Vjetrovi Ratova

pouzdanje se pokolebalo, obuzeo ga je strah i drhtanje, i osjećao je užas., Opasnosti su se množile pred njime, izgledalo je da će njegovi neprijatelji trijumfirati i sile tame prevladati. Oblaci su se nagomilali pred njime i izgledalo je da će ga odvojiti od Boga. On je čeznuo za pouzdanjem da svemogući Bog bude s njime. U duševnom strahu bacio se licem na zmiju, i iz njegovog slomljenog srca oteli su se vapaji kolje je samo Bog mogao potpuno da razumije. {VB 131.1}

„O svemogući i vječni Bože”, govorio je on, „kako je strašan ovaj svijet! Eto, otvorio je svoje čeljusti da me proguta, a ja imam tako slabo pouzdanje u Tebe... Ako se moram oslanajati samo na snagu ovoga svijeta, onda je sve izgubljeno za mene. Došao je moj posljednji čas, moja je osuda izgovorena... O Gospode, pomozi mi Ti protiv sve mudrosti ovoga svijeta. Učini to,... Ti sam,... jer to nije moje djelo, već tvoje. Ja nemam nikakvog ličnog posla ovdje; nemam šta da raspravljam sa velikašima ovoga svijeta.,. Ali ovo djelo je tvoje, ono je vječno. Gospode, pomozi mi! Vjerni, nepromjenljivi Bože, ja se ne uzdam ni u jednoga čovjeka... To bi bilo uzaludno. Sve ljudska je nesigurno. Sve što dolazi od čovjeka propada... Ti si me izabrao za ovo djelo... Budi ti uz mene radi imena Tvog ljubljenog Sina Isusa Krista, koji je moja odbrana, moj štit i moja jaka tvrđava.”84 {VB 131.2}

Da bi sačuvao reformatora da se ne pouzda u vlastitu silu i da iznenada ne srne u propast, Bog je u svojoj mudrosti dozvolio da Luter sazna kakva mu opasnost prijeti. Užas koji ga je obuzeo nije potjecao iz straha od vlastitog stradanja ili od smrti, koja je izgledala neminovna. Nastupio je kritični čas, a on se osjećao nesposobnim da ga dočeka. Zbog njegove slabosti djelo istine moglo bi da pretrpi poraz. On se borio sa Gospodom, ne za svoju ličnu sigurnost, nego za pobjedu istine. Osjećao ie isti strah i istu duševnu borbu kao Izrael one noći pored usamlienog potoka. I kao Izrael, on je pobijedio u borbi sa Bogom. U svojoj potpunoj nemoći, uhvatio se čvrsto vjerom za Krista, moćnog Osloboditelja. Bio je ohrabren sigurnošću da neće izaći sam pred sabor. Mir je ponovo zavladao njegovom dušom, i on se radovao što mu se pruža prilika da uzdigne Božju Riječ pred vladarima naroda. {VB 131.3}

Sa čvrstim pouzdanjem u Boga, Luter se pripremao za borbu koja ga je čekala. Stvorio je plan za svoj odgovor, provjerio je neka mjesta iz svojih spisa i potražio je u Bibliji pogodne dokaze za potkrepljemje svojih tvrđenja. Tada, stavivši lijevu ruku na sve u Knjigu, koja je bila otvorena pred njime, i podigavši desnicu k nebu, obećao je „da će ostati vjeran evanđelju i slobodno ispovijedati svoju vjeru, pa makar je morao zapečatiti svojom krvlju”. {VB 132.1}

Kada se ponovo pojavio pred državnim saborom, njegovo lice nije odavalo ni traga straha ili zbunjenosti. Miran i spokojan, uzvišene hrabrosti i plemenitosti, stajao je kao Božji svjedok pred velikašima ove zemlje. Carski službenik zatražio je da čuje njegovu odluku da li je voljan da se odrekne svoga učenja. Luter je odgovorio smjerno i ponizno, bez žestine i