Vjetrovi Ratova

bezvrijednosti oproštaja koje su za novac kupili, i poželjeli su da njihova vjera počiva na čvršćem temelju. Cvingli se u Cirihu razbolio; bolest je bila tako teška da su mnogi izgubili nadu u njegovo ozdravljenje, i već su kružile vijesti da je Cvingli umro. U tom kritičnom času njegova nada i hrabrost nisu ga ostavile. On je vjerom gledao na križ Golgote Uzdajući se da je Kristova žrtva dovoljna za oproštenje grijeha. Izbjegavši smrti, počeo je da propovijeda evanđelje sa većom revnošću nego ikada ranije; i njegove su riječi imale neodoljivu silu. Narod je radosnog srca pozdravljao svog dragog propovjednika, koji se vratio s ruba groba. Pošto su sami bdjeli uz krevet bolesnih i umirućih, oni su bolje nego ikada ranije mogli osjetiti vrijednost evanđelja, {VB 148.4}

Cvingli je stekao jasnije razumijevanje istine i bolje je osjetio u sebi njenu preporađajuću silu. Pad čovjeka i plan spasenja su bile njegove omiljene teme. „U Adamu”, govorio je on, „svi smo mrtvi, ogrezli u pokvarenosti i prokletstvu.”109 „Krist, pravi čovjek i pravi Bog, osigurao nam je vječno spasenje... Njegovo stradanje je vječna žrtva, koja donosi vječno spasenje. Ona zauvijek zadovoljava božansku pravdu u korist svih onih koji se čvrstom i nepokolebljivom vjerom oslanjaju na tu žrtvu.” Ali jasno je učio da nam Kristova milost ne daje pravo da i dalje živimo u grijehu. Gdje god postoji vjera u Boga, tamo je Bog; a gdje je Bog, ondje je i revnost koja nas nagoni na dobra djela.”110 {VB 149.1}

Interesiranje za Cvinglijeve propovijedi bilo je toliko da je katedrala bila puna slušalaca koji su dolazili da ga čuju. Malo pomalo, koliko su oni mogli razumjeti, otkrivao je svojim slušaocima istinu. Bio je pažljiv te im odmah u početku nije otkrivao tačke koje su ih! mogle zbuniti i stvoriti u njih predrasude. Njegov je cilj bio da zadobije njihova srca za Kristovu nauku, da ih dime njegovom ljubavlju i da pred njihovim očima oživi Kristov primjer. Kad budu prihvatili načela evanđelja, njihovo sujeverje i praznovjerni običaji će nestati. {VB 149.2}

Korak po korak je reformacija u Cirihu napredovala. Neprijatelji su podigli jak otpor. Godinu dana ranije jedan monah iz Vitenberga kazao je papi i caru u Vormsu svoje odlučno

„ne”, a sada je izgledalo da će papski interesi naići na slično protivljenje u Cirihu. Cvingli je bio izvrgnut stalnim napadajima. U papskim kantonima, s vremena na vrijeme, učenici evanđelja su bili spaljivani na lomači, ali to nije bilo dovqljno;_trebalo je krivoverje potpuno ušutkati. U tom cilju biskup iz Konstance poslao je u Cirih tri izaslanika da optuže Cvinglija da uči narod da gazi crkvene zakone, i da tako dovodi u opasnost mir i dobar red društva. Ako se bude prezirala crkvena vlast, poručio je on, nastat će opća anarhija. Cvingli je odgovorio da već četiri godine propovijeda evanđelje u Cirihu, i da je taj grad „tiši i mirniji nego bilo koji drugi grad u Švicarskoj”. „Nije li dakle kršćanstvo” , zaključio je on, najbolji čuvar opće sigurnosti.”111 {VB 149.3}

Biskupovi izaslanici su savjetovali gradske odbornike da ostanu u crkvi, izvan koje, kako su oni izjavili, nema spasenja. Cvingli je odgovorio: „Neka vas ova optužba protiv mene ne uznemirava! Temelj crkve je ista Stijena, isti Krist, koji je dao Petru njegovo ime, jer ga je

Vjetrovi Ratova

on vjerno priznao. Tko god cijelim srcem vjieruje u Krista, svuda i u svakom narodu, taj će biti spašen uistinu; to je crkva izvan koje nema spasenja.”112 Kao rezultat tog razgovora, jedan od biskupovih izaslanika je primio evanđeosku vjeru. {VB 150.1}

Gradski savjet nije htio ustati protiv Cvinglija, i Rim se pripremao za novi napad. Saznavši za zavjeru svojih neprijatelja, reformator je uskliknuo: „Neka dođu! Ja ih se isto toliko bojim koliko se stijena boji valova koji buče na njenom podnožju.”113 Isitina se dalje širila. Pristalice reformacije u Njemačkoj, obeshrabreni Luterovim nestankom, opet su se ohrabrili čuvši za napredak evanđelja u Švicarskoj. {VB 150.2}

Što se reformacija u Švicarskoj više učvršćavala, to se njen utjecaj jače opažao u suzbijanju poroka i u održavanju reda i sloge. „Mir se nastanio u našem gradu”, pisao je Cvingli; „nema više svađa, zavisti, licemjerstva i nesloge. Odakle može doći takav sklad, ako ne od Gospoda i od naše nauke koja nas ispunjava rodovima mira i pobožnosti?”114 {VB 150.3}

Pobjede koje je reformacija izvojevala podstaklo su pristalice Rima na još odlučnije napore da je unište. Videći kako su malo uspjeli da progonstvom suzbiju Luterovo djelo, odlučili su da unište reformaciju njenim vlastitim oružjem. Određena je bila rasprava sa Cvinglijem. Da bi bili sigurni u pobjedu, pridržavali su sebi pravo da odrede mjesto gdje će se voditi rasprava kao i suce koji će odlučiti tko ima pravo. A kad jednom budu imali Cvinglija u svojoj vlasti, postarat će se da im više ne izmakne. Čim bude vođa ušutkan, mislili su oni, pokret reformacije će brzo biti ugušen. Ovaj dogovor držao se ipak u najvećoj tajnosti. {VB 150.4}

Određeno je bilo da se rasprava održi u Badenu, ali Cvingli nije bio tamo prisutan. Savjet grada Ciriha zabranio je svom propovjedniku da se izlaže ovoj opasnosti, jer nije imao povjerenja u namjere pristalica pape, sjećajući se lomača, koje su oni podizali za sljedbenike evanđelja u svim papskim kantonima. Cvingli je bio spreman da dočeka poslanike koje bi Rim poslao u Cirih, ali da ide u Baden, gdje je nedavno bila prolivena krv mučenika istine, značilo bi da ide u susret sigurnoj smrti. Ekolampad i Haler bili su izabrani da zastupaju reformaciju, dok je dr. Ek, poduprt mnoštvom učenih doktora i viših svećenika, bio branitelj Rima. {VB 151.1}

Iako Cvingli nije bio prisutan na sastanku, njegov se utjecaj osjećao. Za pisare su bili izabrani sve same papine pristalice, a drugima je bilo zabranjeno pod smrtnom kaznom da uzimaju pribilješke. Usprkos tome, Cvingli je svakog dana primao tačan izvještaj o svemu što se u Badenu govorilo. Jedan student, koji je prisustvovao raspravi, sastavljao je svako veće izvještaj o onome što se dešavalo preko dana. Dva druga studenta preuzela su na sebe dužnost da ove izvještaje šalju Cvingliju zajedno sa svakodnevnim pismima Ekolampada. Reformator je odgovarao davajući savjete i uputstva. Njegova pisma pisana su noću, a studenti su se rano ujutro vraćali s njima u Baden. Ovi, da ne bi izazvali sumnju stražara na gradskim vratima, nosili su na glavama košare s pilićima, i tako su nesmetano ulazili u grad. {VB 151.2}

Na ovaj način se Cvingli borio sa svojim lukavim neprijateljima. „On je više radio”, veli Mikonije, „svojim razmišljanjem, svojim neprospavanim noćima, svojim savjetima i uputstvima nego da je lično bio prisutan na raspravi usred svojih neprijatelja.”115 {VB 151.3}

Papine pristalice, naduti sigurnošću u pobjedu, došli su u Baden u svojim najljepšim haljinama i sa najsjajnijim nakitima. Živjeli su raskošno; hranili su se biranom i obilatom hranom; njihovi su stolovi bili puni najskupocjeniji! poslastica i najbiranijih vina. Teret svojih crkvenih dužnosti olakšavali su zabavama i gozbama. Reformatori su pružali sasvim suprotnu sliku. Svojom jednostavnom vanjštinom izgledali su narodu nešto bolji od prosjaka, a njihova skromna hrana bila je slična hrani asketa. Domaćin, kod koga je Ekolampad stanovao, uhodio je svoga gosta u njegovoj sobi i uvijek ga je zaticao pri proučavanju Biblije i molitve, te je izvijestio s čuđenjem, da je „taj heretik vrlo pobožan.” {VB 151.4}

Pri otvaranju konferencije, „Ek se oholo popeo na sjajno okićenu govornicu, dok je ponizni Ekolampad, jednostavno odjeven, morao zauzeti mjesto nasuprot svom oholom protivniku na jednoj prostoj stolici.”116 Ek je imao zvonak glas i neograničenu sigurnost. Zlato i slava pođsticali su ga na revnost, a za odbranu vjere očekivao je da bude nagrađen lijepom nagradom. Kad nije imao dovoljno dokaza, služio se pogrdama i čak kletvama. {VB 152.1}

Ekolampad, po prirodi uzdržljiv i skroman, dugo je oklijevao da uzme učešća u raspravi, ali kad se odlučio da. progovori, unaprijed je dao svečanu izjavu: „Ja za pravilo vjere priznajem samo Božju Riječ.” Blag i učtiv, on se pokazao također učen i odlučan. Dok su se branitelji crkve stalno pozivali na crkvene običaje, reformator se čvrsto držao Svetog pisma. „Običaji”, rekao je on, „nemaju važnosti u Švicarskoj, osim ako su u skladu sa ustavom; a u pitanju vjere je Biblija naš ustav.” {VB 152.2}

Razlika između dvojice govornika nije ostala bez učinka. Mirno i jasno reformatorovo dokazivanje, njegov ljubazan i skroman način izlaganja zadobili su slušaoce koji isu sa negodovanjem odbacili ohola i hvalisava Ekova tvrđenja. {VB 152.3}

Rasprava je trajala osamnaest dana. Na svršetku su papine pristalice sebi pripisali pobjedu. Kako su većina delegata bile pristalice Rima, sabor je proglasio reformatore za pobijeđene i isključio ih iz crkve zajedno sa njihovim vođom Cvinglijem. Ali plodovi rasprave su pokazali tko je imao pravo. Ova je rasprava dala još veći podsticaj djelu reformacije, 1 uskoro poslije toga su se važni gradovi Bern i Bazel odlučili za reformaciju. {VB 152.4}