2 minute read

Poglavlje 8. Pred Sudom

Next Article
Ratova

Ratova

Novi car, Karlo V, stupio je na prijesto Njemačke. Izaslanici Rima su se požurili da mu čestitaju i da ga nagovore da upotrebi svoju moć protiv reformacije. S druge strane, izborni knez saski, kome je Karlo u velikoj mjeri dugovao svoju krupnu, molio je cara da ništa ne preduzme protiv Lutera dok ga ne sasluša. Car je na taj način došao u težak položaj i nepriliku. Papine pristalice nisu tražile ništa manje nego da car ediktom osudi Lutera na smrt. Izborni knez je odlučno izjavio da „ni njegovo Veličanstvo niti itko drugi nije dokazaoda su Luterovi spisi netačni”; zato on traži da se doktoru Martinu da garantno pismo da bi se mogao pojaviti pred sudom učenih, pobožnih i nepristrasnih sudija.”66 {VB 121.1}

Pažnja ovih stranaka bila je sada upravljena na sabor njemačkih država, koji je bio sazvan u Vormsu uskoro poslije stupanja Karla V na prijesto. Na tom saboru trebalo* je raspravljati o važnim političkim i drugim pitanjima. Po prvi put su se njemački knezovi trebali sastati sa svojim mladim vladarom u savjetodavno! skupštini. Sa svih strana države došli su crkveni i državni velikodostojnici. {VB 121.2}

Svjetovni velikaši visokog roda, moćni i ljubomorni na svoja nasljedna prava; crkveni poglavari, svjesni svog superiornog položaja i svoje moći; dvorski vitezovi, sa svojom naoružanom pratnjom; poslanici stranih i dalekih zemalja, — svi su se okupili u Vormsu. Ipak, glavni predmet pažnje ovog velikog sabora bila je stvar saskog reformatora. {VB 121.3}

Karlo V je prethodno naredio izbornom knezu da dovede Lutera sa sobom na sabor, obećavši mu svoju zaštitu i slobodu da raspravlja o spornom pitanju sa mjerodavnim osobama. Luter je nestrpljivo očekivao da stupi pred cara. Njegovo zdravlje je bilo tada vrlo pogoršano; ipak je pisao izbornom knezu: „Ako ne mogu zdrav doći u Vorms, neka me prenesu tamo bolesna kakav jesam. Jer ako me car zove, ne smijem da. sumnjam da me zove Bog. Ako namjeravaju upotrebiti protiv mene nasilje, što je vjerovatno (jer me ne zovu da se pouče), ja svoju stvar predajem u Božje ruke. Još živi i vlada onaj koji je trojicu mladića izbavio iz ognjene peći. Ako me On ne spasi, moj život ne vrijedi mnogo. Spriječimo samo da evanđelje ne bude izloženo ruglu zlih, i budimo gotovi da za nj prolijemo svoju krv da ne bi oni trijumfirali. Ne mogu znati da li će više moj život ili moja smrt poslužiti spasenju svih... Očekujte od mene sve, samo ne bjekstvo i odricanje. Bježati ne mogu, a još manje odreći se.”67 {VB 121.4}

Vijest da će Luter doći na sabor u Vorms izazvala je u gradu veliko uzbuđenje. Aleander, papski izaslanik, kome je specijalno bio povjeren zadatak da suzbije reformaciju, veoma se uznemirio i razgnjevio. Znao je da će Luterov dolazak na sabor imati kobne posljedice za papstvo. Voditi istragu o slučaju koji je papa već osudio, značilo bi prezreti papin autoritet. On se dalje bojao da bi snažni1 i rječiti Luterovi dokazi mogli odvratiti mnoge knezove od* pape. Zato je najenergičnije uložio kod Karla V prigovor protiv Luterovog dolaska u Vorms.

This article is from: