senator 3

Prvo poglavlje Početak Vrijeme je stajalo dok je Liz Dougherty zurila kroz kulise u gomilu reportera.

Teško je vjerovati da je prošla samo godina i pol otkad je stajala sa druge strane po prvi put. Brady Maxwell je najavljivao svoju kandidaturu za Kongres dok je ona pokrivala tu priču za studentske novine, a sada je stajala sa njim, dok je on otkrivao njihovu vezu svijetu samo mjesec dana prije njene diplome.

Njegovi prsti isprepleli su se s njenima i on ju je nježno stisnuo, dajući joj podsjetnik i potvrđujući da je njen. Liz je pogledala njegovo zgodno lice, diveći se njegovoj čvrstoj čeljusti, samopouzdanim tamno smeđim očima, perfektno namještenoj frizuri, i njegovim punim usnama koje su je izluđivale. Ona je voljela ovog čovjeka. „Prebrodit ćemo ovo“, šapnuo je. „Znam.“ Poslala mu je topli osmijeh.

Prebrodit ćemo ovo nije baš bio izraz koji bi ju utješio, ali sve ostalo bi bila laž.

Brady nije obećavao ono što nije mogao ispuniti, a nijedno od njih nije znalo dali će sve zaista biti u redu.

Radnici iza bine dali su im prostora dok su radili svoj posao. Ona i Brady dobili su uputa i uputa dok Liz nije dobila glavobolju od njih. Ona ih je ipak hvatala u koracima. Znala je kako se obratiti novinarima budući da je bila jedna od njih.

Za sve ostale, Brady je vjerojatno izgledao kao da je sve pod kontrolom. Takav je uvijek i bio. Ali ona je znala da je bio zabrinut. Ne nužno za sebe ili što će se dogoditi sa njegovom karijerom u ovom trenutku. Bio je sigurniji sada kada je preuzeo kontrolu nad situacijom i on je rukovodio onako kako je znao. Ali njegove smeđe oči odavale su da je nervozan kako će Liz to podnijeti.

Samo će vrijeme pokazati što će se dogoditi, kao što je vrijeme bilo pokazatelj da trebaju naći put natrag jedan drugome. Jedino što je Liz sigurno znala je da je željela da ovo uspije. „Heather će me predstaviti. Održat ću govor. Bez pitanja. Samo kratka izjava i onda ću opet biti s tobom“, rekao joj je svojim sigurnim izrazom baš kako je znao. „Znam, Brady. Heather i Elliott utuvili su mi to u glavu“, rekla je Liz. Bradyjeva tajnica za odnose sa javnošću i njegov odvjetnik nisu se baš slagali sa svime oko Liz, ali ona im je vjerovala dovoljno da preživi novinarsku konferenciju. „Ja čak nisam ta koja drži govor, brini se o sebi.“ „Ne trebam se ja oko ničega brinuti. Ovo radim svaki dan.“ „A ja sam bila na drugoj strani mnogo puta. Mogu podnijeti stajati u pozadini za vrijeme jedne novinarske konferencije.“ Udijelila mu je još jedan mali

osmijeh. Nije trebala ljude da joj stalno govore što će se dogoditi. Bila je dovoljno nervozna i nije bilo potrebno da je stalno umiruju. Duboko je udahnula i objesila ogrlicu oko vrata koju joj je Brady poklonio još kad su prvi put bili zajedno, i sada joj je pružala utjehu samo što je bila tu. Nije je nosila otkad je on bio izabran za kongresmena. „Znam da možeš. Samo želim da budeš pripremljena na reakcije“, rekao je Brady, prolazeći rukom kroz kosu. „Ljudi neće baš biti blagonakloni prema našoj situaciji.“ Liz je lagano udahnula. „Možemo li biti sami na kratko?“ pitala je zureći u njega. Sami... „Moram održati govor“, podsjetio ju je. „Uskoro. Heather te još nije ni najavila. Trebam samo minutu.“ „Ja bi rekao da mi treba ipak više od minute, Liz“, rekao je sa svojim poznatim osmijehom.

Liz se zacerekala. „Možda više od minute. To je način kako doći do naslovnice - Potvrđena afera kongresmena Maxwella, uhvaćeni za vrijeme seksa u kupaonici iza kulisa.“ „Nemoj me iskušavati“, rekao je. Njegove oči su već gledale po prostoriji razmišljajući koliko još vremena imaju.

Liz je sagnula glavu i pogledala ga kroz svoje tanke crne trepavice. „Molim te, Brady.“ „O, znaš kako volim kada moliš.“ Brady je odmah krenuo da hoda prema maloj sobi u pozadini. Barem nije kupaonica. To je bilo olakšanje.

U sobi je bilo nekoliko osoba, stajali su oko monitora i razgovarali međusobno. Bradyjev ulaz privukao im je pozornost. „Kako vam možemo pomoći, kongresmenu Maxwell?“ pitao je prvi muškarac. „Želio bih koristiti ovu sobu prije mog govora.“ Udijelio im je osmijeh, ali mogao im je i zaprijetiti, koliko su se svi brzo pokrenuli. Bilo je neobično gledati ovu Bradyjevu stranu s obzirom kakav je bio s njom kad su bili sami. I dalje ga njegov autoritet nije napuštao, ali bili su jednaki u svojoj ljubavi. Ovdje se ipak radilo o moći.

A ona je smatrala da je moć izuzetno atraktivna. Čim su vrata bila zatvorena i zaključana, Brady ju je pritisnuo s leđima o zid, a njegove usne pomicale su se s njenih usta prema uhu i vratu. Nije ga se mogla zasititi, a samo ju je ljubio. Začarao ju je. Nije znala kako je živjela bez njega svo ovo vrijeme.

Bilo je manje od dvadeset četiri sata kako su potvrdili Calleigh Hollingsworth, novinarki Charlotte Timesa koja je obznanila priču zajedno sa Lizinim bivšim dečkom, Haydenom Laneom, ali ipak nisu mogli držati ruke jedan od drugoga. Liz je smatrala da imaju mnogo toga za nadoknaditi, a kako su Bradyjeve ruke putovale niz njenu haljinu izgledalo je kao da i on misli isto.

Nervozna ili ne, Liz je željela Bradyja… i željela ga je sada. „Bože, draga, nedostajala si mi.“ Brady je promrmljao.

„Bio si sa mnom cijelo jutro“, ona je zadirkivala. „Ne onako kako sam želio.“ Povukao ju od zida prema stolici koju je izvukao ispod stola. Njegove oči bile su pune nestašluka dok je otkopčavao svoje hlače. „Nemamo mnogo vremena.“ „Ti si ozbiljan?“ pitala je, malo iznenađena što je ipak želio to napraviti ovdje, baš sada. Ali Brady nije bio netko tko odlaže ono što želi. I nije postojala stvarna opasnost da ih netko zaista uhvati. Barem ne reporteri, što je jedino bilo važno.

I uostalom… ona nikad nije bila dobra u tome da ga odbije, a njeno je tijelo već žudjelo za njim.

Brady se zlobno nasmiješio. „Draga, ja se nikao ne šalim s tim koliko te želim.“ Oslobodio se svojih bokserica i sjeo gledajući u nju. Ona je prišla korak bliže njemu, a njegove ruke kretale su se prema rubu njene suknje do koljena.

Gurnuo je suknju prema struku, pogurao je njene tange u stranu i povukao je tako da ga je opkoračila.

Njen puls je već divljao. Nije prošlo dugo otkad su zadnji put bili zajedno u njegovoj kući na jezeru, ali već ga se nije mogla zasititi. Svaki put s njim bilo je novo nevjerojatno iskustvo. Svaki put je bio bolji nego prošli. Svaki put ju je podsjećao da je sve vrijedno toga da bude s njim. Na kraju, on je bio taj koji ju je činio sretnom.

Brady je pomaknuo svoje bokove tako da je bila iznad njega i naslonila se tako da su njene ruke bile na njegovim ramenima. Željela je zgrabiti njegovu kosu i koristi je kao oslonac, ali smatrala je da to ipak nije dobra ideja s obzirom na kasnija događanja.

Njena glava poletjela je unatrag kad je osjetila da je ušao u nju. Jecaj joj je ostao u grlu kako je gurnuo njeno tijelo na svoj kurac. „O, Bože“, promrmljala je.

Palac mu je pratio njenu donju usnu, a ona ga je svojim jezikom polizala.

Vatra je zabljesnula u njegovim očima. Pomaknuo je svoju zdjelicu prema gore a ona je opet zastenjala. Njegova ruka pokrila je njena usta. „Ni riječi, dušo.“ A onda je on to učinio gotovo nemogućim. Zgrabio je njene bokove svojim rukama i počeo je pomicati gore dole po njemu. Brzi, žestoki ritam koji je započeo, spojen sa nesigurnošću koliko još vremena imaju prije nego što ih netko dođe potražiti, gurnuo ju je prema rubu. Zagrizla je usnu da spriječi stenjanje i vriskove koje je željela ispustiti. Kako je Brady pogađao pravo mjesto u njoj, nije više mogla izdržati pa je prekrila njegove usne svojima.

Njihove usne su se pomicale. Požuda je kolala njihovim tijelima, divlji poljupci i strast, ništa se s tim nije moglo mjeriti. Liz je osjećala svoj vrhunac i zastenjala je na njegovim usnama dok se tresla od zadovoljstva. Brady je svršio nakon nje i ostali su sjediti na trenutak, uživajući u svojim ukradenim trenucima.

A onda su čuli kucanje na vratima.

Liz je skočila sa njega i potražila svoje donje rublje. Brady je ležerno ustao, namještajući se i izravnavajući svoje odijelo. Izgledao je kao da se ništa nije

dogodilo, osim lijenog smiješka na njegovom licu. Požurila je da obuče svoje gaćice, ali ih je Brady istrgnuo i spremio u svoj džep. „Što radiš?“ prosiktala je. „Idi bez njih.“ „Brady“, zastenjala je. „Želim biti na pozornici zamišljajući tebe opet spremnu i željnu za mene.“ „Ti će se napaliti dok budeš gore na bini“, istaknula je, gurajući svoju ruku preko njegove i pokušavajući dohvatiti njegov džep.

Povukao se izvan njenog dosega. „Biti će vrijedno toga.“ Pažljivo ga je pogledala. Plavo susreće smeđe sa paralelnim intenzitetom. „Ti si vrijedan ovoga“, prošaptala je.

Vrijedan objavljivanja njihove veze. Vrijedan nošenja sa novinarima. Vrijedan odricanja njene privatnosti. Bio je vrijedan svega. Nježni osmijeh pojavio se na njegovim usnama i izgledalo je kao da razumije što je točno ona mislila, a onda joj je dao senzualni poljubac na usne.

Obećanje. Pobrinuti će se da je ona u pravu. „Brady“, čuli su Heatherin poziv izvana.

Zlobno se nasmiješio Liz prije nego je otvorio vrata. „Heather, baš smo krenuli prema tebi“, rekao je nemarno. „Brady“, progunđala, vrteći glavom. Procijenila ga je od glave od pete. „Ne možeš već ovo raditi . Jebeno ćeš me izluditi.“ „Ovo je različito od normalnog?“ našalio se.

Njen glas se stišao i pogledala ih je. „Čak ni ne želim znati što se ovdje događalo. Mogu samo zamisliti. Zar ne možete pričekati dok se ne vratimo… ili nešto?“ „Ne znam na što misliš, Heather“, Brady je rekao, prekriživši ruke. „Zar ja ne moram održati govor?“ Zgrabio je Liz za ruku i krenuo van iz sobe.

Heather se lagano ubacila na njegovu stranu i počela prolaziti kroz govor kao da se ništa nije dogodilo. Liz je posumnjala da je to značilo da će kasnije dobiti jezikovu juhu zato što su tako otišli. Provjeravajući svoj telefon, shvatila je da je ostalo malo vremena. Vratila je telefon u svoju torbu i pogledom je potražila kupaonicu.

Ali Heather je opet privukla Lizinu pozornost. „Molim te stani ovdje i ne miči se opet.“ „Nisam dijete, Heather“, Liz je odvratila. „Onda bi možda mogla ovo početi shvaćati ozbiljnije“, odvratila joj je odmah nazad. „Ti si prepreka, a išuljati se i raditi… ono što ste već radili ne pomaže ničemu.“ „Heather“, rekao je Brady opasno niskim tonom.

Heather se uspravila i izgleda da je shvatila da je Brady i dalje tamo. O, ovo će biti zabavno. „Samo sve stavljam na svoje mjesto“, rekla je ležerno. Da, Heather nije bila sretna. Vjerojatno je bila zabrinuta da je njen savršeni kandidat upleten u

skandal sa studenticom političkog novinarstva koja je pisala negativne članke o njemu. Da ne spominjemo da su ona i Brady ulovljeni i da su njihova imena bila na naslovnicama novina cijeli vikend.

Dio Heatherinog posla bila je i kontrola štete. A Liz je bila šteta. Liz je shvaćala zašto se Heather ovako ponaša, ali to nije značilo da je ona to morala trpjeti.

Heather je posljednji put pogledala Liz prije nego što je otišla do Elliotta. „Ona je kučka“, Liz je promrmljala. „Ona misli dobro, ali da… to je njen posao“, Brady je rekao. „Samo se mora naviknuti da smo zajedno. Ona mislim da je ovo trik.“ „Ako ona tako misli, onda će i drugi tako misliti.“ „Namjeravam ugušiti takve komentare prije nego izađu. Ti si ovdje da ostaneš.“ Rekao je to zapovjednim glasom da Liz nije posumnjala u to. On je nije morao zadržati uz sebe. Nakon što ga je ostavila na primarnoj pobijedi da osigura da osvoji daljnje izbore, provela je sljedeću godinu sa Haydenom. Nikad nije preboljela Bradyja, a za vrijeme razdvojenosti njihovi susreti bili su nabijeni seksualnom energijom i odlascima sa slomljenim srcem. Činjenica da su uopće bili ovdje bila je potvrda njihove posvećenosti jedan drugome.

Minutu kasnije, Heather je izašla na pozornicu. Bila je visoka, plava i prekrasna sa samopouzdanjem koje je skočilo kad je bila gore. Liz se prisjetila da je bila ljubomorna na njenu izvježbanu figuru. Ne da je Liz bila krupna, ali bila je više atletske građe, sa velikim prsima. „Puno vam hvala na dolasku u zadnjem trenu na novinarski konferenciju“, započela je Heather. „Ja sam Heather Ferrington, tajnica za odnose sa javnošću zastupnika Maxwella. Nakon izjave kongresmena neće biti pitanja.“ Gomila je izrazila nezadovoljstvo. Liz ih nije krivila. Bila je sigurna da će Brady biti bombardiran želio on pitanja ili ne. To je ono što bi ona uradila. Liz je predložila da Brady odgovori na par pitanja da barem djelomično zadovolji novinare, ali Heather nije željela ni čuti. Željela je kontrolirati poruke koje izlaze van. Navodno je bilo dovoljno loše što je Liz već razgovarala sa Calleigh koja ju je pitala da li je Sandy Carmichael njen pseudonim.

Heather im je poslala oštar pogled. „Bez pitanja“, ponovila je. „kongresmen će izaći za minutu. Hvala na vašem strpljenju.“ Vratila se ukočeno do Bradyja i Liz. Liz je bilo drago da se ona sada ne mora nositi sa hrpom bliceva. Iako je znala da je to ubrzo čeka.

Heather je izdahnula i prišla Bradyju. „Samo se drži scenarija.“ On je kimnuo.

Na sekundu se namrštio, a onda je vratio svoje neutralno lice iz kampanje koje je Liz navikla vidjeti na njegovom licu. „I Brady… sretno.“ On ju je lagano stisnuo za ruku. Radili su zajedno od početka njegove karijere i imali su vezu koja je dolazila sa puno vremena koje su provodili jedan sa drugim. Nakon što je pustio njenu ruku, okrenuo se prema Liz. Nitko ih nije mogao vidjeti iza kulisa, ali je svejedno kroz nju prošlo nervozno uzbuđenje kada su njegove oči bile usmjerene samo na nju.

„Da li je još vrijedno?“ pitao je.

Liz je kimnula. „Uvijek će biti.“ Brady se nagnuo i nježno poljubio njene usne. Tada se uputio na malenu pozornicu i prema podiju kao da je njegov. I bio je. Uvijek je. Brady je bio više ležeran na pozornici i ispred gomile znatiželjnih novinara nego što je većina ljudi bila u svojim životima. Zadržao je samopouzdani osmijeh na svom licu, šepurenje u svom koraku i izgled rođenog političara.

Popravio je plavu kravatu na svom vratu. To je bilo njegovo nepisano pravilo da je spreman započeti. Liz je zadržala dah, a tišina se nadvila nad prostoriju kako su se novinari približili, zabrinuta što će se dogoditi. „Hvala svima što ste došli u kratkom roku. Siguran sam da ste znatiželjni za nedavne optužbe protiv mene. A ja sam danas ovdje da sve razjasnim.“ Brady je napravio pauzu, a Liz je gledala gladne izraze na licima novinara. „U oku javnosti političari često drže visoke standarde. Od nas se očekuje da budemo neuništivi. Da budemo super junaci. Svaku grešku, svako spoticanje, svaku prepreku moramo preći otvoreno i dostupno javnosti. To je u tako u životu koji smo sami izabrali, koji sam ja izabrao, kada sam izabran za ured. To je život koji ne bi mijenjao za ništa, zato jer mi daje mogućnost rada za ljude do kojih mi je stalo, da radim za građane naše najbolje nacije.“ Brady, ulazeći u svoj govor, se karizmatično smiješio. Liz nije shvaćala da je čvor živaca koji je rastao među njima bio tako intenzivan dok se nije krenuo otpetljavati. „Kako što možete pretpostaviti takav život, ovaj život, dolazi sa ograničenjima. A ograničenja su zadnja stvar o kojima političari žele govoriti.

Ali nakon vijesti koje su popunile naslovnice ovog vikenda, smatram da je došlo vrijeme da kažem nešto o tim ograničenjima. Jedno od njih, da budemo iskreni, dame i gospodo, jeste li ikada uzeli u obzir kako je teško izlaziti s nekim dok pomažete voditi zemlju?“ Brady ih je zabavio sa ovom izjavom. Gomila se prigušeno nasmijala na ovu izjavu, ulazeći u njegov govor. Dobro. „U petak je u Charlotte Timesu izašao članak tvrdeći da sam imao aferu sa studenticom novinarstva, Sandy Carmichael, za koju sam kasnije potvrdio da je Liz Dougherty. Kao neženja, teško mi se pomiriti za izrazom afera. Iako je ono što se događalo između gospođice Dougherty i mene držano van javnosti, teško da se može nazvati aferom. To je bio moj pokušaj da držim jedan dio mog života privatnim. I dalje čvrsto vjerujem da ono što se dogodilo između nas treba ostati između nas, ali razumijem i delikatnu poziciju u kojoj se sada nalazim. Nisam izašao u javnost sa našom vezom jedino zbog privatnih razloga.“ Liz je ispustila zrak za koji nije ni znala da ga je zadržavala. To je bio najteži dio… slušati ga kako priča o privatnosti kao da će opet ikada ponovno imati. „Pitanje privatnosti više nije bitno, iako, zadnja stvar koju bi želio je da se ime gospođice Dougherty vuče po novinama i povezuje sa mnom. Nakon razgovora sa gospođicom Dougherty“, rekao je Brady, nakratko pogledavši Liz,

„dogovorili smo se da više nema smisla držati našu vezu u tajnosti. Članak je bio netočan jedino u tome da nije napisana činjenica smo Liz Dougherty i dalje zajedno.”

O Bože… ovo se zaista događa. Liz je osjetila da joj se suze skupljaju u očima.

Ona je bila ta koja je priznala Calleigh njihovu vezu, ali slušati Bradyja kako to govori prostoriji punoj reportera nekako je sve učinilo puno stvarnijim. „Možda je počelo kao tajna, ali od danas, željeli bi razjasniti da to više nije slučaj. Hvala vam na vašem vremenu. Radujem se da ćemo se opet vidjeti.“ Brady je reporterima udijelio topli osmijeh i kratko kimanje prije nego što se okrenuo da ode. A onda je prostorija eksplodirala. Reporteri su se gurali naprijed prema malenoj pozornici, zahtijevajući da postave pitanja. „Ali što je sa razlikom u godinama?“ „Što će vaši protivnici misliti o negativnim člancima koje je pisala protiv vas, kongresmenu Maxwell?“ „Zastupniče Maxwell, samo jedno pitanje!“ „kongresmenu Maxwell, možete li komentirati upotrebu lažnog imena da sakrijete identitet gospođice Dougherty?“ „Što još skrivate?“ „Da li je ovo trik iz kampanje da pokrijete svoje seksualne podvige?“ I tako dalje…

Liz je to očekivala. I da je Heather nije pripremila na oštre napade pitanjima, ona bi pogodila da će se to dogoditi. Ona se dovoljno dugo pripremala da postane novinar da je iz prve ruke znala kako će to izgledati. Čak je znala koja bi pitanja ona postavila. Ali ništa od toga joj nije olakšalo. Trbuh joj se okrenuo i osjetila je mučninu kako su reporteri dodavali ozljede na ranu.

Okrenula se i pokušala se isključiti iz ovog ludila. Polako je disala i zamišljala se u Bradyjevoj kući na jezeru u miru i tišini. Jedino što su tada imali je jedno drugo.

Brady je zamotao svoju ruku oko njenog struka kada je došao iza bine i počeo ju je odvlačiti od govornice bez riječi. Pokušao ju je zaštititi. Ovo je bio samo početak, to su oboje znali.

Drugo poglavlje Suzdržavanje „Savršeno odrađeno“, rekla je Heather Bradyju dok su hodali prema izlazu. „Nisam siguran da smo zadovoljili njihovu znatiželju“, rekao je Brady, kako da ga se ovo ne tiče. Ali naravno, Liz je znala drugačije.

Bilo je još puno toga za shvatiti. Sada kada je njihova veza došla u javnost nije sigurno značilo i kraj njihovih problema. „Nisi to ni očekivao od njih“, Elliott, Bradyjev odvjetnik se ubacio. „Sada je sve vani. Idemo odavde.“ „Alex se vratio i želi diskutirati o strategiji u podne“, rekla je Heather, govoreći o Bradyjevom menadžeru za kampanju. „Onda ćemo dati da se napiše govor za tvoj sljedeći izlazak u javnost. Želimo držati cijelu stvar pod kontrolom. Trebat ćemo održati sastanak osoblja. Ne želim da itko priča sa novinarima. Želim da znaju da ako progovore da će ih to koštati posla.“ Liz se trgnula na taj komentar. Nije željela da itko riskira svoj posao. Iako bi većina političkog osoblja trebala znati kada pričati, a kada ne. Jednostavno je bilo nestvarno biti na drugoj strani i imati nekoga tko će ti govoriti kada ne pričati sa novinarima, umjesto tražiti priliku kako natjerati ljude da pričaju. „Mislim da možemo sve obaviti do popodne, a onda se vratiti navečer u D.C. Tvoja tajnica me obavijestila da će biti bitnog glasanje ovaj tjedan za obrazovanje i ti trebaš biti u odboru bez obzira na to što se događa u tvom privatnom životu“, nastavila je Heather. „Čekaj!“ Liz je uzviknula, napokon shvaćajući što je Heather zapravo rekla. „Vraćaš se u D.C. večeras?“ Znala je da je njegov posao, njegov život kao člana Kongresa bio podijeljen između Chapel Hilla i D.C.-a. Iako nije bio jednako podijeljen. Ako je morala pogađati, ono što je znala omjer bi bio sedamdeset-trideset, sa više vremena u D.C.-u nego kući. Ipak, nije mislila da će otići odmah taj dan. „On se mora vratiti večeras“, rekla je Heather ne dižući pogled sa papira ispred sebe.

Brady se okrenuo prema Liz. Puno toga je prošla otkad joj je sve ovo eksplodiralo u lice i znala je otpočetka da će imati malo vremena zajedno. Ali ona je prekinula sa svojim dečkom, počela viđati Bradyja ponovno, i sada javno objavila svoju vezu brojnim novinarima. Zasigurno je zaslužila malo više vremena s njim prije nego što je bace vukovima. „Ne premišljaš se valjda?“ pitao ju je tonom koji je nagovještavao da je to neprihvatljiva opcija.

„Ne, ne premišljam se. Pitam zašto ću u središtu ovog ludila ostati sama da se nosim sa svime.“ Njen glas je bio hladan i kontroliran. Nije željela da zvuči cendravo. Znala je u što ulazi, ali mislila je da još jedna noć nije puno što traži. „Nećeš biti sama i nećeš se nositi sama sa svime. Čak i ako ja nisam tu, i dalje ću ti biti dostupan.“ „Zvučiš kao da govoriš o poslovnom dogovoru.“ Bradyjeve oči su se rastvorile. „Ti si zadnja osoba koja bi to trebala misliti.“ Liz je duboko udahnula i pokušala da se smiri. Uzrujala se, a to neće nikome na kraju pomoći. „Znam, žao mi je. Ja samo… nismo imali mnogo vremena zajedno.“ „Žao mi je što prekidam“, rekla je Heather. Izgledajući kao da joj nije nimalo žao. „Moramo vas sada izvesti van do auta. Očekujemo da će doći do zastoja.“ „Razgovarati ćemo o ovome u autu“, rekao je Brady, stišćući njen struk, a onda je puštajući.

Liz je zamišljala kako ustvari izgleda mali zastoj. Činilo se da su Heatherina definicija i Lizina bile potpuno različite. Veliki broj reportera došlo je do zadnjeg izlaza, gdje je bilo jasno da će Brady izaći, okružili su područje u nadi da će postaviti pitanje. Liz je zurila u rulju razrogačenih očiju.

Brady je zaštitnički spustio ruku oko njenih ramena čim su se vrata otvorila. „Drži se blizu mene“, šapnuo joj je.

Nije joj trebalo reći dvaput. Ustvari vjerojatno joj nije trebalo reći ni jednom.

Heather i Elliott raščistili su prostor da oni mogu proći, a onda su ona i Brady izašli van. Bila je tmurna veljača popodne, potpuno oblačno dok su se gurali kroz more reportera da dođu do automobila koji ih je čekao.

Liz je čula pitanja koja su im upućivali, slična onima koje je čula na konferenciji. Blicevi su sijevali iznad njihovih glava, ljudi su zvali njihova imena, mikrofone su im gurali u lica. Liz je učinila sve da drži glavu pognutu dok je slijedila Bradyja.

Elliott je držao otvorena vrata i Liz se ušuljala na stražnje sjedalo auta sa zatamnjenim staklima. Čula je Bradyja kao im se obraća kratko prije nego što je ušao za njom. Vrata su se zatvorila i oni su krenuli. „Što je sa Heather i Elliottom?“ pitala je Liz. „Rekao sam im da idu sa drugim autom.“ Liz je bilo drago. To je značilo da će imati nekoliko minuta mira bez Heather da se ubacuje u svaki razgovor. Samo njih dvoje. Lizine ruke su se tresle u njenom krilu, a da to nije ni primijetila. „Ovo je bilo… intenzivno“, prošaputala je. „Jesi dobro?“ pitao je Brady, posežući za njom.

Skliznula je pod njegovu ruku i naslonila se na njegovo rame. „Jesam, trebala sam to i očekivati.“ „S vremenom bude lakše.“ Nadala se da nikada ne bude lakše i da sve samo nestane. Nikada nije željela biti pod reflektorima. Izabrala je da bude novinar u tiskanim medijima

djelomično zato jer je to osiguravalo da nikada ne bude ispred kamere. Nije izgledalo kao da će se lako izvući od ovoga.

Brady se nacerio pokraj nje. „Moja novinarka se uplašila bliceva?“ Kao da joj je čuo misli. „Nisam baš ljubitelj.“ „Nadajmo se da se nećeš morati dugo nositi s tim.“ „Slažem se.“ rekla je nježno. „Dakle, da li zaista moraš ići večeras?“ „S obzirom na okolnosti vjerojatno bi bilo najbolje da nastavim sa poslom kao da se ništa nije dogodilo. Ne želim da izgleda kao da mi je potreban dopust.“ „Da, to ima smisla… ali uzimajući u obzir okolnosti da sam tvoja nova djevojka koju nisi vidio preko godine dana, osim zadnjeg vikenda i jedne noći u listopadu, mislim da bi mogao napraviti iznimku.“ „Ti si moja iznimka Liz“, rekao je, prolazeći rukom preko njene čeljusti.

Zatvorila je oči, a sve misli o tome što se upravo dogodilo isparile su joj iz glave. Jedan jednostavan dodir i bila je izgubljena u njemu. Tako je bilo od početka. Nije ga se mogla zasititi, jedva je mogla reći ne, a nemoguće je bilo držati se podalje. Čak i kad se prisilila da ode iz njegovog života, mislila je na njega cijelo vrijeme.

Okrenula je glavu prema njemu i njihove usne su se srele. Bilo je to kao lijek za njeno tijelo. Njegova ruka klizila je njenim bedrom, podsjećajući je na ranije podvige i činjenicu da i dalje bila bez gaćica. „Kako to radiš?“ šapnula je. „Što?“ „Natjeraš me da zaboravim na razum.“ „Želiš reći da mi nemamo smisla?“ pitao je, radeći krugove na njenom unutarnjem bedru i nježno joj razdvajajući noge. „Mi imamo savršeni smisao“, rekla je. „Osim reportera koji nas pokušavaju uvjeriti u suprotno.“ „Netko uvijek pokušava nešto dokazati.“ Njegova ruka dodirnula je njeno središte i ona ga je jače stisnula. „Kao što je pokušavam dokazati da te mogu držati tihom nekoliko minuta.“ „Mislim da si to ranije napravio“, Liz se zlobno nasmiješila. Njegovi prsti kružili su njenim klitorisom, a ona je zastenjala koliko je bila osjetljiva. Pokušala je ostati tiha dok ju je on u vožnji obrađivao.

Zatamnjeno staklo odvajalo ih je od vozača, ali i dalje se osjećala izloženo kao da ih netko gleda. To ju je trebalo držati da se ne uzbudi ponovno, ali nije.

Svršavala je pod njegovim stručnim prstima na stražnjem sjedištu automobila.

Kada je osjetila da bi mogla eksplodirati, konačno je stavio dva prsta u nju.

Gurnuo ih je nekoliko puta i trebala je sva snaga volje da ne zavrišti kad ju je doveo do trenutka ekstaze i onda ju gurnuo preko ruba. Zagrizla je donju usnu i teško disala dok se oporavljala od orgazma. Glava joj je bila naslonjena, a oči zatvorene.

Brady je izmaknuo svoju ruku. „Vidi, ipak možeš slijediti upute.“ „Samo djelomično“ rekla je.

Poljubio ju je nježno dok je auto počeo usporavati, signalizirajući da će uskoro stići na svoju destinaciju. „Brady“, promrmljala je Liz. „Znači li to da ćeš ostati?“ Nasmijao se i kimnuo kada ga je pogledala. „Da, dušo. Premjestiti ću neke stvari.“

Liz je sagnula glavu. Ne iznenađujuće, Heather se nije sviđala promjena planova. Bila je kučka prema Liz devedeset pet posto vremena otkad ju je Liz upoznala, ali stres oko skandala ju je zaista gurao prema rubu. U jednom trenutku, Brady je čak zamolio Liz da izađe da mogu razgovarati. Čula je njega i Heather kako se svađaju skroz do hodnika.

Bili su u sjedištu Bradyjeve kampanje u Raleighu. Liz je lutala od konferencijske sobe gdje su se još svađali do njegovog ureda. Zatvorila je vrata i sjela u veliku stolicu. Sa kompjuterom ispred sebe, Liz je otvorila Google i pripremala se na ono što će vidjeti. Utipkala je svoje ime i pritisnula enter.

Vrh ekrana bio prepun vijesti i članaka o njenoj vezi sa Bradyjem. Nasumično je otvorila jedan i klizila po članku. Riječi su skakale pred nju – afera, studentica, novinarka, skandal. Prebacila se na novi članak i na onaj poslije njega i na onaj poslije. Nakon što je pročitala nekoliko istih materijala vratila se na početnu stranicu i iznenadila se što je i Wikipedia bila među stranicama pretrage. Otvorila ju je i vidjela da je netko već dodao njihovu vezu na osobni dio Bradyjeve stranice. Odlično.

Bila je uzdrmana od pretrage kada su se vrata otvorila. „Hej ti“, rekao je Brady sa zanosnim osmijehom. „Što si naumila ovdje?“ „Mučim samu sebe.“ Podigao je obrvu. „Samo gledam vijesti.“ „To nikada nije dobra ideja.“ Liz je odvratila pogled sa Bradyja i buljila u jedan od zadnjih članaka koji je iskočio na ekran. Netko je uspio uslikati njihovu zajedničku, relativno dobru, sliku kada su izašli sa novinarskoj konferenciji.

Brady je iznenada bio iza nje. „Daj da ti pomognem sa tim“, rekao je, posežući preko njenog ramena, prekrivajući miš sa svojom rukom, i izašao iz svih članaka. „Tako, sada je bolje.“ „To je bio moj život“, šapnula je. „Nekad sam se budila i čitala novinske članke prije odlaska na predavanja. Pratila sam svoje najdraže, legende u svojim poljima. Kada nisam čitala članke, pisala sam ih. Živjela sam u redakciji. Uzela sam izborne predmete na odjelu novinarstva. Sada ne mogu čak ni Internet otvoriti.“

„Možeš koristiti Internet, ali pretrage na Googlu sa svojim imenom možda sada nisu najbolja ideja.“ „Da“, rekla je sa slijeganjem ramenima. „Ispuhati će se. Neće uvijek biti ovako“, rekao je iznenađujuće uvjerljivim glasom. „Dođi ovdje.“ Liz se ustala i kad je Brady sjeo na njeno mjesto uzeo ju je u svoje krilo. Skinula je svoje štikle i savila noge ispod sebe. „Ne možeš to raditi.“ „Što?“ pitala je Liz. „Tugovati.“ „Ne tugujem“, rekla mu je.

Podigao je obrvu. „Jesi sigurna?“ Ispustila je kratki izdah i slegnula. „Valjda.“ „Znaš da si jača od toga.“ „Preživjela sam život bez tebe.“ Nasmijao se i poljubio je u čelo. „I neće više to morati raditi. Što je nekoliko novinara nakon svega?“ Liz je kimnula preko volje. „U pravu si.“ Uspravila se i pokušala staviti svoje strahove iza sebe. Nije bilo ništa što je mogla učiniti u ovom trenutku. Izabrala je Bradyja, i to je ono što je došlo s njim. Da je morala sve opet ispočetka, opet bi učinila isto. „Obično jesam“, rekao je, gladeći njen vrat. „Također nevjerojatno skroman.“ „Oh ne, draga, to nikada nisam tvrdio. To možeš ostaviti za druge manje muškarce.“ „Mislim da neću viđati druge muškarce. Sviđa mi se ovaj egoistični kojeg već imam.“ „Egoističan, hmm?“ Stisnuo je njen vrat i osjetila je kako njena nervoza prolazi. „Da, egoističan, arogantan, kurčevit…“ Brady je uzeo njenu ruku i stavio je na svoj kurac. „U pravu si barem što se jednog tiče.“ Liz se nasmiješila i ustala. „Ti si nezasitan, nisi li?“ Njegove zjenice su se raširile na prizor nje dok stoji ispred njega u haljini koju je nosila na novinskoj konferenciji. „Izgleda da sam jedini, očigledno.“ „Da, očigledno“, našalila se, nagnula naprijed i spojila njihove usne. „Koliko još moramo biti tu?“ „Nažalost još nekoliko sati.“ „Dakle, imam vremena otići do redakcije“, rekla mu je. Prije su odlučili da je najbolje ne ići na predavanja na dan novinske konferencije. Ali nije se mogla držati podalje još dugo, budući da je bila blizu diplome i trebala je sve bodove.

Nije bila sigurna što se događa u redakciji. Željela je nazvati Massey, koja ju je zamjenjivala kao urednicu dok je prošli tjedan bila bolesna nakon što je Hayden

na grozan način primio vijesti o Bradyju, i saznati što se događa. Ali bila je malo zabrinuta što će ona saznati. Jedini ljudi s kojima je razgovarala otkad se sve dogodilo su njeni roditelji i njena najbolja prijateljica, Victoria.

Razgovor sa Victoriom bio je mnogo ugodniji nego onaj sa njenim roditeljima.

Podsjetili su Liz na sve strahove koje je imala kada je prvi put pristala da izađu u javnost. Što sa tvojom karijerom? Hoćeš li završiti studij? Kako će ovo izgledati u budućnosti? Jesi li sretna? Jesi li sigurna da ovo želiš? Liz se za sada isključila od svih pitanja. „Mislim da bi sebi trebala dati više vremena. Ne držim te dalje od redakcije, Liz, ali zamisli kako to vjerojatno sada izgleda“, rekao, dajući joj znalački pogled.

Kaos. Tračevi. Osuđujući pogledi. Znala je da je to očekuje, ali redakcija joj je bila kao dom. To je uvijek bio njen izlaz. „Znam kako će biti.“ Kao konferencija za novinare samo gore, zato jer se radi o njenim kolegama, njenim suradnicima, njenim prijateljima. „Ipak, ne mogu to zauvijek izbjegavati.“ „Nitko to od tebe ni ne očekuje.“ „Mogu zamoliti Victoriu da me pokupi i vrati nazad nakon sat i nešto“, Liz je rekla tvrdoglavo. „Vjerujem da bi ti to napravila“, rekao je. Prekrižio je ruke preko prsa, a ona ga je čitala kao knjigu. Izazivao ju je da to učini da vidi kako će on reagirati.

Jednom ju je bez razmišljanja prebacio preko ramena jer nije željela ući u njegov auto. To bi bio zabavan naslov: 'kongresmen Brady Maxwell novu djevojku drži na uzdi kao spiljski čovjek.' Oh, suzdržavanje.

Liz je uzdahnula i namjestila se u Bradyjevom krilu. Nema smisla svađati se sada. „Koliko imam vremena s tobom prije nego me odvezeš kući?“ „Draga, ti si sada moja. Ne puštam te kući noćas.“ Brady je okrenuo njeno lice prema sebi, a ona je u njegovim očima pročitala što je time mislio. „Ali mislila sam s obzirom na novinare…“ „Mogu nas progoniti koliko žele, ali ako smo sada u 'javnosti', ostaješ sa mnom“, rekao je i lagano joj poljubio usne. „Još uvijek imaš ključ, a ja sam uvijek pripadao tebi.“ „I ja sam uvijek pripadala tebi“, šapnula je.

Treće poglavlje Naslovnica Sljedeće jutro, Brady je odvezao Liz kući, prije nego što je trebala ići u redakciju.

Nije planirao ići iz Sjeverne Karoline sve do kasno navečer i obećao joj je da će se vidjeti prije nego što ode. Nije joj se sviđalo što će se tako brzo razdvojiti, ali što je mogla napraviti? Već mu je za jedna dan odgodila odlazak. Samo se trebala naviknuti na njihovu novu vezu – zajedno su samo tri dana, obznanili su javnosti, a već se trebaju rastati. Sve najbolje stvari u životu stavljene su u jedan paket.

Victoria je sjedila na kauču sa svojim dečkom Danielom, kojeg je Liz od milja zvala navijač Dukea. „Hej“, rekla je Liz, zatvarajući vrata i mašući im. „Hej i tebi“, rekla je Victoria. Skočila je sa kauča i pojurila prema Liz. „I kako je bilo? Što se dogodilo? Jeste li ti i Brady izašli iz ormara?“ Liz se nasmijala i zavrtjela glavom. „Zar nisi vidjela vijesti?“ pitala je u nevjerici.

Victoria je slegnula ramenima, „Pst! Ja ne čitam i ne gledam vijesti. Znaš to.“ Aaa. Kako bi to mogla zaboraviti? „Jučer smo bili na konferenciji za novinare i Brady je svima rekao da hodamo. Skoro u nas napali dok smo izlazili. Sve je nekako nestvarno.“ „O moj Bože, ti si sada kao zvijezda“, rekla je Victoria. „I hodaš sa političarom. Tako sam ljubomorna.“ Navijač Dukea nadurio se na kauču, nasmijavši Victoriu. „I što se sada događa?“ „Pokušati ću se vrati svom životu“, Liz je nesigurno rekla. „Što? Mislila sam da će sada ovo ipak biti uzbudljivije. Vas dvoje se tajno vjenčate i selite u D.C. i idete na milion zabava u stilu Gatsbyja.“ Tajno vjenčanje! Odakle izvlači ovakve stvari. Tek su ponovno zajedno – brak može čekati. „Izvuci književne reference iz svoje guzice Vickie.“ „Uh. Sada kada više nema Haydena možemo li se riješiti tog nadimka?“ molila je.

Liz se odmah prestala smijati. Hayden. Nije imala mnogo vremena razmišljati o njemu od kad se pokušao ispričati za otkrivanje njihove veze sa Bradyjem, a Liz ga je otpilila. Puno stvari se događalo sa Bradyjem i sa novinarima i nije znala što će sada sa svojim životom, sada kada je bila politička novinarka u vezi sa političarom. „Oh, oprosti“, rekla je tiho. „U redu je“, rekla je Liz. Nije ustvari željela razgovarati o Haydenu. Sve je bilo svježe poslije prekida. Cijela jednogodišnja veza otišla u smeće za ništa.

„Nemoj se osjećati krivom zbog toga što se dogodilo. On je bio šupak koji je napisao članak. Nisi ga ti natjerala.“ „Znam, znam“, rekla je Liz, presijecajući je. „Idem se samo spremiti za predavanja.“ „Ok, Jesi sigurna da ne želiš pričati o tome?“ „Vrlo sigurna.“ „Ok, Daniel je rekao da će nas odbaciti pa ne moramo ići pješke. U redu?“ pitala je Victoria i sa smiješkom se okrenula prema svom dečku. „Nema problem, Vickie.“ Victoria je uzdahnula i mrko ga pogledala. „Nemoj još i ti!.“ Liz se nije mogla suzdržati od smijanja. Kakav par.

Nakon što se presvukla u široku, plavu košulju utrpanu u uske traperice sa tamnim cipelama s petom, Liz je zavezala svoju kosu u neuredan rep i slijedila Victoriju i Daniela do auta. Stigli su na kampus baš na vrijeme da Liz stigne do redakcije prije nego počnu predavanja. Liz se dogovorila sa Victorijom da se zajedno vrate pješke kući, onda je prešla prometnu ulicu i došla do redakcije.

Popela se stubama na drugi kat i došla do novinskih ureda.

Gledala je ured za zadovoljnim izrazom. Novine su bile njeno utočište. Nije mogla izbrojiti koliko je puta prošla kroz ova dvokrilna vrata. To je bilo kao dolazak kući.

Novine su već danas izašle, i kao rezultat toga bilo je samo nekoliko studenata tamo. To nikako nije značilo da je bilo prazno. Studenti su bili oko stolova pregledavajući članke, proučavali one koji su jutros izašli, pili kavu, neki su čak radili na svojoj zadaći. Čak je vidjela i Tristana, jednog od njenih suradnika prošle godine, kako marljivo radi na još jednom vjerojatno nevjerojatnom komadu.

Liz se nasmiješila na poznavanje svega toga i krenula kroz užurbanu prostoriju prema svom uredu. Čula je šaputanja oko nje dok je sve više i više pogleda bilo okrenuto prema njoj. Slegnula je ramenima i nastavila hodati.

Kada je prošla prostoriju i stigla do ureda, Massey je iskoračila ispred nje. „Liz!“ rekla je svojom normalnom ushićenošću. Massey je bila obučena u uske poderane traperice, kariranu košulju, i prsluk North Facea koji je imalo monogram sa svojim inicijalima, kao i većina njene odjeće. Liz je pogledala i susrela se s njenim očima. „Hej, Massey.“ Pokazala je prema uredu. „Možemo li razgovarati.“ „Naravno“, rekla je Liz. Massey je ušla prva, a onda je Liz zatvorila vrata iza njih.

Masseyin osmijeh je pao čim su ušle u ured. „Na što si mislila? Nisam to željela pred svima reći, ali Brady Maxwell? Zaista sam mislila da si ti zadnja osoba koja bi varala Haydena. Mislim, hodali ste godinu i toliko. On je dobar tip. Malo ukočen, ali izgledalo vam je dobro zajedno. Kad sam čula, mislila sam

da je šala, ali nakon konferencije za novinare jučer, napokon sam prihvatila činjenice. Prevarila si Haydena. Još sam uvijek u šoku!“ „Nisam ga prevarila Massey“, Liz je rekla nelagodno. „Imaš krive činjenice.“ „Mislim da je Brady Maxwell svima rekao što se točno dogodilo.“ „Ne. On je rekao da smo bili zajedno i da smo sada zajedno. Nismo bili zajedno dok sam bila sa Haydenom“, rekla je Liz i odmah se osjetila usrano zbog male laži. Progutala je krivnju koja joj se nakupila u grlu. „Čekaj, znači vi ste prekinuli?“ Liz je zagrizla usnu. Mrzila je što je to morala pitati, ali znala je da je to nužno. „Da li je ovaj razgovor… neslužben?“ rekla je tiho. „Oh“, rekla je Massey izgledajući krivo. „Da, naravno.“ Dakle, bila je zainteresirana da ovo bude neka vrsta intervjua. Odlično. Liz nije bila sigurna koliko će toga Massey ipak pisati, ali ipak je željela biti na oprezu. „Dakle, što se dogodilo?“ Liz je duboko udahnula. „Ne znam što si čula, ali Brady i smo bili zajedno prije dvije godine. Ostavila sam ga jer sam mislila da ja želim više, a on ne. Ispalo je da sam bila u krivu. Nakon što sam rekla Haydenu što se dogodilo, prekinuli smo i Brady i ja smo završili opet zajedno. Bio je to dugačak tjedan.“ „Kako ste završili ponovno zajedno i kako ste završili u javnosti s tim?“ Massey je pitala. „Mislim ako si željela više prije….“ „To je u stvari bila njegova ideja. Već je bilo vani da smo bili zajedno. Želio nas je držati zajedno, a jedini način da bi se to dogodilo bio je… potvrditi me.“ Liz je nastojala zadržati ozbiljno lice za Massey. „Plus, ja sam zaista ovo željela.

Nikad nisam bila sretnija.“ „Ali sve je držano u tajnosti“, Massey je istaknula. „Kako znaš da će sve funkcionirati sada kada ste u javnosti?“ To je bilo pravo pitanje, zar ne? Jedino na što se Liz mogla osloniti je prošlost.

Ona je voljela Bradyja. Nije ga mogla preboljeti. I nikada ga neće preboljeti. „Ne znam, samo se nadam. Znam samo kako se osjećam kada sam sa njim i kada sam bez njega... Vrijedi barem pokušati.“ „Ali ako propadne ponovno će biti u vijestima.“ „Istina“, rekla je Liz. „Govorim ti da ne mogu zamisliti život bez njega. Radije bi riskirala javni skandal svaki dan nego razmišljala što bi se moglo dogoditi.“ „Ali….“ „Možemo li bez toga ali, Massey? Imala sam stresan vikend. Željela bih se vratiti nečemu što mi je poznato u životu.“ „Ali…. misliš li da ćeš se ikada vratiti u normalu?“ Dakle, to zavisi od definicije normalnog. Možda će promjena s Bradyjem postati njezino normalno. Mogla je živjeti s tim. „Čak i ne znam što je normalno“, priznala je. Nije mislila da je normalno izlaziti s nekim i stalno misliti na nekoga drugoga. Nije mislila da je normalno kriti svoju vezu ili svoje osjećaje. Nije mislila da je normalno biti jadan i odreći

se nekoga do koga ti je stalo. Ako je to bilo normalno, onda je bolje da proba sa nečim što nije uobičajeno. „Dakle u slučaju da nisi bili svjesna“, rekla je Massey, i dalje skeptičnim i opreznim glasom, „hodati s kongresmenom kao političarom u usponu nije normalno.“ Liz se nasmijala, nadajući se da će razvedriti situaciju, „To sam znala.“ „Ne, zaista.“ „Znam“, rekla je Liz ozbiljno. „Znam gdje je granica. Ali sve negativno što sam napisala o Bradyju je bilo prije nego što smo počeli hodati. A više neću pisati o njemu, sada mogu samo nadgledati.“ „Liz...“Massey je rekla nezgodno, gledajući u pod. „Što?“ pitala je. „Vezano za to.“ „Vezano za što?“ „Jako mi je žao. Mrzim ovo raditi. Znam da si jako vezana za novine.“ Liz je srce je zatreptalo. „Napraviti što?“ „Mislim da bi trebala napustiti novine“, rekla je. „Što?“ rekla je Liz. Osjetila je kako joj krv nestaje s lica. Ovo je bio njen svijet. „Za nas izgleda loše ako nam je urednik u vijestima. To stavlja mrlju na novine kao cjelinu. Moraš to razumjeti.“ „Izbacujte me?“ „Ne, naime, ja to ne mogu učiniti“, Massey je plaho rekla. „Ja samo… mislim, nadam se da ćeš sama odstupi bez da mi moramo s nekim razgovarati. Mislim imamo samo dva mjeseca do diplome. Bio bi to samo privremeni dopust.“ „Privremeni dopust“, Liz je rekla zvučeći prazno. „Privremeno nekoliko mjeseci dok ne diplomiram i da se nikada ne vratim u novine.“ „To je najbolje za sve.“ Sve osim za Liz. Bila je sigurna u to. Kako je moglo biti bolje za nju da ne bude u novinama? „Ne možeš biti ozbiljna.“ Ali Massey je izgledala ozbiljno. „To nije bila jednostavna odluka.“ „Jednostavna odluka za koga?“ Liz je prasnula, a bijes je pulsirao iz nje. „Što se mene tiče ovo je bila jednostavna odluka za tebe. Riješiti se problema, i daj da pogodim – ti postaješ urednica.“ „Nije bilo tako“, Massey je rekla braneći se. „Sigurna sam, ali nisi odgovorila na moje pitanje.“ „Postavila si me kao glavnog urednika dok si bila bolesna. Sada je to jednostavan prijelaz da samo nastavim to raditi.“ „To bi imalo smisla da ja nisam kao rob godinama radila da bi postala urednicom. Ti želiš doći i sve to uzeti od mene.“ „Ne uzimam sve to od tebe“, rekla je Massey, „govorim ti da nije izvodljivo da i dalje radiš kao urednica novina kada si na naslovnoj strani.“ Uzela je novine sa stola i bacila ih u Lizine ruke.

Liz ih je pogledala i teško progutala. Njena slika je bila na naslovnoj strani.

Naslov je glasio: Potvrđena afera kongresmena Maxwella sa novinarkom UNC1-a. Liz se nastojala smiriti dok je čitala članak. Bio je prilično kratak i sažet sa informacija koje su napisali Hayden i Calleigh kao i sa Bradyjeve konferencije za novinare. Ipak, vidjeti sve na naslovnici izazvalo joj je mučninu. Sinoć se natjerala da pogleda ostale novine, ali ovo je bilo puno gore. Ovo su bile njene novine.

Oči su joj potražile potpis autora. Massey Davis. „Ti si ovo napisala?“ Liz je negdje u podsvijesti znala da su stvari drugačije da bi i ona napravila istu stvar. Napisala bi članak i objavila ga. Napravila bi to bez razmišljanja. Ali ipak je boljelo znati da ti je to napravila prijateljica. „Žao mi je“, nježno je rekla Massey. Ustvari je i zvučala iskreno. „Netko je to morao napisati. Nitko to u biti nije želio. Sviđaš nam se Liz. Svima si nam se sviđala kao urednica. Ali ovo nismo mogli ignorirati. Novine bi izgledale pristrano, nastojeći zaštiti svoje i sve to.“ „Da, zato što je to zaista loše.“ „Znaš na što mislim. Trebamo biti objektivni. Mi smo novosti. A na sveučilištu ti si zaista velika vijest“, rekla joj je Massey.

Liz je bacila novine na stol bez da je pročitala do kraja. „Izgleda da sada jesam.“ „Ti bi napravila istu stvar.“ „Nebitno“, rekla je Liz i prekrižila ruke. „Izbacuješ me iz novina, Massey.

Ovo je moj život. Ovo je sve za što sam radila.“ „Znam“, nemoćno je rekla Massey. „Ako se stvari smire možda se još možeš vratiti.“ Liz je znala da laže. Medijska ludnica oko njene veze sa Bradyjem će se stišati, ali će ona i dalje biti s njim. Nema šanse da će je novine primiti natrag.

Razmišljala je pitati Massey o šansi da ostane raditi uz suglasnost Uprave, ali znala je da ne želi miješati Sveučilište u njihove odluke. Redakcija je tehnički odvojena cjelina od fakulteta da bi zadržala svoju neovisnost. To je omogućavalo zaposlenima za zadrže svoju neovisnost i da diskutiraju o pitanjima koje sam Fakultet nije preferirao.

Liz je bila sigurna da će uprava ili odgoditi presudu redakcije ili na neki način njezino donošenje prenijeti u viši stupanj, u svakom slušaju završila bi u novinama. Nijedna opcija nije bila optimalna. Vjerojatno bi je obje odluke ostavile bez pozicije u redakciji.

Sve što je u ovom trenutku znala je da pod hitno treba otići odavde. Ovo je bilo njeno sigurno mjesto, a sada čak nije bila ni poželjna. „Samo privremeno, jel' tako?“ tiho je rekla Liz. Stavila je torbu na svoje rame. „Dakle, pretpostavljam da je to moja kazna, zar ne?“ 1 UNC – University of North Carolina – Sveučilište Sjeverne Karoline

Massey je uzdahnula i izgledalo je kao da želi nešto reći, ali nije.

Liz je zgrabila kvaku, svog starog ureda i nervozno ih otvorila. Pogledala je Massey još jednom prije nego je otišla.

Liz se uputila van bez oproštajnih riječi.

Četvrto poglavlje Zaokret Liz je koračala po pločniku na putu prema svom prvom predavanju. Najviše se radovala predavanju koje je držala njena mentorica, profesorica Mires. Liz je počela raditi za nju kao asistentica. Nakon što su uspješno zajedno organizirale politički novinarski kolokvij, profesorica Mires pomogla je Liz da dobije pripravništvo u New York Timesu, i time joj osigurala posao nakon diplome.

Liz bi puno radije razmišljala o tome nego o onome što se upravo dogodilo u redakciji.

Imala je dva mjeseca prije nego što se trebala pojaviti u New Yorku, a to joj se činilo puno važnije nego ono što je sada radila. Ne bi se bunila kada bi ubrzala vrijeme kroz ove teške mjesece.

Pokušavajući otresti iz glave svoj razgovor s Massey, Liz je ušla u zgradu novinarstva i pronašla mjesto na svom predavanju. Mučilo ju je da će ovo uništiti njihovo prijateljstvo. Ona i Massey nisu bile bliske kao ona i Victoria, ali radile su zajedno zadnje dvije godine. Liz nije znala što napraviti u vezi toga, i gore, mislila je da neće biti ništa što može napraviti u vezi toga. Nije se namjeravala ispričati za ono što je rekla, a znala je da neće ni Massey. Činjenice su bile činjenice. Liz više nije bila u novinskoj redakciji. Massey je preuzela njeno mjesto. To će uzrokovati napetost bez obzira što rekla ili učinila.

Liz je znala da će njena veza sa Bradyjem utjecati na njenu karijeru jer je već prozvana zbog njene objektivnosti. Samo se nije nadala da će sve tako brzo dogoditi, ili da će naštetiti njenom prijateljstvu.

Sa uzdahom izvukla je svoj tablet da hvala bilješke.

Osjećala je poglede na sebi tijekom predavanja. Na to je bila pripremljena, tako da ih je nastojala ignorirati. Ljudi su imali novine na svojim stolovima, i neki su se smiješili i šaputali između sebe. To je bilo u redu. Mogli su reći što žele. To nije bilo važno.

Kada je predavanje završilo, Liz si je uzela vremena i spremila svoje stvari natrag u torbu. Malo je zaostajala, budući da je propustila predavanja od prošlog tjedna. Željela je provjeriti s profesoricom da nadoknadi propušteno, ali to nije željela napraviti uz prisutnost ostalih studenata. „Dobar dan, profesore“, ljubazno je rekla Liz. „Željela sam Vas pitati kada mogu doći da nadoknadim propušteni zadatak budući da me nije bilo prošli tjedan.“ „Imate li doktorsku ispričnicu?“ profesor je pitao gledajući u bilješke u svojoj ruci.

„O… ne, gospodine. Nisam na kraju išla kod doktora, ali svejedno se nisam dobro osjećala.“ „Jeste li sigurni da niste bili sa svojim dečkom?“ „Oprostite?“ pitala je Liz. Nije mogla vjerovati da profesor ima hrabrosti da je to pita. „Samo se čini prikladno to je sve, gospođice Dougherty. Trebam ispričnicu od doktora ili zadatak neće biti napravljen“, rekao je ravnodušno. „Oprostite, ali ovo je drugo predavanje koje imam kod Vas, i nikada prije nisam izostala. Nisam sigurna kako ovo možete smatrati prikladnim.“ Liz se borila sa svojom kontrolom. Bila je bolesna prošli tjedan, nakon što je rekla Haydenu za Bradyja, natjerao ju je da se osjeća krivom oko cijele stvari i onda ju je natjerao na seks. Osjećala je mučninu, depresiju i nije mogla funkcionirati.

Doktor joj sigurno ne bi pomogao s tim. „Ja Vas razumijem, ali to je moje pravilo. To je napisano u mom nastavnom planu.“ „Niste rekli da će biti problem kad sam vam poslala e-mail prošli tjedan“, Liz je frustrirano rekla. „Nakon pregleda mog nastavnog plana vidjet ćete da je potrebna doktorska ispričnica. Prošli tjedan, kad ste mi poslali mail, nisam bio svjestan da je nećete imati kad se vratite. Žao mi je gospođice Dougherty. To je moje pravilo. Jel trebate još nešto?“ rekao je otpuštajući je.

Liz je stisnula vilicu. Od kad je ona nepouzdana studentica? Ona je uvijek odlazila do profesora, sve predavala na vrijeme i sve u svemu vrlo naporno radila za svoje ocjene. Ovo se sve činilo… kao da je izvan njenih nadzora. „Ne, hvala vam“, konačno je uljudno odgovorila.

Izašla je iz učionice osjećajući se teže nego što je bila kad je ušla. Nije čak ni mogla pretpostaviti kakav će efekt ovo ostaviti na njenu ocjenu iz ovog kolegija.

Držala je svoj prosjek 4.0 GPA2 sve godine studiranja, nije ga mogla izgubiti zadnji semestar.

Liz je imala pauzu za ručak prije predavanja profesorice Mires. Izašla je iz zgrade i krenula prema menzi da jede i da dobro promisli o svemu. Možda biti u središtu kampusa okružena sa ljudima koji čitaju o njoj i nije baš najbolja ideja.

Okrenula se i počela hodati prema ulici Franklin da nešto na brzinu kupi za jesti, kada ju je iznenada zaustavio blic. Napravila je korak u natrag. „Gospođice Dougherty, imate li minutu da pričate sa mnom?“ pitala je žena. „Žao mi je, u žurbi sam“, rekla je Liz, pokušavajući proći pokraj nje. „Ja sam Cynthia Redd iz Releihg Newsa. Željela bih samo minutu vašeg vremena.“ Liz je okrenula glavom. Njezin instinkt je bio da želi razgovarati s novinarima, saznati više o njoj, saznati o čemu bi bio članak, ali znala je o čemu

2 GPA - Grade Point Average - način mjerenja akademskog uspjeha u školi.

se ovdje radi. Ova žena željela je informacije o Bradyju. Liz joj to nije mogla omogućiti. „Nemam komentara“, rekla je Liz. Još jedan blic ju je slijedio i Liz je primijetila da Cynthia nije bila sama. Bila su još tri reportera koja su je čekala. „Gospođice Dougherty, Carl North iz HeraldSuna“, jedan je rekao, govoreći o novinama iz Durhama. „Željeli bi razgovarati s vama o aferi sa kongresmenom Maxwellom.“ Liz nije ostala da vidi tko je još tamo. Samo je odmahnula glavom i ponovila. „Nemam komentara. Nemam komentara o ničemu.“ Onda se okrenula i potrčala. Najgore je bilo što je čula da ju slijede. Mislili su da ako je slijede da je mogu stisnuti i natjerati da progovori. To je dalo Liz novo viđenje karijere koju je toliko voljela.

Prozivali su njeno ime, a njoj se stomak okrenuo. Kako je moguće da se ovo događa. Bila je u vezi sa političarom. To nije značilo da je trebaju slijedi po fakultetu.

Budući da je bila pauza u predavanjima, bilo je dovoljno ljudi okolo da se Liz mogla izgubiti među njima, ali to je također omogućilo da izgleda totalno smiješno. Ako ljudi već do sada nisu znali tko su oni, roj novinara koji se pojavio na sveučilištu, nije pomagao u ničemu. Bez razmišljanja, uletjela je u najbližu zgradu, lutala hodnikom dok nije pronašla kupaonicu, a onda se zatvorila i zaključala vrata.

Njezin dah je bio isprekidan, a ruke su joj se tresle. Sranje! Njen svijet joj se upravo srušio na glavu. Od kad je ona bila osoba koja bježi od novinara?

Liz je kopala po torbi da nađe mobitel i bez razmišljanja birala Bradyjev broj.

Javio se nakon trećeg zvona, „Hej, dušo“, rekao je zadovoljno. „Mogu li te nazvati kasnije, trenutno sam na liniji sa D.C-jem.“ „Novinari“, prodahtala je. „Novinari na kampusu, svugdje.“ „Što?“ zarežao je žestokim glasom.

Prošla je drhtavom rukom kroz kosu i uzela dah. „Novinari su me čekali nakon prvog predavanja. Releigh News, Herald-Sun, i još barem dvoje ili troje čija imena nisam čula.“ „Sranje. Reći ću odmah Heather za ovo. Ovo je već trebala riješiti.“ Liz je bila sigurna da Heather neće biti drago naći se ispred Bradyjevog bijesa. „Gdje si sada? Jesi im što rekla?“ „Naravno da nisam. Ja, od svih ljudi, znam kako razgovarati sa njima“, rekla je to kao da se nije smrznula kad je vidjela da je prate. „Zaključala sam se u kupaonici na sjevernoj strani kampusa. Samo sam im morala pobjeći.“ Liz je čula kad je udahnuo. „Poslat ću sada auto po tebe. Vozač će ti poslati poruku gdje će te čekati.“ „Brady, ja još imam predavanja danas“, rekla je slabašno, iako odjednom više nije volje ići. „Mislim da bi trebala kontaktirati profesora i reći mu da nećeš stići. Ostati na kampusu nije dobra ideja. Ne znam da li se i drugi novinari namjeravaju pojaviti“, rekao joj je. „I meni nedostaješ.“

Liz se nasmiješila. Prva dobra stvar koja joj se danas dogodila. Njegova izjava izmamila joj je suze na oči koje je ona treptanjem otjerala. Nije shvaćala koliko stresa nosi sa sobom do te izjave. „I ti meni nedostaješ. Oprosti što te držim dalje od D.C.-a.“ Brady se nasmiješio. Mogla ga je vidjeti kako kima glavom prema njoj. „Ovo je puno važnije nego ono čime se ja bavim. Ti si puno važnija. Ne želim da se novinari pojavljuju na sveučilištu. Ne trebaš se nositi s tim pored svojih predavanja i redakcije i svega ostalog.“ „Pa... mislim da više ne trebam brinuti o novinama“, rekla je gušeći se svojim riječima. „Zahtijevali su da uzmem privremeni dopust nakon što sam se pojavila na naslovnici.“ „Liz, žao mi je“, rekao je nježno.

Morao je znati da ona sve ovo žrtvuje zbog njega. Zato je i bila skeptična oko izlaska u javnost nakon što su Hayden i Calleigh objavili članak. Znala je koliko će ovo utjecati na nju. Samo nije predvidjela da će biti ovako loše. „Oni gube odličan dio svog tima. Iskreno vjerujem da je to nepromišljena odluka s njihove strane. Ali zapamti da su oni studenti.“ „Ja sam samo studentica“, Liz je rekla obrambeno. „Ti si mnogo više od toga. Uvijek si bila. Oni možda ne vide grešku u tome što su te pustili, ali vidjet će. Na duge staze, to je vjerojatno bolje za tebe. Ne trebaš nikoga da te zadržava.“ „A ja sam mislila da su novinari jedini koji izvrću istinu“, rekla je Liz, namjeravajući šalom pokriti njegove komplimente. „Političari ne izvrću istinu. Oni imaju činjenice“, rekao joj je smireno.

Liz je dozvolila da njegovo dobro raspoloženje pređe na nju. „Političari i činjenice. Sada si i komičar.“ „Tu je taj prekrasan smijeh“, rekao je nježno. „To je ono što sam želio.“ Prekinuli su ubrzo nakon toga. Pogledala se u ogledalu, da provjeri da ne izgleda jadno kako se i osjeća, a onda se izvukla iz kupaonice. Na vidiku nije bilo novinara i željela je da tako i ostane.

Kada je saznala gdje se nalazi Bradyjev vozač žustro je hodala preko kampusa sa spuštenom glavom. Čim je spazila crni auto, skliznula je na stražnje sjedalo.

Dok ju je automobil odvozio sa kampusa napokon se osjećala sigurno.

Bila je sigurna da će je odvesti do Bradyjevog ureda u Raleighu, ali kad je vozač skrenuo sa autoceste ranije, Liz se uspravila na svom sjedalu. Krenuli su prema predgrađu Durhama, i Liz je pretpostavili da ide prema kući Bradyjevih roditelja. Zašto ju je ostavljao tamo?

Liz nikada nije bila u kući njegovih roditelja u Durhamu. Ustvari, ona je samo jednom srela njegove roditelje, skoro prije godinu dana, zbog prijateljstva sa njegovom mlađom sestrom, Savannah. Ona je pozvala Liz na večeru sa njima nakon političkog novinarskog kolokvija koje je Liz organizirala. To je bilo kada je Brady izlazio sa Erin, voditeljicom talk-showa iz Baltimorea. Reklo bi se da večera nije baš najbolje prošla.

Je li ih sada trebala ponovno sresti kao Bradyjeva djevojka? Bili su ponovno zajedno samo nekoliko dana, a ona će upoznati cijelu obitelj. Mislila je da je bila izbezumljena sa novinarima koje je prate, ali ovo sada ju je paraliziralo.

Znala je da je to smiješno u okviru svih nedavnih događanja, ali imala je milijun djevojačkih misli koje su joj prolazile kroz glavu. Hoće li im se ona sviđati? Hoće li je i oni, kao i Heather, vidjeti kao komplikaciju? Kako će se ona ikada uklopiti u tako povezanu obitelj? Liz je zagrizla usnu i pokušala sakriti svoje nezadovoljstvo zureći u krajolik kroz prozor.

Ovo su bile normalne stvari s kojima bi se lako trebala nositi. Roditelji su je voljeli. Oduvijek su je voljeli. Hayden je jedno vrijeme bio siguran da je njegova obitelj voli više nego njega. Uvijek se osjećala kao doma sa Haydenovom obitelji. Čak je bila jedna od rijetkih ljudi na vjenčanju njegove sestre Jamie. Ta je veza bila skroz drugačija od one koju je imala sa Bradyjem. Da su samo neki dijelovi ove veze bili normalni, onda se možda Liz ne bi osjećala tako nesigurno u vezi onoga što slijedi.

Auto se ubrzo zaustavio ispred Maxwellove kuće, Lizine oči su se raširile.

Očekivala je veliku kuću, ali ovo je više izgledalo kao imanje. Bilo je skriveno drvećem i velikom ogradom od pogleda sa glavne ceste. Prostrani travnjak vodio je do zgrade obložene ciglom u kolonijalnom stilu i dvostrukog trijema.

Vozač ih je dovezao do stražnje strane kuće u ogromnu tamnu garažu, a onda uputio Liz unutra kroz bočna vrata.

Liz se osvrnula po malom predvorju u kojem je stajala i pitala se kamo bi dovraga trebala ići i što je trebala učiniti.

Baš kad je krenula lutati, Savannah je uletjela u prostoriju. „Hej! Brady je zvao i rekao mi da si na putu ovamo“, rekla je grleći Liz. „Dakle, to čini jednu od nas, pretpostavljam.“ Liz je bilo drago vidjeti Savannah, ali je i dalje bila nervozna zbog okupljanja. Savannah je očito znala da Liz sada izlazi da njenim bratom, ali one nisu još imale šansu razgovarati o tome. „Da li ti znaš što ja radim ovdje?“ „Brady uskoro dolazi iz svog ureda i mislio da je jednostavnije da se ovdje nađete.“ Ona je zaista željela pitati zašto joj Brady nije ništa rekao dok su telefonski razgovarali, ali ipak je to zadržala za sebe. Njihova veza je bila još na početku. „Idemo. Baš sam krenula ručati”, rekla je Savannah, ne primjećujući Lizinu frustraciju ili je jednostavno nije željela komentirati. „Preskočila sam danas neka predavanja nakon što su svi zurili u mene. Moje ime čak nije bilo u novinama, ali puno ljudi već zna tko sam. Tebi sigurno nije bilo zabavno.“ „Novinari su me zaskočili nakon predavanja.“ Savannah je kimnula. „Da, nisam iznenađena da se to događa. Sve je eksplodiralo.“ „Željela bih da je sve već gotovo.“ „Zar nije čudno biti sa druge strane vijesti?“ pitala je Savannah. „Mislim, ja većinu vremena nisam bila u centru pozornosti, ali razumijem kako mediji

funkcioniraju i znam kako ih izbjeći. Sada kao novinar, vidim sve iz druge perspektive. Ti si sve sigurno drugačije doživjela.“ „Da. Čudno bi baš bila prava riječ koju bi koristila.“ Sranje bi bila druga. „Dakle, kad si mi namjeravala reći da si zainteresirana za mog brata?“ Savannah je namreškala nos i napravila gadljiv izraz lica.

Liz se nije mogla ne nasmiješiti. „Nikad?“ „Dakle, sad barem znam što je promijenilo tvoje mišljenje da glasaš za njega“, rekla je sugestivno podižući obrvu. „Pa, kako sam ga upoznavala tako sam uočavala sve više i više stvari. Nije onakav kakav se izvana čini.“ „Kakav se činio?“ pitala je Savannah dok su ulazile u ogromnu kuhinju.

Liz je zastala da pogleda prostoriju, koja je bila dva ili tri puta veća od one njenih roditelja u Tampi. Granitne radne površine, duple pećnice ugrađene u zid, ogromni hladnjak, uređaji od nehrđajućeg čelika, ogromni kuhinjski otok sa barskim stolicama koji je služio kao kutak za doručak. Žena u ranim četrdesetim kuhala je u brojnim loncima, a kada su sjele, poslužila je nekoliko gurmanskih sendviča ispred njih. Trebalo je Liz nekoliko sekundi da shvati da su imali kuharicu. Nikad nije ni zamišljala tako nešto. „Liz?“ pitala je Savannah, mašući rukom ispred njenog lica. „Oprosti. Što?“ „Pitala sam te kakav ti se činio Brady prije nego što si ga upoznala.“ Oh. Njeni obrazi su se zacrvenili i okrenula je lice prema sendviču ispred nje. „Dakle, nemoj me mrziti, ali činio se razmažen, kao da bi mogao dobiti sve što poželi. Rođen i odgajan za poziciju. Van dodira stvarnosti i u tome samo zbog novaca.“ „Meni se to čini točnim“, netko je rekao.

Liz je pogledala preko ramena i vidjela Claya kako ulazi u sobu sa cerekom na licu. Njegove rupice su bile očite, plave oči su sjale zadržavajući humor, a njegova plava kosa bila je perfektno stilizirana. Liz je upoznala Bradyjevog brata prije dvije godine, kada ju je na gala večeri pokušao uvjeriti da ne glasa za njegovog brata. Od tada joj se pokušavao uvući u gaćice. Zadnji tjedan, u trenutku očaja, mu je skoro upalilo, ali na kraju mu je ukrala telefon i nazvala Bradyja. „Što ti radiš ovdje?“ začuđeno je pitala Savannah. „Zar nisi jučer otišao?“ „Izvanredno stanje i sve to. Vrhovni sud može čekati zbog obiteljskih problema“, rekao je Clay, izvlačeći stolicu i sjedajući pokraj Liz. „Clay“, upozorila ga je Savannah. „Ne smijem ovdje sjesti?“ pitao je, ignorirajući sestru. „Luisa i ja bi isto.“ „Naravno“, rekla je kuharica, crveneći pod Clayovim pogledom. „Hej, Liz. Prošlo je nekoliko dana otkad se nismo vidjeli.“ Prošao je pogledom preko nje. „Sa ovoliko puno odjeće na tebi.“ Liz se nakašljala na njegovu izjavu i pogledala u Savannah. Njene oči su bile pune neodobravanja. „Zaista nije potrebno“, promrmljala je.

„Clay, zašto to moraš raditi?“ pitala je Savannah. „Raditi što?“ pitao je kao da ne zna o čemu govori. „Zadnji put kad sam je vidio, bila je u tankoj maloj haljini.“ Njegove oči slagale su viziju u glavi. „A onda...“ „Zaista, sad je dosta“, Liz je prasnula, dajući mu jednako ne odobravajući pogled. „To je također moglo biti u davnoj prošlosti.“ „Bio je tek petak navečer“, rekao je sa kurčevitim osmijehom i slegnuo ramenima. „Da li zaista ovo moraš raditi? Zar ne možeš biti normalan?“ Savannah se požalila. „Posebno nakon onoga što je Brady rekao. Mislila sam da ćeš naučiti.

Mislila sam da nešto naučiš kad te stariji brat baci u zid kao lutku.“ Clayev izraz se ukočio. Liz je samo mogla zamišljati što se dogodilo između Bradyja i Claya nakon što je Brady saznao. Nije vidjela modrice, pa možda i nije bilo nasilja. Samo joj je bilo drago da je to propustila. „Ti si uvijek na njegovoj strani, Savi.“ „Lako je biti na njegovoj strani. On se ne ponaša kao ti.“ „Nitko nije kao ja“, rekao je i namignuo prema Liz. „To je istina“, rekla je Savannah.

Clay je primaknuo svoju stolicu prema Liz, ignorirajući svoju sestru. „Dakle“, rekao je, naslanjajući se prema Liz. „Da?“ ona se nagnula unazad. „Jesi još kome ukrala telefon nedavno?“ „Zaista?“ Liz je uzviknula. Ustala se sa svoje stolice i frustrirano pogledala u njega. Ipak mu je nakon svega vratila telefon. „Zašto se vas dvije ne bi malo smirile?“ predložio je Clay, zagrizavši sendvič. „Savi ima pik na mene zato jer nisam njen miljenik.“ „Pik na tebe?“ Savannah je pitala u nevjerici. „Ja imam pik na tebe?“ „Pretpostavljam da si ne možeš pomoći. Trebaš nekoga uzeti na pik jer je ipak Brady presavršen za to.“ „Ja barem nisam ljubomorna…” „Ona me voli.“ Clay je istaknuo pokazujući na Savannah. „Volim“, promrmljala je. „Čak i kad si seronja.“ „Moraš živjeti prema svačijim očekivanjima. Netko ipak mora biti u sjeni.

Kako to izgleda?“ pitao je, gledajući znakovito u Liz. Da li je govorio da je on zapeo u Bradyjevoj sjeni ili nagovještavao da je ona u Bradyjevoj sjeni. Liz nije imala snage za ovo. „Možeš li maltretirati nekoga drugoga? Imala sam dovoljno težak dan.“ „To nije jedina stvar koja je teška“, rekao je smijući se sam sebi. „Ne ako ja imam nešto reći o tome“, rekao je Brady ulazeći u sobu.

Peto poglavlje Komunikacija Brady je izgledao nevjerojatno u trodijelnom crnom odijelu, svijetlo plavoj košulji i tamno crvenoj kravati sa uzorkom. Njegove smeđe oči bile su hladne dok su gledale u svog brata, ali su se otopile kada se okrenuo prema Liz. Liz je osjećala kao je sva nervoza od tog dana napušta od samo jednog pogleda. Kako mu je to uspijevalo?

Brady je u sekundi prešao udaljenost između njih i njegove usne spustile su se na njene. Poljubac je bio kratak, ali snažan, posesivan i zahtjevan. Strast je iskočila među njima, i Liz se osjećala kao da bi ovako mogla ostati zauvijek.

Prerano se odmaknuo od nje i Liz je odmah osjetila prazninu. Bila je sigurna da je on izazivao ovisnost. Kada su bili zajedno, osjećala se da će sve što je bilo loše u njenom životu uskoro biti popravljano. Barem je imala njega kraj sebe. To je ono što joj je pomagalo da prebrodi sve. Brady je sve popravljao.

Clay je glasno pročistio svoje grlo. „Trebate uzeti sobu ili nešto?“ Liz je koraknula unazad od Bradyja, ne shvaćajući da su zurili jedan drugome u oči. „Ne, ali također ni ne trebamo tvoje sarkastične komentare“, rekao je Brady, upućujući Clayu znakovit pogled. „Ne želim ponovno imati istu raspravu koju smo vodili u nedjelju.“ „Sada to zovemo raspravom? Skoro si me prevario“, Clay se ležerno naslonio na kuhinjski otok.

Savannah je skočila i udarila ga. „Zar se ne možeš ponašati normalno?“ „Zar ti ne možeš gledati svoja posla?“ uzvratio joj je. „Savi“, rekao je Brady nježno. Svoju pažnju je okrenula svom starijem bratu i slegnula ramenima kao on je to započeo. Cijela razmjena natjerala je Liz na hihotanje.

Brady ju je privukao Liz bliže sebi i fiksirao svoj pogled na Claya. Liz je znala da se njih dvojica ne slažu, ali nije shvaćala do koje mjere dok ih nije vidjela u istoj sobi. Većina negativnosti u prošlosti dolazila je od Claya, ali sada ju je osjećala i od Bradya. „Zar ti ne bi trebao biti u D.C.-u?“ Brady je pitao. „Zar ne bi i ti?“ Clay je kontrirao. „Imali smo isti let. Ti si svoj otkazao. Mislio sam da se dogodilo nešto strašno kad si ti ostao u Chapel Hillu još dva dana.“ „Zašto mislim da ti ipak imaš skrivene motive?“ „Zašto uvijek moraju biti skriveni motivi?“ pitao je Clay. „Zar ne mogu samo željeti provesti više vremena sa svojom obitelji?“ Savannah je frknula. „Ne.“

„Hvala na povjerenju“, sestrice.

Liz je zatresla glavom. „Završio si Yaleovu pravnu školu i dobio posao na Vrhovnom sudu i grozan si u laganju“, rekao je Brady. „Žao mi je, ja ipak nisam političar.“ Clay i Brady zurili su jedan u drugoga. Liz je pomislila da će joj trebati mačeta da razreže tenziju među njima. „Ne, ti si pravnik“, Savannah se našalila. „Koliko gori još možeš biti?“ Clay se zlobno nasmiješio. „Novinar?“ Savannah je zamislila da gađa Claya sa nečim. Liz bi inače branila svoj izbor profesije, ali uzeći u obzir da su novinari bili razlog zašto više nije radila u novinama, nije mogla ići na predavanja, i bila progonjena po kampusu, nije baš bila velikodušna prema njima. „Ili je možda jedino loše kada jebeš novinarku“, Clay je rekao i namignuo.

Brady je skočio prema Clayu u istom trenutku kada je Liz stala između njih.

Znala je Bradyjevu reakciju čak i prije nego je Clay dovršio misao. Stavila je ruke na Bradyjeva prsa i nježno ga gurnula nazad. „Provocira te. Ignoriraj ga“, rekla je. „Nije me briga što radi meni, ali ti….“ rekao je Brady. „Trenutno me nije briga za mene“, rekla je nježno, srećući njegov pogled. „Daj. To je samo Clay.“ „Još uvijek stojim ovdje“, rekao je Clay.

Liz je čula kako ga Savannah ušutkava. „Možemo li samo otići odavde?

Moraš ići danas. Želim provesti više vremena s tobom.“ Brady se uspravio kao da je tek shvatio da je bio van kontrole i povratio se. „Imaš pravo. Vjerojatno je uzrujan jer se Andrea želi vjenčati s njim, ili biti s njim ili gore – spavati s njim.“ Bio je to nizak udarac, ali Liz se nije mogla ne nasmijati. Clay je bio u čudnoj otvorenoj vezi koju ona baš nije shvaćala. Bila je prilično sigurna da su se on i njegova cura više mrzili nego slagali, a prema onome što je znala, oboje su spavali sa drugim ljudima.

Clay se stresao. „Upotrijebio si riječ na V.“ „Jednom ćeš se oženiti s njom“, rekla je Savannah. „Zašto bi protratio sve ovo vrijeme spavajući sa drugim ženama ako nećeš završiti sa ženom koja ti to dopušta bez prigovaranja.“ „Vas dvoje ste danas u elementu“, rekao je Clay govoreći braći. „A ovako je svaki dan s tobom“, rekao je Brady. „Hajde“, šapnula je, lagano gurajući Bradyja. Koliko god se slagala sa stvarima koje su govorili Clayu, nije željela da svi budu protiv njega. Možda je bio arogantni gad, ali ipak je bio obitelj. On ipak neće nigdje otići. Nema koristi paliti mostove sa ljudima koje će i dalje stalo viđati.

Brady je napokon popustio bez puno nagovaranja i izašli su iz kuhinje. Cijelo iskustvo sa njima njoj je bilo neobično. Jako dugo, svaki od njih bio je odvojeni

dio njenog života. Njena tajna veza sa Bradyjem, njeno prijateljstvo sa Savannah, i njena…protivnička možda čak i koketna veza sa Clayem. Sada su se ta tri svijeta sudarala.

Kada su bili dovoljno udaljeni od Savannah i Claya, Liz je zgrabila Bradyjevu ruku, „Brady, čekaj.“ „Liz, mi samo…“ „Zašto si me doveo ovdje? Što da sam naletjela na tvoje roditelje bez tebe? To bi bilo nezgodno, A onda kažeš Savannah da ja dolazim jer si ti na putu ovamo, ali ne razmišljaš o tome da i mene obavijestiš o tome. Znam da počinjemo iznova, ali trebat ćemo imati bolju komunikaciju.“ „Liz“, rekao je oštro, prekidajući njenu dugačku paradu. „Radije bio razgovarao o ovim stvarima u privatnosti.“ Liz je pogledala uokolo i vidjela da su potpuno sami i onda podigla obrvu. „Možeš li mi barem reći što radimo ovdje?“ „Morao sam pokupiti neke papire prije nego sam odem iz ureda.“ Njegov glas se snizio i lice mu se smekšalo dok ju je privlačio bliže. „Činila si se jako uzrujanom preko telefona. Mislio sam, budući da je ovdje bilo bliže, a Savannah je bila kući da je bolje da se nađemo ovdje nego da se voziš četrdeset minuta da me vidiš, da bi opet napustili ured.“ „Dobro, s tim se slažem.“ Savannah ju je ipak oraspoložila. „Ipak mislim da si mi trebao reći.“ Brady je kimnuo. „Priznajem da sam ograničen sa davanjem informacija.“ „Dio tvog imidža iz kampanje.“ „Lakše je kontrolirati informacije ako ih ne odaješ.“ „Razumijem to, ali ja više nisam novinarka“, rekla je. Kliznuo je svojom rukom oko njenog struka, a njena je završila oko njegovog vrata. „Ja sam samo Liz.“ „Znam to“, rekao je spajajući svoje čelo sa njenim. „Onda se tako i ponašaj. Nemoj me držati u neznanju“, promrmljala je. „Ti si bio prva osoba koju sam nazvala kada su me reporteri slijedili. To bi trebalo vrijediti i za tebe.“ „Moje dosadašnje veze su bile više jednostavne, barem koliko se ja sjećam.

Kada tražiš jednakost, to nije nešto što sam navikao davati.“ Ona se odmaknula. „ Pa ako nećemo biti jednaki u ovoj vezi zašto si napravio sve ovo.“ „Hej“, rekao je. „Nisam rekao da to ne želim. Rekao sam da nisam na to navikao. Želim ono što je najbolje za nas. Puno toga se u tvom životu mijenja zbog mene. I ja se mogu promijeniti zbog tebe.“ „Ok, napraviti ćemo dogovor“, rekla je igrajući se s njegovom kravatom. „O ne, u što sam se upetljao?“ „Možda ti se i svidi.“ Nije mogla sakriti osmijeh na svojim usnama. Podigao je obrvu i čekao da nastavi. „Ako poradiš na komunikaciji, onda ću ti dozvoliti da imaš potpunu kontrolu… u spavaćoj sobi.“

Brady se nasmijao i poljubio je. „Ali ja je već imam.“ „Ne cijelo vrijeme.“ „Možda ja volim kada ti imaš kontrolu. Čini mi se da se sjećam određenog stola na koji si se popela…“ Liz je pocrvenila prisjećajući se kad su se seksali na stolu, koji je u to vrijeme bio u Haydenovom uredu. Sada je to bio njen stol… ili ipak nakon danas to je bio Masseyin stol. To je pokvarilo njeno dobro raspoloženje. Stres od cijelog dana preplavio ju je, i ona je utonula u Bradyjev zagrljaj. Još je bilo rano, a ona je bila iscrpljena.

Brady je to primijetio i počeo je voditi prema garaži. „Idemo natrag u moj stan. Imamo još puno toga o čemu trebamo razgovarati, a i možda prihvatim tvoju ponudu o preuzimanju kontrole.“

Sat vremena kasnije, stigli su u Bradyjevu kuću u predgrađu Raleigha. Osim prošle noći, Liz je tamo bila samo jednom, poslije jedne od Bradyjevih gala večeri. Tada je također branio njihovu vezu ispred Heather i Elliotta kada su ušli i zatekli ih zajedno. To je bilo prvi put da je čula da kaže da je voli – iako te riječi nije nikada njoj direktno uputio.

To je također bilo mjesto gdje se sve počelo raspadati.

Sada je bilo jednostavno prisjećati se toga, dok je gledala u Bradyjevu dvotaktnu kuću, obloženu ciglom, na velikoj površini i sa prekrasnim pogledom. Ali Liz je odlučila da će početi stvarati nove uspomene. Počevši od sinoć.

Brady je parkirao svoj Lexus u garaži i ona ga je slijedila unutra. Prostor je bio otvoren, sa tamnim namještajem i prekrasnim umjetninama. Liz je bila sigurna da je u tome prste imao dizajner interijera. Nije bila sigurna kada bi on našao vremena da sve to napravi. Najbolji dio, bili su, skupi prozori koji su gledali na trijem i na veliki dio posjeda ispred njih. „Dakle“, rekla je, skidajući svoje cipele i toneći u kauč.

Brady je ušao u kuhinju, otvorio bocu vina i napunio dvije čaše za njih. „Dakle.“ Liz je uzela gutljaj vina i naslonila se na njegovo rame. „Nešto je drugačije u ovome.“ „Što je drugačije?“ „Vratili smo se prije skoro deset minuta, a moj prvo-akcije-a-poslije-priča dečko još nije skočio na mene.“

Brady joj je uzeo vino iz ruke i stavio ga na stolić. „Mogu to popraviti“, rekao je nosom trljajući njen vrat. Naslonio je njena leđa na kauč i uskoro su se ljubili.

Toliko tenzija je palo i uživala je u osjećaju njegovih usana na svojima, u naboju koji je bilo među njima i beskrajnoj potrebi da bude bliže njemu.

Nakon prošlogodišnjih iskušenja, izgledalo je kao čudo za njih da čak i zajedno sretno sjede u istoj prostoriji. Pred ne tako dugo vremena kad je tenzija – seksualna i ona druga – bila nad njima, kada nisu mogli biti jedna kraj drugoga, kada su rekli okrutne stvari samo da bi sačuvali svoje osjećaje. Sada imajući ga ovdje, dok ju je ljubio, smijao se s njom - uživajući u društvu jedan drugoga, izgledalo je kao su sve te stvari bile nužne da bi se vratili jedan drugome.

Putem su oboje napravili prilično glupe greške. Ali kako nisu mogli poreći što se događa, neizbježno su opet ovdje završili zajedno. Ona nije mogla biti bez njega. On nije mogao biti bez nje. Znala je da će vrijeme procijeniti dubinu njihovih osjećaja, ali ona ništa nije mogla zamisliti drugačije.

Brady je zataknuo pramen njene kose iza uha i dao joj još jedan nježni poljubac. „Imala si stresan dan. Reci mi kako ga mogu popraviti.“ „Mogu smisliti nekoliko načina“, promrmljala je. „Trebali bi razgovarati o onome što se dogodilo.“ „To nije ono na što sam ja mislila.“ Uputila mu je zavodljivi pogled, kao da već nije znao o čemu ona govori. „Sve se ovo dogodilo prebrzo za tebe. Ja sam navikao biti pod reflektorima. Želim učiniti da se i ti osjećaš ugodnije u vezi toga jer oni neće otići.“ „Znam“, rekla je slažući se s njim. Prošla je rukom kroz kosu. „Imam vjere u tebe da znaš kako se nositi sa reporterima. I ti si sama jako dobar reporter.“ Imao je taj ponosni pogled u očima koji je dobio svaki put kad bi govorio o njenim postignućima. Već ga je vidjela i prije, kada je saznao da je Moreheadova stipendistica, najveća stipendija na UNC-u, i kada je prihvatila posao u New York Timesu. „Razumijem novinare“, rekla je sliježući ramenima. Samo sam bila bombardirana danas. „Da, nisi bila spremna za njih, ali biti ćeš sljedeći put. Mislim da je to pola bitke.“ Liz je uzdahnula i kimnula. Željela je Bradyja. Ovo je dolazilo sa njim i ona će se naučiti nositi s tim. „Željela bih da si ovdje cijelo vrijeme da zajedno prođemo kroz ovo“, priznala je. Nije znala zašto ali osjećala se maleno i ranjivo priznajući to. To je bilo iznad potrebe za njenim dečkom kraj sebe ili čak želje da provede više vremena u udobnosti njihove nove veze. Plovila je opasnim vodama bez vodiča, a tek je naučila plivati.

Brady je kimnuo. „I ja bi to želio. Iskrenuo nisam navikao da imam nekoga u životu koga želim vidjeti cijelo vrijeme.“ Udijelila mu je veliki osmijeh. „Izgleda da sam promijenila igru.“

„Nepotpuno izražavanje. Ti si puno više od toga. Ti si igra, tim, liga i cijeli svemir sporta zamotan u jedan uredan mali paket.“ Još jedna misao joj je pala na pamet. Oduvijek je trebala odgovore, i samo zato što više nije radila u novinama, ne znači da se to promijenilo. „Koliko često ću te ipak viđati? Ne znam kako ovo funkcionira.“ Brady je na trenutak izgledao kao da mu je nelagodno. „Prije tebe, osamdeset posto vremena u Kongresu provodio sam radeći. Vraćao sam se u Sjevernu Karolinu češće koliko sam mogao kao za tvoj kolokvij, ali moj pravi posao je radeći za ljude koji su me izabrali u Kongresu.“ „Kako točno to možeš raditi bez da provodiš vrijeme sa ljudima?“ Liz je pitala, jer joj se nije sviđalo kamo vodi ovaj razgovor.

Uputio joj je znakovit pogled. „Ovdje sam živio cijeli svoj život. Ja znam ljude.

Puno toga ulazi u posao osim sjedenja na sastancima.“ „Znam“, rekla je brzo. „Ja tebe samo želim viđati.“ „Viđati ćeš me. Pobrinuti ću se za to. Imamo vikende. Ako ja ne mogu doći ovdje, pobrinuti ću se da ti doletiš do mene. Učiniti ćemo da sve štima. Znam da ne možemo biti zajedno cijelo vrijeme budući da si i dalje na fakultetu.

Diplomiranje bi i dalje trebalo biti na prvom mjestu“, rekao joj je. „Fakultet je zadnja stvar o kojoj sad želim razmišljati.“ Brady se nagnuo i poljubio je. „Cijeniti ćeš to više kad završiš. I uostalom, što prije diplomiraš, prije ću te imati kraj sebe. Ljeta u izbornoj godini su uvijek dobro vrijeme za mene da budem u Chapel Hillu.“ Liz je prebacila svoju nogu preko Bradyja tako da ga je zajašila. „Mislim da je uvijek dobro vrijeme za tebe da budeš u Chapel Hillu.“ Njegova ruka prešla je preko njenih tamnih traperica, čvrsto je stisnuo njene bokove, a onda zgrabio njenu guzu. „Počinjem se slagati s tobom.“ „Tek sada?“ nevino je pitala. Njene usne lebdjele su nekoliko centimetara iznad njegovih iskušavajući ga. „Uvjeri me“, zapovjedio je.

Okrznula je njegove usne svojima, i odmaknula se van njegovog dosega. „A ja sam mislila da ti taj koji želi imati potpunu kontrolu.“ „Učim nešto o jednakosti, dušo“, zarežao je prije nego što je ju je podigao, sa svojim rukama oko njene guze i prebacio je na leđa na kauč.

Njihove usne su se spojile sa vrućinom i intenzitetom koja se nije mogla zadržati. Njeni prsti otkopčavali su mu košulju dok je on pokušavao strgnuti njene uske traperice. Brady je skinuo svoju košulju kad ju je ona otkopčala.

Ljubio ju je po tijelu a onda strgnuo njene traperice. Liz se trzala ispod njega dok je otkopčavao gumb po gumb njene bluze. „Dušo“, promrmljao je na njenoj goloj koži. Njegovi prsti pratili su liniju grudnjaka. Skliznuo je ispod materijala, uzrokujući podizanje njenog tijela u luk iznad kauča. „Ti si najljepša stvar koju sam ikada vidio.“ Uzdahnula je sa osmijehom na usnama. „Nikada neću shvatiti kako sam izdržala toliko dugo bez tebe“, rekla je Liz.

Otkopčao joj je grudnjak i povukao njenu bradavicu u svoja usta. Zastenjala je na osjećaj njega koji je usisava i nježno grize dok se nije uspravila. „Želim biti u mogućnosti sa stavim svoje ruke na ovo prekrasno tijelo kad god mogu.“ Nakon što je posvetio vrijeme i drugoj bradavici, bacio je njeno donje rublje na pod i položio poljubac na njenu osjetljivu kožu. „Želim slušati tvoj predivan glas i želim slušati sve tvoje genijalne misli. „Još jednom je poljubio. „Želim tebe, samo tebe. Cijelu tebe.“ „Brady“, promrmljala je. „Dođi ovamo.“ A on je poslušao. Spustio je svoje hlače na pod i u sekundi njegovo tijelo je prekrilo njeno. Rastvorio joj je noge kako bi se mogao namjestiti. On je bio u njoj i postali su jedno.

Sve suvisle misli napustile su njenu glavu. Bila je s Bradyjem i ništa ostalo nije bilo važno. Ovo je bilo sve što je trebalo biti. Rješavali su svoje probleme, radili na onome što su željeli, dokazujući da mogu biti zajedno unatoč svim zaprekama. Seks je bio odličan i nevjerojatan ali nije bio jedini koji je činio njihovu vezu. Povezao ih je, ali on nije bio taj koji će ih održavati.

Ono što ih je držalo zajedno je bila ljubav koju su oboje osjećali do srži, saznanje da im je razdvojenost uništavala dušu, i volja da proguraju ono što žele. A Liz nikada ništa nije željela kao što je željela Bradyja Maxwella.

Šesto poglavlje Sljedeća razina „Mogu li te odvesti na večeru?“ pitao je Brady nekoliko sati kasnije.

Bili su zapetljani u njegovim plahtama cijelo popodne. Iako je zamisao da izađe s njim na večeru u javnosti zvučala odlično, budući da njihova veza uvijek bila skrivena, nije se baš željela odreći njihovog vremena nasamo. „Baš sada?“ rekla je, prstima prelazeći preko njegovih golih prsa.

Stisnuo je njenu ruku i povukao je bliže njenu. „Da. Želio bih te odvesti negdje gdje svi mogu vidjeti koliko sam sretan.“ Liz je pocrvenila na njegov komentar. „Vjerujem da si ipak ti zgoditak. Zar ti nisi najpoželjniji neženja Sjeverne Karoline?“ „Više nisam.“ Privukao je njene ruke svojim usnama i nježno je poljubio.

I zaista, kao bi mu bilo što mogla odbiti nakon što tako nešto kaže?

Ponovno je navukla uske traperice i ono što je ranije imala na sebi. Nije bilo puno toga što je mogla napraviti sa svojom kosom. Prstima je raspetljala čvorove i pošpricala je vodom da dobije prirodne valove. Nakon što je skliznula u svoje pete, pronašla je Bradyja u predvorju. „O, neformalni utorak“, rekla je Liz sa smiješkom. „Kako sam uspjela dobiti sportsku verziju?“ „Bit će da je ovo tvoj sretan dan.“ Liz nije bila baš sigurna u to, ali Brady je izgledao zaista dobro: kaki hlače, svijetlo plava košulja i kravata s mornarsko plavim i bijelim dijagonalnim prugama ispod tamno plavog sakoa. Mislila je da nikada neće proći preko toga koliko je zgodan, sa ili bez odijela. Oduzimao joj je dah doslovno i figurativno.

Brady je samo odmahnuo glavom na njeno zurenje i požurio je u svoj Lexus. Čim su izašli na autocestu ona se počela vrpoljiti. On ništa nije komentirao dok skoro nisu došli do grada. „Ok, zbog čega si nervozna?“ „Zar ti nisi?“ pitala je, gledajući kroz prozor izbjegavajući njegov pogled. „Ne trebaš biti nervozna zato jer će te vidjeti sa mnom.“ Posegao je za njenom rukom i isprepleo njihove prste. „Znam!“ Zagrizla je svoju usnu i pokušala reći ono što je zaista mislila. „Nisam nervozna zato jer će me vidjeti s tobom. Ovo je sve novo za mene.

Osjećam da bi trebao biti neki protokol za koji ja ne znam.“ Brady se nasmiješio. „Ne bi trebalo biti teže izlaziti sa mnom nego izlaziti…. s nekim drugim.“ Njegovo oklijevanje trznulo je Liz. Znala je da govori o Haydenu, ali on je bio zadnja osoba o kojoj je sada željela razmišljati. Ta je veza nestala u oblaku dima

zbog događaja između nje i Bradyja. Nije baš bila krivnja ono što je osjećala, zato jer je i dalje bila bijesna na Haydena što je objavio njihovu vezu. Samo je osjećala težinu… tugu što je sve završilo na taj način. Progutala je svoja sjećanja i okrenula se sadašnjosti. „I… ovo je u stvari naš prvi spoj“, rekla je vireći prema njemu. „Vjerujem da sam te odveo jednom na doručak i na nekoliko gala večera.“ Liz je prevrnula očima. „Doručak je služio planiranju naše afere. Razgovarali smo o uvjetima. Ne bi to baš nazvala spojem. A nisi me odveo ni na jednu gala večer kojoj sam prisustvovala. To je prije svega bio posao.“ „Imala si puno posla“, rekao je zadirkivajući je. Oboje su se vjerojatno sjećali prvog puta kad su se poseksali nakon Jefferson-Jackon gala večeri u Charlottu. „Na drugu gala večer poveo si nekog drugog.“ „Ali bio sam s tobom“, podsjetio je. „I doveo sam te u Hilton Head.“ „Zar ćeš zaista spomenuti Hilton Head? Gdje si me ostavio samu u apartmanu skoro cijeli vikend?“ pitala je. „U redu. Ovo je naš prvi spoj?“ pitao je veselo. „Da.“ Osmijeh koji je imao na svom licu učinio ga je sumnjivim. Sekundu kasnije izvukao je svoj telefon i poslao kratku poruku prije nego ga je vratio u svoj džep. „Što je to bilo?“ pitala je. „Što?“ pitao je tajnovito. „Ma ništa. Samo sam promijenio rezervaciju.“ „Napravio si rezervaciju?“ Željela je da je odvede na neko lijepo mjesto na kojem se uvijek zamišljala s njim, ali rezervacije su značile otmjeno mjesto, a ona nije bila obučena za to. „Ja uvijek napravim rezervaciju“, rekao je. „Nemoj se živcirati oko toga. Sve je pod kontrolom.“ „Sada na red dolazi komunikacija.“ Namignuo joj je. „Iznenađenja su iznenađenja. Imam pravo nešto zadržati i za sebe.“ Tome se nije mogla suprotstaviti. Samo se trebala opustiti. Imala je grozan dan, od reportera do redakcije novina. Ali ipak je imala svoje vrijeme s Bradyjem, a to je bilo ono što je važno. Sve ostalo će pohvatati zajedno. Sada bi trebala dozvoliti svome dečku da je iznenadi na njihovom prvom izlasku.

Bože, stvarno će se morati naviknuti zvati ga dečkom. To ju je činilo ushićenom svaki put kad bi čak i pomislila na to.

Malo kasnije, Brady je zaustavio auto ispred starinskog restorana, sa impresivno natkrivenom vanjskom terasom. Nikad prije nije čula za ovo mjesto.

Primila je njegovu ruku koju joj je ponudio da izađe iz auta. Brady je predao ključeve vrataru a onda ju je otpratio u prostoriju. Zadržala je lagani osmijeh na svom licu i držala glavu uspravnu.

Restoran je bio mali, sa usko postavljenim stolovima i osvijetljen samo sa svijećama. Činilo se ugodno, malo pretrpano, ali hrana je sigurno bila odlična budući da su svi stolovi bili zauzeti.

Njihova pojava zaradila je nekoliko pogleda od osoba koje su sjedile u blizini, a Liz je slijedila Bradyja. Konobarica ih je smjestila za jedini slobodni stol u dalekom kutu. Kad su sjeli, dva gospodina su im prišla da bi se rukovali s Bradyjem. „Ja sam Jake Smith. Zadovoljstvo mi je upoznati Vas, kongresmene“, rekao je prvi tip. „Navijao sam za Vas u utrci prošle godine.“ „I meni je drago da smo se upoznali, Jake. Uvijek mi je drago upoznati vrijedne ljude koji su glasali za mene“, rekao je Brady. Brady se okrenuo prema drugom tipu. „Koje je tvoje ime?“ „Ja sam Curt, kongresmene. Ove godine će biti tijesna utrka“, rekao je Curt.

Nakratko je pogledao Liz, a onda opet u Bradyja. „Svake godine je tijesna utrka“, rekao je Brady. „Ovo je moja djevojka Liz. Sretan sam da imam tako krasnu ženu koja će biti uz mene cijelim putem.“ Rukovali su se s Liz, koja se nasmiješila. „Uvijek je dobro imati snažnu ženu iza sebe“, rekao je Jake. „Samo najbolju“, složio se Brady. „Dobro, nećemo vas zadržavati“, rekao je Curt. „Samo smo vam željeli zahvaliti za sav težak posao koji radite. Znali smo i vašeg oca kada je radio za okrug. Odličan čovjek.“ „Budite sigurni da ću mu to prenijeti.“ Ponovno su se rukovali i oni su otišli.

Po prvi puta Liz je pomislila da je Bradyjev život možda jedna velika kampanja. Nije poznavao ovu dvojicu muškaraca, ali je bila sigurna da će oni cijeli život glasati za njega. Razmišljala je o tome kako bi bilo biti s Bradyjem cijeli život, a znala je da je ovo samo početak, ali ta misao ju je ohrabrila. „Činiš se… drugačijom“, rekao je Brady nakon što je voda donesena na njihov stol a onda je on naručio vino. „Drugačije dobro ili drugačije loše?“ „Nijedno. Samo se činiš opuštenijom.“ „Lijepo je vidjeti tvoj odnos sa ljudima. Da li ti oni uvijek tako prilaze?“ „Ovisi. Nisam uvijek na naslovnicama novina, pa onda dobijem i više privatnosti. Ali srećem dosta ljudi koji dolaze razgovarati sa mnom. To je dio mog posla”, potvrdio je.

Konobarica se vratila sa njihovim vinom, a oni su naručili večeru. To je bilo mjesto koje poslužuje male snackove tako da su dobili veliki izbor toga za podijeliti. Hrana je bila odlična, a razgovor ugodan. Znali su puno toga jedan o drugome još od vremena kad su prije bili zajedno, ali ovo je bilo posve novo iskustvo. Plus, puno vremena je prošlo od kad su zadnji put bili zajedno, pa iako se činilo da mogu nastaviti gdje su stali, bilo je puno toga o čemu su mogli razgovarati da vrate onu razinu osobne intimnosti.

Naručili su desert i sjedili i razgovarali o najromantičnijim stvarima koje su ikada napravili.

Brady je platio, a onda je omotao ruku oko njenog struka kad su krenuli prema izlazu. „Promatranje zvijezda na livadi?“ pitao je. „Jesi li ikada to napravio?“ „Gledao sam u zvijezde, ali ipak – Pariz pod svijećama, šetati po plaži u sumrak, maglovito jutro u planinama“, predložio je. „To sve zvuči vrlo romantično“, priznala je, smiješeći mu se. „Ali ja i dalje volim gledati u zvijezde na livadi. Tada si tako povezan sa svijetom. Samo ti i osoba s kojom si, u tišini, povezani sa svojom dušom. To je neopisivo.“ Razdvojili su se kad se pojavio Bradyjev Lexus. Kad su krenuli prema autu, niska žena se pojavila iza ugla. „Oprostite, kongresmene Maxwell, imate li minutu?“ Brady se okrenuo i nasmiješio joj se. Liz je primijetila da žena ima dobar aparat oko vrata, i bez razmišljanja potražila je u snimač koji je ženi virio iz džepa. Novinarka. „Kako Vam možemo pomoći?“ ljubazno je pitao Brady. „Možete li komentirati status svoje afere sa gospođicom Dougherty?“ pitala je.

Lizin instinkt govorio je da odbije ženu, da kaže nemam komentara, i da ode.

Ali je Brady je nabacio svoju masku iz kampanje. „Gospođica Dougherty je moja djevojka“, jednostavno je rekao. „Ne afera. Kao što možete vidjeti izašli smo zajedno na večeru prije nego se vratim u D.C.“ „Da li imate komentar na ljude koji kažu da je vaša veza sa gospođicom Dougherty trik iz kampanje za privlačenje pozornosti?“ Liz je stisnula zube kroz osmijeh. Željela je reći ženi gdje da gurne svoja osobna pitanja. Drugi dio nje želio je reći da bi i ona sama napravila istu stvar da ona izvještava o ovome slučaju, ali prokletstvo, bilo je teško kad se radilo o njenom životu. „Uvjeravam Vas da je veza sa gospođicom Dougherty daleko od trika kampanje.“ „Gospođice Dougherty, imate li vi kakav komentar na vašu vezu sa kongresmenom Maxwellom? Mora da je nadmoćno izlaziti sa tako visoko rangiranom osobom tek nakon što ste prekinuli prethodnu vezu?“ rekla je gledajući u Liz. Liz je uputila Bradyju upitan pogled. Nije bila sigurna što bi trebala reći u ovoj situaciju. Nemam komentara bi bilo najbolje, ali Brady ju je odgovarao.

Možda, dok slijedi njegove upute i oponaša njegov odnos sa novinarima, će sve biti u redu. Lagao je kimnuo i to joj je dalo znak da nastavi. „kongresmen i ja smo vrlo sretni zajedno. Drago nam je da možemo svoju vezu podijeliti sa javnosti“, rekla je Liz držeći uzdignuto glavu. Bilo je čudno razgovarati sa novinarima na način na koji su ljudi s njom razgovarali. Žena je otvorila usta da još nešto upita, ali Brady je podigao ruke. „Večeras imamo još malo vremena. Cijenimo Vaša pitanja, ali sada zaista moramo ići.“ „Samo jedna fotografija?“ inzistirala je žena.

Normalno novinari su samo fotografirali kad god su mogli, zato je zapravo njeno pitanje bilo pravo iznenađenje. Stavio je svoju ruku oko njenog struka i oni su se nasmiješili prema aparatu. Blic je opalio jednom, dvaput, triput. Žena im je zahvalila iako je bilo očito da je željela postaviti još pitanja.

Liz je utonula u suvozačko sjedište Bradyjevog Lexusa i uzdahnula. „Pa, ovo nije bilo tako loše“, rekla je nakon nekoliko trenutaka. „Dušo, ti si rođena za ovo.“ Ponovno je pronašao njenu ruku i stisnuo je. „Lakše je kad si ti sa mnom.“ „Biti će lakše s vremenom. Reporteri, siguran sam da ćeš biti šokirana kad ovo čuješ, će uvijek biti prisutni.“ „Znam“, šapnula je. I znala je. Znala je kako njen posao funkcionira. Samo se trebala naviknuti biti s druge strane.

Sedmo poglavlje Izbjegavanje Kasnije te večeri Brady je odletio iz Raleigha, a vozač je Liz odvezao kući.

Laknulo joj je što je novinari nisu čekali ispred. Ranije je obavijestila Victoriu da će biti sa Bradyjem, Victoria je odgovorila da će ostati sa navijačem Dukea u Durhamu. Liz je bila sretna da će malo biti sama. Za sada, njen prioritet bio je primiti se zadaće.

Za sada su prošla dva dana u ovom tjednu. Nije mogla riskirati svoju školarinu u zadnjem semestru. Sada kada više nije radila u novinama imala je više vremena posvetiti se studiju. Samo misao o novinama izazvala joj je bolove u prsima.

U stvari, bez novina, Liz je shvatila da ima jako puno vremena za sebe.

Sljedeća dva tjedna nadoknađivala je propušteno. Novinari su se i dalje pojavljivali na kampusu, ali njihov broj se smanjivao.

Brady joj je dao vikende, ali kao i ona, i on je nadoknađivao svoje obveze u D.C.-u. Potpuno je shvaćala da je sve morao napraviti kako treba i pokazati predanost svome radu i karijeri. Ovo nije smjelo naštetiti kampanji.

U ponedjeljak ujutro osjećala se puno sabranije i uhvatila se u koštac sa svojim poslom. Izbjegavala je razgovarati sa profesoricom Mires o onome što se dogodilo. Nije bila sigurna da li će naći razočaranje na licu profesorice, pa joj je bilo draže da ne nađe na išta.

Navijač Dukea ostavio je nju i Victoriu na kampusu prije prvog predavanja.

Bilo je čudno da mora dolaziti ranije i ostajati kasnije u redakciji, ali Liz se nastojala prilagoditi. Victoria ju je pokušala nagovoriti da odu na zabavu ovaj vikend, ali Liz je odlučila da neće ići. Dok su je novinari i dalje pratili, mislila je da je bolje pokazati se kao uzorna studentica nego partijanerica. I svejedno, nije joj bilo do slavlja.

Victoria je pogledala u Liz preko svojih Ray-Ban naočala. „Mislim da nas Daniel može pokupiti nakon predavanja ako želiš da se ovdje nađemo. Njegovo predavanje je otkazano.“ Ova djevojka je bila prekrasna i senzualna u ultra uskim, bijelim trapericama na točkice, nezamislivo kratkom ružičastom džemperu, i smeđim čizmama sa šiljcima i petom od 15 centimetara. Liz nije znala kako se nosila sa tom odjećom.

Osjećala se običnom u laganoj crnoj košulji sa zlatnim gumbima, utrpanoj u tamno crvenu suknju visokog struka. Imala je i crne tajice, i iznenađujuće, zlatne ravne cipele umjesto peta.

Victoria joj je uputila isti pogled koji joj je upućivala zadnja dva tjedna, spoj brige i znatiželje. Između gubitka novina, novinara koji su je slijedili, i Bradyja koji je bio u D.C.-u, Victoria je mislila da postoji rizik da će se Liz slomiti pod pritiskom. „Prestani me tako gledati“, rekla je Liz, lupajući je u rame. „Dobro sam.“ „To ljudi kažu kad nisu dobro.“ „Imam čovjeka svojih snova. Zašto ne bi bila dobro ?“ „Nemoj meni prodavati ta sranja“, rekla je Victoria i naglašeno okrenula očima. „Za djevojku koja voli biti napunjena, znam kako ti teško pada biti sretna sa svime u ovoj vezi.“ „O moj Bože, nisi to zaista rekla! Vickie, ne moram čuti te stvari“, rekla je Liz, redeći šou od pokrivanja svojih ušiju. „Samo kažem… ja sam se odrekla seksa utroje u Londonu i onoga u četvero u Australiji da bi bila sa Danielom.“ „La la la“, pjevala je Liz. „Ti se odričeš novina, što je zapravo jako teško.“ „Jesi li ti zapravo sada rekla da je moje izbacivanje iz novina jednako loše kao i tvoje odustajanje od seksa sa nekoliko muškaraca odjednom?“ Liz je pitala u nevjerici. „Aha.“ „Ok, nisam bila sigurna da sam tvoju ludu guzicu dobro čula.“ Victoria je opet zakolutala očima. „To nije ludo, jednom kad probaš.“ „Ne, sada se zaustavi.“ „Bože, Liz, ne bi razmišljala o glupostima da se upravo sada jebeš sa kongresmenom.“ „Volim te, ali ti si luda.“ Liz je odmahnula glavom. „Svejedno, moram na predavanja. Nađemo se kasnije.“ Gledala je Victoriu kao skače po trgu i Liz nije mogla ništa nego samo zuriti u nju. Ona je zaista bila sila s kojom se trebalo nositi.

Liz je prošla kroz svoja predavanja bez incidenta. Nije vidjela ni jednog novinara, a ljudi su je ponovno počeli ignorirati.

Liz je izašla iz zgrade novinarstva kada je naletjela na profesoricu koju je izbjegavala. „Liz“, rekla je profesorica Mires pozdravljajući je. „Dobar dan, profesorice Mires“, rekla je. Liz se nikada nije navikla da je zove Lynda. „Drago mi je da sam te srela. Hoćeš li ostati poslije nastave sutra? Željela bi razgovarati s tobom o nekom novom poslu koji je iskrsnuo“, rekla je sa osmijehom. „O, da gospođo.“ „Odlično“, rekla je veselo. „Vidimo se onda.“ Liz je gledala profesoricu Mires kao izlazi a onda je čula zvonjenje telefona iz svoje torbe. Pogledala je u broj i vidjela da je pozivni broj iz D.C.-a.

„Halo“, javila se Liz. „Halo, pokušavam dobiti Liz Dougherty“, rekao je čovjek. Nije imao poznati glas i Liz ga nije mogla nigdje smjestiti. „Ja sam. Tko je na telefonu?“ „Moje ime je Ted Cary iz Washington Posta. Pitao sam se da li imate minutu da potvrdite neke činjenice.“ Lizino srce je luđački udaralo. Zašto je dovraga zove Washington Post. Najveće novine pišu o njenoj vezi sa Bradyjem, ali ne toliko koliko se piše u Sjevernoj Karolini. A ona je mislila da će se vijesti smiriti. Koja će joj pitanja postaviti.

Treba li ih opće komentirati?

Nije znala. Ostali razgovori s novinarima bili su u javnosti, a nakon nekoliko istih odgovora sve ih je otpilila. Još je bila na fakultetu, još je trebala diplomirati, i željela je nastaviti život. Nije htjela imati novinare oko sebe cijelo vrijeme.

Ipak je prevladala znatiželja. Nije znala što su željeli da potvrdi, ali novinarski instinkt rekao joj je da je bolje da sazna nego da se kasnije pita. Uvijek je mogla ne komentirati. „Sa kojim činjenicama vam mogu pomoći, gospodine Cary?“ diplomatski je pitala Liz. „Nekoliko jednostavnih pitanja.“ „Kakvih pitanja?“ „Želimo provjeriti neke činjenice prije nego izađemo sa člankom o vašoj vezi sa kongresmenom Maxwellom.“ Liz se osjećala nesigurno oko toga. Činilo se da sve novine sada pišu o njoj i Bradyju. Ali bila je sigurna da može podnijeti nekoliko pitanja, kao što je napravila kad je bila s Bradyjem na večeri. „Nisam sigurna da li ću biti u mogućnosti odgovoriti na Vaša pitanja, ali napraviti ću što mogu.“ „U redu“, rekao je. „Prvo, da li ste bili na čelu organizacije političkog novinskog kolokvija koji je organizirao fakultet u travnju prošle godine?“ Liz je napravila pauzu. „Asistirala sam profesorici Mires u organizaciji“, rekla je. Željela je to razjasniti, ali znala je da ne treba davati više informacija nego što je pitaju. „Dakle, bili ste na tom događaju cijeli dan?“ nastavio je. „Da.“ „Da li ste vidjeli kongresmena Maxwella na tom događaju?“ „Da.“ Najmanje stotinu ljudi je bilo tamo i vidjelo ih zajedno. „Možete li objasniti gdje ste ga vidjeli?“ „On je bio među političarima koji su sudjelovali“, rekla je i dalje sigurno. „Da li ste kasnije bili na večeri sa Savannah, mlađom sestrom kongresmena Maxwella?“ „Ja…“ Liz se zaustavila. Sada, to je bila privatna informacija. Hayden čak nije ni znao da je išla na tu večeru. Čak je i Savannah tražila da nikome ne govori jer se nije željela na kampusu razmetati sa statusom svoje obitelji. Liz je to željela

zadržati za sebe jer je Hayden mislio da postoji neka veza između nje i Bradyja.

Nije ni znao koliko je u pravu.

Dakle, pitanje je bilo: kako je novinar znao za večeru? Liz je pažljivo izabrala sljedeće riječi, „Da, poslije sam bila na večeri.“ Tako – nije baš odgovorila na njegovo pitanje, i nadala se da on neće primijetiti. „Nakon večere, da li ste sami otišli ili vas je netko odvezao kući?“ pitao je Cary.

Liz je progutala, O Bože, što li je znao, ili što je mislio da zna. „Gdje sve ovo ide, gospodine Cary?“ pitala je Liz. Pokušala je sakriti tenziju i ljutnju u svom glasu, ali nije bila sigurna koliko je dobra u tome. „Samo jednostavna pitanja gospođice Dougherty, provjeravam činjenice.“ Ponovio je. „Bili ste na večeri sa kongresmenom Maxwellom i otišli ste s njim nakon toga, točno?“ „To ne mogu potvrditi“, konačno je rekla Liz. Ništa se te večeri nije dogodilo s Bradyjem, ali nikoga nije bilo tamo. „Nemam komentara.”

On je nastavio, neuznemiren njenim odbijanjem odgovora na zadnje pitanje. „Da li možda znate gdje ste bili trećeg vikenda u Listopadu prošle godine?“ Listopad je uvijek budio loša sjećanja u Liz. Listopad je bio mjesec kada se prvi put posvađala s Haydenom. Kada je pozvala Bradyja i kada su se poljubili.

Tada je bio početak njenog mučenja s osjećajem krivnje zbog prevare. „To je vrlo konkretno. Nisam sigurna.“ „Jeste li opće napuštali Chapel Hill u listopadu?“ „Sigurna sam da jesam“, rekla je. „Jeste li napuštali Sjevernu Karolinu? Jeste li bili van države pred kraj mjeseca?“ „Bila sam ovdje za Halloween“, rekla je beskorisno. „Jeste li vidjeli kongresmena Maxwella u to vrijeme?“ „Za Halloween? Ne.“ Čula je kako je frustrirano udahnuo. Namjerno je izbjegavala njegova pitanja i on je to znao. „Prema kongresmenovom planu putovanja, on je bio u Chapel Hillu za vikend osamnaestog listopada. Možete li to potvrditi?“ „Ako ste već provjerili njegov planer putovanja, zašto mene pitate o tome?“ pitala je Liz. „Možete li opće potvrditi Vaš kontakt sa kongresmenom Maxwellom otkad je osvojio izbore?“ „Naravno“, rekla je veselo. „Sretni smo što je naša veza sada službena i što smo rekli javnosti.“ To očito nije bilo ono što je želio čuti. „Hvala vam gospođice Dougherty. Biti ću slobodan da Vam se javim ako budem imao još pitanja. Je li u redu zvati na ovaj broj?“ „Naravno“, rekla je, radeći bilješku u glavu da memorira ovaj broj tako da se nikada više ne javi na njega.

„Odlično. Hvala Vam na Vašem vremenu.“ Ted Cary je prekinuo poziv i Liz je zapanjeno gledala u telefon sve dok joj nije stigla poruka od Victorie, pitajući je ne baš pristojno, gdje se nalazi. Liz je skočila kao da je netko upravo naletio na nju, i krenula hodati prema mjestu gdje će se naći.

Nešto se nije uklapalo. Ted Cary je znao previše osobnih informacija. To je bilo očito. Ali koliko je znao, i zašto je to bilo važno? Ona i Brady su sada bili zajedno. To je bila priča. Koji preokret bi sada trebao dodati tome?

Bilo je milijun scenarija, ali ona nije znala koji uzeti u obzir, budući da nije znala tko mu je bio izvor informacija. Mozgala je o tome na putu kući sa Victoriom, i čim je ušla kroz vrata, izdahnula je kao da je netko izbio zrak iz nje.

Birala je Bradyjev broj prije nego je ponovno udahnula. Brady se odmah javio. „Mislio sam da te neću čuti do navečer”, rekao je Brady. „Erin.“

Osmo poglavlje Jedan korak bliže „Što?“ pitao je zbunjeno Brady. „Erin je razgovarala sa novinarima“, rekla mu je Liz. Erin je bila Bradyjeva bivša djevojka. Prekinuli su nakon što je on u listopadu posjetio Liz. „Zašto to misliš? Ona nije tip koja bi se miješala sa novinarima.“ „Ona je novinar“, Liz ga je podsjetila. Erin je radila kao voditeljica za Baltimore Mornings, iako je bilo malo nategnuto zvati je novinarom. „I ti si, ali baš nisi željna s nekim razgovarati o našem odnosu. Čisto sumnjam da je i Erin“, Brady je sigurno odgovorio. „Primila sam poziv iz Washington Posta“, objasnila je Liz. To je privuklo njegovu pozornost, „Od Erin?“ pitao je. „Ne. Ne baš.“ „Zašto onda sumnjaš na nju?“ Liz je ispalila sve što je pričala sa novinarom Washington Posta. Čula je samo tišinu na njegovoj strani kad je završila izlaganje. „Kad sam ti predložio da budeš malo ležernija sa novinarima, nisam mislio da im počneš potvrđivati činjenice o članku o kojem ne znamo ništa“, rekao je Brady. „Nisam potvrdila ništa što već nije bilo poznato. Bila sam na kolokviju, bila sam na čelu njega, i ti si bio tamo. Sve što je bilo vezano za naše susrete u listopadu, sam izbjegla. Nije mi želio reći o čemu je članak, samo je rekao da ima jednostavna pitanja za mene.“ Bila je puna samopouzdanja kad ga je nazvala da mu kaže sve što se dogodilo.

Sada se osjećala nesigurno čuvši njegov frustrirani glas. Zar nije samo trebala uputiti čovjeka na Heather? Prvi instinkt joj je govorio da sazna što je znao. To je ipak bio novinar u njoj. „Liz, ne možeš raditi što želiš. Iako ti se činilo da te nije navodio na odgovore, ipak je. Zato ja imam cijeli odjel za tisak.“ „Znam“, rekla je nježno. „Ipak ja i dalje mislim da je Erin.“ „Ima puno objašnjenja“, rekao je Brady. „Ali ona je bila prisutna na večeri. Ja nikome nisam rekla da sam bila tamo. Čak ni Haydenu. Ti si prekinuo s njom nakon posjeta u listopadu. Sve odgovara“, hrabro je rekla Liz. Bila je sigurna da ima pravo uvezi ovoga. „Sumnjam da bi Erin to napravila“, kratko je rekao. „Što? Zašto? Ako je to Hayden mogao…“ „Erin nije Hayden“, Brady je jednostavno rekao.

Liz je skupila zube. „Ne, nije“, rekla je, pokušavajući zadržati kontrolu, ali to ne znači da ne bi ništa rekla. „Erin je jedna opcija. Ali nismo sigurni u nju. Odmah ću reći Heather da se baci na ovo, budući da su novinari sad na ovome.“ Liz je zastenjala. Nije željela razgovarati s Heather. Liz nije bila Heatherin izbor za Bradyja. Heather je već dugo bila s Bradyjem, a ona je željela da Brady bude s nekim tko će mu pomoći u nastavku karijere. Do sada Liz je bila samo crna mrlja na Bradyjevom besprijekornom imidžu. „Još ćemo se čuti vezano za Post“, rekao je Brady prije nego što se pozdravio i spustio slušalicu.

Iako su razgovarali svake večeri kad je završio s poslom, uvijek je osjećala da nema dovoljno vremena. Bila je spremna diplomirati da mogu biti više zajedno.

Barem, dok se ne preseli u New York. Udahnula je samo razmišljajući o svom poslu iz snova u Timesu.

Petnaest minuta nakon što je njihov razgovor završio, baš kad je htjela pogledati neku emisiju na TV-u da otupi misli, njen telefon je ponovno zazvonio. „Halo?“ „Liz, ovdje Heather.“ Pa, to je bilo brzo. „Hej, Heather.“ „Brady mi je rekao da bi trebala riješiti situaciju s novinarima. Čini mi se da to često čujem u zadnje vrijeme“, hladno je rekla Heather, „Da…“ „Želiš li mi reći što se dogodilo?“ „Zar ti Brady već nije rekao? “ „Rekao mi je da se pobrinem za situaciju. Pa se brinem za nju. Što se mene tiče ti si situacija. Ona koja niče bez obzira koliko je ja pokušala srezati“, rekla je Heather.

Liz joj je željela vratiti, ali ona baš nije bila u krivu. Barem djelomično. Nije mislila napraviti ništa loše razgovarajući s novinarom, ali čini se da je sve što je radila bilo loše u Bradyjevom svijetu. „Ja sam… samo sam mislila da se mogu nositi s njim. Pitanja mi se nisu činila kao navođenje na nešto, a kad sam vidjela gdje idu završila sam poziv“, rekla joj je Liz. „Ja sam i dalje u šoku zbog tebe. Zašto si mislila da je dobra ideja uopće razgovarati s novinarima? Ne znam koji su ti motivi prisutni da stalno preokrećeš naš sustav, ali to danas mora prestati.“ „Heather, ne preokrećem ništa. Bože, samo sam odgovorila na nekoliko pitanja. Žao mi je.“ „Pričala si s novinarom, a onda si o tome pričala s Bradyjem. On ne treba još stvari o kojima bi se trebao brinuti. Zato ima mene. Zato sljedeći put kad pomisliš sve uništiti nazovi me da te podsjetim koliko je to sve glupo. Ja sam ovdje da se brinem o svemu. Ne ti. Ne on. Novinari idu preko mene. Kraj priče.“

„Razumijem da sav tisak ide preko tebe, ali i dalje mislim da bi trebala nazvati Bradyja i pričati s njim o tim stvarima ako trebam“, rekla joj je Liz. Brady je trebao znati stvari koje su se događale. Oni su bili u vezi. Nije mogla zadržati sve što bi ga moglo uzrujati. „Zato si ti problem“, ljuto je rekla Heather. „Ja nisam problem“, rekla je Liz. „Ja sam njegova djevojka.“ „Misliš da samo zato jer ti je Brady dao šansu nakon vaše afere, da si odjednom posebna? Ne, nisi. Moraš poštovati pravila kao i svi ostali. Moraš ići pravim putem. Nemoj ovo zajebati, jer svaka stvar koju napraviš, Bože pomozi nam, se odražava na njega. On je važan. On je poseban. Njega trebamo. Ti…“ rekla je kao da ne može vjerovati da i dalje s njom razgovara, „ti si samo usputna smetnja. Ništa više nego faza. Samo nemoj sve zajebati dok si još okolo.“ Liz je stalo srce. Usputna smetnja. Faza. Dok si još okolo. Od tih riječi zavrtjelo joj se u glavi.

Od same pomisli smučilo joj se. Zar je ona bila samo privremena stvar za Bradyja? Zar je moguće da je koristi da bi prikrio loš publicitet. Njen instinkt rekao joj je ne, da je bila luda. Ali možda nije bila toliko luda. Ipak nikako nije smjela pokazati pred Heather da i sama ima iste strahove. „Već sam se ispričala“, drsko je rekla Liz. „Ne mogu povući razgovor, ali i dalje ću razgovarati s Bradyjem kada želim. Vjerovala ti ili ne, njegov je izbor da li ću ostati ili ne, a ne tvoj, ali prijeteći mi samo me činiš odlučnijom da ostanem s njim. Tako da bi se trebala naviknuti na mene.“ „Ja sam s Bradyjem od kad se prvi put kandidirao. Znaš li koliko je djevojaka došlo i otišlo do tada?“ Liz je odmahnula glavom. Nije željela misliti o tome. „Zaista nije bitno da li je bila jedna ili njih stotinu. Ja sam sada ovdje, a tebi će trebati više od prazne prijetnje da me se riješiš. Ako si uzrujana što sam pričala s novinarima, dobro, sljedeći put ću biti opreznija. Ako si uzrujana jer sam sa Bradyjem, onda ćeš morati to morati prihvatiti.“ „Uzrujana sam jer pogoršavaš sve na čemu smo do sada radili. Nije me briga za tvoje iluzije. Briga me za moj posao u kojem sam jako dobra. Sljedeći put kad te novinar nazove, uzmi njegovo ime i broj i obrati se direktno meni. Jesam li jasna?“ Liz joj je željela reći da odjebe. Htjela joj je reći da ona nije zaposlenica i nije mogla s njom ovako razgovarati. Ali nije. Znala je da Heather radi sve što je u Bradyjevom najboljem interesu, iako je bila bezobrazna kučka kada je razgovarala s Liz. Samo je mrzila što se činilo da sve što radi donosi novi val nezadovoljstva. „Dobro.“ „Hvala Vam, gospođice Dougherty. Bilo mi je zadovoljstvo“, rekla je Heather prije nego je prekinula.

Frustrirana Liz bacila je telefon na svoj krevet.

Ambicija. Sve je to bila ambicija. Ambicija je vrtjela svijet. Brady, koji ju je koristio kako bi ušao u Kongres u dvadeset i sedmoj godini, Heather koja je njegove zasluge pripisivala sebi i slijedila svoj san. Calleigh i Hayden, koji su iskoristili Liz za napredovanje. Liz, koja je provela cijeli život radeći sve što može da postane novinarka.

Nitko nije bio iznimka. Ambicija je činila dobro koliko i loše, omogućavajući snove i uništavajući ih. Koja je bila cijena svega? Koliko još toga može podnijeti prije nego što padne? Liz je pomislila kao joj se život činio savršen prije godinu dana – naizgled savršen dečko, najveća školarina na fakultetu, urednica novina, pripravništvo u New York Timesu. To je bilo točno ono o čemu se tada svađala sa Haydenom. Sada nije imala novine, a njen savršeni dečko bio je dio problema.

Trebala je pod hitno izaći da raščisti glavu ili će poludjeti. Preobukla se u odjeću za trening, sjela je u auto i odvezla se do teniskih terena. Nije uzimala redovne sata već neko vrijeme jer je bila zauzeta novinama, ali sada je bila slobodna pa više nije imala isprike. Bila je spremna da joj netko ispraši guzicu i da zaboravi na sve što joj se događa u životu.

Ušla je u kompleks u koji je dolazila zadnje četiri godine. Njena trenerica, Tana, bila je prilično okorjela, a Liz je čak navikla na Hanka, igrača tenisa s kojim je u prošlosti imala nesuglasice. I jedan i drugi bi je vjerojatno pomeli na terenu s obzirom na formu u kojoj je trenutno bila. „Dobar dan. Kako vam mogu pomoći?“ vesela crvenokosa je pitala Liz kad je ušetala. „Da li je Tana tu?“ Djevojka je provjerila njen raspored i odmahnula glavom. „Već je otišla.“ „A možda Hank?“ pitala je Liz. „A ne, on je cijeli tjedan na godišnjem.“ Liz se namrštila. Odlično. Izgleda da će servirati u mrežu. „Ali Easton je ovdje.“ Djevojka je živnula kad je spomenula njegovo ime. „Upravo je završio sa zadnjim satom za danas. Mogu ga pitati ako želite.“ Krenula je i prije nego joj je Liz odgovorila. „A… tko je Easton?“ „On je naš novi instruktor. Počeo je u rujnu, ali on je uvijek bukiran.“ Prema Gingerinoj reakciji, Liz je pomislila na samo jedan razlog. „Može, Easton je u redu.“ Djevojka je odjurila kroz vrata i minutu kasnije se vratila sa tipom za kojeg je Liz pretpostavila da je Easton. Izgledao je studentske dobi, sa savršeno razbarušenom smeđom kosom i svijetlo smeđim očima. Bio je visok i vitak i držao se moćno. Od njegovog osmijeha se crvenokosa recepcionarka skoro onesvijestila, ali Liz ga je ravnodušno pogledala. Bio je sladak, ali nije bio Brady Maxwell. „Mogu li ti pomoći?“ pitao je, naslanjajući se na pult i vrteći reketom. „Tana i Hank nisu ovdje danas. Jesi li slobodan sat vremena?“ pitala je Liz.

Uspravio se i ponovno se nasmiješio. „Jesam. Idemo“, rekao je i ispratio je prema terenima. Otvorio je vrata za Liz i ona ga je slijedila unutra. „Dakle igraš sa Tanom i Hankom, znači nisi baš loša? Koliko si iskusna?“ pitao je. „Igram cijeli život. Usavršila sam udaranje loptica“, odgovorila je.

Easton se nasmiješio i kimnuo. „Gdje su te onda skrivali?“ „Bila sam…“ Liz je zašutila. Skoro mu je rekla da je bila urednica novina, ali više nije. Ipak, njemu nije bitno što se događa s njom. Bilo bi lijepo biti s jednom osobom koja nije znala da ima aferu s političarom. „Bila sam zauzeta. Nisam dugo bila ovdje.“ „Dobro, idemo početi. Trebaš li smjernice?“ pitao je. „Mogu ti pokazati dobar rad s nogama, pravi zamah, kako pomicati tijelo.“ Liz je okrenula očima. „Molim te nemoj. Trebam samo nekoga prebiti.“ „Onda bi ti ipak trebali pronaći nekoga drugoga“, rekao je sa sjajem u očima.

Nakon prvog servisa Liz je znala da će izgubiti prilično lako. Tijelo joj je protestiralo kod svakog zamaha, a najgore je bilo što je vidjela da se on suzdržava dok igra s njom. „Ti si tako dobar“, priznala je kad su uzeli kratku pauzu. „Koliko imaš godina.“ „Dvadeset i jednu. I hvala“, rekao je nudeći joj bocu vode. „Nisi ni ti loša.“ „Ma daj. Kraj tebe izgledam kao da se igram.“ „Samo nisi u formi.“ „Vau.“ „Ne, zaista. Da si ovdje svaki dan, uskoro pa bi mi mogla parirati.“ „Šokirana sam da nisi u timu na fakultetu“, rekla je. „Pa, želim ići na pravo.“ „Oh“, rekla je izričito. Pravo ju je podsjetilo na Claya i kako sada radi na Vrhovnom sudu. „Nemoj ti meni oh. Želim biti političar.“ „Oh”, rekla je Liz tresući glavom. Prokletstvo, nije mogla pobjeći od svog života. „Dakle, to je lijepo.“ „Ne vjeruješ mi.“ „Zaista vjerujem. Idemo samo igrati.“ I onda su ponovno bili u igri. Zato je i došla. Dala je svu svoju energiju u to.

Fokusirala se na slamanje Eastonovih naprednih paseva. Bila je dobra, ali ne tako dobra. Dodajući pritisak na njenu želju da ga pobijedi, trudila se dvostruko više, i na kraju sata jedva je disala i bila je znojna i ljepljiva. „Ugurat ću te u svoj raspored tri puta tjedno. Počet ćemo polako, ali trebala bi početi trčati barem dva puta tjedno. Naredba doktora“, rekao joj je Easton. „Ne mogu se toliko posvetiti treningu“, rekla je. „Trebala bi diplomirati ovaj semestar.” „Ipak ću sačuvati malo vremena za tebe“, rekao je dok su ulazili u klimatizirano predvorje. Uzeo je nešto sa pulta i dao joj. „Ovo je moja posjetnica.

Vidi kad možeš i javi mi se.“

Liz je stavila karticu u svoju torbu. Tenis joj je pomogao da zaboravi današnje probleme. Ne bi odmoglo da počne dolaziti češće. Možda će onda moći razmišljati o nečemu drugome osim o neuspjelim pokušajima življenja kao djevojka političara. „Razmislit ću o tome“, rekla je neobavezujuće. „Hvala za danas.“ Čim je stigla doma, Liz je uskočila pod tuš. Ručnikom je sušila kosu kad je vidjela da ima propušteni poziv od Bradyja. Završavajući s kosom, obukla se i onda ga nazvala. I dalje je bila ljuta zbog onoga što se dogodilo, ali tenis je značajno podigao njeno raspoloženje. „Hej.“ „Hej“, rekla je nježno. „Zvao sam Erin.“ „Oh“, rekla je. Nije mislila da hoće. „Bila si u pravu“, priznao je.

Prokletstvo. Nije zaista željela biti. „Što je rekla?“ „Da budem iskren, nakon što mi je priznala što je napravila, bilo je puno plakanja, a onda mi je poklopila.“ „Ozbiljno!“ uzviknula je Liz, „Zašto?“ „To nije bio uzajamni prekid“, rekao je ukočeno. „Nije mi točno rekla što je rekla novinarima, ali mogu pogoditi da je negativno iz načina na koji je razgovarala na telefon. Zvučala je kao da je u totalnom neredu.“ Liz je ustala i počela hodati po sobi. „Što to znači za nas, za tebe, za kampanju?“ Brady je uzdahnuo i po prvi puta je čula nesigurnost. „Mislim da ćemo to morati saznati kada priča izađe, osim ako Heather ne dobije ranije neke informacije.“ „Žao mi je. Nisam ništa trebala reći novinarima“, rekla je Liz osjećajući se poraženo. „Samo si pokušavala otkriti informacije. Nisi znala što je Erin napravila ni koju bi štetu mogla izazvati. Mi se i dalje nadamo da će biti minimalna.“ „Ili bi mogla biti razorna.“

Deveto poglavlje Dva loša čine jedno dobro Liz je prošla kroz milijun scenarija razmišljajući o čemu bi mogao biti Erinin članak. Jedino što je pretpostavljala je da neće biti lijep. Brady je s tom ženom prekinuo zbog Liz. A Erin je to i sama shvatila.

Kada je sljedeće jutro, na svom mailu, otvorila članak u Postu, bilo je jasno da to nije jedini korak koji Erin napravila kada je razgovarala s novinarima.

Kao i obično, počelo je sa udarcem: Erin je optužila Liz i Bradyja za skrivanje iza njenih leđa. Oboje su naporno radili na prikazivanju savršene slike njihove veze kao pozitivnog dijela njegovog života, koji su silno željeli podijeliti sa javnosti, ali sada ne samo da su imali mrlju na tome što su je skrivali, nego je Erin napravila da izgleda da njihova veza nikada nije ni prestala. Tvrdila je da ju je Brady prevario najmanje dva puta, ali bila je sigurna da je bilo i više.

Tvrdila je, kad je Brady odvezao Liz kući iz restorana da se nešto dogodilo, u noći kad je Liz prvi put srela Erin, a onda opet u listopadu – za oba puta i novinar je ispitivao Liz, a i njene riječi je uključio u članak citirajući da je prvi put vidjela Bradyja, ali nije imala komentara o njihovoj vezi. Lizino srce je palo u pete.

Nije se mogla zaustaviti u tupom čitanju članka do kraja. Erin je kratko govorila o svojoj vezi sa Bradyjem. Aludirala je da je on uvijek bio udaljen i rekla da je njihovo zajedničko vrijeme bilo klimavo. Tako ga se Liz nije sjećala, a Erin je vidjela samo jednom. Govorila je kako je bila u krivu o čovjeku kojeg je voljela.

Da je Brady želio zataškati prekid. Ponovno je tvrdila da je sve bilo zato jer se cijelo vrijeme nalazio sa Liz. „Bože, ne mogu vjerovati ovome“, gunđala je Liz, gaseći kompjuter i ulazeći u dnevnu sobu. „Hej!“ rekla je Victoria. „Baš sam krenula po tebe. Nije te bilo jučer, pa ti nisam imala prilike reći… Čekaj, što nije u redu?“ Liz je imala suze u očima. Zar je ovo stvarno počelo prije nekoliko tjedana?

Imala je osjećaj da traje cijeli život. „Nešto se dogodilo?“ pitala je Victoria. „Bradyjeva bivša cura razgovarala je s medijima, rekla je da ju je varao sa mnom dok su hodali.“ „Pa… zar nije? “ „Mislim, jeste, jedne noći u listopadu, ali na tome je stalo. Nismo išli dalje, i ništa se prije toga nije dogodilo. A ovo sve izgleda jako loše“, objasnila je Liz.

Victoria se premjestila na kauč i natjerala je da sjedne. Potapšala je mjesto kraj sebe. „Koliko je to loše za tebe? Zar im ne možeš jednostavno reći da odjebu?“ Liz se ogorčeno nasmijala. „Da barem mogu. I ja sam razgovarala s njima. I sada se osjećam kao idiot. Mislim, koju svrhu ima moje novinarsko znanje koje sam godinama izgrađivala ako se ne mogu nositi s njima u svojoj vlastitoj situaciji? Osjećam se usrano zbog toga. Ja sve uništavam.“ „U redu, kraljice drame, smiri se na sekundu. Ti ništa ne uništavaš. Ljudi rade pogreške. Brady te neće ostaviti jer si i ti jednu napravila, a on je ovdje važan, zar ne? “ „Ne, mislim da. On je važan. I ti si u pravu: on me neće ostaviti zato jer sam razgovarala s medijima. Samo mislim da sam trebala biti bolja“, Liz je pokušala objasniti. „Osjećam se kao da uništavam njegovu savršenu reputaciju.“ Victoria je slegnula ramenima. „Da li bi se radije nosila s ovim sranjima i imala Bradyja ili bila sama i imala mir? ” Liz joj je uputila pogled. „Samo kažem da mi je teško.“ „Svaka veza je teška. I ja cijenim tvoju odluku da cviliš…“ „Ja ne cvilim!“ uzviknula je Liz. „Ti si stvarno loša u tješenju!“ „Možda, ali ti više ne plačeš“, rekla je Victoria, upućujući joj opaki smiješak. „Mislim da bi se trebala pomiriti sa uvjetima svog odnosa sa Bradyjem. Koliko ja vidim, nikada neće biti lako. Moraš se boriti za njega i morat ćeš se boriti da ga zadržiš. Najniži padovi donose najviše uspone. A kad nađeš nekoga tko donosi oboje, to ne znači da trebaš pobjeći, znači da imate nešto posebno.“ Liz se usprkos svemu nasmiješila. „Kad si ti postala glas razuma?” Od kud god da je to došlo, sviđalo se Liz. Iz Victorijinog izraza lica bilo je jasno da je ona sretna i da osjeća slično za Daniela. „Događa se samo najboljima od nas“, rekla je opušteno Victoria. „Ili najgorima od nas“, zezala je Liz. „Nisko padaj i visoko se uspni, kujo.” „Pa hvala što se nosiš s mojim padovima u zadnje vrijeme.“ Victoria se uspravila. „Moram slušati tebe pa se zato ne osjećam krivom opteretiti te sa svojim visokim usponom.“ „O Bože, ne želim znati jeste li ti i Daniel bili u trojcu“, Liz je rekla pretvarajući se da pokriva uši. „Bolje“, vrisnula je Victoria. „Upala sam u tri najbolja postdiplomska genetička programa u državi.“ „Victoria, to je sjajno. U koja?“ „MIT, Berkley i Johns Hopkins. Još čekam odgovore od ostalih, ali vjerojatno ću se odlučiti za neki od ova tri.“ „Tako sam ponosna na tebe“, rekla je Liz. „Da li je Daniel upao u neki od tih?“ Victoria se još više razvedrila. „Johns Hopkins za sada. Nije se prijavio na Berkley i MIT.“

„Dakle… što vas dvoje radite ovaj vikend? Ja letim u D.C. na neki banket. Jesi li već bila na kampusu Johns Hopkins?“ Liz je uzbuđeno pitala. „Mogli bi napraviti izlet i napokon upoznati Bradyja.“ „O, da, znaš da sam za. Moram još nagovoriti Daniela, ali mislim da znam par načina“, rekla je vragolasto. „Čak ni ne želim znati.“ „Razgovarati ću s njim pa ćemo se dogovoriti. Sve je u zadnjem trenutku, ali ja sam ipak tip cure za zadnji trenutak.“

Kasnije tog dana Lizino ime se opet pojavilo u sveučilišnim novinama. Srećom ovoga puta nije bilo na naslovnici. Vidjela je to samo zato jer se nekoliko ljudi na predavanju kikotalo i gledalo u nju. Kad su otišli, iskopala je novine iz smeća, i pročitala razvodnjenu verziju članka iz Washington Posta. Divno.

Ponovna ih je vratila u smeće i izašla iz prostorije. Nikad nije mislila da će novine biti njena smrt. Nekoliko tjedana izlaženja s Bradyjem i već je prezirala novinare, medije i sve ostalo između.

Nije se radovala sastanku sa profesoricom Mires. Odgađala ga je koliko je mogla, ali morala se susresti sa svojom mentoricom. Profesorica Mires nije bila uzrujana kad ju je jučer vidjela, ali Liz nije bila sigurna.

Ulazeći u zgradu novinarstva, ispravila se, duboko udahnula i izravnala prednji dio svoje suknje. Pa počnimo. „Dobar dan, profesorice Mires“, rekla je Liz, ulazeći u njen ured. „Liz, radimo skoro tri godine zajedno. Možeš me zvati Lynda.“ „U redu, profesorice Mires.“ Profesorica se nasmijala i odmahnula glavom. Bila je lijepa žena koja je nosila hipi odjeću sa dugim suknjama. Liz je bilo teško zamisliti kao vrhunsku novinarku, koja je bila u mlađim godinama. „Molim te sjedini. Kako si?“ Pa, to je bilo dobro pitanje. Kako je zapravo bila. Ljuta što je ponovno bila u vijestima. Razočarana što je izbačena iz novina. Uzbuđena što je opet s Bradyjem. Sretna jer joj se bliži diploma da može pobjeći od svega. Ali naravno ništa od toga nije rekla. „Dobro“, odgovorila je. „Naravno da jesi. Sada, željela sam razgovarati s tobom o završnom ispitu za pripravništvo kroz tvoju Moreheadovu stipendiju“, rekla je profesorica Mires,

skačući na to. „Trebat ću grubu skicu prije proljetnih praznika tako da ga možemo srediti na vrijeme za diplomski odjel. Kako ti to zvuči?“ Proljetni praznici. Dakle, i to se bliži. „Zvuči dobro.“ „Odlično. Sada idemo razgovarati o čemu smo radile…“ Profesorica Mires zastala je kada je Lizin telefon zazvonio. Ona se brzo ispričala i isključila zvuk. To će riješit kad završi sastanak s profesoricom.

Nakon trideset minuta, razgovora o njenom pripravništvu i načinu na koji će pripremiti njen završni rad, Liz je bila slobodna.

Kada je izašla u hodnik, uzela je telefoni iz torbe pa pogleda u propušteni poziv. Pisalo je Nancy – New York Times. Birala je broj i čekala. „Halo? “ „Halo, Nancy. Kako ste?“ „Pozdrav, Liz. Malo je reći da sam imala zanimljivo popodne. Kako si ti?“ pitala je. „Dobro sam, gospođo. Držala sam korak sa predavanjima i radila na završnom radu za pripravništvo. Radujem se da ću vas vidjeti i da ću se baciti na posao u New York Timesu preko proljetnih praznika.“ Nancy je pročistila grlo. „To je ustvari razlog zašto sam te zvala.“ „Zbog plana putovanja? Mislim da će me Fakultet pustiti da odem u ponedjeljak“, rekla joj je Liz. „Nažalost Liz, New York Times će morati prekinuti daljnju suradnju s tobom“, rekla je Nancy.

Liz je dah zastao u grlu. „Žao mi je gospođo“, uspjela je reći. „Ja ne razumijem.“ „Nakon što se pojavila vijest o tvojoj vezi sa kongresmenom Maxwellom, bili smo spremni preći preko toga. U stvari, borila sam se za tebe da ostaneš preko ljeta jer sam vjerovala da će se stvar smiriti“, rekla je Nancy, a onda uzdahnula. „Ali nije se sve smirilo. Sa vašim današnjim pojavljivanjem u Postu, nisam vas više mogla opravdati svojim nadređenima. Ne možemo dozvoliti da jedan od naših novinara konstantno iskače u vijestima.“ „Dakle… otpuštate me?“ jedva je izgovorila. „Službeno, budući da nismo potpisali nikakav ugovor nego smo imale usmeni dogovor, mi povlačimo našu ponudu za posao“, objasnila je Nancy.

Ista jebena stvar. „Razumijem“, promucala je. „Ispričavam se zbog ovoga Liz. Bila sam jako uzbuđena raditi s tobom cijelu godinu i ovo ljeto, ali moje ruke su vezane.“ Njena isprika činila se iskrenom.

Nije zvučala hladno, samo odlučno. Barem joj je Nancy priopćila vijest, a ne netko koga nikada nije upoznala. „Shvaćam“, rekla je Liz. „Postoji li nešto što mogu napraviti da vam promijenim mišljenje… ili mišljenje vaših nadređenih?“

„Žao mi je. Mislim da je ovo konačna odluka“, rekla je Nancy. „Sretno sa svime što slijedi. Znam da ćeš pronaći nešto novo. Ti nećeš potratiti svoj talent.“ Što je trebala reći na to? Nešto je tupo promrmljala, a onda prekinula vezu.

Nije mogla nastaviti pričati s Nancy o poslu kojeg nikada neće imati. Njen posao iz snova. Nema ga. Puf! U nekoliko tjedana, sve na čemu je radila se raspalo. Nema posla. Nema pripravništva. Nema novina. Nema planova. Kako je uspjela doći sa kompletnog i potpunog uspjeha i kontrole svoje karijere na ovaj kaos. I što bi sada trebala raditi? Nije znala put. Zadnje četiri godine je potratila. Ako je New York Times nije htio zaposliti nakon što su joj već dali ponudu, tko će je onda zaposliti?

Samo je željela doći kući i smisliti kako sve popraviti. Nije plakala kao jutros samo zato jer je bila u šoku.

Profesorica Mires izašla je iz svog ureda i zastala sa rukom na kvaki. „Oh, Liz mislila sam da si već otišla.“ „Oprostite, pričala sam na telefon“, rekla je prazno. „Da li je sve u redu?“ „Sve je dobro.“ Profesorica je suzila oči i otvorila je vrata do kraja. „Dođi i sjedni Liz. O čemu se radi?“ Nije zvučala neljubazno, samo zabrinuto.

Liz je znala da bi to trebala zadržati za sebe, ali jednostavno nije mogla, i sve je izbacila iz sebe. Morala se nekako osloboditi svog pritiska od nošenja svih problema sa sobom. Nakon što je završila, Liz se iscrpljeno srušila natrag u stolicu. „Sve je ovo… nezgodno“, rekla je profesorica Mires, oprezno birajući riječi. „Čula sam za tvoju vezu sa kongresmenom, ali nisam znala da će rezultirati svim ovim.“ „Mislim da nitko nije znao.“ Profesorica Mires naslonila se naprijed na svoj stol, prekrižila je ruke, jednu preko druge, i gledala u Liz preko svojih naočala. „Ti si vrlo inteligentna, šarmantna i vrijedna mlada žena. Jedna od najboljih sa kojima sam imala zadovoljstvo raditi. Ne mogu zamisliti da bi te nešto ovako moglo zadržati u ostvarivanju svih tvojih ciljeva. Da budem iskrena, mislim da je ovo prilika da vidiš što još možeš postići.“ „Na što mislite?“ oprezno je pitala Liz. „Želiš biti novinarka u velikim novinama. Pa, jedna šansa je otišla. I što ćeš sada raditi? Kad se jedna vrata zatvore ostavljaju druga otvorenima“, rekla je profesorica Mires. „Ja te neću srušiti zato jer nećeš ići u New York preko proljetnih praznika, ili te spriječiti da diplomiraš novinarstvo samo zato jer nemaš novinarski posao. Ima puno više u životu od posla i tvoje karijere. Nikad ne znaš. Možda zaglaviš u nečemu što također voliš.“ Liz je znala da sve ovo zvuči logično, ali srce joj je bilo preplavljeno da još nešto stavi u njega.

„Ti si položila ispit za visoku školu, zar ne?“ pitala je profesorica Mires. „Da“, rekla je kimajući. Položila je ispit za postdiplomski studij prošli semestar na nagovor profesorice Mires. Nije imala namjeru ići na postdiplomski u tom trenutku života, ali rezultati su vrijedili nekoliko godina i nije bilo loše imati i to na umu. „Ako si zainteresirana, možda bi mogla obaviti nekoliko poziva i vidjeti ako bi mogla podnijete zakašnjelu prijavu za postdiplomske programe. Da li bi bila zainteresirana da to koristiš kao plan B?“ Lizino se raspoloženje malo popravilo. Plan “A“. O Bože, nije ni shvaćala, dok joj profesorica Mires nije rekla koliko je toga uložila u svoj plan. Bez njega onda se osjećala prazno. „Da“, rekla je Liz, donoseći odluku u sekundi. „Ako nemate ništa protiv da nazovete, voljela bih imati priliku prijaviti se na postdiplomski.“ „Onda je dogovoreno“, rekla je profesorica Mires.

Liz je ustala da ide, a onda se zaustavila i okrenula prema svojoj mentorici. „Gospođo?“ „Da, Liz?“ „Zašto sve ovo radite za mene? Kolokvij, pripravništvo, New York Times, i sada postdiplomski? Cijenim to, ali ne shvaćam zašto sve to radite za mene.“ Profesorica Mires je skinula naočale. „Zato jer ti to sama radiš za sebe. Radiš sve da budeš bolja i to radiš jako dobro. Željela bih kopirati samo tvoju radnu etiku. Istina je, ideš iznad svojih granica, a to mene tjera da isto to radim za tebe.

Zato jer netko poput tebe Liz, zaslužuje više od uzimanja privremenog dopusta i povlačenje ponude za posao.“ Liz je gledala u svoju profesoricu, lagano zaprepašteno. Bilo je olakšanje da netko zaista vjeruje u nju, a ne sudi joj zbog njenih djela. Svijet joj se odjednom učinio boljim mjestom, svjetlijim, slobodnijim, vrijednim njenog vremena.

Prije nego što je izašla, nasmiješila se profesorici. „Hvala Vam… Lynda.“ Na licu profesorice pojavio se smiješak.

Deseto poglavlje Kao san Liz, Victoria i Daniel letjeli su u D.C. tog petka popodne. Bradyjeva tajnica potvrdila je da će ih netko pokupiti i rekla im je da samo potraže znak.

Bila je sretna da su Victoria i Daniel dobili odobrenje da posjete sveučilište Johns Hopkins pa su mogli ići s njom. Victoria je smirivala Lizinu tremu izbacujući šale tijelom cijelog leta.

Ovo je prvi put da će biti s Bradyjem otkad su se složili da će biti zajedno.

Naravno, imali su nekoliko dana nakon toga, ali on je ipak imao nekoliko tjedana da promijeni mišljenje. Nije da je mislila da hoće. Za njega je bilo bolje da je zanijekao sve optužbe i pustio da sve ode u povijest nego da je priznao. To je ipak samo bio njen unutarnji osjećaj. Možda je ipak bio rezultat Heatherine pretjerane ljubaznosti. Možda je više bio inat.

U svakom slučaju, ostavio ju je na rubu. Nije pomagalo što ih Brady neće dočekati. Od početka je znala da ima zahtjevnu karijeru, ali ipak nije željela ostati skroz u pozadini.

Njihov avion kružio je iznad Washingtona. Svjetla grada pokazivala su se u večernjoj tami. Brady je bio negdje dole. Lagano je poskakivala na svom sjedalu kako su se približavali odredištu. Jedva je čekala ovaj put, i nije se mogla dovoljno brzo izvući iz sjedala jednom kada slete na Reagan aerodrom. „Hoćeš li se smiriti?“ prigovorila je Victoria. „Nećemo izaći iz ovoga ništa brže, a Brady nas čak ni ne čeka.“ „Jao, Vickie“, rekla je Liz. „Nema potrebe da trljaš sol na ranu.“ „Ok, Lizzie“, rugala se Victoria.

Liz je na to utihnula. Nije joj se sviđalo da Victoria koristi Haydenov nadimak. Stvarno bi trebala biti opreznija kad je zove Vickie, ali teško se riješiti navika.

Trebala se riješiti misli o Haydenu prije nego sleti. „Dosta“, rekao je Daniel, stavljajući ruku oko Victorijinog struka. „Bez svađe u avionu, Vickie.“ „Ti si uvijek na Lizinoj strani. Ne znam zašto sam i dalje s tobom?“ Podigao je obrve i zlobno se nasmiješio. „To mogu dobiti bilo gdje“, ispalila je, ali na licu joj se pojavio osmijeh. „Ne sjećam se da je to ono što inače govoriš.“ „Ok“, rekla je Liz, tresući glavom. „Moj je red da kažem dosta. Ne želim da se vas dvoje počnete igrati u avionu.“

Victoria se naslonila na Daniela i zahihotala. Liz je bila sigurna da sada šapuću o planovima što će raditi jedan drugome kasnije, ali nije je bilo briga sve dokle to nije morala slušati.

Liz je dohvatila putnu torbu iznad glave, svoju torbicu stavila na rame, te krenula prema izlazu. Nestrpljivo je čekala da je Victoria i Daniel slijede po aerodromu, kroz kontrole i prema prtljazi.

Skenirala je znakove ispred nje tražeći vozača koji je obećao doći po njih. Bez uspjeha. Nastavila je hodati nadajući se da će ga ugledati, ali ništa.

Kad je njen pogled došao do kraja, izdahnula i je ispustila sve torbe. Brady.

On je bio tu. Došao je po nju. Milijun emocija prošlo je kroz nju. Srce ju je zaboljelo koliko je jako kucalo u prsima. Toliko joj je nedostajao. Tjedni su se beskrajno protezali.

Uhvatila je njegov pogled i njen stomak je poskočio.

Bez razmišljanja o Victoriji, Danielu ili njenim odbačenim torbama, poletjela je kroz aerodrom. Osjećala se kao da je bila u filmu dok je trčala prema čovjeku kojeg voli. Kada je došla do njega, bacila mu se u naručje. Njeno tijelo stisnulo se uz njegova prsa, a njena glava naslonila se na njegovo rame. Njegove ruke povukle su je, lice joj je bilo ispred njegovog, a noge su joj se podigle u zrak iza nje. Mirisao je nevjerojatno muževno i ukusno. Snaga njegova zagrljaja prizemljila ju je, i sve se ponovno učinilo ispravno. „Hej dušo“, šapnuo je Brady u njeno uho. „Rekao si da ćeš poslati auto.“ „Ja imam auto“, rekao je i poljubio je čelo.

Lagano ju je spustio na noge. Nije mogla napraviti ništa nego gledati u njega sa velikim osmijehom. „Izašao sam ranije da dođem i vidim tvoje prekrasno lice“, rekao je. Ona se podigla na prste i nježno ga jednom poljubila u usne. Čula je blic iza sebe i okrenula se baš na vrijeme da vidi nekoliko ljudi koji ih snimaju i slikaju. „Nisam trebala ovo napraviti?“ pitala je zabrinuto. „Ne, Liz. Sviđaš mi se baš ovakva kakva si.“ „Što će ljudi reći?“ „Što god žele“, rekao je, uzimajući je za ruku. „Pokušaj se ne brinuti oko ovoga. Ti si sada sa mnom.“ Nekako je to sve popravilo. Brady joj ne bi dozvolio da se baci na njega da je bio zabrinut za posljedice. On nije bio taj koji se zaboravljao u ovakvim situacijama. „O, bacila sam svoje stvari“, rekla je Liz, okrećući se i gledajući u Victoriu i Daniela kako hodaju prema njima sa njenim torbama. „Mislim da ne bi htjela ovo izgubiti“, rekla je Victoria. Tresla je glavom, ali imala širok osmijeh na licu.

Liz je posegnula prema njoj i uzela stvari. „Hvala, žao mi je.“

„Ne, nije ti žao“, rekla je Victoria. „Dakle, ti mora da si Brady.“ Proučavala ga je od glave do peta, a onda gurnula Liz. „Vidim zašto si rekla da je dobar u krevetu. On je zaista… visok.“ Liz je prekrila lice rukama i protresla glavom. „Jao. Najgore upoznavanje ikad.“ Brady se smiješio. Liz mu je rekla sve o Victoriji, ali mislila je da je nemoguće nekoga adekvatno pripremiti na nekoga kao što je njena najbolja prijateljica. „Brady, ovo je moja luda cimerica, Victoria i njen dečko Daniel.“ „Drago mi je da smo se upoznali“, rekao je Brady, pružajući ruku i rukujući se sa svakim od njih. „Daniel, ha?“ Daniel je pitao. „Napredovao sam od navijača Dukea za ovaj posjet?“ „Nije te željela podsjećati kako smo vas jako razbili u košarci prošli tjedan“, Brady je odgovorio. „To je bio način da te sačuva od neugodnosti.“ „Isuse, Liz, već si ga istrenirala?“ pitao je Daniel.

Liz nije mogla sakriti zabavljenost. „Nisam trebala. Brady je igrao košarku na UNC-u.“ „Još jedan“, promrmljao je Daniel. „Ovo će biti dugačak vikend.“ Zajedno su hodali prema preuzimanju prtljage. Brady je spojio svoje ruke s Lizinim dok su hodali, a ona je primijetila da i on ima isti budalasti osmijeh kakav je ona imala ranije.

Nije mogla vjerovati kako je sumnjala u avionu. Sada je bila u D.C.-u, upoznala Bradya sa prijateljima, držala njegovu ruku u javnosti. Skoro ne bi vjerovala da nisu prošli do pakla i nazad da dođu do ove točke.

Nakon što su podigli prtljagu, izašli su s aerodroma i ušli u natkrivenu garažu. Dečki su stavili kovčege u prtljažnik crnog, sjajnog Range Rovera dok su se Liz i Victoria udobno smjestile u mekanoj kožnoj unutrašnjosti. „Ovo je najbolji model“, šapnula je Victoria kada su zatvorili vrata. „Da“, rekla je Liz slegnuvši ramenima. „Ne. Mislim, moj tata je gledao jedan ovakav, a ovaj ima sve naprave koje je on želio. Kladila bi se da košta preko sto tisuća“, rekla je Victoria.

Liz je ponovno slegnula ramenima. Novac nije bio važan. Nikada zapravo o tome nije razmišljala dok je bila s Bradyjem. Znala je da ima kuću u Raleighu, kuću na jezeru, Lexus, i da ju je iz hira vodio u Hilton Head i smjestio u odmaralište. Znala je da njegovi roditelji imaju imanje i kuću u Hilton Headu, Savannah je vozila BMW, Clay je vozio Porsche. Da, znala je da su imućni, ali nikada nije marila. I dalje ne mari.

Bio je samo Brady. „Svi spremni?“ pitao je Brady kad je sjeo za volan. Pokrenuo je motor i uskoro su ostavili aerodrom iza sebe.

Put u D.C. bio je u potpunosti suprotan onome kad je došla posjetiti Haydena.

Uvijek je uživala u D.C.-u s njim. Tamo je prvi put priznao da osjeća nešto, prvi put su se poljubili, vikend koji je potaknuo Liz da želi više od Bradyja. Onda je

bila Nova godina sa Haydenom, druženje sa njegovom sestrom Jamie i njenim mužem Jamesom, izlasci u Jamienu galeriju.

Puno uspomena odjedanput ju je preplavilo. I mrzila je razmišljati sada o njima.

Pogledala je kroz prozor da se sabere. Bilo je lako prisjetiti se svega što se dogodilo sa Haydenom. Nije prošlo puno vremena otkad su bili sretni zajedno, a onda je sve izmaknulo kontroli. Nije imala želje vraćati se tome, ali sve je bilo svježe, kao otvorena rana. Znala je da je Hayden bio u krivu kada je njenu vezu dao u novine, a ona se nije željela osjećati krivom zbog prevare i vraćanja Bradyju, ali preplavila su je sjećanja. „Liz?“ pitao je Brady. „Hm?“ prozborila je, shvaćajući da je bila van razgovora. „Htjeli smo vidjeti da li je talijanski restoran u redu?”

Talijanski. Pogodila ju je još jedna uspomena s Haydenom, kada su izašli na ručak nakon te prve tiskovne konferencije. Bože, nije joj ovo trebalo dok je s Bradyjem. Bila je tu gdje joj je srce… gdje je uvijek i bilo.

Vrijeme je za nove uspomene. „Čini se dobro.“

Brady je odvezao Victoriu i Daniela u hotel, na kampusu Johns Hopkins, koji je Sveučilište rezerviralo za njihov posjet za vikend. Oni će se pridružiti Liz i Bradyju na sutrašnjem banketu, ali za sada, ona i Brady imali su slobodnu noć samo za sebe. A oboje su očajno trebali privatnost.

Put nazad, zbog prometa, trajao je duže nego su očekivali, i dok su stigli do Bradyjeve zgrade zrak je bio napunjen seksualnim tenzijama. Parkirao je na svom označenom mjestu u podzemnoj garaži i uzeli su lift da ih odveze na najviši kat. Vrata se još nisu ni zatvorila, a Brady ju je pritisnuo leđima o zid, a njegova usta bila su na njenima.

Tri tjedna su bila vraški dugačka bez njega. Sada kad je bila ponovno s njim, nikada više nije željela da prođe toliko dugo. Vratio ju je na zemlju i podsjetio je sa samo jednim pogledom zašto prolazi kroz sve ovo… zašto je vrijedan svega ovoga. Jer Brady je bio vrijedan svega.

Ono što se dogodilo njenoj karijeri, ili manjak nje u ovom trenutku, bio je suprotan od onoga što je željela, ali nakon što je provela tjedan razgovarajući sa profesoricom Mires, osjećala se malo bolje nakon gubitka pozicije u New York Timesu. Sada sa Bradyjevim usnama na njoj, daleko je pogurnula misao na to.

Njegove ruke klizile su do njenog struka i stisnule joj bokove a ona se sugestivno promigoljila prema njenu. „Bože, nedostala si mi“, zastenjao je na njenim usnama. „Znaš li koliko sam sanjao o ovim bedrima omotanima oko mene ponovno?“ „Koliko dugo, gospodine kongresmenu?“ zezala je. „Godinama, dušo.“ „Je li to sve o čemu si razmišljao da ti radim?“ „Misliš da su moje misli tako čiste?“ zarežao je, uvlačeći njenu donju usnu u svoja usta sisajući je. Zastenjala je i zatvorila je oči. „Sanjao sam o ovim zvukovima koje ispuštaš kada svršiš, laganom drhtanju kad te privučem bliže, načinu na koji ti tijelo reagira, osjećaj tvoje vruće kože na mojoj.“ Dizalo se otvorilo i Liz je ostala zadihana kada je napravio korak u nazad. „Mislim da bi nakon ovoga trebali ostati u dizalu“, predložila je Liz. Smiješak se pojavio na njegovom licu i ponovno je ušao u dizalo. Ubacio je karticu u prorez na vrhu i pritisnuo gumb. Vrata su se zatvorila, ali dizalo se nije micalo. Zaključano.

Lizini otkucaji srca su se ubrzali, i mogla je osjetiti svoj puls na samu pomisao što se sada događa u njegovoj glavi. Na sekundu samo je gledao u nju, njegove oči putovale su od njenog čela, do prsa, preko zaobljenih linija njene plave haljine, do njenih nogu i onda ponovno do njenog lica.

Rašio je ruke, a vražji osmijeh ostao je na licu. „Skini svoje gaćice.“ „Molim?“ pitala je, iako je znala što je točno pita. „Učini to. Sada.“ Liz je progutala. Adrenalin je prostrujao njome i osjećala je reakciju cijelog tijela na zahtjev što da napravi na javnom mjestu gdje ih lako mogu uloviti. Bez puno razmišljanja, Liz je posegnula i uhvatila rub svojih čipkastih bokserica koje je nosila specijalno za njega; onda ih spustila niz noge. Gledao ju je sa znatiželjom sve dok ih nije držala u ruci.

Brady ih je uzeo i spremio u svoj džep, a onda ju je vodio dok leđima nije udarila o zid. Njegova ruka istraživala je ispod njezine haljine sve dok nije našao najosjetljivije područje; vrelo, vlažno i spremno za njega i na najmanji dodir.

Podigao joj je nogu a onda počeo kružiti prstima kroz njenu vlažnost, a onda po njenom klitorisu dok se nije počela trzati u njegovom stisku. „Brady“, jecala je. „Mogli… bi… nas… uloviti.“ „Sam prijedlog te tjera da dodatno stežeš macu“, šapnuo joj je na uho. „Mislim da ti se to sviđa.“ Nije to zaista mogla poreći, zato jer ju je, način na koji ju je obrađivao rukama, učinio drhtavom i blizu svršavanja. I nije prestajao, držao je svoj dlan na njenom klitorisu radeći krugove i za to vrijeme zabijao dva prsta u nju dok nije nagnula svoju glavu nazad i počela osjećati prve znakove svog orgazma. „O, Bože“, mrmljala je. „Svrši za mene, dušo. Tu si. Želim vidjeti kako svršavaš“, poticao ju je.

Kako je to radio? Cijelo tijelo joj se stisnulo na njegovu zapovijed, njegovi prsti su udarali i natjerali je na podređivanje. A ona nije mogla napraviti ništa drugo nego otpustiti na njegovo inzistiranje. „Najljepša stvar na svijetu“, šapnuo je, ljubeći je dok je pokušavala povratiti kontrolu.

Brady ju je pustio i onda pritisnuo drugi gumb na dizalu. Liz je ispravila haljinu i prošla rukama kroz svoju kosu. Seks je uvijek bio van granica sa Bradyjem, ali ona je mislila da je nevjerojatan zato jer je svaki orgazam bio bolji od prethodnog. Poveo ju je do novih granica samo sa svojim prstima. Nije mogla ni zamisliti gdje će ih noć odvesti.

Vrata su se zvučno otvorila i vidjela je par koji ulazi u dizalo. „Pridržite vrata, molim vas!“ rekla je žena.

Brady je zadržao vrata za njih, a onda poveo Liz niz hodnik. Podijelili su tajni osmijeh, znajući koliko su bili blizu da budu uhvaćeni. Baš to im je trebalo za njegove predstojeće izbore: „Kongresmen Maxwell izvodi seksualni čin u javnom dizalu. Može li ovaj čovjek voditi državu?“ Ozbiljno, trebala je prestati razmišljati o životu na naslovnicama.

Brady se zaustavio na posljednjim vratima u hodniku. Nije ih bilo mnogo, što ju je navelo da vjeruje da su stanovi bili ogromni. Otvorio je vrata i ušla je u moderno namješteni momački stan. „Penthouse“, šapnula je, ulazeći u skupi stan. Pretpostavljala je da je kvadratura stana bila veća od njenog dvosobnog stana koji je dijelila sa Victoriom u Chapel Hillu. Bio je ogroman, ali iznenađujuće prazan. Bilo je očito da nije provodio puno vremena ovdje, ali dekoracija je bila pomno izabrana da zadovolji društvo. „Da. Nisam želio kuću. Ništa se ovdje ne može uspoređivati sa nekretninama u Sjevernoj Karolini.“ „Pa si išao skroz suprotno koliko si mogao dobiti?“ pitala je Liz. Njegova kuća u Chapel Hillu bila je tradicionalna, obojana svijetlo smeđom i plavom sa podovima od tvrdog drveta i tamnim drvenim namještajem. Njegov penthouse u D.C.-u bio je u crnoj, sivoj i crvenoj nijansi sa kaučem u obliku slova L i okruglim stolicama. Stražnji zid bio je potpuno u staklu gledajući u grad, i vjerojatno je bio najbolji dio stana. Pogled je bio prekrasan. „Ne provodim puno vremena ovdje. Većinu vremena provedem spavajući ili na telefonu s tobom“, rekao je. Skinuo je svoj sako i nasmiješio joj se s iščekivanjem.

Brady je živio ovdje. Spavao je ovdje. Proveo je vrijeme razgovarajući s njom dok je bio ovdje. Bila je dio njegovog života, on je i želio da bude. Sve je bilo nevjerojatno i sve ju je iznenada razvedrilo. „Čemu dugujem taj osmijeh?“ pitao je. „Ja sam u D.C.-u s tobom.“ „ Sa mnom si već nekoliko sati.“ Njen osmijeh se raširio. „Nekada je teško prihvatiti da je sve ovo stvarno.“

„Pa ako je ovo san“, rekao je, spuštajući glavu i ljubeći je, „nemoj me probuditi.“

Jedanaesto poglavlje Svijetla budućnost Sljedeći dan u novinama pojavio se članak sa slikom Liz i Bradyja kako se ljube na aerodromu. Slijedila je još jedna kako je diže i drži uz sebe. Liz je prelazila preko članka na Bradyjevom iPad-u dok je ležala u krevetu.

Više nije bila iznenađena da vidi svoje lice. Oboje su predviđali da će se to dogoditi. Brady je unaprijed rekao Heather da su ih slikali, ali ona i dalje nije bila zadovoljna. Liz je sigurna da nikada neće učiniti ništa dobro u Heatherinim očima. A trenutno, ležeći u krevetu kraj svog dečka, u njegovom penthousu… zaista je nije bilo briga. „Sviđa mi se da i dalje ponavljaju Heatherin citat“, rekla je Liz Bradyju.

On je rekao Heather da napravi izjavu o Erininim optužbama u pogledu njihove veze. Mislili su da je bolje ne braniti se nego samo razjasniti da se ništa nije dogodilo. U izjavi je stajalo: „Kongresmen Maxwell nikada nije bio u nedopuštenom odnosu sa gospođicom Dougherty dok je izlazio sa gospođicom Edwards.

Detalji o njihovom razlazu nisu dostupni javnosti da bi zaštitili privatnost gospođice Edwards i ni zbog čega drugog.“ Novine su stalno kružile o tome. I nakon nekoliko dana ponovno se pojavilo.

Ljudi su željeli znati više, ali do sada iz kampanje nisu željeli reći ništa više. Liz sigurno neće reći ništa više.

Osim dva poljupca, ona i Brady zaista nisu napravili ništa. Samo su se složili da ih ne spominju. Budući da i nisu to je onda bilo manje važno. I željeli su da tako ostane. „Mmm“, rekao je Brady, sklanjajući iPad s njenog krila. „Heather je dobra u svom poslu.“ „I ti si.“ Bez micanja očiju sa ekrana, pomaknuo je svoju lijevu ruku do njenog bedra i počeo se pomicati uz njenu nogu. „Imam posao za tebe.“ „Zašto imam osjećaj da će biti nešto seksualno?“ pitala je Liz. „Bi li me odbila i da je?“ Liz je pričekala prije odgovora. Brady je okrenuo pogled prema njoj i podigao obrvu. „Dakle?“ „Ne“, zaključila je. Dala bi mu sve što želi. „Nisam ni mislio.“ Stavio je laptop na noćni ormarić, zgrabio je za bedra i naslonio na krevet. Liz mu je predala iPad a onda omotala svoje ruke oko Bradyjevog vrata. Duboko ju je poljubio u usne i ona je uzdahnula prema njemu.

Ovo je bilo blaženstvo. „Tako je dobro imati te ovdje“, rekao joj je. „Mislim da bi se mogla naviknuti na ovo.“

Ostali su tako neko vrijeme, izgubljeni u poljupcima. Pritisnula je svoje tijelo uz njegovo i svojom rukom prelazila preko njegovih mišića. Svaki mišić bio je definiran. Svaki centimetar uglađen i prekrasan. Stigla je do slova V koji je vodio u njegove plave bokserice. Usisao je zrak kada je skupila svoje prste oko njegove dužine. „Ako ovako nastaviš, nećemo ništa danas obaviti.“ „Tko je rekao da želim išta obavljati danas?“ pitala je, spuštajući svoje trepavice i dajući mu zavodljivi pogled. „A ja sam mislio da sam ja onaj zahtjevni.“ Ljubio ju je niz čeljust. „Iako sam organizirao neka iznenađenja za tebe. Ako želiš ležati u krevetu cijeli dan, tko sam ja da uskratim tvoje želje.“ Njegove usne stigle su do njenog vrata i osjetila je kako mu jezik klizi po njenoj koži. Zadrhtala je.

Mozak joj zapravo nije shvaćao što on govori. Iznenađenje. Nešto o iznenađenju. Ili ležanje u krevetu cijeli dan. Mmm… seks. Njegova usta dodirivala su njeno rame, a ruka mu je istraživala ispod njene majice milujući joj grudi. Uvukla se u njegove ruke i zaboravila na sve što je govorio.

Uštipnuo je njenu bradavicu dovoljno jako da zacvili. Stručno joj je skinuo majicu preko glave i stavio ukrućenu bradavicu u svoja usta. Tijelo joj je oživjelo pod njegovim dodirom, čak i nakon maratona koji su imali prošlu noć. Njen donja polovica bila je osjetljiva od napora, ali nije joj bilo bitno kada ju je ponovno uzbudio. Mislila je da se nikada neće umoriti od ovog čovjeka.

Pustio ju je samo da je skine iz rozih gaćica koje je sinoć obukla. Njegove bokserice sletjele su na hrpu njene odjeće na podu, a onda se nadvio nad njeno tijelo, pozicionirajući se između njenih nogu. Podigla je svoje bokove da sretne njegove i stavila svoje noge sa svake strane njegovih.

Potaknula ga je, a onda ju je ispunio, s lakoćom klizeći u nju. „Bože, ti si savršen“, zastenjala je. „Daleko od toga, dušo“, šapnuo je, gurajući joj kosu sa lica. „Savršen za mene.“ A onda su se pomicali zajedno. Unutra i van. Gurajući naprijed. Uzimajući vrijeme i prepuštajući se osjećaju savršene usklađenosti sa drugom osobom.

Ništa nisu ubrzavali; svaki dodir, svaki pokret imao je značenje i svrhu. Gurali su jedno drugo prema novim visinama, hvatali su udahe i pokušavali biti sve bliži potpunom jedinstvu. Kao da su njihova dva tijela napravljena jedno za drugo, modelirani od istog materijala, rođeni da budu zajedno i idu zajedno kroz ples zvan život.

Lizini prsti ukopali su se u Bradyjeva leđa ostavljajući crvene tragove.

Njegova ruka obujmila je njena leđa i podigla je u sjedeći položaj. Njihove usne ponovno su se spojile dok ju je je on nabijao gore-dole po sebi. Osjetila je kako pogađa nove dubine, i morala je zadržati svoje vriskove dok ju je ispunjavao opet i opet.

Vrućina je rasla među njima. Znoj je okružio njihova tijela. Brady je uhvatio njene bokove i upirao u nju sve jače i jače. Osjećala je kako orgazam struji kroz cijelo njeno tijelo dok je ju pogađao u pravu točku. Nije više mogla izdržati i ispustila je svoje uzdahe, izvikujući njegovo ime gradu iza staklenih prozora.

Brady je slijedio ubrzo nakon nje i oboje su završili hvatajući zrak, visoko jašući na endorfinu.

Ležali su zajedno u krevetu još dugo nakon toga, mazeći se u zapetljanim plahtama, i slušajući zvukove srca jedno drugoga i nježni šum njihovog disanja.

Nakon što su napokon izašli iz kreveta, dugo su se tuširali i presvukli u čistu odjeću. Liz je razmatrala da ga ponovno odvuče u krevet, ali ju je na kraju izbacio iz svog stana.

Iskreno, bila je sretna da mogu izaći zajedno – iako su vani bili reporteri koji su ih željeli fotografirati. Sve bi pretrpjela samo da bi bila s Bradyjem. Čvrsto joj je stisnuo ruku u svoju dok je izvozio svoj Range Rover iz garaže i počeo voziti kroz grad. „Dakle, gdje idemo?“ pitala je Liz. „Našoj novoj kući“, odmah je odgovorio.

Liz se zagrcnula, a onda je počela kašljati, a onda se smijati pokušavajući to sakriti. Nije mislila da je uspjela, ali što je mogao očekivati na tu izjavu. Njihov novi dom? Hm… koji je vrag trebala reći na to?

Još je trebala diplomirati. Bili su zajedno nekoliko tjedana. On je ipak malo ubrzao.

Brady se počeo smijati. „Trebala bi vidjeti svoj izraz lica.“ Liz se primaknula i opalila ga po ruci. „Ti si takav kreten!“ „Zvali su me i gore“, rekao je i slegnuo ramenima. „Ti, zapravo. Kako si me ono nazvala kad smo se prvi put upoznali? Gladan moći sa jedinim interesom za novac?“ „I jesi li mi dokazao suprotno?“ mrmljala je, stišćući mu ruku. „Samo sa najboljim namjerama. Vjerujem da sam ti rekao da me samo trebaš upoznati.“ „Mislim da sam te noći upoznala svaki dio tebe“, rekla je Liz, prisjećajući se hotela nakon Jefferson-Jackson gale na kojoj je bila. „Napustila si svoj kolač od sira zbog mene. Tako sam znao da ti se zaista sviđam.“ „Možda“, zezala je. „Zar nisam uvjerljiv?“ Primaknuo je njenu ruku svojim usnama i nježno poljubio njenu ruku, njen dlan, a onda unutrašnjost njenog zgloba. Ona je zadrhtala. „Da, zaista si vraški uvjerljiv.“ A to je bilo u potpunosti točno. Kao političar, da nije bio uvjerljiv, nije znala kako bi radio svoj posao. A nju je uvjerio, ne samo na seks sa njim – nego da se zaljubi u njega, da vjeruje u njega, da vjeruje njemu, da mu ponovno da svoje srce.

Brady se nasmiješio i ponovno isprepleo njihove prste. Napravio je još nekoliko zavoja, a onda se zaustavio na parkirnom mjestu. „Stigli smo.“ „Gdje smo stigli?“ pitala je dok je izlazila iz Range Rovera i gledala okolo, Onda su njezina usta pala. „Bijela kuća?“ „Rekao sam naš novi dom.“ Liz si nije mogla pomoći i prasnula je u smijeh. „Bijela kuća je naš novi dom?

I dalje ideš ispred sebe, zar ne kongresmene Maxwell?“ „Volim planirati unaprijed“, rekao je dok su hodali prema Bijeloj kući. „Sve je do sada išlo po planu.“ „Zaista je“, rekla je blistavim osmijehom.

Jedini način da dobijete pristup obilasku Bijele kuće bio je preko člana Kongresa… a ona je sigurno imala pristup članu Kongresa.

Smiješila se za sebe na tu pomisao.

Nakon što su pokazali isprave na vratima, dopustili su im prolaz, a Brady je odmah počeo govoriti, dajući joj puni izvještaj svega što je znao o zgradi. Bilo je kao da je imala svog osobnog vodiča. Očito je bio u Bijeloj kući nekoliko puta prije nego što je i izabran za Kongres, budući je njegov otac bio Senator i služio je skoro trideset godina.

Ušli su u Istočno krilo kada su posljednji regularni turisti ispraćeni van.

Obilasci su završavali u jedan i trideset popodne, ali budući da je bila sa Bradyjem dopustili su da nastave hodati okolo. Prolazi su iz sobe u sobu. Plava soba, Zelena soba, Crvena soba, Istočna soba, Državna blagovaonica. Činilo se da Brady sna sve o svakoj sobi, a bio je i dovoljno ljubazan da je slika sa portretom Georgea Washingtona.

Kada je pomislila da su gotovi, zgrabio ju je za ruku i poveo prema Zapadnom krilu. Njeno srce je zatreptalo. Znala je da je ludo da se tako osjeća, ali znala je što je iza tih vrata. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, središte vlasti, i ono što je bilo najvažnije – novinski centar Bijele kuće.

Brady se nasmijao kad su joj skoro ispale oči i uputio ju je prema hodniku.

Otvorivši je vrata ureda za novinare. „Imaš dan na terenu“, našalio se.

Liz je hipnotizirano ušla. Bio je vikend, pa je bilo tiše nego što bi bilo radnim danom, ali i dalje je bilo živahno zbog ljudi koji su radili na člancima i obavljali telefonske pozive. Nije se usudila miješati u bilo što sto se događalo, i samo je gledala oko sebe. Ovo je bio njen san, centar političkog novinarstva, i ona je stajala na svetom tlu. „Hvala ti“, šapnula je Bradyju kada su izašli nekoliko minuta kasnije. „Ovo je bilo… kao san.“ „Odlično. Još te onda neću probuditi.“ Nasmiješila mu se naivno. „Ima još jedna stvar ako si zainteresirana.“ Liz je kimnula. Brady je hodao dalje niz Zapadnu Colonnadu, ističući Vrt ruža koji je vodio prema Ovalnom uredu. Brady ju je uzeo za ruku i uputio je prema sljedećoj prostoriji, a ona se ukopala. „Zar si ozbiljan?“ šapnula je.

Stajala je u sobi za konferencije za novinare, koja je bila ispunjena sa oko pedeset stolica sa plavim jastucima okrenutim prema malom podiju na kojem je predsjednik držao svoje govore i obraćao se novinarima. Ako je ured za novinare bio sveto tlo, ovo je bio raj za novinare.

Lagano je rukom prolazila preko naslona prve stolice i zamišljala sebe kako sjedi tamo i obraća se predsjedniku. Pitala se o čemu bi razgovarali, koju bi on temu izabrao za obraćanje javnosti. Pitala se da li bi se obratio njoj, što bi ona rekla, da li bi joj odgovorio na pitanje, kao što je Brady na njenoj prvoj konferenciji.

A onda se sjetila, nema novina i nema posla. Nije bila reporter, bar ne sada.

Povukla je ruku kao da je opečena. Ona nije pripadala ovdje.

Pogledala je prema Bradyju, koji ju je promatrao sa obožavajućim pogledom.

On je ovo napravio za nju, i on ju je želio usrećiti.

Teška srca je shvatila da ova soba nikada neće biti njena budućnost, zato što je upravo gledala u ono što je moglo biti.

Dvanaesto poglavlje Smisao Nekoliko sati ostalo je do banketa, Brady i Liz su ručali i onda se odvezi natrag u njegov stan da se spreme za događaj. „Dakle, možda sam malo pretjerao znajući da dolaziš u posjet“, rekao je Brady. „Oh“, mrmljala je. Mislila je da Bradyjevo pretjerivanje nije kao pretjerivanje normalnih ljudi. „Koliko pretjerano?“ „Ostavio sam ti nešto na jastuku“, rekao je sa osmijehom.

Kimnuo je glavom prema spavaćoj sobi, a ona si nije mogla pomoći; požurila je prema njoj. Na krevetu je našla malu poruku. Sve u trbuhu joj se okrenulo.

Brady joj je često ostavljao ovakve poruke. Prva koju je našla bila je u kući na jezeru, imala je upute da pronađe kupaće kostime u ormaru.

Tvoj poklon je u ormaru.

Teže ga je skinuti nego kupaći kostim, ali potrudit ću se da ga ne uništim.

Bez obećanja.

-B Liz je odmahnula glavom i onda ušla u Bradyjev veliki ormar. Crna do poda, vreća za odjeću, visjela je na vratima, sa Versaceovim znakom, ispisanim velikim zlatnim slovima. Njene oči su se raširile. Versace? On je smatrao da je Versace malo pretjerivanje? Prišla je i otvorila vreću i otkrila crvenu svilenu haljinu bez naramenica. Provjerila je iza i vidjela da je njene veličine.

Skoro je hiperventilirala. Bila je tako prekrasna. Prošla je prstima preko mekanog materijala i pitala se kako će stajati na njenom tijelu. Kada ju je skinula sa vješalice da je detaljno pregleda njena noga očešala je kutiju na podu.

Pogledala je dole i vidjela na vrhu natpis Jimmy Choo. Tko je stavio Jimmy Choo kutiju na pod? Bogohuljenje.

Otvorila je kutiju i otkrila crno-srebrne cipele sa otvorenim prstima i visokom petom, sa nježnim remenom koji ide oko gležnja. Pokušala je pogoditi koliko bi sve ovo koštalo. Sve je bilo potpuno ekstravagantno. Sve što je donijela sa sobom blijedio je u usporedbi s ovim. Sve što je imala nije se moglo usporediti s ovim.

Sa još jednim nesretnim pogledom na skupe predmete, izašla je van i pogledala Bradyja.

Njegovo je lice palo. „Ne sviđa ti se? Ili ti ne paše?“

„Ne, ne, sve je divno. Nisam još probala... ništa od toga. Samo… previše je svega odjednom“, priznala je. „O, da li je to sve?“ pitao je dobroćudno. „Ne brini se. To je na posudbu večeras osim ako ti se sviđa, ona je, pa… tvoja.“ „Na posudbu?“ ponovila je riječi. „Kao ono što rade poznate osobe?“ Pogledao ju je kao da je najdivnija osoba na svijetu. „Ja sam kao poznata osoba, dušo“, „Imaš pravo. Zaboravila sam. Ti si Brady za mene.“ Prošao je preko sobe i poljubio je u usta. „I zato si ti savršena za mene.“ Liz je laknulo da haljina i cipele nisu bile tu zauvijek, iako potajno se ne bi žalila da ih ima u svom ormaru. Ona i Brady tek su se ponovno počeli viđati.

Nije bila sigurna da bi mogla prihvatiti tako skupi dar.

Liz se vratila u njegovu sobu i počela se šminkati i raditi frizuru. Podigla je svoju dugačku plavu kosu u nisku punđu sa nekoliko pramenova koji su slobodno visjeli, okružujući njeno lice. Kada je završila, oprezno je navukla mekanu haljinu. Pristajala joj je kao rukavica do sredine njenih bedara, a zatim se širila u stilu sirene sa kratkim šlepom. Cipele su joj dodale visinu koju je trebala da se haljina ne vuče po podu. Osjećala se poput princeze u bajci, što joj je sve savršeno stajalo kada je izašla i vidjela Bradyja u crnom smokingu sa crnom leptir mašnom. „Zapanjujuće“, rekao je s poštovanjem.

Pocrvenila je i veselo krenula prema njemu. „Hvala ti. Izgledaš nevjerojatno zgodno.“ „Ti izgledaš tako da te želim vratiti u spavaću sobu i otkriti koliko brzo mogu skinutu pet tisuća dolara vrijednu haljinu.“ Liz je otvorila usta. „Pet tisuća dolara? Ovako izgleda pet tisuća dolara?“ „A ti izgledaš nevjerojatno u njoj. Skoro savršeno.“ „Skoro?“ pitala je podižući obrvu. „Mislim da ti treba još jedna stvar“, rekao je izvlačeći plavu kutiji iz svog džepa. „Nisi se šalio kad si pričao o iznenađenjima jutros“, šapnula je.

Dao joj je kutiju, a ona ju je uzela drhtavim rukama. Tiffany. Što je dovraga bilo s njenim životom. Otvorila je kutiju i pronašla par dijamantnih naušnica kruškolikog oblika, svaka od oko karata, postavljenog u platini. Bile su jednostavne, elegantne i potpuno prekrasne. „Na posudbu“, izdahnula je.

Njegova ruka pronašla je njenu bradu i podigla njeno lice prema njegovom. „Za tebe.“ Vau. Brady je zaista nadmašio sebe. Osjećala bi se bezobrazno da je odbila naušnice nakon što se namučio da ih izabere za nju, i bile su prekrasne. „Hvala ti“, konačno je rekla.

Skinula je bisere koje je nosila i stavila dijamante u svoje uši. Pogledala ih je u ogledalu i nasmijala se. Zaista su sjajno izgledale, i dopunile su haljinu do savršenstva.

Nježno je poljubio u usne kada ju je uhvatio. „Biti će mi teško držati ruke sebi cijelu večer.“ „Pa baš se nadam“, gunđala je.

A onda ga je poljubila. Da nisu morali negdje ići, nije bila sigurna da bi joj dozvolio da izađe iz stana.

Izašli su iz zgrade kroz prednji ulaz i ponovno je primijetila crnu limuzinu parkiranu ispred zgrade. „Ozbiljno?“ gunđala je. „To je jedini način da dođemo“, insistirao je Brady.

Vozač im je otvorio vrata i Brady je ušao prvi, budući da se Liz baš nije mogla pomicati u ovoj haljini. Vozili su se kroz grad da pokupe Victoriu i Daniela, koji su ih čekali ispred hotela.

Victoria je vrisnula kad je vidjela Lizinu haljinu. „Osjećam se nesređeno“, rekla je Victoria. Nosila je haljinu do poda koja se vezala oko vrata koja je sjajno izgledala na njenim oblinama, ali bilo je prvi put da je Victoria u pravu: nije se mogla mjeriti sa Versaceom. „Izgledaš prekrasno“, Liz ju je razuvjerila. „Znam da izgledam, ali ti izgledaš….“ Victoria je tražila pravu riječ i onda se nasmijala. „Izgledaš kao jebena Prva dama.“ Liz je pocrvenila. „Može li Prva dama nositi haljinu bez naramenica?“ „Ti bi mogla. Zar ne Brady?“ pitala je Victoria.

On se nasmijao, sa istim pogledom obožavanja. „Možeš nositi što god želiš.“ Svi su se smjestili u limuzini i onda se ponovno odvezli u centar grada. Vozač ih je ostavio ispred konvencijskog centra, gdje su ih brzo ispratili prema banketnoj dvorani. „Mogu li na kratko pričati s tobom prije nego uđemo?“ pitao je. „Da, naravno“, rekla je Liz. „Možete ići naprijed i uzeti piće. Mi dolazimo za minutu“, rekao je Brady Victoriji i Danielu. „Vidimo se unutra“, rekla je Victoria sa smiješkom. Liz je čula da je rekla nešto o pronalasku šanka. „Što se događa?“ nervozno je pitala Liz. „Još iznenađenja. Nadam se da ćeš biti u redu s ovim.“ Podigla je obrvu i čekala da objasni. „Dakle, ne želim te prestrašiti, ali moji roditelji će biti ovdje večeras.“ Liz je nervozno progutala. „Tvoji roditelji?“ „Da. Ništa formalno. Mislio sam da bi bilo lijepo da se ponovno upoznate prije nego uđemo na banket.“ „Oh. Dakle, u redu“, rekla je, kao da je imala izbora. „Nemoj se brinuti.“ Poljubio ju je u čelo. „Svidjet ćeš im se.“

Liz je nervozno kimnula i pokušala ispraviti svoju haljinu. Ako je morala izabrati noć za upoznavanje s roditeljima, barem je bila sigurna da izgleda sjajno.

Brady ju je vodio iza ugla i u manje, skoro prazno predvorje. Dlanovi su joj se znojili, uzela je duboki udah da se smiri. Brady joj je stisnuo ruku da je podrži, a ona je nabacila osmijeh. „A, tu si dušo“, rekla je Bradyjeva majka, prilazeći i ljubeći ga u obraz. „Tvoj otac se baš pitao kad ćete doći. Liz.“ Toplo je zagrlila Liz. „Drago da se ponovno vidimo.“ „I meni, gospođo Maxwell“, rekla je Liz sa veselim osmijehom. „O, dušo, molim te zovi me Marilyn.“ „Naravno.“ „A ja sam Jeff“, rekao je Bradyjev otac, dolazeći prema njima i pružajući ruku.

Uvijek političar. Rukovala se s njim i osjećala je da se opušta. „Upoznali smo se u restoranu u Chapel Hillu, točno?“ „Da, gospodine“, odgovorila je. „Volim to mjesto“, rekao je srdačno. „Trebali bi svi otići tamo kada se vratimo kući.“ „I ja to mislim“, rekao je Brady, zamatajući ruku oko Lizinog struka. „Onda je dogovoreno“, rekla je Marilyn. „Naći ćemo se u kasno proljeće.“ „Liz bi trebala diplomirati na UNC ovog svibnja, pa možda tada“, predložio je Brady. „O, to zvuči odlično. Provela sam puno godina tamo predavajući kemiju.

Moju prvu ljubav“, rekla je Marilyn. „Drugu“, ispravio ju je Jeff, ljubeći je nježno u obraz. „Dobro, naravno, ali ipak mislim da sam kemiju voljela prvu.“ Slegnula je ramenima ispričavajući se.

Liz je buljila u njih u čudu. Bili su totalno neodoljivi i zaljubljeni. Nadala se da će jednog dana biti poput njih. „Idemo, da nas ne čekaju“, rekao je Jeff, požuruju ih prema vratima.

Ušli su na banketnu dvoranu i pronašli je punu sređenih ljudi. Stolovi su bili postavljeni za večeru, koja bi uskoro trebala biti poslužena, a plesni podij zauzimao je veliki dio prostorije. „Za što je uopće ova večera?“ pitala je Liz. Brady je slegnuo ramenima. „Samo državna večera. Imamo ih cijelo vrijeme.“ „Da li će se predsjednik pojaviti?“ „Vjerojatno ne. Obično novac ide u dobrotvorne svrhe. Mislim da je ovaj za opismenjavanje djece.“ „Cilj iza koga možemo stati.“ „Zaista“, rekao je, pokazujući joj da slijedi njegove roditelje do stola. Victoria i Daniel već su sjedili na označenim mjestima.

Svi su se upoznali i svi su sjeli da večeraju. Pojavio se još jedan par koji je zauzeo zadnja dva slobodna mjesta i činilo se da su to dobri prijatelji Bradyjevih

roditelja. Brady je objasnio Liz da je taj čovjek jedan od senatora iz Massachusettsa.

Večera je došla i prošla bez problema ili pauza u razgovoru. Bradyjevi roditelji bili su stručnjaci u konverzaciji i držali su društvo zabavljenim cijelu večer. U jednom trenutku, Victoria je insistirala da zamijeni mjesta sa Liz da bi mogla razgovarati sa Marilyn o Johnsu Hopkinsu. Radila je u genetici, ali Marilyn je radila skoro trideset godina u kemiji i znala je sve fakultete u zemlji.

Daniel se pridružio u jednom trenutku i uskoro je stol bio pun znanstvenih tema zbog čega su Lizine oči zasjale.

Kada je desert završio bilo je očito da neće moći uskoro odvojiti Victoriu i Daniela od Bradyjeve mame, Brady je ustao i pružio ruku Liz. „Ples?“ Pogledala je u njega. „Znaš da ja ne plešem.“ „Znaš da kraj mene svatko izgleda dobro.“ „Da, znam, ali to je bilo prije nego su svi znali tko sam.“ Brady je gurnuo ruku naprijed, govoreći joj da neće tako lako odustati. „Liz, molim te.“ O, i lijepo je pitao. Spustila je ruku u njegovu i dozvolila da joj pomogne ustati se. „Samo zato jer si molio“, zavodljivo je šapnula. „Neću biti jedini kasnije večeras“, rekao je u njeno uho dok ju je vodio na plesni podij.

Ona je zagrizla usnu. „Obećavam da ću se praviti da ne uživam u tome.“ „Čini mi se da netko treba pljeskanje da se prisjeti tko ga glavni.“ Njene obraze oblila je toplina dok je tonula u njegovo naručje na podiju. „Ne bi to napravio.“ „Nemoj mi govoriti što bi ja napravio.“ Zavrtio ju je preko podija i ona se fokusirala da drži korak, ali njegove oči su sijale od pobjede nad njom. „Što ako budem uživala u tome?“ konačno ga je pitala.

Nasmiješio se. „Onda ću pljeskati snažnije.“ „Trebao bi staviti svoj novac tamo gdje su ti usta.“ „O, i hoću“, rekao je, privlačeći je bliže. „A moj novac je trenutno po cijelom tvom tijelu.“ Slika Bradyjevih usta kako dodiruju svaki dio njenog tijela doletjela joj je u misli, i polizala je usne na tu pomisao. O, da, ne bi imala ništa protiv.

Pjesma je završila i Brady je, znajući što je dobro za njega, odveo sa plesnog podija. Nasmiješila mu se, izgubljena u svom svijetu. Bila je ovdje, u crvenoj svilenoj Versace haljini, Jimmy Choo cipelama, i imala Tiffany naušnice, na dobrotvornom banketu sa svojim dečkom, kongresmenom. Znala je da je ovo nekakva bajka, ali nije joj smetalo da jednu večer živi u njoj.

Onda je krenula sa se ode osvježiti, i našla se lice u lice sa Erin Edwards. „Oh“, tiho je rekla Liz. Nije znala što bi točno trebala reći, kada se susretne sa ženom, koja ju je stajala njenog posla u New York Timesu.

„Hej“, rekla je Erin sa laganim osmijehom koji je Liz odmah prepoznala kao namješteni osmijeh iz kampanje. Izgledala je lijepo sa svojom tamnom kosom koja se spuštala u laganim valovima niz njena leđa. Nosila je nježno plavu haljinu do poda, sa nizanim perlama preko jednog ramena. „Zdravo, Erin. Nisam znalo da ćeš biti ovdje večeras“, formalno je rekao Brady, ne skidajući ruku sa Lizinog struka. „Primila sam pozivnicu u zadnji čas.“ Liz je pogledala okolo da vidi da li je netko primijetio da razgovaraju. Zadnja stvar koju je željela je da završi novinama da su imali sukobljavanje sa Erin. „Kako si?“ pitao je Brady, kao da ih nije prodala novinarima. Ali naravno imalo je smisla. Morali su izgledati dobro pred drugima. Brady se s vremenom naučio suzdržavati razgovarajući s ljudima u javnosti. „Dobro. Baš dobro.“ Erin je napravila korak naprijed, snižavajući glas. „Kako si ti? Jesi sretan?“ Na ovo je Brady lako mogao odgovoriti. „Da. Jako.“ Erin je kimnula i pokušala sakriti bol na svom licu. Baš tada je Liz shvatila da je na ovo pogrešno gledala. Erin ih nije željela srediti. Nije čak ni željela petnaest minuta slave. Ona je ipak bila voditeljica jutarnjih vijesti. Bila je na televiziji svaki dan. Ona je bila povrijeđena žena koja je i dalje jako zaljubljena u Bradyja.

Liz je poznavala taj osjećaj. Znala je kako je stajati u Erininim cipelama. Ona je vjerojatno mislila da će ona i Brady biti moćan par, i kada je završilo, nije znala što napraviti. Liz je tugovala mjesecima nakon što su se ona i Brady razdvojili, držeći tajnu za sebe preko godine dana. Erin je otišla ravno novinarima kada je sve shvatila, ili je mislila da je. Druga žena je to napravila jer je bila povrijeđena, misleći da je voljela Bradyja za ništa čak i dok su bili zajedno.

Možda Erin ipak nije bila tako loša. Gledajući u nju, izgledajući jako sitno u banketnoj dvorani, čak joj je… bilo i žao nje.

Izgubiti Bradyja bilo je strašno. Liz je mogla razumjeti kroz što prolazi. „Dakle… dakle dobro“, rekla je Erin, tjerajući smjeh na svoje lice. „Samo sam željela provjeriti. Znam da su stvari… napete.“ To bi bila jedna riječ ta to. „Ali samo sam željela razgovarati s tobom…“ nastavila je, „da vidim kako ti ide.“ „Ide nam jako dobro“, rekao je Brady, naglašavajući riječ nam. „Nadam se isto i za tebe.“ „Da, naravno“, rekla je Erin, odugovlačeći. „Trebala bi i tebi Liz reći da mi je žao.“ Liz se uzvrpoljila. Nije očekivala da će joj se Erin uopće obratiti. „Oh?“ „Žao mi je što sam učila stvari gorima nego što su bile. Razumijem kakvi novinari mogu biti.“ Liz nije bila sigurna koliko je iskrena njena isprika, budući da je tek ovaj tjedan razgovarala s novinarima. Možda je donijela ishitrenu odluku kao Hayden. Nekoliko dana nakon što je članak objavljen, Hayden se također

pokušao ispričati. Pitala se da li se i Hayden osjećao kao Erin – da je napravio pogrešku, volio ju je, i želio je sve ispraviti. U ovom trenutku ipak je bilo kasno za bilo što od toga. „Hvala ti“, rekla je Liz. Nije oprostila drugoj ženi, ali mogla je prihvatiti njenu ispriku. Činilo se da Erin shvaća da ne može više ništa reći osim da prihvati situaciju, pa im je udijelila smiješak prije nego je otišla. „Dakle, ovo je bilo zabavno“, rekla je Liz sa uzdahom. „Bila je savršeno ljubazna.“ „I dalje je zaljubljena u tebe“, jednostavno je rekla.

On je slegnuo ramenima. „To nije važno.“ „Da li misliš da joj je zaista žao?“ „Onoliko koliko joj može biti, pretpostavljam.“ To bi trebalo biti dosta.

Vratili su se do njegovih roditelja i vidjeli da Daniel razgovara sa Marilyn.

Kad su prišli, Victoria je ustala i nasmiješila se prema njima. Bacila je svoje ruke oko Liz i zavrtjele su se u mjestu. „Hvala ti što si nas dovela. Marilyn je briljantna!“ pjevušila je Victoria.

Liz se nasmijala i pokušala se zaustaviti. „Drago mi je da uživate.“ „Ti se činiš napetom.“ „Erin je bila ovdje.“ „Bradyjeva kučkasta bivša?“ Victoria je rekla ne baš suptilno.

Liz je pogledala uokolo. „Da. Stišaj se.“ „U redu. Sadašnje društvo i sve to. I što se dogodilo?“ „Ispričala se.“ „Bože, što je s tobom i sa šupcima koji ti zabijaju nož u leđa, a onda ti se ispričavaju kad nešto krivo naprave? Sigurna sam da su to isti oni ljudi koji tuku drugu djecu kad su mali na igralištu a onda jednog dana postanu učitelji“, rekla je dramatično Victoria. „To zvuči kao Hayden“, priznala je Liz. Victoria se zacerekala. „Zaista zvuči.“ „Idemo samo zaboraviti na sve. Stvari će doći na svoje.“ „O, vidi tebe, gospođice Optimistična.“ „Hajde kujo. Idemo plesati!“ I plesale su. Usprkos čudnim pogledima koje su njih dvije izazivale na plesnom podiju, smijući se i zbijajući šale, sve su svemu jako dobro su se zabavljale.

U jednom trenutku Brady je prisvojio Liz, a Daniel se bacio na Victoriu.

Proveli su preostali dio vremena zaključani u naručju jedan drugoga i uživajući u zajedničkom vremenu.

Kako se gužva smanjivala, Bradyjevi roditelji došli su se oprostiti. Marilyn je kratko popričala sa Victoriom i Danielom, nudeći im bilo kakvu pomoć koju

budu trebali i govoreći im da joj se uvijek mogu obratiti za pitanja i savjete. Liz je primila zagrljaj od oboje i onda su otišli. „Trebali bi i mi ići“, rekao je Brady u njeno uho dok su se njihali naprijed nazad u ritmu lagane pjesme. „Razmišljam o svim načinima na kojima ću te natjerati da moliš.“ Nježno ju je poljubio u usne i onda pokazao da je vrijeme da idu. Victoria i Daniel slijedili su ih van. Vožnja u limuzini bila je relativno tiha kao da su svi uživali u mislima nakon zabave.

Ostavili su drugi par na Johns Hopkinsu, a onda se vratili u penthouse.

Brady je zatvorio vrata i odmah joj prišao. „Koliko brzo te mogu izvući iz ove haljine?“ „Ima samo jedan patent“, izazivala ga je. „Da vidim.“ Njegova ruka klizila je jednom stranom haljine i povukla zatvarač.

Liz je uzdahnula. Pokušavala je izbaciti misli cijeli vikend, ali ako razgovor bude čekao do sutra onda uopće neće razgovarati. Željela mu je osobno reći, a sada je bila prilika. „Možemo li prvo razgovarati?“ pitala je, grizući usnice. „O čemu trebamo razgovarati?“ pitao je, ljubeći joj vrat. „Nisam baš od priče, uvijek prvo volim djelovati.“ Liz je pritisnula ruke na njegova prsa. „Znam, ali mislim da bi trebali.“ „Izazivaš me cijelu noć i sad bi radije razgovarala?“ pitao je ozbiljno. „Radije razgovarala? Ne. Trebala razgovarati? Da.“ Spustio je ruku sa njenog zatvarača i kimnuo. „U redu. Jesi dobro? Da li se nešto dogodilo?“ „Pa… nekako je. Samo sam… željela ti to reći u lice“, rekla je, hodajući prema kauču i sjedajući. Sjeo je kraj nje sa zabrinutim izrazom na licu. „Izgubila sam ponudu za posao New York Timesa.“ „Što?“ pitao je. „Kada? Kako se to dogodilo?“ „Dogodilo se u utorak nakon članka o Erin.“ „Utorak“, rekao je tupo. „Da, Ja… zaista sam ti željela reći“, Liz je pokušala objasniti. „Nancy, moj kontakt u novinama, nazvala me i rekla da su mogli progledati kroz našu vezu i željeli su vidjeti da li će se stvar ispuhati. Ali kada je sve više informacija počelo izlaziti, nije se više mogla boriti s nadređenima. Morali su me se riješiti.“ Brady je prošao rukom kroz kosu. „Riješiti te se. Riješili su te se zbog mene.“ „Pa , prije zbog Erin.“ Znakovito ju je pogledao. „Erin je zbog mene. Sve sam uništio za tebe.

Ostavila si me zbog moje karijere, a sada kad smo zajedno ja sam uništio tvoju.

Više ne radiš za UNC novine i više nemaš Times. To je jednako mom gubitku kampanje.“ Čilo se ga da boli samo izgovaranje toga. „Vidi, nije to tvoja krivica. Ja sam ovo izabrala Brady. Izabrala sam tebe.

Oboje smo znali da se to može dogoditi.“

„Da, ali Liz… tvoji snovi da postaneš politička novinarka. Odveo sam te u novinsku sobu Bijele kuće jučer, da sam znao...“ „I dalje mi je drago da si me odveo.“ Uzela je njegove ruke u svoje. „Snovi se mogu promijeniti. Moja mentorica gleda da me ubaci u postdiplomski program, zakašnjelih prijava. Prijavit ću se na neke online kolumne. Biti će sve u redu.“ „Znam puno ljudi koji bi ti mogli pomoći.“ Liz se zaustavila. „Bojala sam se da bi to mogao reći.“ „Zašto izgledaš kao da je to najgora stvar koju sam mogao reći?“ „Znam da znaš puno ljudi koji bi mi mogli pomoći, ali želim uspjeti vlastiti zaslugama.“ „Liz“, progunđao je. „Uništio sam tvoju šansu u New York Timesu; možeš mi barem dozvoliti da pokušam to popraviti.“ „Zbog ovoga ti nisam rekla preko telefona. Želim to napraviti sama, dokazati se sebi. Profesorica Mires potaknula me da to stavim sa strane, i rekla da nekada jedna zatvorena vrata znače da se druga otvaraju. Koliko god da cijenim tvoju pomoć i znam da dolazi iz dobre namjere, želim sama otvoriti svoja vrata.“ „U redu, ali ako vrata ostaju zatvorena, dozvolit ćeš mi da ti pomognem?“ molio je. „Obećaj mi barem to. Ja ti želim pomoći.“ „U redu. Ako ništa ne upali, onda ćemo probati na tvoj način.“ Nadala se da to vrijeme neće nikad doći.

Trinaesto poglavlje Iskupljenje Liz je sljedeća tri tjedna radila na svom završnom radu za pripravništvo i uspjela ga predati profesorici Mires u petak prije proljetnih praznika. Nadala se da je napravila sve što se od nje očekuje, ali predavanje prve verzije činilo ju je nervoznom.

Profesorica Mires prošla kroz veliki spis i kimnula glavom. „Ovo izgleda sjajno. Pročitat ću ga preko praznika i javiti ti se u utorak tijekom predavanja.“ „Zvuči dobro. Hvala Vam“, rekla je Liz sa smiješkom. „Jeste li što čuli od svojih kontakata za postdiplomski?“ „A, da“ rekla je, stojeći gledajući neke papire. „Ovo je popis mjesta na koje bi se trebala prijaviti. Očekuju tvoju prijavu. Preporučila bih ti da uključiš projekt koji si prezentirala na kolokviju prošlo proljeće kao primjer tvog pisanja. Bio je odličan.“ Liz je uzela listu i pogledala je. Pet mjesta. Od svih mjesta koji nude postdiplomski program, ona je spala na pet, a to su samo oni koji će njenu zakašnjelu molbu uzeti u razmatranje. Missouri, Nortwestern, Columbia, Maryland i American University. Barem su dva od njih bila u blizini D.C.-a; to nije bilo tako loše.

Brady ju je doveo u D.C. za proljetne praznike, budući da nije morala u New Yorku odraditi pripravništvo. Iako je bila razočarana da ne radi u New York Timesu, bila je oduševljena da može provesti cijeli tjedan sa Bradyjem. Bez ometanja. Bez hitnih sastanaka. Bez tajni. Samo njih dvoje zajedno.

Uspjela je vidjeti njegov ured i upoznati osoblje. Heather se uspjela ponašati kao normalna osoba, iako je bilo očito da su i dalje na klimavom tlu. Elliott ju je proveo kroz zgradu Rayburn, gdje su bili smješteni Bradyjevi uredi. Liz i Elliott su se šalili i smijali dok su lutali brojnim hodnicima.

Ona i Brady ručali su na stepenicama Kongresa. Vodio ju je u otmjene restorane, lokalne barove i partije na krovovima. Odveo ju je na turu po starim grobljima. Željela je proviriti na zadnju izložbu Haydenove sestre Jamie, i odahnula je kad je vidjela da ona nije tamo. Gnijezdili su se u krevetu gledajući loše filmove i jeli kinesku hranu. Zaspala je u njegovom krilu dok je on čitao na svom iPadu.

A onda su imali seks. Puno nevjerojatnog seksa. Gotovo svako jutro i svaku večer dok njihova tijela nisu bila bolna i zadovoljena. Kao da je to bilo moguće sa Bradyjem Maxwellom.

Sljedeća dva mjeseca su prošla u divnoj izmaglici Bradyja. Ušli su u laganu rutinu gdje je svaki vikend on doletio u Chapel Hill ili bi ona došla u D.C. Liz se fokusirala na prijave za postdiplomski, a članci koje je pisala sa strane, iz zabave, prijavila je za nekoliko online kolumna. Također je počela sa redovnim satima tenisa sa Eastonom. Osjećala se bolje jer je imala puno slobodnog vremena i održavala je snagu, koja joj je bila potrebna kad dođe kod Bradyja.

Uskoro je zatvarala svoju bilježnicu sa zadnjim finalnim ispitom u svojoj studentskoj karijeri. Osjećala se lagano sentimentalno zatvarajući je i predajući je profesoru i izlazeći zatvarajući vrata. Kampus je bio tih. Imala je jedan od zadnjih ispita tog dana, iako je ostalo još nekoliko dana u rasporedu ispita.

Ovo je bio njen dom zadnje četiri godine, i bilo je nestvarno razmišljati da će sve ostaviti iza sebe… za bilo što što dođe na jesen. Gledala je okolo u ciglenu zgradu i prekrasno okruženje sa novostečenom zahvalnošću. Sve će se promijeniti.

Znala je da prije nego što ode mora obići još jedno mjesto: ured novina. Bilo je kasno poslijepodne pa se nadala da neće biti nikoga.

Hodajući preko kampusa, uživala je u kratkoj šetnji, a onda se upela na drugi kat zgrade. Pogledala je u urede i izgledali su joj napušteno. Duboko je udahnula i otvorila vrata.

Nije bila sigurna što ju je tu dovelo. Nije kročila u zgradu otkad je očistila svoj stol, nakon što je Massey zatražila da uzme 'privremeni dopust'. Bilo ju je strah da ne sretne nekoga. Jedina osoba s kojom je kontaktirala je Savannah i nekada Tristan, ali oni su bili njen prvotni tim od početka.

Prošla je rukama preko stolova, od kojih je većina bila ispražnjena preko ljeta, a onda je krenula prema svom starom uredu. Ona i Brady spavali su zajedno u tom uredu. Provela je godinu dana radeći kao urednica u tom uredu. Uvijek će joj se činiti da on pripada njoj.

Otvorila je vrata, a onda zakoračila unazad. „O, oprosti“, rekla je tiho, vidjevši Massey koja je radila za svojim laptopom. „Liz“, rekla je nježno Massey, gledajući okolo. „Što radiš ovdje?“ „Upravo sam odlazila“, rekla je okrećući se da ode. „Čekaj“, pozvala ju je Massey. Skočila je od svog stola prema otvorenim vratima.

Liz je stajala mirno i udahnula snagu okrećući se prema njoj. „Što ima?“ „Nisam te vidjela otkad… od kad si otišla.“ „Otišla…“ „Znaš na što mislim“, rekla je Massey. „Kako si?“ „Zanimam se svim i svačim. Ali sigurna sam da to znaš jer stalo iskačem u novinama“, rekla je Liz odrješito. Nije željela prekinuti staro prijateljstvo, a znala je da nije sve baš Masseyina krivnja da je otišla iz novina. Ipak, argument je previše osoban.

Massey se povukla na tu izjavu. „Pa, drago mi je da si bila zauzeta. Kada se seliš u New York?“

Sada je bio red na Liz da se povuče. „Nisu me uzeli.“ „Oh“, rekla je Massey. „To je grozno. Baš mi je žao.“ „Da, to je sranje“, priznala je Liz. „Ne mogu vjerovati da su to napravili.“ „Ipak jesu.“ „Kakvi su ti sad planovi?“ pitala je Massey.

Liz je slegnula ramenima. „Imam otvoreni plan. Zakašnjelo se prijavljujem na postdiplomski.“ „Zar možeš to napraviti?“ „Vidjet ćemo. Profesorica Mires misli da mogu.“ „O dobro. Ona te voli“, rekla je Massey. „Ako ja mogu ići na UVA 3 na postdiplomski, ona ti sigurno možeš ići bilo gdje… čak i sa kasnom prijavom.“ „Upala si!“ uskliknula je Liz. „To je sjajno.“ „Da. Baš sam bila uzbuđena. Iako sada imam toliko toga za napraviti.“ Liz je osjećala kako ju tenzija pomalo napušta. Možda je bila ljuta na Massey zbog svega što se dogodilo, ali bila je ljuća na sustav koji je sve ovo učinio stvarnim. Nije samo jedna osoba uništila sve na čemu je radila. Nije bilo pošteno sve prebaciti na Massey samo zato što je bila laka meta. „Znam na što misliš. Victoria i njen dečko se sele u D.C. preko ljeta. Oboje su upali na Johns Hopkins i planiraju tamo živjeti zajedno. Naša kuća sada izgleda kao da ju je poharala oluja“, rekla joj je Liz. „Victoria i dečko u istoj rečenici i dalje mi zvuči čudno.“ „Pridruži se klubu, ali sada su zaista ozbiljni.“ „Dovoljno ozbiljni da se zajedno presele u D.C. i upadnu na isti postdiplomski“, rekla je Massey vrteći glavom. „Tko bi rekao da će se Victoria skrasiti prva od nas?“ Liz se nasmijala. „Nitko! Ali zaista sam sretna zbog nje. Trebala je nekoga poput Daniela da drži njeno dupe pod kontrolom.“ „A ako je itko od nas poznaje, znamo da vjerojatno često drži njeno dupe pod kontrolom.“ „O bože, jednako si loša kao i ona,” Liz se smijala, odmahujući rukama.

Massey se smijala. „A što je s tobom? Da li si sretna sa… svime?“ „Sretna sam sa Bradyjem“, rekla joj je i pogledala okolo. „Ja ne radim“, rekla je Massey. „Sve je neslužbeno.“ Liz je potonula. Bila je umorna od novinara. Nije joj se sviđalo što mora biti u pripravnosti cijelo vrijeme. „Svaki vikend provodim s njim i divno nam je. Samo smo kliknuli. Razumiješ?“ Massey je imala sanjiv izraz u očima. „Mislim da da.“ „Izlaziš li ti s nekim?“ „O, ne“, rekla je odmahujući glavom. „Ali ima jedan dečko koji mi se sviđa.

Poznajući mene, vjerojatno neće biti ništa.“ 3 UVA – University of Virginia

„Trebala bi raditi na tome“, poticala ju je Liz. „Imaš pravo. Možda i hoću.“ „Pa, vjerojatno bi trebala ići. Samo sam još jednom željela biti ovdje“, rekla joj je Liz. „Iako vjerojatno zvuči glupo.“ „Ne, ne zvuči. Znam točno na što misliš.“ Njihove oči su se srele i obje su se nasmiješile. Nije sve odjednom postalo bolje među njima, ali barem su imale šansu da sve poprave. To je bilo dovoljno dobro za Liz. Bilo joj je drago što je ipak odlučila doći u novine. Mašući Massey, izašla je iz zgrade osjećajući se lakše.

Liz je išla prema stepenicama iza ugla, a onda se naglo ukopala. Izdahnula je. „Hayden?“ Nije vidjela svog bivšeg dečka otkad je izašao iz njene kuće u veljači. „Hej, Liz“, rekao je hodajući preostalim stubama da stane kraj nje. Ona je napravila korak u nazad. „Izgledaš sjajno.“ „Što radiš ovdje?“ pitala je tupo. „Došao sam te vidjeti.“ Liz je samo gledala u njega. „Prošao si cijeli put do Chapel Hilla da me vidiš?“ „Nije da mi je prvi put. Nekad sam to stalno radio“, rekao je sa istim očaravajućim osmijehom koji je uvijek imao.

Liz je pogledala u njega. Zadnji put kad ga je vidjela bio je u totalnom neredu kad je saznao za Bradyja, izdao ju je novinarima, a onda joj se nije javljao cijeli vikend. Tada je izgledao slomljeno. A sada više nije. Nosio je bež hlače na crtu i nježno plavu polo majicu. Njegove Ray-Ban naočale visjele su mu oko vrata, a kosa je bila savršeno sređena, malo kraća nego inače. Ali nešto je bilo drugačije.

Njegove oči boje lješnjaka činile su se… tužnije. „Nije, ali to je bilo prije…“ mrmljala je Liz. „Znam, ali zaista sam želio razgovarati s tobom. Nisam te vidio mjesecima.“ „Ima dobar razlog za to“, rekla je Liz i prekrižila ruke. „Znam to, i znam da si sada… sa njim.“ Činilo se da ne može izgovoriti Bradyjevo ime. „Zašto si onda došao ovamo?“ „Zato jer… ne znam, samo sam želio razgovarati s tobom. Želio sam te vidjeti. Želio sam vidjeti da si dobro“, rekao je. „Želio sam popraviti stvari.“ „Kako si uopće znao da ću biti ovdje?“ pitala je.

Hayden je izgledao posramljeno. „Provjerio sam tvoj raspored ispita, ali pretpostavljam da si ranije završila. Pretpostavio sam da ćeš biti u novinama. Ti živiš u novinama.“ Liz mu se nasmijala u lice, a onda prekrila svoja usta. To je bio dokaz koliko se sve promijenilo kad se mogla nasmijati na tu činjenicu. „Prisili su me da odem.“ Hayden je zapanjeno gledao u nju. „Izbacili su te?“ „Predložili su mi da uzmem privremeni dopust“, rekla je Liz okrećući očima. „Zbog članka?“ „Da.“

„Vau, žao mi je“, rekao je. Liz je vidjela bol u njegovima očima zbog onoga što je napravio. Uslijedila je neugodna tišina dok on nije progovorio. „Što... što si radila u međuvremenu?“ „Uživala u plodovima svoje nove veze.“ On se namrštio. „Zaslužio sam to.“ „Jesi.“ Duboko je udahnuo, ako je moguće izgledao je još tužnije, kao da mu je netko šutnuo psića. „Mislim da bi trebala ići. Trebala bi se naći na ručku sa Savannah. Samo sam prolazila ovuda“, rekla je, prolazi na stubama pokraj njega. Čula ga je kako je slijedi. „Mogu li te otpratiti?“ pitao je Hayden kada su stigli do dna.

Nije joj mislio ovo olakšati, zar ne? „Mislim da znam put. Imam pet minuta hoda.“ Uputio joj je poznati pogled. „Molim te dozvoli mi.“ „Zašto si tako uporan?“ upitala je. „Moram sve ispraviti nekako. Pa danas je dobar dan da počnem.“ „Mogao si sve ispraviti tako da nisi izvijestio o svemu što se dogodilo, ali nisi.

Rekao si Calleigh i zalijepio si svoje ime uz to. To je najgore od svega, Haydene.“ „Nisam to trebao napraviti“, rekao je dižući ruke. „Ne mogu vratiti vrijeme i promijeniti stvari, ali sada si sretna… s njim. Zar će te boljeti ako te otpratim i pet minuta hodam s tobom?“ „Bolje ti je da me ništa ne zaboli“, rekla je. Hodala je do izlaza, a on je nastavio s njom laganim tempom. „Zaista lijepo danas izgledaš, Lizzie.“ Okrenula je glavu na taj nadimak. Previše sjećanja iskakalo je pred nju odjednom. Njihov prvi poljubac u D.C.-u, zbližavanje na izbornoj noći, ležanje kraj slapova na Hawaima, odlazak iz novina zajedno svaki dan. Puno vremena su provodili zajedno, a taj jedan nadimak vratio joj je sjećanja. „Laskanje nije dozvoljeno“, rekla je, gledajući od njega. „Onda mi je drago da sam koristio izraz lijepo, a ne prekrasno, jer bi to onda zaista bilo laskanje.“ „I dalje nije prihvaćeno.“ Nije znala koliko joj ju je puta Hayden nazvao prekrasnom dok su hodali. Morao je prestati dozivati prošlost. Prošlost je gotova. Stvari su možda bile komplicirane s Bradyjem nego što su bile s Haydenom, ali kad je bila s Bradyjem znala je da nije htjela biti s nikim drugim.

To nije mogla reći dok je bila s Haydenom.

Slabašno se nasmiješio kraj nje i nastavili su hodati prema restoranu. Nije baš bilo neugodno. Stvari sa Haydenom su uvijek bile jednostavne. Njena romantična povezanost s njim proizašla je divljenja zbog načina na koji je vodio ured, i njegove karizmatične prirode. Tek je sada, dok je bila s Bradyjem, shvatila koliko je njena veza sa Haydenom bila zapravo više produžetak njihovog prijateljstva, a manje strast koja je dolazila s romansom.

To je bilo u redu tada, ali znajući alternativu, sada joj je postalo jasno. „Kako je bilo za proljetne praznike?“ pitao je Hayden nakon nekoliko minuta. „Bilo je lijepo“, rekla je. „Provela sam ih u D.C.-u.“ „Ah“, rekao je shvaćajući je savršeno. „To ima smisla. Napokon sam dobio nekoliko slobodnih dana da posjetim roditelje, a Jamie je rekla da te vidjela u galeriji na izložbi.“ „Vidjela me!“ dahnula je Liz. „Ja nju nisam vidjela.“ „Mislim da nije znala što će reći.“ „To bi joj bilo prvi put“, rekla je Liz. On se nasmijao. „Bilo bi.“ „Pa, možda ću je potražiti kad sljedeći put budem u D.C.-u. Ne želim da se osjeća da me ne može pozdraviti“, rekla je nježno, iako je točno znala kako se Jamie osjeća. „Mislim da bi joj bilo drago.“ Nastavili su hodati, prema mjestu gdje se trebala naći sa Savannah, a onda su zastali na nekoliko sekundi. Liz nije bila sigurna što da kaže. Nije željela nikakav kontakt s Haydenom, ali bilo je lijepo voditi normalan razgovor. Stvari nikada neće biti kakve su bile prije. Nisu mogli izbrisati njihovu vezu, ali ni katastrofalan raskid. Hayden je izgledao kao da želi još nešto reći, ali nije.

Liz je odvratila pogled sa njegovih očiju i konačno progovorila. „Trebala bih ići i naći se sa Savannah.“ „U redu. Bilo je divno vidjeti te.“ Liz je zagrizla usnu da spriječi odgovor. I njoj je bilo lijepo vidjeti ga. „Misliš li… da možemo ovo ponoviti?“ pitao je Hayden. „Ne znam.“ Brady bi mrzio da ga ona viđa. Znala je što on misli o njemu. A nije ga mogla kriviti. „Biti ću ovdje u četvrtak, jer pokrivam dodjelu diploma ovaj vikend za novine. Možda možemo na kavu ili na ručak?“ „Ne znam“, ponovila je. „Razmisli samo o tome“, rekao je, ne pritišćući je. „Želim ovo ispraviti. I želio bih te vidjeti.“ „Možda. Javit ću ti se.“ Trebala bi sve reći Bradyju. Znala je koliko će poludjeti oko ovoga, ali nije mu mogla zamjeriti. Nikad neće preći preko toga što je Calleigh napravila, ali Hayden je duga priča. Oboje su radili greške u njihovoj vezi. „Daj mi neku nadu... Pustiti ću ti da ideš do Savannah“, rekao je sa smiješkom prije odlaska.

Liz je pokušala očistiti glavu dok je hodala do vrha stuba. Savannah ju je čekala za stolom koji gleda na ulicu. Skočila je kad je Liz stigla i izgledala bijesno. „O moj Bože, to je bio Hayden?“ Savannah je odmah pitala. „Da. Bilo je… zanimljivo.“

„Ne mogu vjerovati da je došao ovdje da te vidi.“ Sjela je na svoje mjesto a Liz je sjela nasuprot nje. „Ni ja. Rekao je da je došao da se iskupi, i da me želi ponovno vidjeti ovaj tjedan da pokuša… ne znam ni ja što“, rekla je, boreći se da objasni. „Možda ispriča?“ „Zvuči podmuklo. Bradyju se ovo neće svidjeti.“ Liz je kimnula. „ Ne… neće.“

Četrnaesto poglavlje Na dobrom mjestu „Što si napravila?“ pitao je Brady, grubim tonom kada mu je kasnije rekla da je tog dana naletjela na Haydena. „Bio je na kampusu.“ Napravio je pauzu prije nego je odgovorio. „Ne želim ga nigdje blizu tebe.“ Očekivala je njegov odgovor. Čak i da nije hodala sa Haydenom godinu i pol i da nije spavala s njim nakon što je saznao za Bradyja, znala je da bi ga Brady mrzio. Uvijek je bio ljubomoran tip. Kada je poljubila Haydena prije dvije godine i rekla Bradyju za to, poludio je. Sada su bili u puno boljoj poziciji, ali to nije promijenilo njegovo mišljenje o Haydenu. „Znam da ne želiš, ali ja zaista ne mogu ništa napraviti.“ Bacila se na svoj krevet i čekala njegov odgovor. „Nije me briga. Nisi mu trebala dozvoliti da te bilo gdje otprati.“ „Što si želio da napravim?“ pitala je osjećajući se iritirano. „Gurnem ga niz stepenice?“ „To bi mi bilo draže.“ „Možda, ali mislim… ništa se nije dogodilo. Samo se želio ispričati i ispraviti stvari.

Brady je uzdahnuo. „Liz, to je muški znak kad želimo nekoga vratiti.“ „Ne, nije“, rekla je uspravljajući se. „Plus, to čak nije ni opcija.“ „Vjeruj mi. Razgovor s tobom, vrebanje tvojih predavanja, pojavljivanje na kampusu, pokušaj isprike znači da te želi nazad. A iskreno, ne može te imati.“ Liz je odmahnula glavom. Da, Hayden joj je komplicirao život, ali nije iskreno mogao misliti da bi i dalje bila zainteresirana za njega nakon svega što se dogodilo. „Ti znaš da moje srce pripada tebi.“ „Samo mi se ne sviđa ideja da ti može prići“, rekao je Brady. „Ne mogu biti tamo cijelo vrijeme. Čak neću moći doći na dodjelu diploma prije subote ujutro.“ „Ne trebaš me štititi“, iskreno je rekla Liz. „To je samo Hayden.“ „Govoriš o tipu koji te silovao“, Brady je tiho rekao.

Liz je zastala. Mrzila je tu riječ. I dalje nije željela vjerovati da se to dogodilo.

Da, spavali su zajedno kada to nije željela, ali nije mu rekla ne ili ga pokušala zaustaviti. „Ta riječ, Brady.“ „Samo te podsjećam da on nema uvijek dobre namjere. Ne želim da te povrijedi, a najbolji način da to izbjegneš je da budeš daleko od njega.“ „On će biti u gradu ovaj vikend zbog dodjele diploma i želi ići na kavu“, rekla je zvučeći ozbiljno.

„Apsolutno ne.“ „Nisam sigurna da sam te pitala za dopuštenje“, prasnula je. „Govorim ti da je to užasna ideja. Ti znaš da je užasna ideja. Što bi dobro moglo izaći iz toga? Ti njemu opraštaš za sva sranja koja je napravio i odjednom vi ste ponovno prijatelji? To tako ne ide.“ „I tebi sam oprostila za sva sranja kroz koja si me proveo!“ viknula je natrag na njega, ustajući i frustrirano hodajući sobom. „I nikada nisam rekla da ću mu oprostiti. Ništa nisam rekla. Samo sam željela čuti što ima za reći.“ „Zašto? Zašto me moraš mučiti s ovim? Slušati što tvoj bivši ima za reći je zadnja stvar koja je dobra za nas.“ „Ti si vidio i pričao s Erin“, istaknula je Liz. „Erin te nije povrijedila!“ istaknuo je Brady. U ovom trenutku očito je bio bijesan, a ovo ga je još više frustriralo. „Zbog Erin sam izgubila posao! Erin nas je vratila u novine! Paradirao si sa Erin cijelu godinu ispred mene! Dovoljno me povrijedila.“ „Hayden nas je prvi prodao novinama!“ „Samo zato jer ga ti želiš povrijediti ne znači da ga ja ne smijem vidjeti.“ „Zaista ga želim povrijediti“, priznao je Brady. „Mrzim tog tipa. On je gnjida.

On je nestabilan. On je jedan od stvari koja te držala dalje od mene. Zar ne vidiš da ne bi trebala biti blizu njega?“ „Nemoj mi govoriti koga bi trebala viđati. Mogu sama donijeti svoje odluke.“ „Ne govorim ti. Samo te tražim da ga ne vidiš jer to jebeno glupo Liz.“ „Drago mi je znati da su ti moje odluke jebeno glupe“, gunđala je. „Nisu glupe tvoje odluke. Nego sve što ima veze s njim. On je parazit. On se hrani tvojom dobroćudnosti.“ „Moj bivši dečko je parazit?“ Liz je pitala u nevjerici. „Zaista potvrđuješ svoj stav.“ „U redu. Nađi se s njim. Zato jer to zaista ima smisla.“ „Čak ga ni ne želim vidjeti! Bože!“ „Zašto onda guraš ovo?“ ljuto je pitao. „Zato jer mi govoriš da ga ne smijem vidjeti ni ako želim. Nije rekao da me želi natrag. Rekao je da želi ispraviti stvari. Ako napravi i jedan potez ili kaže nešto o tome da mu se vratim, izaći ću iz prostorije i dozvolit ću ti da mi kažeš rekao sam ti.“ „Radije bi da ti to ne moram govoriti.“ Liz je uzdahnula i pokušala vidjeti Bradyjevu stranu. Konačno su bili zajedno, a sada njen bivši dečko, za kojeg je Brady dugo mislio da ga je zbog njega napustila, pokušava ući u priču. Nije ni čudno da je ljut zbog toga. „Vidi, ne krivim te zato što se ovako osjećaš, ali ja nisam jedna od tvojih djelatnica. Ja sam tvoja djevojka.“ „Znam da jesi“, rekao je. „Ne pokušavam ti naređivati. Očito jadno objašnjavam svoje zamisli. Nadam se da ću bolje proći u kampanji ove godine.

Reci mi kako da te uvjerim da je to loša ideja.“

„Samo mi vjeruj. Da se Erin vratila tebi, sa isprikama, moleći te da se nađete na kavi ili ručku da popravite stvari, što bi ti napravio? Ti bi se našao s njom“, Liz je odgovorila umjesto njega. „Što bi ti rekla da odem?“ pitao je. „Bila bi ludo ljubomorna, ali bi znala da si je napustio zbog mene, a to je ono što je važno. To smo ti i ja.“ „Može li to ti i ja ne uključivati… njega?“ „Samo smo ti i ja, ali…“ „Ali?“ potaknuo ju je.

Liz je uzdahnula, pokušavajući ga shvatiti. „Ne znam. Ako ga odlučim vidjeti, ne želim da budeš ljut na mene.“ Brady je tiho opsovao. „Činiš ovo jako teškim, ženo.“ „Pa ti također nisi najjednostavnija osoba za živjeti, kongresmene.“ „Nitko nije rekao da jesam. Ali ako te sada povrijedi, ja ga smijem prebiti kao što zaslužuje“, hladno je rekao Brady. „Govorim ti da me Hayden ne želi nazad i on me neće povrijediti. Ako me želi nazad, onda ću ga ja sama povrijediti, u redu? Nemaš se oko čega brinuti.“ „Nisam zabrinut za nas. Ja samo…“ Brady je napravio pauzu. „Pričekaj.

Heather me zove.“ „Ok.“ Liz je nekoliko minuta čekala na liniji, pokušavajući raščlaniti razgovor koji su imali. Prvo je mislila da se Brady osjeća ugroženo zbog Haydena, ali sama ta ideja bila je smiješna. Čak i dok je bila sa Haydenom, mislila je na Bradyja. „Hej, dušo, moram ići. Možemo li večeras nastaviti ovaj razgovor?“ pitao je. „Naravno“, rekla je Liz. Toliko toga o čemu treba razmisliti. Željela je da su nastavili razgovor i sve riješili prije nego je morao prekinuti poziv, ali možda je ovako bolje za njih, da se ohlade prije nego uđu u sljedeći okršaj.

Liz je ponovno bacila telefon na krevet i prošla rukom kroz kosu. Cijeli razgovor otišao je van kontrole.

Pokušavajući očistiti glavu, ušla je u kuhinju, otvorila bocu crnog vina i natočila si čašu. Victoria je tada ušla i podigla obrvu. „Dug dan?“ „Ispiti su gotovi“, rekla je Liz, dižući čašu i uzimajući veliki gutljaj. „Ne mogu vjerovati da ćemo diplomirati za šest dana.“ „Ja ne mogu vjerovati da se ti seliš u Washington odmah nakon toga.“ Victoria je zgrabila drugu čašu i krenula i sebi natočiti malo. „I ti ćeš i tako biti tamo sa Bradyjem.“ „Da. Samo je sve čudno. Živjele smo zajedno četiri godine.“ „Sigurno bih zbog tebe postala lezbijka, ako si na to mislila“, rekla je Victoria namigujući.

Liz je okrenula očima i nasmijala se. „Teško.“ „S kim si bila na telefona? Čula sam povišene glasove.“

„Brady“, rekla je Liz, uzimajući drugi gutljaj. „Hayden se danas pojavio na kampusu i rekao da želi pričati sa mnom.“ „Bože! Zar te ne može ostaviti na miru i ne miješati se u tvoj život?“ „Ne znam. On samo želi učiniti stvari boljima.“ Victoria je odmahnula glavom. „Znaš što ja mislim o Laneu. Mislim da bi ga trebala pustiti da pati.“ Liz se nacerila i popila još malo. „Ozbiljno, ti zaista ne voliš da netko pati, zar ne?“ „Ne baš. Pomirila sam se sa Massey danas.“ „Massey je u redu. Koliko može biti. Ona te nije prodala novinarima“, Victoria je istaknula. „Znam te. Ti ćeš ga vidjeti, zar ne?“ „Još nisam odlučila, ali Brady je popizdio na mene.“ „Opravdano, kujo! Razmisli o tome.“ „I jesam!“ uzviknula je. „Ja ne ulijećem u stvari. Čak ga i nisam zaista željela vidjeti, ali nakon razgovora s Bradyjem, nagovorila sam sama sebe na to.“ „Ako uništiš ovo s Bradyjem zbog Haydena…“ „Ne! Nema šanse. Nemoj tako govoriti“, ljuto je rekla Liz. „Brady mi je sve.

On je moja prošlost, sadašnjost i budućnost. Samo želim zatvoriti poglavlje s Haydenom. Biti će mi lakše probaviti sve što se dogodilo znajući da je sada sve u redu.“ „On ne zaslužuje da bude sve u redu“, rekla joj je Victoria. „Možda ne.“ Stajale su zajedno tako, ispijajući nekoliko čaša vina. Škola je službeno bila gotova i obadvjema je bilo čudno da nemaju ništa za raditi. Zadnje četiri godine provele su neumorno radeći, a sada se sve bližilo kraju.

Kada su utonule u tišinu, Liz se dohvatila svog telefona i rastreseno skrolala njemu. Njene misli okrenule su se prema njenoj karijeri i onome što će se sada događati kad ima samo nekoliko dana do diplomiranja, a nema potvrdu da je upala na postdiplomski i nema posla na vidiku.

Onda se sjetila razgovora sa svojim prijateljem Justinom od prije godinu dana, kada ju je pokušao nagovoriti da radi za njega. On je prvotno bio dio Lizinog stipendijskog programa, ali nakon što je dobio kaznu zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, Sveučilište mu je oduzelo stipendiju. Ispisao se sa fakulteta i otvorio svoju online tvrtku koja se tek uzdizala. Pokušao je nagovoriti Liz da radi za njega, ali ona je uvijek bila prezauzeta. Ako je bio zainteresiran, možda je to mogla iskoristiti kao početnu točku.

Poslala mu je poruku.

Hej, imaš li slobodnu minutu?

Odmah je odgovorio.

Naravno. Što ima?

Birala je njegov broj i javio se na prvo zvono. Mahnula je telefonom prema Victoriji, a onda uzela svoje vino i na klimavim nogama ušla u dnevnu sobu. „Hej“, rekla je cvrkutavim glasom. „Što ima? Zvučiš nakresano?

„Samo malo.“ Bacila se na kauč. „Kul. O čemu si željela razgovarati?“ „Da li i dalje trebaš pomoć za svoj blog?“ „Da. Zašto? Jesi zainteresirana?“ pitao je. „Pa… jesam. Što bi ja trebala raditi?“ Nekako ga je nazvala iz hira. Sve što je znala bilo je da Justin vodi tvrtku baziranu na organiziranju YouTube videa sastavljajući ih u povezani sustav. „Samo ćeš voditi blog i držati mase zainteresiranima. Mogu ti poslati informacije. Samo napiši svoje mišljenje.“ „Znaš šta? Može. Idemo to napraviti.“ „Znao sam da ćeš se opametiti“, veselo je rekao Justin. „Kad možeš početi?“ Liz nije mogla vjerovati da je bilo ovako jednostavno. „Sada.“ „Odlično! Znam da ćeš biti savršena za ovo.“ Liz se nasmijala i onda su prekinuli vezu. Upravo si je našla posao. Bez veza.

Bio je dobar osjećaj znati da njeno pisanje i dalje vrijedi, iako nije bilo na istoj razini za koju je ona obučena. Profesorica Mires rekla je da kad se jedna vrata zavore, druga se otvore. I Liz joj je upravo počela vjerovati.

Petnaesto poglavlje Prioriteti Četvrtak je došao brže nego što je očekivala. Liz je još morala odlučiti što će s Haydenom. Sada kad je imala vremena da se ispuše nakon svađe s Bradyjem, shvatila je koliko je sve zapravo bilo glupo.

Ona i Brady nisu razgovarali o tome od njihove svađe u ponedjeljak, ali znala ga je dovoljno dobro da zna da je nervozan oko njene odluke. A njoj se to nije sviđalo. Njihova veza neće uvijek biti savršena. U stvari, nikad nije ni bila savršena. Ali to nije značilo da stvari neće funkcionirati s njim.

Liz se izvukla iz kreveta, istuširala se, a onda pospremila svoju sobu. Njeni roditelji dolaze sutra zbog njene dodjele diplome, pa je morala srediti kuću.

Bojala se pogledati u dnevnu sobu; zbog Victorijinog pakiranja, stan je izgledao kao svinjac.

Liz je bila i uzbuđena i nervozna zbog upoznavanja Bradyja sa svojim roditeljima. Oni nisu bili oduševljeni da je njihova kćerka u novinama zbog afere sa kongresmenom. Bez obzira koliko im je puta objasnila da nije sve što piše istina, njen otac i dalje je bio suzdržan.

Paleći kompjuter, otvorila je email da provede nekoliko slobodnih minuta na njemu, prije nego počne burni vikend. Jedan email upao joj je u oko. Otvorila ga je i gledala u riječi. „Prihvaćeno“, rekla je šaptom.

Njen članak bio je prihvaćen. Anonimno je poslala nekoliko članaka za online kolumne. Ništa veliko ili popularno. Znala je da će većina tražiti objavu njenog imena, ali pronašla je neke isključivo online stranice koje su dopuštale da piše bez objavljivanja autora, a ona je i u svojim novinama imala nekoliko takvih.

U emailu su tražili njene kontakt informacije i željeli su diskutirati o plaćanju za članke. Skoro je počela skakati na mjestu koliko je bila uzbuđena. Nije to bio New York Times ni Raleigh News, ali njen članak o reformi obrazovne politike bio je prihvaćen i biti će objavljen u online izdanju magazina. Njene riječi i ideje ponovno će biti objavljene!

Liz je zgrabila telefon sa noćnog stolića da nazove Bradyja, i vidjela je da ima poruku od Haydena.

Hej, kada i gdje se vidimo danas?

O da, nikad mu nije odgovorila. Zagrizla je usnu i vratila mu poruku.

Mislim da se ne bi trebali naći.

Nakon kratke pauze, njen telefon je zazvonio.

Molim te dozvoli mi da ti se iskupim. Mrzim kako je sve završilo.

Ne. Žao mi je. Ne mogu.

Uzdahnula je, osjećajući se loše, ali je znala da je tako najbolje. Rekla je da je Brady njena prošlost, sadašnjost i budućnost, a to je i mislila.

Sekundu kasnije telefon joj je zazvonio. Hayden. Ovo neće biti zabavno. „Hej“, rekla je. „Hej. Mislio sam da ćemo izaći na kavu“, rekao je Hayden. „Rekla sam možda, a sada kažem ne.“ „Zašto?“ „To nije dobra ideja“, rekla je Liz. „Tebi se nije sviđalo da se viđam s njim kad smo bili zajedno. Trebao bi to shvatiti.“ „Da, ali si ga svejedno vidjela, a sumnjam da ćeš me poljubiti. Osim ako sam nešto propustio.“ Liz je odmahnula glavom. „Ne, naravno da neću.“ „U čemu je problem onda? Ne tražim ništa osim kave. Samo želim ispraviti stvari.“ „Stalno to govoriš, ali ja čak i ne znam što to znači“, rekla mu je. Snažno je stiskala telefon u svojoj ruci. „Znači da se osjećam grozno zbog svega što se dogodilo i kako je završilo. Želim znati da možemo preći preko toga što se dogodilo čak i ako ne možemo biti zajedno.“ Teško je udahnuo. „Ti si mi značila… značiš mi jako puno. Ne sviđa mi se da smo u lošim odnosima, čak i ako je to moja krivnja.“ „Razumijem što želiš reći, Haydene, ali između nas je gotovo.“ „Ne pokušavam ponovno biti s tobom!“ rekao je ogorčeno. „Vjerujem ti“, rekla je. Djelomično. „Samo kažem da ako želiš da sve bude u redu između nas, ok. Sve je dobro. Ali ovo je kraj za mene.“ „Zaista misliš da će sve samo tako ponovno biti u redu? Samo kad kažeš da hoće?“ Zvučao je neuvjereno, ali znala je da čini pravu stvar. „Mislim da što više inzistiraš na tome, postaješ više opsjednut sa činjenicom da moraš sve ispraviti. Ne možeš. Izdao si moje povjerenje“, rekla je izričito Liz. „Ali ja sam krenula dalje. Sretna sam. A nije potrebno potencijalno povrijediti njega da bi se ti bolje osjećao oko činjenice da si me izdao.“ „Dakle… sada samo gubim vrijeme?“ „Valjda. Ako želiš ispraviti stvari, onda se ostavi toga. Ja sam sada sretna.

Znam da imamo lijepe zajedničke uspomene iz prošlosti i zahvalna sam na njima. Ali one su u prošlosti. Moje nove uspomene će biti sa Bradyjem.“ „U stvari govoriš da on ne želi da se vidimo“, pogodio je Hayden. „Ne želi i ne možeš ga kriviti za to. Ali ovo je moja odluka. Rekla sam mu da će morati prihvatiti moju odluku kakva god bila, da li te odlučim vidjeti ili ne. I odlučila sam ne.“ „I ne mogu ti promijeniti mišljenje?“ „Žao mi je. Ne.“

„U redu. Dakle… nadam se da je on zaista taj.“ Liz je nakon toga prekinula vezu. Znala je da je napravila pravu stvar.

Povjerenje je teško vratiti jednom kad ga izgubiš, ali prekid je bio jednostavan kao zatvaranje vrata i kretanje dalje.

Osjećala se iscijeđeno, pa je Bradyju samo poslala poruku obavještavajući ga o članku. On će joj se javiti kasnije kad mu završi sastanak.

Da bi popravila raspoloženje odlučila se na vježbu, zgrabila je reket i odvezla se do teniskih terena. Easton je upravo koračao u predvorje, glave mokre od znoja u društvu studenta sa srnećim pogledom, kad je ušla. „Liz! Nisam znao da ćeš danas doći. Ovdje si da nešto naučiš?“ rekao je, mičući obrve gore dole. „Teško. Ovdje sam da ti razbijem guzicu“, rekla je. „Da li si me ikad prije pobijedila?“ „Postoji prvi put za sve.“ „Ali ne danas, dijete.“ Namignuo joj je. „Nisam dijete. Starija sam od tebe. Diplomirat ću u subotu.“ „A, da! Moj rođak će također diplomirati. Biti ću na ceremoniji“, rekao je, stavljajući reket na pult odjavljujući studenta s kojim je bio. „Super. Morat ćeš me pronaći.“ „Da, zato jer je lako locirati osobu na stadionu Kenan.“ „Kako god. Hoćemo li igrati?“ Telefon joj je zazvonio u torbi, i misleći da bi mogao biti Brady, izvukla ga je. Savannah. „Upravo sam vidjela Haydena na Franklinu. Hoćeš li se vidjeti s njim? Jesi znala da je Calleigh s njim?“ Liz je zazvonilo u glavi. Calleigh, crvenokosa reporterka koja ih je prodala novinama, i Haydenova bivša djevojka. Zajedno su radili u Charlotte Timesu. „Zvao me ranije i rekla sam mu da se nećemo naći, ali mi nije rekao da je s Calleigh.“ „Dobro! Nemoj se vidjeti s njim. Ručaj sa mnom. Dosadno mi je jer su mi ispiti gotovi. Samo ne u meksički.“ „Na tenisu sam. Poslije?“ Savannah se složila. „Jesi li čula što sam upravo rekao?“ pitao je Easton. „Što?“ pitala je Liz, gledajući ga. „Nisam, oprosti.“ „Nisam jeo cijeli dan. Upravo sam krenuo na ručak. Možemo li kasnije igrati?“ „Želiš da igram tenis poslije ručka? Ako povratim po tebi, sam ćeš biti kriv.“ „Zašto ne bi zajedno išli na ručak?“ predložio je Easton. „Može. Može li nam se moja prijateljica pridružiti? Upravo me pitala da idemo na ručak.“ „Da li je zgodna?“ pitao je.

Liz je okrenula očima. „Da.“ „Onda definitivno može.“

Liz je poslala poruku Savannah, a onda uskočila u Eastonov Jeep. Parking je bio ograničen u centru, posebno sada zbog gomile ljudi koja je došla na promociju diploma, pa su se složili da uzmu jedan auto.

Sastali su se sa Savannah u Mediterranean Deliju, što je moguće dalje od meksičkog restorana na Franklinu. Posluživali su najbolju grčku hranu u gradu. „Liz!“ Savannah ju je pozvala kad su ušli. Mahnula im je sa stola u kutu. „Hej. Ovo je moj instruktor tenisa, Easton.“ Savannah ga je cijelog pogledala kao da će ga pojesti za večeru. Liz je priznala da je zgodan, posebno nakon vježbanja na terenu, ali ona nije osjećala privlačnost. Shvatila je da je previše fokusirana na Bradyja. „Drago mi je da smo se upoznali“, rekao je, uzimajući njenu ruku u svoju radeći na svom šarmu.

Liz ih je pustila da očijukaju jedan s drugim i naručila humus i giros. Kada se Liz vratila za stol, Easton je skočio da naruči, a Savannah je imala isti izraz kao sve Eastonove učenice. „Ok. Zašto ga ranije nisam upoznala?“ pitala je Savannah čim je otišao. „Ti si izlazila s nekim?“ rekla je Liz. „Izlazila sam s nekoliko ljudi. Ali daj, pogledaj ga. Ustvari, nemoj. Ti hodaš s mojim bratom. To me čini lošom sestrom.“ „On je zgodan dečko. Uz to je i pametan, želi studirati pravo i želi postati političar.“ Savannah je namreškala nos. „Gubiš me. Dosta mi je prava i političara.“ „Mislila sam da ti se sviđaju samo motori, tetovaže i dileri droge“, zezala je Liz. „Hej! Forrest nije bio diler. On je samo… bio na drogama.“ Liz je podigla obrvu. „Zvuči kao pobjednik.“ „Zašto Easton ne može biti zgodan i da ga zanima nešto što nije povezano s mojom obitelji?“ „Prosjaci ne mogu birati.“ „Ja ništa ne prosim“, rekla je Savannah tvrdoglavo. „Ti baš ličiš na brata, znaš li to?“ „Claya ili Bradyja?“ „Na oba!“ „Kako uvredljivo!“ U tom trenutku se vratio Easton i sjeo preko puta Savannah. Odmah su počeli razgovarati kao da se znaju godinama. Easton je bio stručan govornik. Liz nikad uz njega nije bilo dosadno. Imalo je smisla da želi biti političar.

Navalili su na hranu kad je Lizin telefon ponovno zazvonio. Pogledala je u ekran. I dalje ništa od Bradyja. „Moram se javiti. Heather je“, rekla im je Liz. Savannah je izvila obrve. „Čudno. Što ona hoće?“ „Upravo ćemo saznati.“ Otišla je od stola i pronašla vani slobodnu klupu. „Halo?“

„Što sam ti rekla o izbjegavanju novinara?“ hladno je pitala Heather. „O čemu pričaš?“ „Rekla sam ako ti se bilo što učini sumnjivo, bilo što što bi se moglo pojaviti u novinama, bilo što što bi moglo učiniti da Brady izgleda loše, da ide preko mene“, režala je. „Mislila sam da smo to raščistile. Nismo imali nikakve negativne incidente nedavno.“ „Heather, ne znam o čemu pričaš.“ Ali sigurno joj se nije sviđalo kako zvuči. „Vucaraš se okolo sa svojim bivšim dečkom? S onim koji je, ne znam da li se sjećaš, napisao članak i obznanio vašu vezu novinarima!“ vikala je Heather. „Što te natjeralo da pomisliš da je to dobra ideja?“ Liz je ispravila leđa. Kako je to Heather znala, i kakve to ima veze s medijima? „Da li ti je Brady rekao da sam se vidjela s njim?“ „Brady je znao za ovo?“ „Pričali smo o tome u ponedjeljak. Zašto?“ „I nijedan od vas nije pomislio da me obavijesti o tvojoj katastrofalnoj pogrešci? Dozvolila si da te fotografiraju.“ „Fotografiraju?“ Liz je skoro vrisnula. „Da, čestitam! Sutra će fotografije tebe i tvog bivšeg biti u tabloidima. Sigurno sa nekim glupim sloganom o tome kako varaš Bradyja. To je baš ono što nam je trebalo.“ „Ne.“ Liz je odmahnula glavom. „Napravila sam pravu stvar. Rekla sam mu da ga ne želim vidjeti. Rekla sam mu da mi je Brady važniji.“ „Pa, ništa od toga se neće pojaviti u tabloidima“, rekla je Heather, dajući joj prikaz stvarnosti. „Postala si sigurna u sebe. Ali ne možeš biti takva u ovom poslu. Nije me briga što imaš reći o svojoj vezi sa Bradyjem, ali budući da je on u oku javnosti, dio tvoje veze je posao.“ „Heather!“ Liz je zaplakala, prepuna emocija. Nije mogla vjerovati kako razgovara s njom, ali najgori dio je što je jednim dijelom u pravu. Pokušala je tretirati njenu vezu s Bradyjem kao svaku drugu vezu i svoj život kakav je bio prije izlaska u novinama. Sada će ponovno biti u njima baš zbog toga. „Mogla sam ovo spriječiti. Sada se moramo nositi s tvojim jadnim odlukama“, rekla je Heather. „Budi mi dostupna za više informacija s obzirom na ozbiljnost situacije. U međuvremenu, zakopaj se negdje i nastoj ne uzrokovati više problema.“ Klik.

Liz je u nevjerici zurila u telefon. Heather joj je ponovno poklopila. Sve je napravila ispravno u ovoj situaciji, osim što je slučajno, na pet minuta, naletjela na Haydena i cijela stvar joj se vratila u lice.

Suze su joj zamaglile vid i nastojala je sve držati pod kontrolom. Gušila se u svemu. Pogledala je gore-dole po cesti na kojoj je bila i zaključila da nije sigurna.

Heather je bila u pravu: trebala bi se zakopati. Sada će opet njeno lice biti u novinama dva dana prije diplome. Baš ono što joj je trebalo.

Vratila se u restoran Savannah i Eastonu. Živo su razgovarali kad se pojavila, ali razgovor je naglo prestao kad su je pogledali. „Što se dogodilo?” pitala je Savannah. „Da li je Brady dobro?“ „Da, dobro je.“ Liz je obrisala suze iz očiju. Easton nije znao ništa o njenom životu i ona je željela da tako ostane dok god može. „Možeš li me odvesti kući?

Moram nazvati Bradyja.“ „Naravno.“ Savannah je zgrabila svoju torbu. „Oprosti. Možda se možemo kasnije naći?“ „Da, naravno. Liz ima moj broj“, rekao je, a onda se okrenuo prema Liz. „Hoćeš li biti dobro?“ „Hoću.“ Okrenula se od njega. Zadnja stvar koju je željela je sažaljenje. „Ok. Vozite oprezno. Javi mi ako ti što treba“, rekao je Easton.

Savannah i Liz brzo su izašle iz restorana, a Liz je izvukla svoj telefon da nazove Bradyja. „Što se dogodilo?“ pitala je Savannah. „Fotografije mene i Haydena zajedno pojavit će se u sutrašnjim tabloidima.

Heather je upravo digla frku oko toga.“ „Sranje! Jel' bila bijesna?“ Liz je samo buljila u nju. „Naravno da je bila. Brady bi zaista trebao razgovarati s njom. Ona je van kontrole. Ne bi se trebala istresati na tebi.“ „Ne bi trebala? Ja sam kriva. Trebala sam razmišljati o tome. Spustila sam svoj štit.“ „Hej“, rekla je Savannah, hvatajući je za ruku. „Poslušaj se malo. Ti nisi u kampanji. Ti se ne kandidiraš za ured. Nisi rođena u ovome. U redu je spustiti štit. Hodaš sa mojim bratom, i to ne znači da ne možeš hodati cestom sa Haydenom. Nemoj da ovo utječe na tebe.“ „U redu“, rekla je Liz. Nije se imala volje svađati. Birala je Bradyjev broj i javio se na treće zvono. „Hej, Heather me upravo nazvala i rekla mi da će se slike mene i Haydena pojaviti u sutrašnjim novinama.“ „Našla si se s njim?“ Brady je pitao, očito frustriran. „Ne! Rekla sam mu ne“, rekla mu je. Obrisala je oči još jednom i šmrknula. „Rekla sam mu da ga ne želim vidjeti, da nije vrijedan toga. Ove su od ponedjeljka kad sam ga prvo vidjela.“ „Sranje! Gdje si sada?“ „Sa Savannah sam. Bile smo na ručku kada je Heather nazvala“, rekla je Liz, naslanjajući se na sjedala Savannahinog BMW-a. „U redu. Riješit ću ovo s Heather. Ne bi te trebala zvati i rasplakati te. Ne mogu to dozvoliti“, grmio je. „Umoran sam od njenih sranja. Ti si sada sa mnom. Mora jebeno preći preko toga i tretirati te kao da pripadaš meni.“ „Ona samo radi svoj posao“, tiho je rekla. Nije znala zašto brani Heather osim da se osjećala usrano zbog svega što se dogodilo.

„Njen posao je upitan ako se ne počne normalno ponašati prema tebi i pokušati te usrećiti.“ Liz se lagano nasmiješila. „Njoj se to neće sviđati.“ „Pa, ako joj se ne sviđa, onda može naći nekoga drugoga za koga će raditi.

Ponaša se kao da je nezamjenjiva. Ona nije. Ti jesi.“

Šesnaesto poglavlje Promocija diplome Liz nije mogla probaviti slike nje i Haydena zajedno u novinama. Victoria joj je čitala članak i davala usputne komentare. Na kraju, Liz se valjala od smijeha, od Victorijine ludosti. Ali to nije gurnulo u stranu činjenicu da je, kao što je Heather predvidjela, ona varala Bradyja, ili da su ona i Hayden obnovili romansu.

Očito ništa od ovoga nije bilo istinito, ali napisano nije izgledalo dobro za nju, a sigurno nije izgledalo dobro za Bradyja. Brady nije rekao ništa vezano za slike.

Znala je da mu ih nije drago vidjeti, ali većina njegove ljutnje bila je usmjerena na Heather.

Brady i Heather ušli su u veliku raspravu zbog načina na koji se odnosi prema Liz. Shvatila je da je Heather zaslužila opasku zbog svojih dijela, ali Liz se nije sviđalo da vidi raskol u kampanji baš prije primarnih izbora.

Srećom, nije se morala puno nositi s tim, jer su to popodne stigli njeni roditelji. Živjeli su u Tampi, gdje je njen otac radio kao profesor matematike na Sveučilištu južne Floride. Njena mama bila je učiteljica trećeg razreda osnovne škole. Liz ih nije vidjela od Božića, pa je susret bio sa suzama u očima, posebno kod njene mame, jer njena djevojčica odrasta.

Večerali su u restoranu, a onda počeli razgovarati do kasno u noć. Njeni roditelji bili su nervozni što će upoznati Bradyja, kao što je Liz bila jer će ih upoznati. Vjerojatno nikada nije jednostavno predstaviti kongresmena kao svog dečka.

Brady je imao let u subotu ujutro, a kad pokupi Lexus iz svoje kuće, naći će se na kasnom doručku. Kad je Liz ušla u malu zalogajnicu, podsjetila se na prvi put kad su bili ovdje. Dogovarali su nastavak njihove veze po Bradyjevim uvjetima. U tom trenutku je mogla otići, ali nije. Možda nikada zapravo nije mogla.

Sjedio je u stražnjem dijelu restorana kad su stigli, a Liz je uputila roditelje prema njemu. Njeno srce je zatitralo. Izgledao je nevjerojatno u plavoj košulji i bež hlačama. Zaista opušteno za njega.

Ustao je i kratko je zagrlio. Utonula je u njegovo naručje i mogla bi tamo ostati cijeli dan da izbjegne sve što će se dogoditi. Brady čak nije ni izgledao zbunjen svim ovim. Ona je bila nenormalno nervozna oko upoznavanja njegovih roditelja, znojni dlanovi i sve to. Ali on je bio opušten. „Gospodine i gospođo Dougherty, jako mi je drago vas upoznati. Ja sam Brady Maxwell“, rekao je, pružajući ruku prema njenim roditeljima.

„Čuli smo jako puno toga o tebi“, rekla je njena majka, prihvaćajući mu ruku.

Dala mu je, kako bi Liz rekla, društveni osmijeh. „Molim te zovi me Julie. Ovo je moj suprug, Lewis.“ Brady se rukovao i s njenim ocem. „Lewis“, rekao je srdačno. Usne njenog oca bile su stisnute dok je uzvraćao rukovanje.

Brady je pokazao svima da sjednu. Liz je izdahnula od olakšanja kad je sjela kraj Bradyja, a on je isprepleo njihove prste.

Liz je bila zabrinuta da su svi zajedno na jednom mjestu, iako je znala da je Brady izuzetno šarmantan, njen otac je i dalje bio rezerviran oko Lizinog viđanja Bradyja. Činjenica da je kongresmen, da se pojavljivala u novinama zbog njega, razlika u godinama, drastičan obrat u njenoj karijeri, sve su bile činjenice protiv njega. „Kakav je bio let iz Tampe?“ pitao je Brady. Uputio je Liz nestašan pogled, a ona nije mogla zadržati smiješak. Avioni. „Dobar“, rekao je Lewis, mršteći se prema njima. „Bili smo sretni da smo u grad došli ranije da možemo provesti više vremena s Liz.“ „Ona je uvijek jako zaposlena“, Julie je nepotrebno objasnila. Prošla je rukom kroz kratku smeđu kosu. Liz je uvijek mislila da liči na majku, sa velikim smeđim očima i jasnim tenom, ali imala je očevu plavu kosu, koja je sad osijedjela na sljepoočnicama. „Znam“, rekla je Liz. „Teško mi je naći vrijeme za doći kući.“ „Pa, onda je dobro da su svi ovdje sada“, rekao je Brady. „Vidim svog oca cijelo vrijeme, ali obično vezano za posao. Napokon ću provesti malo kvalitetnog vremena sa njima sutra navečer. Hoćete li nam se pridružiti na večeri?“ „O, htjela sam vam reći za to“, rekla je Liz roditeljima.

Njena mama uputila joj je topli osmijeh i kimnula. „To zvuči divno. Rado ćemo ići“, rekla je Julie, gurkajući svog muža. „Zar ne, Lewis?“ Njen otac je klimnuo. „Da, osim ako nemamo druge planove.“ „Mislim da nemamo?“ pitala je Julie, okrećući se prema Liz. „Ne, a i voljela bi da upoznate Bradyjeve roditelje. Oni su zaista divni“, rekla je Liz. „Upoznati dečka i njegove roditelje, sve za jedan vikend“, rekao je njen otac tresući glavom. „Pokušavaš nas preopteretiti?“ „Očito“, rekla je Liz, kimajući glavom i smiješeći se. „Ja opterećujem vas.“ „Nemoj mi reći da si nervozna“, rekla njena majka iskrenim osmijehom kojeg je Liz poznavala i voljela. „Cijeli vikend nam govoriš da se svima sviđa Brady.“ „O da, to stalno slušamo“, rekao je Lewis. Čini se da se i on konačno opustio. „Uvjeravaš njih ili sebe?“ pitao je Brady. Prigušeno se nasmijao i stisnuo joj ruku.

Liz je podigla ruke smiješeći se. „Nemojte me zezati, ne mogu to podnijeti.“

Svi su prasnuli u smijeh, činilo se da se raspršuje sva napetost. Način na koji je Brady prilično lako upao u njihove šale bila je dobra vijest. Značilo je da ga njeni roditelji počinju prihvaćati.

Do kraja doručka, bilo je očito da se brinula bez razloga.

Dan je prolazi lagano sa njenim roditeljima i Bradyjem. Vratili su se u njen stan i ona se presvukla u diplomsku odjeću da bi je roditelji mogli slikati. Hodali su po kampusu, a njen otac se igrao fotografa sa ogromnim SLR aparatom. U slobodno vrijeme pohađao je tečaj i bio je željan pokazati svoj novootkriveni talent. Završili su na Starom bunaru, gdje su ljudi stajali u redu da se slikaju ispred simbola Sveučilišta.

Kada je došao red na nju, slikali su je nekoliko slika, a onda je njena majka gurnula Bradyja u sliku. Prišao joj je i uhvatio oko struka, kao što je napravio na aerodromu, i zavrtio je u krug. Liz se smijala kad ju je spustio na stopala i gledao u njeno lice. Kratko je pogledao u njena usta i uzdahnuo.

Koje god novine su izvještavale o Haydenu očito je nikad nisu vidjele sa Bradyjem. Nitko drugi nije postojao u njenom životu.

Promocija je započela sljedeće jutro u devet i trideset. Liz, Victoria, i njihove obitelji rano su počeli sa sređivanjem, radeći posljednje izmjene na frizurama i šminki, zahtijevajući velike količine kave, izgledajući sneno i uzbuđeno.

Liz je ostavila svoje i Victorijine roditelje u dnevnoj sobi da otvori vrata na kojima se pojavio Brady oko osam i trideset da ih otprati na stadion. Bio je u svijetlo sivom odijelu sa plavom kravatom sa srebrnom UNC iglom na kravati. „Kako si ti ovako sređen tako rano ujutro?“ pitala je Liz. „To je moj posao“, rekao je. Poljubio ju je u obraz. „Vjerojatno još nisi ni kavu popio“, gunđala je. „Kriv sam.“ „Nije pošteno.“ Brady se nasmijao. „Možemo li uzeti minutu nasamo prije nego krenemo?“ Lizine oči su se raširile. „Mislim da…“ „Ne za to!“ rekao je zgroženo. „Tvoji roditelji su ovdje.“ „A ja sam mislila da te ništa ne može zaustaviti“, rekla je, uvodeći ga u svoju sobu. „Gotovo ništa“, rekao je, pljeskajući je po guzi, kada je zatvorio vrata iza njih. „Samo sam ti želio dati dio tvog poklona za diplomu.“ „Poklon za diplomu?“ pitala je dižući obrve.

„Ništa preveliko… još.“ „O, Bože. Molim te ništa veće od naušnica“, rekla je pokazujući mu dijamantne naušnice koje joj je dao u D.C.-u. „Ništa ne mogu obećati.“ Imao je vražji osmijeh na licu kad je posegao u džep sakoa i izvukao nešto za nju. „Znam da ogrlica koju sam ti dao nije ništa ekstravagantno, ali imala je… ima posebno značenje za mene. Sviđa mi se da je i dalje nosiš, i mislio sam da bi mogao nešto dodati na nju.“ Liz je zagrizla usnu i izvukla ogrlicu ispod njene plave haljine. „Sada je nosiš“, rekao je, a oči su mu zasjale. „Bila sam godinu dana bez nje. Ne želim ponovno biti.“ „Nećeš ni morati“, uvjerio ju je, onda joj pružio malu rozu kutiju. „Imamo užasno puno više toga čemu se možemo radovati nego ogrlici sa nekoliko privjesaka.“ Lizin osmijeh se raširio i uzela je kutiju. Unutra je bio mali plavi privjesak u obliku zvijezde. Upitno je pogledala u njega, čudeći se kako se on uklapa sa ostalim privjescima. Avion za njihov prvi susret i on ju je povezao sa pozitivnim osjećajem koji ima dok leti avionom a koji je imao od djetinjstva, broj 4 za četvrti srpnja kada je dobio njen glas, ključ za vrijeme kada joj je dao ključ svoje kuće na gala zabavi i žuti kamen koji je simbolizirao kraj studenog, kada su trebali biti zajedno. „Ne možeš pogoditi?“ Odmahnula je glavom. „Što on znači?“ Prošao je rukom preko njene čeljusti i zagledao se duboko u njene oči. „Tvoj najromantičniji spoj je da ležiš na travi na otvorenom polju i gledaš u zvijezde, ali svaki dan koji sam s tobom je romantičniji od onog prije. Romantika nije imala značenje prije tebe Liz. Dakle ti si sigurno moja zvijezda.“ Liz je držala malu zvijezdu u svojoj ruci sa novootkrivenim uvažavanjem.

Brady je uvijek birao promišljene privjeske. Svaki je imao svoje značenje za njihovu vezu. Držeći ovu zvijezdu podsjetilo ju je da je ona njegov svemir.

Spustila je malu zvijezdu u svoj medaljon i zašmrcala. Suze su joj se stvarale u očima da nije ni shvatila. „O, Bože.“ „Bez plakanja“, rekao je, brišući suze koje su pobjegle. „Ja sam tako… sretna. Nikad nisam mislila da ćemo doći do ovdje, a sada smo tu. Jako mi se sviđa, Brady“, rekla mu je. „Hvala ti.“ „Nema na čemu.“ Jako ju je poljubio u usta i osjećala je kao joj se tijelo približuje njegovom.

Brady se povukao i samo gledao i nju. Osmijeh je dotakao njegove usne. „Liz“, rekao je tiho. „Volim te.“ Jecaj joj je pobjegao iz grla.

Znala je. Ali nikad nije izrekao te riječi. Ne tako. Ne njoj. „I ja tebe volim.“

„Nisam to trebao držati za sebe tako dugo. Znao sam kako se osjećam, ali nije bilo vrijeme za to, a sada… sada više nema razloga. Volim te, i ne vidim ništa što bi to moglo promijeniti.“ Liz je bacila svoje ruke oko Bradyja i držao ju je uz sebe dugo vremena.

Vjerojatno duže nego što su trebali ostali su u sobi. Kada su se vratili u dnevnu sobu, Victoria je napokon izašla iz svoje sebe. Daniel je izašao da ju vidi. On je jučer diplomirao na Dukeu i sada se pridružio Victoriji na njenoj promociji.

Victoria je bila u uskoj plavo bijeloj haljini i plavim cipelama na visoku potpeticu. Njena tamna kosa bila je visoko podignuta. Izgledala je prekrasno.

Da se Liz pokušala tako obući, vjerojatno bi izgledala smiješno, ali Victoriji je to uspijevalo. „Hej, kujo“, rekla je Victoria. „Izgledaš vruće.“ Liz je odmahnula glavom. „Moji roditelji su u dnevnoj sobi.“ „I moji su“, rekla je zbunjeno Victoria. „Idemo diplomirati sa ovog mjesta.

Toliko je toga ispred nas.“ „Nisi nimalo nostalgična?“ „Nisam još otišla. Gdje je nostalgija?“ pitala je. „Nemoj mi sad postati sentimentalna.“ „Potrudit ću se.“ Victoria je skupila njihove ruke i uputila sve prema izlazu. Šetnja nije bila duga, a bilo je jako malo parkirnih mjesta da nije imalo smisla voziti. Njihovi susjedi imali su istu ideju pa je njihova grupa prolazila kraj tone ljudi sa svojim kapama i plaštevima.

Brady je došao iza nje i uzeo je za ruku. Nekada je bilo čudno da je i dalje mogla biti s njim u javnosti, ali nije se žalila. Ako ih danas budu slikali, barem će ih prikazati sretne zajedno.

Vidjeli su Savannah na ulazu, i na Lizino iznenađenje bila je kraj Eastona. „Tko je taj tip?“ pitao je Brady Liz. „Moj instruktor tenisa.“ „Od njega si uzimala satove tenisa?“ „Nekako je zgodan, zar ne?“ Uputio joj je pogled. „Šalim se. Savannah se totalno sviđa. Mislim da sam ih slučajno spojila.“ „Barem izgleda bolje nego onaj prošli. Kako se ono zvao? Neko smiješno ime.“ „Forrest“, rekla je Liz. „Da, to je taj.“ „Pa, Easton je dobar. Prijavit će se na pravni fakultet i želi biti političar. Dakle budi fin.“ Laktom ga je gurnula u rebra. „Ja sam političar, dušo. Ja sam uvijek fin. Trebala bi to znati“, rekao je zavodljivim glasom. „Možeš tako fin biti kasnije“, rekla je tiho. „U potpunosti namjeravam.“ Stigli su do Savannah u tom trenutku, i Brady je zagrlio mlađu sestru.

Easton se malo napuhao dok nije dobro pogledao Bradyja. „Vi ste kongresmen Maxwell“, rekao je sa strahopoštovanjem Easton. „Sigurno jesam“, rekao je pružajući ruku. „Čast mi je upoznati Vas, gospodine.“ Liz se nasmijala i malo kimula glavom. „Eastone ovo je moj dečko, Brady.“ Easton se rukovao sa Bradyjem, a onda je ispustio ruku kao da nije mogao shvatiti ono što Liz govori. „Znao sam da si u vezi, ali…“ „Da, nisi baš pronicljiv“, rekla je hihoćući se. „Dakle ti si onda…“ pokazao je na Savannah. „Njegova mlađa sestra“, ponudila je Savannah. „Ja sam u prisutnosti političke elite.“ Savannah se samo nasmijala. „Valjda jesi.“ „Pa, zaista mi je drago da smo se upoznali“, rekao je Bradyju, „i da sam sastavio sve dijelove zajedno.“ Victoria je prišla i povukla Liz. „Show je gotov ljudi. Vidimo se nakon dodjele.“ Brady je poljubio Liz u obraz prije nego ju je Victoria odvukla na nogometno igralište. Pronašle su mjesta jedna kraj druge i počele proučavati brošure o promociji. Uskoro je cijeli stadion bio popunjen sa diplomatima i njihovim prijateljima i obitelji.

Dekan je održao uvodni govor, a ona je počeo beskonačan niz govornika, koji je zaključio određeni košarkaš koji je igrao sa UNC za vrijeme studija i otišao igrati profesionalno za Chicago Bullse. Studenti su ustali, diplome su podijeljene, rese na kapi prebačene s jedne strane na drugu, uslijedile su čestitke, a onda su bile slobodne. Kape su letjele po zraku okolo Liz. Smijala se i grlila Victoriu, a suze su tekle niz prijateljičino predivno lice. „Mislila sam da nisi nostalgična“, plakala je Liz. „Tada još nismo diplomirale“, rekla joj je Victoria. „Sve će mi ovo jako nedostajati.“ „I meni.“ Ponovno su se zagrlile. Četiri godine zajedno i službeno je došao kraj i sada se moraju prebaciti u stvarni svijet. Bilo je strašno, primamljivo i uzbuđujuće u isto vrijeme. Liz se nasmijala Victoriji i bacila i svoju kapu u zrak.

Kasnije te večeri ekipa sa promocije stigla je u Bin54 da proslavi. Victorijini roditelji te su se večeri vratili u New Jersey, pa su im se ona i Daniel pridružili.

U restoranu je bila ludnica zbog promocije. Srećom Bradyjevi roditelji rezervirali su podrumsku prostoriju unaprijed, i bilo je mjesta za sve.

Savannah je išla po stepenicama prema kupaonici kada je njihova grupa stigla. Zgrabila je Liz za ruku i šapnula „Imaš li minutu?“ „Ovdje sam sa svojim roditeljima. Moram obaviti upoznavanje i tako to“, Liz je rekla ispričavajući se. „Da li je sve u redu?“ pitao je Brady, gledajući između cura. „Sve ok“, rekla je Savannah odmah. „Samo sam htjela razgovarati s Liz. Možeš li ti obaviti upoznavanje?“ „Naravno, Savi. Sigurna si da je sve ok?“ „Rekla sam da je.“ Ispravila se i zračila je Maxwellovim samopouzdanjem.

Brady je kimnuo. „U redu, vidimo se za par minuta.“ Liz je slijedila Savannah uz stepenice i onda je na vrhu znatiželjno zastala. „O čemu se ovdje radi?“ „Pozvala sam Eastona.“ Iako je to bilo iznenađujuće, budući da su se Savannah i Easton upoznali tek ovaj tjedan, nije bilo u potpunosti neočekivano od Savannah. Ona je pozvala Liz na isti način na jednu ovakvu večeru prošle godine. „I?“ „Lucas je ovdje“, rekla je tiho, gledajući preko Lizinog ramena. „Oh.“ Dakle, to je imalo smisla. Savannah i Lucas bili su malo zajedno, malo ne koliko je Liz znala. Savannah je bila ludo zaljubljena u njega, ali on je pokazivao interes samo kad mu je odgovaralo. „Što da radim?“ „Kako misliš, što da radiš? Pozvala si Eastona, koji je sjajan tip, na večeru sa svojim roditeljima nakon što si ga upoznala prije tjedan dana. Ne možeš ga sad baš izbaciti.“ „Znam“, rekla je Savannah, stišćući svoje ruke. „Ali što da radim s Lucasom?“ „Još ti se sviđa?“ Odgovor je pisao preko cijelog njenog lica. „Mislim… valjda.“ „U redu. „Da li ti se sviđa Easton?“ „Tek sam ga upoznala..“ Savannah je gledala naokolo. „Ali da, on nije kao drugi dečki na faksu.“ „Mislim da bi se trebala koncentrirati na Eastona. Ako vam ne bude išlo barem ćeš Lucasa napraviti ljubomornim“, ponudila je Liz rješenje. Nije bila sigurna da je ona najbolja osoba za davanje savjeta kad ti se sviđaju dva muškarca. Njen odgovor uvijek je bio Brady… čak i kad nije trebao biti.

Savannah se opušteno nasmiješila, što joj je stvarno pristajalo. Često je bila rezervirana zbog svog odgoja. U ovakvim trenucima bila je očaravajuća. „U redu. Hvala“, rekla je Savannah. Pogledala je dole pa opet u Liz. „Znaš kako sam ti jednom rekla da nikad ne bi željela da mi se bratova djevojka, nakon Erin, ponaša kao sestra?“ „Da.“

„Pa, izgleda da sam lagala. Ti si jedna od mojih najboljih prijateljica, i ne bi mi smetala kao sestra“, priznala je Savannah.

Liz je stavila ruku na srce, a onda zagrlila Savannah. „Hvala. Možda si malo prenaglila, ali hvala.“ „Oprosti što sam te zadržala od predstavljanja tvojih roditelja. Bože, ja sam u neredu.“ „Ti si dobro. Nemoj se brinuti oko toga. Vjerojatno si me spasila.“ „Uostalom Brady je odličan u predstavljanju“, rekla je Liz. „U redu. Vidimo se za minutu. Razdvojit ćemo se kod ulaska da ovo ne izgleda kao zavjera.“ „Mi smo u zavjeri?“ „Samo idi dole“, rekla je Savannah, nježno gurajući Liz niz stepenice. Liz se nasmijala, a onda krenula prema prostoriji za večeru.

Zaista nije bila spremna za ovoliki broj ljudi koji su prisustvovali večeri. Više je izgledalo kao party za diplomu. Na čelu stola sjedili su Bradyjevi roditelji.

Njeni roditelji sjedili su preko puta njih a onda Daniel i Victoria, prazno sjedalo za nju, a onda Brady. Na drugoj strani stola sjedili su Lucasovi roditelji, koje je upoznala u ovom restoranu prije godinu dana, njihova najmlađa kćerka Alice, onda slobodno mjesto za Savannah između Lucasa i Eastona. Iznenađujuće, na sjedalu do Eastona bila je Clayeva djevojka Andrea, što je moglo značiti samo jednu stvar… „Hej, ljepotice“, rekao je Clay, grabeći Liz oko struka i povlačeći je u zagrljaj.

Liz se nasmijala, lagano uzvraćajući zagrljaj. Mogla je osjetiti Bradyjev pogled na njima. „Nisam znala da ćeš biti ovdje.“ „Kako bih mogao propustiti tvoj promociju?“ „Nisam ni znala da znaš da ću diplomirati.“ „Obiteljski izlazak i sve to“, rekao je, pokazujući iza njega. „Sjećaš se Andree, zar ne?“ Liz je pogledala u njegovu djevojku, koja je bila visoka i mršava, sa previše šminke, izbijeljenom plavom kosom, i odjećom koja je vjerojatno koštala kao sva Lizina garderoba.

Andrea je pogledala u njih i nasmiješila se Clayu. „Da, sjećam se. Drago mi je da se ponovno vidimo“, rekla je Liz. Ona je pogleda u Liz kao da je stranac. „Zar smo se upoznale?“ pitala je Andrea. „Da, na Jamijinoj izložbi u D.C.-u.“ „Oh, Jamie!“ zapjevušila je Andrea. Cijelo njeno lice se promijenilo.

Zasvijetlila je kao žarulja. „Volim njen rad. Ona je mega talentirana. Ona prodaje samo dio svojih radova a trebala bi prodavati sve. Ozbiljno, ona je divna. Željela bi je držati u svojoj kući da radi samo za mene tako da mogu sve popuniti s njenim djelima.“ „Već jesi“, zadirkivao ju je Clay. Njihove oči su se zaključale i trenutak je prošao između njih prije nego što se Andrea posramila.

„Nemoj ismijavati njen rad. Ona je jebeno sjajna Clay.“ Clay je podigao ruke da se obrani. „Tko sam ja da govorim o stvarima koje voliš u životu?“ pitao ju je sa zadirkujućim osmijehom.

Liz se ispričala i uputila prema Bradyju baš kad je Savannah ušla u prostoriju. „Što je to bilo?“ pitao je Brady dok je sjedala na svoje mjesto. „Stvari za cure.“ „Sa Clayem“, ispravio se. „Vjerojatno želi razljutiti svoju djevojku“, odgovorila je Liz. „Ili mene.“ „Nije baš sve o tebi.“ Pogledala je u Claya i Andreu i vidjela kako gledaju jedno u drugo, ali bilo je nečega u njima što je pokazivalo da mare jedno za drugo. Možda su to bile godine koje su proveli zajedno, a možda je ona to samo zamišljala, ali bila je prilično sigurna da je vidjela nešto između njih što je izgledalo kao privrženost.

Savannah je sjela između Eastona i Lucasa i uputila Liz skriveni osmijeh.

Stisnuta između dva muškarca, kako težak život.

Gledajući oko stola u svoju obitelj, Bradyjevu obitelj, i u sve njihove prijatelje, Liz se nije mogla ne diviti cijeloj grupi. Svi koji su joj nešto značili su upravo sjedili za stolom, i svi su izgledali potpuno opušteno. Pa, svi osim Savannah.

Lizini roditelji ćaskali su sa Bradyjevim roditeljima. Victoria je vodila donekle pristojan, iako neprikladan, razgovor sa Lucasom. Daniel se naginjao preko stola da razgovara sa Marilyn o njihovoj odluci da idu na Johns Hopkins. Brady je pokušavao upoznati Eastona, a Savannah je maloprije rekla da nije imala ništa protiv da joj Liz bude sestra. Sve se činilo ispravnim.

Došao je konobar i napunio čaše sa šampanjcem za sve, osim Alice, jer je imala tek šesnaest. „Oprostite svi. Želio bih nazdraviti“, rekao je Brady, dižući se sa stolice „Za gospođicu Liz Dougherty, zato što je najljepša, briljantna, uporna, brižna i graciozna žena koju sam ikada upoznao u životu. Čestitke na tvojoj diplomi.

Uvijek ćeš se sjećati ovih dana sa lijepim sjećanjima, ali ovo je sigurno samo početak vrlo uspješne i plodne karijere.“ Brady je podigao čašu. „Za Liz i Victoriu.“ Svi su podigli čaše i nazdravili Lizinoj i Victorijinoj diplomi.

Lizin osmijeh nije mogao biti veći dok je gledala u muškarca kojeg voli.

Vidjevši obožavanje na njegovom licu učinilo je ostatak dana još značajnijim.

Bio je u pravu. Osjetila je to na ceremoniji. Ovo je bio tek početak njenog života.

Sedamnaesto poglavlje Postdiplomski stres Lizini roditelji nerado su otišli sljedeći dan, nudeći joj financijsku pomoć ako zatreba, i potičući je da slijedi svoje snove. Kao da je postojala druga opcija za nju.

Njen prvi članak bio je objavljen na web stranici tog tjedna. Liz je imala mala očekivanja o članku o obrazovnoj politici u online izdanju. Bila je ponosna da je objavljen samo njenom zaslugom i primila je prvu isplatu za njega. Brady je to proslavio izvodeći je na smrznuti jogurt i na najnormalniju stvar koji je mogao smisliti: izlaskom u kino.

On se morao vratiti u D.C. sljedeći tjedan, a budući da ona trenutno nije imala drugih planova, složila se da ide s njim. Kada su se smjestili u prvom razredu aviona, Liz je otvorila svoj mail i vidjela da ima nešto sa web stranice.

Draga gospođice Dougherty: Vaš nedavni članak je citiran u Washington Postu u pogledu predstojećeg zakona o obrazovnoj politici koji se treba donijeti u Predstavničkom domu u ovom trenutku.

Promet na našoj stranici se učetverostručio u samo nekoliko sati. Da li bi bili zainteresirani da napišete i nastavak članka? Mogli bi ga objaviti sljedeći tjedan.

Molimo da nam se javite da li ste zainteresirani, budući da je kratak rok. Također, željeli bi Vašu dozvolu da objavimo Vaše ime uz članak tako da bi mogli primiti zasluge za njega u budućnosti.

S poštovanjem, Tom Vernon Urednik Liz je čitala i čitala kratki email dok nije pomislila da bi mogla prsnuti. Njen članak ne samo da je prošao dobro, nego je i citiran u Washington Postu.

Potražila je članak, i nakon što je vidjela svoj citat, doslovno je vrisnula.

Brady je rašio oči i pogledao u nju. „Oprosti“, rekla je , snižavajući glas. „Pogledaj ovo.“ Proslijedila mu je laptop, a on je pogledao mail. „Citirana si u Postu?“ pitao je. „Da. Vidi.“ Pokazala mu je članak. „Čestitam! Ovo je također tvoj prvi članak.“ „Znam. Nekako sad ludim“, rekla je poskakujući gore dole. „Žele da ga objave s tvojim imenom“, istaknuo je.

„Da. Riješit ću to s njima, ali Brady… moj članak je citiran u Washington Postu“, ponovila je. „Dušo, sretan sam zbog tebe, ali znaš da ne možeš objaviti svoje ime.“ „Znam“, rekla je nježno.

I znala je. Tisak je već bio upoznat s njihovim odnosom, da ne spominjemo kako bi to izgledalo u kampanji. Mediji bi vjerojatno mislili da ona samo pokušava potaknuti javnost da glasa za Bradyja ili nešto slično, a ona bi izgledala kao pristrana novinarka. Uz to, sviđala joj se ideja da ima komadić nečega što je mogla sama kontrolirati. Vidjeti svoje objavljene riječi, bez svog imena, bilo je stimulirajuće. Pokazalo joj je da je njen rad i dalje cijenjen, a ne privučen pažnjom samo zato da bi se stvorila dodatna drama koja je vezana uz nju u zadnje vrijeme. „Čini se da zaista žele nastavak“, rekao je Brady. „Znam. Ne mogu dočekati da ga napišem.“ „Nemam pojma odakle ćeš nabaviti sve informacije o obrazovnoj politici“, šalio se. „Nije da hodaš sa kongresmenom koji obrazovnom odboru predlaže prijedlog zakona.“ „A ti misliš da si ti jedni razlog zbog kojega ja imam informacije?“ pitala je podižući obrve. Ako je to mislio, onda je bio u zabludi. Ona je istraživala obrazovnu politiku puno prije nego je njega upoznala. „Ne mislim da škodi.“ „Mislim da sam ja bila ta koja te zaskočila na konferenciji za novinare prvi put kad smo se vidjeli“, podsjetila ga je. „Ja sam ta koja te gnjavila sa obrazovnom politikom dok smo hodali. Ne trebaš mi ti za dobivanje informacija.“ „Očito“, rekao je, pokazujući na laptop. „Dospjela si u Post bez moje pomoći… baš kao što si željela.“ Liz se nasmiješila. „Ja sam prilično opaka. Sama sam ušla u Post, uspjela da moj dečko bude u Odboru za obrazovanje umjesto u Odboru za proračun…“ „Vjerujem da nisam u Odboru za proračun zato jer predstavljam Research Triangle4. „Iako je bilo lijepo reći da sam u Odboru za obrazovanje kada sam došao na tvoje predavanje na političko-novinskom kolokviju.“ Zlobno ju je pogledao. „Trebala si vidjeti svoje lice.“ Liz ga je opalila po ruci. „To si namjerno napravio!“ „Naravno da jesam. Želio sam te vidjeti.“ „Želio si me izbaciti iz ravnoteže.“ „Da li mi je uspjelo?“ pitao je, spuštajući svoje lice prema njenim usnama. „Uspijeva ti upravo sada. O čemu smo upravo razgovarali?“ dahnula je.

4 Jednostavnije se naziva The Triangle – regija u Sjevernoj Karolini koja obuhvaća tri velika sveučilišta North Carolina State University, Duke University i University of North Carolina u Chapel Hillu, kao i gradove Raleigh, Durham i Chapel Hill.

Brady ju je poljubio. „Mislim da smo razgovarali o tome što ću ti raditi kada dođemo u moj stan“, rekao je tiho samo da ona čuje. „Sada se sjećam. Nešto o tome da ja ležim na tvom krevetu a tvoj jezik po mom cijelom tijelu.“ „Je li to zahtjev, gospođice Dougherty?“ „O, da.“ Njegove oči klizile su po prednjem dijelu njene majice, a onda natrag na njene oči. „I ja bih mogao uputiti nekoliko zahtjeva.“ „Uvijek sam otvorena za prijedloge.“ „Imat ću to na umu.“ Upravo tada stjuardesa je krenula sa uputama za sigurnost i počeli su se spuštati i voziti po pisti. Njihove šale su se smanjivale, ali Liz je i dalje ostala uzbuđena.

Do trenutka kad su sletjeli, poslala je pismo uredniku prihvaćajući njegovu ponudu na napiše nastavak, ali zahtijevajući da ostane anonimna. Pokušala je objasniti da joj je anonimnost važna zbog osobne privatnosti. Nadala se da će to biti dovoljno.

Sljedećih nekoliko dana proveli su slično kao da je na proljetnim praznicima – više kao odmor nego kao kraj njene studentske karijere. Nije bila sigurna kako bi se trebala osjećati, ali primarno se osjećala kao da pluta. Zapravo nije imala što za raditi, osim napisati nastavak članka za online magazin i napisati nekoliko postova za Justinov blog, sada kad joj je on poslao nekoliko informacija o njemu. Nije bila sigurna koliko dugo će trajati da se navikne da radi za sebe. Čak i kao urednik u studentskim novinama, uvijek je imala zahtjevne rokove, ljude koji su ju joj slali izvještaje, a ona izvještavala sveučilište.

Sada… samo je bila ona.

Jedina negativna vijest taj tjedan stigla je sa odbijenicom na postdiplomski.

Profesorica Mires rekla je da će joj se javiti najkasnije do prvog lipnja, a neke su već stigle. Nije se iznenadila kad su je Columbia i Northwestern odbili. Upala je na American Univeristy i još je čekala odgovor od Missourija i Marylanda.

American je bio njena rezerva, ali i dalje se držala za Maryland, njen prvi izbor.

U utorak navečer, kad se Brady vratio sa posla, Liz je ljenčarila u dnevnoj sobi sa laptopom na krilu gledajući Ponos i predrasude. Počeo je odvezivati kravatu dok joj je prilazio. „Osjećaš li se kao Elizabeth Bennet danas?“ „Samo ako ćeš ti biti pozitivno tvrdoglav i arogantan kao gospodin Darcy.“ „Pa, to zvuči kao ja, ali Darcy je imao svoje razloge za takvo ponašanje“, rekao je Brady. „Zar ga braniš zato jer ju je povrijedio?“ „Branim ga zato jer ima lošu reputaciju koja se na kraju svodi na nesporazum“, rekao je, dižući laptop i stavljajući ga na stol. „Darcy nema lošu reputaciju. Njega svi vole.“ „Čini se da Darcy i ja sve više sličimo“, Brady je sjeo kraj nje i prebacio je u svoje krilo. Počeo ju je ljubiti po vratu, a onda je uzdahnula.

„Kako to radiš?“ „Što?“ mrmljao je. „Natjeraš me da zaboravim sve o čemu smo raspravljali.“ „Mi smo se raspravljali?“ „S ljubavlju raspravljamo o zaslugama gospodina Darcya“, rekla je. Njene ruke uhvatile su prednji dio njegova sakoa. „Ja sam mislio da razgovaramo o ostatku tvog poklona za diplomu.“ Liz se povukla i pogledala ga. Njena ruka odmah je otišla prema ogrlici na vratu koju je stalno nosila. „Ostatak?“ „Nisi valjda mislila da je privjesak sve što ćeš dobiti. Rekao sam ti da ima još.“ „Ne moraš mi ništa više dati Brady.“ „Ako ne želiš onda ne moramo ići u New York ovaj vikend posjetiti Chrisa i njegov djevojku“, rekao je lukavim osmijehom.

Kada je to tako rekao, nije bilo rasprave. Naravno da je željela posjetiti Chrisa, a to je bio poklon za kao i za njega, da posjeti svog najboljeg prijatelja. Nije vidjela Chrisa od Gale, na kojoj je bila s njim, kada joj je Brady dao ključeve njegove kuće.

Sljedeće jutro rano su letjeli za New York. Bila je nervozna kad su sletjeli, i uzbuđena da je ponovno u New Yorku, prvi put nakon što je otpuštena iz New York Timesa.

Njihovu prtljagu prebacili su u gradski auto koji ih je čekao da ih odveze u grad. Ovo je bila velika promjena od zadnjeg puta kad je bila preko Božićnih praznika, ali nije se žalila. Brady je živio visokim životnim stilom. Preferirao je letjeti poslovnom klasom nego ekonomskom, gradski auto umjesto taxija, dizajnerska odjela umjesto traperica i majica. To nije bio život na kakav je navikla, i bilo je čudno da je sada to i njen život.

Vozač ih je ostavio ispred zgrade u Chelseu i rekao da će im biti dostupan te da ga pozovu kad ga zatrebaju. Ušli su unutra i recepcionar ih je pustio gore.

Chris je bio na četrnaestom katu na kraju hodnika.

Brady je pokucao na vrata, a Chris ih je dočekao sa velikim osmijehom. „Hej, čovječe“, rekao je Brady. „Bilo je i vrijeme da dođete.“ Dečki su zagrlili kao da se nisu vidjeli godinama. „Liz“, rekao je Chris, okrećući pažnju prema njoj. „Uvijek sam znao da ćeš se vratiti.“ „To čini jednog od nas“, šalila se. Zagrlili su se, a onda ih je pustio unutra.

Bio je to prostrani dvosobni stan. Imao je zaista domaći ugođaj, sa smeđim namještajem, drvenim stolićem za kavu, i posvuda uokvirene fotografije.

Pristajao je Chrisovoj osobnosti. Dok je Brady imao karizmu političara, Chris je bio totalno opušten. A kad su bili zajedno, činilo se da se Brady hrani Chrisovim uvijek dobrim raspoloženjem. Bili su prijatelji cijeli život i voljeli su jedan drugoga kao braća. Željela je da je Chris češće s njima.

„Došli ste u pravom trenutku“, rekao je Chris. „Uzeo sam ostatak dana slobodno i upravo sam se vratio. Idemo odavde. Moramo se naći s Mollie na njenoj pauzi za ručak.“ Brady je vozaču poslao poruku, pa ih je on čekao ispred zgrade kad su sišli.

Chris mu je rekao njihovi destinaciju, a onda su krenuli kroz grad. Liz je gledala, kroz zatamnjeni prozor, u nebodere kraj kojih su prolazili. Brady i Chris razgovarali su o košarci i NBA-u pa se isključila iz razgovora.

Uskoro se automobil zaustavio ispred sive kamene zgrade. Zgrada je bila ukrašena sa crvenom i plavom bojom sa laganim osvjetljenjem i bogatim lusterima. Šank je zauzimao veliki dio prostorije, ali bilo je i odvojenih prostora za objed uz suprotni zid, i drugi kat za smještaj manjih privatnih partyja. „Mols“, rekao je Chris, privlačeći joj pažnju. Podigla je pogled sa menija i uputila im lagani osmijeh. „Tu ste. Jeste zapeli u prometu?“ „Malo.“ Chris se sagnuo i poljubio je u obraz. „Kao što sam obećao, Brady Maxwell i njegova djevojka, Liz.“ „Drago mi je da se upoznajemo. Ja sam Mollie. Valjda vas Chris nije udavio sa svojim pričama?“ „Suze su mi išle od dosade“, šalio se Brady. Chris je teško uzdahnuo, a onda se bacio na sjedalo pokraj Mollie.

Liz je sjela na svoje mjesto. „Bilo mu je sasvim dobro. Nemoj slušati Bradyja.“ Chris je stavio ruku preko Molline stolice. „Ne, zaista, nemojte slušati Mollie.

Ona misli da mogu pričati dok vam uši ne otpadnu.“ „Kad možeš“, rekla je. „Ona misli da ja to stalno radim.“ „Pa i radiš!“ Liz se smijala baš kad je konobar došao da uzme narudžbu. Pogledala je u meni, a oči su joj skoro iskočile. Jastog kao predjelo. Ovo mjesto je bilo otmjenije od ljetne haljine koju je imala na sebi. Pa dobro, Brady nije ništa rekao, pa valjda je u redu.

Konobar je donio bocu vina za stol i svakome natočio čašu. Mollie je svoju čašu držala ispred Chrisa. „Nemoj mi dozvoliti da popijem više od jedne.

Moram se vratiti na posao.“ Chris joj je namignuo. „Nikad ne bi poticao opijenost na poslu.“ „Izgleda da će Liz morati biti moj odvjetnik. Chris me voli napiti. Čuvaj mi leđa.“ „Nema problema. Gdje radiš?“ pitala ju je Liz. „U kompaniji za oglašavanje. Sada se većinom fokusiram na žensku modu.“ „Chris kaže da sada radiš sa visoko pozicioniranom klijentelom“, Brady se ubacio. „Zaista radim. Neka odjeća je prekrasna, a neka smiješna. Kao i sva visoka moda, pretpostavljam. Kako god, volim to raditi. I tako smo se Chris i ja ustvari upoznali. Došao je na kompanijin Božićni party i totalno smo se našli.“

„To je jedan način da ispričaš priču“, rekao je Chris smijući se. „Bio sam tamo s nekim drugim, ali otišao sam s Mollie.“ „Zar to nije obavezno na božićnim zabavama?“ šalila se Liz. „I ja sam tako mislio“, rekao je Chris.

Mollie je okrenula očima i lagano ga lupila. Svoju pažnju je okrenula prema Liz. „Što ti radiš?“ „Ja…“ Liz je zastala. Što je zapravo radila? Prije bi rekla da je reporterka ili novinarka. Sada zapravo nije imala okupaciju, pa je uzela najbližu sličnu stvar. „Ja sam slobodni pisac.“ „Ah“, rekla je Mollie, skrećući očima. „Vrlo je talentirana“, rekao je Brady, „i upravo piše popularnu kolumnu online.“ „Zaista?“ pitala je. „Gdje?“ „Washington Post nedavno je citirao članak u kojem sam pisala o obrazovnoj politici“, rekla je Liz. „Pa, to je sjajno“, rekla je Mollie čineći se oduševljenijom na spominjanje Posta. „Zar Brady ne radi na obrazovnoj politici? Šta mi nisi o tome pričao Chris?“ „O, hm?“ pitao je nesvjesno Chris. „Da… u nekom odboru u Kongresu.“ „Odbor za obrazovanje“, ponudio je Brady odgovor. „To je taj.“ „Vas dvoje se nadopunjujete“, rekla je Mollie. „To je dugoročno dobro.“ Stavila je svoj dlan na Chrisovu ruku.

Liz se naslonila na Bradya s uzdahom. Bar nije jedina koja je tako mislila.

Uskoro je došao konobar i uzeo njihove narudžbe. Razgovor se prebacio natrag na momačku opsjednutost košarkom, budući da su je igrali na koledžu.

I Mollie se, kao i Liz, isključila. Liz je uhvatila njen pogled i obje su se počele smijati. „Što je tako smiješno?“ pitao je Brady, gurajući je nogom ispod stola. „Vas dvojica i košarka.“ Liz je okrenula očima. „Mogao bi cijeli dan govoriti o tome.“ „O čemu bi radije da pričam? O tenisu?“ „Igraš li tenis?“ pitala je Mollie, šireći oči. „Da, igram“, rekla je Liz. „To je uzbudljivo. Ja sam počela ove godine i obožavam ga. Jako zabavan, a istovremeno je odlična vježba. Pokušavam natjerati Chrisa da igra sa mnom, ali odbija.“ „Dosadan je“, žalio se Chris. „Ne nije!“ rekle su Mollie i Liz u isto vrijeme. „Vjerojatno nisi dovoljno dobar.“ „Hej. Ja sam dobar!“ rekao je Chris. Upravo je povrijedila njegov ego. „Ona je dogovoreno“, rekla je Mollie. „Sutra igramo u parovima. Tako sam uzbuđena.“

„Brady i ja ćemo vas razbiti. Sigurno.“ Hvalio se Chris.

Mollie je naslonila glavu na ruke i uzdahnula. „Čak ni ne želiš biti moj par?“ „Dečki protiv cura, Mols. „Pokazat ćemo vam kako se to radi.“ „Da, sigurna sam. Kad si zadnji put uopće uzeo reket?“ zezala ga je. „To je kao vožnja biciklom.“ „Ovo će biti zanimljivo“, zamišljala je Liz. „Ne brini“, rekao je Brady gurkajući je. „Ići ćemo polako s vama.“ Suzila je oči. Znao je da je igrala, ali nikad nije vidio kako. Čekalo ga je grubo otrežnjenje. „Samo daj, Maxwell.“ Svi dodatni treninzi s Eastonom napokon će se isplatiti. Da je ovo radila prije vježbanja s njim, dva ili tri puta tjedno, bila bi pometena nakon pola meča. Sada bi mogla igrati preko sata. Ovi momci će trebati puno sreće na svojoj strani.

Chris je brzo saznao da igranje tenisa nije kao vožnja biciklom.

Nakon nekoliko pića prošle noći, relativno brzo su se vratili u Chrisov stan.

Liz i Brady noć su proveli zapleteni u Chrisovoj gostinjskoj sobi. Sljedeće jutro relativno rano su ustali i s gradskim autom došli do dvorane gdje je Mollie vježbala. Imali su unutarnji teniski teren, što je stvarno odgovaralo Liz, budući da je navikla igrati na otvorenom na vrućini Sjeverne Karoline. „Koliko dugo igraš?“ pitala je Mollie gledajući Liz kako se zagrijava. „Od kad sam imala 7 godina“, rekla joj je Liz. „Ovo će biti sjajno.“ Lagani, nemilosrdni osmijeh proširio joj se po licu. „Idemo ih zgaziti.“ Momci su im prepustili prvi servis. Liz ih je radosno poslušala te impresivnim servisom uhvatila Chrisa potpuno nespremnim. Sljedeći servis bio je prema Bradyju, i s voljom ga je vratio Mollie. Liz je mogla reći da Brady ima više iskustva nego Chris, pa joj je on bio pravi protivnik. Uz to, izgledao je zaista dobro u kratkim hlačicama, uskoj majici i tenisicama.

Mollin povratni servis pokazao je Liz da je trenirala, ali nije se mogla uspoređivati sa Liz. Chris je počeo igrati bolje na polovici igre, ali to tada cure su već imale dva seta prednosti. Igrali su naprijed natrag prema sljedećem setu, koji su osvojili dečki nakon što je Brady uputio snažan udarac koji nijedna od njih nije mogla vratiti.

Izgledao je trijumfalno nakon toga, ali i neobično tih u ostatku susreta. Znala je da je Brady izuzetno natjecateljski nastrojen. Ne bi bio u politici da nije. Ali ovo je bio njen sport. Mogao ju je razbiti u košarci i vjerojatno svemu ostalome, ali ne u tenisu. A ona će to i dokazati.

Igrali su prema regularnim pravilima, gdje pobjednik trebao osvojiti šest gemova, i pobijediti drugi tim sa barem dva seta. Liz je igrala pod adrenalinom i jedva primjećivala da vrijeme prolazi, do vremena kad su se bližili kraju bilo je jasno da su svi umorni. Ako osvoje sljedeći bod pobijedile su.

Mogla je vidjeti odlučnost na Bradyjevom licu dok su se odvajali. Na sekundu činilo se da su sami njih dvoje. Njihova natjecateljska priroda nije im dala da odustanu.

Liz je podigla reket i servirala loptu preko mreže. Brady ju je vratio gdje joj je bilo skoro nemoguće vratiti, ali uspjela je u zadnji tren. Plovila je preko mreže i jednom lupila o teren. Brady je zaronio kako bi dohvatio odlično upućenu loptu, ali bio je centimetar prespor i lopta je završila u mreži. „Gotovo!“ uskliknula je Mollie. Bila je zadihana, ali i dalje je pobjedonosno skakala.

Liz se nagnula naprijed u struku i uhvatila nekoliko dubokih udaha. Srce joj je lupalo milijun puta u minuti. Pogledala je preko mreže, uhvatila Bradyjev pogled i namignula mu. Pobijedila ga je. Nije bilo važno što je to bila igra koju je igrala skoro cijeli život. Ipak je pobijedila i osjećala se sjajno. „Ok, vas dvoje“, rekla je Mollie, pokazujući preko terena. „Budući da ste izgubili, morate nas odvesti u Schiller's na piće.“ Chris je gunđao. „Ubijaš me, ženo.“ Molila se smijala. „To je jedino pošteno.“ Liz je hodala preko terena da se rukuje s njima, kao što je bio običaj. Chris je pljesnuo njenu ruku kad mu je dala pet, a onda odšepao sa terena mrmljajući sam za sebe, „Znao sam da ima razlog zašto nisam igrao ovu igru.“ „Hej, ti“, rekla je, prilazeći Bradyju. „Dobra igra.“ „Bila si fenomenalna“, rekao joj je. „Nisi mislio da te cura može pobijediti, ha?“ „Pokazala si mi suprotno. Poželio sam i ja uzeti dodatne sate. Je li taj tip kojeg Savannah viđa slobodan?“ pitao je. „Ne možeš uzeti Eastona od mene! Pronađi svog instruktora“, šalila se, udarajući u njega.

Brady je povukao Liz prema sebi. „Uh, sva sam znojna.“ „Mislim da sam se navikao na to“, rekao je sa smješkam. „Imam ideju. Kako bi bilo da pitam svoju djevojku da mi daje lekcije?“ „Da li je dobra u tenisu?“ Liz je nevino pitala. „Najbolja. Tako je dobra, da će je njezin dečko morati podsjetiti tko je uvijek glavni.“ Liz je podigla obrve. „A kako će to napraviti?“ Spustio je svoje usne do njenog uha i gricnuo ju ušnu resicu. „Večeras kad budemo sami, podsjetiti ću te što se dogodilo one noći kad si senatora bacila na koljena.“

Osamnaesto poglavlje Isplata Kao što su obećali, te večeri dečki su planirali izlazak za djevojke koji je uključivao Mollino piće po izboru. Liz je otišla na shopping izlet da nabavi koktel haljinu. Brady je išao s njom i igrali su se Zgodne žene u Bergdorf Goodmanu. Na kraju izleta, Brady je inzistirao na paru Jimmy Choos cipela i tamno crvenoj haljini bez naramenica, uskoj u struku koja je pratila Lizinu figuru.

Kada su se vratili u Chrisov stan, Liz je preuzela kupaonicu. Nakon tuširanja, sušila je svoju dugu plavu kosu dok nije padala u laganim valovima na njena ramena. Provela je dodatno vrijeme šminkajući se da upotpuni elegantni izgled.

Chris ju je dočekao za zviždukom kad je izašla iz kupaonice. Brady je samo odmahnuo glavom prema svom prijatelju i primaknuo bliže svoju djevojku. „Izgledaš očaravajuće“, rekao joj je i jednom je poljubio u nos. „Ni ti ne izgledaš loše“, rekla je.

Ustvari izgledao je jebeno nevjerojatno u krojenom crnom odijelu s zelenom kravatom koja je pristajala uz njenu haljinu. A onda taj osmijeh… svjetli kao vatromet na 4. srpnja, i to sve samo za nju. Mogla se otopiti upravo sada. „Mislim da bi se mogao naviknuti da te vodim u shopping ako ćeš tako izgledati u svemu što kupim“, rekao je, procjenjujući je. „Nisam dovoljno dobra za Bradyja Maxwella u majici i trenirci?“ „Ne. Zasigurno nisi.“ Liz je podigla obrvu. „Nadam se da se šališ.“ „Netko lijep kao ti trebao bi cijelo vrijeme biti u dizajnerskoj odjeći. Pristaje ti.“ „Hoćeš li mi nabaviti dizajnerske trenirke?“ pitala je. „Stavit ću to na spisak.“ „Ti si smiješan.“ „Za tebe. Iako već znaš da te volim u svemu što nosiš. Ipak sam pao na tvoj mozak.“ „A ja sam mislila na moje tijelo“, procijedila je.

Klizio je rukom po oblinama njenog struka. „Nemoj da počnem. Dao sam obećanje koje moram ispuniti večeras.“ „Vrijeme je da krenemo“, pozvao ih je Chris, prekidajući požudni pogled među njima. „Još moramo pokupiti Mollie prije predstave.“ Brady ju je poljubio u usne, a onda je požurio prema vratima. Slijedila je Bradyja i Chrisa prema predvorju zgrade. Crna dugačka Hummer limuzina dočekala ih je na pločniku.

Kada je Liz prvi put prvi put otišla kući sa Bradyjem nakon Jefferson-Jackson gale, bila je šokirana luksuzom. Iako je već puno puta bila u limuzini od tada, i dalje joj je srce poskakivalo. „Nakon tebe“, rekao je Brady.

Primio ju je za ruku i pomogao joj da klizne u tamnu unutrašnjost. Skupi šampanjac hladio se u posudi, a lagana muzika svirala je u pozadini. Te prve večeri morala je popiti dvije čaše da smiri svoje živce. Nije bila sigurna u svoj odlazak s njim. Sada je mislila da joj je to najbolja odluka u životu.

Brady i Chris ušli su nakon nje i odmah počeli točiti šampanjac. Nazdravili su dobrim prilikama i dobrim vremenima i pijuckali ukusni šampanjac. Liz se nije mogla prestati smiješiti. Nekoliko mjeseci ranije nije se mogla zamisliti u limuzini u New Yorku sa Bradyjem. Sada nije mogla zamisliti svoj život nikako drugačije.

Naravno, neke stvari baš nisu bile poželjne, ali čini se da ih je Brady sve zasjenio. Ona nije bila tip koja bi se definirala prema muškarcu, čak i sada u ovim trenucima nije se osjećala da to radi. Njena karijera i neovisnost i dalje su bili ključni za nju. Zato nije mogla prihvatiti njegovu pomoć u traženju posla.

Ali njen život činio se kompletnijim nego što je ikad prije bio… čak i kad je sve bilo u redu. Sada je imala čovjeka kojeg voli, koji je volio nju i koji ju je poticao da slijedi svoje snove usprkos zaprekama. Čekala ih je borba za predstojeće izbore, ali željela je biti uz njega kao što je i on bio uz nju.

Pogledala je u Bradyja koji se smijao Chrisovim šalama i sama se nasmiješila.

Znala je da je budućnost neizvjesna, ali osjećala je samopouzdanje u njemu… u njima. Čekali su ih razgovori o budućnosti koje su trebali obaviti, ali više ih se nije bojala kao nekada.

Kada su napokon stigli, vozač je parkirao ispred visoke zgrade. Chris je izletio da dočeka Mollie, ostavljajući ih same u limuzini. Bradyjeva ruka odmah se našla na njenom unutarnjem bedru. Njene noge bile su prekrižene, ali izgleda da ga to nije zaustavljalo, a onda svejedno nije ni namjeravala. Razdvojio joj je noge s lakoćom. „Nemoj ih micati“, zarežao joj je u uho.

Njeno tijelo trznulo se na zapovijed i dala je najbolje od sebe da se ne migolji dok joj je istraživao bedra. Osjećala je kako joj se tijelo zagrijava na njegov dodir.

Njegovi prsti okrznuli su njenu osjetljivu kožu, a ona si nije mogla pomoći i poskočila je.

Zlobno joj se nasmiješio. „Nema gaćica?“ „Više ti se sviđam bez njih“, prošaputala je.

Drugom rukom stisnuo ju je oko zapešća i stavio je na prednji dio svojih hlača.

Osjećala je kako raste njegovo uzbuđenje u njenoj ruci i raširila je oči. „Vidiš li što mi radiš?“ pitao je. Klimnula je i stisnula da naglasi bit. „Sada da vidimo što je radim tebi.“

Svojim prstima došao je do njenog otvora, na početku nježno a onda ju je počeo istraživati. Njena vlažnost prekrivala mu je prste, otkrivajući koliko je bila uzbuđena. „Mmm“, uzdahnuo je dok je klizio u nju.

Zatvorila je oči, a glavu spustila iza na naslon. Nije znala koliko vremena imaju, a nije ni marila. Žudjela je za njim cijeli dan. Nije marila što joj je radio dokle god dobije olakšanje. A osjećala je da polako raste u njoj. Cijeli svijet je stao tom trenutku, a njeno teško disanje otkrivalo je koliko je zapravo blizu. „Hoćeš li svršiti za mene dušo?“ pitao ju je tiho Brady. „Blizu“, progunđala je. „Koliko blizu?“ Njegovi prsti ulazili su i izlazili iz nje. Njegov dlan kružio je po njenom klitorisu, izvlačeći zadovoljstvo iz nje.

Liz je zagrizla usnu, nemoćna da mu odgovori. Njeni zidovi stisnuli su se oko njega, moleći za ono što joj je nudio.

A onda je samo tako maknuo svoju ruku, spajajući njene noge, i izravnavajući odijelo da sakrije svoju erekciju. Njeno tijelo je protestiralo na iznenadne kretnje.

Vrhunac koji je lebdio na rubu iznenada je povučen. Njene oči su se otvorile i htjela je protestirati kad su se vrata limuzine otvorila. „Jesmo li vam nedostajali?“ pitao je Chris kada mu se lice pojavilo na vratima.

Liz je pokušala ne pokazati kakav je utjecaj na nju imalo ovo što se dogodilo.

Chrisove oči skakale su između njih, a onda se nasmijao kao da je znao što se upravo dogodilo dok ga nije bilo. „Hej!“ uzviknula je Mollie, gurajući se pokraj Chrisa i ulazeći u limuzinu.

Nosila je usku crnu haljinu koja se širila oko njenih koljena i crne cipele sa visokom petom s remenčićima. „Jeste li spremni za predstavu?“ „Spremni smo“, rekao je Brady. Stavio je svoju ruku oko Lizinih ramena. „Nismo li?“ „Vrlo“, ogovorila je Liz. Kurvin sin. „Odlično. Ja sam je već gledala, i to mi je apsolutno najdraža. Svidjet će vam se.“ Chris je sjeo pokraj nje, vozač je zatvorio vrata, a onda su ponovno krenuli.

Mollie si je natočila čašu šampanjca i nadopunila Lizinu sada praznu čašu. Liz će trebati više od toga da se spusti sa visina.

Stigli su u kazalište i upućeni su u njihovu privatnu ložu. Chris i Mollie prošli su prvi kroz crvenu zavjesu, ali Liz je zaustavila Bradyja. „Jesi ti sve ovo organizirao?“ pitala je pokazujući okolo. „Ako misliš na to da sam izveo svoju djevojku, onda da.“ „Mislim… sve ovo… limuzina, šampanjac, loža…“ „Chris i ja smo se dogovarali, ali bio je moj prijedlog“, rekao je sliježući ramenima. „Ne sviđa ti se? Činilo se da ti se sviđa ranije u limuzini.“ „Ne, sviđa mi se! I sviđala mi se limuzina… iako sam željela da mi daš još jednu stvar“, sugestivno je rekla. „A što bi to bilo?“

Liz je prošla rukama po prednjem dijelu njegova sakoa. „Mislim da ćeš to morati sam dokučiti kad kasnije budemo sami.“ „Tko kaže da moram čekati dok ne budemo sami?“ pitao je, svojim usnama dodirujući njezine. „Ti samo želiš da nas ulove, zar ne? Naša lica po svim novinama kao nepristojno izlaganje.“ Brady se nacerio. „Ako je vijest da spavam sa svojom djevojkom onda nešto krivo radim ovdje.“ „Možda ako spavaš s njoj usred popunjene Broadwayske predstave…“ „Tko bi znao?“ pitao je, gurajući je prema zidu u zamračenom hodniku.

Predstava je uskoro počinjala, sva svjetla su se pogasila, a oni su bili u privatnom dijelu gdje ih nitko ne može vidjeti. Jedino ljudi koji bi došli su mogli bili bi konobari nudeći im piće i njihovi prijatelji koji su sjedili u prednjem dijelu lože. „N-netko“, nesigurno je rekla.

Snažno je pritisnuo svoje tijelo na njeno i osjećala ga je kroz hlače od odijela. Želio ju je. A, Bože, željela je i ona njega. „Nitko nas neće vidjeti dokle god nas ne čuju. Jesi razumjela?“ Cijelo tijelo joj se napelo. Voljela je ovu njegovu stranu. Voljela je kad joj je lagano zapovijedao i izvlačio emocije iz nje. Njeno tijelo bilo je vatreno ranije, ali samo zapovijed u njegovom glasu ponovno ju je zapalila. „Liz, da li razumiješ?“ Kimnula je. „Da.“ „Dolazite li vas dvoje?“ Mollin glas došao je do njih dok je ulazila u hodnik. „Oh, oprostite, nisam mislila smetati.“ Brady se nasmiješio Liz prije nego se okrenuo. „Ne smetaš. Stižemo.“ Mollie se brzo vratila nazad u ložu. „Bolje da idemo“, rekla je Liz prolazeći kraj Bradyja. Pljesnuo ju je dok je prolazila, a ona je zagrizla usnu da ne vrisne. „Što sam ti rekao?“ režao je. „Nije čula.“ „Idemo probati ponovno“, rekao je, navlačeći zavjesu nazad gurajući je na balkon. „Bez priče. Bez zvukova. Bez glasa. Slijedi moje upute i ovaj put ću ti dozvoliti da svršiš.“ „Dozvoliti mi?“ pitala je kao da njegove riječi nisu natjerale njeno tijelo da drhti od želje. „Da“, zarežao je, vukući je prema sebi. Primaknuo je svoje usne vrlo blizu njenog uha. „Znaš što mislim o moljenju, dušo. Natjerat ću tvoju pičkicu da moli za to.“ Već je.

Brady je sjeo u pozadini lože, a Liz se pomjerila da sjedne do njega. Svjetla su zatreperila, orkestar je počeo svirati, utišavajući sve razgovore, a onda je

predstava počela. Čim je pažnja publike bila usmjerena na predstavu, Brady je pokazao Liz da sjedne u njegovo krilo gledajući naprijed.

Bez riječi je napravila što je tražio, ali je gledala uokolo, čekajući da netko primijeti što se događa. Ali nitko ih nije mogao vidjeti iz ovog kuta, a Molli i Chris bili su zadubljeni u predstavu. Donji dio njene haljine prekrivao je Bradyjevo krilo, a on je otkopčao svoje hlače i izvadio svoj kurac. Osjetila je njegovu dužinu na svojim bedrima i sva je zadrhtala. Nije mogla vjerovati da ovo rade. Ipak nije imala namjeru zaustaviti ga.

Njegova ruka, kliznula je ispod njene suknje i još jednom počela kružiti njenim klitorisom. Zagrizla je jecaj i prepustila se užitku. Ranije je bila jako blizu pa mu je trebalo jako malo da ponovno probudi njeno tijelo. Igrali su se mačke i miša cijeli dan, i žudjela je za njim tako jako da nije marila ako sada odmah svrši.

Kliznuo je prstom u nju i našao je sklisku i spremnu za njega.

Brady ju je ponovno gurnuo skoro do kraja, a onda je maknuo svoju ruku namještajući njeno tijelo i cijelom dužinom ušao u nju.

Lizina glava opušteno se ljuljala dok ju je ispunjavao. Borila se da ostane pribrana, ali teško. Koristila je svu svoju moć da ne zastenje upravo tada i da ne upozori njihove prijatelje na događanja u loži kazališta.

Brady je namjestio njenu suknju tako da potpuno prekriva njegovo krilo od pogleda, a onda se počeo lagano zabijati u nju. Njeno tijelo se stisnulo oko njega, požurujući ga da joj da oslobođenje koje je zadržavala od ranije. Njeni prsti zabili su se u bogati materijal sjedala, a u isto vrijeme njegovi su se zabili u njene bokove.

Njezin dah bio je uhvaćen vihorom emocija koji ju je odjednom pogodio. Željela je vrištati i svima obznaniti da ima srce ovog nedostižnog muškarca.

Osjećala se kao da je na vrhu svijeta usprkos svemu drugome što se srušilo na nju. Njeno srce kucalo je dvostruko brže u njenim prsima, njen puls ubrzavao je svakim zabijanjem, kože joj je gorjela dok je adrenalin kolao njenim tijelom.

Brady ju je spuštao dole opet i opet, i bila je sigurna da su oni bili jedini koji su mogli čuti tihe zvukove njihovih tijela spojenih u ritmu. Bila je to privatnost i intimnost njihovog ulaska u sferu javnosti koja ih je vodila prema vlastitom zadovoljstvu. Orkestar je svirao njihovim tempom. Glumci su pjevali njihovu melodiju. Pjesma je dosegla vrhunac, a Liz je osjećala da i njeno vlastito tijelo dolazi kraju.

Srušila se na njega kad se spustila sa svog vlastitog vrhunca. Brady se gurnuo u nju još jednom i osjećala je kako i on svršava, drhteći sa svojim vrhuncem.

Oboje su sjedili tako nekoliko minuta dok im se disanje nije umirilo, a onda se Liz ispričala i otišla u kupaonicu.

Kada se vratila, Brady se već sredio i činio se potpuno zadubljen u predstavu.

Nasmiješio joj se osmijehom koji zaustavlja srce i pokazao joj je da dođe. Krenula je da sjedne kraj njega, ali on ju je ponovno povukao u svoje krilo.

„Bila si spektakularna“, šapnuo je, omotavajući svoje ruke oko njenog struka i naslanjajući je na njega. „Ponašaš se kao da sam ja dio predstave.“ „Ti se bila cijela predstava, ljubavi.“ Poljubio je je u rame, usnama pravio trag po njenom vratu.

Liz se nagnula unazad i poljubila Bradyja sa svom strasti koju je imala u sebi.

Nije mogla riječima opisati kako se osjećala uz njega. Postojao je samo ovaj trenutak.

Kada je predstava završila, vratili su se u limuzinu popiti piće. Mollie je cijelo vrijeme pričala o produkciji i kako je mislila da je predstava još bolja nego kad ju je zadnju put gledala sa prijateljicama. Liz se smijala i kimala, ali nije baš obraćala previše pažnje na ono što se događalo.

Uskoro je limuzina stigla na njihovu novu destinaciju, i svi su krenuli prema popularnom baru. Liz je mislila da je previše sređena, budući da je navikla na studentsku scenu, ali svi su unutra bili u poslovnim odijelima i svečanim haljinama. Primila je nekoliko zavidnih pogleda dok je prolazila držeći se sa Bradyjem pod ruku. Nije znala dali su bili ljubomorni na Bradyja ili na njenu haljinu. Možda oboje. Ali samo je podigla bradu kao da i ona pripada u visoko društvo.

Chris je našao odjeljak u stražnjem dijelu, a konobar je došao uzeti njihovu narudžbu. Chris je inzistirao na plaćanju, čak i nakon što se Brady raspravljao s njim. Ali nakon minute, Brady je popustio i dozvolio Chrisu da plati. „Mislila sam da nikada neću vidjeti taj dan“, rekla je Liz. „Što?“ pitala je Mollie. „Brady je ostao bez argumenta i doista se povukao.“ „O jako smiješno“, rekao je Brady. Privukao ju je bliže sebi i udijelio joj poljubac u obraz. „Nisam ostao bez argumenata.“ „Dozvolio si Chrisu da plati. Ti nikad nikome ne dozvoljavaš da radi bilo što što ne želiš.“ „Onda sam možda želio da Chris plati.“ „Ne, nisi“, rekao je Chris, tresući glavom. „Nemoj da te zavara. On mrzi kad ljudi rade stvari koje ne može kontrolirati.“ „Oh, ne“, šalila se Liz. „Ti mene mrziš?“ Chris se počeo smijati. „Uhvatila te, B.“ „Ne želim te kontrolirati“, rekao je Brady. „Chris je sve krivo rekao.“ „Sada to zvuči točno“, rekla je Mollie.

„Vau. Hvala na glasu povjerenja Mollie.“ „Samo sam rekla što sam vidjela“, pjevušila je.

Njihova pića uskoro su stigla i svi su ih podigli da nazdrave izlasku sa prijateljima. Liz je bilo drago da su uzeli vrijeme za opuštanje sa Chrisom. Znala je da ih čeka vrlo burna izborna sezona, i bilo joj je drago da su uspjeli imati barem malo vremena za sebe prije nego sve počne. „Brady je opsjednut kontrolom i ja sam neznalica. Čini se kao na koledžu, ha Brady?“ šalio se Chris. „Koledž mi je malo u magli“, priznao je Brady. „Previše cuge“, rekla je Mollie. „Košarke“, ispravio ju je, „Preuzme ti život.“ „To sigurno“, složio se Chris. Podigao je čašu prema Liz. „Dakle, diplomirala si, sada si u stvarnom svijetu pišeš članke i citiraju te u Washington Postu, koji su tvoji veliki planovi? Hoćete li vas dvije ptičice živjeti zajedno?“ „Uh…“ mrmljala je Liz. Da… to je bila jedna od stvari o kojoj još nisu razgovarali. Službeno su bili zajedno tek od veljače. Četiri mjeseca. Blistava mjeseca, ali sve je bilo nekako brzo.

Za čudo ta ideja joj nije smetala. To je bio Brady. Već dvije godine je znala da ga želi, a sada kad ga je imala činilo se da se sve kreće savršenom brzinom.

Brady je kuckao prstima po stolu i uputio Chrisu zar me zezaš? pogled. „Što? nevino je pitao Chris. „Zar niste pričali o tome? Mislio sam da je to gotova stvar. Motaš se oko ove djevojke milijun godina. Gdje je problem sada kad ste zajedno?“ „Chris, baš si taktičan“, rekla je Mollie. Zakolutala je očima i lagano ga gurnula. „Ne trebam taktiku sa mojim prijateljem.“ „Rekao bih ti da možda malo i trebaš“, rekao je Brady, „ali nakon skoro trideset godina ovoga, trebao bih znati bolje.“ „Vjerojatno.“ Pitala se što će točno učiniti oko situacije sa stanom sada kada se Victoria iselila. Bilo bi tužno biti sama u Chapel Hillu. Plus, nakon što je provela tjedan proljetnih praznika i tjedan nakon diplome sa Bradyjem, saznala je da je zaista voljela biti kraj njega cijelo vrijeme. Voljela je biti osoba kojoj će se on vratiti kući, s kim će provoditi vrijeme, ići na večere, razgovarati o poslu. To je činilo njihovu vezu kompletnom. To nikad nisu mogli imati preko telefona. „Ne mogu vjerovati da je još nisi pitao“, rekao je Chris, navaljujući. „Planirao sam je to pitati kad se vratimo i kad budemo sami, ali Chris me preduhitrio“, rekao je Brady, odmahujući glavom. Okrenuo se prema Liz i uhvati njene ruke. „Hoćeš li se useliti kod mene?“ „Ne želim da to radiš pod pritiskom“, rekla je tiho, svjesna da ih Mollie i Chris gledaju. „Želio sam da budeš kraj mene kad se vratimo. Sada kad si gotova sa studijem nema fizičkih barijera između nas i ne želim da ikada više bude.“ Njegove

smeđe oči bile su intenzivne i iskrene. „Molim te useli se kod mene. Imam izbore ispred sebe i želim svoju ženu kraj sebe.“ „Jesi siguran?“ udahnula je prepuna emocija. „Nikad nisam bio sigurniji. Ne želim kontrolirati tebe ni tvoje odluke. Ako se još ne želiš preseliti, reci mi, ali znaj da ja ne želim ništa više nego da si sa mnom cijelo vrijeme“, rekao je Brady, a njegov glas bio je ispunjen moći i zavodljivosti koja je dolazila sa životom političara. „Ok“, rekla je tiho bez još jednog trenutka oklijevanja, „Uselit ću se kod tebe.“

Devetnaesto poglavlje Putovanje Kada su se vratili iz New Yorka, Brady je unajmio nekoga da preseli Liz u D.C. Kutija odjeće i neke potrepštine poslane su u njegovu kuću u Raleighu, kada budu u Sjevernoj Karolini, inače njen život je sada pripadao Bradyju. Želio je da i njen auto dostave u D.C., a ona je mislila da je to smiješno. Bilo je samo pet sati vožnje, a i prije je putovala sama tom relacijom. Ugnjavila je Bradyja idejom koliko je glupo poslati njen auto bez obzira na trošak i konačno je odustao. Bila je to mala pobjeda.

Kada je došlo vrijeme za polazak imala je puno stražnje sjedalo stvari koje nije htjela povjeriti kompaniji za selidbe, a ponudila je i Bradyju prijevoz do aerodroma.

On joj je uputio prijekoran pogled. „Misliš da ću te pustiti da se voziš sama pet sati bez mene?“ Liz je spustila vilicu. „Zar se ti ikad voziš?“ „Sjećam se da sam te vozio do kuće na jezeru i natrag.“ „To je drugačije. Ovo nije potrebno.“ „Hoću provesti pet sati u autu s tobom?“ pitao je. „Da, pa…?“ „Onda je potrebno.“ „Brady, nemaš vremena. Heather će poludjeti. Imaš taj miting na kojem moraš biti ovaj vikend. To je početni korak u kampanji. Zar ne bi trebao biti na sastancima?“ pitala je Liz. Nije željela da je okrive za ovo. Iako se nije čula s Heather, od njene svađe s Bradyjem, Liz je i dalje osjećala njeno neodobravanje. „Što sam ti ja rekao oko brige o Heather? Nju ostavi meni. Viđat ćeš je dovoljno kad kampanja počne. Nema potrebe brinuti što će ona sada misliti“, rekao joj je Brady. „Sada mi predaj ključeve da možemo krenuti.“ „Molim?“ Liz je zastala, stišćući ključeve na prsima. „Ja vozim.“ „Hm… ne.“ Brady je ispružio ruku. „Ja uvijek vozim.“ „Uvijek voziš svoj auto. Morat ćeš sjesti na suvozačko sjedalo i biti sretan s tim.“ Sjela je na prednje sjedalo ne slušajući njegova daljnja prigovaranja.

Znala je da pritišće njegove granice, ali kad je sjeo na suvozačko sjedalo osjećala je neizmjernu satisfakciju. On će poslušati ako bude dovoljno uporna.

Nije da se željela riješiti njegove dominantne strane, ali nije imala ništa protiv da mu malo naređuje.

Vožnja do D.C.-a bila je s više strana fenomenalna za Liz, koja je saznala da Brady zapravo voli boy bendove iz kasnih devedesetih i Disneyjeve pjesme, koje su nasumično iskakale na njenom iPodu. „Što? Imam mlađu sestru“, branio se.

Liz se samo nasmijala i nastavila pjevati pjesmu NSync-a koja je trenutno svirala.

Nikada nije bio u auto dovoljno dugo da sluša audio knjige, rekao joj je, ali nekada ih je slušao cijelo vrijeme dok nije došao u Kongres. Kaže da se teško koncentrirao na njih u avionu. Ona je imala samo audio knjigu zadnjeg Harry Pottera u autu, ali on se nije žalio kada je prebacila na nju na polovici puta.

Jedina stvar koja je prekinula njihov neplanirani put bio je poziv od Heather.

Brady je stišao radio. „Moraš li odgovoriti?“ pitala je Liz, gledajući u njegov mobitel. „Ne može biti toliko ljuta zato jer ću kasniti tri sata, zar ne?“ „Pričamo li o istoj Heather?“ „Sve će biti u redu. Samo nas nemoj izbaciti s ceste.“ „Ako pita, reci joj da sam ti ja rekla da ideš avionom“, rekla mu je Liz. Brady se samo nasmijao i odgovorio na poziv. „Hej.“ „Hej! Hej?“ derala se Heather kroz telefon dovoljno glasno da i Liz čuje.

Brady je slegnuo ramenima i stavio je na zvučnik. „Hej je sve što imaš za reći?“ „Kako ti mogu pomoći?“ Liz je rukom prekrila smijuljenje, a Brady je stavio prst na svoja usta. „Trebao si biti ovdje prije trideset minuta, Brady. Imamo miting u petak. Alex želi razgovarati o strategiji. Puno toga se događa. Puno važnije stvari od seljenja tvoje djevojke za koju si već unajmio kompaniju za selidbu. Gdje si sada?“ zahtijevala je. „Na putu sam za D.C.“ „Razgovaraš sa mnom iz aviona?“ „Auta zapravo.“ Heather je teško udahnula. Liz ju je mogla zamisliti kao zatvara oči i štipa svoje obrve. „Ti voziš natrag u D.C.?“ „Više se smatram putnikom. Liz vozi.“ „Samo mi je drago da ne moraš biti u Kongresu danas. Ponašaš se kao tinejdžer. Zar zaboravljaš na sve svoje obveze zbog te djevojke?“ Liz je pocrvenila na tu izjavu. Sramila se što mu je ukrala toliko vremena. Nije ga željela odvlačiti od onoga što je mu je važno. Ali ljutnja u njegovim očima umirila je njene misli. „Sad je dosta, Heather. Nisam tinejdžer; niti sam bilo što zaboravio. Sigurno ne moje dužnosti prema državi i prema biračima. Vozim se kroz Virginiju sa svojom djevojkom i doći ću za sat i pol. Sada, jesi li me zvala s razlogom?“ Liz je grizla usnicu dok je čekala Heatherin odgovor. Mrzila je biti stalni razlog sukoba između Bradyja i Heather.

„Da“, ispalila je Heather. „Napokon sam dobila neke informacije o slikama sa promocije.“ „Kakvim slikama?“ tiho je pitala Liz. „Što si saznala?“ pitao je Brady. „Počinjem uviđati trend. Sjećaš li se ljupke mlade žene Calleigh Hollingsworth?“ pitala je Heather ogorčenim tonom. „Moji izvori kažu da je ona prodala slike Liz i njenog bivšeg tabloidima. Ovo mi se čini kao zamka.

Bivši slučajno dođe u grad. Djevojka s kojom je napisao članak prodaje slike.“ Liz je otvorila usta da protestira. Nije mislila da bi Hayden to napravio, ali Brady je odmahnuo glavom. Zaista je željela nešto reći, ali Heather nije znala da ona sluša. „Sastavit ću tim koji će je pratiti i vidjeti ako sprema još što sumnjivo. Ne želim da stvara još veći kaos. Znam da nemamo pravu prijetnju na primarnim izborima, ali ne želim riskirati. Svaki izazivač je težak s obzirom na što smo sve prošli. Znam da je Russell Kleeb bio aktivan samo u zajednici u Durhamu, ali mislim da bi ga trebali shvatiti ozbiljno. On će se uhvatiti za što god može, a Bog zna što nas čeka kada dođe vrijeme za glavne izbore.“ „Proći ćemo kroz sve. Obavještavaj me o svemu što se događa. Uskoro ću biti u uredu“, rekao joj je Brady. „Jasno i glasno, kongresmene“, odrješito je rekla i završila poziv. „Da li uvijek to radi?“ pitala je Liz. „Što?“ pitao je. „Poklapa. Meni uvijek poklopi slušalicu. To je tako iritirajuće.“ „Oh. To je samo Heather. Uvijek je kratka s vremenom“, rekao joj je Brady. „Aha. Ja sam samo mislila da me mrzi.“ „Ona tebe ne razumije“, priznao je pažljivo Brady. „Heather je bila pripravnica kod mog oca kad sam je upoznao. Upravo sam trebao diplomirati na koledžu i imao puno planova da postanem predsjednik.“ „Mislim da i dalje imaš te planove“, rekla je Liz. Bila je fascinirana uvidom u njegov život i željela je da sazna više o Heather. „Imam.“ Namignuo joj je. „Moj je otac rekao da je ona najmarljivija osoba koju je ikada upoznao, ali nije najjednostavnija osoba s kojom treba raditi. Ja sam to uzeo kao izazov, i zaposlio je na puno radno vrijeme da mi pomogne u prvoj državnoj utrci za Senat. Prokazala se neprocjenjivom. Iako moram reći da je sve teže raditi s njom. Ona je gruba na krajevima, ali i zaslužila je da bude.“ „Malo je reći da je gruba izvana, ali valjda to mogu prihvatiti. Politika je težak posao.“ „Heather vidi svijet crno bijelim. Ako nisi dobar za kampanju onda si beskoristan. Žena nema ni malo nereda u kući. To je malo zastrašujuće.“ „I kod tebe je sve uredno“, rekla je Liz. „Ja živim u uredu. Tamo je nered“, rekao je. „Nije više!“ „Pa, ti možeš unerediti naš stan.“

„Sviđa mi se kako to zvuči.“ „I meni“, priznao je. „Znam da je Heather gruba, ali ona jednostavno ne misli da si se pokazala korisnom. Ona ne vidi da ne moraš biti ukalupljena da bi ostvarili prednost u kampanji. Ti si moja prednost. Volim te. I to je ono što je na kraju važno.“ Ostatak vožnje do D.C.-a ostavljen je audio knjizi Harry Pottera. Liz je imala puno toga o čemu je trebala razmišljati, ali nije znala kako to prenijeti Bradyju. Željela je prvo sabrati misli, i zapela je na tome, što je Heather rekla, o tome da su slike nje i Haydena napravljene iz zasjede.

Nije znala kako bi se netko trebao ponašati ako je namješten za slikanje, ali nije mislila da je Hayden uključen u to. Barem bi posumnjala u njegovu nervozu.

Vjerojatno bi je pokušao dotaknuti ili napravio nešto da slike izgledaju gore nego što jesu, ali nije napravio ništa od toga. Činio se previše iskren u svojoj isprici da bi joj tako namjestio nakon svega što se dogodilo između njih.

Nešto kasnije Liz se parkirala u Bradyjevu garažu. Već joj je osigurao slobodno mjesto kraj svog Range Rovera. Brady je uzeo dvije kutije sa odjećom, a Liz je nosila antiknu kutiju za nakit koja je pripadala njenoj majci.

Stigli su do njegovog stana, i ona ga je slijedila kad je otvorena vrata. Osmijeh je dotaknuo njene usne kad je shvatila da sad ovo njihov stan. Njen trbuh napravio je salto dok je prelazila prag. Brady je odložio njene kutije u ormaru.

Liz ga je slijedila smjestila kutiju za nakit na njegovu komodu. Otvorila ju je i izvukla Bradyjev medaljon. Voljela ga je nositi kada ga nije bilo jer se onda osjećala kao da je dio njega blizu njenog srca. „Što je to?“ pitao je, stojeći iza nje. „Tvoja ogrlica.“ „Ne. Ovo.“ Posegnuo je u kutiju i izvukao mali paket privjesaka. „Jesi li nabavila nove privjeske?“ Lizini obrazi su pocrvenili. „Hm, ne.“ Uputio joj je upitan pogled. „Možeš li objasniti?“ „Hayden mi ih je poklonio dok smo hodali.“ Bradyjev izraz lica posao je ubitačan. „Poklonio ti je privjeske za moju ogrlicu?“ „Nije znao da je to tvoja ogrlica, samo je znao da je često nosim. Mislio je da bi mogao dodati još nekoliko privjesaka, pa je nikad ponovno nisam nosila“, rekla je nježno. „I?“ „I što?“ pitala je zbunjeno. „Jesi li ih nosila? Jesi li hodala okolo sa mnom dok je ovo visjelo između tvojih grudi?“ pitao je, hvatajući medaljon prstima dok je visio na njenom vratu. „Sa privjescima drugog muškarca u njemu.“ „Ne“, rekla mu je, pokušavajući ostati mirna. Znala je da mu se neće sviđati da joj ih je Hayden poklonio. „Nikad ih nisam nosila.“

„Pretpostavljam da ti onda nisu potrebni, zar ne?“ pitao je, bacajući ih u kantu za smeće i izlazeći iz spavaće sobe.

Liz je ostala stajati iznenađena Bradyjevim bijesom. Ruke su joj se tresle dok je gledala u privjeske na dnu prazne kante za smeće. Nije bila emocionalno vezana za privjeske koje joj je poklonio Hayden, ali bila je njena odluka da li će ih zadržati ili ne. „Hej“, pozvala ga je, jureći u dnevnu sobu. „Nisi to trebao napraviti.“ „Jesi li ih željela zadržati?“ Njegove ruke bile su mu prekrižene na prsima, a lice mu je poprimilo ljubomorni izraz. „Ne posebno, ali to je bio moj izbor. Ne tvoj. I ne trebaš biti ljut na mene zbog toga.“ „Ne bi trebao biti ljut zato jer ti je bivši dečko poklonio privjeske za moju ogrlicu?“ pitao je. „Oni mi ne znače ništa i nikada ih nisam nosila. Zašto je to uopće važno?“ Brady ju je sumnjičavo pogledao. „Ne volim podsjetnike da si bila s njim.“ „Ja sigurno ne mislim na Haydena tako. Uvijek sam željela tebe. Sada kad te imam, sigurno te neću pustiti zbog nekog drugog.“ „A onda ipak ne vjeruješ da je on namjestio one slike“, istaknuo je.

Liz je otvorila usta. „Što? Kako si…“ „Poznajem te.“ Spustio je ruke s uzdahom. „Vidio sam to na tvom licu kada je to Heather rekla. Zašto ne vjeruješ u to nakon svega što je napravio da te povrijedi?“ „To mi ne liči na Haydena. Nije se tako ponašao kad smo se vidjeli. Samo se želio ispričati.“ Brady je odmahnuo glavom. „Predosjećaj nije dovoljan, Liz. Ne mogu to prihvatiti na osnovu njegovog ponašanja u prošlosti.“ „Pa, dozvoli da ga nazovem“, ispalila je. Brady joj je uputio oštar pogled. „Pitat ću ga za slike i vidjeti ako je znao za njih. Poznajem ga. Znati ću ako laže.“ „Ne.“ „Brady, ozbiljno.“ „Ne želim da pričaš s njim. Već smo o ovome razgovarali“, rekao joj je. „Što je najgore što se može dogoditi?“ pitala je. „Upozorit ćeš njega i Calleigh pa će biti oprezniji kome će prodavati informacije“, grmio je.

Liz je uzdahnula. „Što ako ne spomenem Calleigh?“ Brady je stisnuo njeno lice između svojih čvrstih ruku i primaknuo je bliže sebi. „Ako moraš razgovarati s njim, u redu. Ne sviđa mi se to. Nikad mi se to neće sviđati, i ne želim da ovo postane rutina. Ne želim ponovno voditi ovaj razgovor.“ „Ne želim ni ja da ovo postane rutina. Samo želim doći do istine“, rekla je.

Njene oči bile su prikovane na njegove smeđe i mislila je da će se utopiti u njima. „Vjerujem ti“, rekao je žestoko je ljubeći. „Morati ću reći Heather za ovo. Pa me molim te izvijesti kad tvoj kratki razgovor završi.“

„Hoću.“ Počeo je hodati prema vratima, ali ona je posegnula za njim. „Žao mi je što je sve ovako.“ „Imam li te zauvijek?“ pitao je, riječima glatkim poput svile.

Riječi su je uhvatile nespremnom. Nikad nisu razgovarali o zauvijek. Nikad u stvari nisu razgovarali o ničemu dok je on nije pitao da se useli kod njega. „Da“, rekla je tiho. „Onda sve ovo vrijedi.“ Ponovno ju je poljubio prije nego je izašao. Nakon njegovog poljupca ostavljena je u ekstazi od njegovih usana i izrečenog obećanja zauvijek.

S uzdahom, Liz je pronašla telefon i birala Haydenov telefonski broj. „Halo?“ javio se. Zvučao je šokirano i pažljivo, kao da nije znao zašto ga zove. „Hej, Haydene.“ „Nešto nije u redu?“ „Ne. Pa, ne baš“, rekla je nježno.

Tišina se protezala između njih, Znala da da bi trebala nešto reći, ali osjećala je da joj je jezik zapeo na vrhu usta. „Koliko god mi bilo drago što te čujem, ipak sam znatiželjan saznati koji je razlog“, rekao je Hayden. „Pretpostavljam da imaš neki motiv?“ „Jesi li mi namjestio?“ izgovorila je Liz. „Sa slikama.“ „Što?“ pitao je. „Na što misliš?“ „Mislim da li si podmetnuo fotografa da nas slika i objavio to?“ „Šališ se?“ Hayden je promucao. „Moraš biti iskren sa mnom. Ako je sve ovo istina, ona ćemo zaista imati problema. Ne znam koje su ti namjere, ali ovako neće ići. Samo trebam da mi kažeš istinu.“ „Nikad ti ranije nisam lagao, Liz“, rekao je. „Nikad ne bi postavio fotografa.

Bio sam tamo da se ispričam, ne da prekinem tvoju vezu. Izgleda da se moja poruka negdje izgubila.“ „Hayden, ozbiljna sam!“ „I ja sam! Ne znam tko je slikao te slike. Žao mi je što si ponovno u novinama, ali ja nisam imao apsolutno ništa s tim. Zašto me to uopće pitaš? To se dogodila prije dva tjedna“, zahtijevao je Hayden. „Čekaj… ti znaš tko je naručio slike? Da li me zato optužuješ?“ Sranje. Predobro ju je poznavao. „Trebam li pogađati, budući da me pitaš o tome?“ rekao je Hayden. „Nisam neko vrijeme mislio o tome, ali tko bi imao osobnu osvetu protiv subjekta i tko bi znao da ću biti u Chapel Hillu?“ Liz je zadržala dah. Bio je previše pametan za svoje dobro. Nije da je to štetilo u ovom trenutku. Nije znao da je Calleigh umiješana. To je bilo očito prema njegovom glasu. Kristalno jasno. A sada je zapravo zvučao ljuto. „Calleigh, ha?“ pogodio je Hayden. „Ne mogu niti potvrditi ni demantirati…“ „Oh, nemoj mi sad glumiti reporterku, Liz. Naučio sam te sve što znaš.“

„Ne sve“, ispljunula je. „Dobro. Ne sve“, nespretno je rekao. „Calleigh me uhodila kad je saznala da dolazim u posjet. Zaista bi volio znati što je naumila.“ „Zar ne bi svi?“ „Onda je dobro da radim s njom, ha?“ „Na što misliš?“ Nije uopće znala zašto je i dalje razgovarala s njim, ali nešto se promijenilo u Haydenu kada je sve stavio na svoje mjesto. Više je zvučao kao on – usmjeren, ambiciozan, posvećen otkrivanju istine. Dugo nije vidjela tu osobu. „Ona ovo uzima osobno zato jer sam izabrao tebe Liz“, rekao je nježno. „Ja samo… mislim da bi trebao držati oko na njoj.“ „A zašto bi to napravio?“ Željela je čuti njegove namjere jasno i glasno. „Djelomično zato jer se petlja sa ljudima do kojih mi je stalo, djelomično jer me uhodila, a djelomično… jer je dobila napredovanje prije mene.“ „Unaprijeđenje zbog otkrivanja da sam ja Sandy Carmichael? Bože, ona je takva kuja!“ Hayden se nasmijao. „Sigurno ima takvih trenutaka.“ „Svaki trenutak“, gunđala je. „Dobro, trebala bih ići. Ja… drago mi je da sam te nazvala.“ „Ovdje sam da pomognem. Ako vidim nešto neobično, poslat ću ti poruku ili nešto.“ Uzdahnuo je kao da je želio još nešto reći ali nije. „Hvala, Hayden“, rekla je tiho, a onda se pozdravila prije nego je spustila slušalicu.

Saznanje da Hayden nije sudjelovao u Calleighinoj zlobnoj spletki, donijelo je Liz osjećaj da je sva težina spala s njenih ramena. Njihov razgovor zapravo je bio, ako bi to tako mogla nazvati, normalan ili onoliko normalan koliko to može biti s Haydenom.

Dvadeseto poglavlje Početak Nekoliko dana kasnije, popodne, prije početka Bradyjeve utrke za ponovni izbor, Liz i Brady izležavali su se u njihovom stanu u D.C.-u. Počela ga je zvati njihovim nakon što ju je Brady nekoliko puta podsjetio da ga sada dijele i da više ne pripada samo njemu. Ako će živjeti ovdje, onda je njihov. To je bilo jedino što je važno.

Sljedeće jutro trebali su odletjeti za Raleigh. Liz je bila nervozna oko prvog službenog eventa uz Bradyja. Bila je na puno političkih skupova kao novinarka.

Bila je puno njih sa Bradyjem u D.C.-u, ali početak kampanje je bila potpuno druga priča.

Bila je zabrinuta o nastavku svog života dok je Brady u kampanji. Nedavno je primila pismo prihvaćanja od Marylanda za jesenski semestar, oko čega je bila uzbuđena, budući da je to bio njen prvi izbor. Da ne spominje da je bio u okrugu metroa, pa ju je držao blizu Bradyja dok se fokusira na predavanja. Sviđalo joj se da će moći blizu jedan drugoga, ali ako prođe prve izbore, u studenom bi joj mogao jako nedostajati.

Bila je zabrinuta i oko nastavka svog pisanja. Upravo je predala nastavak online kolumne, i nakon brojnih komplimenta od Justina, počela je stavljati više članaka na njegov blog.

U biti, počela je provoditi puno slobodnog vremena za kompjuterom, u interakciji sa ljudima koji su pratili ono što je napisala na blogu. Čak i ako je bilo o ocjenama filmova na Youtube-u i drugim popularno-kulturnim temama, ona je bila ta koja je pisala članke, i voljela je razgovarati s ljudima koji su uživali u njenim pisanjima. Bio je to drugačiji način osobne umiješanosti od onoga koji je imala u novinarstvu.

Klizila je po komentarima na web stranici dok je Brady vježbao svoj sutrašnji govor. Čula ga je nekoliko puta u zadnji par dana kako ga recitira sam sebi u ogledalu. Zapravo, do sada je vjerojatno mogla i sama recitirati neke dijelove. „Što misliš o ovoj rečenici?“ iznenada je pitao Brady. „Hmm?“ Liz ga je pogledala preko kompjutera. „Kojoj?“ „Ovoj“, rekao je. „Osobno vjerujem da je rad za ljude u Kongresu najupečatljivije iskustvo u mom životu.“ Spustio je papir na stol. „Da li ti to zvuči kao da je izvučeno iz srednjoškolskog godišnjaka?“ Liz se nasmijala. „Ne. Mislim da zvuči u redu ako to predstaviš sa svojim normalnim šarmom. Ali ako pitaš moje mišljenje, mislim da se stvari o Chrisu i tvoj ostanak da radiš u Sjevernoj Karolini ponavljaju, posebno od prošlih izbora.“

„Misliš? Mislio sam da dosljednost dobro funkcionira.“ Zatvorila je svoj laptop i uzela govor sa stolića za kavu. Pogledala je dio o kojem je govorila prije nego je nastavila. „Ok. Vidim na što misliš - ima faktor dosljednosti – ali sutra će tamo biti ljudi koji te znaju i vjerojatno ljudi koji su slušali tvoje govore prije dvije godine. Oni te podupiru bez obzira na sve, ali ti ih ipak želiš zagrijati, zar ne?“ Smiješak je osvijetlio Bradyjevo lice kad je pogledala u njega. „Da.“ „Što?“ pitala je. „Samo nastavi“, potakao ju je. „Dakle, ja mislim da ti to nedostaje. Pričaš zašto si se odlučio raditi ovdje i zašto ti je važna država, i koristiš osobni primjer kad se voziš kući. To je pametan trik da se ljudi suosjećaju s tobom.“ „Nisam znao da si potpuno analizirala moje govore.“ Brady je prošao oko stola i sjeo kraj nje. Prekrižio je noge i naslonio se na naslon stolice. Izgledao je potpuno zadubljen u ono što je ona govorila i potpuno opušten. Zaklela bi se da su učili političare da se tako ponašaju. „Vidjela sam sve tvoje govore. Kada sam te istraživala prije dvije godine, gledala sam jedan tvoj govor na utrci za Državni senat. Tvoj otac prvi je izumio formulu. I djeluje. Vrlo efektivno. Ali mislim da nedostaje tvoj dodir. Uvjeravaš ih da u suštini rade za tebe, bilo kroz vrijeme ili novac.“ „U redu, vidim smisao. Što bi ti predložila?“ pitao je, naginjući se naprijed sklanjajući uvojak njene kose sa njenog lica. Prešao je rukom preko njene čeljusti i gledao intenzivno u nju da joj je bilo teško dati sljedeći komentar.

Ona je u biti režirala jedan od njegovih govora. Govor za koji je imao profesionalnog pisca koji je radio za njega. Netko tko je znao njega i bio dio njegovog tima godinama. Pa dobro, nije se sad mogla povući. „Ja bi se fokusirala na ono što motivira ljude, ne što motivira tebe za početak. Što tebe nastavlja držati motiviranim? Radiš u Odboru za obrazovanje, ispunjavajući svoju obvezu prema Research Triangle-u, donoseći nazad novac da podupreš obrazovanje. Ja bi se usredotočila na način na koji te to ispunjava, ne na probleme, a onda bi uzela osobni primjer… možda politički kolokvij na kojem si bio kod si služio.“ Lagano se nasmiješila, iako je mislila da bi to mogla biti dobra ideja, budući da je kolokvij bio način pokaže svoju posvećenost ljudima i sustavu sveučilišta koji je bio jako važan u okrugu. „Ima i drugih primjera koje bi mogao koristiti; ovo je bio samo moj prijedlog.“ „Znaš li, da si prilično briljantna dušo?“ Spustio je svoja usta na njena i zaboravila je na sve o čemu su razgovarali. Uronili su u savršeni sklad, njegove ruke u njenoj kosi, njihovi jezici u savršenom položaju. Sve je usporilo u tom trenutku i ona je otkrila da njen zgodni, uspješni dečko smatra nju briljantom.

U gradskom automobilu stigli su na sporedni ulaz mitinga. Događaj nije bio ni približno velik kao onaj za 4. srpnja na kojem je prisustvovala prije dva ljeta, ali i dalje je imao relativno veliku pozornicu, sa gomilom koja je pristizala. Liz je mogla vidjeti bliceve novinara koji su bili nervozni da ulove dobru sliku Bradyja… možda čak da naprave i sliku nje.

Njihova veza teško da je bila tajna, ali imali su nepisano pravilo da izbjegavaju novinare koliko mogu. U kampanji, neće ih moći izbjegavati.

Najgori tračevi o njima su prošli, ali i dalje su bili priča, posebno sada kada se Brady ponovno kandidira. D.C. je bio Hollywood u politici, a Brady je bio njihova svježa mlada zvijezda.

Liz je nedavno čitala članak o njihovom zajedničkom životu. Nisu to tajili, ali ipak, bilo je čudno vidjeti to online. Željela si je iščupati oči kada je čitala komentare. Drolja, kurva, sponzoruša i razaračica doma bile su najljepše stvari kojima su je zvali. Očito su se malo i prenaglili zato jer je bila trudna, a ona i Brady će imati brzinsko vjenčanje za nekoliko tjedana i da pokušavaju to zataškati. Da ne spominjemo kako je Bradyju bilo žao nje i da je koristio njihovu vezu da sakrije ostale afere. Internet je zaista bio ugodno mjesto.

Priznala je sve Bradyju, nakon što ju je jedno popodne našao uzrujanu zbog komentara. „Ne možeš dozvoliti ljudima da ovako utječu na tebe. Da li je nešto od toga istinito?“ pitao ju je. „Ne“, šapnula je. „Onda se nemoj gnjaviti s tim. Postoji određeni stupanj diskrecije koji moraš naučiti. Kada si u oku javnosti, moraš naučiti ignorirati i izbjegavati takve stvari.

Ništa dobro ne dolazi od toga.“ Pa je prestala gledati. Mislila je da nije dovoljno snažna da u potpunosti odoli tome, ali i to je bio početak. Njena novinarska povijest činila ju je prirodno znatiželjnom, što nije pomagalo u ovoj situaciji.

Njihov auto se zaustavio i Brady je izašao prvi. Slijedila ga je u more novinara.

Njegova ruka koja je posegnula za njenom i vodila je kroz gomilu bila je jedina stvar koja ju je činila mirnom. Nije sagnula glavu i sakrila se od kamera kao što bi napravila prije četiri mjeseca, ali i dalje ju je uznemiravalo.

Kada su stigli do ograđenog prostora, gdje će biti ona i Brady i ostatak osoblja, odahnula je. I dalje joj je bilo čudno da su je reporteri činili nervoznom kada je uvijek željela biti jedna od njih. Pokušala se smiriti i usredotočiti na ono što se događa oko nje.

Heather je kratko razgovarala s novinarima na drugoj strani ograde. Liz je već vidjela takve razgovore, obično su razgovarali o intervjuima, važnim dijelovima govora, vremenu za pitanja i odgovore, i ostalom. Elliott je bio na svom telefonu, živo razgovarajući s nekim. Alex, Bradyjev menadžer kampanje sjedio je za stolom izgubljen na svom kompjuteru. Sav je bio u strategiji i planiranju i obično nije bio osoba na terenu.

A onda je bio Brady, njen Brady, prolazeći zadnje detalje govora sa piscem govora. Liz je prepravila neke dijelove da bi mu pokazala na što točno misli. Na njeno iznenađenje on je to odnio piscu i složili su se da zadrže izmjene. Njene riječi bile su u Bradyjevom govoru! Osjećala je trnce na pomisao njega kako izgovara njene riječi očaranoj publici.

Mogla je osjetiti kako uzbuđenje kola kroz sve u njenoj blizini. Ovo je bilo veliko. O ovome se radilo. Početak svega na čemu je Brady radio. Virila je u gomilu i ostala iznenađenja kad je vidjela da je šator bio pun ljudi.

Onda je čula. Max-well. Max-well. Max-well.

Zadržala je dah kad je počelo tiho navijanje, a onda je polako počelo sve glasnije i glasnije, i sve više ljudi se priključivalo bodrenju. Uskoro je buka od zvuka Bradyjevog imena bila zaglušujuća, preuzimajući prostor mitinga.

Pogledala je prema njemu, a on se široko smiješio. Vidjela je što je sve to bilo.

On je živio za ovo. Rođen i odgajan da bude magična osoba kakva i je, da žudi za pozornosti da ljudi izvikuju njegovo ime, da oblikuje državu prema ljudima.

A on je bio njen. „U redu“, ispalila je Heather, vraćajući se prema njima. „Jesi spreman?“ „Rođen spreman“, sigurno je rekao Brady. „Naravno da jesi. Idemo malo stišati buku, a onda najaviti tvoj dolazak.

Kasnije sam ti organizirala nekoliko intervjua, onda kratki sastanak sa donatorima, i onda večera sa Chelsea zbog te vražje stvari koju ti stalno gura u lice.“ „Chelsea, zaista?“ pitao je. „Zar to ne može pričekati?“ „Oni nam šalju hrpu novaca da osiguraju tvoj glas za to. Moraš se susresti s njom.“ „Tko je Chelsea?“ prekinula je Liz. Heather je samo prošla pogledom preko nje. „Nakon toga imaš slobodnu noć, ali sutra ujutro imamo fotografiranje s gradonačelnikom.“ „Zvuči dobro, Heather“, rekao je opuštajućim tonom. Heather mu je uputila značajni pogled, a onda otišla i stala kraj Elliotta. Brady se okrenuo prema Liz. „Chelsea radi u tvrtki za zaštitu okoliša i oni lobiraju da se napravi izvješće o bušenjima u planinama Sjeverne Karoline. Naši su veliki pristaše tako da ih ne mogu ignorirati. Dakle imamo planove za večeru.“ „Mi?“ pitala je iznenađeno Liz. „Naravno. Ti si dio mog života. Zabavit ćeš se uz mene.“ Uzeo ju je u svoje naručje i kratko je poljubio u usne. „Sada moram šarmirati gomilu koliko sam i tebe.“

„Nadam se da ćeš koristiti drugačiju taktiku“, rekla je bez daha.

Udijelio joj je još jedan poljubac i namignuo. Njegova maska iz kampanje lagano je skliznula na svoje mjesto, pun šarma i karizme sa pozadinskom arogancijom koju nitko nije mogao ignorirati, i samo dodir nečega svojstvenog njemu čime je privlačio ljude. Brady je imao sve. „Sretno“, šapnula je. „Ne treba mi sreća, dušo. Imam tebe.“ Nakon toga Brady se okrenuo i kratkim stepenicama popeo na pozornicu kao da je posjeduje. Skandiranje se pretvorilo u ogromni aplauz dok su njegovi sljedbenici pozdravljali njegovu prisutnost. Pomaknula se kraj Heather na strani pozornice da gleda njegov govor koji je vježbao cijeli tjedan.

Heather je stajala prekriženih ruku, a njena usta bila su u ravnoj crti. Liz se pitala kako je njoj – svaku minutu se brinuti o svim detaljima vezanim za Bradyja i kampanju i nikad nemati trenutak da zaista uživaš u svemu. Ona i Heather bile su u lošim odnosima, ali to nije značilo da Liz ne shvaća odakle Heather dolazi, posebno nakon što joj je Brady ispričao kako su počeli raditi zajedno.

Liz je bila obuzeta svojim mislima kad je Bradyjev uglađeni glas ispunio zvučnike. „Dobro došli!“ pozdravio je.

Publika je poludjela, vrišteći, plješćući i bacajući Maxwellove oznake u zrak. „Dobro je biti ponovo kod kuće, Raleigh. Dobro se vratiti dobrim ljudima Sjeverne Karoline i svakom mom pristaši ovdje.“ Liz je osjećala kako se polako opušta u njegovom govoru. Čula ga je nebrojeno puta ovaj tjedan i skoro ga je znala napamet. Nikad se ne bi ugodno osjećala da ga sama održi, ali Brady je bio rođen za to. On je privlačio pažnju. Svaki put kad bi prelazio očima po gomili bilo je kao da se svakome u publici direktno obraća. Čak je primijetila da i Heather kima glavom zajedno sa Bradyjevim govorom.

Bilo je lijepo znati da nije imuna na njegovo ponašanje na pozornici. Iako ju to nije trebalo iznenaditi, Heather je bila profesionalna, ali je vjerovala u Bradyja i stajala iza njega. Željela je unaprijediti i svoju karijeru kroz njega, ali mu je i vjerovala.

I Liz mu je vjerovala. Slušajući njegov govor o ljubavi prema ljudima i njegovoj želji da nastavi donositi promjene ponovno ju je podsjetio zašto je pala na njega i kako je osvojio njen glas. Mislila je da je on u tome samo zbog slave i bogatstva. Puneći džepove s lošim namjerama dok zavarava sve sa lijepim licem i dobrim pedigreom. Nije joj mogao više pokazati koliko je bila u krivu.

Zadržala je dah kada je prešao na sljedeći dio govora, dio na kojem mu je ona pomogla. Njegova publika bila je očara dok je počinjao. „Kada sam izabran da služim kao član Kongresa u Četvrtom Okrugu Sjeverne Karoline, povjerili ste mi vašu potporu i vaše povjerenje. Vjerovali ste mi kada sam rekao da ću odnijeti vaše ideje i stavove sa mnom u D.C. i paziti na vašu korist“ rekao je Brady, hodajući pozornicom. „U ove dvije godine radio sam upravo to. Bilo da sam provodio vrijeme u edukacijskom odboru

pokušavajući donijeti bolje zakonodavstvo za naše buduće vođe, pomažući da dobijemo bolja sredstva za istraživačku zajednicu u koju smo investirali, ili provodeći brojne dane radeći sa vama, slušajući vas, i uzimajući u obzir vaše brige.“ „Bio sam u Chapel Hillu prošle godine na specijalnom političkom kolokviju koji je organiziralo sveučilište. Na tom događaju, ja, i nekoliko mojih kolega, razgovarali smo o budućnosti naše zemlje. Došli smo do studenta, nastavnog osoblja, kao i do svih građana koji su odlučili sudjelovati. Željeli smo čuti vas i željeli smo i da i vi nas čujete. Mi smo ovdje za vas. Bez obzira odakle dolazite i što trenutno radite, ovo je vaša zemlja.“ Liz se nasmijala kad je čula da izgovara njene riječi. Bilo je magično, skoro kao bajka, čuti nekoga tako neodoljivog da izgovara njene riječi. Gotovo je imala isti osjećaj kao kad je čitala svoje objavljene riječi i kad je vidjela da ih i drugi čitaju. Ali ovaj put bio je to Brady, i sa njima je gutao prostoriju.

Sljedeći dio je dodao Brady, i svaki put je pocrvenila. „Jedna posebno nadarena mlada žena govorila je na kolokviju o obrazovnoj politici. Pitao sam je jedno pitanje – koji važan faktor njenog istraživanja o obrazovanju bi trebao ponijeti natrag u D.C? Njen odgovor ostao je i danas sa mnom. Rekla je da studente treba tretirati kao individue, a ne kao broj na papiru. Nisam se mogao više složiti. Nikad ne želim tretirati nekoga od vas kao broj, nego kao individue. A jedini način na koji to mogu je da osvojim još jedan mandat u Kongresu.“ Publika je gromoglasno aplaudirala na spomen njega u novom mandatu.

Brady je sačekao dok se nisu utišali, a onda završio sa govorom koji je pisac sastavio. Bilo je odlično. On je bio odličan. Imao je pažnju publike, a ona je znala, samo slušajući skandiranja i njihova oduševljena lica, da će biti s njim kroz sve.

Brady se spustio stepenicama i uhvatio Liz u zagrljaj. Spustio je poljubac na njene usne prije nego ju je pustio. „Bio si nevjerojatan“, rekla mu je. „Oni vole tvoje riječi, dušo.“ „Oni vole tebe.“ „Mi smo tim“, rekao je šaptom. Ona je zadrhtala zbog načina na koji je to rekao i u sebi nije se mogla suzdržati od skakanja dole gore. Ništa drugo nije htjela s Bradyjem. „Ovo je bilo fantastično“, rekla mu je Heather. „Sada idemo na intervjue i skoro ćeš biti na putu za večeru.“ Ostatak poslijepodneva prošao je brzo. Brady je odgovarao na brojna pitanja vezana za njegov reizbor. Smiješio se i namještao za slikanje. Nekada, kad bi ona stajala kraj njega, pitali bi ih da li ih mogu zajedno fotografirati. Heather bi ih mrko gledala svaki put kad bi se to dogodilo, ali ni ona nije odbiti, budući da je Brady bio željan da ona bude kraj njega.

Liz se ispričala prije sastanka sa donatorima, na kojem je Brady morao prisustvovati, da bi pisala svoj novi članak. Budući da su joj prethodne kolumne i dalje privlačile pažnju, urednik joj je ponudio da piše nastavke. I dalje ju je

pokušao nagovoriti da koristi svoje ime, ali nakon što mu je objasnila da nema želju da se ono pojavljuje u novinama, prestao joj je dosađivati. Počeo je šaljivo nazivati njene članke Dragi Kongresu, kao sinonim za popularnu kolumnisticu za davanje savjeta Draga Abby, i to ime je ostalo.

Ovo je bio prvi članak koji je napisala gdje je ideju dobila iz razgovora s Bradyjem. Držala se toga dok mu je pomagala da napiše govor koji je upravo predstavio, gdje je znak bio na individualnima umjesto na masi. Nadala se da nije bio preblizak njegovom govoru, i možda će čak i dati njemu da pogleda da bude sigurna. U međuvremenu trebala je nešto napisati. Nije mogla predati praznu stranicu. „Kuc-kuc“, rekao je Brady, pojavljujući se na vratima. „Hej“, rekla je smiješeći se. „Jesi spremna da idemo odavde?“ „Večera?“ Kimnuo je. „Rado bih da idemo ravno kući.“ „U krevet?“ zatvorila je svoj laptop i ustala. „Dobra ideja.“ „Imamo li vremena da se presvučem?“ Bila je u plavoj pamučnoj haljini cijeli i dan i ne bi joj smetalo da se uredi prije nego se sretnu sa lobisticom. „Nemamo puno vremena.“ Liz je kliznula do njega i zamotala svoju ruku oko njegovog struka. „Biti ću brza.“ Nagnuo se i šapnuo joj u uho. „Samo kad smo u prepunom kazalištu.“ „Zadirkuješ“, prela je. „Ne. Da te zadirkujem“, rekao je, okrećući je naslanjajući je leđima o zid.

Njegova ruka klizila je njenim bedrom i povukao ju je oko svog boka. „Rekao bi ti koliko bi te želio jebati baš ovako.“ Jecaj je izašao iz njenih usta i sve što je željela je približiti ga bliže. „Ali ja te ne zadirkujem“, rekao je odmičući se od nje.

Liz je spustila svoju nogu i istaknula donju usnicu. „To nije lijepo.“ „Idemo, dušo. Ako se želiš presvući prije večere, moramo sada krenuti.“ Uhvatila se za njegovu kravatu i privukla ga bliže. „Dvoje mogu igrati ovu igru kongresmenu Maxwell.“ „Radujem se tome gospođice Dougherty.“ Odvezli su se gradskim autom do njegovog stana da se Liz presvuče. Zakačila se za njegovu ruku kada su se zaustavili na prilazu. „Dođi sa mnom?“ rekla je tiho.

Uputio joj je upitan pogled. „Nemamo vremena.“ „Molim te“, rekla je. „Moliš“, zastenjao je. Voljela je koristiti njegovu slabost protiv njega.

Brady ju je slijedio iz auta i kratko razgovarao s vozačem prije nego što ju je slijedio unutra do spavaće sobe. Izvukla je zelenu haljinu bez naramenica i štikle bež boje.

„Zahtijevala si moju prisutnost?“ pitao je, prilazeći joj. „Stani tamo i ne miči se.“ Mora da je zvučala dovoljno uvjerljivo, budući da je Brady stao i napravio kako je rekla. „Možeš gledati ali ne smiješ dirati.“ Podigao je obrvu, ali i napravio predstavu od guranja svojih ruku u džepove.

Ako ju je mogao pribiti uz zid i napaliti je onda je i ona mogla napraviti isto njemu.

Polagano, Liz se počela vrtjeti u krug tako da je mogao uživati u pogledu na njeno tijelo. Njene ruke krenule su prema gumbima njene haljine i od vrha do dna, otkopčavala je jedno po jedno. Dok je došla do zadnjega, Brady je bio dva koraka bliže njoj. Mogla je vidjeti požudu na njegovom licu.

Okrenula mu je leđa, protresla je svoje plave uvojke, a onda je spustila haljinu sa svojih ramena. Pala je kraj njenih stopala, ostavljajući je gotovo golom sa stražnje strane budući da je nosila nježno rozi grudnjak i pripadajuće svilene tange. Čula kako Brady uzdiše iza nje i nije se mogla ne nasmiješiti.

Njene ruka stavila je iza sebe, otkopčala kopčicu i oslobodila svoje grudi iz grudnjaka. Bacila ga je na pod iza sebe pred Bradyjeve noge a onda se polako okrenula prema njemu. Napravio joj par koraka prema njoj. Ovaj put njegov izraz nije sadržavao samo požudu, sada je to bila jasna potreba. Izgledao je kao da je spreman na skok na nju, ali ona je podigla ruku u zrak. „Ne-ne. Gledaj. Ne diraj“, gugutala je.

Njegovo disanje se ubrzalo dok mu je nastavljala naređivati. Povukla je jednu stranu njenih tangi kao žicu od gitare. Njegove ruke stisnule su se u džepovima kao da je on želio biti taj koji to radi. Onda je spustila gaćice niz svoja bedra na pod. Ostala je ispred njega samo u crnim štiklama. „Što misliš?“ pitala je, okrećući se. „Mislim da si dovoljno zadirkivala.“ „Ne-ne!“ rekla je, odmičući se van njegovog dosega. „Imamo važnu večeru na kojoj moramo biti. Moram se brzo spremiti.“ „Činiš ovo nemogućim.“ Liz se zahihotala i prišla svojoj haljini. Skinula ju je sa vješalice i počela otkopčavati patent. Osjetila je Bradyjeve ruke kako se stišću okolo nje. „Volim te“, rekao je tiho.

Nasmijala se. „I ja tebe volim.“ „Obuci se i riješit ćemo ovaj problem kada se vratimo doma.“ Njegove ruke kliznule su između njenih golih nogu i cijela je zadrhtala. Brady je uzdahnuo. „U redu. Samo da javim Chelsei da ćemo malo kasniti.“ Liz je kimnula i ušla u ormar da se presvuče. Navukla je haljinu i počela namještati kosu u ogledalu, kada se vratio. „Skidaj se“, zapovjedio je. „Što?“ „Skidaj. Sada.“ „A večera?“

„Večera je otkazana. Cheslea je upravo otkazala jer se ne osjeća dobro. Pitala je da li možemo razgovarati sljedeći vikend na Jeffeson-Jackson gala večeri.“ „Zar je to već?“ pitala je. „Kasnije nego prošle godine“, rekao je sliježući ramenima. „Vratimo se na posao. Ta haljina pripada podu.“

Dvadeset prvo poglavlje Jefferson-Jackson gala Tri tjedna kasnije Liz je izašla iz Bradyjeve limuzine u cvjetnoj haljini do poda sa spuštenim ramenima. Ranije tog tjedna, ona i Victoria, otišle su u kupnju haljine, a svileni materijal pristajao joj je kao saliven. Kosa joj je bila podignuta, sa ispletenim dijelom koji je bio povučen natrag u elegantnu punđu. Svoje šiške počešljala je na stranu, ističući prirodno valovitu kosu, i lagano ih zataknula iza uha. Nosila je viseće dijamantne naušnice i tanku dijamantnu ogrlicu koja se isticala na njenom vratu.

Sjetila se kada se prije dvije godine pojavila u jednostavnoj crnoj haljini do koljena. Tada je upala Bradyju u oko, a sada je bila s njim pod ruku. Ni prvi ni zadnji put, osjećala se kao da živi u snu.

Brady je izašao iza nje u krojenom crnom smokingu. Sav je bio u pravim linijama i savršeno zaobljenim dodacima. Njegove smeđe oči bile su intenzivne i teške, ali njegova maska za kampanju jednako brzo je sjela na mjesto. Šarm se vratio sa više samouvjerenosti nego što ga drugi ljudi imaju za cijeli život.

Ponudio joj je svoju ruku, a ona je kliznula svojom u pregib njegovog lakta.

Lagano su ušetali na događaj. Zadnji put kad je bila na Jefferson-Jackson gali bio je prvi put da su spavali zajedno. Njihova kemija bila je električna, i nakon samo jednog plesa, nije se mogla zamisliti da mu kaže ne. Ipak je na kraju rekla, i neko vrijeme su proveli razdvojeni, ali to je bila njihova prošlost. U zadnjih pet mjeseci imala je neke od najljepših trenutaka u životu, i sve što je vidjela kad bi pogledala u Bradyja bila je njihova budućnost.

Svojim ulaskom privukli su znatiželjne poglede. Neki su i dalje šaputali o načinu na koji su se spojili zajedno i o nejasnim detaljima koje je Erin iznijela u medije, koji su s vremenom nestali. Neki su ih gledali sa osudom u očima. Ali neki su se navikavali na činjenicu da su uvijek zajedno. Što prije prestanu izgledati kao spektakl, a više kao par to bolje. „Ovuda“, rekao je Brady.

Vodio ju je prema stolu u prednjem redu koji je već bio pun. Za svakim stolom sjedilo je deset osoba, a bilo je barem pedeset stolova u velikoj prostoriji dekoriranoj u klasičnu crvenu, bijelu i plavu.

Brady ju je upoznao s ljudima koji su sjedili za stolom. Trojica muškaraca radila su s Bradyjem dok je bio državni Senator, a sa svakim od njih bila je i njegova žena. Ostali par za stolom bili su niska žena i njen pratitelj. „Liz, mogu li te predstaviti Chelsea Young, glavnoj lobistici u Emi-u.“ „Drago mi je da se upoznajemo“, rekla je Liz pružajući ruku. Chelsea je bila niža od Liz skoro za glavu, sa smeđim očima u obliku badema i izrazito plavom

kosom do ramena. Nosila je haljinu bez naramenica u boji lavande i imala je svijetlo rozi ruž. „I meni je drago“, rekla je Chelsea. „A ovo je moj partner, Ben.“ Svi su se međusobno rukovali prije nego što su sjeli, Liz s Bradyjeve desne, a Chelsea s njegove lijeve strane.

Soba se utišala kada je osoba izašla na pozornicu – Bradyjev otac. On je bio uvodni govornik i prije dvije godine kad je ona bila ovdje.

Bradyjev otac uzeo je mikrofon u ruku i nasmiješio se Maxwellovim političkim osmijehom. „Dobra večer i dobro došli na pedeset petu godišnju Jefferson-Jackson galu.“ Svi su zapljeskali i Jeff je pričekao da se svi utišaju prije nego nastavi. „Uvijek mi je zadovoljstvo stajati ispred vas na ovom godišnjem dvostranačkom događaju koji nas zbližava kao podsjetnik na zajedničke ciljeve kojima težimo – poboljšanje ove velike nacije. Prije dvije godine stajao sam pred vas kao uvodni govornik, i ove godine još mi je jednom ukazana ta čast da govorim prije našeg cijenjenog govornika.“ Liz je vidjela kako se Chelsea naslonila prema Bradyju i rekla tiho, „Čini se da je tvoj otac svake godine sve bolji i bolji.“ Brady se pristojno nasmiješio i kimnuo. „Sve je to iskustvo.“ „Hoćemo li poslije večere imati malo vremena za razgovor?“ pitala je. „Kao što je obećano“, složio se. „Odlično.“ Chelsea se povukla od Bradyja i prekrižila ruke jednu preko druge u svom krilu.

Uz gužvu i užurbanost u zadnja tri tjedna u kampanji, Liz je zaboravila na večeru koju su trebali imati sa Chelsea. Tada joj je laknulo jer je mogla nastaviti sa svojim striptizom, ali i dalje je bila znatiželjna o ulozi lobista u političkoj strani kampanje.

Ako je Brady uzimao novac za kampanju, koliko je bio obavezan raditi za njihove interese? Znala je da lobirajuće kompanije imaju velik utjecaj. Utjecali su na političare, bilo skupim večerama ili su jednostavno bili dosadni sa zahtjevima.

Bradyjev otac završio je svoj govor sa zvukom aplauza, a onda je večera servirana. Brady je naručio pića od konobara u prolazu, a čaša crnog vina ubrzo se našla ispred Liz. „Dakle, Brady“, rekao je čovjek s njene desne strane. „Kakav je život u Kongresu?“ „Izuzetan. Borimo se za dobre stvari.“ „A taj obrazovni zakon na kojem radiš – misliš li da će zaživjeti?“ drugi čovjek je pitao.

Brady je prilično detaljno radio na zakonu u oboru za obrazovanje koji je obećavao brojne pogodnosti, uključujući smanjenje kamatne stope na studentske zajmove i uklanjanje naknada za studente u nepovoljnijem koji bi omogućavao da se prijave na fakultet pišući standardne testove. Liz je znala

Bradyjevu ideju kojom je želio uključiti ideje nastavnika da se naglasak stavi na testiranje, a manje na primijenjeno učenje, ali nije bio siguran dali će mu to proći u Kongresu. „Upravo radimo na tome“, neodređeno je rekao Brady. „Zaustavljeni u Odboru za pravila?“ pitao je prvi čovjek. „Samo čekamo da to dođe na red. Mislim da nećemo imati previše problema jednom kad dođe na red.“ Bradyjevo samopouzdanje izlazilo je iz svake njegove pore. Znala je da je, kad je bio sam, imao sumnje, ali svi su imali pravo na njih.

Brady samo nije smio dozvoliti da ih pokaže u javnosti. „Ja mislim da je reforma obrazovanje ključna stvar“, žena drugog muškarca se izjasnila. Bila je u ranim pedesetim i izrazito lijepa, sa kratkom smeđom kosom i dugim naušnicama koje su visjele do njenih ramena. „Jeste li vidjeli neke od vijesti koje su trenutno aktualne? Kažu da imamo najviše rezultate testova i prosjek ocjena za dolazne generacije, a ipak stope zadržavanja su niske.

Mislim da to počinje u osnovnoj školi, i kad se profesori nađu iza tih studenata već je gotovo izvan njihovog dosega.“ Liz se vedro nasmiješila. Kao da je čula svoje vlastite riječi. Njezin sljedeći članak je bio baš o ovoj temi, i bilo je ohrabrujuće čuti da još netko ima slične ideje. „Potpuno se slažem“, rekla je, ubacujući se u razgovor. „Kako očekujemo od profesora da nauče studente kritičkom razmišljanju kada su oni naučeni samo na memoriranje i kako napisati ispit? Nikako. Moramo tretirati studente bolje nego da su strojevi. Trebali bi učiti i doživjeti predmet, a oni se samo sjećaju što su učili za prošli ispit. Moj otac je profesor, i uvijek mi je pokušavao objasniti predmet u praktičnoj primjeni, koji se stvaraju kognitivne vještine rasuđivanja. To mi se čini jedino ispravno.“ „Ovo je upravo primjer naprednog razmišljanja kakvo nam treba“, rekla je žena, entuzijastično lupkajući po stolu.

Brady je pronašao njenu ruku ispod stola i nježno je stisnuo. Nasmiješila mu se nježno baš kad je večera stigla. Brady je naručio rebarca. Liz se odlučila za pirjanu piletinu. Vidjela je da je Chelsea naručila samo salatu i jedva da ju je probala. Nastavili su sa razgovorom uz jelo. „Znate, nedavno sam počela pratiti jednu kolumnu i mislim da bi vam se svidjela“, rekla je žena, vadeći telefon iz torbice. „Zaista?“ Liz je pitala zainteresirano. Uvijek se radovala novim ljudima koje bi pratila. „Da! Nije baš mnogo napisao, ali njegovi članci zaista pogađaju bit trenutne debate. Bila sam sretna da sam vidjela njegov prvi članak koji je citiran u Postu.“ Lizino srce skočilo je u njeno grlo. Ne… ovo je samo slučajnost. Puno ljudi je citirano u Postu. „Evo ga. Nema svoje ime potpisano ispod, ali se predstavlja kao Dragi Kongresu.“ Odjednom je sav zrak izašao iz Lizinih pluća. Osjetila je čvršći Bradyjev stisak. Znao je za njen tajni identitet i bila je sigurna da sada pozorno sluša.

Nitko nije želio da ih još otkriju. Bilo je zamorno znati da se nije mogla otkriti, ali u isto vrijeme bilo je stimulirajuće da njene riječi prave razliku, čuli su za njih, i opet je imala glas. „Dragi Kongres“, rekao je Brady sa smiješkom. „Zvuči kao netko na koga bi trebao obratiti pozornost.“ „Zaista bi trebao. Mogao bi ti pomoći sa zakonom na kojem trenutno radiš.“ „Bacit ću se na njega – ili na nju – kad dođem kući, Barbara.“ Liz je zagrizla usnu i pokušala se suzdržati od hihotanja. Znala je da joj to ne bi trebalo biti smiješno, ali i dalje je bilo. Ako je prodirala u čitalačke krugove političke elite, onda je to moglo značiti samo dobre stvari.

Razgovor se prebacio na laganije teme i uskoro je večera bila gotova. Glavni spiker bio je Harold Carmine, uvaženi aktivist iz Sjeverne Karoline, koji je održao šarmantan govor o dvostranačkoj prigodi događaja i zagovaranju kompromisa u sadašnjim podijeljenim vremenima.

Završio je svoj govor, svjetla su se zagušila, a muzika počela svirati kroz zvučnike. Ovo je bio početak prave zabave, gdje su se svi mogli družiti i plesati.

Zadnji put je došla do stola sa poslastica zbog oreo torte sa sirom, kada ju je Brady uhvatio za ples. Ovog puta radovala se plesu, iako i dalje nije bila tako sjajna plesačica.

Brady je stavio svoju ruku na donji dio njenih leđa i naslonio se prema njoj kad su ustali. „Moram na kratko razgovarati s Chelsea. Hoćeš li biti s Barbarom?

Sviđaš joj se.“ Liz se nasmijala i kimnula. „U redu. Sačuvaj ples za mene.“ Podigao je obrvu.”Ti želiš plesati sa mnom?“ „Mislim da to radim svake večeri“, rekla je tiho. „To je vrlo drugačija vrsta plesa.“ „A u tome sam i puno bolja.“ „Morat ćeš mi kasnije dokazati“, rekao je stišćući njenu ruku, a onda je slijedio Chelsea prema slobodnom stolu.

Liz je slijedila Barbaru do druge grupe žena i slušala kako razgovaraju između sebe. Bilo je očito da se međusobno znaju već neko vrijeme. Liz se upoznala sa nekoliko njih a onda se razgovor nastavio. Nakon nekoliko komplimentiranja, žene su počele razgovarati o nekim događajima na kojima su prisustvovale. Budući da Liz očito nije bila tamo, isključila se iz razgovora i samo se smijala i kimala u određenim trenucima.

Njene oči pronašle su Bradyja. On i Chelsea djelovali su kao da vode jako ugodan razgovor. Ona se naginjala naprijed i animirano govorila o nečemu o čemu je Liz mogla samo pretpostaviti da je politika okoliša. Brady je prekrižio svoju nogu preko članka, a onda uspio izgledati tako prokleto zavodljivo u smokingu. Brady je odmahnuo glavom na ono što je ona govorila i raširio ruke ispred sebe. Vidjela je kako se ukrutio, kao da joj je pokušavao objasniti poantu, a ona se odupirala.

Bilo je nešto u Chelsea što Liz nije mogla shvatiti. Unatoč fizičkim razlikama među ženama, Liz je mislila da Chelsea liči na Heather: uvijek radi, tvrdoglava i ambiciozna. Chelsea je možda bila niska, mršava i imala neku vrstu rezervirane elegancije u sebi, ali i dalje se činila jednako teška i proračunata kao Heather.

Liz je odmahnula glavom i prebacila pažnju natrag na trenutni razgovor. Žene su razgovarale o dobrotvornom radu, za koji je ona uvijek imala interesa. „Za koju dobrotvoru organizaciju si se ti odlučila?“ pitala je Barbara Liz. Svi su okrenuli pažnju prema njoj.

Dobrotvorna ustanova. Kojoj će se ona priključiti. Bila je na dovoljno događaja da je znala da puno žena koje su prisustvovale nisu radile nego su umjesto toga pomagale organizirati zabave za organiziranje sredstava.

Nekoliko njih čak su imale i pozicije u odboru. Liz nije bila u politici dovoljno dugo da istraži nešto tako. Već je imala niz dobrotvornih organizacija s kojima se slagala, ali nikada nije imala vremena ili sredstava dok je bila školi da im se pridruži. Sada kad je imala bilo je logično da pomogne koliko može. „Opismenjavanje djece i edukacijska organizacija“, brzo je rekla Liz. To je bilo politički točno. Apsolutno je bila zainteresirana i vezana za politiku obrazovanja. Samo nije napravila korak dalje, ali razgovarati će s Bradyjem o tome kasnije, pa će zajedno nešto smisliti. To će ipak kompletirati njegovom radu u Kongresu. „To je divno“, jedna žena je rekla s osmijehom.

Liz je htjela odgovoriti kad je osjetila kako je netko dotaknuo njen lakat. „Mogu li vas malo prekinuti?“ blago je pitao Brady.

Njene oči pogledale su prema stolu gdje je sjedio sa Chelsea. Nje nije bilo. „Naravno.“ „Duguješ mi ples.“ Brady je uzeo njenu ruku u svoju i kimnuo prema ženama. „Morat ćete nas ispričati.“ Uspravile su se i oprostile, dok je Brady pratio Liz na plesni podij. Mogao je svakoga šarmirati, čak i one koji su bili imuni na političku karizmu. „Bio je to kratak sastanak“, rekla je kad je ponovno bila u njegovom naručju. „Chelsea ima različite ideje o tome kako bi me trebala nagovoriti da se složim s njenim zahtjevima“, rekao joj je. „Što to točno znači?“ „Ona voli postavljati zahtjeve, a njena kompanija voli bacati novac, ali ja nisam čovjek koga mogu kupiti. Ti si bila jedna od onih koji misle da sam ovdje zbog novca, a očito i ona tako vjeruje.“ Liz je uzdahnula. Ona je to zaključila iz jednog sastanka s Bradyjem, ali upoznajući ga sada je znala da to nije istina. Brady je zapravo cijelim srcem vjerovao i sve što je radio. „Dakle, ne slažeš se s njom?“ Činilo se da je razmišljao o ovome dok ju je vrtio po plesnom podiju. „Slažem se sa njenom politikom, ali se ne slažem s njenim metodama. Također, mislim da ono što EMi traži nije izvedivo u Kongresu. Dovoljno je teško raditi na

reformi obrazovne politike u ovom trenutku. Super je da smo na dvostranačkom događaju, ali svijet funkcionira prema stranačkoj ideologiji koja je često su sukobu. Ona želi nešto ekstremnije što joj ja u ovom trenutku ne mogu obećati da će proći.“ „Misliš li da je bolje uopće ništa ne predlagati?“ pitala je Liz. Mogla je procijeniti njegove osjećanje o ovoj stvari, ali željela je znati njegovo točno mišljenje. „Mogu predstaviti antikorupcijski zakon znajući da će pasti, ali to mi se čini neetičkim. Ako će ona financirati moju kampanju, onda želim da zna zašto to radi.“ Liz se naslonila na Bradyja i nastavili su plesati. Ovdje je bio čovjek kojeg je optužila da ulazi u politiku radi novaca, a sada govori o okretanju leđa novcu zbog etičkih razloga. „Znaš, zaista nisi onakav kakav sam mislila da jesi kad smo se prvi put upoznali. Tako da mi je drago da sam upoznala čovjeka ispod maske.“ „A meni je drago da sam konačno pronašao nekoga s kim to mogu dijeliti“, rekao je tiho.

Dvadeset drugo poglavlje 4. srpnja Lizin i Bradyjev gradski auto zaustavio se na svečanosti za 4. srpnja tri tjedna kasnije. Bradyjeva obitelj, Clayeva djevojka Andrea, kao i ostatak Bradyjeva tima bio je u autima iza njih. Park, gdje se održavao događaj, bio je pun obitelji uzbuđenih zbog vatrometa kasnije te večeri. Djeca u crvenim, bijelim i plavim opravama lovili su jedni druge, roštilji su bili postavljeni po rubovima, svi ljudi uživali su u druženju vani nakon parade koja je prošla ranije kroz park.

Kada je Liz bila ovdje prije dvije godine, Calleigh Hollingsworth joj je zapravo dala novinarsku propusnicu da Liz može biti iza kulisa za pitanja. Ona je samo došla vidjeti Bradyjev govor, baš onaj govor koji je osvojio njen glas. Prstima je dodirnula medaljon oko vrata koji je imao broj četiri na sebi i nasmiješila se uspomenama.

Kad su stigli na destinaciju, ljudi su ih okružili sa svih strana. Liz je pogledala Bradyja raširenih očiju. „Što se događa?“ „Oni su ovdje samo da nas vide. I prije dvije godine bilo smo ovako okruženi“, rekao je, privlačeći je bliže na poljubac.

Vozač je izašao i otvorio im vrata. Liz je izašla van, ali ljudi im nisu napravili mjesta. Samo su se još više gurali. Ona se zaledila, nesigurna kamo dalje. Brady je izašao iza nje i pogurao je naprijed, ali ljudi se nisu micali. Nisu mogli nastaviti dalje. Znala je da su reporteri gnjavili ljude i slijedili ih. I sama je to osjetila, ali nikada se nije osjećala tako klaustrofobično kao u ovom trenutku.

Tada se u gomili pojavio visoki čovjek obučen u crno. „Oprostite, kongresmenu Maxwell. Ovim putem“, rekao je i počeo ih voditi prema pozornici.

Liz se osnažila i slijedila čovjeka kroz gomilu reportera. Blicevi su bljeskali sa svih strana i Liz se smiješila dok je prolazila. Čula je kako netko iz gomile viče. „Razaračica obitelji.“ Liz je pogledala u gomilu i shvatila da ta osoba to govori njoj. Onda se netko drugi priključio. „Kurva. Drolja.“ Usta su joj se otvorila na poznate optužbe i sva se nakostriješila. Kako se usuđuju to reći o njoj! Ona i Brady bili su zajedno od veljače. Znala je da su ljudi željeli priču i željeli su je isprovocirati, ali koji vrag?

Nije imala vremena probaviti to. Morala je slijediti pratnju, i sa Bradyjevom umirujućom rukom na njenim leđima gurala se naprijed, pokušavajući ignorirati uvrede.

Kad su ih napokon doveli u ograđeni prostor, Liz se okrenula prema Bradyju sa upitnikom u svojim očima. Njegova obitelj i osoblje pojavili su se trenutak kasnije. Činilo se da ljude ne zanimaju oni… samo ona. „Što je dovraga bilo to?“ pitala je Liz Bradyja.

Ali Heather je bila ta koja je progovorila. „I dalje postoje glasine da si ti rastavila Bradyja i Erin. Ponovno to kruži u tabloidima.“ „Proći će“, sigurno je rekao Brady. „Kada? Kada će proći? Prošlo je pet mjeseci. Ti i Erin prekinuli ste u listopadu.“ „Jesmo, ali nikada to nismo službeno objavili.“ „Sada izgleda da sam ja razaračica veza“, rekla je Liz. Nije pregledavala novine nakon prvog sloma. Nije željela znati što ljudi govore o njoj. Ali sada je saznala da je to bila ogromna pogreška. Nije bila spremna na ovo. „Da li i dalje govore da sam trudna?“ Dotaknula je trbuh preko svoje široke crveno bijele haljine. Nije to bio najbolji izbor ako je željela da ljudi misle da ne nosi Bradyja Maxwella IV u ovom trenutku. „Mi znamo da nisi.“ „Ali oni i dalje misle da jesam?“ „Da“, odgovorila je Heather. „Zar ne misliš da je važno da ja to znam?“ pokazala je Liz na haljinu. „Uska haljina može odvratiti neke od tih zaključaka.“ „Onda bi rekli da si imala pobačaj ili da si glumila“, bezdušno je rekla Heather. „Zašto ti jednostavno ne začepiš!“ vikala je Liz na nju.

Heather je pogledala u nju, ali Brady joj je uputio upozoravajući pogled.

Stavio je svoju ruku na Lizina ramena, a ona se odmah privukla prema njemu.

Bože, bila je u neredu. „Sve je u redu. Nije važno.“ Nježno je prošao rukom po njenoj kosi. „Mi znamo istinu, dušo.“ „Nije važno što mi znamo istinu“, tiho je rekla Liz. „Ljudi će misliti ono što žele, a to će se negativno odraziti na tvoju kampanju, zar ne?“ pogledala ga je s očekivanjem.

Stisnuo je čeljust i kimnuo. „To sam ja govorila od početka“, rekla je Heather. „O, 'rekla sam ti' će nam baš sada pomoći riješiti stvari“, prasnula je Liz. Heather je izgledala kao da je spremna vikati na Liz kada se ubacio Clay. „Znaš Heather, imaš puno potisnute ljutnje. Mislim da bi ti mogao pomoći s tim.“ Namignuo joj je, a ona se okrenula i zurila u njega. „Samo koristan prijedlog.“ „A ti si ih pun“, rekao je Brady, odmahujući glavom. „Vi ste podizali vaše glasove u javnosti. Sada, znaš da ja više volim da se ponašamo kao ljudi nego kao roboti, ali mogu li reći… malo nas sramotiš Veliki

Brate.“ Clay je imao svoj vražji izraz na licu dok su riječi izlazile iz njegovih usta.

Izgledao je kao da je cijeli život čekao da izgovori te riječi. „On testira moje strpljenje, zar ne?“ pitao je Brady, upućujući prema Liz. A ona si nije mogla pomoći. Nasmijala se. „Da, naravno. Nemoj se brinuti; ti nas ne sramotiš… nego ja.“ „Trebala je odabrati mene“, rekao je Clay sa novim namigivanjem. „Kao da je postojala ta mogućnost“, rekla je Liz. „Jao.“ Prekrio je svoje srce kao da je ranjen. „Clay“, dreknula je Andrea povlačeći ga za ruku. „Zašto si ponovno takav šupak?“ „To je u mojoj krvi, draga“, rekao je, povlačeći se do svoje djevojke. „To je prokleta istina“, progunđala je.

Heather je duboko udahnula kao da se pokušavala smiriti. „Možda bi trebao dati izjavu Brady.“ „Već jesam, kad smo se vratili jedan drugome. Nema potrebe ništa više reći“, rekao je. „Ako čuju da si opovrgnuo glasine, onda se možda smire na neko vrijeme. I dalje moramo proći primarne izbore.“ „Svaki dan dajem izjavu samim tim što sam s njom. Ne trebam reći ništa više.

Glasine će prestati“, oštro je rekao. „Obraćajući se njima čini se da su nam važni, a oni to zaista nisu.“ Heather je izgledala kao želi još nešto reći, ali i ona je znala uvidjeti kad je izgubila bitku. „Onda se spremi za svoj govor, razgovarati ću s novinarima, a onda s policijom da raščiste okolno područje.“ Otišla je, a Brady je ostao sam s Liz. Liz nije znala što da kaže. Dio nje složio se da ne bi trebalo ništa reći o tome i pustiti sve da ispari, ali drugi dio je želio vrištati na medije da ih prestanu slijediti. Bila je s Bradyjem samo pet mjeseci, a već ju je iscrpljivao cijeli politički proces. „Pokušaj se ne brinuti oko novinara, dušo. Sve će se na kraju smiriti. Uvijek ćemo biti pod povećalom, ali ne postoji puno toga što možemo učiniti. Dokle smo mi dobro, ništa drugo nije važno. Mi smo dobro, je li tako?“ „Naravno“, rekla mu je. „Dobro.“ Nagnuo se i poljubio je. „Jedva čekam da dođemo u Hilton Head i da budem nasamo s tobom.“ „I ja.“ Željela je zamijeniti uspomene od kada ju je Brady doveo u Hilton Head. Ovog puta je neće ignorirati. Neće biti druga žena na spoju s njim – samo njih dvoje zajedno sa njegovom obitelji cijeli vikend na mnogo željenom odmoru. „Trebao bih proći kroz govor prije nego se popnem gore. Znaš, volim što radimo zajedno i da je dio govora i dio tebe.“ Liz se nasmiješila na kompliment. Počeo je prakticirati vježbanje govora ispred nje i pitati je da li bi željela što promijeniti. Postala im je to zabavna rutina

i osigurala je da čuje njegov govor milijun puta prije nego izađe na pozornicu i predstavi ga.

Nakon što je Brady izašao, Savannah je zauzela njegovo mjesto. „Kako se držiš? Čula sam što su ljudi govorili.“ Njene smeđe oči bile su velike i zabrinute. „Ja sam dobro. Samo frustrirana.“ „Mislim da većina ljudi zapravo ne vjeruje medijima.“ „Netko vjeruje, inače ne bi govorili takve stvari“, rekla je Liz. „Ubrzo će naći neku novu zanimaciju. Ti i Brady ste prava stvar. Nikad ga nisam vidjela sretnijeg“, rekla je Savannah, gledajući u svog brata. „I drugi će to primijetiti.“ „Nadam se. Što je s tobom? Ti i Easton se i dalje družite?“ Savannah je pokušala sakriti svoj osmijeh. „Da. Zajedno smo cijelo ljeto. On je zaista sjajan.“ „Ali?“ potaknula je Liz. „Nisam rekla ali.“ „Nisi, ali znam te.“ Savannah je uzdahnula. „Pozvala sam ga u Hilton Head sa nama.“ „I?“ Liz je imala osjećaj da zna gdje ovo ide. „I Lucas će biti tamo.“ „Misliš li da će se nešto dogoditi između tebe i Lucasa?“ Savannah je slegnula ramenima. „Ne znam. Ne. On je kući cijelo ljeto i ponovno se družimo. Dobivam pomiješane signale od njega. Ništa se nije dogodilo od 4. srpnja prije dvije godine, ali i dalje je čudno među nama. Ili je čudno koliko je sve normalno. Ne mogu se odlučiti.“ „Sve će se samo srediti, kao i ovo medijsko sranje“, rekla je Liz. „Zaista ti ne treba tip koji nije napravio ništa u dvije godine. Napravila sam tu pogrešku.

Hayden se zainteresirao za mene tek kad smo se ja i Brady već počeli viđati.

Kunem se, kao da je to signal za dečke.“ Savannah se nasmijala. „Nevjerojatan signal. Taj vrišti. Izlazim s nekim drugim, pa kreni mi se upucavati.“ Obje djevojke su se počele smijati. Nisu mogle ništa više napraviti u tom trenutku. Bez obzira što se događa u životu uvijek će biti problema. Način na koji ćeš se nositi s njima određuje tvoj karakter.

Brady je hodao prema podiju sa svojim ocem da predstave govor za 4. srpanj.

Liz se pomaknula u stranu da ga može gledati. Marilyn joj se približila trenutak kasnije, baš kad je Jeff počeo govoriti. „Znaš draga“, rekla je Marilyn, ne mičući pogled sa svog muža, „ljubav se rađa na najneobičnijim mjestima. Cvjeta u najtežim okolnostima. I traje unatoč svim preprekama.“ Liz je osjećala suze u kutovima oka. Taj savjet prizemljio ju je. Ona i Brady nisu rekli da neće biti poteškoća. Rekli su da je vrijedno toga. I zaista je. „Hvala vam“, tiho je rekla Liz.

„Bila sam na tvom mjestu. Nije sve uvijek bajno. Kada sam upoznala Jeffa, on je bio u poslovnoj školi u Chapel Hillu dok sam ja bila na koledžu. Nisam imala pojma u što ulazim, znajući da je želio biti političar kao i njegov otac. Nisam požalila ni trenutka. Moraš se boriti s lošim trenucima da bi došla do najljepših u svom životu.“ Marilyn je posegnula i stisnula Lizinu ruku. „Vaši su ispred vas. U tom sam sigurna“, uvjeravala ju je Marilyn.

Stajale su zajedno tako, sa težinom uzajamnog razumijevanja između njih, dok su gledale kako njihovi muškarci drže govore. Možda je to bilo samo nekoliko puta za Liz, ali cijeli život govora bio je iza Marilyn. A i dalje je gledala u svog muža sa divljenjem za posao koji radi i za muškaraca koji je ostao u njihovom braku. „Hvala vam što ste bili sa mnom danas. Radujem se sljedećem susretu za dvije godine. Sretan 4. srpanj!“ rekao je Brady sa pozornice na kraju svog govora.

Publika je pljeskala, a onda su se otac i sin spustili stubama. Jeff je pljesnuo rukama. Imao je veliki osmijeh na licu koji je pokazivao koliko se raduje ovom putovanju. „Nekoliko minuta s novinarima i idemo odavde?“ pitao je.

Brady se složio te su odlutali do prostora za medije. Liz i Marilyn slijedi su ih da slušaju što se događa i da se smiješe kamerama. Prije dvije godine Liz je ukrala pet minuta Bradyjevog vremena da mu kaže da je osvojio njen glas. Na kraju su završili u svađi, a onda je preskočio jedan dan odmora da ga provede s njom. Bila je sretna da će ove godine na odmor ići zajedno.

Liz je odmah primijetila vatreno crveno kosu i gomili reportera. Calleigh Hollingsworth. I hodala je baš prema Bradyju. Mora da je mislila da budući da je zbog njega dobila željno promaknuće, da će joj možda omogućiti još jednu sočnu priču da i dalje napreduje, ili možda ode u druge novine.

U isto vrijeme, ovo je osjećala osobno. Ako je tražila novo promaknuće, zašto je uložila toliko truda u slikanje nje i Haydena, a onda ih prodala tabloidima bez potpisivanja svog imena? Ona je smišljala nešto. Liz nije bila sigurna što, ali sigurno je željela saznati.

Bez razmišljanja, ispričala se iz Marilynog društva i prišla Calleigh. „Gospođice Hollingsworth, kakvo zadovoljstvo“, umiljatim glasom je rekla Liz. Calleigh se okrenula prema Liz, a Liz je željela zaplesati kad je vidjela iznenađeni izraz na njenom licu. Brzo se oporavila, ali bilo je očito da nije očekivala da Liz ikada više razgovara s njom. „Gospođice Dougherty, kako ste?“ rekla je Calleigh, uzvraćajući ljubaznost. „Odlično. Zapravo nikad nisam bila bolje.“ „Čak i bez pozicije u New York Timesu?“ glatko je pitala. „Mislim da sam napokon našla pravu karijeru za sebe, ali mislim da nikad ne bih bila sretna bez čovjeka kojeg volim. Ne bih mogla zamisliti da idem kroz život sa čovjekom koji me ne želi.“

Calleigh je stisnula čeljust na ovo podbadanje. „Koja je točno tvoja nova karijera? Slijediš svog dečka po događajima u kampanji i žudiš za njegovim novcem?“ Liz je duboko udahnula. Calleigh ju je mamila jer je bila ljuta što ju je Liz bocnula činjenicom da je Hayden nije želio. Morala je držati visoko glavu. „Tako je lijepo da to kažeš. Kako je tvoj dečko?“ „Trenutno nisam u vezi“, izričito je rekla. „Onda možda ne bi trebala suditi o mojoj. Mi smo jako sretni“, rekla je s osmijehom Liz. „Piši malo o tome.“ Brady joj je prišao nekoliko trenutaka kasnije. „Gospođice Hollingsworth“, rekao je srdačno. „O čemu se razgovarale?“ „O tome koliko smo sretni zajedno“, rekla je Liz, stavljajući ruku oko njegovog struka. „Sigurno jesmo. Morat ćete nas ispričati. Imamo prethodno dogovorene obveze na koje moramo stići.“ „Uvijek je sjajno razgovarati s vama. Tako ste…susretljivi,“ rekla je Calleigh.

Liz je slijedila Bradyja natrag prema njegovoj obitelji, koji su se činili spremnima da idu prema automobilima koji su ih čekali. Heather je izvela čaroliju i policija je raščistila područje da mogu proći. Minutu kasnije ona i Brady bili su u autu na putu prema aerodromu. „Zar si zaista morala pričati s njom?“ pitao je Brady s rezigniranim uzdahom. „Ona nešto smišlja.“ „A ti si mislila da ćeš je izazivanjem navesti da prestane?“ Liz je okrenula glavu prema njemu, „Samo sam razgovarala s njom. Ona je mene počela izazivati rugajući mi se zbog gubitka posla i govoreći mi da se guram uz tebe! Čak sam ignorirala te izjave, a mogla sam i ja biti kuja prema njoj, ali nisam. Trebala bi znati da je se ne bojim.“ „Ona je smetnja. Ništa više. Samo je od sada ignoriraj.“ „Ona se hrani time“, inzistirala je Liz. Bradyjev telefon je zazvonio i on ga je izvadio da vidi tko je. „I ti se hraniš izazivajući je.“ „Ja je ne izazivam! Ta žena zaslužuje da je se stavi na svoje mjesto.“ Napisao je odgovor, a onda vratio telefon u džep sakoa. Izgledao je iritirano. „Ona da, ali ne od tebe.“ „Da li je sve u redu? Nisi valjda ljut na mene?“ Nije ga namjeravala uzrujati. „Ne, dušo, nisi ti“, rekao je, preplićući njihove prste. „Chelsea me ne prestaje gnjaviti s tim bušenjem, kao da mi je to jedina stvar na dnevnom redu.“ „Ona ti piše o tome?“ „Da. Uporna je.“ Liz je zagrizla donju usnu. „Zar to nije neprofesionalno?“ „Malo, ali to nije prvi put. Čudila bi se što su sve ljudi spremni napraviti da dobe što žele.“ Zar ona? Gledajući u Bradyja, Liz zaista nije mislila da bi.

Kasnije tog popodneva stigli su u Hilton Head. Auto ih je čekao, i odvezao ih do kuće Bradyjevih roditelja. Liz je sanjala da dolazi ovdje, dobrodošla od strane njegovi obitelji, kad je bila prije dvije godine. Sada zapravo sve to radi.

Maxwellova kuća na plaži bila je masivna konstrukcija na tri kata na zaklonjenom dijelu zemlje. Batler im je prišao i počeo iskrcavati njihovu prtljagu dok ju je Brady gurao kroz ulazna vrata da joj pokaže kuću. Imala je sedam spavaćih soba, kuhinju veličine cijele Lizine kuće u Chapel Hillu, i zaslon za projekcije koji je zauzimao cijeli zid dnevne sobe. Stražnja vrata vodila su do velikog, čistog i plavog bazena sa ležaljkama i baldahinima. Zlobno se nasmiješila kad se sjetila kako je spavala s Bradyjem na baldahinu u Hilton Headu, a čini se da je Brady dijelio isto sjećanje dok je spuštao duboki poljubac na njene usne.

Iza bazena bila je mala plaža i Atlantski ocean. „Predivno je“, rekla je tiho. „Moj pradjed sagradio je kuću u tridesetima i mi je od tada održavamo.“ Poveo ju je nazad u kuću da se presvuku u kupaće kostime, a onda su ostatak popodneva proveli radeći najnevjerojatniju stvar na svijetu koje se mogla sjetiti – ležali su i ljenčarili na ležaljkama pokraj bazena, povremeno se osvježavajući da se ohlade od gorućeg sunca Južne Karoline, i hodajući niz plažu s rukom u ruci.

Sljedeći dan Brady ju je poveo u obilazak grada. Iznajmili su bicikle i otišli na nekoliko milja dugu vožnji po prirodi. Kada su se vratili u kuću na plaži, ljepljivi od znoja, lovili su se kroz kuću, skidajući se u kupaće kostime, a onda se zaletjeli u bazen. Andrea je vrištala na njih jer su je smočili, ali oni su bili izgubljeni u euforiji jer su bili zajedno. Znali su da kad se vrate u stvarnost biti će puno manje vremena da uživaju jedan u drugome. Željeli su njegovati svaki trenutak koji su sada imali.

Kasnije te večeri, bili su zamotani u naručju jedan drugoga u krevetu, a Brady joj je gladio kosu unazad i ljubio je u čelo. „Ti si prekrasna.“ Ona je uzdahnula i priljubila se bliže njemu. „Ni ti ne izgledaš tako loše.“ „Pa, drago mi je da sam dobio tvoje odobrenje“, šalio se. „Uvijek.“ „Tako se ja osjećam zbog tebe.“ „Da ja uvijek imam tvoje odobrenje?“ „Ne“, rekao je tiho. „Da si moja zauvijek.“

Na te riječi Liz je zastao dah. Uvijek. Zauvijek. Brady je obećavao sa tim riječima, a on se uvijek držao svojih obećanja. „Hej, dođi sa mnom“, rekao je, otkrivajući njihova gola tijela i ispravljajući se. „Zašto? Tako nam je udobno.“ Njene oči pale su na njegovu muškost, već ispravljenu na pogled njene siluete kako se ocrtava u svjetlosti mjeseca. „Sada je tri ujutro. Svi spavaju.“ Njegove ruke klizile su njenim bokovima i grubo je povukle prema njemu. Sagnuo se u struku i počeo je ljubiti niz njezin trbuh. Duboko je zastenjala. „Samo dođi… sa mnom.“ „Uvjerio si me“, rekla je bez daha.

Nasmijao se i nastavio svoj put dok nije bio zakopan između njenih bedara.

Njeni prsti ukopali su se u plahte kad je osjetila kako njegov jezik klizi i kruži i zadirkuje njeno najosjetljivije područje. Jače joj je rastvorio noge i onda jednim prstom kliznuo u nju. „Više“, uzdisala je.

Poslušao ju je i gurnuo još jedan prst u nju. Njena leđa uzdigla su se od kreveta kad je počeo kliziti svojim prstima naprijed nazad. Osjećala je da bi se u svakom trenutku mogla zapaliti. Znao je svaki dio njenog tijela i kako izvući najveću količinu zadovoljstva iz svakog udara. I baš kada je pomislila da više ne može izdržati, svršila je sa tolikim intenzitetom da je skoro vidjela zvijezde.

Kada se spustila sa svog oslobođenja, Brady je navukao kupaće gaćice i pronašao kupaći kostim za Liz. Ustala je na drhtavim nogama i uz Bradyjevu pomoć uspjela se obući.

Zgrabio je njenu ruku i počeo je voditi niz katove, kroz kuhinju, i van na stražnji izlaz. Bilo je samo jedno svijetlo u blizini baldahina koje je osvjetljavalo stepenice koje su vodile do oceana. Ostalo je sve bilo tiho i u mraku. „Gdje idemo?“ prošaputala je u tišinu. „Želim te odvesti na bazen… mislim uzeti te na bazenu.“ Liz je pogledala prema tihoj kući. Sva svjetla bila su pogašena, ali to nije značio da nitko neće pogledati dole i vidjeti ih što rade. „Svi spavaju“, ponovio je. Počeo ju je voditi u čistu plavu vodu. Čak i sa super visokom temperaturom, bazen je i dalje bio hladan na dodir, i Liz je trebala minuta da se privikne na vodu.

Brady se okrenuo tako da je hodao unatrag. Njegove ruke bile su na njenom struku, povlačeći je dublje u vodu. Kada je bio na dubini do ramena, uzeo ju je u svoje naručje i prebacio ih na skrivenu stepenicu na drugoj strani bazena.

Sjela je na najnižu stepenicu, a zatim se protegnula do najviše tako da je njeno tijelo bilo samo nekoliko centimetara u vodi. Naslonila je glavu na najvišu stepenicu i uzdahnula. „Ovo je san, zar ne? Sve je nestvarno, previše dobro, nevjerojatno, Brady.“ „Želim da uvijek bude ovako“, rekao je, prolazeći rukama po njenim golim bedrima. „Nikad nisam mislila da život može biti ovako dobar dok nisam srela tebe.“ „Mislio da sam da je život samo posao dok nisam sreo tebe.“

„Čak i dok si bio s drugim ženama?“ Njegove oči su pronašle njene u tami. „Svi drugi radili su oko mog posla, ali to ne želim s tobom. I dalje imam poslovne prioritete, ali i ti si dio toga. Radije bih se vozio pet sati do D.C.-a s tobom nego se vratio sat vremena ranije da bi sjedio na sastanku. Radije bi da mi ti pomažeš sa govorima i da me tvoje prelijepo lice dočeka kad završim nego bilo što drugo. Želim da budeš sretna i živiš vlastiti život, ali želim i da se podudara s mojim.“ „I hoće“, rekla je.

Njegove ruke pronašle su vezice njenog bikinija i odvezale ih. „Teško je prije bilo vidjeti da kampanja, politika, i sav posao je bezvrijedan ako ga nemaš s kim podijeliti.“ Liz je prošla prstima kroz njegovu kosu i povukla ga na poljubac. Njihova tijela su se stapala dok su riječi ispunjavale njeno srce sa radošću jer je konačno pronašla svoj par. Brady je držao njihove usne čvrsto spojene i odvezao svoje hlačice da ih se oslobodi.

Gurnuo se u nju u jednom kratkom potezu. Ona je već bila zagrijana zbog ranijih aktivnosti tako da se njeno tijelo odmah stisnulo oko njega. Ona je željela ovo. Sve ovo. Sve što joj je bio spreman dati.

Njegovo tijelo. Njegovo srce. Njegovu dušu.

Kako su se približavali, Brady se sve jače i jače nabijao u nju. Osjećala je kako se stepenica zabija u njenu kožu, ali izgubila je sva osjetila. Bol nije bila važna, zapetljani nered na njenoj glavi nije bio važan, voda koja je zapljuskivala oko nje nije bila važna. Bilo je samo ovdje i sada.

Svršili su zajedno u vrtlogu emocija. Njeno tijelo boljelo ju je od udara stepenica, ali u isto vrijeme osjećala se euforično. Ona i Brady bili su kompletno usklađeni. Sve je bilo dobro u svijetu.

A onda su čuli glasove.

Brady je povukao Liz sa stepenica i dublje u tamu. Ona je pokušala što brže vratiti svoj kupaći na mjesto, a osjećala je kako se Brady sređuje iza nje. Mirovali su dok su čekali da vide tko u ovo doba dolazi sa plaže. Ako su ih ulovili za vrijeme seksa, bilo bi prilično neugodno.

Liz je najprije prepoznala Savannah, a onda je vidjela da se pojavljuje Lucas.

Brady se pomaknuo iza nje, ali ona je podigla ruku da ga zaustavi. Stavila je prst na svoja usta i odmahnula glavom. Brady ju je znatiželjno pogledao, ali je ostao skriven. Liz je bila prilično sigurna da Brady nije znao za događaje između Savannah i Lucasa, a ona nije željela da oni znaju da su ih vidjeli.

Lucas se zaustavio na posljednjoj stepenici i zgrabio je za ruku. Pričali su nekoliko minuta, a Savannah je postajala sve ljuća na njega. Trenutak kasnije povukao ju je oko struka i stavio grubo poljubac na njene usne.

Savannah ga je snažno odgurnula nazad. Glasni prasak čuo se u noći kad ga je pljusnula preko lica. Liz je lagano udahnula dok je Savannah odmicala od Lucasa. Lucas ju je slijedio, ali ostatak njihovog sukoba bio je izgubljen za Liz i Bradyja.

„Prebit ću to malo govno“, rekao je Brady, odmahujući glavom.

Liz se nasmijala. „Mislim da to nije najbolja stvar za Savannah.“ „Ti si znala za ovo?“ optužio ju je. „Znala sam da joj se sviđa, i da je bila neodlučna u vezi da dovede Eastona.“ „Ispravak. Trebao bi nazvati Chrisa, dovesti ga ovdje, a onda ga zajedno možemo prebiti.“ „I mi smo nedavno bili u istoj poziciji, kongresmenu Maxwell“, našalila se, bodeći ga u rebra. „Sve će shvatiti sami, bez uplitanja velikog brata.“ „Drago mi je da ti vjeruje s tim stvarima.“ Uhvatio ju je i ponovno povukao bliže sebi. „Ona je bila jedna od mojih najbližih prijateljica prije nego smo postali par.“ „Lijepo je znati koliko se sviđaš mojoj obitelji“, rekao je ljubeći je niz lice, „zato jer te nikada neću pustiti.“

Dvadeset treće poglavlje Krijes Prvog vikenda u kolovozu, Liz je pozvana u Charlottesville na Justinovov rođendanski party uz krijes. Nakon što je provela zadnja dva mjeseca ne radeći ništa osim pisanja članaka kao Dragi Konresu, postove za Justinov blog, i slijedila Bradya u kampanji kao da je to njen posao, bila je uzbuđena što će provesti vikend sa svojim prijateljima. „Što radiš?“ pitao je Brady. Upravo je ušao u spavaću sobu, a ona je imala prazan kofer na krevetu. Vratili su se u D.C.-u za taj tjedan, ali je znala da on uvijek ima planove za vikend budući da je kampanja bila u punom zamahu. „Idem u Charlottesville na Justinov rođendan, sjećaš se?“ „Mislio sam da je to sljedeći vikend.“ „Nije. Njegov rođendan je prvoga.“ „Hmmm“ rekao je, sjedajući na krevet. „Hmmm?“ „Pa to mijenja stvari.“ „A što to mijenja?“ preslagivala je hrpu odjeće kraj svog kofera. Išla je samo na dva dana, ali nije imala ideje što da spakira. „Moje planove za vikend“, jednostavno je rekao.

Liz je ispustila kratke hlačice koje je upravo uzela i pogledala u njega. „Što?“ „Idem s tobom.“ „Gdje?“ „Liz…“ „Želiš ići na Justinov party?“ pitala je s nevjericom. „Ponašaš se kao da ja nisam za partije. Išao sam na nekoliko njih kad sam bio na koledžu. I dalje se sjećam kako je to. Sumnjam da su se promijenili u sedam godina.“ Liz je slegnula ramenima. „Samo te ne vidim sa odijelom i kravatom na partiju sa dečkom koji je bio u bratstvu i bio izbačen sa fakulteta jer je vozio u pijanom stanju.“ „Mislim da sam ja više od odijela i kravate“, ozbiljno je rekao. „Znaš na što mislim.“ Brady je prošao okolo kreveta bliže njoj. „Prije si željela da idem s tobom, kad sam mislio da sam zauzet. Da je to sljedeći vikend ne bi mogao ići, budući da je onda gala, ali ovaj vikend sam slobodan.“ Liz se uspela na prste i poljubila ga u usne. Bradyjev poljubac ovaj put je bio dubok i strastven. I činilo se da ne nema želje da je pusti. Pritisnuo je njena koljena na krevet, a ona se naslonila na svoju odjeću. Liz se hihotala na njegovim usnama dok je dolazila do daha.

„Čista odjeća!“ „Prioriteti“, rekao je odmahujući glavom. „Moji prioriteti su osigurati da se oboje spakiramo i da smo u mom autu u sljedećih sat vremena da se možemo odvesti do Charlottesvilla.“ „O, sada dozvoljavaš da idem s tobom?“ zadirkivao je. „Nije da nisam željela da ideš sa mnom. Samo nisam mislila da si bio zainteresiran ili da imaš vremena.“ „Pa, želim ići. Ja uvijek želim ići.“ „Imamo samo sat vremena prije nego trebamo krenuti.“ „Tko je rekao da mi treba sat? Ne treba mi odijelo i kravata ovaj vikend. Samo ću pobacati neke stvari u torbu i imamo ostalih pedeset osam minuta za sebe.“ „Pa, dobro, Casanova. Možda tebi trebaju dvije minute, ali znaš da ženama ipak treba malo više.“ „Ja se uvijek fokusiram na tebe“, zarežao je. Njegova ruka putovala je unutarnjom stranom njenog bedra. „Biti ću što brža“, inzistirala je, preskakujući preko njega. Uzdahnuo je dok je jurila natrag u ormar.

Bila je brža nego što je očekivala i čim je njen kofer bio zatvoren bila je ponovno u Bradyjevom naručju. Činilo se da se ne mogu zasititi jedan drugoga.

I nadala se da nikada i neće.

Dva sata kasnije Brady se zaustavio u predgrađu Charlottesvillea. Inzistirao je da vozi svoj Range Rover, tvrdio je da se bojao za svoj život kad se zadnji put vozio s njom pet sati. Kada je počeo pričati da bi trebala nabaviti novi auto, popustila mu je i dozvoli mu da vozi samo da bi zašutio. Znala je da se šali, ali voljela je svoj auto.

Navigacija ih je vodila kroz grad i do ciglene kuće ispred koje je bio veliki niz automobila. Očito ovaj party ipak neće biti tako mali.

Brady je s nevjericom gledao okolo. „Sigurna si da želiš da ovdje prenoćimo?

Mogao bi nam rezervirati hotel.“ „Onda se ne bi mogli napiti“, rekla je, stavljajući torbicu na svoje rame. „Ja bi mogao voziti.“ „Izostavio si ključnu riječ mi.“ „Onda bi pozvao taxi“, rekao je kao da nije važno koju opciju će izabrati. „Samo uživaj sa mnom, Maxwell.“ Izašla je do prtljažnika i izvukla svoj kofer.

Odmah ga je uzeo od nje, a svoju torbu prebacio preko svog ramena. Izgledao je zaista dobro u kaki hlačicama i uskoj majici od Brooks Brothersa. „Uvijek uživam s tobom, dušo.“ Hodali su uz stepenice i ušli kroz prednja vrata. Hrpa ljudi sjedila je u dnevnom boravku, Liz je mogla čuti njihove glasove niz hodnik, a ostala hrpa bila je na stražnjoj terasi. Upravo tada Justin je uletio u hodnik i zaletio se prema njoj. Podignuo ju je u zrak i zavrtio. „Hej, najdraža moja zaposlenice“, opušteno je rekao.

Liz se nasmijala i odmaknula van njegova dosega. „Baš si blesav. Justine, ovo je Brady. Nadam se da imaš još jednu dodatnu sobu.“ „Što više to bolje“, rekao je ispružio ruku. Dečki su se rukovali, na kratko odmjeravajući jedan drugoga. „Dobro te upoznati“, srdačno je rekao Brady. „I tebe. Samo sam navikao gledati tvoju glavu na TV-u.“ „Dobro je znati da imam i tijelo ispod“, rekao je. „Naravno. Želiš pivo, čovječe?“ pitao je Justin, lagano upadajući u ulogu domaćina. „Vodi nas.“ Liz je slijedila dečke u kuhinju. Mahnula je nekim ljudima koje je prepoznala prije nego na izašla na dvorište, gdje su bile smještene bačve. Justin je svakome natočio piće. Baš kad je krenula napraviti prvi gutljaj, plava djevojka žurila se uz stepenice. „Justin mi nije rekao da dolaziš!“ Massey je vrištala od uzbuđenja. Požurila je prema Liz i bacila ruke oko nje kao da zadnji put kad su se vidjele nije uopće bio čudan. Već je bila zaista pijana. „Iznenađenje, šećeru“, rekao je Justin, posesivno grabeći Massey oko struka i spuštajući poljubac na njen obraz.

Liz je namrštila obrve dok je gledala što se događa. „Oprostite… da li ste vi… zajedno?“ Znala je da su bili skupa prošle godine na njenom rođendanu, ali od tada je prošla godina dana. Nije moguće da su tako dugo bili zajedno. „Pa, jesmo“, rekla je Massey sliježući ramenima. Prebacila je svoju polu dugu plavu kosu na jednu stranu i raširila svoje smeđe oči. „Postdiplomski mi je počeo prije dva tjedna, ali sam se preselila ovamo nakon diplome.“ „Tako je, ideš na UVA5“, rekla je Liz, slažući dijelove slagalice. „Da. Justin i ja ostali smo u kontaktu nakon tvog rođendana. I kad sam se preselila ovdje, jedna stvar vodila je drugoj….“ „I sada ste zajedno,“ „Jesmo. Bože, tako mi je drago da si ovdje. Bilo je tako sjebano na fakultetu zbog novina. Nikad te nisam trebala izbaciti“, pijano je obrazlagala Massey. „Zaista je sve u redu“, nelagodno je rekla Liz.

5 University of Virginia

„Čekaj, ona je ta koja te izbacila?“ pitao je Brady. Izgledao je zbunjeno gledajući u pijanu djevojku ispred sebe. „O. Moj. Bože! Ti si Brady Maxwell“, uzviknula je Massey. „Da, jesam.“ „Pa, neka sam prokleta. Vi zaista hodate.“ Liz je odmahnula glavom. „Nisam sigurna koliko sam trebala biti očitija u vezi toga. I koliko si uopće popila?“ Massey je slegnula. „Počeli smo sa viskijem, onda nastavili sa tekilom. A onda sam sve zalijevala sa pivom.“ Lizin trbuh je protestirao na tu pomisao. „Brady, ovo je Massey“, rekla je Liz dok ih je upoznavala. Bilo je neobično upoznavati Bradyja sa ostatkom svojih prijatelja.

Brady je pristojno ispružio ruku i rukovao se s Massey. „Znaš, puno si zgodniji u prirodi.“ „Hvala ti“, rekao je , pokušavajući joj se ne nasmijati. „Sada vidim zašto se jebala s tobom sa strane.“ Liz je opsovala. „U redu, draga, popila si previše i trebaš se sada prebaciti na vodu.“ „Bože, sjećaš li se svog rođendana, kada si mislila da je ono sranje imalo okus kao Kool-Aid? Bila si jebeno nepopustljiva u vezi toga“, podsjetila ju je Massey. „Kladim se da bi i tebi sada imao okus kao Kool-Aid.“ „Nema šanse. Nisam još pijana kao ti te večeri.“ Justin ju je zadržao od spoticanja i nasmijao se. „Smiri svoju vruću guzicu. Ne želim da se onesvijestiš prije nego krenemo s krijesom.“ „Neću se onesvijestiti!“ „Napravila si to zadnji put.“ „Kako god. Nisam ja kriva. I pušili smo. Znaš da me to ošamuti.“ Justin ju je samo jače stisnuo. Nešto mu je iznenada zapelo za oko i uspravio se. „Pa vidi što je mačka dovukla.“ „Život jebenoj zabavi. Očito“, rekla je Victoria, šepureći se na dvorištu u srebrnoj mini haljini koja joj je jedva prekrivala stražnjicu, i crnim visokim štiklama. Daniel joj je bio za petama u kariranoj košulji i crnim kratkim hlačama.

Imao je naočale sa podebljam crnim okvirima koje su mu dobro pristajale. „Vickie!“ uzviknula je Liz. „Da sam znala da se vozite iz D.C.-a, mogli smo ići zajedno. „U zadnji tren smo promijenili plan. Nismo mislili da ćemo biti ovdje“, rekla je. „Hej, čovječe“, rekao je Brady, rukujući se s Danielom. „Kako kampanja?“ pitao je Daniel. Prošao je unatrag rukom kroz kosu, a onda stavio ruke u džepove. „Lagano plovi za sada. Kakav je bio posao u laboratoriju preko ljeta?“ Liz je zapanjeno gledala između njih. „Što ste sad vi, kao, ortaci?“ pitala je kad se primaknula Bradyju.

„Daniel je dobar tip. Moja mama upoznala ga je sa kolegicom s kojom je radio preko ljeta, pa smo ostali u kontaktu.“ „Povezivanje je zaista tvoja stvar, zar ne“, rekla je. „Nije bitno što znaš, nego koga. Zato sam ti želio pomoći sa novinarskim poslom ranije ove godine, ali trebao sam znati da ćeš ti sve sama obaviti.“ Poljubio ju je u vrh glave i privukao je bliže. „Ja sam malo tvrdoglava.“ Podigao je svoje obrve. „Malo? Zbog tebe debata izgleda kao kompromis.“ „Oh, ha-ha. Nisam tako loša. Ne trebam šezdeset senatora da promijenim mišljenje.“ Brady se pokušao ne nasmijati, ali nije uspio i eruptiralo je iz njega. „Nadam se da će ti trebati mišljenje samo jednog.“ „Još nisi Senator, zastupniče Maxwell.“ „Daj mi pet godina.“ „I ti si uporan kao i ja.“ „I jednako ambiciozan.“ Liz je odmahnula glavom. „Nitko nije ambiciozan kao ti.“ „I zato ja uvijek pobjeđujem.“ Liz se nasmijala i nadala se da će to ostati činjenica. Nije željela postati razlogom njegova poraza; to je bilo sigurno. Učinila bi sve u svojoj moći da osigura da se to ne dogodi.

Justin je počeo upućivati sve prema logorskoj vatri. Proveli su jako puno vremena gradeći je do ekstremnih visina. Baš kad je sunce počelo padati dosegnula je svoj maksimum. Do tada čak je i Brady bio lagano pripit, što se rijetko događalo. „Ne mogu vjerovati da imamo krijes kada je vani stotinu stupnjeva“, žalila se Victoria. „Onda je dobro da ne nosiš odjeću na sebi, inače bi ti moglo biti vruće“, šalio se Justin. „Jako smiješno, šupku.“ „Zaista je vruće“, složila se Liz. „Zar ti nije drago da nisi u odijelu?“ Brady je podigao pogled sa svog telefona. „Otopio bi se u odijelu.“ „Zar radiš?“ „Samo Chelsea.“ Liz je namreškala nos. „Zašto ti uvijek piše poruke? Samo joj reci da zakaže sastanak ili nešto“, rekla je Liz, a alkohol je činio njen glas višim nego inače. „U redu“, rekao je s osmijehom. „Ugasit ću ga. Ništa od posla ovaj vikend.“ „Heather će se to jako sviđati.“ Brady je stavio telefon nazad u svoj džep. „Koga briga?“ Kako je noć prolazila, broj ljudi oko vatre se smanjivao. Puni ljudi koji su bili lokalni, pa su samo krenuli kućama. Samo je nekoliko ljudi bilo koji su bili izvana. Očekivano, Massey je ležala onesviještena u Justinovom krilu dok je on

pušio cigaretu. Proslijedio je jednu, jednom od braće koji se dovezao na party, i on ju je zapalio. „Dakle Liz, što radiš u D.C.-u osim što radiš za mene? Samo odrađuješ humanitarni posao za izgladnjele psiće ili što god ostale Stepfordske supruge rade?“ pitao je Justin, uvlačeći dim. „Justine, ti si takav seronja“, ispljunula je Victoria. Popravila je svoju malu haljinu i zakolutala očima. „Liz nikad ne bi mogla biti Stepfordska supruga.“ „Zaista ne bi“, ubacio se Brady. „Previše je tvrdoglava i nezavisna.“ „Pa, svi znamo da sam ja bio u bratstvu“, rekao je Justin, smijući se sam sebi. „Podsjećaš me zašto sam ja prokleto nezavisna, a ne Grci.“ „Nemoj mrziti igrača, mrzi igru, dušo.“ Svi su zagunđali. „Uglavnom, pišem za tebe i slijedim Bradyja na događaje u kampanji prije nego što počne postdiplomski“, rekla je Liz. „Dodaj si malo zasluga.“ Brady ju je gurnuo. „Ti praktički pišeš moje govore cijelo ljeto. Da nisi upisala novinarstvo, mogao ti predložiti da studiraš komunikacije. Bolja si od mog pisca za govore.“ Liz je zasjala na njegov kompliment. „Hvala ti.“ Nikad nije uzela u obzir komunikacije ili čak pisanje govora prije Bradyja, ali je uživala u tome. „Ti si na Marylandu, zar ne?“ pitao je Justin. „Koliko će ti to smetati da radiš na stranici?“ „Naći ću vremena. Sviđa mi se blog.“ „To je ono što sam želio čuti.“ Justin je okrenuo pažnju svoj cigareti.

Liz je pogledala u Bradyja. „Kompletno sam to smetnula s uma dok to Justin nije spomenuo, ali kad smo biti na JJ gali pitali su me za koju dobrotvornu organizaciju radim.“ „Ti to ne radiš.“ „Pa, da. Znam to. Ali rekla sam im da radim na edukaciji siromašne djece.

Smatrala sam da je to politička istina.“ Nagnuo je glavu da pogleda u nju. „Želiš reći da bi to željela raditi?“ „Ne želim voditi nikakvu organizaciju“, brzo je dodala, „Ali znaš kako sam strastvena oko obrazovanja, posebno u reformi primarnog obrazovanja. Mislila da da bi bilo jednostavno ući u to, i mislila sam… znaš…budući da, pa… ti znaš ljude.“ Brady ju je znatiželjno pogledao. „Pitaš li za moju pomoć?“ „Mislila sam da bi bilo dobro imati nešto iza sebe, dok stojim pokraj tebe.“ „Jesi sigurna da si želiš dodati još posla?“ „To nije posao“, inzistirala je. „To je rađenje nečega u što vjerujem i pomaganje onima kojima je to potrebno. Ista stvar koju ti radiš u Kongresu, samo na drugačiji način.“ „Ja ću tebe zadržati“, šapnuo joj je u kosu. „Nadam se.“ „Povezati ću te s pravim osobama. Hvala ti što dozvoljavaš da ti pomognem.“

Zatvorila je oči i udisala kasnovečernji zrak pomiješan sa mirisom dima iz vatre. Dozvolila je da joj um otplovi dok je ležala u Bradyjevom zagrljaju, zadovoljna u društvu dobrih prijatelja i ljubavi svog života.

Dvadeset četvrto poglavlje Ponavljanje Liz je nervozno povukla crnu čipkanu haljinu koja joj je pristajala poput rukavice. Imala je male rukave i V izrez. Njena kosa je opušteno u valovima, padala niz njena leđa, a lagana šminka bila je pomno nanesena. Ovo je bio njen veliki debi na Bradyjevoj najvećoj godišnjoj gali za prikupljanje sredstava.

Prije dvije godine Brady je poveo nekoga drugoga na događaj, ali završio je priznajući da voli Liz kasnije te večeri. U to vrijeme sve je bilo jako zbunjujuće, a dio te stare nervoze prenio se još jednom na nju. „Hoćeš li se opustiti? Sve će biti u redu“, uvjeravao ju je Brady. Stavio je svoje ruke na njena ramena i lagano masirao napete mišiće. „Znam. Znam.“ „Hoćeš li onda otpustiti tenzije? Već si bila sa mnom na galama.“ „Znam, ali nikad na nijednoj za tebe, gdje ću morati paradirati okolo i pozirati za slikanje s tobom cijelu večer“, rekla je nježno. „Ti nisi samo slatki dodatak. Ti si žena koju volim. Želim da se ljudi naviknu viđati te pored mene. Gdje i pripadaš.“ Liz je lagano udahnula i pogledala u njegove smeđe oči. „Da li uvijek kažeš pravu stvar?“ „To je moj posao.“ „Ok. Idemo onda. Ne mogu biti više spremna nego sam sada.“ „Biti ćeš dobra. Nemoj se brinuti. Limuzina čeka“, rekao je dok je išao prema vratima. „Možeš li uzeti moj telefon?“ „Naravno.“ Liz je uzela svoju zlatnu torbicu sa stola. Bradyjev telefon bio je kraj nje. Uzela je i njega, stavljajući ga u torbicu i slijedila ga je prema vratima.

Vozač im je otvorio vrata i oboje su kliznuli u tamni interijer. Brady je zamotao ruku oko njenog struka i spustio lagane poljupce na njen vrat i na njena ramena.

Zaustavili su se na prednjem ulazu Kongresnog centra nekoliko minuta kasnije. Heather ih je čekala ispred sa fotografom i sa ženom za koju je Brady rekao da je organizatorica događaja. Fotograf je napravio nekoliko slika dok su izlazili iz limuzine. Brady je stavio ruku na njena leđa i još slika je napravljeno.

Liz se smiješila dok ju vilica nije zaboljela, a onda se nasmiješila još malo.

Fotograf je napokon prestao, a organizatorica je požurila prema njima.

Prolazila je sa Bradyjem kroz zadnje detalje dok je Liz stajala kratko udaljena od Heather, čekajući da uđu unutra. „Jesi sretna da su primarni izbori tako blizu?“ Liz je pitala Heather, pokušavajući započeti konverzaciju.

„Što prije završi prije može početi raditi na pravoj utrci“, rekla je, jedva gledajući u Liz. „Ludo je koliko toga se promijenilo u dvije godine. Ovo je bila noć kad si prvi put saznala za mene i Bradyja.“ „Možda večeras ne bi trebala reći sve što ti padne na pamet. Nitko ne treba znati da si već bila ovdje“, grubo je rekla Heather. „Gledaj, znam da me mrziš, ali možeš li na kratko sniziti svoj kučkasti glas?

Pokušala sam voditi normalnu konverzaciju s tobom, i svaki put kad pokušam, ti pukneš na mene. Nisam ovdje da bi uništila Bradyjevu šansu za reizbor. U stvari, nisam napravila ništa osim što sam ga podržavala. Čak sam pisala i njegove govore. Dobre govore! Sve sam napravila upravo onako kako su mi rekli.“ Sve osim članaka za Dragi Kongresu, ali nije ih namjeravala spominjati. „On me voli. Rekao ti je to prije dvije godine, i to se i dalje nije promijenilo.

Motati ću se ovdje neko vrijeme. Cijenila bi da me počneš tretirati kao ljudsko biće.“ Heather neko vrijeme nije rekla ništa, a onda se okrenula prema Liz. „U pravu si.“ „Što?“ uzdahnula je Liz. „Da li bi radije da se ne složim s tobom?“ „Ne. Ja samo… nisam to očekivala.“ „Ti si prepreka. To je sigurno, Liz. Stojim iza toga od prvog dana.“ „Da. Sjećam se.“ „Ali…“ rekla je, odsijecajući Liz. „On je sretniji.“ Liz je zastala. Ona je činila Bradyja sretnijim. Nije bila sigurna da je Heather mogla reći išta što bi je učinilo sretnijom u tom trenutku. „Nije sretniji sa mnom, bez tebe. Čak i ja objektivno mogu priznati da su tvoji govori dobri. Pročitala sam skicu koju si mu dala na njegovom govoru za primarne izbore.“ Heather je okrenula pogled prema Liz. „Bilo je solidno.“ „Hvala ti“, rekla je Liz, malo šokirana. „Jedini problem s tim je da sada ne smiješ zajebati.“ „Nisam ni planirala“, rekla je ukočeno. „Ako ga povrijediš, ako ga slomiš, ako ga natjeraš da zaboravi ono što je važno, onda ćeš uništiti briljantnog i usredotočenog čovjeka. Samo to zapamti.“ Pa, činilo se da stara Heather i dalje postoji. „Nikad to ne bi napravila.“ „Namjerno. Nemoj to napraviti ni nenamjerno. Dokaži mi da ne ideš nigdje“, rekla je prije nego se okrenula i otišla do organizatorice. „Kako ugodno“, Liz je promucala za sebe. „Spremna za pokret, dušo?“ pitao je Brady. Pružio je ruku i ona je stavila svoju ispod njegovog lakta. „Spremna koliko mogu biti.“

Ušli su kroz dupla vrata u masivnu dvoranu dekoriranu u crnu i zlatnu boju.

Grupa ljudi dočekala ih je na ulazu da ih pozdravi. A onda je slijedio bezbrojan broj fotografija. Liz je upoznavala osobu, za osobom za koje je bila sigurna da ih nikad neće zapamtiti. Samo nekoliko lica bilo joj je poznato sa prijašnjih događanja, čak i tada nije bila sigurna da se sjeća njihovih imena.

Barbara, koju je upoznala na Jefferson-Jackson gali, bila je tamo i zagrlila je kao da su bile stare prijateljice. Liz je obećala da će ju pronaći kasnije da razgovaraju o obrazovanju siromašne djece o čemu su pričale ranije tog ljeta.

Barbara je očito smatra da je to sjajna ideja i željela je pomoći. Liz je bila malo preplavljena s time, ali Brady joj je samo šapnuo kako je važna i šarmantna, a onda su krenuli dalje.

Konačno, na kraju ulaza bila je Bradyjeva obitelj, sa očitim izuzetkom Claya.

Mariliyn ju je nježno zagrlila. „Ide ti sjajno“, diskretno je rekla, a onda se povukla i okrenula se prema kamerama. „Izgledaš divno, draga.“ „Hvala vam“, rekla je Liz graciozno.

Savannah je bila u zlatnoj haljini bez naramenica, od svilenog materijala koja joj je pristajala savršeno i izgledala je kao model na pisti. Zagrlile su se i Liz je shvatila koliko joj je nedostajala. Nisu provele puno vremena zajedno od Hilton Heada. Liz nikada nije imala priliku pitati je što se dogodilo sa Lucasom, a ona nije bila sigurna da li joj je uopće željela priznati da su ih čuli. „Trebale bi se češće družiti“, rekla je Savannah sa smiješkom. „Znam. Osjećam se kao da cijelo ljeto nismo bile zajedno.“ „Slažem se.“ „Da li je Easton ovdje?“ pitala je Liz gledajući okolo. „Nije. Nakon Hilton Heada otišao je kući za praznike.“ „To je sranje.“ Ili možda nije. Liz je primijetila Lucasa kako stoji pokraj Chrisa i njegove djevojke Mollie.

Savannah je slijedila njezin pogled i njeno lice se smračilo. „Pa… to nije sranje“, rekla je, pokazujući glavom prema Lucasu.

Savannah je uzdahnula. „Ako ti tako kažeš.“ Liz nije uspjela ništa više reći, jer joj je Brady dotaknuo ruku i usmjerio je za novu fotografiju. Liz je stajala između njegove obitelji kao da je pripadala tamo.

Blic je opalio nekoliko puta, a onda su bili slobodni od prve gomile. Sada su se morali družiti s drugim gostima zbog slikanja.

Nakon naizgled beskrajnog broja ljudi koje nije poznavala, iako je Brady nekako zapamtio ime svake pojedine osobe, pronašli su poznato lice. „Chelsea“, rekao je Brady pozdravljajući je. „Sjećaš se Liz?“ „Da, naravno. Upoznale smo se na JJ gali“, rekla je Chelsea. Njena kosa bila je u francuskoj punđi, a njezina šminka isticala je njene bademaste oči. Imala je prekrasnu plavu haljinu sa perlama. „Lijepo je vidjeti te opet“, ljubazno je rekla Liz. Liz nije bila sigurno koliko joj je zaista bilo drago vidjeti Chelsea. Ta žena je gnjavila Bradyja cijelo ljeto oko vražjeg zakona o zaštiti okoliša.

Upravo tada Clay se pojavio pokraj Chelsea. „Hej, dušo. Prošlo je neko vrijeme od kad se nismo vidjeli“, rekao je, stavljajući ruku oko njenog struka.

Chelsea je okrenula očima kao što je Liz napravila nekoliko puta. „Pozdrav, Clay.“ Brady se zapalio na dolazak njegovog brata. „Clay“, rekao je upozoravajuće.

Clay je podignuo svoje ruke kao da je nevin. „Samo sam razgovarao sa starom prijateljicom. Nisam ni znao da će ona biti ovdje. Bože, prošlo je koliko, dvije godine, Chels?“ „Obično sam ovdje u vrijeme izbora“, rekla je prezrivo. „To je moj posao.“ „Kladim se da je“, rekao je Clay namigujući joj. „Fotografija?“ pitao je fotograf, namještajući ih tako da je Brady bio između Liz i Chelsea, a onda ih je slikao.

Brady se nagnuo naprijed prema Clayu, ali Liz je čula što mu je rekao opasno niskim tonom, „Pokušaj se držati podalje od nevolja barem jednom u životu.“ „To je visoko na mojoj listi prioriteta“, sarkastično je rekao Clay.

Liz je stavila svoju ruku na Bradyjevo rame. „Samo ga pusti.“ Brady je kimnuo i otišao s njom, nakon što se ispričao Chelsea. „On je jedina osoba koja mi se uvlači pod kožu.“ „Osim mene?“ našalila se. „Ti si drugačija.“ „Samo zamisli kako je živjeti u tvojoj sjeni. Diplomirao je pravo na najboljem fakultetu u zemlji i sada stažira na Vrhovnom sudu, a ti si i dalje zlatni dečko.

To ne može biti jednostavno.“ „Zašto ga braniš?“ „Zato jer si slijep na sve dobro u Clayu, kao što je on slijep za tebe“ otvoreno mu je rekla. „Ako je postojalo nešto dobro u Clayu, onda je to davno izgubio“, rekao je Brady, kao da nije mogao prihvatiti sliku koju je on imao o svom bratu sa onom koju je Liz prezentirala. „Trebao bi mu samo dati šansu. Više ste sličniji nego što shvaćaš, i mislim da odatle i nastaju tenzije.“ „Ja nisam kao on.“ „Pa, oboje ste tvrdoglavi“, istaknula je. Uputio joj je upozoravajući pogled. „Ovo nećemo riješiti večeras, ali možda bi mogao uzeti u obzir da to riješiš u budućnosti.“ Razmislio je prije nego je odgovorio. „Uzet ću to u obzir.“ Pa, to je bilo dobro koliko je moglo biti.

Završili su svoj krug po prostoriji i ostali stajati sa Lucasom, Chrisom i Mollie.

Ona i Mollie su se zagrlile dok su se Brady i Chris rukovali. Liz je kutkom oka promatrala Bradyja. Znala je da neće ništa napraviti večeras, ali ovo je bio prvi put da vidi Lucasa od Hilton Heada, a znala je da je Brady i dalje ljut zbog onoga što se dogodilo.

Šampanjac je proslijeđen gostima dok se Brady uspinjao na pozornicu da održi svoj govor. Liz je osjećala kako joj telefon vibrira u torbici dok je išla prema podiju. Željela ga je izvući, ali osjećala je da bi trebala obratiti pažnju.

Brady je jednom lupnuo po mikrofonu i pričekao da se publika utiša. Svi su se umirili i Liz je osjetila novu vibraciju iz torbe. Iritirajuće. „Dobra večer i dobro došli!“ pozdravio je Brady u mikrofon. „Zadovoljstvo mi je biti ovdje večeras i imati potporu svakoga od vas. Osvojiti mjesto u Zastupničkom domu ne bi bilo moguće bez vas ovdje, i ne bi mogao ostati raditi za vas ako nemam vašu kontinuiranu podršku.“ Liz je osjećala kako joj je telefon vibrirao još barem tri puta dok je Brady počinjao svoj govor. Isuse, netko zaista mora doći do nje. Možda su zvali njeni roditelji. Možda je bilo hitno.

S uzdahom, otvorila je torbicu i vidjela da svijetli Bradyjev telefon. Potpuno je zaboravila da je i dalje kod nje. Njene oči pogledale su prvu poruku da se uvjeri da nije riječ o hitnoći.

Radije bi da me jebeš nego da držiš govor.

Chelsea. Lizin želudac jedva je ostao u tijelu. Usta su joj se osušila i osjećala je kako joj sva krv odlazi s lica. Pokušala je progutati, ali je osjetila da ne može.

Njeno srce lupalo je u prsima dok je gledala u poruku. Došla je još jedna.

Nedostaje mi Hilton Head. Riješi se djevojke i uzmi mene.

Ruke su joj se tresle i bilo ju je strah da ne ispusti telefon. Ne. Nema šanse.

Ovo… ovo nije moguće. Pokušala je biti racionalna. Brady joj ovo ne bi napravio. Volio ju je. Ona je bila njegov svijet. Rekao je uvijek i zauvijek. To su bila obećanja.

Ispričaj se i nađemo se u stražnjoj sobi. Isplatit će ti se.

Nije više mogla čitati. Liz je spustila telefon natrag u svoju torbicu i pokušala se sabrati. Otežano je disala i stavila je ruku na svoja prsa. Trebala je otići odavde. Trebala je razbistriti glavu i shvatiti sve ovo. Nije mogla nastaviti slušati Bradyjev govor, govor s kojim mu je ona pomogla, sa Chelseinim riječima u njenoj glavi.

Posrnula je u stranu, prema Chrisu, a on je stavio ruku na njenu. „Ispričaj me na sekundu“, promrmljala je i namjerno otišla što dalje od pozornice. Mogla je osjetiti Bradyjev pogled na sebi dok je odlazila, ali nije se okrenula da ga pogleda.

Znala je gdje je izlaz koji vodi u kupaonicu. Koristila ga je prije dvije godine baš u ovoj prostoriji da se nađe s Bradyjem zato jer je doveo drugu ženu na galu.

Da li se povijest ponavljala i da li je ona sada bila druga žena?

Liz je čula korake iza sebe i baš kad je prošla kroz vrata, Chris ju je sustigao. „Što se događa?“ pitao je. „Jesi bolesna?“ „Bolesna“, narugala se. „To je jedna riječ za to.“ „Hoćeš li povraćati? Trebaš li što?“ zabrinuto je pitao. „Koliko dugo znaš, Chris?“ „Znam što?“

„O Chelsea.“ Chris je izgledao kao da mu je nelagodno i počešao je vrh svoje glave. „Mislim… oduvijek. Na koledžu su bili malo zajedno, malo ne.“ „Od koledža“, izdahnula je. „Čekaj… lobistica za zaštitu okoliša.“ Njena glava spajala je komadiće slagalice. Brady je doveo pratilju na događaj koji se održavao u Hilton Headu prije dvije godine, kad je i Liz bila dole, i rekao da se radio o lobistici koji poznaje od koledža. Chelsea se uklapala. Chelsea je sigurno bila njegova pratilja. Rekao je da se ništa nije događalo, ali očito se to promijenilo. „Bila je s njim u Hilton Headu.“ „Da… nekoliko puta. Zašto?“ „Zašto?“ zahtijevala je. Liz je izvukla Bradyjev telefon, upalila ekran, i pokazala ga Chrisu. „Mislim da je prevara mog dečka dovoljno dobar razlog.“ „Što? Brady ne bi nikad…“ Zaustavio se kad je počeo čitati poruke vidljive na ekranu zaslona. „Reci mi opet što Brady ne bi učinio.“ „Siguran sam da postoji objašnjenje za ovo“, rekao je Chris. „Uvijek postoji objašnjenje“, rekla je, odmahujući glavom. „Odnesi to Bradyju. Moram nestati na neko vrijeme.“ „Liz“, rekao je, grabeći njenu ruku. „Što bi napravio kad bi vidio ove poruke na Mollinom telefonu?“ Uzdahnuo je, vidjevši da je uhvaćen, a onda je pustio. „Odnijet ću mu ga, ali on će doći za tobom.“ „Radujem se tome“, rekla je sarkastično, a onda se okrenula i nastavila hodati niz hodnik.

Kada je Chris otišao, hodala je, nastojeći raščistiti glavu. Činilo se da to još pogoršava stvari. Brady je bio iritiran svaki put kad mu je Chelsea poslala poruku. Baš je takav bio dok je bio s Liz. Brady je isključio telefon na Justinov rođendan nakon što mu je Chelsea poslala poruku. Istu stvar je napravio kad je bio s Liz u Hilton Headu. Čini se da se dopisivao s njom cijelo ljeto, a ona je bila s njim na događajima pod izgovorom da radi za EMi. Zar nije Liz istu stvar radila dok je bila novinarka?

Sve je bilo tako blisko povezano da se gotovo osjećala glupom što ranije sve shvatila.

Dvadeset peto poglavlje Jedna te ista stvar Liz je čula kako se vrata otvaraju iza ne. Uzdahnula je, odlučna da razgovara s Bradyjem o ovome. Radije bi se skrivala u kupaonici, ali to ne bi pomoglo ničemu. Njene emocije su divljale. Željela je da ima više vremena da pokuša sve racionalizirati.

Očekujući Bradyja, okrenula se i umjesto njega pronašla Claya. „Hej, seksi“, rekao je s tim nepodnošljivim smiješkom. „Trebaš nešto Clay?“ već je bila ljuta, a čini se da Clay nikad nije pomagao tome. „Vidio sam da si odlutala izgledajući blijedo i bolesno.“ „A ti si odlučio pronjuškati.“ „Odlučio sam da te provjerim. Nešto se dogodilo s Bradyjem? Vidio sam kako gledaš u njegov telefon.“ „Znači, sad me uhodiš?“ Kako je bila uvijek tako očita Clayu? „Samo prepoznajem znakove. Dakle, što se dogodilo?“ „Kao da ću ti dati još više streljiva da mrziš Bradyja.“ Čak i sada ga je branila, kad je značajno zajebao. „Imaš streljivo? Mislio sam da je on savršen.“ „Oh. Ha-ha. Jako si smiješan. Ne trebaju bi sada tvoja sranja“, rekla je, okrećući se od njega. „Opa. Morao da je zaista zajebao ako si ti kuja prema meni.“ Liz se brzo okrenula. „Ideš okolo i nazivaš sve žene kujama? Ili sam ja jedina sretnica večeras?“ Zurila je u njega i prekrižila ruke. „Možeš li pronaći nekoga drugoga koga ćeš gnjaviti za promjenu? Ne znam zašto te uopće opravdavam njemu.“ „Mene ne treba opravdavati. Meni je dobro onako kako je. Ali ti izazivaš svađu sa mnom zato jer si ljuta na njega.“ Okrenula je glavu od njegovog ispitivačkog pogleda. Bio je u pravu. Bila je ljuta na Bradyja. A Clay je samo želio vidjeti da li je u redu.

Ponovno je pogledala u njega i lagano joj je kimnuo, kao da je pročitao njene misli. Duboko je udahnula. „Što ti znaš o Chelsea?“ pitala je Liz. „Ah“, rekao je Clay, pokazujući svoje jamice. „Što to znači?“ „Mislio bi da kad ima nekoga poput tebe i kad je prošao kroz sve probleme da te zadrži… da će ostaviti prošlost na miru.“ Čvor se formirao u njenom trbuhu na Clayeve riječi. Ovo nije bilo ohrabrujuće. „Chris je rekao da su se viđali na koledžu“, potaknula ga je.

„Siguran sam da je htio reći da su se jebali od koledža“, opušteno je rekao Clay, kao da upravo nije natjerao Liz da se osjeća kao da ju je ošamario posred lica. „Ne. Ja samo… ne mogu vjerovati da bi to napravio“, rekla je tiho.

Njegove oči lutale su njenim licem i odmahnuo je glavom. „Bože, ti si tako nevina. Da li misliš da si ti bila prva koju je ikad skrivao? Ti si bila ona koju su uhvatili s njim. On je kao dijete s rukom u kutiji keksa. Pojeo bi sve kekse da ga nisu ulovili, ali nikad to ne bi priznao.“ „Ti si takav seronja“, rekla je promuklo. „Ja sam realan, i ja znam svog brata.“ „Samo… me ostavi samu. Na sekundu sam pomislila da si ovdje radi utjehe.

Umjesto toga si samo natrljao sol na ranu“, rekla je. Njene ruke bile su skupljene u šake na bokovima. „Vrati se svom dogovorenom braku, a ostavi se spletkarenja u mom životu.“ „U redu. Samo se sjeti ovog osjećaja kada te pokuša uvjeriti u suprotno“, rekao je Clay sliježući ramenima prije nego se okrenuo i otišao.

Liz je zaista željela da ima nešto što bi mogla baciti u ovom trenutku. Clayev odlazak samo ju je još više naljutio, i ne bi imala ništa protiv nečega teškoga što bi mu bacila u glavu.

Lomila se sa težinom svoje ljutnje. Nije mogla samo stajati ovdje. Odjurila je iza kuta u kupaonicu u kojoj se sukobila s Bradyjem prije dvije godine. Mislila je da će joj se svidjeti što će ponoviti dio iz svoje veze, ali nikad nije željela oživiti taj osjećaj.

Ušla je u kupaonicu i zaključala vrata. Nagnula se naprijed prema umivaoniku i ispuhala sav zrak iz pluća. Lice joj je bilo blijedo, ali oči nisu imale bolestan osjećaj koji je prolazio ostatkom tijela. Oči su izgledale žive. I tada je shvatila da nije bila ni tužna, ni razočarana ni bolesna… bila je bijesna.

Kako joj je to mogao napraviti? Odrekla se svega zbog njega. Odrekla se New York Timesa, UNC novina, vjerodostojnosti, privatnosti. Bože, uselila se kod njega i cijelo ljeto provela u kampanji s njim. Čak nije znala kada je nalazio vremena za ovo, ali ipak, nalazio je vremena za nju. Željela je misliti da je prenaglila sa donošenjem zaključka, ali Chrisove i Clayeve izjave navele su je da misli da nije. Očito je gubila svoj dodir sa novinarstvom ako nije mogla sastaviti činjenice s ovakvim detaljima.

Kucanje na vratima izvuklo ju je iz njenih misli. „Zauzeto“, rekla je, iako je bila prilično sigurna da zna tko je s druge strane. „Liz, otvori vrata“, grubo je rekao Brady.

Liz je duboko udahnula, a onda otključala vrata. U sekundi Brady je bio u kupaonici sa zatvorenim vratima, držeći svoj telefon. „Ovo nije onako kako izgleda“, odmah je rekao. „Zaista? Izgleda kao da Chelsea želi da se nađete u stražnjoj sobi, da je odvedeš u Hilton Head i da je jebeš. Koliko sam ja shvatila… to su sve stvari koje si već radio“, rekla je hladno.

On je pognuo glavu. Brady Maxwell se zapravo posramio. „I jesu, ali to je u davnoj prošlosti.“ „U davnoj prošlosti kao prije dvije godine, kada je bila tvoja pratilja kada si me doveo u Hilton Head?“ „Bila je moja pratilja, ali ako se sjećaš, rekao sam ti da to i nije neki spoj i da se ništa ne događa između nas. Zato jer se ništa ne događa između nas, Liz. Apsolutno ništa“, rekao joj je. Željela mu je vjerovati. Zaista je. Ali nije bila sigurna može li vjerovati njegovim riječima u ovom trenutku. „Kako onda objašnjavaš te poruke? To ne izgleda kao apsolutno ništa.“ „Tim porukama zaista je prešla granicu. Chelsea i ja bili smo u nekoj vrsti veze neko vrijeme. Ništa ozbiljno.“ „Nije bilo javno? Bilo je po tvojim uvjetima? Imao si je kad si je želio?“ Liz je ljuto pitala. „Ne. Molim te poslušaj me“, rekao je, a njegov glas je omekšao. „Ona nije kao ti. Ne može se čak ni usporediti s tobom.“ „Zašto ti onda šalje poruke tražeći da je jebeš?“ vrištala mu je u lice.

Brady je ostao odlučan. „Ne znam. Vjerojatno zato jer je pijana. Slala mi je poruke početkom ljeta nagovještavajući da želi početi opet nešto, rekao sam joj ne, da smo ti i ja ozbiljni.“ „Što je sa svim porukama? Što je sa gašenjem telefona kad ti je slala poruke na Justinovom rođendanu? Što je s tim da se ponašaš upravo onako kako si se ponašao kad smo se ti i ja skrivali?“ zahtijevala je, križajući ruke. „Mogu ti to reći milijun puta ako želiš. Ništa se ne događa između mene i Chelsea. Nisam pokušavao ništa skriti. Slala mi je poruke vezano za posao.

Konstantno, stvarno, i bilo je naporno“, rekao je s uzdahom. „Ako sam je pokušavao sakriti da li bi ti govorio da me zove i dovodio je na događaje i dao ti svoj telefon?“ „O, da, zaista je sjajno znati da ako zaista želiš nešto sakriti od mene bi bio bolji u tome.“ „Ne govorim to! Bože, ovo sve ispada krivo“, rekao je, pomičući se naprijed i hvatajući je nježno za ramena. „Govorim ti da te volim. Volim te svim svojim srcem. Toliko te volim da kad te pogledam osjećam se potpun ispravno… kao da sam ujedno pronašao sebe i izgubio se u dubinama tvojih plavih očiju. Nikad te ne bi mogao prevariti, zato jer me odbija sama pomisao na drugu ženu.

Intrigiraš me od prvog dana, i svakog dana postaje sve bolje. Zar se ne sjećaš?

Ti ćeš uvijek biti moj avion.“ Liz je zatvorila oči i upijala Bradyjeve riječi. Avioni. Prokleti avioni su je uvijek dirali.

Zašto je morao biti jednako šarmantan i uvjerljiv? Zar se nije mogla zaljubiti u nekoga čija karijera nije zavisila o uvjeravanju tisuća ljudi da im se sviđa? A najgori dio je bio što joj se on nije samo sviđao… voljela ga je svim svojim srcem.

Željela je podleći pod njegovim riječima, baciti se u njegovo naručje, i zaboraviti da se bilo što od ovoga dogodilo. Ali bol u njenim grudima ju je zadržavala. „Zašto mi nisi rekao za Chelsea? Cijelo vrijeme sam bila u njenom društvu.

Vjerojatno se smije u moje nesvjesno lice. Proveo si cijelo ovo vrijeme mrzeći Haydena i bio si ljubomoran na vezu koja je mrtva, ali ne misliš da ja imam pravo znati da ću biti u društvu tvoje bivše?“ pitala je. Otvorila je oči i susrela njegov pogled. „Da budem iskren, nije mi to ni palo na pamet. Nakon što sam joj rekao da je više ne vidim na taj način, pretpostavio sam da će krenuti dalje i ponašati se profesionalno ne spominjući to. Očito sam bio u krivu.“ „Kakav je osjećaj priznati to?“ pitala je s grubim osmijehom. „Ne događa se često, ali i ja griješim.“ Jedna ruka klizila je donjim dijelom njenih leđa, a druga je bila gore u njenoj kosi. „Kao kad sam te pustio da odeš prije dvije godine i nisam te slijedio… zahtijevajući razlog… nudeći ti svijet.“ Spustio je usta na njena, ali ona se povukla s uzdahom. Odmahnula je glavom i odmaknula se od Bradyja. Glava joj se i dalje vrtjela od svega što je večeras čula. Samo je željela zaboraviti da se sve ovo dogodilo, ali se dogodilo. I sad se trebala nositi s tim. „I dalje mi ne vjeruješ?“ pitao je Brady. „Želim. Zaista želim“, rekla je iskreno. „Želiš li da se spustim na koljena? Želiš li da molim za oprost zato jer ti nisam rekao ranije za Chelsea? Želiš li da te molim da promijeniš mišljenje? Učinit ću to. Što god želiš da napravim. Napravit ću to“, inzistirao je. „Značiš mi sve. Ne želim da ovo uništi najbolju stvar u mom životu.“ „Zašto mi onda nisi rekao? Ako nije značilo ništa i nije bila velika stvar, zašto mi nisi rekao?“ zahtijevala je odgovor, tražeći objašnjenje u njegovim očima. „Trebao si mi reći.“ Brady je nakratko sagnuo glavu da sabere svoje misli, a onda je čini se popustio. „U pravu si. Trebao sam. Zaslužila si znati, iako nije značilo ništa. I dalje znači ništa.“ „Nije dovoljno dobro“, rekla je, odmičući se. „Kada mi je Hayden prišao na fakultetu zato jer je me je želio vidjeti, nazvala sam te i rekla sam ti čim sam došla kući. Nisam ništa skrivala od tebe. Čak ni jedan dan.“ „Nisam namjerno skrivao to od tebe. Kada se to dogodilo, ti si sastavljala svoj život, nervirala si se oko diplome, oko novina, onda useljenje kod mene. Nisam ti želio dodati još stresa.“ Na početku ljeta bila je pod nevjerojatnim stresom. Činilo se da joj se sve srušilo na glavu, ali i dalje je željela znati što se događa. „A nakon toga, kad sam je upoznala? Bez naznaka?“ pitala je. „Do tada je već bilo gotovo. Jedini kontakt koji sam imao s njom u ostatku ljeta bio je potpuno profesionalan i ti si bila tamo cijelo vrijeme. Ove poruke došle su niotkud, i od sada ću tražiti da radim s nekim drugim u EMi-ju“, rekao joj je. „Pretpostavljam da su joj dodijelili da radi sa mnom zato jer se znamo

dugo vremena. Ali sad je dosta. Ne trebam ovo da mi se miješa u ljubav mog života ili moju karijeru.“ „Zar to nije ista stvar?“ grubo je šapnula. „Liz, samo razmisli o tome, molim te“, rekao je, još jednom zatvarajući udaljenost između njih i pribijajući je uza zid. Stavio je svoje ruke na njene bokove, a onda naslonio svoje čelo na njeno. „Volim te. Ti si ljubav mog života.

Molim te... molim“, rekao je, „nemoj dozvoliti da nas ovo uništi.“ Uzdahnula je. Slijepo povjerenje. To je ono što ju je tražio. Da li mu je vjerovala? Da li mu je vjerovala da je opet neće ovako izigrati? Osjećaj prigovaranja prošao je kroz nju, ali onda je dozvolila da je preplave njegove riječi. Ovo je bio Brady, čovjek koji joj čak nije rekao da je voli, kad je to znao, zato jer joj nije mogao obećati vezu. Sad joj je obećavao sve što je ikad željela, a ona nije mogla prestati misliti da je predobro da bi bilo istinito.

Ali Brady joj ne bi rekao te stvari da nije želio. Ne bi izašao u javnost, pozvao je da se preseli kod njega, putovao s njom u kampanji, koristio njene govore i govorio joj da je voli da to nije mislio. Jasno se izjasnio o tome od prvog dana.

Ali radio je sve to, i to je navelo da procijeni svoju reakciju na sve ovo.

Možda je bilo jednostrano. Možda je Chelsea samo željela ono što nije mogla imati. Možda je nije izigrao. Možda. „Voliš me?“ prošaputala je. „Jako puno.“ Njegove usne pronašle su njene, meke i nježne, sa svakom mrvicom ljubavi koji je protjecala između njih. Bilo je slatko kao med, i opijajuće kao nateže piće.

Nije mogla dozvoliti da nekoliko poruka uništi njihovu vezu. Boljelo ju je samo razmišljati o tome. Željela je to… željela je Bradyja više nego bilo što na svijetu.

Ostali su tako nekoliko minuta, izgubljeni u zagrljaju jedan drugoga, zaboravljajući da se odvija cijela gala večer iza njih. Postojali su samo Liz i Brady, okus njegovog poljupca, osjećaj njegovih usana, ekstaza jer je bila potpuno zamotana u njega.

Nakon što je prošlo još nekoliko minuta, istovremeno su se razdvojili. „Trebali bi se vratiti“, rekla je. „Jesmo li u redu?“ Liz je gricnula donju usnu i kimnula. „Jesmo.“ Možda je emocionalno patila, ali koga je ona zavaravala? Nikad više neće otići od Bradyja Maxwella.

Dvadeset šesto poglavlje Preliminarni izbori Na današnji dan prije dvije godine Liz je napustila Bradyja. Dala mu je slobodu za njegovu kampanju i karijeru, da se ne mora brinuti oko veze kojoj se ne može posvetiti. Izabrala je njegovu sreću umjesto svoje i neizbježno ih oboje učinila prilično jadnima. Sada su ponovno bili na istom mjestu a ipak… nikako u istoj poziciji.

Liz je stajala iza kulise, gdje će čekati rezultate Bradyjevih izbora, i promatrala malu konferencijsku prostoriju. Brady joj je uputio prodoran pogled koji joj je govorio da se smiri, ali tu nije bilo reportera, pa je mogla osjećati tremu koju bi morala sakriti pred njima.

Heather je zgrabila njenu ruku. „Činiš me nervoznom. Izađi na hodnik ako želiš hodati okolo.“ „Oprosti“, rekla je, prolazeći rukama preko bijele haljine. „Ako si sada ovakva, kako ćeš preživjeti glavne izbore?“ ispitivala je Heather. „Biti ću dobro“, Lizine oči potražile su Bradyjeve i osmijeh joj se navukao na lice. „Samo sam uzbuđena što sam ovdje s njim.“ „Više ćeš doprinijeti ako budeš sabrana i odlučna“, rekla je Heather, snizujući glas kao da joj daje savjet. „On treba nekog snažnog. Budi snažna za njega.“ Liz je otvorila usta da kaže da je snažna i sabrana, ali poznajući Heather ona bi joj odgovorila da njena djela govore više od riječi. Pa je samo zatvorila usta, umirila noge, i pronašla slobodnu stolicu.

Zadnji tjedan proveli su radeći cijelo vrijeme na preliminarnoj kampanji.

Brady se sastajao sa biračima, govorio na malim događajima, a Liz je gledala sve više postavljenih znakova Maxwella za Kongres duž Triangla. Većinu večeri pala bi u krevet iscrpljena od napornog rada, a ona se ustala rano ujutro i počela sve ispočetka.

Znala je da vijesti o njoj i Bradyju nisu izašle ranije te godine, ovo bi bila laka pobjeda za njega. Bradyjev protivnik teško da se mogao nazvati konkurencijom, ali ipak je nagomilao potporu od ljudi koji su bili pod utjecajem negativnih izjava koje su isticale Bradyjev karakter.

To je tjeralo Liz da radi dvostruko više da pomogne Bradyju prije nego počnu njena predavanja na postdiplomskom studiju. Bila je svugdje odjednom, a Brady joj je stalno govorio koliko cijeni da je ima kraj sebe. Dio toga bila je i posljedica Chelseanih poruka.

Brady je sljedeći dan razgovarao s EMi-jem zahtijevajući novog predstavnika, i u roku jednog dana imao je sastanak sa mršavim čovjekom u jeftinom odijelu imena Gary koji je izgledao i ponašao se ni slično kao njegova bivša djevojka. „Što se dogodilo sa Chelsea?“ pitala ga je Liz nakon sastanka s Garyjem.

Brady je slegnuo ramenima. „Nisam pitao. Pretpostavljam da ako još uvijek ima posao, da su je premjestili van države.“ To je opustilo Liz. Osjećala se loše zato jer je zbog nje žena potencijalno izgubila posao, ali ipak se morala podsjetiti da je Chelsea ta koja se ponašala neprofesionalno. Bile su krive okolnosti. Na kraju, Liz je trebala misliti samo na sebe i Bradyja, i bilo je bolje da ona nije u blizini.

To je navelo Liz da njihovu veza gleda drugim očima. Njihova veza nije bila oštećena ili povrijeđena s onim što je otkrila. U stvari, bili su jači nego ikad. Bili su u pitanju samo Lizini povrijeđeni osjećaji kada je prvi put saznala za to. Nije željela vjerovati da bi on to napravio, ali njene nesigurnosti su procvjetale, i nije mogla kraj toga vidjeti čovjeka koji ju je volio. Sada nije imala taj problem.

Bradyjeve oči pronašle su još jednom njene kad je menadžer kampanje otišao razgovarati s nekim drugim ljudima u prostoriji. „Želiš li prošetati?“ Kimnula je. „To zvuči odlično.“ Izašli su iz prostorije i šetali prema dijelu koji je vodio na pozornicu gdje će Brady održati svoj govor. Njegova obitelj stajala je tamo u malom krugu, zajedno sa Andreom, Eastonom i Chrisom. Liz je povirila prema publici i uzdahnula. „Što?“ zabrinuto je pitao Brady. „Tamo je jako puno ljudi.“ On se nasmiješio. „Više nego je bilo prije dvije godine.“ „Da“, složila se. „Mislim, i tada je bilo puno ljudi, ali sada… sve je prepuno.“ Prije dvije godine gotovo su popunili konvencijsku dvoranu u Raleighu. Ovaj put izabrali su dvostruko veću, kao onu na UNC kampusu, i bila je do kraja puna sa pristašama i novinarima. Mogla je vidjeti dio ograđen za snimatelje i fotografe, koji su već zauzimali svoje položaje. Ali najljepša stvar bio je veliki broj ljudi koji su bili ovdje da slave svog Kongresmena. Brady je inspirirao ljude da krenu u akciju, i oni su to danas pokazali. „Svi su ovdje da čuju tvoj govor“, rekao je namigujući. „Nitko čak neće ni znati da sam ga ja napisala“, naglasila je. „Možda.“ „Oni su ovdje zbog tebe, kongresmenu Maxwell. Ne zbog tvoje skandalozne djevojke.“ „Siguran sam da je netko ovdje zbog skandala“, šalio se.

Liz je okrenula očima. „Da, čini se da su ti ljudi svugdje.“ Liz je uspijevala izbjegavati vijesti koliko god je mogla, ali Heather ju je ponekad obavještavala kad bi se Liz pojavila u novinama. Glasine su bile zlobne, a iako je Brady insistirao na tome da su ljudi samo ljubomorni i da traže priču, i dalje joj se to nije sviđalo.

Srećom bila je pretrpana i nije imala puno vremena baviti se time. Jedina stvar koju je uspijevala napraviti u kratkim trenucima slobodnog vremena je napisati još jedan članak za Dragi Kongres o ekološkom zakonu koji bi se upravo trebao donijeti. Smiješna je pomisao da joj je Chelsea dala tu ideju.

Urednik je pretvorio njenu kolumnu u dvotjednu stvar, i nije željela propustiti rok uslijed njenog kaotičnog rasporeda. Čak je stavila i Justinov blog na čekanje na neko vrijeme. Rekla mu je da će početi opet kad završe preliminarni izbori. Postajalo je sve teže i teže odrađivati sve što je imala na rasporedu, ali nastojala je držati korak.

Chris se pojavio kraj njih dok je Liz virila prema publici. „Hej. Jeste spremni?“ „Naravno“, odmah je odgovorio Brady. „Drago mi je da si sa nama ove godine.“ „A ti?“ pitao je Liz sa svojim uvijek prisutnim šašavim osmijehom. „Ja nisam ta koja drži govor.“ „Ipak, ovo su tvoji prvi izbori, i izgledaš malo nervozno.“ „Ah, zar sam tako očita?“ Dečki su samo slegnuli ramenima. „Što? Zar ste svi rođeni sa sposobnošću da sakrijete nervozu dok traju izbori?“ „Samo imamo puno iskustva“, rekao je Brady, lagano masirajući njen vrat. „A gdje je Mollie? Ovo su i njeni prvi izbori. Trebala bi biti nervozna sa mnom“, rekla je Liz. Chris je odvratio pogled i stisnuo zube. „Mi smo… prekinuli.“ „Što?“ ona i Brady pitali su u isto vrijeme. „Nisi mi rekao“, rekao je Brady. „Znam, ti si u sred izbora.“ „Što se dogodilo?“ pitala je Liz. Chris je slegnuo, izgledajući nelagodno. „To se zapravo dogodilo nakon gale za prikupljanje sredstava. Znate da je otišla ranije zbog nečega vezano za posao.

To nije prvi put. Dosadilo mi je da uvijek dolazim na red nakon njenog posla.

Nije to dobro prihvatila. Bio je to težak tjedan.“ Sranje. Sviđala joj se Mollie, ali Chris je zaslužio nekoga tko će njega staviti na prvo mjesto.

Brady je pogledao u nju i mogla je vidjeti da i on isto misli. Bila je sretna da su oni na istoj valnoj duljini. „Pa, samo sam vas došao provjeriti. Nisam više u tvojim govorima, zar ne?“ našalio se Chris, pokušavajući popraviti raspoloženje. „Imam novog pisca govora“, rekao je, stavljajući ruku oko Lizinih ramena. „A ona je inzistirala da te izbacim.“ „Hvala Bogu. Čovjek treba novi materijal. Bio sam umoran od slušanja moje tužne priče, ponovno i ponovno“, rekao je, gurkajući Bradyja. Onda se okrenuo prema Liz. „Dakle, ti pišeš njegove govore, ha? Zaposlena djevojka. Govori, postdiplomski, i oni članci koje pišeš.“ „Moram držati korak sa svojim dečkom“, šalila se.

Brady ju je poljubio u vrh glave. „Ti si jedina koja to može.“ Chris se lagano nasmijao. „Drago mi je da se Brady opametio i pošao za tobom. Vas dvoje pripadate zajedno.“

Bradyjev tim izašao je iz konferencijske sobe i Chris je to shvatio kao znak da ode. Heather i Elliott vodili su grupu sa Alexom koji ih je slijedio očiju pričvršćenih za svoj iPad. „Upravo smo primili vijest da će rezultati stići za nekoliko minuta“, rekla mu je Heather.

Sve oči okrenule su se prema montiranom televizijskom ekranu, gdje su prenosili rezultate preliminarnih izbora na lokalnom kanalu. „Saznaš li prije nego ih objave na televiziji?“ pitala je Liz. „Rezultati prvo dođu kod nas, a onda ih objave“, objasnio joj je Elliott.

Liz je shvatila da stišće svoje ruke, a onda ih je brzo sakrila iza svojih leđa.

Sabrana. Odlučna. Jaka. U svoj glavi kao pjesmu ponavljala je riječi koje joj izrekla Heather. To je pomoglo da prebrodi sljedećih nekoliko očajničkih minuta. „Upravo su stigli“, rekao je Alex. Bradyjev menadžer kampanje prišao je bliže. „Evo ih. Finalni rezultat kaže pedeset devet prema četrdeset jedan posto za kongresmena Maxwella.“ Svi oko Bradyja veselo su uzvikivali. Liz se okrenula i bacila svoje ruke oko njega. Nije znala zašto je bila toliko izluđena. Znala je da su malene šanse da izgubi, ali ovo su bili njeni prvi izbori. Možda će joj se ovo sve činiti kao sitnica, ali sada je sve bilo sveže i uzbuđujuće. „Čestitam“, šapnula mu je u uho. „Hvala, dušo.“ Stisnuo ju je i onda ju vratio na noge. Činilo se da mu svi bekstejdžu žele prići i čestitati. Liz se odmakla dok je Brady rukovao sa timom koji je cijelo vrijeme stajao iza njega, a onda sa svojom obitelji. Baš kad se Brady sagnuo da zagrli svoju majku, bučni pljesak izbio je iz konvencijskog centra. „Upravo su čuli vijesti“, objasnila je Heather.

Nekada je bilo čudno gledati sve ovo s druge strane. Dobiti izborne rezultate prije medija, prije nego što bi ih dobila kao reporter.

A onda je čula svoj omiljeni zvuk. Navijanje publike. Max-well. Max-well.

Max-well. „Ovo je naš znak“, rekla je Heather sa velikim osmijehom na svom licu. Liz nikad nije vidjela da se tako smije. „Čestitam Brady.“ „Svi se ponašate kao da ste bili zabrinuti“, šalio se Brady, ali bilo je očito da je tenzija napustila i njegovo tijelo. Imamo je glavne izbore ispred sebe, ali barem je jedna zapreka bila iza njih.

Heather se popela na pozornicu, potpuno prirodna pred publikom. Stala je s osmijehom pred mikrofon. „Dame i gospodo, drago nam je da ste večeras ovdje na proslavi za Kongresmena Bradyja Maxwella III.“ Publika je pljeska na spomen Bradyjevog imena. „Sa objavom da je osvojio nominaciju za Četvrti okrug, sretna sam da vam mogu predstaviti čovjeka kojem ste vjerovali prije dvije godine i u kojega i danas vjerujete. Kongresmen Maxwell!“

Bradyjeva maska kliznula je na mjesto i izišao je na pozornicu sa samopouzdanjem i moći kao da je posjeduje. On je odgajan za ovo. Bio je najbolji u tome. Mogao je ponijeti mase, a večeras je bio njegov trenutak.

Gomila je ponovno počela navijati, a aplauz je dosegao rekordne visine.

Blicevi su bljeskali dok su ljudi slikali sa svih strana dvorane. Crveni, bijeli i plavi MAXWELL ZA KONGRES natpisi visjeli su po svuda. Ljudi su držali znakove iznad svojih glava i mahali američkim znakovima po zraku. Bilo je ludo; Brady čak nije mogao govoriti jer je entuzijazam bio sve prisutan.

Lagano se nasmijao u mikrofon. „Hvala vam. Hvala vam.“ Potrajalo je tako gotovo pet minuta prije nego što je Brady konačno mogao nešto reći. A onda je predstavio govor koji je ona napisala za njega.

Jedva je mogla slušati svoje riječi bez suza u očima. Brady je radio s njom na govoru da bi ga prilagodili njemu, a i dalje se osjećala emocionalno. Bio je na neki način sličan govoru koji je održao na zadnjem obraćanju i govorio o ljudima koje je susretao u kampanji. Liz je upoznala puno ljudi o kojima je govorio.

Starija žena koja je uvijek donirala kandidatima u koje je vjerovala, iako nije imala mnogo novaca za potrošiti. Mladi čovjek je u školi organizirao da se svi osamnaestogodišnjaci registriraju i glasaju, i sada je aktivno radio za kampanju.

Bilo je jako puno priča. Nije se mogla ni nadati da će ih sve obuhvatiti. Ali samo se željela usredotočiti na ono što je važno Bradyju – posveta, ambicija, povjerenje i rad za dobro zajednice.

I kad je završio, navijanje je čak bilo glasnije nego je bilo na početku.

Heather se nagnula prema Liz i tiho rekla. „Napravila si jako dobar posao sa ovim govorom.“ Liz ju je samo pogledala, zatečena. Još se nije navikla na Heatherino normalno ponašanje, ali od kad joj se Liz suprotstavila na gali činilo se da se više trudi. „Hvala ti.“ Brady je došao u iza kulise i podigao je u svoje naručje. „Genijalno. Odlično.

Kao ništa drugo što sam ikad iskusio“, rekao je u njenu kožu.

Liz je udahnula kao da je prvi put. Preživjela je prve izbore, i ne samo preživjela – Brady je pobijedio!

Dvadeset sedmo poglavlje Moje Činilo se da će proslava trajati zauvijek.

Brady je proveo sate razgovarajući s reporterima i odgovarajući na pitanja o svojoj pobjedi. Onda je proveo još malo sa svojim biračima, koji su večeras došli da ga vide. Bio je zvijezda – smiješio se za slikanje, rukovao se, ljubio bebe – politički protokol. Prostorija je čini se imala nezaustavljivu energiju.

Zasigurno je bilo i zarazno. Svaki put kad bi se osjetila umorno, da su je noge boljele, ili da se više ne može smijati, vidjela je ljude koji su pozdravljali Bradyja.

Oni su bili razlog što su danas ovdje, razlog Bradyjeve pobjede.

Nakon prvotne zabave, preselili su se na sljedeću zabavu za njegove visoke donatore. Većina njih bila je na gali za prikupljanje sredstava prošli vikend.

Imali su mjesta i na preliminarnoj zabavi, ali Brady im je želio zahvaliti na dodatne načine. Bilo je dobro držati donatore sretnima.

Liz je pijuckala šampanjac i smješkala se licima koje je viđala preko ljeta.

Pitala se što svaki od njih želi zauzvrat za njihovu donaciju. Koliko njih je imalo plan kojim bi pritisnuli Bradyja, kao što je Chelsea imala.

Natjerala se da izbaci te misli iz svoje glave i da samo uživa u pobjedničkoj noći. Brady je imao slobodan ostatak tjedna prije nego što se baci na glavne izbore, a ona se radovala dragocjenim trenucima nasamo s njim prije početka predavanja. Između studija i kampanje nije bila sigurna koliko će imati zajedničkog vremena. Prsa su je zaboljela na pomisao da mu neće moći pomoći sa svakim govorom kao što je radila preko ljeta, ali morat će žrtvovati dio vremena za opće dobro – svoju vlastitu nezavisnost.

Ludo je voljela Bradyja, ali trebala je život iza njega. Liz je bila spremna početi ispočetka. Što je više razmišljala o tome, to je bila uzbuđenija oko postdiplomskog programa. Pomisao na rad u novinarstvu, stvaranje originalnih istraživanja na terenu, ili možda jednog dana postati profesorica kao njena mentorica, sve ju je intrigiralo.

Pred kraj večeri prišla joj je Mariliyn i povukla je u zagrljaj. „Zaista je divno imati te ovdje, draga.“ „Hvala vam“, rekla je. Njen glas uvijek je bio pun emocija kad je razgovarala s Bradyjevim roditeljima.

Marilyn se povukla da pogleda u Liz sa rukama i dalje na Lizinim ramenima. „Nemoj se udaljiti kad ti počnu predavanja. Uživali smo u tvom društvu cijelo ljeto.“ „Bacit ću se na kampanju kad god mogu.“ „Znam da hoćeš“, rekla je s laganim osmijehom. „Laku noć.“

Jeff je također poželio laku noć, a onda su otišli. Clay i Savannah nisu ni došli na ovu zabavu, a Chris je otišao prije sat vremena. Broj ljudi je opadao i ostalo je samo nekoliko pripitih parova plešući na sredini plesnog podija.

Brady se vratio do Liz nakon što je otpratio svoje roditelje. „Jesi spremna?“ „Jedva čekam da se izvučem iz ovih cipela“, priznala je. „Reći ću da dovezu auto.“ Brady je uputio posljednje pozdrave preostalim gostima, a onda su napustili zabavu. Upravo je prošlo tri sata ujutro kad je napokon sjela na stražnje sjedalo automobila. Teško je udahnula i naslonila se na Bradyjevu ruku koju je omotao oko njenih ramena. „Ovo je bila nevjerojatna večer“, rekla je. „Sviđalo mi se dijeliti je s tobom.“ Poljubio ju je u čelo, a ona je samo još glasnije udahnula.

Liz je imala osjećaj da će zaspati na putu nazad do Raleigha. Njen um bio je iscrpljen isto koliko i tijelo. Nije mogla dočekati da utone u mekani madrac i probudi se znajući da je očekuje pet dana ljenčarenja sa Bradyjem.

Trenutak kasnije, Brady ju je lagano budio i shvatila je da se onesvijestila.

Jedva je otvorila oči i glasno zijevnula dok je dolazila sebi. „Jesmo stigli kući?“ „Nismo, dušo, imamo samo jedan kratki obilazak“, rekao je. Vrata su se otvorila i Brady je pomogao Liz da izađe iz auta.

Gledala je oko sebe, pokušavajući shvatiti gdje su se nalazili. Sve je bilo u mrklom mraku. Svijetla automobila i mjesečina nudili su jedino osvjetljenje da pogodi gdje se nalazi. Nije bilo zgrada i činilo se da su na kraju asfaltirane ceste.

Ispod njih bio je samo šljunak. „Doveo si me u šumu?“ zbunjeno je pitala.

Brady nije imao priliku odgovoriti budući da mu je vozač predao nekoliko stvari, a onda se vratio u auto. Brady joj je proslijedio jaknu, koju je uzela, iako je i dalje bila zbunjena. Sljedeće što je dodao je baterija. „Spremna?“ Gledala je u svoje cipele. „Što se događa? Očekuješ da hodam kroz šumu u ovome?“ Brady se nasmijao. „Kratka je šetnjica, i nije kroz šumu. Postoji staza.“ „Ok“, rekla je zabrinuto.

Liz je obukla jaknu preko svoje haljine. Bila je sredina kolovoza i nije bilo hladno vani, ali vjetar je puhao oko nje, zbog čega je zadrhtala. Upalila je svjetiljku i hodala je s Bradyjem preko puta ulice prema betonskom putu koji je bio na zemljanoj cesti.

Osjećala se kao da je na početku filma strave. Hoda okolo u cipelama s visokom potpeticom, u noći, u sred šume, bez ičega s čim bi se obranila i samo sa baterijom koja će vjerojatno prestati raditi za nekoliko sekundi. Imala je toliko pitanja, ali činilo se da Brady neće odgovoriti ni na jedno, pa je samo šutjela kraj njega i slušala kako cvrčci cvrče u šumi koja ih okružuje.

Prema njegovim riječima, stali su nakon nekoliko minuta kada su došli do kraja šetnjice. Pred njima bio je samo travnati brežuljak koji je vodio do blistavog jezera.

Nježno ju je poljubio prije nego što je mogla bilo što reći, a onda joj pokazao da napravi nekoliko koraka niz brdo. Brady je odmotao zavežljaj koji mu je predao vozač. Izgledalo je kao relativno velika deka, koju je raširio ispred nje. „Sjedni“, rekao je, a onda je sam slijedio svoj savjet.

Liz je zahvalno skinula svoje cipele, a onda se spustila na deku. Bila je jako zbunjena, ali preumorna da se bori s njim. I bila je znatiželjna što uopće rade ovdje. „Hoćeš li se izjasniti?“ konačno je pitala kad je i dalje ostao tih nekoliko trenutaka. „Jednom sam izveo djevojku na večeru“, rekao je. „Bila je nesigurna oko izbora dulje nego što je bila nesigurna u vezi mene. Bili smo razdvojeni dugo vremena, i želio sam joj pokazati da su moji osjećaji iskreni.“ Liz se nasmijala. „Meni? Ja sam ta djevojka.“ „Jesi. Odveo sam je na večeru. Želio sam biti viđen s njom. Želio sam je prisvojiti. Želio sam te prisvojiti.“ „Pa, ja sam tvoja.“ „I te večeri rekla si da ti je najromantičnija stvar sjediti na otvorenom polju i gledati u zvijezde.“ Pokazao je okolo njih. „Dajem ti zvijezde. A ja već imam svoju.“ Lizina usta su se otvorila. Zvijezde. Davao joj je zvijezde. Pogledala je okolo i shvatila što se događa. Vozili su se van grada, u izdvojeni park bez svjetala koja bi ih ometala samo da gledaju u zvjezdano nebo, kao što mu je natuknula prije šest mjeseci kad su bili na večeri. „Volim te“, šapnula je. „Ti… čini se da me razumiješ kao nitko drugi.“ „I ja se tako osjećam. Mi smo usklađeni par.“ „Brady, dao si mi zvijezde.“ „Želio bi ti dati puno više od toga“, rekao je.

Tada, dok je Liz zurila u njega, očarana njegovim riječima, Brady se podigao na jedno koljeno i iz džepa izvukao malu plavu kutiju. Lizine oči su se raširile, a rukom je prekrila usta. „Kažu da je se veličina čovjeka mjeri po tome što radi sa svojom moći. Shvatio sam da bez tebe nemam moći. Dakle, želim je dijeliti s tobom ostatak mog života.“ Otvorio je kutiju, a blještavi dijamantni prsten s odgovarajućim dijamantima s obje strane zasjao je na mjesečini. „Za mene ne postoji druga opcija. Postojiš samo ti. Ne trebam čekati više da vidim da je to istina. Na ovaj dan, prije dvije godine sam te izgubio, i nikada više ne želim živjeti bez tebe.

Ovaj put si moja, i ja planiram biti kraj tebe.“ Liz je osjetila kako joj suze prodiru u oči i nije bila sigurna da li diše. „Hoćeš li, Elizabeth Anne Dougherty, učiniti mi čast i udati se za mene?“

Milijun mislio prošlo je kroz njenu glavu u tom trenutku. Da li je bila spremna za ovo? Bili su zajedno šest mjeseci. U globalu nije bilo dugo, ali već se osjećala kao da su zajedno cijeli život.

Jednom joj je rekao da ga se nikad ne bi moglo nagovoriti na brak. Da bi mogao biti s nekim u vezi, ali da mu brak nije na vidiku još dugo vremena. Ali on ju je volio, i želio je ovo s njom.

Osjećala je kako joj suza klizi niz obraz dok je kimala. „Da. Da, naravno da ću se udati za tebe.“ Osmijeh je obasjao njegovo lice. Izvadio je prsten iz kutije i oprezno ga je stavio na njen prst. Pristajao je savršeno, kao da mu je oduvijek tamo bilo mjesto.

A onda ju je Brady poljubio. Njihovi usne spojile su se zajedno. Njegove ruke zapetljale su se u njenoj kosi, a njene su zgrabile njegov struk, pokušavajući ga približiti što više može. Ni u snu nije očekivala ovo. Čak i u njenim najluđim snovima nije zamišljala da će se ovo dogoditi barem još nekoliko godina, ali ovdje i sada nije moglo biti savršenije.

Brady je bio u pravu. Nije bilo potrebe za čekanjem. Već su prošli kroz pakao i nazad. Već su shvatili da ne mogu živjeti jedan bez drugoga. Živjeli su zajedno i radili zajedno i putovali zajedno. Nije postojala zapreka koja bi ih držala dalje od ovoga. A ona je to željela. Željela je biti s njim. Oduvijek je to željela. Život bez Bradyja uvijek je bio kao izlazak iz svijeta u bojama u crno bijeli: siv i beživotan.

Ostali su tako dok se nisu razdvojili hvatajući dah. Brady je obrisao suze sa njenih obraza dlanovima. Suze radosti i sreće i zadovoljstva.

Nakon nekoliko trenutaka, Brady ih je polegao na deku, držeći njeno tijelo uz svoje. Ležali su gledajući u zvijezde, izgubljeni u euforiji njihovih zaruka.

Dvadeset osmo poglavlje Pravi smjer Liz i Brady proveli su pet dana odmora slaveći njihove zaruke. Dan nakon preliminarnih, ručali su s njegovom obitelji da im obznane vijest. Dobrodošlica koju je primila donijela je suze u njene oči. I Marilyn i Jeff su je zagrlili i rekli joj da su sretni da će imati tako divnu buduću snahu. Savannah je skakala gore dole od uzbuđenja. Čak se i Clay nasmiješio na te vijesti. Iako se činilo da je Andrea više nadurena i kučkasta nego inače.

Clay ju je zagrlio kad su odlazili i šapnuo joj u uho. „Pretpostavljam da je zlatni dečko i dalje savršena, ha?“ Liz se nasmijala kad se odmaknula. „Ne brini se. Nitko ti neće oteti titulu crne ovce.”

Nasmijao se i klimnuo glavom. „Nikad se nisam brinuo oko toga.“ „Ipak, trebao bi se brinuti za Andreu. Izgleda da je spremna za udaju.“ Clay je samo slegnuo ramenima. „Preživjet će.“ Na trenutak je izgledao zamišljeno, prije nego je nastavio. „Želim ono što i vi imate.“ Liz nije bila sigurna da ga je dobro čula, a onda je otišao. Nekad ju je taj čovjek totalno zbunjivao.

Taj vikend zajedno su odletjeli u Tampu. Željela je vidjeti svoju obitelj prije početka predavanja; a sada je imala izgovor – reći im za zaruke.

Njeni roditelji, kao što je Liz i očekivala, bili šokirani. Ona i Brady bili su zajedno samo nekoliko mjeseci i sve im se činilo brzo. Objasnila im je da nije mogla zamisliti život bez njega i da je bila neizmjerno sretna oko njihove odluke.

Nakon toga činilo se da su se opustili. Nije ih krivila što su mislili – da li ovaj čovjek koristi moje dijete? Ali to je bilo toliko daleko od istine da ih je bilo lako razuvjeriti.

Nakon što je strah napustio njihova lica, njena majka odmah se bacila na pripreme i nije prestala dok se nisu ukrcali natrag u avion. Kakvu haljinu želiš?

Izgledaš divno u bijelom, dušo. Hoće li Victoria biti kuma? Sviđalo mi se vjenčanje Trentonovih prošle godine, sve je bilo dekorirano u ružičastoj i u boji šampanjca. Misliš li i ti na tako nešto? Pitam se kakvo cvijeće bi trebali imati.

Orhideje ili ljiljane? Proljeće ili jesen? Tampa ili D.C. ili Chapel Hill?

Pitanja su se redala i Liz je samo slušala, odgovarajući najbolje što može.

Jedino što je sigurno znala je da neće imati vremena planirati do poslije izbora.

Treći studeni bio je izborni dan, a nakon toga… imat će pred sobom ostatak života.

Lizin prvi dan predavanja na postdiplomskom u Marylandu bio je u ponedjeljak. Susrela se to jutro sa svojim savjetnikom po prvi put. Sjela je u stolicu, okrenuta prema njegovom stolu.

„Dobro došla, Liz. Drago nam je da si s nama na odjelu za novinarstvo sveučilišta Maryland.“ „Zadovoljstvo je biti ovdje, gospodine.“ „Možeš me slobodno zvati Terry. Sada smo kolege“, rekao je toplim osmijehom. „Lynda je divno govorila o tebi kad sam razgovarao s njom. Rekla je da si marljiva, a nama je uvijek drago imati takve studente.“ Liz se nasmijala i zamislila razgovor između Terryja i profesorice Mires. „Unaprijed sam ti pripremio raspored predavanja kao i zadatke za učenje za ovaj semestar. Stavili smo te u odjel Dr. Mary Whitley u utorak i četvrtak u deset ujutro i biti ćeš gotova četvrtkom u dva.“ „To zvuči odlično“, rekla je s olakšanjem. Nije željela imati predavanja u petak da može pomoći Bradyju dok traje kampanja koliko god može. „Stavio sam te na četiri uvjetna predavanja kao što možeš vidjeti ovdje“, rekao je, prosljeđujući joj list papira. Četiri predavanja počinjala su u tri i trideset popodne, ponedjeljkom, srijedom i petkom. Znala je da će imati pretrpan raspored, ali nije očekivala predavanja ponedjeljkom i petkom. „Gospodine…“ „Terry, molim te.“ „Terry“, ispravila se. „Da li je moguće da predavanja iz uređivanja petkom uzmem sljedeći semestar? Kao što možda znate, moj zaručnik se natječe za Kongres u Chapel Hillu.“ Kimnuo je. „Da, mislim da sam to čuo. Maxwell?“ „Da. Pa, ako to ne remeti cijeli moj raspored, željela bih mu pomagati u kampanji koliko god mogu.“ Terry je gledao u svoje bilješke i počeo čitati komad papira. „A, ti imaš naglasak na političko novinarstvo. Provjerit ću s voditeljem odjela da vidimo da li možemo napraviti iznimku, ali ne vidim zašto ne. Želimo krojiti kurikulum prema našim studentima.“ „Hvala vam, gospodine.“ Terry se ponovno nasmiješio. „Molim te zovi me Terry.“ Sa sređenim rasporedom i svim ostalim, Liz se lagano vratila u akademsko okruženje. Njeni razredi bili su mali, a školske zadaće rigorozne, ali je smatrala, da kao i uvijek, uživa u poslu. Držao ju je usredotočenom i motiviranom. To je činilo žongliranje između članaka za Dragi Kongres i Justinova bloga, koji je nastavila pisati nakon konvencije, puno težim.

Nekada dok je pisala novi članak, shvatila je da bi zapravo željela komunicirati na blogu. To je bila čudna nova dinamika. Njen novinarski posao i dalje je imao sljedbenike, ali teško da je bio aktivan kao Justinov blog. Radila je, više-manje, kao moderator platforme za ocjenjivanje socijalnih medija, kao što je Pinterest, Goodreads i You Tube. Počela bi temu i pisala postove bazirane na konverzaciji sa drugima na stranici. Bilo je… zabavno. Dobar hobi koji se dobro plaćao bez stresa oko njene karijere.

Ali bila je odlučna da bude posvećenja oboma najbolje što može bez previše rastezanja same sebe između kampanje, zaruka, postdiplomskog, i dobrotvornog rada s Barbarom. Živci su joj pucali dok je samo razmišljala o tome. I dva tjedna nakon početka predavanja, kad je bila pretrpana s poslom, Brady ju je odvukao. „Pođi sa mnom u New York ovaj vikend.“ „Što?“ pitala je, vraćajući pogled na svoj rad. „Samo u subotu. Snimamo reklamu i želio bi proslaviti zaruke s Chrisom. Još bolje, povedi Victoriu. Onda možemo imati kumu i kuma na jednom mjestu.“ „Brady… imam toliko posla.“ Prošao je rukom kroz njenu kosu. „Završit ćeš sve na vrijeme, ali živcirati se svake sekunde svakog dana nije baš produktivno.“ „Poput tebe u kampanji.“ „Kampanja ima rok trajanja.“ „Novi svake dvije godine“, šalila se. „Pretrpana si. Imaš puno toga što želiš napraviti, a nemaš dovoljno sati da sve stigneš. To te čini manje produktivnom. Uzmi slobodan dan. Pođi sa mnom.“, molio je. „Želim svoju zaručnicu kraj sebe.“ Bože, kako je izgovarao tu riječ. Zaručnica. Vrtjela mu se na vrhu jezika, kružila njome, i povukla je prema njemu. Željela se utopiti u toj riječi.

Brady, Liz i Victoria stigli su New York rano u subotu ujutro. Liz je kunjala u avionu, ali Brady se, kao i obično, nije mogao opustiti na letu. Gradski auto dovezao ih je u grad ispred Chrisovog stana. Ušao je u auto, zijevajući umjesto pozdrava.

Auto se odmahnuo od pločnika i krenuo voziti prema studiju gdje je Brady trebao snimati reklamu. „Dakle, konačno si uhvaćen“, rekao je Chris. „Jedan od nas je morao“, rekao je Brady. Radio je krugove po Lizinoj ruci, koju je držao u svom krilu. „Da poznaješ Liz onda ne bi bio iznenađen“, rekla je Victoria. „Ona je osoba za duge staze.“ „Jesam li?“ pitala je podižući obrvu. „Jesi.“ „Drago mi je zbog toga“, rekao je Brady.

„Moju frendicu treba zadržati“, rekla je Victoria, tapšući njenu ruku. „Ona nije radila divlje i lude stvari kao ja. Iako se jednom jebala sa senatorom.“ Svi u autu su se počeli smijati. „Više nego jednom, koliko sam ja čuo.“ „O, zar niste svi čuli tračeve? Ja sam droljasta razaračica veza koja je trudnoćom ulovila tipa.“ Stavila je ruku na svoj trbuh. „Trudna sam barem šest mjeseci, a čak se ništa ni ne vidi. Takva misterija.“ „Pa očito je da si ga se riješila jednom kad si ga ulovila. U tome je stvar“, rekla je Victoria. „Tako sam ga i ja uhvatio u klopku“, rekao je Chris, trepereći svojim trepavicama. „Napraviti tebe trudnim bilo je najčudnije iskustvo u mom životu“, šalio se Brady. „Da te barem reporteri mogu sada čuti“, rekla je Liz. „Zahvalit ćemo Bogu da ne mogu.“ Stigli su na vrijeme za snimanje. Bradyja su požurili prema timu za frizuru i šminku. Chris ga je neprestano zezao oko toga, sve dok se nisu zatvorila vrata iza njega. Oni su dobili kratku turu po studiju u kojem je Brady snimao, gdje nije bilo puno više od nekoliko radnih soba, dio za presvlačenje, garderoba i glavni set sa zelenim ekranom i vrlo skupom opremom za snimanje. Njihova pratnja ostavila ih je da sjede na kauču gdje su mogli gledati snimanje, ali se nisu smjeli miješati. Uz to, imali su krafne!

Trideset minuta kasnije, Brady se pojavio iz šminke. Izgledao je kao on, a opet nije. Kao još savršenija verzija sebe. „Njegovo besprijekorno lice mora podnijeti visoku definirano osvjetljenje i rad s aparatom“, objasnio je čovjek kad mu se Chris opet počeo rugati. „Izgledaš sjajno“, ona ga je ohrabrivala. „Poljubio bi te sada, ako to bi značilo da moram provesti još trideset minuta šminkajući se.“ Izgledao je umorno od same pomisli, a to ju je natjeralo na hihotanje. Neka i muškarci vide što žene moraju prolaziti na dnevnoj bazi.

Liz je čula kad je Brady ponavljao tekst za reklamu ranije ovog tjedna. Nije imala vremena raditi s njim, ali znala je da će biti sjajan. Također, snimali su nekoliko puta, tako da mogu napraviti sve savršeno.

Brady je pregledavao hrpu bilješki i ponavljao fraze svojim ustima prije nego što mu je prišao redatelj i odveo ga do udobne smeđe stolice. Imali su nekoliko različitih komada namještaja, od stolice na podiju do velikog predsjedničkog stola. Željeli su vidjeti što će mu najbolje odgovarati sa izgovorenim riječima.

Pozadinu će izabrati sa kompjuterskog ekrana, vjerojatno američku zastavu ili udobnu radnu sobu.

I tada su počeli. Prvih trideset minuta bilo je zabavno gledati u novo iskustvo.

Brady je i prije snimao spotove, tako da je znao princip, ali Liz nikad nije vidjela ništa od ovoga. Victoriji, je vrlo brzo postalo dosadno pa je provela puno vremena na telefonu dopisujući se s Danielom.

„Znaš“, rekla je, „trebale bi ih ostaviti i krenuti u potragu za vjenčanicom.“ „Vjerojatno si u pravu.“ „Koliko vremena imamo? Svejedno bi mogle ići“, ponudila je, gledajući je. „Nemam pojma. Čak ne znam ni gdje bi počela s haljinom. I znaš da neću početi planirati dok kampanja ne završi.“ Victoria je teško izdahnula i ponovno utonula u svoje sjedalo. „Znam. Jeste li što odlučili? Izvijesti me! Nedostaješ mi! Zapela sam na fakultetu cijeli jebeni dan i treba mi nešto raskošno i zabavno da popuni moj depresivni um.“ Liz se lagano nasmijala njenoj dramatičnoj prijateljici, i rekla joj sve što su odlučili u zadnja tri tjedna od kad ju je Brady zaprosio. „Brady želi da održimo vjenčanje u Biltmoru u Ashevilleu.“ „Sranje!“ Koliko će to koštati?“ „Misliš li da ću to pitati?“ Liz je okrenula pogled prema Bradyju. „Njegovi roditelji vjenčali su se tamo i prekrasno je. Zaista sam uzbuđena da ćemo ga posjetiti i vidjeti vrtove.“ „Jebote. Jedva čekam. Što još? Kojeg djevera mogu odabrati?“ pitala je namigujući. „Zar ne vodiš navijača Dukea?“ pitala je Liz neodlučnim osmijehom. S Victoriom nikad ne znaš. „Vodim. Naravno, ali možda će on biti za igru.“ „Čak ni ne želim znati.“ „Vjerojatno ne“, zaključila je. „Natrag na temu. Ja sam razmišljala da djeveruše budete samo ti i Savannah.

To znači da će Brady imati Chrisa i Claya.“ „Zaista će uzeti svog arogantnog brata?“ pitala je Victoria, iznenađeno.

Liz se pitala istu stvar. Bila je ugodno iznenađena kad joj je Brady rekao da želi Claya na vjenčanju. Clay… čovjek koji je pokušao spavati s njom i mrzio sve o Bradyjevoj karijeri. „Mislim da ga duboko u sebi ipak voli.“ Liz nije ni primijetila da je Chris otišao dok se nije vratio izgledajući šokirano. „Što se dogodilo?“ odmah je pitala. „Trebam razgovarati s Bradyjem“, rekao je, odvraćajući pogled. „Ne možeš. Ako ga prekineš sa svojim vijestima onda nikad neće završiti reklamu. Barem se neće uspjeti ponovno sabrati“, rekla mu je. „Ne prema načinu na koji sada izgledaš.“ „Samo reci“, rekla je Victoria, stojeći između njih. „Imao sam poziv od Mollie.“ „U vezi čega?“ oprezno je pitala. Instinktivno se spremila na ono što dolazi. „Mollie je poludjela. Razgovarala je sa jednom od svojih prijateljica koja radi za CNN.“ Liz se nije sviđalo kamo ovo ide. „Bile su na ručku i njena prijateljica je spomenula da pišu članak o pravom identitetu Dragog Kongresa.“ Liz je stavila ruku na stol da se umiri. „Ok. Dakle CNN piše članak o meni.“ Prekrižio je ruke ispred sebe. „Žao mi je.“

„Da li je rekla tko je rekao CNN-u da se radi o meni?“ pitala je Liz, pokušavajući ostati mirna.

Odmahnuo je glavom. „Ne znam. Njena prijateljica je samo tračala, pretpostavljam, i nije mislila da je to važno. Mollie se pretvarala da mora na toalet da mi kaže, bila je mahnita.“ „I što će se sada dogoditi?“ pitala je Victoria. „Koga briga za glupe članke koje je Liz pisala? Ona se ne kandidira za ured. Nego Brady. A to čak nisu bili ni kontraverzni članci.“ Chris je ponovno slegnuo ramenima. „Ne znam kako rješavaju probleme.

Samo znam da bi Brady trebao znati da može obavijestiti Heather o tome.“ Liz je znala da je u pravu. Pogledala je u Bradyja dok se opušteno smiješio kameri dok je izgovarao svoj tekst. Završio je jedan dio i uhvatio njen pogled prema njemu. Vjerojatno je shvatio da nešto nije redu, budući da je ustao, razgovarao s redateljem, a onda prišao njima. „Što se događa?“ Chris i Liz izmijenili su pogled i ona je kimnula. Chris je ispričao istu priču koju je upravo rekao Liz. Bradyjevo lice postajalo je sve tamnije i tamnije. „Odlično“, rekao je, izdišući. „Odmah ću nazvati Heather.“ „Ja bi trebala nazvati svog urednika da razgovaramo o kontroli štete“, rekla je Liz. „Što misliš kako će to prikazati?“ Liz je usporila svoj um dovoljno da razmisli o tome sa reporterske strane. „Djevojka kongresmena Maxwella izbacuje političke članke da promovira njegove stavove. Ili možda: Kongresmenova djevojka krije se iza pseudonima – što još krije?“ Svi su gledali u nju a ona je stisnula čeljust. „Mislim na najgore jer je to moj posao.“ „Idem nazvati Heather.“ „Baš kad sam joj se počela sviđati“, šapnula je Liz. „Sve će biti u redu“, inzistirao je prije nego je izvukao svoj telefon i obavio poziv.

Liz nije bila sigurna. Trebala je donijeti odluku. Već joj je ovako nešto eksplodiralo u lice prije, i nije imala namjeru da se to ponovno dogodi. Prije je sjedila mirno i dozvoljavala medijima da prikažu njen život kako im paše. Sad je imala priliku preuzeti kontrolu i trebala bi je ugrabiti sada prije nego uništi sve na čemu su ona i Brady radili.

Otvorila je svoj e mail i nije bila iznenađena kad je vidjela da je čeka poruka od urednika, Toma Vernona. Dakle, već je znao, i želio je razgovarati s njom telefonom. Imao je ispisan svoj broj.

Na drugo zvono javio se na telefon. „Halo?“ „Tome, ovdje Liz Dougherty. Kako ste danas?“ „Gospođice Dougherty, zadovoljstvo mi je konačno razgovarati s osobom koja stoji iza Dragog Kongresa.“ „Hvala vam, gospodine. Vaše sjedište je u New Yorku, zar ne?“

„Što? Da je.“ „Budući da se radi o teškoj situaciji, možemo li se naći danas da razgovaramo osobno o tome? U gradu sam do kasno popodne.“ Nakon kratke pauze, odgovorio je. „Mislim da to možemo dogovoriti.“

Ured Toma Vernona bio je pretrpan sa starim šalicama kave, praznim energetskim pićima, i hrpama papira. Pogled na ured objašnjavao je zašto mu je trebalo toliko da joj odgovori na poruke. „Gospođice Dougherty, lijepo je da se konačno upoznajemo.“ „Slažem se“, rekla je ljubazno. „Nadam se da ste lako pronašli moj ured.“ „Da, jesam.“ Liz je prekrižila noge i dodatno se uspravila. „Možemo li preći na stvar? Očito je izašlo u javnost da sam ja Dragi Kongres.“ Tom je izravnao kravatu na njeno suzdržano ponašanje. „Da, naravno. Ja sam kontaktirao CNN u vezi toga.“ Liz je lagano otvorila usta. „Što ste napravili?“ „Izborna je godina, gospođice Dougherty, i uvijek nastojimo privući još čitatelja. Stoga sam napravio poziv mom izvoru u CNN-u. Sa vašim slavnim statusom mogli bi postati veliki!“ „Izdali ste me novinarima zbog veće medijske pokrivenosti?“ pitala je, šokirana. „Gledajte, mi volimo što radite kao Dragi Kongres i želimo nastaviti s tim. Vi privlačite mase. Vi ste popularni. Ljudi su zainteresirani da čitaju ono što vi imate za reći, i bili su zainteresirani i prije nego su saznali tko ste. Znate li kako će biti kad se ponedjeljak to pojavi na CNN-u? Sve će podivljati.“ Oči su mu bile promjenjive, osmijeh prevelik; cijelo njegovo tijelo bilo je entuzijastično. Sve što je vidjela kad bi ga pogledala bio je očaj koji je izlazio iz svake njegove pore. Želio je da ostane i želio je to jako. Sviđala mu se kontroverznost. Sviđalo mu se obećanje o povećanoj čitanosti online kolumne koji će skandal donijeti. Vjerojatno bi joj platio duplo ili troduplo više nego što ju je sad plaćao. Samo zato jer je njeno ime bilo potpisano ispod članka. „Hvala na ponudi gospodine Vernon, ali moram odbiti“, rekla je ustajući. „Što? Ne razumijem.“ „Osim činjenice da ste me odali novinarima bez mog pristanka? Imali smo dogovor o mojoj anonimnosti?“ „Ali to će donijeti velike brojke za vas!“

Željela je da zna kako da to objasni njemu na način na koji bi imalo smisla.

Kada je napisala prvi članak za njega bilo je to zato jer nije imala drugih opcija. Željela se dokazati koliko sebi toliko i drugima da i dalje može napisati članak i sama biti uspješna. Ona je trebala te članke. Što je sada imala? Bradyja, postdiplomski, dobrotvornu organizaciju i Justinov blog koje je voljela. Svijet je bio pod njenim nogama. Potreba koju je prije imala je nestala. Već je dokazala sam sebi da je dovoljno dobra. Uz to bilo je uzbudljivije biti Dragi Kongres kao anonimna osoba znajući da nitko zaista ne zna da je to bila ona. Bez toga, izgubila se sama intriga.

Liz je uspravila bradu i dala mu najbolji odgovor koji je znala. „Ne postoji iznos koji bi bio vrijedan toga, gospodine Vernon. Nastavak moje karijere ovdje ne bi bio u redu s Bradyjem. Ako to znači ostaviti članke iza sebe neka bude“, rekla je. „Dajem otkaz!“ Ona nije bila pijun u nečijoj tuđoj igri. Neće dozvoliti da mediji, ni Tom Vernon ni bilo tko drugi diktira kako će od sada živjeti.

Dvadeset deveto poglavlje Zaručnica „Opet si dobila otkaz?“ pitao je Justin kasnije tog dana. „Nisam dobila otkaz. Ja sam ga dala“, inzistirala je Liz. „Zadržavaš poslove gore nego ja.“ „Ti si počeo vlastiti posao i čini se da ti ide dobro s tim.“ Justin je frknuo. „Samo zato jer sam ja šef.“ „Kako god. Odlučila sam da sam to radila samo zato jer sam bila očajna nakon diplome. To je popunilo prazninu, i to mi sada zaista ne treba.“ „Čekaj, čekaj, čekaj“, rekao je, a njegovo opušteno ponašanje na trenutak je nestalo. „Ne zoveš me valjda da prekineš sa mnom, zar ne?“ Liz je okrenula očima. „Ako me pitaš da li napuštam stranicu, onda ne. Osim ako ne želiš svu dramu koja ide s mojim imenom. Samo sam mislila da bi želio znati o gluposti u koju je upala tvoja zaposlenica.“ „Oh. Znaš da me nije briga za to“, rekao je, zvučeći kao da mu je laknulo. „Samo sam mislio da želiš otići, budući da ćeš sada biti gospođa Maxwell.“ Gospođa Maxwell. Cijelo tijelo joj se napelo. Sranje! Zaista će se udati za Bradyja. Zadovoljno je udahnula na tu pomisao. „Samo zato što ću se udati, ne mijenja iznenada tko sam ja. I dalje idem po diplomu, radim s djecom u dobrotvornoj organizaciji, pišem političke govore i vodim filmski blog za nekoga određenog. Ja sam više od čovjeka u kojeg sam zaljubljena, i ja uživam u poslu. Zabavno je komunicirati s ljudima na blogu.

Lijepo je imati hobi.“ Iako joj je nedostajao tenis. Nije imala ideju kada da još i to ubaciti u raspored. „Dobro. Onda ne izlaziš iz toga. Zaposlit ću pravnika ili nekoga tko će te natjerati da potpišeš ugovor koji kaže da ostaješ sa mnom.“ Liz se nasmijala. „Imam ovdje tim pravnika koji će biti sretni da to pregledaju za tebe.“ „Pobrinuti ću se da ne pronađu rupu u zakonu.“ „Ti si smiješan.“ Justin je nešto promrmljao za sebe i onda se nasmijao. „Hvala što ostaješ sa mnom. To mi puno znači.“ Oh, vau. Zvučao je… iskreno. „Naravno, zaista volim to raditi.“ Brady ju je potapšao po ramenu. Bila je u Chrisovoj gostinjskoj sobi i nije shvatila da je on iza nje. „Trebam pričati s tobom“, rekao je tiho. „Hej, Justine. Moram ići. Pozdravi Massey.“ „Hoću. Vidimo se.“

Liz je spremila telefon natrag u svoj džep i okrenula se prema Bradyju. Čim se vratila obavijestila ga je da je dala otkaz Dragom Kongresu. „Što se događa?“ „Upravo sam ponovno razgovarao s Heather. CNN je objavio vijest.“ „I što to znači za nas?“ pitala je Liz. Mrzila je što se sve ovo događa, ali trebali su ostati na tome, kontrolirati to. Uvijek su imali strategiju. Jedini problem bio je što Brady nije želio potvrditi glasine; nije želio reći ljudima da mediji lažu i da ignoriraju ono što se govori u vijestima. Mediji su izvrtali riječi i on je mislio da će, obraćajući im se, samo pogoršati stvari. „Mislim da ću morati razgovarati s novinarima. Heather misli da je to dobra ideja. Mislim da ćemo objaviti zaruke malo ranije“, rekao je, zamatajući ruke oko njenog struka i spuštajući svoje usne na njene. Opustila se u njegovom naručju, a tenzija je napustila njeno tijelo.

Hrpa zadaće na kojoj je trebala raditi ranije taj tjedan došla je, zajedno s njom, u Raleigh, gdje se Brady spremao obratiti novinarima. Kao što je sumnjala, članici za Dragi Kongres, već su bili iskrivljeni od strane Bradyjevih protivnika kao neka vrsta loše osmišljenog pokušaja da Bradyjeva politika izgleda utjecajnije.

Liz je mislila da to baš nema nekog smisla. Njeni članci nisu u potpunosti bili vezani za Bradyjev rad u Kongresu, i ona ga ni jednom nije spomenula.

Ali sve što se događalo u kampanji bio je problem. Kao što je bila smetnja prije dvije godine kada su je njegovi protivnici mogli iskoristiti kao negativan utjecaj na Bradyja. Samo se nadala da će ova konferencija istupiti oštrice koje su njegovi protivnici koristili u vijestima o njenim člancima. Čula je kucanje na vratima i okrenula se od svog posla da vidi Savannah koja je ulazila u sobu. „Hej!“ rekla je Liz, skačući i grleći je. „Dva tjedna na fakultetu i već izazivaš nevolje?“ pitala je. „Samo u jednom danu. Što je s tobom? Kako je u diviziji Washington?“ Savannah je postala glavna za tu diviziju, koju su Liz i Massey vodile prije dvije godine prije u studentskim novinama. Spremala se da bude glavna urednica sljedeće godine. Liz nije mogla vjerovati da je Savannah već treća godina. Vrijeme je jako brzo prolazilo. „U redu je. Iako mi je drago da je Josh zamijenio Massey. Ona nikad nije mogla zamijeniti tebe, i novine su zapravo bile sranje cijeli proljetni semestar“, priznala je Savannah.

Nikad zapravo nisu razgovarale o njenom odlasku, zato jer je to bila bolna tema za Liz. Sada joj je samo bilo drago da je Savannah ponovno sretna u novinama. Liz je znala da su obje trenutno na pravim mjestima u životu. „Pa, to je dobro. Josh će napraviti dobar posao. Radila sam s njim prije nego je Massey preuzela“, rekla joj je Liz. „Ti i Easton ste i dalje zajedno?“ „Da, Ustvari večeras imamo planove za večeru, pa ubrzajte ovu konferenciju za novinare.“ Dvaput je prekrižila svoje prste.

Liz se nasmijala. „Napravit ću što mogu. I što se dogodilo s Lucasom?“ „Kojim Lucasom?“ pitala je. „Ne, odustala sam čekati da se promijene stvari s njim. To se nikad neće dogoditi, a Easton je odličan.“ „Dobro. Drago mi je zbog tebe“, entuzijastično je rekla Liz. „Znaš da ćeš biti prekrasna djeveruša.“ „O moj Bože, ne mogu vjerovati da ćemo biti sestre“, uskliknula je Savannah. „Nikad nisam željela sestru, ali nisam mogla zamisliti bolju.“ „Hvala. Idemo gledati tvog brata kako se obraća svijetu.“ Liz se nasmiješila Savannah. Osjećala se zaista sretnom – kao da je imala svijet na svojim ramenima. Sada su samo trebali izgurati kampanju.

Cure su se uputile prema sljedećoj prostoriji, gdje su Brady i Heather živo razgovarali. Pogledao je prema njoj kad je ušla i odmah prestao pričati. „Sve u redu?“ pitala je kad je došla do njega. „Da, Samo se ne slažemo oko metoda za ovu konferenciju.“ „Zar nije Heather najbolja?“ pitala je Liz. „Jeste. Samo ovo želim napraviti na svoj način.“ Liz mu je potpuno vjerovala, ali on inače nije išao kontra Heatherinih prijedloga. Pitala se što se događa. Nije da je mislila da će učiniti bilo što što bi mu moglo naštetiti, ali nije se mogla prestati brinuti zbog njega. „Nemoj da te upecaju kada dođete do pitanja i odgovora“, upozorila ga je Liz. Udijelio joj je prekrasan osmijeh zamotan u maski kampanje dok je išao prema ulazu. „Kao da bi me mogli upecati.“ Liz je podigla obrvu. „Avioni dušo.“ Srčano se nasmijao. „Touche.“ A onda je otišao. Liz je slijedila njegovo osoblje gdje su mogli gledati njegovo obraćanje medijima. Prošla je kroz ovo nebrojeno puta i dalje se nije navikla na to. Pitala se kako bi sada bilo imati svoj diktafon u rukama, gurati se u gomili, i čekati priliku da privuče Kongresmenovu pažnju.

Bila je sigurna da osjećaj ne bi bio isti kao prije. Izvještavanje je izgubilo sjaj od kad je živjela na drugoj strani.

Sa osmijehom koji je odašiljao samopouzdanje i energiju, Brady se popeo do mikrofona. Imao je tako jaku osobnost koju je bilo teško ignorirati. Čak i kad se nije slagala s njegovom politikom, i dalju je je mogao začarati.

„Dame i gospodo, hvala vam što ste došli u ovako kratkom roku. Ne namjeravam vam uzeti puno vremena. Došao sam se samo obratiti zbog optužbi koje su upućene prema meni i mojoj zaručnici.“ Mirna prostorija ispunila se žamorom. Liz je čula kako stalo ponavljaju istu riječ. Zaručnica. Kakvo otvaranje. Ako do sada nisu bili obuzeti njegovim pouzdanjem i upornosti, sada su svi slušali. „Sve od kad je naša veza postala javna, kružile su glasine o tome zašto smo zajedno. Kao da trebam razlog da budem s ženom koju volim. Kao da trebam razlog da izaberem nju. Kao da u nekom dijelu svemira, nije dovoljno dobra za mene, kongresmena na poziciji. Imena koja sam vidio i čuo navalila su na nju, na nas, i bila su sramotna. Dovoljno je traumatizirajuće za ženu da uđe u javnu vezu, a da je ta žena bilo tko osim Liz Dougherty, koja je bez sumnje jedna od najjačih osoba koju sam ikad upoznao.“ Liz je osjećala kako joj lice crveni. Pobijao je sve što su ljudi govorili o njoj iako je mislio da to ne bi bilo dobro. Vidjela je to tada na njegovom licu. On nije mario. Samo ju je želio obraniti. Nije želio ikada više vidjeti da plače ili na se nosi sa udarima nečijeg lošeg pokušaja uspinjanja u karijeri. Želio je ukloniti bol. „Dakle, dozvolite mi da stojeći ovdje pred vama raščistimo stvari. Liz Dougherty i ja počeli smo našu vezu prije dvije godine. Prekinuli smo, i pomirili se u veljači ove godine. Ni u jednom trenutku nisam bio s nekim drugim dok smo Liz i ja bili zajedno. Ona nije razaračica veza. Ona nije trudna. I ona sigurno ne radi ništa da me natjera da ostanem s njom, osim što je nevjerojatna žena kakva i je.“ Brady je napravio pauzu da dozvoli da upiju njegove riječi. „Što se tiče njenog novinarskog posla, da, ona je Dragi Kongres, što mediji i znaju od jučer popodne. Članci koje je napisala nisu bili povezani sa mnom. To je bio njen odušak nakon diplome. To je bila zabava. Hobi koji je privukao veliku pozornost, od manje poznatih medija do velikih kao što je Washington Post, New York Times, i CNN. Jučer je svojom voljom dala otkaz nakon što je urednik tražio da nastavi pisati članke. Nije dala otkaz zbog mene; dala je otkaz zato što je na postdiplomskom studiju i treba više vremena za svoju karijeru, a manje za svoj hobi. Molim vas da našu vezu gledate onakvu kakva je, a ne onakva kako je izvrću. Lako je suditi nekome. Prihvatiti istinu da smo Liz i ja sretni zajedno puno je teže. I samo da se zna, Liz Dougherty je najbolja stvar koja mi se ikada dogodila, i zadovoljstvo mi je obznaniti da ćemo se vjenčati sljedeće godine.“ Brady je podigao ruku kao signal publici. „Hvala vam i želim vam ugodan dan.“ Soba je eksplodirala i činio se da svi govore odjednom. Ali sve što je Liz vidjela bio je Brady. Nije mogla vjerovati što je upravo napravio, i sad je razumjela zašto se Heather svađala s njim. Vjerojatno nije željela da bude tako… drzak i samovoljan, ali to je poslalo vrlo jasnu poruku. On ju je volio. Oni će se vjenčati. Što god mediji pisali o njima nije bilo važno, i on to više nije mogao tolerirati.

Brady je otišao prema dijelu za pitanja i odgovore, ali Liz nije trebala čuti pitanja. Odmaknula se od ulaza i zadovoljno udahnula.

Njen telefon zavibrirao je u džepu i ona je otvorila poruku.

Jesi li na konferenciji?

Hayden. Pa, sranje. Nije se čula s njim od početka ljeta, kad ga je optužila da se udružio s Calleigh protiv nje i Bradyja.

Da, ovdje sam.

Gotovo odmah primila je odgovor.

Možemo li se naći?

Da, to se sigurno neće dogoditi. Kako bi izgledalo da joj Brady izjavljuje ljubav i da obznanjuje vjenčanje, a da se ona nalazi s bivšim dečkom? Nije pametno.

Ne mogu. Zašto?

Imam trag vezano za C. C. Calleigh. Skoro je zaboravila da je Hayden rekao da će paziti na Calleigh i reći joj ako nešto smjera.

Koliko je loše. Čekala je odgovor.

Još ništa konkretno, ali nekoliko puta sam čuo da nešto planira. Pokušavam sve shvatiti. Imam samo jako sumnju i mislio sam ti sada reći. Da možeš istražiti. Iako bi to radije napravio osobno.

Liz je zagrizla donju usnu. Ne mogu sada. Ako možeš, pošalji mi što imaš pa ću to prosijediti.

Ok. Liz je krenula spremati telefon, misleći da je to kraj konverzacije, ali vibrirao je još jednom. Čestitam na zarukama.

Zastenjala je i spremila telefon. Znala je da je samo ljubazan, ali mogla je osjetiti njegovu bol u tim riječima. Hayden je to želio s njom, ali mu to nije bilo suđeno. I morao je stajati u publici dok je Brady govorio svijetu o njihovima zarukama i koliko je voli. Nije se osjećala loše jer je Hayden saznao, samo zato jer ga je povrijedila.

S teškim uzdahom, vratila se ulazu i stala kraj Heather. „Kako mu ide?“ pitala je. „Odlično. Čini se da su reporteri iznenađeni njegovom drskošću, pa se hrane s time. Iako ću uskoro prekinuti i završiti.“ Liz je pažnju usmjerila na Bradyja i na reporterku koja se gurala kroz gomilu želeći postaviti pitanje. Calleigh Hollingsworth. „Kongresmenu Maxwell, odbijate glasine da je gospođica Dougherty razlog vašeg prekida s gospođicom Edwards. Ipak, vi ste razlog što je gospođica Dougherty ostavila svog dečka, zar ne?“ „Gospođica Dougherty nije bila u dobrim odnosima sa svojim dečkom i oni su prekinuli kao rezultat toga.“

„Razumijem“, rekla je Calleigh. „Loši odnosi nastali zbog vaše veze?“ „Tijekom prijašnje veze to nije imalo utjecaj na izbor onoga s kim je izlazila.

Kao što ta veza nema utjecaja danas na nas“, rekao je odrješito. „I vi ne mislite da se okrenula vama samo zato jer prethodna veza nije uspjela? Ili da vas ona iskorištava…“ Brady ju je prekinuo brzim udarom na podijumu. I dalje je izgledao mirno, ali Liz ga je dovoljno dobro poznavala da znala da je bijesan. „Samo da se zna, ja sam jako zaljubljen u gospođicu Liz Dougherty. Planiram provesti ostatak života s njom. Možete mi postavljati pitanja kako smo se ponovno povezali i kakav učinak sada ostavljamo, ali ne vidim zašto vam je to važno. Važno je da smo zajedno i da će tako ostati.“ Uputio je Calleigh upozoravajući pogled. „Samo se nadam da će te se naći u sličnoj situaciji i da vam netko neće suditi zato jer ste se zaljubili.“

Trideseto poglavlje Niski udarci Imam dokaz.

Poruka je došla od Haydena šest tjedana nakon konferencije za tisak gdje je Brady priznao da voli Liz i cijelom svijetu rekao za zaruke. Od tada su cijelo vrijeme bili u pokretu. Između njenih predavanja, i učenja od ponedjeljka do četvrtka i pomaganja Bradyju u kampanji od petka do subote, Liz je bila istrošena. Uživala je oba aspekta života, ali osjećala se kao izgubljeni slučaj.

Bila je zahvalna da ima Bradyja, koji nikada nije pokazivao koliko je pretapan poslom u kampanji, ali vidjela je privatne trenutke kad je bio iscrpljen. Ako je čak i on bio umoran pod posla, onda je i njoj bilo dozvoljeno da bude.

Neće ti se sviđati.

Odlično. Liz se nije radovala ovom razgovoru. Nadala se da će ono, o čemu je Hayden pričao prije tri tjedna, nestati samo od sebe. Nadala se da je Calleigh Hollingsworth prešla preko toga i da ona i Brady mogu nastaviti sa svojim životom. Očito nije.

Da li je ozbiljno?

Zaista nije željela vidjeti Haydena ili gubiti svoje vrijeme. Ali ako je mislila da bi ono što Hayden zna moglo naštetiti Bradyju, sa samo dva i pol tjedna do kraja kampanje, onda će napraviti što god može da to spriječi.

Gore nego što sam mislio.

Liz je uzdahnula i zatvorila kompjuter. Sad sigurno neće ništa napraviti dok joj se po glavi vrte razne misli. Već je planirala da se sretne s Bradyjem sutra u Durhamu na koncertu Delta Rae-a te večeri. Bend je bio iz okolice i svirali su kao podrška njegovoj kampanji. Trebalo bi biti zabavno, ali sad će provesti dio vremena noseći se s ovim sranjem.

Sutra ću biti u Sjevernoj Karolini. Koncert je u Durhamu. Tamo bi se bilo najbolje naći.

Liz mu je proslijedila informaciju i onda nazvala Bradya da mu javi što se događa. „Kako doista znaš da on ima informacije?“ pitao je Brady. „Ne znam“, rekla je s uzdahom. „Želiš li riskirati?“ „Ja ću biti tamo kada se to dogodi.“ „Što? Nećeš. Znaš da neće ništa reći ako si ti tu“, inzistirala je Liz. „Tip čak ni ne zaslužuje vidjeti tvoje predivno lice, a kamoli nasamo razgovarati s tobom nakon svega što se dogodilo. Ja nisam zaboravio i ne vjerujem mu. Trebam biti tamo.“ Nije krivila Bradyja zato što se tako osjeća, ali imati njega okolo i dobiti značajne informacije od Haydena vjerojatno nije dobra ideja. Hayden je imao

dovoljno razloga da ne voli Bradyja, kao što je Brady imao za Haydena. Radije bi izbjegla neugodni trenutak spajajući ih zajedno. „Zar ti ne bi trebao raditi?“ pokušavala je. „Usred koncerta?“ pitao je, razljućeno. „Ja ću se pojaviti na početku i na kraju, ali glavni šou je za bend. To je samo mali događaj.“ „Nećeš odustati od ovoga, zar ne?“ „Ne.“ Liz je uzdahnula. „U redu… reci Heather, i smisli da Haydena ne vide kad bude ulazio i izlazio iz zgrade. Ne trebamo još jedan problem.“

Sljedeće večeri Liz je stigla u kazalište s Bradyjem. Brady je ostavio Liz u stražnjoj sobi, gdje je većina buke bila prigušena. „Držim uvodni govor, a onda će Heather dovesti Haydena iza kulise da razgovaramo o navodnom dokazu.“ Navodni dokaz. Znala je koliko Brady ovo mrzi, a nastoji razvedriti situaciju.

Haydenu je bolje da ima nešto konkretno ili ona nikada neće ovo preživjeti.

Ipak, Liz je sumnjala da nešto ima. Ne bi je odjednom kontaktirao zbog ničega.

Ili se nadala da ne bi. Čekanje se činilo beskonačno, ali uskoro je čula kako je bend počeo svirati prvu pjesmu. Nije shvatila da od nervoze stišće ruke. S dubokim udahom, nastojala se smiriti i osloboditi se tenzija.

Brady se vratio do nje. Nakon poljupca u čelo, naslonio se na zid i prekrižio ruke. Činio se spreman ako Hayden nešto pokuša, iako je ona mislila da je to nemoguće, čak i da Brady nije bio prisutan.

Trenutak kasnije ušla je Heather s Haydenom za petama. Čvrsto je zatvorila vrata za njima. Liz je uhvatila Haydenov pogled i vidjela da promatra situaciju reporterskim pogledom. Prebacio je pogled sa Liz, na Bradyja, na Heather i natrag i u sekundi njegov osmijeh je pao. „Prava poslovna zabava“, rekao je Hayden.

Brady je kimnuo prema Heather, koja je slegnula ramenima i izašla. Čuti će cijelu stvar kasnije. Ako mu bude ugodnije sa manje ljudi u sobi, ona neka izađe.

Haydenove oči bile su na Liz. „On ostaje?“ „Da.“ „Razumijem.“ „Imaš li problema s tim?“ pitao je Brady. „Brady“, rekla je nježno. „Prestani.“

Hayden je slegnuo. „Nema problema. Ne bih trebao biti iznenađen.“ „Kakav dokaz imaš o Calleigh?“ pitao je Brady bez daljnjeg odugovlačenja.

Liz je s uzdahom okrenula očima prema stropu. „Hvala što si se složio da se nađemo danas. Ne znam što imaš, ali znam da nije bila jednostavna odluka da nas obavijestiš o tome.“ „Zapravo je bilo jednostavno“, rekao je Hayden, bacajući omotnicu na stol. „Calleigh je uništila sve, a ti ne zaslužuješ da se tako ponaša prema tebi. Postaje nemarna, zato jer sve shvaća kao osvetu budući da nema pravi razlog da te napada.“ „Ipak… hvala ti.“ Osjećala je kako joj obrazi gore pod njegovim pogledom.

Nije imala osjećaje prema Haydenu, ali bilo je očito da on i dalje ima za nju. I zato je sve ovo radio. „U čemu je zapravo sprječavamo?“ pitao je Brady, gurajući se od zida i naslanjajući se na stol. „Ne znam detalje. Samo znam ono što sam čuo i prikupio iz ovoga“, rekao je, pokazujući na papire. „Čuo sam Calleigh kako razgovara na telefon nekoliko puta i govori o snimanju spota, i Bradyjevo ime se spominjalo. Nikad ništa konkretno, i u zadnjih nekoliko tjedana razmišljao sam da ti se opet javim da znaš da nešto planira. Ali rekla si da mi treba dokaz, i nešto sam ti nabavio.“ Preko stola je proslijedio omotnicu Liz i Bradyju. Otvorila ju je i vidjela malu zalihu Calleighinih mailova. Liz je raširila oči. „Kako si nabavio ovo?“ „Imala je problem sa kompjuterom jedan dan i došla je u moj ured ludeći.

Pitala me da pogledam. Kad nisam odmah riješio problem, naljutila se i rekla da ide kod informatičara. Petljao sam po kompjuteru nekoliko minuta i ponovno ga pokrenuo. Kad se sve pokrenulo njen email bio je na monitoru. Već sam čuo Calleigh da spominje ime Ted, i vidio sam da odgovara email adresi. I samo sam isprintao cijeli razgovor i nadao se da je to dovoljno.“ Hayden je izdahnuo. „Pročitao sam sve. Ne piše točno o čemu je spot, ali snimaju nešto negativno. I ima sastanak s tim Tedom sutra u Greensborou.“ „Hmm…. imam ideju.“ Obojica su je skeptično pogledala. „I neće vam se svidjeti.“

Liz je stajala ispred velike sive zgrade, gledajući u natpis na kojem je pisalo da se radi o produkcijskom studiju. Čudno mjesto za sastanak, ali savršeno mjesto za snimanje spota. Nadala se da je donijela dobru odluku.

Njena kosa bila je zavezana u konjski rep, i nosila je tamne traperice i sako.

Njen diktafon bio je u prednjem džepu – skriven od pogleda. Uključila ga e prije nego je ušla unutra i osjetila je poznati osjećaj leptirića u trbuhu.

Izravnala je ramena i nadala se da izgleda samouvjereno i profesionalno.

Povukla je teška vrata i ušla unutra. Recepcionarka je bila odmah na početku.

Njeno lice bilo je zakopano u kompjuteru, a prema onome što je Liz vidjela, igrala je igrice umjesto da je radila. Odlično. „Oprostite“, rekla je Liz, privlačeći ženinu pažnju. „Da. Oprostite. Kako vam mogu pomoći?“ Liz je duboko udahnula. „Trebala bih vidjeti Teda. Imam sastanak sa gospođicom Hollingsworth.“ Žena je provjerila na kompjuteru i potvrdila da bi i Calleigh i Ted trebali danas biti ovdje. „Došli ste baš na vrijeme. Ted je već u studiju.“ Žena je ustala, mahnula karticom prema vratima, i otvorila ih za nju. „Skroz na kraju.“ Liz joj je zahvalila, a onda brzo prošla kroz vrata prije nego se žena predomisli. Krenula je niz hodnik. Vrata su bila zatvorena, ali postojao je prozor kroz koji je Liz mogla proviriti. Čovjek je sjedio na stolici za kojeg je pretpostavila da je Ted, nekoliko kamermana i pregršt žena sa strane. Jedna žena stajala je ispred kamere. Nitko nije izgledao poznato. Nema Calleigh. Što je brže mogla, izvukla je svoj telefona i napravila nekoliko fotografija prostorije, zumirajući lica ljudi koji su stajali okolo, a onda znak kraj prostorije.

Pisao je CT spot i ispod toga Voditelj: Calleigh Hollingsworth. CT… hm.

Vjerojatno Charlotte Times. Da li su novine znale što radi ili je Calleigh samo koristila njihovo ime?

Liz je spremila svoj telefon i vratila se istim putem niz hodnik. Provirila je u neke od soba. Većina ih je bila prazna. Malo ljudi koristilo je produkcijsku tvrtku u nedjelju popodne. Gdje je bila Calleigh? Čula je otvaranje vrata iza nje i okrenula se. Calleigh je uletjela kroz prednji ulaz, sva u crvenoj kosi i uskoj crnoj odjeći. Ukopala se kad je vidjela Liz. „Koji kurac ti radiš ovdje?“ zahtijevala je Calleigh.

Osmijeh se proširio Lizinim licem. „Trebamo razgovarati.“ Calleigh je s nelagodom pogledala niz hodnik prema produkcijom studiju. „Kako si dovraga znala da ću biti ovdje? Zar me uhodiš?“ „Ne. Samo sam došla ovdje razgovarati s tobom. Imaš li minutu ili moraš biti u produkciji?“ opušteno je pitala Liz. „Što ti znaš o produkciji?“ pitala je, mršteći obrve. „Možda o tome možemo razgovarati.“ Liz je pokazala prema praznim sobama. Činilo se je Calleigh neodlučna da li je vrijedna njenog vremena ili će je ignorirati. „U redu“ procijedila je, i ušla u najbližu sobu. Spustila se na stolicu, a Liz je uzela onu nasuprot nje. „Dakle, o čemu se radi?“

„I ja bi tebe mogla pitati istu stvar. Shvaćaš u što se upuštaš, zar ne?“ pitala je Liz. „Ne upuštam se u ništa“, rekla je Calleigh dok je križala ruke. „Naravno. Znaš, kada ovo eksplodira, eksplodirat će tebi u lice. Ti ćeš biti kriva za to. Tvoje ime je na vratima.“ Istaknula je Liz i pokazala prema vratima.

Calleigh je bacila stolicu iza sebe dok je ustajala. „A što ti misliš, da si svetica koja me došla upozoriti?“ „Pokušavam te navesti da vidiš razlog. Znam da te nije briga za mene i Bradyja. Znam da bi željela da nas vidiš da se sudarimo i zapalimo. Ali mislila sam te dozvati pameti, da razmisliš o svojim spletkama na kratko. Zato jer te uvjeravam da ako nastaviš sa svojim planom… i ti ćeš pasti i zapaliti se kao i mi.“ „Barem ćemo pasti zajedno“, nemilosrdno je rekla Calleigh.

Liz je zgađeno odmahnula glavom. Kako je bilo živjeti tako očajnim životom, gdje žudiš za osvetom koju Liz nije ni zaslužila? „Želiš da Brady izgubi izbore.“ „Očito“, rekla je Calleigh okrećući očima. „Ne zaslužuje biti u Kongresu, a ti ne zaslužuješ biti uz njega.“ „Zar ne misliš da je to na ljudima da odluče?“ pitala je Liz. Bilo je red na Calleigh na zgađeno namreška nos. „Ne.“ A onda se Liz sjetila razgovora s Calleigh prije dvije godine. Razgovarale su o tome da li će Brady pobijediti, a kad je Liz rekla da je bitno da ljudi glasuju, Calleigh je rekla da bi bilo dobro da glasuju samo oni obrazovani, sa minimalno srednjoškolskom diplomom, idealno sa diplomom koledža. Zaista nije vjerovala da bi ljudi trebali odlučiti. Bila je elita koja je mislila da visoko obrazovani trebaju donositi odluke. Liz je mislila da je to kratkovidno gledanje. „Dakle, ti misliš da puštajući namješteni spot, činiš ljudima uslugu? Samo zato jer je Hayden želio mene, a ne tebe?“ u šoku je pitala Liz. „Nemoj njega uvlačiti u ovo“, ljutila se Calleigh. „O čemu se onda radi? Zar nije o tome? Hayden te ostavio, on i ja samo hodali, a čak i nakon što smo prekinuli on te i dalje ne želi. Pa se iskaljuješ na meni. Trebali bi biti sretna. Zbog mene si dobila promaknuće!“ rekla je Liz, smijući joj se. „O da, hvala što si bila kurva i dozvolila mi da pišem o tome“, okrutno je rekla Calleigh. Hodala je preko sobe i unijele se Liz u lice, „Sviđa mi se što misliš da se sve vrti oko tebe! Misliš da si posebna. Nisi jedina koju je Brady skrivao. I kad jednom to svima kažem, nadam se da će se tvoj savršeni mali svijet srušiti.

Onda ćeš se sjetiti s kim se petljaš.“ Liz je napravila korak u natrag, zatečena. „Znači to su djevojke u produkcijskoj sobi? Bradyjeva bivša… osvajanja?“ Calleigh je na trenutak izgledala neodlučno. Otvorila je usta da nešto kaže, a onda ih zatvorila, kao da je sad shvatila da ju je Liz mamila da kaže o čemu se zapravo radi.

„Uzela si žene da kažu da su spavale s njim kao ja. Napravit ćeš sprdnju od naše veze, uništiti njegovu reputaciju, izgubiti će izbore samo zbog glupe osvete. Ti si bolesna“, šapnula je Liz. „On je spavao s tim ženama. Svijet zaslužuje znati kakav je on doista čovjek.

Znaš li sa koliko njih je bio otkad ste vi zajedno?“ pitala je Calleigh. „Znam“, odgovorila je Liz bez sumnji. „Pa, uskoro će i ostali znati.“ „Odgovor je nula.“ „Nastavi si i dalje to govoriti.“ „Sastavit ćeš spot za gomilom žena koje će lagati o tome da su spavale s Bradyjem u zadnjih devet mjeseci? Zato jer i ja i ti obje znamo da nijedna od ovih žena nije bila s Bradyjem.“ Calleigh je prošla pokraj Liz prema vratima. Još jednom se okrenula da pogleda u nju. „Nekada istina nije važna“, rekla je, a onda izašla. Čim je izašla kroz vrata, Liz je uzela u ruke svoj diktafon i ugasila ga. „Nekada će te istina osloboditi.“

Trideset prvo poglavlje Promjene Prestati i odustati.

To nikad nisu bile riječi za koje je Liz mislila da će joj biti drago čuti. Ali nakon što je donijela diktafon i slike produkcijskog studija natrag do Bradyja, Heather i Elliotta, zajedno sa mailovima i Haydenovim svjedočenjem, imali su prilično solidan slučaj. Heather je poludjela kad je čula što je Liz napravila, ali nakon što je čula sve sa diktafona, čak je se i ona nevoljko složila da joj je drago da je to napravila.

Papirologija je otišla do Calleigh i do Charllote Timesa. Imali su osnovani razlog vjerovati da je CT na vratima označavalo novine, a budući da je Calleigh bila njihova zaposlenica, prepoznatljivo ime, i ona ih je zastupala, kampanja se željela osigurati. Kao nepristran izvor vijesti, koji se oslanjao na novac oglašivača, Liz je bila sigurna da neće biti sretni kad čuju što se dogodilo. „Pa, pretpostavljam da si napravila pravu stvar“, nevoljko je priznao Brady. „Zaista si sumnjao u mene.“ „Nisam te želio poslati u vatru. Puno stvari je moglo poći krivo.“ „Hej, ja sam dobra reporterka. Možda sam odustala, ali i dalje znam neke trikove.“ Povukao ju je u svoje naručje. „Bila si dobra.“ „Što misliš što će se dogoditi s njom?“ pitala je. „Biti će degradirana, ali vjerojatnije otpuštena.“ Calleigh će dobiti što zaslužuje. Čak je priznala da ih je željela uništiti samo zato jer je Liz imala nešto što je ona željela. Čak i nakon što je dobila promaknuće nije bila zadovoljna. Možda nikad neće biti zadovoljna.

Osjećajući Bradyjeve ruke oko nje, Liz je znala da ona nema taj problem.

Liz je dobila drugog asistenta da pokrije njene satove i obavijestila je svoje profesore da će biti odsutna tjedan prije izbora. Dane je provodila šetajući kroz susjedstvo, kucajući na vrata, obavljajući telefonske pozive sa volonterima, i dijelila letke Glasujte za Maxwella kad god je mogla. Ankete su stizale i svi su bili na rubu. Neki brojevi su pokazivali ga ispod prolaza, a neki su pokazivali da

prolazi, ali kako bilo, raspon između pobjede i poraza bio je neznatan. Bilo je izjednačeno.

Volonteri su u posljednjoj etapi utrke krenuli naprijed sa obnovljenom energijom, potičući ljude da glasuju za Bradyja nakon što su glasali za svoj predsjednički izbor. Uvijek je postojao frakcijski efekt kada se radilo o predsjedničkim izborima. U neizvjesnoj utrci, pomagalo je da je kandidat iz iste stranke kao i predsjednik. Ali činilo se da je i predsjednička utrka jednako blizu kao i ona za kongresmena, pa Liz nije bila sigurna kakav će to utjecaj imati.

Nadala se da će obojica biti na vrhu.

Clay i Andrea pojavili su se u četvrtak popodne da krenu agitirati, i pitali su za letke. Liz je buljila u njih. Koliko je znala, Andrea nije radila ništa što bi uključivalo hodanje ili znojenje, osim ako niste brojali jogu. A Clay nikada nije u ničemu podržavao brata. „Gdje je kvaka?“ pitala je dok im je prosljeđivala letke. „Nema kvake“, rekao je Clay. „Da li uopće znaš agitirati?“ pitala ga je. „Dušo, ja agitiram dulje nego što si ti živa.“ „Pa… zašto onda opet to radiš?“ Slegnuo je ramenima, „To je nešto što radimo.“ „Iako se ne slažeš s bratom?“ navaljivala je Liz. „Ostavi se toga. Nije to velika stvar.“ Dao je Andrei dio letaka a onda su otišli.

Liz je bila zatečena. Bilo je toliko strana Claya Maxwella koje ona nikako nije mogla shvatiti. „Znaš li da Clay agituje za tebe?“ rekla je Liz Bradyju kad se kasnije pojavio. „Znam.“ „Ja ne razumijem vas dvojicu.“ „Kampanja je u našoj krvi. Radimo to cijeli život. On želi biti državni tužitelj jednog dana“, rekao je Brady, smiren i nezabrinut, kao da Clay uvijek pomaže prije izbora. Ali možda nije bila stvar u tome da je uvijek pomagao, nego se to očekivalo od njega. Još jedna osobina Maxwella.

Savannah se pojavljivala svako poslijepodne da pomogne, unatoč rigoroznom nastavnom programu i studentskim novinama. Nekada bi i Easton došao s njom da pomogne, i šalio se Liz da bi se trebala vratiti na satove tenisa.

Nedostajali su joj, ali čak nije imala vremena za planiranje vlastitog vjenčanja.

Tenis je bio najniže na njenoj listi.

U subotu prije izbornog dana, Brady se obraćao na otvorenom festivalu za Noć Vještica. Stotine ljudi pojavile su se da čuju njegov govor noć prije izbora.

Alex je uvijek naglašavao važnost kontakt licem u lice. Bio je stari brand rukovanja i ljubljenja beba, ali je djelovao. Proveo je pola dana radeći upravo to – razgovarao je s ljudima. Svaki kontakt dovodio ga je bliže pobjedi na izborima; svaka osoba bila je glas više.

Kad je događaj bio pri kraju, Brady se konačno vratio njoj. Zamotao ju je u svoje naručje i poljubio vrh njene glave. „Nemoj nikome reći, ali ja sam iscrpljen.“ „Ne bi se usudila.“ „Još moram razgovarati s novinarima. Ideš sa mnom?“ „Naravno“, rekla je, prihvaćajući njegovu ruku.

Došli su do reportera i pitanja su odmah počela letjeti prema Bradyju.

Odgovarao je na njih sa maskom kampanje čvrsto na mjestu. Nije bilo traga njegovoj iscrpljenosti. U stvari izgledao je živahno i samouvjereno kao i uvijek.

Heather je došla stajati na Lizinoj strani, dok je ona stajala samo kao izvor utjehe. „Ne mogu vjerovati da je skoro gotovo“, Liz se tiho nasmiješila Heather. „Vratit će se prije nego što očekuješ.“ Liz nije bila sigurna da li je to rekla kao poticaj ili ne, ali je dozvolila do to prođe kraj nje. Još su bila samo dva dana do izbora. „Znaš“, rekla je Heather, „trebala bi otići i stati kraj njega, sigurna sam da neki reporteri ne bi imali ništa protiv da i tebi postave koje pitanje.“ Lizina glava toliko brzo se okrenula u stranu da je bila sigurna da je iščašila vrat. Stisnula se i masirala bolno mjesto. Što dovraga smjera Heather, „ti… želiš… da ja razgovaram s reporterima?“ mucala je, sigurna da ju nije dobro čula. „Misliš da nisi sposobna za to?“ „Ne. O ne, jesam. Ja samo… zbunjena sam.“ Heather je uzdahnula a onda učinila nešto čudesno. Nasmiješila se Liz. Pravim osmijehom. „Vjerujem da si zaslužila biti kraj njega. Možda nisam uvijek odobravala tvoje metode, ali ti si učinkovita. Zaustavila si potencijalnu prijetnju da se razvije. Bila si s njim cijelim putem, čak i kad si bila znatno umorna. Pomagala si mu s njegovim govorima i davala mu snagu kad se činilo da klone. Iako ti to najbolje znaš. On te voli. I mediji će te naučiti voljeti. Idi i pokaži im zašto.“ Liz je zapela sa zahvalom, previše šokirana da zna da li je Heather razumjela što je govorila. Nije mislila da će zaraditi Heatherino odobrenje barem još nekoliko godina. Bila se spremna boriti za njega. A nekako ga je zaradila prije kraja izbora.

Napravila je nekoliko slabašnih koraka da bi stala kraj Bradyja. Temperatura je značajno pala od kad su stigli, i bilo joj je drago da ima plavi pleteni šal oko vrata i bijeli kaput da je griju. Podigla je bradu i ispravila ramena, dozvolila je da kroz nju prođe Bradyjevo samopouzdanje, grijući je, a onda se nasmijala.

Sa nježnošću u očima pogledao je u nju. Nije trebao pitati da zna da ju je Heather tu poslala. Jedno njegovo kimanje bilo je sve što je trebala znati da radi pravu stvar.

Reporteri su čini se oklijevali na početku, nesigurni da li će i ona odgovarati na pitanja. Brady je počeo razgovarati sa ženom koja stajala kraj njega, Liz je

strpljivo čekala, nesigurna da li ona treba započeti. Nikad ranije nije ovo napravila. Onda je jedan reporter prišao kroz gomilu i ispružio mikrofon ispred nje. „Gospođice Dougherty, kako ste se vi i Kongresmen upoznati?“ Liz je uzdahnula. To je bilo lagano pitanje. Ona ovo može. „Na konferenciji za novinare. Pitala sam ga posebno neugodno pitanje.

Mislim da mu se nisam pretjerano sviđala“, rekla je namigujući.

Reporter se nasmijao. I nekoliko drugih također kad su shvatili da je to šala. „Jeste li počeli vašu vezu te večeri?“ „O, ne. Počelo je tek nekoliko tjedana kasnije. Nisam bila zainteresirana petljati se sa državnim senatorom, ali je na kraju promijenio moje mišljenje.“ Osobiti hrabri reporter istupio je naprijed. „Da li je to bila isključivo seksualna veza?“ Liz je pokušala spriječiti crvenjenje, ali nije bila sigurna koliko je u tome uspjela. Pogledala je prema Bradyju, i on se činio spreman uskočiti kad god je potrebno. „Ne“, rekla je tiho. Onda glasnije. „Ne. Sa mojim zaručnikom nikada nije bilo samo fizički. Sljedeće pitanje, molim.“ Pitanja su skrenula sa njihove veze na ona vezana za nju, tko je ona, u čemu uživa, što studira, njeni snovi i očekivanja, i tako dalje. Bila je sigurna da će se detalji o njenom životu pojaviti u novinama diljem cijele zemlje ovaj tjedan. Tko je bila tajanstvena Liz Dougherty?

Jedno je rekla Bradyju da je on njena jedina tajna, a sada su je svi znali. Ali za čudo bila je u redu s tim. Njeno mjesto bilo je kraj Bradyja, a ona je željela biti s njim sve do Bijele kuće. Njihov doma, kako ga je Brady u šali zvao.

Brady je odstupio da napravi video intervju, za koji je Liz sumnjala da će se pojaviti u svim večernjim vijestima. Njena pitanja samo su dolazila i bila je iznenađena kad je shvatila koliko je to naporno. Nikad nije razmišljala koliko je to posla, samo stajati i odgovarati na neprekidna pitanja upućena njoj. Ljudi su bili ljubazni, ali nije mogla ne osjećati se umornom. Ali to je sad bio njen život, i željela je odraditi svoj dio. Nakon četvrtka, vratit će se u D.C. da završi semestar i počet će planirati svoje vjenčanje s Bradyjem. Ta pomisao ojačala ju je, i nastavila je razgovor.

Broj ljudi se smanjio i izgledalo je da će uskoro zatvoriti festival, kad je zadnji reporter počeo ispitivati Liz. „Kako se osjećate zbog optužbi da ste drolja, kurva, i preljubnica?“ pitala je ravnodušno.

Liz je progutala. Mrzila je ta imena. Bila su tako lažna i uvredljiva. „Potaknula bi ljude da prestanu koristiti ta imena. Brady i ja smo zajedno devet mjeseci.

Očito je da te stvari nisu točne.“ „Devet mjeseci“, rekla je žena s neodobravanjem. „Onda nemate njegovo dijete? Ili ste to zataškali i sakrili ga negdje?“ Liz je zamucala a onda se pokušala sabrati. „Ne. Nemamo dijete. I nikad nisam bila trudna.“

„Zašto mislite da možete navesti ljude što će misliti o vama? I da li mislite da li je pošteno reći im da vas zovu pravim imenima? Ipak ste vi rastavili kongresmenovu vezu sa gospođicom Edwards.“ „Ljudi mogu misliti što god žele, ali ja nisam razdvojila Bradyja i Erin.

Prekinuli su vlastitim dogovorom mjesecima prije nego smo se mi pomirili.“ „Da li se osjećate kao šljam od reportera stojeći ovdje odgovarajući na pitanja o vašoj lažnoj vezi?“ navaljivala je žena.

Liz je otvorila usta. Koji vrag? Kako da uopće odgovori na to? Možda ne bi trebala. Možda bi samo trebala reći nemam komentara i povući se. Žena je pokušavala izvući reakciju iz nje. To je bila taktika.

Prije nego je uspjela odgovoriti, osjetila je prisutnost kraj svoje strane. Bila je zahvalna da se Brady vratio, ali kad je pogledala vidjela je Claya. „Žao mi je što se ubacujem, ali nisam mogu ne čuti ovaj divni razgovor koji vodite. Mislio sam da bi ja mogao odgovoriti na nekoliko pitanja umjesto Liz.“ Liz je raširila oči. O sranje. To nije bila dobra ideja. Odmahnula je glavom pokušavajući mu reći da prestane. Ali on se samo nasmiješio zločestim osmijehom, s rupicama. „Imao sam priliku od početka svjedočiti vezi kongresmena i Liz. Ili gotovo od početka“, rekao je s istim arogantnim osmijehom gledajući Liz. Onda se okrenuo prema reporterki. „A ako procjenjujemo reportersku taktiku, onda bi vi trebali procijeniti svoj vlastiti profesionalizam. Moj brat jako voli ovu ženu.

Nije bilo preljuba, nema razaranje veza, ničega neukusnoga u vezi njih. Jedini problem im je što su se zaljubili u krivo vrijeme. Oni su primjer veze. Sa predanošću, poštenjem i odanosti. Možda bi trebali gnjaviti nekog drugog sa takvim pitanjima, jer nema ništa više što bi mogli saznati o mom bratu.“ Liz je otvoreno zurila u njega. Odakle je dovraga to došlo? „Hvala vam. Nećemo više odgovarati na pitanja“, rekao je Clay i mahnuo.

Zataknuo je Lizinu ruku ispod svoje, a onda je odveo od reportera.

Kada su bili van granica da ih mogu čuti, Liz je konačno pronašla svoj glas. „Što je to bilo?“ „Vjerujem da sam upravo obranio tvoju vezu sa Bradyjem posebno neugodnoj novinarki“, odgovorio je. „Jesi. Hvala ti… ali koji vrag je to bio, Clay?“ Clay je slegnuo ramenima i nasmiješio joj se. I dalje je imao opasnu zabavljenost na svom licu, ali vidjela je da je i ozbiljan. „Što? Nisam u potpunosti bez srca.“ „Nisi. Ali ti se ne slažeš s našom vezom, i sigurno ne vjeruješ u svog brata.“ Stali su i Clay se okrenuo licem prema njoj. Pomaknuo je pramen kose sa svog lica i čudan izraz prešao je njegovim licem. „Možda mi je netko pokazao da sam u krivu.“ „Ja?“ šapnula je. „Ne, netko drugi“, rekao je sarkastično. „Ti naravno, Promijenila si ga. On te voli. Postoji… energija između vas koju je teško objasniti, ali postoji. To je očito

svima koji ga poznaju. A možda… možda samo me tjera da vidim ono što si mi cijelo vrijeme govorila. Možda je u ovome iz pravih razloga.“ Zastao je i pogledao u daljinu. „A ne samo zato jer je otac želio njega, a ne mene u tome.“ Liz je u trenutku osjetila kao da je napokon razumjela Claya. Mogla je vidjeti kao se njegov život rasteže pred njim. Drugi brat, iza Bradyja, rasipnog sina, zlatni dečko uvijek korak iza. Možda je i on jednom želio postati političar.

Možda je želio postati predsjednik, ali njihov otac je poticao Bradyja. A Clayeva ljubav prema bratu i politici je vremenom očvrsnula.

Clay ju je nježno poljubio u čelo na njeno zaprepaštenje. „Budi dobra prema njemu. On te treba.“ A onda je otišao. „O čemu se tu radilo?“ pitao je Brady, kada se pojavio minutu kasnije. „Ništa. Clay je upravo rekao novinarki da prestane ponižavati naš odnos i podržao te u utrci za Kongres.“ Bio je Bradyjev red da bude zatečen. „I dalje pričamo o mom bratu?“ Liz se nasmiješila i kimnula. „On te voli. Samo ne zna kako to pokazati.“ Činilo se da Brady trenutak razmatra o tome. „Pa… čini se da nam je to zajedničko.“ „Imate puno više toga zajedničkog nego što sami shvaćate.“ „Pa, ja sam zahvalan da imam tebe da to shvati umjesto mene.“ „Uvijek ću biti ovdje“, rekla mu je. „Nadam se, inače ćeš mi morati vratiti prsten“, šalio se.

Liz je rukom prekrila prsten. „Ne možeš ga dobiti.“ Nježno ju je ulovio oko struka i poljubio njene usne. „Dobro. Onda si moja?“ „Uvijek.“ Očešao je svoj nos od njen. „Da li je vrijedno toga?“ „Ti si vrijedan svega“, šapnula je.

Trideset drugo poglavlje Brady Dok je odrastao, u jutro na dan izbora, Brady bi se jako rano probudio sa svojom obitelji. Pažljivo bi se obukao u robu koju mu ju mama pripremila noć ranije.

Pobrinula bi se da izgleda naočito, a onda bi se cijela obitelj ukrcala u tatin Mercedes i on bi ih odvezao na glasanje.

Kao djetetu, Brady se sjećao, da je to volio više od Božića, čak i bez poklona.

Mjeseci iščekivanja vodili su velikom danu koji je zbližavao cijelu obitelj. I svake druge godine, kada bi njegov otac još jednom pobijedio, slavili su, samo njih četvero, a kad se rodila Savannah, njih petero – prije nego što je otac morao otići na službene zabave.

Kad je Brady postao stariji, mislio je da će ritual nestati – da će manje uživati u izbornom danu, budući da je zaista bilo puno posla, ali mali trenuci sa obitelji bili su kao ništa drugo. Kako je vrijeme prolazilo, Clay je pomagao i sudjelovao jedino u bezobrazluku, a kako su rasli dalje i dalje, opadala je Clayjeva ljubav prema izborima. Clay je to vidio kao dužnost, dok je Bradyju to ostalo kao ljubav i odanost.

Brady je sjećao kad je prvi put ušao u odjeljak za glasanje, nakon što je napunio osamnaest godina. Zaokružio je očevo ime na listiću i znao je, kao što je cijeli život znao da za njega ne postoji ništa drugo. Politiku je volio više od ičega – najveća radost od djetinjstva i najveća ambicija kao odraslome.

Sve se to promijenilo ulaskom Liz u njegov život. Nikad nije mislio da bi bilo što moglo zamijeniti njegove snove da postane predsjednik. Kad je pao na nju, borio se zubima i noktima da održi život kakav je bio. Ali to nije mogao napraviti s Liz. Bez namjere, politika je prešla na drugo mjesto, a ona je postala njegov prioritet.

Liz je još spavala kada se probudio na dan izbora. Njena gola prsa bila su lagano naslonjena na njegova, a njena glava priljubljena na njegovo rame. Bol je pulsirala u njegovim preponama dok ju je gledao gotovo golu u njegovom krevetu. Baš gdje je i pripadala.

Vidio je iskru nove izborne tradicije. „Dušo“, zarežao joj je uho. Rukom je zahtjevno prolazio sa njene strane, ispod pokrivača, i prema njenom bedru. Tiho se budila i osjetio je da se još više stvrdnjava dok joj se tijelo kretalo uz njegovo. „Brady“, šapnula je.

Njegova ruka kliznula je između njenih bedara i lagano je prešao preko crnih čipkanih bokserica koje je nosila u krevetu. Preferirao je kad je spavala gola, ali

onda nije mogao kontrolirati želju da je jebe cijelu noć. Iako hlačice baš nisu pomagale. Uništio je nekoliko pari. „Jutro“, rekao je. Okrenuo ju je na leđa i svoje usne spustio na njene.

Odgovorila je sa strašću koja je uvijek eksplodirala iz njihovih poljubaca. Nije je se mogao zasititi. „Netko je dobro raspoložen.“ Njene plave oči su svijetlile i mogao je vidjeti očitu potrebu u njima.

Sagnuo se i ljubio je u vrat. Stenjanje koje je pobjeglo sa njenih usana potaknulo ga je. „Volim tvoje tijelo.“ I dozvolio je svojim rukama da obožavaju mekanu i nježnu kožu njenih grudi, dolje do njenog ravnog trbuha i do njenih bokova.

Njegov palčevi zakačili su se oko njenih bokserica i željno ih je povukao do njenih stopala. Vrpoljila pod njegovim ispitivanjem, ali držao je pogled, ignorirajući bilo kakvu samosvijest. To je izvlačio iz nje. Ili ju je možda upravo otvorio do onoga što je već ležalo skriveno u njoj. „Vodi ljubav sa mnom“, šapnula je.

Jebote! Način na koji je to rekla. Način na koji je molila svojim velikim plavim očima. Bio je posebno slab na moljenje. A nekim danima samo ju je želio jebati bez prestanka kad bi otvorila usta i pitala za to. Ali mogao bi voditi ljubav s njom. Želio je to. Bože, volio ju je.

Ljubav je prošla kroz njega. Držao se čvrsto, nikad ne odustajući čak i kad je želio odustati. Nije mario za prošlost, sadašnjost ili budućnost. I svaki dan se držao tog žestokog osjećaja, i osjećao je da konačno živi.

Ljubio ju je uz bedra, a ona je cvilila pod njegovim nježnim milovanjima. Uzet će vremena s njom, obožavati svaki dio njene kože, utažiti njeno zadovoljstvo, a njeno tijelo savršeno je odgovaralo njegovim zahtjevima.

Jače ju je raširio i nježno kliznuo prstima u nju. Već je bila mokra i imala potrebu za njim, stiskala se oko njega, pokušavajući ispuniti bol. Klizio je unutra i van, unutra i van dok nije okrenula očima i njeno tijelo zatražilo je oslobođenje.

Onda, kada je osjetio za umire za tim, spustio je se naprijed i svojim jezikom dodirnuo njen klitoris. Još jedan jecaj napustio je njena usta, potičući ga, i ubrzao je svoje pokrete na njenom tijelu dok se nije raspala na inzistiranje njegovih usta.

Onda se riješio svojih bokserica i namjestio se na njen ulaz. Njene oči odlepršale su otvorene unazad dok je još više širio njene noge. „Bože, da“, rekla je zadihanim glasom koji je dobila nakon orgazma. „Uzmi me.“ Tako je i učinio. Gurao je cijelu svoju dužinu u nju, hvatajući njene bokove u svoje ruke i gurajući samo još malo više. „Jebote“, uzviknula je.

Nagnuo se preko nje, odmaknuo njenu kosu s lica, spojio njihove usne.

Nježno su se ljubili kod je nastavljao sa laganim senzualnim ritmom. Mogao bi ovo raditi cijeli dan. Kome trebaju izbori? Već je imao svoju nagradu.

Odmahnula se uzdišući, dok joj je tijelo odizalo leđa dok ga je pokušavala uzeti dublje. „Povlačim što sam rekla“, šapnula je. „Jebi me.“ Zagrizao je vrh njenog uha i ona se jednom žestoko zabio u nju. „Žao mi je.

Nisam te čuo.“ „Molim te. Molim te, jebi me“, molila je. Već je znala što želi od njega. „Bože, želim te.“ „Ovako?“ pjevušio je, hvatajući brzi ritam. Njihova tijela stapala su se zajedno. Sve što je mogao čuti bili su njeni ohrabrujući uzdasi, i udarci kože od kožu.

Ispustila je jednu riječ. „Jače.“ Pa, mogao bi ju jebeno poslušati.

Zgrabio je njenu nogu, prebacio je preko ramena, i onda se krenuo jače zabijati u nju. Osjećaj njezine čvrstoće oko njega gotovo ga je natjerao da se izgubi, ali nije namjeravao završiti bez nje. Bila je prokleto blizu. Mislio je da bi mogla svršiti u svakom trenutku, i volio je da svrši barem dvaput. „Volim te“, rekla je, podižući se i zabijajući svoje nokte u njegova ramena. „I ja tebe volim, dušo.“ Osjetio je kako napetost izlazi iz nje dok je pulsirala oko njega. Nije imao kontrole u tome trenutku. Isisavala je život iz njega. Progunđao je, rušeći se preko nje dok se praznio u njeno prelijepo tijelo. Ležali su zajedno tako dok nije bilo jasno da će se njihov pretrpani raspored pomiješati sa Bradyjevim zahtjevom za drugom rundom. Nakon kratkog tuširanja, Brady je obukao novo odijelo sa omiljenom plavom kravatom. Liz se pojavila iz kupaonice izgledajući kao vizija. Njena valovita kosa bila je izravnata, njene plave oči bile su svijetle, a bijela haljina koju je izabrala savršeno joj je pristajala. Znao je što se nalazi ispod nje i nije mogao dočekati da stavi ruke ponovno na to.

Povukao ju je prema sebi. „Tvoja majka je bila u pravu. Izgledaš odlično u bijelome.“ Pocrvenila je na taj kompliment. „Ne mogu dočekati da te vidim kako hodaš prema meni do oltara na našem vjenčanju.“ „Samo si uzbuđen zbog donjeg rublja kasnije.“ „Uzbuđen sam jer ćeš postati moja žena i uzeti moje ime“, rekao je, prolazeći prstom preko dijamantnog prstena na njenoj ruci. „Imamo ostatak života za sve ostalo.“ Nježno ju je poljubio prije nego što su zajedno izašli iz kuće. Ne bi imao ništa protiv da ih gradski automobil doveze na željenu destinaciju, ali sljedeći tradiciju, ušli su njegov Lexus i odvezli se do grada.

Kamere su ih dočekale kad su stigli. Brady je upozorio Liz da će vjerojatno biti tamo i da će postaviti nekoliko pitanja nakon što ubaci svoj listić.

Standardna procedura. „Dakle“, rekao je tiho dok su stajali u redu iza starije žene sa štapom. „Za koga namjeravaš glasati?“ Liz se zahihotala i odmahnula glavom. „Ti si luckast.“ Podigao je obrvu.

„Za tebe, naravno“, rekla je, kimajući glavom. „O dobro. Potreban mi je svaki glas.“ Liz se nasmijala i prošla ispred njega da uzme listić. Brady je uzeo svoj vlastiti listić od radnika na izborima i ušao u glasačku kabinu. S uzdahom je pogledao u svoje ime. Nadao se da se nikada neće naviknuti da osjećaj da vidi svoje ime.

Nikad ne bi trebalo biti uobičajeno da ljudi glasuju za njega. Želio je pobijediti, ali to je bila zarađena privilegija, ne pravo.

Ispunio je karticu, zaokružio svoje ime, a onda izašao iz kabine. Žena mu se nasmiješila i predala mu naljepnicu Ja sam glasač iz Sjeverne Karoline. Ponosno ju je zalijepio na svoje odijelo i izašao van.

Liz ga je čekala. Izgledala je kao da joj se vrti od ovog iskustva. „Upravo sam obavila svoju građansku dužnost“, rekla mu je pobjedonosno, ističući svoju naljepnicu.

Nagnuo se i šapnuo joj u uho, „A ja sam mislio da si to jutros napravila.“ Pocrvenila je i opalila ga po ramenu. „Brady Maxwell.“ „Tebi na usluzi.“ „Kongresmenu Maxwell“, pozvao ga je reporter, prekidajući ih. „Možemo li porazgovarati s vama?“ „Naravno“, ljubazno je rekao.

Otišao je do novinara i odgovorio na njihova pitanja. Bio je dobar osjećaj biti slobodan. Ubacio je svoj listić, i napravio sve što je mogao da osigura svoju pobjedu. Bilo je volontera koji su sada pokušavali dovesti ljude na birališta, i ljudi će to raditi dok se birališta ne zatvore.

Imao je naporan dan ispred sebe dok ne dobije glasove, ali radio je to veselo.

Ako nije mogao biti sa svojim biračima, zašto bi se i oni trudili?

Dan je prošao u veseloj pomutnji. Svi su bili u dobrom raspoloženju. Grad je bio zapaljen strkom izbornog dana. Bilo da je riječ o volonterima željnim da pomognu gdje mogu, ili samo o građanima koji su bili sretni da će se skinuti znakovi kampanja, njihova glasovna pošta će prestati biti ispunjena sa brbljanjem, a televizija će biti slobodna od reklama, nešto je bilo u zraku tog dana.

Bilo je skoro vrijeme zatvaranja birališta kad su se Liz i Brady vratili u sjedište da čekaju rezultate. Liz je bila posebno tiha i izgubljena u mislima dok su stizale informacije sa terena potvrđujući njegovu pobjedu ili poraz za nekoliko posto. „Dakle… kako stojimo?“ konačno je pitala Liz. Shvatio je da izgleda nervozno. „Dolje smo“, rekao joj je. Vidio je izraz u Alexovim očima i bez da ga je pitao. „Biti će neriješeno“, ispravio ga je Alex. „Opet će biti blizu. Nadajmo se da imamo glasove. Vas dvoje bi se trebali spremiti za zabavu večeras.“ Brady je kimnuo, a Liz je samo grizla donju usnu. „Što se događa u toj tvojoj lijepoj glavi?“ Okrenula je glavu od njega i činilo se da je izgubljena u mislima. „Ako izgubiš, biti će to moja krivnja“, rekla je tiho.

„Ti se oko toga brineš?“ pitao je smiješeći se. Uhvatio ju je za bradu i natjerao je da pogleda u njega. „Ako izgubim, to je zato jer ljudi iz Sjeverne Karoline nisu željeli da ih zastupam. To je jedini razlog. Ni ti ni ja to ne bi mogli promijeniti.

U redu?“ „Ali…“ „Ne. Neću dozvoliti da na sebe prebacuješ krivnju. Ako izgubim, na meni je“, iskreno joj je rekao. „Ali još nisam izgubio.“ „Znam. Ali…“ „Idemo pričekati konačne rezultate a onda ćemo pričati o krivnji.“ „Oprosti“, rekla je, odmahujući glavom. „Samo sam zabrinuta.“ Njegova ruka dotaknula je njenu kosu, a onda je poljupcem odmaknuo svaku brigu iz njene glave. Postala je njegova stijena, njegova snaga. Mogao joj je dati dio onoga što je ona njemu davala kad je bio pod stresom.

Kad se odmaknuo, bila je nesigurna na svojim nogama, njene usne lagano otečene, a crvenilo je oblilo njeno lice. „Kako to radiš?“ prošaputala je. „Što?“ „Natjeraš me da se potpuno izgubim u tebi.“ „Samo ti dajem okus tvog vlastitog lijeka.“ Nasmiješila mu se i ponovno je bio izgubljen. Nije bio siguran kako je ikada mislio da može živjeti bez tog osmijeha. Znao da je večeras velika noć za njih.

Izašli su u javnost sa svojom vezom u veljači, znajući za posljedice koje bi mogla imati u studenom. Večeras će saznati da li su se te posljedice materijalizirale.

Brady se ponovno presvukao u novo crno odijelo i zavezao plavu kravatu sa malim crveno bijelim točkicama oko svog vrata. Nije mislio da je moguće da bude nervozan oko izbornih rezultata drugi put kad se kandidira za Kongres nego što je bio prvi put. Bio je stanju depresije kad je pobijedio prije dvije godine, iako je bio nervozan, misli je automatski okrenuo prema Liz. Pitajući se da li bi trebao poći za njom, pitajući se što radi, pitajući se da li je donio pravu odluku.

Sada je bio na rubu litice na kraju svog mandata, a slična pitanja su ga mučila.

Bilo mu je drago da je konačno otišao za njom, i znao je da je donio pravu odluku. Samo se nadao da ga to nije koštalo posla. Nije da bi bilo što promijenio da bi opet morao sve ispočetka. Ona je bila vrijedna svega.

Liz se pojavila na vratima u ljubičastoj haljini sa naborima, do koljena koju joj je on naručio iz New Yorka, i u Jimmy Choo cipelama. Oko vrata visjela joj je ogrlica koju joj je davno poklonio. Dijamantne naušnice visjele su je sa ušiju i

veliki dijamantni prsten koji je bio na njenom prstu i govorio je da je njegova.

Uvijek će biti njegova. „Jesi spreman?“ pitala je, a nervoza od ranije se skroz raspršila.

Izgledala je kao snaga, noseći kako je ona zvala masku kampanje kao da ju je izmislila.

Uvijek je govorio da je politika savršena ravnoteža između otvorenosti i suzdržavanja. To je bilo ono što je toliko volio kod Liz. Imala je suzdržanosti u sebi, ali kad bi je pustila, prodrmala bi svijet. Sve je radila tendenciozno, kretala za stvarima koje želi glavom, sa sigurnošću koju je viđao kod malo ljudi. „Vrlo“, odgovorio je. „Trebali bi ići. Svi nas vjerojatno čekaju.“ „Počašćen sam što imam tebe na svojoj strani“, rekao joj je. „Počašćen?“ pitala je, podižući obrve. „Da. Ti si najnevjerojatnija žena koju sam ikad upoznao“, rekao je, zatvarajući udaljenost između njih. „Čast je imati te kraj sebe.“ „Pa… pa meni je čast biti tamo.“ „Puno sam razmišljao o tome kako smo počeli.“ Prstima je uzeo ogrlicu koja je visjela između njenih grudi. Suzila je oči. „Znam da nije bio najbolji scenarij, ali to te dovelo u moj život. Možda smo nekonvencionalni, ali kome treba konvencija? Zaljubio sam se u tebe. Ukrala si me, i drago mi je da me nisi vratila natrag.“ „Nikada“, inzistirala je. „Dobro. Idemo sada osvojiti izbore.“ Poljubio ju je u usne i zajedno su izašli iz kuće.

Gradski auto dovezao ih je do hotela u centar grada, gdje će u jednoj od velikih dvorana biti Bradyjeva izborna zabava. Njegova obitelj i prijatelji okupili su se u maloj prijemnoj sobi, gdje će primiti vijesti. Bili su prisutni svi do kojih im je bio stalo, kako je oduvijek i bilo. Liz je samo uključila Victoriu i Daniela u slavlje. Chris je bio tamo sa svojom obitelji. Brady je držao oko na Lucasu, kojem i dalje nije vjerovao kad je bio u blizini njegove sestre. Srećom, Savannah je dovela svog dečka Eastona. Tip se činio u redu. Imao je glavu na ramenima.

Njegovi majka i otac su ih pozdravili kad su ušli u prostoriju. Njegov otac imao je reizbor sljedeće godine, i bilo je lijepo imati ih u blizini tijekom najtežih izbora u Bradyjevoj karijeri.

Heather i Elliott pojavili su se sljedeći, ozbiljni i rezervirani kao i uvijek. Ali znao ih je predobro da zna da su i oni nervozni i uzbuđeni. Željeli su da pobijedi.

Na tome su gradili svoju karijeru. Bili su njegovi najbliži prijatelji.

Za samo nekoliko trenutaka saznat će da li je sve ovo vrijedilo.

Liz je odlutala da pozdravi Victoriu i Savannah. Divile su se njenoj haljini i hihotale oko nevažnih stvari. Bilo mu je drago da su bile tu za nju. Znao je da je pod stresom i da je nervozna oko ishoda.

Heather je izgledala kao da želi nešto reći, ali se on nasmiješio. „Ispričaj me na minutu.“

Kimnula je i vratila se razgovoru s Elliottom. Postojalo je nešto što je trebao davno napraviti, ali izbori su mu se ispriječili.

Prišao je svom bratu, koji je sjedio i naizgled se dosađivao dok mu je djevojka nešto govorila. Clay je okrenuo glavu i susreo Bradyjev pogled, te se namrštio. „Andrea, možeš li nam dati minutu nasamo?“ pitao je Brady. „Da… naravno“, rekla je, uzimajući svoj koktel i odlazeći. „Trebaš nešto?“ pitao je Clay. Opet je izgledao kao da se dosađuje.

Brady je ispružio ruku. „Htio sam ti zahvaliti za pomoć.“ Clay je gledao u ispruženu ruku kao da bi ga mogla napasti. „Je li ovo neka šala?“ „Nije. Hvala ti na tvom vremenu i posebno za to što si napravio s Liz. Zaista to cijenim.“ Clay je oprezno stavio ruku u Bradyjevu i rukovali su se. „Pa, trebala je pomoć.“ „Znam. Obično ne treba.“ „To je istina“, složio se Clay.

Spustili su ruke i Clay se nelagodno ustao, kao da je čekao da ga Brady optuži za nešto. „Znaš, jutros sam se prisjećao kad smo bili mlađi i kako je izborni dan bio poput Božića.“ „Idemo li opet u jednu od tvojih priča?“ rugao se Clay.

Brady ga je ignorirao. To je bio uobičajeni Clay. „Probudili smo se rano i izašli na birališta sa roditeljima čak i prije nego se Savannah rodila. Dobili bi sladoled na pobjedničkoj zabavi. Dok smo odrastali nešto se promijenilo među nama.

Znam da se sada ne može spasiti, ali nadam se da ćemo jednog dana promijeniti to.“ Clay je blijedo gledao u njega nekoliko sekundi. Brady je mislio da će mu se možda nasmijati u lice i reći mu da odjebe. Tipični Clay. Ali nakon minute je kimnuo. „Mislim da bi to volio.“ Ponovno su se rukovali, i veza koju Brady nije osjetio od kad su bili djeca ponovno se našla među njima. Do tog trenutka nije shvaćao koliko mu nedostaje Clay.

Okrenuo se i pošao prema Liz. „O čemu se tu radilo?“ pitala je. Nikad nije propustila ništa. „Nadoknađujem štetu koju sam trebao napraviti godinama prije.“ Veliki osmijeh pojavio se na njenom licu, i htjela je nešto reći kada su se vrata prostorije otvorila. Svi su se okrenuli prema njima kada je Alex ušao unutra.

Njegov nos bio je zakopan u iPad kao i uvijek.

Kada se osvrnuo na publiku, Brady je osjetio kako je u iščekivanju sav zrak isisan iz prostorije. Onda su Alexove oči pronašle njegove u gomili i nasmijao se. „Čestitam Kongresmene! Osvojili ste drugi mandat.“

Brady je uhvatio Liz u svoje naručje i zavrtio je okolo dok su pljesak i povici ispunjavali sobu. Svi su se grlili, pljeskali i slavili njegovu pobjedu. Uspio je.

Usprkos svim izgledima, osvojio je drugi mandat. „Čestitam“, šapnula je Liz u njegovo uho. „Kako se osjećaš?“ „Kao da sam na vrhu svijeta“, priznao je. „Kako se ti osjećaš?“ „Kao da sam na vrhu svijeta s tobom.“ „Svaki dan ostatak naših života.“

Epilog Dvanaest godina kasnije „Jeffesone, ako ne prestaneš mučiti svoju sestru nećemo ići na sladoled nakon konferencije“, Liz je prasnula na svog devetogodišnjeg sina. Bio je pljunuta slika svog oca, ali imao je vražji karakter na svog ujaka. „Nisam ništa napravio“, rekao je. Stavio je svoje ruke iza svog odijela kao da je nevin.

Liz se sagnula i obrisala suze sa lica svoje kćeri. „Sve je u redu, Jacqueline.

Jefferson će se ispričati. Nije tako mislio.“ „Mislio je! On me mrzi“, petogodišnjakinja je dramatično plakala. Njena plava kosa u uvojcima je padala niz njena ramena i činila se neprestano zamršenom, ali njene velike plave oči držale su Bradyja zapetljanog oko njenog malog prsta. „On te ne mrzi. Zar ne?“ pitala je Liz. Upozoravajuće je pogledala u svog sina. „Jefferson?“ „Ne mrzim te Jackie“, rekao je okrećući očima prema stropu.

Pa, to bi trebalo biti dovoljno. „Jesi sad bolje?“ pitala je svoju kćer. Šmrknula je dva puta, a onda kimnula. „Hoću li ipak dobiti sladoled?“ „Da. Naravno da hoćeš. Sada, jeste li spremni da se pridružimo vašem ocu?

Danas je veliki dan“, rekla je Liz vedrim osmijehom upućenim oboma.

Liz se uspravila i rukama prošla po prednjem dijelu njene plavo-bež haljine.

Njena kosa bila je zamotana u punđu. Duboko je udahnula i onda požurila djecu naprijed. Zaista veliki dan. „Jeff, hoćeš li me uzeti za ruku?“ pitala je Jacqueline, šireći svoje plave oči. „Curice su odvratne.“ „Ja sam tvoja sestra, ipak.“ Liz se krenula umiješati, ali Jefferson je uzdahnuo i ispružio svoju ruku. „Dobro.“ Ušetali su s rukom u ruci u kongresni centar. Osoblje se motalo okolo sa glavama zakopanim u svoje kompjutore, signalizirajući jedan drugome, i izgledajući mahnito. Predstavnik ih je požurio preko sobe. Lizine oči našle su Heatherine kada ih je uočila i nasmiješila se.

Heather je s lakoćom hodala kroz gomilu i otpustila drugog predstavnika s trzajem njenog zapešća. „Liz, drago mi je da si ovdje.“ Sagnula se, razbarušila Jeffersonu kosu, i dala brzi zagrljaj Jacqueline. „Kako je on?“ pitala je Liz.

„Oh, znaš. Isto.“, rekla je Heather sliježući ramenima. „Uzbuđen što će vidjeti tebe i djecu.“ „Došli bi ranije, ali imala sam taj simpozij“, rekla joj je Liz, iako nije bilo potrebno budući da je Heather znala njen raspored isto kao i Bradyjev.

Diplomirala je s doktoratom na Sveučilištu Maryland i prihvatila poziciju u Školi novinarstva na UNC Chapel Hill. Provela je zadnjih sedam godina radeći sa svojom mentoricom, profesoricom Mires, na sveučilištu. „Naravno. Pa, on vas čeka“, rekla je i počela ih voditi prema Bradyjevoj sobi.

Heather je dvaput pokucala, a onda ušla. „Donijela sam ti nešto.“ Brady je podigao pogled sa kartica koje je čitao i nasmiješio se. „Nema ništa bolje na svijetu od ovoga.“ „Tata!“ vrisnula su djeca, bacajući se preko sobe.

Brady ih je uhvatio u svoje naručje, i poljubio ih u lica. „Vas dvoje ste mi nedostajali kao ludi.“ „I ti si nama nedostajao“, rekao je Jefferson. „Da, tata“, rekla je Jacqueline. „Iako nam je mama obećala sladoled.“ Brady je pogledao u Liz i njeno tijelo se u trenu istopilo. Podigao je obrvu. „Potkupljuješ ih dušo?“ „Sladoled je tradicija. Znaš to.“ „Naravno. Koji okus želiš?“ Brady je spustio Jeffersona na noge i stavio Jacqueline na svoje krilo. „Ha, lijepa djevojčice?“ „Čokolada!“ uzviknula je. „Onda će biti čokolada!“ rekao je Brady. „Jeffersone?“ „Sladoled od vanilije s komadima keksa.“ „Moj omiljeni“, rekla je Liz, stajaći iza njega i vraćajući mu kosu na mjesto.

Lizine i Bradyjeve oči su se srele, osjećala je da se ponovno opušta. Posljednjih dvanaest godina bilo je dobro za njih. Imali su dvoje prekrasne djece, Bradyja Jeffersona IV i Jacqueline Marilyn, uvijek će biti njihov najveći uspjeh u životu, i trebali bi biti jako zahvalni. Brady je proveo još dvije godine u Predstavničkom domu Kongresa prije nego što je služio dva mandata kao Guverner Sjeverne Karoline. Komunikacija između Chapel Hilla i Raleigha bila je puno jednostavnija, nego da su bili u D.C.-u. „Koliko imamo vremena nakon ovoga?“ pitala ga je dok su klinci raspravljali o vrsti sladoleda. „Dogovorio sam se za ostatak tjedna. Mislio sam da bi mogli odvesti djecu u kuću na jezeru.“ „Voljeli bi to.“ „Trebamo li povesti i dadilju?“ rekao je namigujući.

Ona se lagano nasmijala. „Znajući tebe, možda to nije loša ideja.“ „Zar sam ja jedini?“ Stidljivo se nasmiješila. „Naravno da ne.“ „Volim te“, rekao je, naginjući se i ljubeći je u usne.

„I ja tebe volim.“ Posegnula je i izravnala je njegovu plavu kravatu. „Biti ćeš odličan.“ „S tobom kraj mene.“ Heather je ušla u sobu u tom trenutku. „Brady, vrijeme je.“ „Idemo djeco“, rekla je Liz, požurujući ih da krenu iza svog oca.

Došli su do ulaza na pozornicu i Liz je vidjela masu ljudi koji su došli čuti što Brady ima za reći. Suze su se skupljale u njenim očima i pokušala ih je potisnuti.

Ovo je bio sretan dan. Dugo vremena su se radovali tome.

Nakon toliko godina koje je provela kao žena političara Liz je znala proceduru. Konferencije za novinare i skupovi postali su joj prirodni. Osjetila je kako se bliži vrijeme i zagrlila je Bradyja. „Poželi mi sreću“, šapnuo je. „Ne treba ti.“ „Ti si najbolja stvar koja mi se ikad dogodila.“ „Znam. I tako sam ponosna na tebe“, rekla je, lagano se smiješeći. „Uvijek ću biti tvoj avion.“ Poljubio ju je u obraz. „Tako je. Avioni, dušo.“ Teško je progutala, a onda se povukla od svog muža. Dala mu je poticajni osmijeh a onda je čula. „Guverner Brady Maxwell!“ Gomila je urlala oko njih i Brady je izašao na pozornicu. Liz ga je slijedila zajedno sa djecom koja su držala njenu ruku. Stali su na pozornicu, lijevo od Bradyja, koji se prebacio na uvježbani govor.

Liz je očima šarala po publici. Bilo je puno do vrha. Nikad se neće umoriti od navijanja koje je prolazilo kroz publiku. Max-well. Max-well. Max-well. Bilo je to skandiranje koje joj je uvijek donosilo osmijeh na lice. Skandiranje koje je nekad povezivala sa suprugovim uspjehom, a sada sa njihovim uspjehom. Ipak je i ona sada bila Maxwell.

Brady se bližio kraju govora i pokazao je prema njoj. Nasmiješila se i zajedno sa djecom prišla bliže. Brady je uzeo njenu ruku i nasmiješio se djeci.

Cijeli politički život bio je usmjeren na ovaj trenutak.

Bradyjev snažni glas prenosio se kroz zvučnike. Liz je uzdahnula kad je konačno čula kako izgovara riječi koje je čekala od kad ga je upoznala prije puno godina. „Ja sam Guverner Brady Maxwell, i ja se kandidiram za Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.“