Vjetrovi Ratova

njoj Božju milost, koja je tamo otkrivena. U svojim predavanjima širili su znanje o toj istini i tako su i druge pođsticali da se vrate živoj Božjoj Riječi. {VB 66.2}

Kada je Viklif obratio pažnju na Sveto pismo, počeo ga je proučavati isto tako temeljito kao što je proučavao školske predmete. Do tada je osjećao veliku prazninu, koju nije mogla popuniti ni nauka skolastičara ni nauka crkve. U Božjoj Riječi našao je ono što je ranije uzalud tražio. Tu se upoznao sa planom spasenja i sa Kristom kao jedinim posrednikom za čovjeka. Posvetio se Kristovoj služlbi i odlučio je da objavi istine koje je otkrio. {VB 66.3}

Kao i kasniji reformatori, Viklif nije u početku svoga djela predvidio kuda će ga ono odvesti. On se nije usprotivio Rima s predomišljajem. No odanost istini morala ga je dovesti u sukob sa zabludom. U koliko je jasnije uviđao zablude papstva, u toliko je revnije objašnjavao učenje Svetog pisma. Vidio je da je Rim ostavio Božju Riječ za ljubav ljudske tradicije. Bez straha je korio svećenike što su prognali Sveto pismo i želio je da se ono ponovo da narodu i da se njegov autoritet ponovo uzdigne u crkvi. Bio je sposoban i vatren učitelj i rječit propovjednik; njegov svakodnevni život bio je svjedočanstvo u prilog istine koju je propovijedao. Njegovo poznavanje Svetoga pisma, moć njegovog rasuđivanja, čistota njegovog života, njegova nepokolebljiva hrabrost i pravednost osigurali su mu opće poštovanje i povjerenje. Mnogi iz naroda bili su nezadovoljni svojom pređašnjom vjerom kada su vidjeli bezakonje koje vlada u rimskoj crkvi, te su sa otvorenom radošću primali istine, koje im je Viklif otkrivao; ali papske vođe drhtale su od gnjeva kad su vidjele da ovaj reformator ima veći utjecaj od njih. {VB 67.4}

Viklif je bio vješt u otkrivanju zabluda i neustrašivo je napadao mnoge zloupotrebe koje je Rim odobravao. Kao kraljevski kapelan, ustao je smjelo protiv plaćanja poreza koji je papa tražio od engleskog kralja, i dokazao je da se papsko prisvajanje autoriteta nad svjetskim vladarima su proti ne samo razumu nego i otkrivenju. Papski zahtjevi izazvali su u Engleskoj veliko ogorčenje, a Viklifovo učenje imalo je jak utjecaj na vodeće ljude i nacije. Kralj i plemići sjedinili su se ti odricanju papske vrhovne vlasti i odbili su da plaćaju papi porez. Tako je u Engleskoj bio nanijet udarac papskoj prevlasti. {VB 67.1}

Drugo zlo protiv kojeg je reformator vodio dugu i odlučnu borbu bio je red monaha prosjaka. Ovi redovnici poplavili su Englesku i bili su velika smetnja veličini i napretku naroda. Proizvodnja, odgoj, moral sve to osjetilo je njihov štetni utjecaj. Monaški život lijenosti i prosjačenja bio je ne samo težak teret za narodne prihode već je izazivao i prezir prema korisnome radu. Omladina se demoralizirala i iskvarila. Utjecaj em redovnika mnogi su odlazili u samostane i posvećivali se monaškom životu, i to su činili bez odobrenja roditelja, čak i bez njihova znanja i protiv njihove volje. Jedan od ranijih otaca rimske crkve, uzvisujući monaški život iznad dužnosti djetinje ljubavi i poslušnosti, izjavio je: „Ako bi tvoj otac ležao pred tvoj im vratima plačući i naričući, i ako bi tvoja majka pokazivala tijelo koje te je nosilo i grudi koje su te dojile, ne oklijevaj da ih odgurneš i da pođeš pravo