Vjetrovi Ratova

sam odgovorio.” Bilo je jasno da ga ni obećanjima ni prijetnjama ne bi uspjeli navesti da popusti zahtjevima svojih protivnika. {VB 134.5}

Papske pristalice su se ljutile kad su vidjele da jedan običan monah prezire vlast pred kojom su drhtali kraljevi i knezovi. Bili su nestrpljivi i željeli su da on u smrtnom mučenju osjeti njihov gnjev. Ali Luter, iako svjestan opasnosti koja mu je prijetila, svima je govorio mirno i dostojanstveno, kako dolikuje jednom kršćaninu. U njegovim riječima nije bilo ni oholosti, ni srdžbe, ni izvrtanja. Sasvim je izgubio iz vida sebe, zaboravio je na velike ličnosti koje su ga okruživale, osjećajući samo jedno: da se nalazi u prisutnosti Onoga, koji je viši od pape, kardinala i kraljeva. Krist je govorio na usta svoga sluge sa snagom i uzvišenošću koja je na mahove ispunjavala kako prijatelje tako i neprijatelje strahopoštovanjem i divljenjem. Duh Božji, prisutan na ovom saboru, djelovao je na srca državnih vođa. Mnogi knezovi smjelo su priznali pravednost Luterove stvari. Veliki broj između njih bio je osvjedočen u istinu, ali u nekih ‚utisci nisu bili trajni. Bilo je i takvih koji nisu odmah izrazili svoje mišljenje, ali koji su kasnije, pošto su sami proučili Sveto pismo, postali neustrašivi pomagači reformacije. {VB 135.1}

Izborni knez Fridrih gledao je vrlo zabrinuto na Luterov dolazak pred državni sabor, i sa dubokim uzbuđenjem slušao je njegov govor. S radošću i zadovoljstvom posmatrao je njegovu hrabrost, odlučnost i uzdržijivost, i odlučio je da ga brani sa još većom energijom. Upoređujući suparničke tabore, vidio je da je mudrost papa, kraljeva i kardinala bila posramljena snagom istine. Papstvo je doživjelo poraz čije će se posljedice osjećati u svim budućim vjekovima. {VB 135.2}

Kada je papin legat vidio kakav je utisak učinila Luterova odbrana, uplašio se kao nikada prije za sigurnost rimske vlasti, i odlučio je da upotrebi sva sredstva koja su mu stajala na raspoloženju da uništi reformatora. Sa svom rječitošću i diplomatskom vještinom kojom se odlikovao, pokušao je da prikaže mladom caru kako bi ludo i opasno bilo ako bi prijateljstvo i moć rimske stolice žrtvovao za stvar jednog neznatnog monaha. {VB 135.3}

Njegove riječi nisu ostale bez učinka. Sutradan poslije Luterova odgovora, car Kano je na saboru objavio da će nastaviti politiku svojih prethodnika i da će pomagati i štititi rimsku vjeru. Pošto je Luter odbio da se odrekne zabluda, protiv njega i njegovog učenja ima da se primijene najoštrije mjere. „Jedan monah, zaveden svojom ludošću, ustao je protiv vjere cijelog kršćanstva. Ja ću žrtvovati svoja kraljevstva, svoje blago, svoje prijatelje, svoje tijelo, svoju krv, svoju dušu i svoj život da zaustavim tu bezbožnost. Ja ću augustinca Lutera poslati kući i zabrani; ću mu svaki rad u narodu; zatim ću ustati protiv njega i njegovih pristalica isključenjem, prokletstvom i svim mogućim sredstvima da ga uništim. Pozivam sve podanike mojih zemalja da se ponašaju kao pravi kršćani.”88 Ipak, car je izjavio da se garantno pismo koje je dato Luteru ima poštovati, i prije nego što se protiv njega poduzmu mjere, mora mu se dozvoliti da se zdrav i živ vrati kući. {VB 136.1}