tokom pucnjave. Svi policajci su vidjeli da sam bila sasvim mokra kada sam pred njih došla.”

Uputio mi je snishodljiv osmijeh, htjela sam da mu svoj poslužavnik sa hranom nabijem u lice. ‚‚Ma daj Cal. Znaš da nije ono što ja znam i ono što se stvarno desilo. Zar ti do sada nije jasno da ja mogu kupiti bilo kakvu istinu, koju god poželim? Daj mi razlog, i mogu ti uništiti život.” ‚‚Ne zovi me Cal,” rekla sam.

164

Uzdahnuo je, ispravljajući i čisteći nabore sa svojih hlača i polo majice. ‚‚Dat’ ću ti neko vrijeme da o svemu razmisliš. Možda se urazumiš, da sam ti jedina nada da ne bi rodila to dijete u zatvoru.”

Nekoliko minuna nakon što je Greg otišao, čovjek sa šeširom i kišnim mantilom je ušao u sobu ‚‚Gospođice Beccaccio,” rekao je.

Imao je grub glas, ali ton je bio profesionalan i srdačan. ‚‚Zdravo.” rekla sam. ‚‚Franklin Guerre. Kao sir. Ja radim sa Damianom.” ‚‚Je li on dobro?” pitala sam. ‚‚On je dobro. Metak je promašio sve vitalne organe za nekoliko centimetara. Pravi je srećković. Nekoliko sedmica u krevetu, i bit će sasvim dobro.”

Zavalila sam se ponovo u krevet, zatvarajući oči i izgovarajući tihu molitvu zahvalnosti. Olakšanje koje osjećam u sebi je duboko, opušta mišiće koji su bili napeti a to nisam ni osjetila, a uzrokovali su iscrpljenost koja me je cijelo vrijeme morila. Ne sjećam se kada sam se poslednji put pomolila, ali osjećam da onom Velikom Dečku dugujem jednu veliku uslugu. ‚‚To nije jedini razlog što sam ovdje,” rekao je, privlačeći stolicu da u nju sjedne ‚‚Damian mi je rekao da istražim o Gregu. Htio je da nađem neke prljavštine o njemu, da bi to mogao da iskoristi protiv Grega, da ga se jednom za sva vremena riješi. Ako bi mogao, on, pa ...” ‚‚Možeš mi reći,” rekla sam ‚‚Damian me je već uputio u većinu svog plana.”

Frenklin je digao jednu obrvu ‚‚Da li mi govorimo o istom Damianu Citroneu? Visok, mišićav, loša narav?”

Osmjehnula sam se ‚‚Da o istom.”

165

‚‚Od kada on govori o poslu sa ženama?” pitao je Franklin. Ali se pribrao i pružio mi ruku kao izvinjenje ‚‚Izvinite što zvučim tako bezosjećajno. To je stari posao na stare načine. Nisam želio da vas uvrijedim.” ‚‚Ništa zato,” rekla sam ‚‚Nisam mu ni dala mogućnosti da bira.”

Franklin se osmjehnuo, pokazujući svoje krive zube ‚‚Sada vidim zašto mu se toliko dopadaš. Ti mora da si ona djevojka koja mu je dojavila o nekretnini. To je bio dobar posao. Dojava za pravi smjer u poslovanju.”

Osmjehnula sam se, i malo porumenila zbog riječi hvale ‚‚Tako da ste našli nešto drugo da koristite protiv Grega?” ‚‚Moglo bi se reći, da sam našao nekog da koristimo protiv Grega.”

Kao po nekom redu, čovjek u crnom odijelu-nekako je vrištalo iz njega da je FBI, ušao je u sobu. Imao je tanku kosu i strogo lice. ‚‚Gospođice Beccaccio. Inspektor James Conway,” reče Franklin.

Skupila sam oči ‚‚Čula sam za vas.” ‚‚Dobre stvari, siguran sam,” dodado je Conway sarkastično ‚‚Bio sam Damianov davež, ali je Greg držao nišan na moju karijeru već godinama, osiguravajući da kada kaže da zalajem to i uradim. S razlogom, tvoj dečko jeste radio loše stvari, i vjerovatno je zaslužio da me ima na grbači.” ‚‚Možemo li da mu vjerujemo?” pitala sam Franklina.

Franklin je pogledao Conwaya ocjenjivačkim pogled ‚‚Da. On gotovo kao ti ima motivaciju da vidi Grega izvan igre.”

Conway je klimnuo ‚‚Postavio je lažne dokaze u moje računalo. U stalnim zapisima su ako neko poželi da ih pogleda, i samo je potrebna jedna njegova riječ da se provjere. Uništio bi me iste sekunde. I proveo bi ostatak života iza rešetaka. Nosio sam se s tim neko vrijeme, ali

166

sada sam spreman da prestanem. Želim svoj život natrag. Imam unučad koju bih volio vidjeti kako odrastaju. Zato, ako mogu ikako da pomognem da sjebemo kretena, tu sam.”

Podigla sam obrvu ‚‚Pošteno. Ima li ikakve šanse da o ovome pričamo sa Damianom?”

Franklin je odmahnuo glavom ‚‚Trenutno još ne. Oni žele da ga ispitaju prije nego što bilo tko dođe do njega, ali smo osigurali da ima najboljeg advokata kojeg novac može platiti. Ovo moramo sami da odradimo i da stvari pokrenemo još prije nego počne suđenje. Ako bi mogli da napravimo prve korake, prije nego izađe u javnost, bilo bi još bolje. Naše šanse da pravni sistem pogleda na drugu stranu će biti minimalne ako budemo na svakom televizijskom kanalu. Javni predstavnici su oprezni u primanju mita kada znaju da ih se posmatra.” ‚‚Onda gdje počinjemo?” „Sa dobrim vjestima,“ rekao je Franklin ‚‚Kopao sam okolo, i nabasao na ovo,” dohvatio je svoju aktovku i izvadio žutu kovertu dodajući je meni.

Namrštila sam se i izvukla jedan papir iz nje. ‚‚Test očinstva. Pa to sam već vidjela….” Moje oči su se raširile dok su čitale dokument ‚‚Ovo kaže da Greg nije otac, ali kada je on ...” ‚‚Bio je to falsifikat. Nije ima Damianov DNK, ali beba nije njegova.

A ako ne postoji nikakva druga opcija da je neko drugi otac, to znači..”

Njegove riječi su pukle u meni. Ostala sam bez zraka, momentalno me obuzela jaka želja da istog trenutka javim Damianu.

Beba je Damianova. Oči su mi se orosile sretnim suzama, kapajući po papiru. Šmrcnula sam, smiješeći se i stalno iznova čitajući ispisan red Greg Cartwright se ne podudara. ‚‚Da li Damian zna?” ‚‚Mislim da bi mu to ti trebala reći,” rekao je Franklin.

167

 Prošlo je četiri dana da je Franklin našao način kako bih se mogla vidjeti sa Damianom. Čak i tada je morao da falsifikuje dokumente da se misli kako sam ja netko iz bliže familije. Moje srce malo brže počne da kuca kad na lažnoj ličnoj vidim Callie Citrione. Ako uspijemo nekako da ga oslobodimo ovih optužbi i sredimo Grega, moja prava lična će da nosi to ime. Bit ću njegova žena. Kada budem govorila o njemu, govorit ću moj muž. Zvuči čudno, ali na lijep način, uz ples leptira. Ali u isto vrijeme me prizemljenu drži i to da nam se tlo tako lako može izmaknuti pod nogama. Još uvijek smo daleko od sigurnosti, a čak i ja mogu da budem otužena za zločine, a to me manje plaši nego da Damian ode u zatvor.

Znam da je radio užasne stvari, i većina ljudi bi rekla kako je zaslužio da ide u zatvor ali ja sam ga upoznala, i mislim da u njemu postoji dobar i brižan muškarac. On je osoba koja je teško odrastala i morao je biti jak da bi opstao u svijetu koji ga je okruživao. Znam da će naći načina da se promijeni kako ne bi doveo u opasnost život djeteta i mene.

Morala sam nazvati Aubrielliu kako bih joj rekla sve što se dogodilo. Vratila se sa Vinceom jučer sa odmora, i nisam željela da čuje bilo što od nekoga drugoga. Bila je iznenađena, toliko da bi bilo šta rekla. Valjda nije očekivala da se njena kućna sestra spetlja sa mafijašom i da je upetljana u nacionalni kriminal dok su ona i Vince bili na godišnjem. Ali kako je zvučala, i ona je imala svoje iznenađenje kada je upoznala Vincea, tako da je vijest prihvatila bolje nego što sam očekivala.

168

Nisam imala vremena da je ponovo posjetim jer su Franklin i Conway imali takvih obaveza, da sam samo jurila s mjesta na mjesto, pomažući da skupimo što više dokaza. Dobar je osjećaj, moram biti iskrena. Vjerujem da Damina ubija to što mora beskorisno da sjedi, ali znajući da radim sve što je u mojoj moći da bih pomogla svom muškarcu, stvarno je dobar osjećaj. Također sam bila zadovoljna kada sam vidjela da Franklin i Conway sve više prihvataju moje mišljenje. Očigledno da imam dobar nos za ovakve stvari, i uspjela sam da ih usmjerim u pravom smjeru više puta.

Damian je bio uzdignut na krevetu, dok su mnoge cjevčice bile povezane od njegovog tijela do raznih medicinskih aparata. Sjedio je u tišini, pogleda mračnog i negdje u daljini. Kada sam zakoračila u sobu, okrenuo je glavu, a lice mu je izražavalo blagost. ‚‚Callie...”

Potrčala sam prema njemu, grleći ga što sam mogla pažljivije. ‚‚Rane od metka,” promrmljao je.

Uzdahnula sam odmičući se ‚‚Oh izvini.”

Nasmiješio se, opet me povukavši prema sebi kako bi me ponovo zagrlio ‚‚Nisam rekao da prestaneš. Nadao sam se seksu iz sažaljenja.” ‚‚Stvarno misliš samo na jedno u toj svojoj glavi.” ‚‚Sa tjelom kao što je tvoje, da li me možeš kriviti?”

Ustala sam i stavila ruku na kuk. ‚‚Ti stvarno moraš da misliš kako da se odavde izvučeš, a ne da odeš u zatvor.” Istina o djetetu gori mi u grudima, prijeteći da će izletjeti svaki trenutak, ali želim da sačekam pravo vrijeme.

Njegovo lice se malo snuždi. ‚‚Callie, oni su me optužili za preko deset ubistava. Ne vjerujem da mogu to tako lako da izbjegnem.” ‚‚Još ćemo to da vidimo,” dodala sam tvrdoglavo.

Iskezio se ‚‚Da li ti znaš nešto što ja ne znam?”

169

‚‚U stvari da. Znam dosta stvari koje ti ne znaš,” pauzirala sam dovoljno dugo da bi vidio kako se poigravam ‚‚Ne želim da te smaram sa detaljima. Ti se samo moraš usredotočiti da se što prije oporaviš.” ‚‚Jebeš to,” rekao je ‚‚Bit ću dobro. Moram da znam šta se dešava Callie.”

Odmahnula sam glavom ‚‚Samo treba da znaš da smo u velikom napretku i ima da te izbavimo iz ovoga što prije.”

Uhvatio me za ruku, privlačeći me sebi. Iznenađena sam koliko je snažana, iako se još uvijek oporavlja od rane zadane metkom ‚‚Reci mi.”

Vrelina njegovog pogleda prijetila je da me slomi ‚‚Beba je tvoja,” rekla sam.

Nije odmah reagovao. Nakon nekoliko trenutaka, posložio je što sam rekla ‚‚Šta?” ‚‚Greg je falsifikovao test očinstva. Oduvijek je bilo tvoje.”

Možda sam umišljala, ali čini mi se da sam ugledala suzu u kutu Damianovog oka. Trepnuo je, nestale su tako brzo kao što su se i pojavile. ‚‚Jesi li sigurna?”

Nasmiješila sam se, saginjući se da ga poljubim ‚‚Sigurna sam.”

Povukao me je jako, još jače me grleći. ‚‚Rana od metka,” rekla sam smijući se. ‚‚Jebeš ranu od metka,” rekao je dok je uvlačio ruku pod moju bluzu i grudnjak. Njegovi nemirni prsti prešli su preko mojih bradavica, odmah su se ukrutile na njegov dodir. ‚‚Ne,” rekla sam promuklo ‚‚Jebi ga.”

Istrgnuo je sve kablove koji su ga povezivali sa mašinama, dok nije bio sasvim slobodan, spuštajući me na krevet. Zajahala sam ga,

170

osjećajući preko bolničkih čaršafa da je njegov kurac već tvrd.

Sklonila sam ih i zadigla svoju suknju na kukove. Damian je zgrabio moje gaćice i povukao ih jako, cijepajući ih u jakoj požudi, čineći me da zadrhtim. Želim ga tako snažno da gotovo i ne razmišljam da bi sestra mogla da uđe u sobu svakog časa. Čak bi se mogli i upitati zašto ga njegova “sestra” jebe u bolničkom krevetu, ali baš me briga za to.

On je već gol, osim tankog mantilića, oslobađam njegovu veličinu samo jednim zamahom, guram moju vlažnu picu preko njega i trljam se, puštajući da cijela njegova veličina uđe preko mog brežuljka.

Pokušao je da sjedne, da uhvati moje grudi, ali se trznuo i vratio natrag na krevet. Posegnula sam i dohvatila komande kreveta, kako bih krevet malo podignula, tako da me može dohvatiti bez mučenja.

Pogledao me znatiželjno ‚‚Jesi li ovo prije radila?”

Nasmijala sam se ‚‚Ne, ali bi mogli nabaviti jedan ovakav u tvom stanu.”

Drugom rukom protrljao je palcem moj već osjetljivi klitoris.

Posegnula sam za njegovim kurcem kako bi ga smjestila u sebe.

Toliko sam već vlažna da je u mene uklizao bez teškoća. Njegova širina je raširila moju unutrašnjost na način koji sam počela da volim.

Klizila sam pogledom po njegovim trbušnjacima i oštrom V na dnu, koje je vodilo ravno do njegovog kurca, kojeg mi nikada nije bilo dosta. ‚‚Volim te,” rekla sam kroz uzdah, osjećajući da se približavam velikom finalu. Riječi su skliznule lagano i bez muke, kao što bi ptica odletjela u pola noći. Izrečene riječi me plaše, i poželjela sam da ih nisam izgovorila naglas. Šta ako ih on ne uzvrati? Pitao te je da se udaš za njega. Bože ženo, zašto ne bi?

171

Zgrabio me za vrat i povukao da me poljubi, žestoko, gurajući i prevrćući jezikom u mojim ustima. ‚‚Volim i ja tebe,” rekao je, gledajući me prodorno u oči.

Izgovorila sam i čula iste ove riječi i sa Gregom kada sam mislila da znam šta one znače. Nisam imala pojma. Kada sam čula te riječi iz njegovih savršenih usta, u meni se desila eksplozija. Skoro pa nisam primjetila da se moja pička grči u orgazmu. On me voli.

Damian se ujede za usnu, pritiščući glavom jastuk. Njegova topla sperma me je ispunila. Volim kada osjetim njegovu toplinu u sebi, i znam kako ćemo imati više od jedne bebe ako se izvučemo iz ovoga.

Ta misao mi donese neku tugu, dok sam se pažljivo spuštala na njega kako ne bi previše jako pritisnula zavoj na njegovim grudima. Ako se izvučemo iz ovoga.

Sestra je ušla u sobu, spuštenog pogleda gledajući u karton, došla je do samog kreveta i tek kada je prišla, trebalo joj je par momenata da procesuira ono što je vidjela. Damian i ja smo bili sasvim mirni, dok se Damian nije počeo smijati.

Sestra se od bijesa sva zacrvenila te se okrenula i izašla iz sobe.

Ja mislim da je moje lice crveno kao i krv na Damianovom zavoju, dok sam klizila sa njega, spuštajući suknju i skidajući poderane gaćice, bacajući ih u stranu.

172

23 DAMIAN Prošla je cijela sedmica dok me nisu pustili iz kreveta. Zbog onoga za što su me optužili, drže me u Sullivan Correctional Facilityu– popravnoj ustanovi, gdje se nalazim posljednjih deset dana. Callie me posjećuje kad god je puste i obavještava me o njihovom napretku.

Jebeno sam ponosan kada vidim kako se nosi sa cijelom ovom situacijom. Žena koju sam prije poznavao, sklupčala bi se, plakala cijelo vrijeme, sjedila kod kuće i nadala se da će sve proći dobro.

Callie svaki dan provodi sa Franklinom i Conwayom, skupljajući dokaze i gradeći slučaj protiv Grega i njegovog oca. Osjeća se kao napredak, ali je još daleko od sigurne stvari. Ono što do sada znamo, neće biti od pomoći da se ja oslobodim, ali ako budemo igrali na pravu kartu, mogli bi da ubijedimo Grega i njegovog oca kako je jedini način da se izvuku iz svega toga, jest da meni pomognu da ne odem u zatvor.

Benny sjedi s druge strane stakla. Valjda sam toliko opasan da jedino sa nekim mogu razgovarati kroz staklo otporno na metke i preko telefona. ‚‚Dostavio sam tvoju poruku Sanatoresima,” rekao je Benny. ‚‚Šta su rekli?” ‚‚Zainteresirani su, o da.” ‚‚Naravno da će jebeno biti zainteresirani. Postoje bukvalno milioni koji se mogu uzeti od Cartwrighta, seronja. Da li si im rekao za moj prijedlog?”

173

Benny se nasmijao ‚‚Jesam. Trebao bi samo da pokucaš na zid i da ga iščupaš. Skontat ćemo kombinaciju kasnije, ili ćemo na silu da uđemo. Čini se da su to uzeli u razmatranje.”

Obuzeo me osjećaj olakšanja. Ako se sve posloži kako treba, možda se uspijemo iz svega ovoga i izvući. Možda. Trebat će nam puno sreće, i još puno više finesa i detalja, ali neka sam proklet ako nemamo šanse da uspije. ‚‚Podsjeti me ponovo zašto hoćeš da dojaviš Sanatoresima za ove prljavo bogate tipove?” ‚‚Zato što nema šanse da ću ih moći odraditi kao što sam to mogao prije. Ako se iz ovog slučaja izvučem a da ne odem u zatvor, oni će da me vrebaju tako opako, da neću biti u mogućnosti ni da ukradem paket žvakaćih. Uništiti Sanatorese tokom pucnjave više nije opcija, posebno pošto sad imam dijete na putu.” ‚‚Još imaš mene. Samo reci meni šta želiš.”

Odmahnuo sam glavom ‚‚Drugo je tražiti od tebe da riskiraš život zajedno sa mnom zbog osvete, a drugo je da ja sjedim ovdje i gledam kako to sam radiš. Ne. To neće počešati mjesto koje nas svrbi, ma koliko mi to htjeli, ali mi moramo makar da pokušamo da ih sjebemo na neki drugi način, i to na način da ti ne pogineš.” ‚‚I kako će krađa Gegovog sefa pomoći to da se desi?” ‚‚To zavisi kako ćemo sve to odraditi. Ali ako oni uzmu taj sef, oni su ti koji su sjebani.”

Nakon što je Benny otišao, došao je Vince, u posjetu. Nosio je odijelo sa krvavo crvenom majicom ispod. Koža mu je tamnija nego uobičajeno, jer je bio na godišnjem, a i dobro izgleda. Izgleda sretno.

Drago mi je da to vidim, iako se nas dvojica nismo mogli nikako složiti.

174

‚‚Hej maleni brate,” rekao je u telefon.

Osmijehnuo sam se ‚‚Veći sam od tebe za cenat,” rekao sam ‚‚Pazi koga zoveš malim.” ‚‚Nemaš cenat veći od mene na dijelu gdje se broji,” rekao je.

Zlobno sam se osmijehnuo. ‚‚Kako si?” pitao me je, uozbiljivši se ‚‚Ima li nešto što ja mogu da uradim?”

Odmahnuo sam glavom ‚‚Dobro sam. Nešto se pokrenulo.”

Progutao sam nešto ljutnje i gorčine, koju sam skupio za ove sve godine, i položio šaku na staklo ‚‚Hvala što si došao.”

Sputio je i on ruku na staklo ‚‚Čuvaj se Damian. Ako ti bude trebalo nešto, samo pitaj. Važi?”

Klimnuo sam, spuštajući telefon i čekajući da sledeći posjetilac dođe. Franklin je lagano ušao, još uvijek noseći smješni šešir i mantil.

Uzeo je telefon a ja sam ponovo digao slušalicu. ‚‚Imamo nešto veliko. Našao sam pravnu rupu koja bi mogla da bude velika promjena.” ‚‚O da?” pitao sam. ‚‚Trgovina ljidima,” rekao je Franklin ‚‚Gregov otac je imao služavku koju je doveo iz Švedske, imali su aferu. E pa, služavka je podignula tužbu o seksualnom zlostavljanju protiv njega. Tužba navodi da seks nikada nije bio sporazuman i da ona nikada nije bila plaćena za svoj rad. Skoro da je došlo do suđenja, kada je imigraciono dobilo papire o deportaciji cijele njene porodice.” ‚‚Mislio sam da je trgovina s ljudima veliko sranje, isto kao kontejneri prostitutki koji se prosljeđuju svugdje.”

175

‚‚Nije uvijek. Ali ovo možda bude propala optužba, ali ako se ipak podigne protiv njega, to znači da će on morati da svoje knjige otvori federalcima. Oni imaju tu moć da mogu da pročešljaju svaki dokument i račun. A pronaći će sasvim dovoljno da ga sahrane, a svi ti dokazi će direktno da ih odvedu do Grega. To će biti demolizacija Cartwright imperije. Samo trebam tvoju riječ da ćeš sve ovo doživjeti.” ‚‚Ne. Još ne. Mi moramo da skupio sve što imamo i pokažemo Gregu, i da mu s tim dokažemo da je najebao, ako bi sve to pogurali.

Ako povučemo obarač, prije nego on nama pomogne, neće imati razloga da uradimo ono što mi želimo.” Osim toga želim da se postaram da Sanatoresi padnu zajedno sa Cartwrightovima.

Franklin je skupio usta ‚‚Shvatio sam, kako ti kažeš.”

Conway je ušao kada je Franklin otišao. Počeo mi se sviđati ovaj stari prdac, unatoč onome što sam mislio. Pun je prezira prema sistemu s kojim se mogu složiti. Moj tip čovjeka. ‚‚Trebaš mi da nađeš bilo kakve veze, da počneš da motriš Grega. Želim da znam koga zove, kada zove, i šta im govori.”

Inspektor Conway promrlja ‚‚Ne bi trebalo da bude problem.” ‚‚Dobro.”

Conway mi je klimnuo i otišao bez ijedne dodatne riječi. Pravo na posao i bez preseravanja. To mi se kod njega sviđalo.

Jednog posjetioca sam čekao cijelo vrijeme da se pojavi u sobi za posjete. Tunika i helanke koje je nosila, nagovještali su njene savršene obline ispod košulje, koje su me izluđivale. Pomislio sam da li bih mogao da probijem ovo staklo otporno na metke i dohvatim je, prije nego bi stražari došli da nas razdvoje. ‚‚Mrzim da te ovdje vidim,” rekla je tužno, stavljajući svoju malu ruku na staklo.

176

Naslonio sam svoju ruku na njenu ‚‚Pa, nemoj se navikavati.

Mislim da će ovo da upali.” ‚‚Nadam se.” ‚‚Hej,” rekao sam, natjeravši je da me pogleda u oči ‚‚Naći ću način da budem uz tebe i bebu, čak i ako budem morao da pobjegnem iz ovog sranja.”

Nasmiješila se ‚‚Nemoj još da bježiš odavde, Rambo. Hajde da vidimo hoće li malo manje ludi plan da upali,” ona je stavila ruku na stomak i rekla ‚‚Mi ćemo te čekati, bez obzira šta se desi.”

177

24 CALLIE Aubriella je ulila šalicu kafe za stolom naspram mene, dok je uz nju Vince zaštitnički stajao. Mi smo u malom kafiću nedaleko od zatvora.

Vidjevši nju sa svojim muškarcem u meni se pojavi čežnja. Suza me iznenadi, skotrljala se niz obraz i rasula na stolu ispred mene.

Obrisala sam oči, i odmahnula glavom. „Izvinite. Nisam sa njim bila dugo, mora da izgledam blesavo.”

Aubriella mi se sažaljivo osmjehnula preko stola pruživši ruku da bi stegnula moju. „Ne izgledaš blesavo, ni malo.” Pogledala je u Vincea, grickajući usnu ‚‚Nije da mu je potrebno dizanje ega, ali i ja sam bila zaljubljena preko ušiju samo nakon jedne sedmice.” „Sedmicu?”pitao je ‚‚Ja sam bio zaljubljen preko ušiju nakon četiri sekunde.”

Pogledala ga je kiselo. „Misliš onda kada si mi prijetio?“ „Hej,” rekao je smiješeći se ‚‚Da mi se nisi sviđala, preskočio bih prijetnje, i odmah prešao na akciju.”

Aubriellani obrazi porumene ‚‚Ne sjećam se da je baš prošlo dosta vremena prije akcije. Da li to znači da ti se nisam sviđala?“ Vince mi namignu ‚‚Baš mi je žao. Promašila je profesiju. Mislim da je trebala biti odvjetnik.”

Nasmijala sam se. Vidjevši ih tako sretne zajedno, nakon djece i toliko godina, ugrije mi dušu ‚‚Mogu li vas pitati nešto? Možda je malo neugodno?“

178

Pogledali su se međusobno, Aubriella je sačekala da Vince klimne za odobrenje ‚‚Pitaj,” rekao je ozbiljnim glasom. „Kako ste uspjeli vas dvoje, mislim, uz ovaj posao i sve?“ Aubriella je odgovorila ‚‚Pa trebalo je vremena. Oboje smo morali da napravimo kompromise, ali na kraju, ne mislim da je išta drugačije nego kod bilo kojih drugih veza. Uvijek ima mjesta gdje postoje kompromisi, davanje i uzimanje, ako me razumiješ?“ „A djeca?“ Vince odgovori ovaj put ‚‚U ovo vrijeme sljedeće godine bit ću u mirovini i to pod dobrim uslovima. Da ne idem previše u detalje, već godinama polako nastojim da sam što manje uključen u posao, i više dajem odgovornosti svojim ljudima. A uz to sam se potrudio da naš posao napravim što više legalnim.” „Nisam mislila da bi ikada mogao da napusti ovaj način života.

Tako je makar u filmovima,” rekla sam osjećajući se tupavo. „To sve zavisi. Ja sam u poziciji da odem. Damian je u drugačijoj poziciji od mene. Kada bi on napustio porodicu, on bi otišao i od svoje zaštite. On ima neprijatelja, mora da smiri neke stare duhove, prije nego odluči da skroz napusti porodicu, ali ne bi me iznenadilo da je voljan to napraviti. Znam da mu je stalo do tebe, uvijek je bio nepromišljen i odan. Možda bude nekog vatrometa prije nego se sve završi, ali mislim da će naći način da napravi bolji život za tebe i bebu.”

 „Loše vijesti,” rekao je Franklin preko telefona.

179

Stojim u čekaonici spremna posjetiti Damiana. Mjesto je puno ljudi, morala sam da začepim drugo uho da bih ga mogla čuti. „Šta je bilo?” pitala sam. „Imaš li TV tu u blizini?“ „Da,” rekla sam. Vijesti su se prikazivale, plavuša sa hrpom papira stajala je pred mikrofonom i pričala u kameru, ali nisam mogla čuti ništa. Nekoliko trenutaka kasnije iskočila je Damianova slika na ekranu, kako ga vode u policijsko auto sa lisicama na rukama. Naslov ispod slike stoji ‚‚Najveća mafijaška ubistva stoljeća““ „Vidiš li to?” pitao me je. „Šta to znači?” pitala sam. Moje srce je tako jako udaralo da sam imala osjećaj kao da ne mogu u potpunosti udahnuti. I odjednom se sve čini kao stvarnost, kao nešto stalno. „Znači da sad čak ni Greg ne može da nešto puno učini sa svojim vezama da bi nam pomogao. Još je moguće ali biti će potrebno još više detalja. Radim na nečemu, zato nemoj paničariti. Samo spusti glavu dolje, ja ću ti se javiti, važi? Nemoj ništa nepromišljeno da bi uradila.”

Spustio je slušalicu a ja sam ponovo pogledala u TV. Prikazuju mjesto zločina sa policijskom trakom na pristaništu, vreće sa tijelima kako ih unose u ambulantna kola. Mislim da je prošla vječnost dok me nisu prozvali da uđem u sobu za posjete.

Damian je čekao sa druge strane stakla, sa slušalicom u ruci.

Sjela sam i uzela slušalicu, gledajući ga pravo u oči, pokušavajući otkriti da li je saznao o ovome ili ne. Nešto u njegovom pogledu mi kaže da zna. Nasmiješio se. „Imam iznenađenje,” rekao je Damian.

180

Pogledala sam ga začuđeno, kada mi je stražar mahnuo da ga pratim i doveo me do vrata na kraju prostorije. Damian je ustao i krenuo u istom smjeru samo sa druge strane stakla.

Odveli su me niz hodnik a onda u malu prostoriju-odaju. Stražar mi je pokazao da tu ostanem, dok on dovede Damiana iz sobe za posjete u ovu prostoriju gdje sam ja.

Damian je potapšao stražara po ramenu, smiješeći se ‚‚Dugujem ti, Hank.”

Hank je pogledao preko njegovog ramena ‚‚Imate pet minuta.”

Vrata su se zatvorila, ostali smo u potpunom mraku. „Šta je ovo bilo...?” pokušala sam da pitam ali Damianova usta su se obrušila na moja. Njegove ruke mazile su me svugdje ulazeći ispod moje košulje i pravo u grudnjak. Zgrabio mi je butinu i podigao je oko svog kuka, gurajući svoj tvrdi kurac u mene. Uzdahnula sam i zabacila glavu dok mi je ljubio vrat. Ništa ne mogu da vidim, ali nedostatkom vida sva ostala čula postala su još više izražena.

Pomogla sam mu da mi skine hlače i gaćice do polovine mojih nogu. Ne može da sačeka da ih skroz skine, okreće me i naslanja obraz na zid. Čula sam komešanje oko garderobe, a onda sam čula da je pljunuo. Toplim, vlažnim prstima podmazivao je moju unutrašnjost. Gurnuo je svoj kurac u mene bez imalo čekanja, ispunjavajući me u potpunosti, tjerajući me da glasno zastenjem. „Jebem ti, ovo mi treba,” rekao je promuklo, dok je pumpao u mene gotovo bijesno. „Bože. Nemoj prestati,” udahnula sam.

Njegova karlica udarala je od moje golo dupe, a moja pica bila je vlažna i skliska naspram njega. Silina uzbuđenja i njegovih pokreta skoro me je dovela do orgazma. Osjećala sam da se senzacija grčeva skuplja između mojih nogu, pretvarajući se u nešto toplo što šalje

181

blage drhtaje kroz cijelo moje tijelo. Uzdahnula sam tako jako da su ljudi koji su bili u hodniku sigurno čuli, ali nije me bilo briga.

Ljubio me po vratu, njegov vrući dah nadraživao mi je kožu.

Njegove snažne ruke uhvatile su me za kukove…povlači moju stražnjicu i nabija je na svoj kurac, na taj način se pobrinuvši da i posljednji milimetar bude u meni. „Svršit ću,” zastenjala sam ‚‚Bože, kako je dobro.”

Zarežao je, ubrzavajući ritam, sve dok moj svijet nije zamaglio senzacijom i uzbuđenjem. Pružila sam ruke iza sebe, i uhvatila ga za njegovo golo i čvrsto dupe. Osjećajući kako se opušta i steže dok ulazi u mene, dovodi me do vrhunca. Pokrila sam jednom rukom usta, vrišteći u svoj dlan. „Jebem mu,” zareža, udarajući u mene i naslonivši se preko mojih leđa, dok mu je kurac pulsirao izbacujući svoju vrelu tekućinu u mene.

Samo nakon nekoliko trenutaka čuli smo kucanje na vratima.

Pomogao mi je da dignem svoje gaćice i hlače, a on je svoje brzo navukao. Drago mi je da sam obukla crne hlače jer već osjećam kako se njegova sperma slijeva u moje gaćice i klizi niz nogavice hlača.

Vrata su se otvorila, Hank je provirio ‚‚Nadam se da ste imali dovoljno vremena.” Prvo je odveo Damiana natrag u sobu za posjete, a onda je došao po mene. Još uvijek sam slaba u nogama, kao posljednji znaci orgazma koji su obuzeli moje tijelo. Osjećaj je nestvaran dok ulazim u sobu punu tužnih supruga i članova porodice…kao da se ništa nije dogodilo. Znam da je moja kosa bila užasna, a da je nekome bilo stalo i da je malo bolje obratio pažnju što se upravo dogodilo, bilo bi očigledno, ali također nije me briga. Ako se sve ne složi kako treba, ovo je možda posljednji put da budem sa Damianom, i želim da ga pamtim, sve do posljednjeg detalja.

182

Izdahnula sam dugo i pomalo drhtavo u telefonsku slušalicu, i zatim se osmjehnula Damianu. „Ovo je bilo lijepo iznenađenje.”

Zlobno se osmjehnuo ‚‚Znao sam da će ti se dopasti. Mada mi se čini da se meni više svidjelo. Bio sam u neprilici jer sam stalno mislio kako da izađem odavde, jer sam samo maštao o tome kako da uđem u tebe.” „Znam kako se osjećaš,” rekla sam ‚‚Željela bih da se možemo vratit na ono kao što je i bilo.” „Ne brini se Callie. Smislit ćemo nešto.” „Kako? Cijela zemlja će sad da bude skoncentrirana na ovaj slučaj,” dodala sam. „Još možemo da iskoristimo Grega. Conway već podmeće dokaze koji će biti “otkriveni“ i izgledat će kao da su Sanatoresi bili na mjestu zločina. To bi trebalo Gregu dati dovoljno da može da osujeti ovaj slučaj.” „Trebalo,” rekla sam umorno. „Misli na to kao na Plan A. Ako to ne uspije, pokušat ćemo sa Planom B.” „A šta je Plan B?“ „To možemo da smislimo kada do toga dođe. I posljednja stvar.

Prebacuju me u još sigurniji dio zatvora. Neću imati pravo na posjete.”

Vidio je pogled u mojim očima i blago je klimnuo ‚‚To znači da ćeš ti morati biti ta koja će uvjeriti Grega da nam pomogne.”

Duboko sam uzdahnula. Želim da uradim sve što se može da nikada više ne progovorim sa tom vrećom govana, ali ako to znači dati šansu Damianu da ga oslobodim, uradit ću to. „Dat ću sve od sebe.” „Znam da hoćeš. Jača si nego što i sama misliš da jesi. Jača nego što i ja mislim da jesi. Možeš ti to.”

183

 Čekala sam na klupi u parku. Zrak je leden, obujmila sam se rukama kako bi se zagrijala. Ptičice cvrkuću, dvije djevojčice jedna drugu jure kroz igralište, dok se njihova mama igra na mobitelu. Za sve je to sasvim normalan dan, nemaju pojma u kakvom sam ja sranju. Osjećam se čudno, kao da sam autsajder. Ipak, radije bih se borila zubima i noktima da oslobodim Damiana, nego da tražim neki drugi razlog za jutarnje ustajanje iz kreveta.

Ugledala sam Grega prije nego on mene. Izašao je iz nekog bijesnog auta koje vjerojatno skuplje košta nego što dobro izgleda.

Nosi nekakav smiješan kaput, koji je najvjerojatnije previše topao za ovakvo vrijeme. Prevelika dugmad koja su poredana skroz do dna, kaput se otvarao sa velikom i širokom kragnom koja se protezala sve do njegovih ušiju. Ubrzo me ugledao i sjeo pored mene na klupu.

Odmaknula sam se koliko god sam mogla. „Callie,” nježno je rekao ‚‚Znaš da ne ujedam.” „Ne,” rekla sam ‚‚Ali ipak varaš.”

Prevrnuo je očima ‚‚Isuse Hriste, Callie. Da li si uopšte svjesna koliko se žena baca meni pod noge? Bila bi šokirana koliko ih odbijem. To što legnem sa ponekom s vremena na vrijeme, ne znači ništa.“ Ponekom. Znači nije bilo samo taj put. Znala sam to negdje duboko u sebi, ali kada sam to osobno čula, zapečatilo je nešto u meni, nikada više prema njemu neću osjetiti samilost. Nikada više neće imati šanse kod mene, ali sam ga oslobodila okrutnosti, za onih nekoliko lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli. Ali ne sad.

184

„Nisam ovdje došla da bih pričala o avanturama tvog malog kurca,” rekla sam.

Obrazi su mu se zacrvenili a kada je pokušao da nešto odgovori otvorivši usta, prekinula sam ga. „Moraš da nađeš načina da se sve optužbe protiv Damiana povuku ili ćeš da izgubiš sve.”

Gledao me zapanjeno u tišini, prije nego se počeo smijati ‚‚Ti meni prijetiš? Imam još toliko dokaza protiv Damiana ako me razbjesni.” „Mi imamo dovoljno dokaza da sjebemo tvog oca, a kada to uradimo, federalci će početi da kopaju po svim tragovima prljavog novca, i šta misliš do koga će to da dovede?“ Prvo sam pomislila da će mi Greg opsovati sve redom ili me čak pokušati udariti, ali samo se ponovo počeo smijati ‚‚Ti misliš da ću se ja podmetnuti da bih spasio svog oca? Eto ti staro kopile. Ionako je stalno pričao s visoka kako nisam bio u stanju da ozbiljnije vodim porodični posao. Onda ćemo tek da vidimo tko je odgovorniji za vođenje posla kad federalci pokucaju na vrata.”

Uzdahnula sam ‚‚Ne razumiješ. Ako budu pogledali u račune tvog oca, shvatit će da je novac prljav. I ako shvate da je tako...“ Greg me hladno gledao ‚‚Razumijem te sasvim dobro. Možete ga dobiti. Jebe mi se za njim i jebe mi se za tvog mafijaškog momka.

Obojica mogu da istrunu.“ Duboko sam udahnula, trudeći sa da ne započnem vrištati na njega ili ga pokušati udaviti. Svaku sam riječ polako izgovorila, nadajući se kako će sada da mu dođe do mozga ‚‚Sav novac koji ti imaš dolazi od tvog oca. A to znači da je i tvoj novac prljav. Ako tvoj otac padne, i ti padaš.”

185

Nešto je napokon doprlo do njega, Greg stisnu usne u ljutnji ‚‚I ja samo treba da vjerujem da vi imate nekakav dokaz sakriven od mene?“ „Ne. Evo sam se uvjeri,“ rekla sam, dodajući mu kopiju jednog našeg dokaza.

Lagano je prelazio kroz fasciklu, zbunjeno stisnutih očiju ‚‚Ne razumijem pola ovoga šta znači. To je samo hrpa brojeva i pravni žargon. Moglo bi da znači bilo šta.“ „Da li bi želio da riskiraš svoju budućnost na tome?“ Promeškoljio se nervozno kada sam mu uzela dokaze iz ruku. „I ako jesu ovi dokazi istiniti, da li ti stvarno misliš da se ja nisam pripremio za nešto ovakvo? Koliko glup misliš da sam?“ Ne odgovaraj na to. Moram da se trudim veoma jako da se ne osmjehnem kada sam shvatila šta će da kaže. Greg nije imao veze s onim što su Sanatoresi radili sinoć. On ne zna da je sef nestao. Samo se nadam kako je bio dovoljno glup da sav svoj dodatni novac drži na jednom mjestu. „Mislim da si dovoljno pametan da znaš da nemaš izbora što se ovoga tiče,” rekla sam. „Imam izbor. Oko pedeset miliona izbora, da budem precizniji.

Neoznačen novac, gotovina. Mogu ga uzeti, i da odem bez gubitka i jednog dolara. Bio bih izvan zemlje prije nego što bi me namirisali.”

Pogledala sam ga namigujući ‚‚To znači da je toliko novca bilo u sefu tvog ormara?“ Boja mu je nestala s lica. „Da,” rekla sam ‚‚Znala sam da nećeš biti toliko glup da držiš sav novac na jednom mjestu, što je dobro, jer sam čula da su neki mafijaši upali i odnijeli tvoj sef.“

186

„To je smiješno. To je najsigurniji sef na svijetu. Trebali bi im dani da provale u njega.”

Zaškrgutala sam zubima. ‚‚Nisam rekla da su provalili u njega.

Rekla sam da su ga uzeli.” „Oni... su ga uzeli.“ Teško je progutao pljuvačku. Mogu mu vidjeti u očima kako mu misli lete. Sada mora biti svjestan da nema kamo da pobjegne. „Nitko te još uvijek nije nazvao da ti javi?“ „Bio sam zauzet jutros,” rekao je ošamućeno, vadeći telefon iz džepa i gledajući u ekran. Sigurno je vidio nešto što mu se nije sviđalo, jer je još više problijedio, prije nego je telefon vratio natrag u džep. „Baš sam iznenađena da nisi ništa čuo. Izgleda da su lopovi napravili rupu u tvom zidu i izvukli ga sa nekom vrstom krana.“ „Bio sam na moru, preko vikenda u kući na plaži, znaš da nikada nisam kući preko vikenda...” njegove se oči suziše ‚‚Ovo si ti uradila.

Ne znam kako, ali ovo si ti uradila.“ „Voljela bih da jesam,“ rekla sam mirno. ‚‚Dobro bi mi došlo pedeset miliona dolara.“ Njegove usne stisnule su se u ravnu, ljutitu liniju. ‚‚Šta želiš?“ „Znaš što želim. Želim da Damian bude slobodan čovjek.“ „Ubio je dvanaest ljudi, Callie,“ rekao je Greg, glasom punim frustracije. ‚‚Kako ja bilo što mogu uraditi po pitanju toga?“ „Ne,” rekla sam. ‚‚Ja sam bila tu. I znam da si već povukao neke veze kako bi se neki dokazi prikrili, jer bi svima bilo očigledno jasno da je pucačina bila između Cristianovih ljudi i policije. Damian nije ubio niti jednog policajca. U stvari, pomogao je policiji, osim kada je ubio Cristiana i to je bilo u samoobrani.“

187

Gregov izraz se smračio. ‚‚Nisam dokaze sakrio, nego sam ih uništio. I sada je prekasno da se vratimo na to.” „Kažu da su Sanatoresi. Oni su ti koji su provalili u tvoju kuću i odnijeli sef. Dokazi su već podmetnuti kako bi izgledalo da su Sanatoresi bili na mjestu zločina i da su oni odgovorni za ubojstva.

Reci da su te kontaktirali za otkupninu kada sam bila kidnapovana, pretpostavljajući da su uzeli tvoj sef kada je taj plan propao.“ Greg se mrštio od zbunjenosti. „Jednostavno nazovi koga god imaš da nazoveš, a ja ću ti govoriti što točno moraš da im kažeš. Ako to uradiš, nećemo predati dokaze o tvom ocu. A ti ćeš moći da nastaviš sa svojim životom, također, bit ćeš kratak samo za jedan sef. Ako ovo odigraš kako treba, možda ti i vrate sef, kada krenu na Sanatorese.”

Greg me dugo gledao u oči, lice mu je bilo otečeno i pomireno sa sudbinom. Napokon je klimnuo, uzimajući telefon iz džepa dok je okretao prvi poziv.

188

25 DAMIAN Sudnica je bila puna, ali ja sam samo gledao u jednu osobu u svoj toj gomili. Callie je sjedila stiščući ruke na krilu. Izgleda prelijepo u plavoj suknji i bijeloj bluzi. Njene pune grudi su se ocrtavale ispod materijala, a tako isturene prelijevale su joj se preko grudnjaka.

Oblizao sam usne, želeći da mogu sad otići do nje. Čuo sam za stari klišej:'Što je dalje, više za tim srce raste' ali ne mogu da vjerujem kako je to istinito. Već sam bio potpuno lud za njom, ne znam da li mogu da se suzdržim do automobila kako bih obuzdao svoje ruke da je ne zgrabe. Ne znam da li mogu čekati da je oženim, da se avionske karte kupe i svi aranžmani srede. Možda je odvedem do prvog oltara i učinim svojom ženom.

Moje misli su opasno teške. Opasne, jer sve zavisi od događaja kako će teći, i da li će biti po planu. Posljednja sedmica za mene je bila više suđenje mom strpljenju nego suđenje za pravdu. Iz dana u dan, čekam, slušam svjedoke i tužitelje dok govore. Dobar dio je bio, nakon što se Callie srela sa Gregom, tužitelji su zvučali malo blaže, kao da manje žele moju krv. Ponekad su se činili da su krajnje nesposobni, što je nadam se bilo zbog pritiska da me izvuku iz ove situacije. Činjenica da jedan čovjek-čak i jedan kao što je Greg(koji je u neznanju), može da ima toliko veza, počinje me iznenađivati.

Dogodi se preokret u mom slučaju, kad se “pojavi“ novi dokaz koji je prezentovan, implicirajući da su neki od glavnih mafioza porodice Sanatores bili uključeni u ubojstva na pristaništu. Callie mi je rekla kako je insprektor Conway skoro cijeli život pokušavao da slomi

189

porodicu Sanatores, pa kada je došlo do ideje da se podmetne dokaz protiv njih, on je bio kao opsjednut da se to što bolje odradi.

Namjeravajući da se dokaz pronađe baš onda kada je najviše potreban i da bude bez ikakve sumnje kako je i porodica Sanatores uključena u pucnjavu.

Sljedeći preokret bio je svjedočenje dva policajca koji su došli prvi i rekli da su vidjeli kako je Cristiano prvo mene upucao, pa da sam tek onda ja njega ubo nožem. U razmaku od nekoliko dana, nisam više ličio na masovnog ubojicu, sve više sam nalikovao heroju koji je spasio Callie Beccaccio.

Ako bi porota donijela odluku na vrijeme, danas bi bio poslednji dan mog suđenja. Saznat ću da li sam kriv za nekolicinu zločina za koje su me optužili, i da li će moj život biti ispunjen srećom koju baš i nisam zaslužio. Okrenuo sam se da pronađem Callie u masi ljudi po stoti put, uhvativši joj pogled, namignuo sam. Duboko je udahnula i osmjehnula mi se, ali mogu da vidim kako se smije na silu i da je napeta. Nervozna je kao sam vrag, želio bih samo da je mogu zagrliti, i ljubiti dok sve njene brige ne nestanu.

Sudnica se umirila kada je porota ušla sa svojom presudom.

Gledao sam nemoćno dok je glavni porotnik ustajao, stišćući papir sa odlukom i gledajuću dole u njega. Ruke su mu podrhtavale, pomislio sam kako je on običan čovjek, koji nije želio da propusti posao radi ovoga i koji samo želi da se vrati svom običnom životu. Ne znam da li Greg može da dopre do porote, zato postoji to pitanje da li smo napravili dovoljno dobru predstavu da me oni smatraju nevinim. „Mi, porotnici, smatramo da Damian Citrione nije kriv za optužbe...“ I onda sam slušao listu optužbi koje su bile podignute, i svaki put kada bi rekli da nije kriv lagano odahnuo. Poroti treba otprilike trideset minuta da pročita svaku optužbu i njihovu odluku. Ali na

190

kraju, optužen sam samo za narušavanje javne imovine, što je sudija odlučio da me kazni sa uslovnom kaznom u trajanju od šest mjeseci.

Osjećaj je nestvaran. Za manje od jednog sata, sistem je odlučio da mogu da zadržim svoj život. Okrenuo sam se da pogledam u Callie, čiji su obrazi bili mokri od suza. Široko mi se osmjehnula, ali ovog puta na licu nije bilo oklijevanja ili nekog napora.

I tako, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, sudija mi kaže da sam slobodan. Novinari su se stisnuli oko mene i Callie, dok smo se provlačili između njih, krivudajući da bi što lakše došli do Brooksa. „Gdine Citrione, kako ste znali gdje ćete pronaći Gđicu Beccaccio u noći svih tih ubojstava?“ „Gdine Citrione! Zašto ništa niste rekli o Sanatores porodici kada ste bili ispitivani?“ „Izvori govore da je u pitanju velika korupcija kada je ovaj slučaj u pitanju. Šta vi mislite o tome?“ Odmahnuo sam na sva pitanja, odmičući ih i odgurujući kad bi me uhvatili za rame. Uspjeli smo da uhvatimo lift samo za sebe, odbacujući preglasan zvuk pitanja. Podigao sam obrve i uzdahnuo. ‚‚Oni su kao jebeni lešinari.“ „Pa nije bitno šta oni govore. Ti si slobodan. I sada si sa nama.“ Primakao sam joj se, a moja ruka lagano je skliznula na blagu izbočinu na njenom stomaku. ‚‚Moj mali muškarac,“ rekao sam tiho. „Mali muškić, jel?” pitala me sa osmijehom. Toliko je blizu da mogu osjetiti njen vrući dah na svom vratu.“Baš sam mislila, mogla bi biti mala curica. Victoria Citrione.” „Ako bude curica, to će mi samo dati razlog da stalno budeš trudna, dok god ne bude dečko.“

191

Nasmijala se, ali sam je prekinuo snažnim poljupcem. U isto vrijeme vrata lifta su se otvorila, kutom oka vidio sam da netko stoji ispred nas. Odmaknuo sam se od Callie, primjećujući da još uvijek nismo došli do prizemlja. Greg Cartwright ulazi u lift izgledajući bijesno. „Uživate li?,” pitao nas je, stojeći pored nas sa rukama u džepovima. „Samo sam htio da ti kažem, da se navikneš da gledaš preko svog ramena. Misliš da me možeš ucijeniti i samo se tako iz toga izvući? Samo čekaj. Kada se budeš najmanje nadao, ja ću...“ Moja je šaka dočekala Gregovu bradu. Njegova glava je odletjela u stranu i udarila od vrata lifta. Prevrnuo je očima i zaklopio ih, ostajući bez svijesti zbog udarca od vrata. Brzo sam ga uhvatio za ramena, i pomjerio u čošak lifta, okrenuvši mu lice prema zidu. Vrata su se otvorila par trenutaka kasnije, ušle su dvije žene raširenih očiju, ugledavši ga na podu. „Previše je popio,” opušteno sam rekao, uhvativši Callie za ruku i lagano je izvukavši iz lifta.

192

26 CALLIE TRI MJESECA KASNIJE

Pokazala sam Damianu izvještaj mjesečnih brojeva za The Spots.

Nagnuo se preko mog ramena, da bolje vidi. „Hoćeš da kažeš da smo toliko zaradili, samo što smo prodavali ljudima hranu?“ Pokušala sam da se ne nasmijem previše široko ‚‚Vidiš kako mala reklama može da učini čuda, zar ne?“ Odmahnuo je glavom. ‚‚Ne. Čudo je ono sve što ti možeš,” poljubio me. „Sa ovakvom lovom, kome treba kršenje zakona.“ „I samo će da bude još bolje. Ako licenciraš restoran i počneš sa ulaganjima da ga proširimo, ne postoji granica do koje možemo ovo da podignemo. A pomaže i to što se ljudima sviđa hrana.“ Nasmijao se ‚‚Ja sam mislio da samo ja znam koliko sam dobar kuhar.” „Mrzim to da priznam, ali izvanredan si kuhar. Ali mislim da si ti izvanredan u svemu što radiš. Mislim, osim kartanja i kuglanja.“ Damian mi je uputio vatren pogled. ‚‚Misliš da si pametna, ali sad poznajem tvoje igrarije. Počneš da me ljutiš svaku put kad hoćeš da te pojebem.“ Njegova ruka automatski se uvukla u moj grudnjak. ‚‚Znaš da je bolje da me ne izazivaš u javnosti. Sjećaš se što sam ti napravio u hotelskom bazenu?“

193

Obrazi su mi se zažarili kada sam na to pomislila. Ljudi su prolazili pored nas, dok me on odrađivao prstima ispod peškira. Da je bilo tko malo bolje obratio pažnju, bilo bi baš očigledno, ali nije nitko. Bilo je toliko uzbuđujuće i zastrašujuće u istom momentu. Ali to je kombinacija na koju se sve više navikavam s njim. „Sjećam se,” rekla sam tiho.

Gricnuo je usnu. „Dobro. Ako možeš da držiš hlače dovoljno dugo, imam jedno iznenađenje za tebe,“ rekao je zločesto se cerekajući.

Nagnuo je glavu kroz vrata male kancelarije restorana i glasno pozvao Juliu.

Došla je držeći u rukama krpu i čašu koju je čistila. ‚‚Da?“ rekla je, ciljajući pogledom između Damiana i mene.

Pogledala sam je sa izvinjenjem, stvarno nemam pojma u vezi čega je ovo. „Čuo sam da pokušavaš da platiš školarinu?” upitao je Damian.

Moje srce se stisnulo. Nije mi jasno kako je čuo, ali ja sam gotovo zaboravila na novac koji mi je dao. Nikada nije pitao kamo je nestao, plašila sam se što bi se dogodilo kad bi saznao da sam ga poklonila.

Na Julinom licu sam vidjela da se i ona zabrinula oko iste stvari. „Da. Želim da budem terapeut,“ odgovorila je Julia, a glas joj je zvučao neobično krotko. „E, pa platio sam ti to. Znam neke ljude u obrazovanju, i napravio sam nekoliko dogovora. Stavio sam i tvoje ime na vrh studentske liste, tako da možeš da završiš posljednji semestar kao student.“ Julia se namrštila. ‚‚Pa…ne mogu to da prihvatim...“ „Šteta. Već sam to uradio. A uradio sam to za Callie jer znam da joj je stalo do tebe, i radi toga ću dobiti koji dobar poen kod zaručnice,

194

htjela ti to ili ne. Tako da budemo iskreni, baš me briga hoćeš li ići na časove koje sam platio ili ćeš da ideš završiti školovanje.“ Namrštila sam se na Damiana. ‚‚Za tvoju informaciju, nećeš dobiti nikakve bodove ne bude li išla na časove.“ „U tom slučaju, bolje da to prihvatiš, inače ću te otpustiti.“ Julia se nasmijala kao da nevjeruje. ‚‚Stvarno si to uradio? Ovo nije neka neslana šala?“ Damian je samo zaškrgutao zubima. Znam da njega vjerojatno nije briga za nju ili njeno obrazovanje, ali znajući da je prošao kroz sve to zbog mene, moje srce se ispunilo toplinom. Ali također sam uzbuđena i zbog Julie.

Obrisala je suze sa očiju, zagrlila Damiana i mene, prošaptala zahvalu u moje uho jedno desetak puta. Mislim kako bih trebala da joj kažem da nemam ništa sa ovim, ali isto tako ne vidim razlog da kvarim dobro raspoloženje, tako da je samo zauzvrat zagrlim. „Hajde, briši odavde,“ reče Damian. ‚‚Imaš pića da poslužuješ.“ Klimnula je glavom i požurila natrag. „Ti si najfiniji šupak kojeg sam ikada upoznala,“ rekla sam zadivljeno.

Pogledao me suženih obrva.

195

27 DAMIAN Izašao sam iz aviona sa planerom za vjenčanje, što se uveliko nadam da je posljednji put. Izabiranje boja i dekoracija pravo je mučenje ali želim da taj dan bude savršen za Callie. Ona je toliko sranja pretrpjela zbog mene, da je zaslužila da svaki pojedini detalj bude onaj pravi, čak i kad je u pitanju graviranje naših inicijala na srebrninu. Ušao sam natrag u kafić gdje su bili Benny, Brooks i Franklin, i pili kafu. Sjeo sam s njima. ‚‚Pa, šta si pronašao?” pitao sam Franklina. ‚‚Ne previše, što je dobro. Sanatoresovi koji su bili prozvani i uhapšeni poslije tvog suđenja, bili su mozgovi cijele porodice. Ovi ostali su se razbježali u druge porodice ili nekom drugom, umjesto da se obnove. Možda to nije bio način na koji si mislio da ih se riješiš, ali eto, uspjelo je.”

Klimnuo sam. U pravu je, nije onako kako sam zamišljao. Iskreno govoreći, biti sa Callie smirilo je vatru u meni koja je uvijek gladna osvete. Sa ovom pravdom mogu da živim. I mogu reći da sam ipak sretan kako je sve ispalo. ‚‚A šta se dešava sa Cartwrightovima?” ‚‚Dohvatila ih je vrućina od tvog suđenja. Par ljudi koje su pritisnuli da ti pomognu, progovorili su protiv njih. Ali javnost nije briga za vlasnika mega korporacije i njegovog sina. Priča je skandalozna, ali niti jedan nije toliko popularan da bi bilo neke velike štete. Priča će se izduvati uskoro.”

196

‚‚Znači obojica će se vratiti svojim životima živeći u luksuzu,” rekao sam osorno.

Franklin je klimnuo, dohvaćajući nešto iz svoje aktovke. ‚‚Osim ako ovo ne predaš vlastima.” Dodao mi je fasciklu punu papira. ‚‚Dokazi?” pitao sam. ‚‚Dovoljno ih je da se Cartwrightovi potope preko noći. Mislim da bi ih trebao sačuvati, u slučaju da se Greg potrudi da ispuni svoje obećanje i preda onaj video o tebi i Gdinu Capabiancu.“ „Zovi me Benny. I Damiane,“reče Benny.“Mislim da bi trebali da ga uništimo prije nego on nas dohvati. Šta ako ode pravo policiji sa tim dokazima, a to ne bude preko naših izvora?“ „Neće. Pobrinut ću se da zna kako imamo dokaze protiv njega.

Vjeruj mi.“ Benny je potvrdio klimanje.“Pošteno. Ako misliš da je sigurno, vjerovat ću ti.“ „Vjerujem. Hvala Franklin,” rekao sam tako da je Franklin slobodan i može poći svojim poslom.

Dohvatio je svoj šešir i ustao da ode, bez da je završio svoju kafu. „Kako ide posao?“ pitao sam Bennya i Brooksa. „Nije isto od kad si ti na uslovnoj.“ Rekao je Benny. ‚‚Ali smo dobro. Imam novi izvor industrijalaca oko Jerseya, koji će nam donositi nekoliko stotina mjesečno. Mislio sam da bi smo mogli...“ Digao sam ruku da ga zaustavim. ‚‚To je dobro Benny. Ja želim da preuzmeš posao od mene. Za stalno. Imam vjerenicu koja nosi moje dijete. I ne mogu više da živim tim načinom. I vjerujem da ćeš dobro voditi posao umjesto mene. Momci će te slušati, i imaš pametnu glavu na ramenima.”

197

Zaprepašteno me pogledao. ‚‚Samo tako? Ti ćeš da odeš?“ „Da.“ Brooks je podigao obrve i rekao. ‚‚To je dobro za tebe Damian. Činiš pravu stvar.“ „Znam.“

198

Epilog CALLIE Tropsko izvođenje svadbene muzike čuje se u pozadini. Teško je čuti od zvukova šuštanja palmi i udaranja talasa na plaži, ali ipak mislim da ću to nekako da prežalim. Damian mi nije dao da se previše nerviram oko vjenčanja, na što bi neke žene poludile. Ali ne i ja. On kao da je znao da se ja oko toga neću da sekiram. Samo sam željela da dan bude poseban i da budem s njim. Svi ti mali detalji me nisu zabrinjavali.

Svaki put kada bih ga vidjela kako planira taj dan, izmamio mi je osmijeh na lice. Iskrao bi se i obavio poziv, šapćući o cvjetnim aranžmanima i o slaganju boja. Mogla bih reći kako mi je to pokazalo njegovu drugu stranu, ali ipak nije. Damian je od kada smo se upoznali imao u glavi samo jednu misao, a to je da budem na sigurnom, a odmah iza toga da me usreći. Bila sam iznenađena da će uraditi bilo šta kako bi me usrećio, čak i napustiti život na koji je navikao. Željela sam da to bude samo njegov izbor. Ne bih ga napustila da je ostao u mafiji, ali bih postavila osnovna pravila i očekivanja kako bih osigurala sigurnost porodice. Kada sam se upustila u vezu sa Damianom, znala sam da nikada neću poželjeti da ga promijenim.

Bog mi je svjedok, Greg je to pokušao sa mnom, ne bih mogla da živim sama sa sobom da sam to dopustila. Možda sam ga malo pogurala da nekoliko ljudi ubije, zar ne? Možda. Ali to je jedna iznimka sa kojom mogu da živim.

199

Franklin Guerre stoji pored mene, u šeširu i dobrom odijelu.

Izgleda malo smiješno, ali na svoj jedinstven simpatičan način. Pošto sigurno neću pozvati svoju porodicu, Damian je rekao kako bi volio da me Franklin doprati do oltara.

Frenklin me je pogledao ‚‚Jesi li spremna?“ Duboko sam udahnula, što je lakše reći nego uraditi u ovoj mojoj vjenčanici. Nisam htjela da izgledam smiješno sa nekom previše ukrašenom vjenčanicom, tako da sam odabrala elegantnu haljinu bez nekakvih volančića i zvončića. Ali ipak ima lijepe elegantne linije i takav kroj da mi je ležao u svakoj mjeri. Malo mi je uska oko trudničkog stomaka i preko grudi, i bojim se ako prejako udahnem, da će sve da iskoči. Podcijenila sam brzinu kojom je rastao stomak od dana kada sam prvi put probala haljinu i sada nakon nekoliko sedmica.

Damian je stajao ispod improviziranog oltara, ograđen palminim lišćem kao vijencem. Leđima je bio okrenut prema okeanu, okrenut prema divno aranžiranim stolicama, ograđenim sa cvijetnim trakama između svake.

Sunce je zalazilo u more malo po malo, dok sam hodala prema oltaru i Damianu. Bio je u sjeni, tamni obris naspram brilijantnog odsjaja sunca, ne mogu da zaboravim trenutak kada sam ga vidjela na benzinskoj pumpi. Tada sam mislila kako je mrak koji sam vidjela bio i narav tog istog čovjeka. Sada znam da je to dio njega, iako je i njegovo lice bilo u tami, kupao se u sunčevoj svjetlosti koja je zalazila iza njega. Kad sam malo bolje obratila pažnju, mogla sam da primijetim crvenkasto-naranžastu aureolu koja je okruživala njegovo tijelo... bilo je to kao neka vrsta obećanja kakav čovjek postaje. Za mene.

200

Ceremonija mi je bila u magli. Osjećala sam krivicu zato što nisam zapazila više stvari, ali čim su moje oči srele Damianove, osjećala sam kao da sam opijena. Svećenik je govorio, ja sam izgovorila riječi, plakala sam, i poljubila ga strastvenije nego što bi trebalo u javnosti. Prošlo je samo trideset minuta, i ne mogu da shvatim kako sam sve zaboravila, osim nekih momenata koji su bili predivni.

Sjedimo vani u bašti kafea. Mjesto je za roštiljanje, osjećam kako rastem od ljubavi prema Damianu sve od trenutka kada sam ga vidjela. Ovo je tako jednostavna stvar, ali to je sve što sam od veze tražila. Oduvijek sam željela mala priznanja ljubavi, a ne neke spektakularne geste, za koje je Greg uvijek mislio da može da izgladi nakon nekih svojih sranja.

Konobarica je donijela veliki tanjir i spustila ga ispred nas, u njemu su bile servirane tripice (crijeva od ovce ili svinje), što me navelo da se počnem jako smijati. Damian mi se osmjenhuo sa drugog kraja stola, dok je ubacivao komad u usta, praveći se da u tome i uživa. Način na koji su se njegova usta spustila prema dole i napravila grimasu, još jače me natjerao u smijeh.

Julia je tada prošla kraj stola i složila facu na tripice. „Vi ovo volite da jedete? Znate li da svinjsko govno kroz ovo prolazi? To su mala crijeva...“ „Znamo.” rekla sam, kezeći se ‚‚Hvala što si došla Julia, puno mi to znači. Ti si jedna od par prijatelja koje imam ovdje.”

Nagnula se da me zagrli. „To mi je drago čuti. Tako ću te imati samo za sebe.” „Kako škola napreduje?“

201

„Dobro. U stvari, odlično. Trebam da dobijem još par ocjena, da bih se mogla prijaviti pa da diplomiram. Već sam počela da zovem škole. Mislila sam da ostanem ovdje u NewYork-u. Tako... sad ću vas ostaviti da uživate u svojoj hrani.“ Vince i Aubriella su bili sledeći koji su prišli našem stolu. „Ceremonija je bila predivna.” rekla je Aubriella. „Hvala.” zahvalio se Damian. Čudno ga je pogledala a Vince se nasmijao. „Šta, jesi li ti ovo isplanirao?“ upitao je Vince.

Po prvi put od kada poznajem Damiana, vidjela sam da se zacrvenio. ‚‚Da. Pa možda i jesam.”

Vinceove obrve su poskočile dok se osmijehivao „Pa dobro si to odradio. Bilo je lijepo.” „Gdje su djeca?“ pitala je Aubriella.

Pokazala je prema stolu gdje je sjedio inspektor Conway sa unučadima i sa njihovom djecom, kako gledaju ženu u jeftinom labaratorijskom mantilu kako ubacuje suhi led u obojenu tečnost u čašama. „Zabavljaju se i ima ih tko nadgledati, što znači da su sretna.” rekla je dok je muža stiskala oko struka.

Njen muž. Moje oči skliznu sa Aubrielle na Damiana. Moj muž Damian. Zavrtila sam svoju vjenčanu veru oko prsta iz zabave. Moj muž. Kada na to pomislim postanem pomalo vragolasta, i želim da nađem neki razlog da bih te riječi izgovorila naglas. „Moj muž je naručio tripice, da li ih želite probati?“ pitala sam.

Aubriella me je pogledala pogledom koji je govorio da je moje riječi prozrela, i sada je na mene red da se zacrvenim ‚‚Osjećaj je čudan kada to izgovoriš, zar ne?“

202

„Baš čudan. Ali dobar.” složila sam se.

Vince je pružio ruku da uzme komadić tripica, Aubriella je taman pošla da ga upozori, ali smo je Damian i ja pogledom zaustavili, odmahujući glavom neprimjetno. Ubacio je jednu u usta, sažvakao i progutao, a zatim pružio ruku da uzme još. Damian je spustio pogled i rukom usta pokrio da prikrije smijeh. Aubriella je položila ruku na čelo kao znak da se predaje. Meni je preostalo da sve to gledam sa zapanjenošću.

Prije nego je prijem bio gotov, malo smo se družili i sa ostatkom naših gostiju. Čak sam upoznala staru Aubriellinu prijateljicu Ariu koja nam je poželila sreću. Inspektor Conway je rekao da je napokon slobodan od Gregove ucjene, tako što mu je zaprijetio da će objaviti sve što zna o Cartwrightovima. Nisam ni shvatila koliko se ovaj čovjek naprezao dok sav pritisak oko njega nije prestao. Izgledao je kao nov čovjek, deset godina mlađi i deset puta sretniji. Franklin nam je poželio sve najljepše, i obećao ako ga budemo trebali da je on uvijek spreman.

Jedino primjetno odstustvo jest Greg, koji nije ni bio pozvan, ali smo očekivali da će se pojaviti na zabavi. Za mene, to napokon znači da je odustao da nam podmeće, i znak da Damian i ja možemo da gradimo svoju porodicu bez osjećaja da se cijeli svijet obrušava oko nas.

Pošli smo da otplešemo naš ples, kako se zabava bližila kraju.

Pjesma je lagana, i ne prepoznajem je. Pjevačica više zvuči puna nade nego tužno ali note su pune tuge, koje su uzburkale moje emocije.

Primaknula sam se Damianu, moj čvrsti veliki stomak se jako pritisnuo uz njegovo snažno tijelo. Njegove velike i zaštitničke ruke su me mazile, osjećala sam se kompletnom. Držali smo jedno drugo, krećući se lagano u krug, puštajući da muzika teče kroz nas... ne mogu a da ne pomislim kako pjesma prati svaki korak naše veze.

203

Tuga u muzici se postepeno opušta, dok se glavni tonovi ne sklope u kompoziciju. Vokal je postao moćan a elementi orkestra su obogaćivali zvukove klavira. Pjesma se završila puna harmonijskih zvukova, koji su se spojili svi zajedno i mirno utihnuli.

Zar nije tako bilo između Damiana i mene? Privukla nas je tuga i ljutnja, iako nas je tuga stalno okruživala, trenutci koje smo zajedno provodili bili su kao zaštićeni dijelovi puni uzbuđenja i radosti. U nekoliko proteklih mjeseci osjetila sam da pokrov tuge izbjeljuje i nestaje kao izmaglica prije sunca. Sada smo sretni. Stvari još nisu savršene. Postoji još strah koji nas veže, ako Damianovi neprijatelji odluče da nas traže. Još uvijek se plašimo da će Greg odlučiti da nam nekako podmetne. Ali ipak nam to ne predstavlja prioritet. Mi smo jedno drugom prioritet, kao što bi i trebalo da bude. I fokusirani smo na to da budemo najsretniji i najpredaniji roditelji koji mogu biti maloj Victoriji. Damian nije bio previše uznemiren kada je shvatio da moram još koji put da zatrudnim, dok ne dobijemo dečkića, kojeg silno želi. Ali mi se čini kao da je baš uzbuđen.

DAMIAN ČETIRI GODINE KASNIJE

Victoria je stajala za pultom i pomagala Callie da razvuče tijesto za picu. Ali ono što stvarno pomaže jest da napravi nered ali ona izgleda kao da uživa kao nikad do sad. Njene male ručice pokrivene su brašnom, a njeno lice je u punoj koncentraciji dok pokušava da napravi okrugli oblik od tijesta, tako što ga lupa šakicama. Callie se osmijehnula puna ljubavi, prilazeći da joj pomogne i objasni kako da napravi od palačinke ponovnu lopticu tijesta. Njen stomak je porastao

204

već toliko da se sjećam vremena kad je nosila Vicotoriu-bila je ovolika pred sam kraj, a sada je tek peti mjesec ali je doktor rekao da je to normalno za dvojke.

Dvojke. Još uvijek jedva da vjerujem. Trebalo je duže nego što smo mislili da opet zatrudni, ali to mi je bio razlog da jebem Callie u svakom momentu kada sam htio, ali nije se protivila. Već smo spremili sobu sa dvije kolijevke kada dečki dođu na svijet. Callie je sama nacrtala avione na njihovim zidovima. Kada god pomislim na svoju porodicu, porastem od ponosa. Nikada nisam mislio da bih imao ovakav život i to osoba kao što sam ja.

Zamišljao sam da ću nasilno umrijeti prije četrdesete, ili ću živjeti sijed, star i stalno ljut. Mislio sam da ću uvijek morati imati oči na leđima zbog ljudi koje sam naljutio tokom vremena. Sada? Jedva da mogu da povjerujem, ali nisam prekršio zakon godinama. Benny je preuzeo sav posao od mene. Nije mu upalilo sa njegovom djevojkom iz Jerseya, pa se sad sav predao u posao. Još uvijek sam u kontaktu sa njim, ali nikada ne pričamo o poslu. Pita me za porodicu, ja njega da li je našao ikakvu novu žensku, i to je to. Čak sam rekao Bennyu da mi ne mora davati dodatnu zaradu.

Imamo pet licenca na ime The Spot, uključujući jedan u centru NewYork-a, koji nam donosi nevjerojatno mnogo novca. Callie sada ima cijeli tim radnika koji joj pomažu oko marketinga, ali još uvijek voli da bude od koristi, pomaže mi da kuham, a to je mjesto gdje u posljednje vrijeme provodim jako puno vremena. Sanjam o novim receptima za restoran, usavršavam stare, ili samo uživam dok nešto izmišljam za svoje omiljene cure.

Ovo nije život koji sam zamišljao voditi. Bolji je. Bolji od bilo čega što sam zamišljao da sam zaslužio.

Prošao sam iza Callie, grleći je i ljubeći joj glavu. Victoria se okrenula i osmjehnula a onda isplazila jezik. Pružio sam ruku da joj

205

ga uhvatim, a ona se počela kikotati, povlačeći bradu u vrat, i pljesčući prema meni s rukama punih tijesta. Ruka mi je skliznula niz njena leđa, te se obavila oko njenog velikog stomaka. Moja porodica. Ne moja mafijaška porodica, ne moja porodica kriminalaca, samo moja porodica. Moja prelijepa žena, predivna kćerka, i dva mala čovječuljka koji će tek doći na svijet. Nije nikako moguće da ih volim još više, ali znam da će se to dešavati iz dana u dan.

206

PREVOD & OBRADA: Trofej Knjiga

207