Vjetrovi Ratova

stotine. Jakobinci su bacali na koplja malu djecu koju su otrgali sa majčinih grudi.” (Vidi Hist. dodatak.) U kratkom razmaku od deset godina poginulo je tisuće i tisuće ljudskih bića. {VB 233.3}

Sve je to bilo kako je sotona htio; on je vjekovima težio da to postigne. Njegova taktika, od početka do kraja, zasniva se na prijevari, a njegova je nepromjenljiva namjera da svali ljudsku porodicu i najveću bijedu, da osramoti, oskvrni djela Božje, da osujeti njegove namjere milosti i ljubavi, i da tako izazove žalost na nebu. Zatim, pomoću svojih podlih prijevara zasljepljuje um ljudi, dovodi ih dotle da zlo koje je posljedica njegovog rada pripisuju Bogu, kao da su sve nesreće rezultat Stvoriteljevog plana. A kad oni koje je on tako dugo ponižavao i zlostavljao svojom okrutnom moći izvojuju svoju slobodu, on ih onda podstrekava na ispade i zvjerstva. Tada tirani i ugnjetači pokazuju na tu sliku neobuzdane raspuštenosti kao na primjer kakve posljedice donosi sloboda. {VB 234.1}

Ako prijevara u jednom obliku bude otkrivena, onda je sotona oblači u drugo ruho, i mnoštvo je prima isto tako pohlepno kao i ranije. Kad je narod razumio da je rimsko učenje prijevara, te sotona više nije mogao tim sredstvom navesti ljude da krše Božji zakon, tada ih je podsticao da svaku vjeru smatraju prijevarom a Bibliju bajkom; pošto su odbacili božanski zakon, odali su se neobuzdanom razvratu. {VB 234.2}

Kobna pogreška, koja je Francuskoj donijela tolike nesreće, bila je nepoštovanje velike istine da se prava sloboda nalazi u poštovanju Božjeg zakona, „O da si pazio na zapovijesti moje, mir bi tvoj bio kao rijeka, i pravda tvoja kao valovi morski.” „Nema mira bezbožnicima, veli Gospod.” „A tko me sluša, boravit će bezbrižno, i bit će na miru ne bojeći se zla.” Izaija 48, 18. 22; Priče 1, 33. {VB 234.3}

Bezbožnici, nevjernici i otpadnici od vjere protivili su se Božjem zakonu i odbacivali su ga, ali posljedice njihovog utjecaja dokazale su da napredak čovječanstva zavisi od poslušnosti Božjim odredbama. Oni koji ne žele da nauče ovu istinu iz Božje knjige, pozvani su da je nauče iz historije. {VB 235.1}

Kad se sotona služio rimskom crkvom da odvrati ljude od puta poslušnosti, njegova je ruka bila tako vješto sakrivena i njegov rad tako maskiran da izopačavanje i bijeda koju je on prouzrokovao nisu smatrani plodom prijestupa. Ali radom Svetog Duha njegova je moć bila toliko ograničena da njegove namjere nisu mogle da sazru i donesu svoj potpuni plod. Narod nije mogao povezati posljedice sa uzrokom, te nije mogao otkriti šta ga je dovelo u to žalosno stanje. U toku revolucije narodna skupština je otvoreno odbacila Božji zakon. A pod vladom terora, koja je zatim nastupila, svatko je mogao da vidi pravu vezu između uzroka i posljedica. {VB 235.2}

Kad se Francuska javno odrekla Boga i odbacila Bibliju, bezbožnici i duhovi tame su se radovali što su napokon postigli dugo željeni cilj: da vide zemlju oslobođenu od ograničenja

Božjeg zakona. „Što nema odmah osude za zlo djelo, zato srce sinova ljudskih kipi u njima

Vjetrovi Ratova

da čine zlo.” Propovjednik 8, 11. Ali, prestupanje pravednog i svetog zakona nužno povlači za sobom stradanje i propast. Iako kazna ne dolazi odmah nakon prijestupa, ipak je sigurno da ona neće izostati. Vjekovi otpada i zločina skupljali su gnjev za dan plate, a kada se napunila mjera njihovog bezakonja, preziratelji Boga kasno su doznali kako je strašno kada se iscrpe Božje strplienje. Duh Božji koji obuzdava okrutnu sotonsku silu, u velikoj mjeri se povukao, i sada je onaj koji uživa u stradanjima ljudi mogao po volji da radi. Oni koji su izabrali stazu pobune, uskoro su žnjeli njene plodove a zemlja se napunila zločinima odviše strašnim da hi ih pero moglo opisati. Iz opustjelih pokrajina i porušenih gradova čuo se strašan krik krik očajanja. Francuska se uzdrmala kao da ju je zemljotres potresao. Vi era. zakon, društveni poredak, porodica, crkva i država — sve je to oboreno bezbožnom rukom koja se podigla protiv Božjeg zakona. Istinita je riječ mudrog propovjednika: „Zli će pasti zbog svog bezakonja.” „Neka grešnik sto puta č;ni zlo i odgađa mu se, ja ipak znam da će biti dobro onima koji se boje Boga, koji se boje lica njegova. A bezbožniku neće biti dobro.” Priče 11, 51. Propovjednik 8, 12-13. „Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše. Zato će ješci plod od putova svojih i nasitit će se savjeta svojih.” Priče 1, 29. 31. {VB 235.3}

Lako je bogohulna sila, „koja izlazi iz bezdana”, pobila Božje vjerne svjedoke, ipak oni neće dugo ostati ušutkani. „I poslije tri dana i po duh života od Boga uđe u njih; i staše oba na nogama svojim, i strah veliki napade na one koji ih gledahu.” Otkrivenje 11, 11. Godine 1793. je Francuska na-rodna skupština izglasala ukidanje kršćanske vjere i uklanja nje Svetih pisama. Tri i po godine kasnije je ista skupština ukinula svoju raniju odluku, i opet je dala slobodu Bibliji. Svijet je bio zgranut od poplave zla koje se pojavilo kao posljedica odbacivanja Božje riječi i ljudi su uvidjeli potrebu vjere u Boga i njegovu Riječ kao temelj vrline i morala. Gospod je kazao: „Koga si ružio i hulio? i na koga si podigao glas? i podigao uvis oči svoje? Na sveca Izraelova.” Izaija 37, 23. „Zato, evo, ja ću ih naučiti sada, pokazat ću im ruku svoju i silu svoju da poznaju da mi je ime Gospod.” Jeremija 16, 21. {VB 236.1}

O dvojici svjedoka prorok dalje kaže: „I čuše glas veliki s neba koji im govori: iziđite amo. I iziđoše na nebo na oblacima, i vidješe ih neprijatelji njihovi.” Otkrivenje 11, 12. Otkada je Francuska objavila rat dvojici svjedoka, oni su poštovani više nego ikada ranije. Godine 1804. osnovano je Britansko i inostrano biblijsko društvo. Slična društva sa mnogobrojnim filijalama osnovana su na evropskom kontinentu. Godine 1816. osnovano je Američko biblijsko društvo. Kad je bilo osnovano Britansko biblijsko društvo, Biblija je bila štampana! na pedeset jezika. Danas je ona prevedena na više stotina jezika i dijalekata. (Vidi Hist. dodatak.) {VB 236.2}

U toku pedeset godina koje su prethodile godini 1792, obraćalo se malo pažnje stranoj misiji. Nijedno novo društvo nije bilo osnovano, i malo je crkava vodilo računa o propovijedanju evanđelja neznabošcima. Ali svršetkom osamnaestog vijeka nastupila je velika promjena. Ljudi se nisu više zadovoljavali rezultatima racionalizma i osjetili su