Vjetrovi Ratova

Kada je u svojoj osamnaestoj godini stupio na univerzitet u Erfurtu, njegov položaj je bio povoljniji i izgledi za budućnost svjetliji od onih u ranijim godinama. Pošto su njegovi roditelji radom i štedljivošću osigurali sebi potrebna sredstva za život, mogli su sada i njemu dati sve što mu je bilo potrebno; utjecaj razumnih prijatelja ublažio je donekle mračni utisak njegovog ranijeg odgoja. Luter je sada počeo revno da proučava dobre pisce, bogatio je svoj um njihovim najboljim mislima i prisvajao mudrost mudraca. Još dok je bio pod stro-gom stegom svojih pređašnjih učitelja, pružao je nadu da će se jednom istaći; a sada pak, pod povoljnim prilikama, njegov se um brzo razvijao. Dobro pamćenje, živa mašta, zdravo rasuđivanje i neumorni rad uskoro su ga uzdigli u prvi red među njegovim drugovima. Škola mu je pomogla da intelektualno sazri i probudila je njegovu duhovnu aktivnost i oštroumnost, što ga je pripremilo za kasniju borbu u njegovom životu. {VB 101.5}

Strah Gospodnji ispunjavao je Luterovo srce. On ga je osposobljavao da sačuva čvrstinu svojih namjera i vodio ga dubokoj poniznosti pred Bogom. Stalno je osjećao svoju Zavisnost od Božje pomoći i svaki dan otpočinjao je sa molitvom tražeći od Gospoda vodstvo i pomoć. „Dobra molitva”, imao je običaj da kaže, „znači više nego pola proučavanja”. {VB 102.1}

Kada je Luter jednog dana pregledavao knjige u univerzitetskoj biblioteci, pronašao je jednu latinsku Bibliju. Nikad ranije nije vidio takvu knjigu; čak nije znao da ona postoji. Prije toga je slušao dijelove iz evanđelja i poslanica, koji su se čitali narodu na javnom bogosluženja i mislio je da je to cio sadržaj Božje Riječi. Sada je prvi puta vidio cijelu Bibliju. Sa strahom i čuđenjem prelistavao je njene svete stranice; ubrzanim pulsom i uzdrhtalim srcem čitao je Riječi života, prekidajući na mahove čitanje usklikom: „O kad bi mi Bog dao jednu ovakvu knjigu!”41 Nebeski anđeli bili su pored njega, a zraci svjetlosti sa Božjeg prijestola otkrivali su njegovom razumu blago istine. Uvijek je strahovao da će ožalostiti Boga, a sada ga je, kao nikada prije, obuzelo duboko saznanje o njegovoj ličnoj grešnosti. {VB 102.2}

Iskrena težnja da se oslobodi grijeha i pomiri sa Bogom nagnala ga je da stupi u samostan i da se posveti redovničkom životu. Ovdje se od njega tražilo da obavlja najniže i najteže poslove i da prosjači od kuće do kuće. Bio je u godinama kada čovjek teži da bude poštovan i cijenjen, i ovi niski poslovi duboko su vrijeđali njegova urođena osjećanja, ali je strpljivo podnosio poniženje, vjerujući da je to potrebno zbog njegovih grijeha. {VB 102.3}

Luter je iskorišćavao za učenje svaki trenutak koji je mogao da odvoji od svojih običnih svakodnevnih poslova; otimao je vrijeme od spavanja, pa čak i vrijeme od skromnih obroka. Više od svega radovao se proučavanju Božje Riječi. Našao je jednu Bibliju, koja je bila lancem privezana o manastirski zid, i često je svraćao na to mjesto. Što je više bivao uznemiren zbog svojih grijeha, to je više nastojao da stekne oproštenje i mir svojim vlastitim djelima. Vodio je najstroži život, nastojeći da postom, nespavanjem i bičevanjem samoga sebe pobijedi zle nagone svoje prirode, od kojih ga nije mogao osloboditi monaški