Odgoj

KAKO POMOĆI DJETETU DA RAZVIJE EMOCIONALNU INTELIGENCIJU

Svi mi želimo samo najbolje za svoju djecu: da budu zdrava, sretna i uspješna. No, u toj našoj želji previše pažnje posvećujemo njihovu kvocijentu inteligencije, dok najčešće potpuno zanemarujemo važnost emocionalne inteligencije i njezin utjecaj na uspješnost i osjećaj sreće. A brojna su psihološka istraživanja potvrdila da su djeca koja su savladala vještine emocionalne inteligencije vedrija, samopouzdanija i uspješnija u životu. Visina EQ-a kod djece djelomično je određena njihovim temperamentom, ali na nju vrlo snažno utječu i roditelji, koji mogu postaviti čvrste temelje za daljnji razvoj djetetove emocionalne inteligencije.

Što je emocionalna inteligencija

Emocionalna inteligencija je sposobnost osobe da vlada svojim emocijama na zdrav i produktivan način ili, jednostavnije rečeno, da uspješno izlazi na kraj sa svojim osjećajima bilo da je riječ o tuzi, ljutnji, razočaranju ili nekoj drugoj emociji. Ono što danas sa sigurnošću znamo i čega bi svaki roditelj trebao biti svjestan jest da za zdrav razvoj i kvalitetniji život djeteta nije važan samo njegov IQ (kvocijent inteligencije) nego i kvocijent njegovih emocija ili EQ, jer je to siguran put za sretniji i ispunjeniji život obogaćen kvalitetnim odnosima s okolinom. Naime, emocionalna inteligencija pomaže u razvoju svijesti o samome sebi i omogućava čovjeku da prepoznaje i razumije osjećaje, kako vlastite tako i tuđe. Na taj način daje mu snagu da na ispravan i zdrav način vlada svojim osjećajima, da ih kontrolira i usmjerava pozitivno te da lakše izlazi na kraj sa stresom, nervozom, uznemirujućim ili negativnim emocijama. Emocionalna inteligencija pridonosi i boljoj samomotivaciji, povećava sposobnost empatije i pomaže u razvoju niza drugih sposobnosti i socijalnih vještina koje olakšavaju uspostavljanje kontakata i razvijanje kvalitetnih odnosa s drugim ljudima.

Zašto je važna za dijete

Za djetetov razvoj emocionalna je inteligencija važna iz dva razloga: ne samo zato što mu omogućuje da bolje razumije sebe, svoje postupke i reakcije, nego i zato što mu pomaže da bolje shvati emocije drugih ljudi s kojima dolazi u kontakt. Dijete s visokim stupnjem, odnosno kvocijentom emocionalne inteligencije izrast će u odgovorniju i tolerantniju osobu i imat će više samopoštovanja kao i poštovanja prema drugima. Imat će razvijeniji osjećaj za druge

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA POMAŽE U RAZVOJU SVIJESTI O SAMOME SEBI I OMOGUĆUJE ČOVJEKU DA PREPOZNAJE I RAZUMIJE OSJEĆAJE - VLASTITE I TUĐE

VISINA EQ-a KOD DJECE DJELOMIČNO JE ODREĐENA NJIHOVIM TEMPERAMENTOM, ALI NA NJU VRLO SNAŽNO UTJEČU I RODITELJI, KOJI MOGU POSTAVITI ČVRSTE TEMELJE ZA DALJNJI RAZVOJ

ljude, njihove osjećaje te njihova pozitivna i negativna iskustva, ali i bolje razvijenu sposobnost samokontrole. S druge strane, dijete s niskim stupnjem emocionalne inteligencije često će se osjećati bespomoćno, posebno u situacijama koje su "nabijene" emocijama. Ne dobije li dijete unutar obitelji odgovarajuću emocionalnu podršku, prije svega od svojih roditelja, bit će ranjivije i osjetljivije na zadirkivanje i komentare vršnjaka, teže će podnositi napete situacije i izlaziti na kraj sa zabrinutošću, tjeskobom i strahom. Naime, takva se djeca s vlastitim strahom i tjeskobama nose tako da ih skrivaju iza grube ili čak agresivne fasade, što može dovesti do nasilnog ponašanja prema drugoj djeci. Uz to, puno će teže postizati uspjeh u bilo čemu čega se prime zato što neće imati dovoljno razvijenu sposobnost samomotivacije.

Što razlikuje IQ i EQ

Nečiji kvocijent inteligencije može se izmjeriti nizom IQ testova, no rezultat ostaje više-manje nepromijenjen tijekom života. S druge strane, razina kvocijenta emocionalne inteligencije može se povećati jer, uz dobrog učitelja, svatko može naučiti kako razumjeti i vlastite i tuđe osjećaje i nositi se s njima. Još jedna zanimljiva razlika jest to što će osoba s višim IQ-om biti više usredotočena na činjenice i njima će se služiti da uvjeri nekoga u svoje stavove, a osoba s višim EQ-om oslanjat će se više na svoje kognitivne sposobnosti kako bi utjecala na nečije razmišljanje ili osjećaje. Ukratko, visoki EQ puno je važniji za postizanje uspjeha te, općenito, za sretniji život.

Razvijanje visokog stupnja emotivne inteligencije kod djeteta najbolji je način da mu olakšate put do uspjeha i osigurate ugodniji i veseliji život. Za podizanje razine emocionalne inteligencije kod djeteta stručnjaci savjetuju ovih 10 učinkovitih metoda.

1. PAZITE NA SVOJ EQ, KOPIRAJU GA

Djeca vas gledaju kao pod povećalom i dobro vide kako reagirate na frustrirajuće situacije, koliko ste jaki i koliko se brzo oporavljate od loših iskustava te koliko ste svjesni vlastitih i tuđih osjećaja. To što vide oponašaju, zato pazite da im budete dobar primjer.

2. OPISIVANJE OSJEĆAJA

Jedan od načina da pomognete djetetu da shvati vlastite osjećaje jest da ga naučite kako da ih opiše. Zajedno s njim napravite popis i skalu osjećaja, a zatim ga u raznim situacijama navedite da potraži onaj koji je najbliži njegovu trenutačnom stanju i da ga izrazi u prvom licu jednine, primjerice "frustriran sam jer ne znam riješiti zadatak iz matematike".

3. NAUČITE DJECI REĆI NE

Danas za djecu postoji gomila proizvoda i igračaka koji privlače njihovu pažnju na svakom koraku i teško da možete izaći iz kuće, a da ne počnu tražiti da im nešto kupite. Ponekad im kažite "Ne", jer ćete im tako dati priliku da se suoče s osjećajem razočaranja i da vježbaju samokontrolu. Dio je vaše roditeljske uloge i to da svom djetetu dopustite da bude frustrirano i da pronađe način da se nosi s tim osjećajem. Djeca koja uvijek dobiju sve što požele obično se ne razviju u sretne osobe i imaju puno više problema u odrasloj dobi.

4. OSVIJESTITE ŠTO VAS IZLUĐUJE

Pokušajte shvatiti što vas točno dovodi do ludila kod vašeg djeteta. Je li to osjećaj da vam izmiče kontroli? Ili to što vas ne poštuje? Iza tih osjećaja uvijek leži strah od nečega. Pokušajte osvijestiti koji vas strah muči jer ćete time smanjiti vjerojatnost da izgubite kontrolu nad sobom pred djetetom. To što ćete prepoznati svoj strah ne znači da ćete ga se i riješiti, ali to će vam omogućiti da se pripremite za takve situacije i da se lakše nosite s njima.

Nabildajte djetetov EQ: 10 učinkovitih metoda

5. NE KRITIZIRAJTE OSJEĆAJE

Nikada ne kritizirajte i ne ismijavajte tuđe osjećaje pred djetetom, primjerice radije prokomentirajte nečije ponašanje tako da kažete "Čini se da je jako ljut" nego "Koja budala!" Kad vaša djeca počnu plakati, bolje je da kažete "Izgledaš jako tužno, što je bilo?" nego da im uporno ponavljate da prestanu plakati. Nemojte dijete sprečavati da pokaže što osjeća: to će samo potkopati njegovo samopouzdanje, a neće ga ojačati.

RAZGOVARAJTE S DJECOM O TOME KAKVE OSJEĆAJE U VAMA IZAZIVAJU ODREĐENE SITUACIJE I ZAJEDNO PRONALAZITE NAČINE DA IZAĐETE NA KRAJ S NJIMA

Nabildajte djetetov EQ: 10 učinkovitih metoda

6. NE NAREĐUJTE IM

Već od najranije dobi možete kod djeteta početi poticati razvijanje osjećaja odgovornosti. Umjesto da im stalno izdajete naredbe, pokušajte ih navesti da sami zaključe što trebaju učiniti. Na primjer, umjesto "Uzmi kapu i rukavice", pitajte dijete "Što još trebaš ponijeti kad je vani hladno?"

7. UKLJUČITE SE U SVAKI PROBLEM

Mnogi obiteljski problemi postaju veći nego što je potrebno kad roditelji na njih reagiraju kao da ih se uopće ne tiču. Ako vaše dijete pogriješi u nečemu, izuzetno je važno da zauzmete stav kao da je to vaš zajednički problem i da razgovarate s njim o tome kako se može popraviti stvar. Time ćete mu pokazati da ste spremni s njim podijeliti sve - i uspjehe i neuspjehe.

8. MANJE TV-a, VIŠE IGRE

TV ekran ili kompjutor ne mogu zamijeniti slobodnu igru, koja je najbolji način za razvijanje kreativnosti i sposobnosti rješavanja problema. Mediji djecu uče konzumerizmu, sarkazmu i nasilju, a ono što će djeca naučiti od vas i igrajući se s vršnjacima dat će im kvalitetne temelje za budući razvoj emocionalne inteligencije.

9. RAZGOVARAJTE O OSJEĆAJIMA

Zajednički, kao obitelj, postavite svoje emocionalne ciljeve i pravila koja će vam pomoći da ih ostvarite, poput "nema vikanja", "nema vrijeđanja", "u svakoj situaciji poštujemo jedni druge" i slično. Razgovarajte o tome kakve osjećaje u vama izazivaju određene situacije i zajedno pronalazite načine da izađete na kraj s njima. Razgovor o osjećajima pomaže u njihovu prepoznavanju i olakšava pridržavanje postavljenih pravila.

10. DIVITE SE SVOM DJETETU

Nema boljeg načina da razvijete emocionalnu inteligenciju kod svog djeteta nego da ga gledate kao divno i sposobno biće. Budete li mislili o njemu kao o nečem divnom, i dobit ćete puno "divnog" od njega, a budete li o svom djetetu mislili kao o problemu, upravo ćete to i dobiti - puno problema.

I još nekoliko savjeta

Stavite se u djetetov položaj

Drugim riječima, pokušajte gledati na stvari djetetovim očima, jer time pokazujete da poštujete njegove osjećaje i mišljenje. To ne znači nužno da se s njim slažete, ali mu prenosite poruku da poštujete njegovo mišljenje. Ponekad može biti dovoljno da imenujete osjećaj koji dijete ima u nekoj situaciji ili da mu pokažete da znate kako se osjeća i što misli. Dijete će se tada osjećati prihvaćeno i na taj se način stvaraju emocionalne veze u mozgu koje dijete kasnije može koristiti da se utješi u nekim drugim trenucima. Učeći od vas, dijete će na taj način razvijati i empatiju, a pomoći ćete mu i da upoznaje svoje osjećaje i lakše se s njima nosi.

Prihvatite njegove osjećaje

Nemojte zanemarivati djetetove osjećaje ili se pretvarati da ih ne primjećujete samo zato što ste vi procijenili da "nema razloga za ljutnju" ili da je "tužno bez razloga". Ako vi ne prihvaćate osjećaje svog djeteta, ono će misliti da ti osjećaji nisu dobri te će ih pokušavati sakriti. Neće prestati osjećati ljutnju, tugu ili strah, već će ih potisnuti, ali oni će i dalje biti tu i još će teže izlaziti s njima na kraj. Zbog toga je dobro da uvijek potičete dijete da izrazi svoje emocije. Prihvaćanjem njegovih emocija dajete mu do znanja da one nisu nešto loše, već da se s njima može nositi - bile one pozitivne ili negativne. Istodobno ga učite da i ono poštuje i ne osuđuje ili ignorira tuđe emocije.

7. Parighasana

Kleknite na prostirku i ispružite desnu nogu. Rotirajte se prema desnoj nozi, na udah istegnite lijevu ruku iznad glave, lopatice su čvrsto uz leđa. Desna ruka odmara se na desnoj nozi. Uz izdah spustite se bočno prema ispruženoj nozi. Pogled je prema gore. Istegnite stražnji dio vrata. Dišite i nekoliko sekundi zadržite položaj. Ponovite i na drugu stranu.

Ova vježba otvara prsa i ramena, stimulira pluća i trbušne organe

8. Natarajasana

Ova vježba jača noge, rasteže ramena i poboljšava ravnotežu. Otvara fleksore kuka, što pomaže u ublažavanju negativnih posljedica pretjeranog sjedenja tijekom dana. Vježba zahtijeva fokus i koncentraciju, a što je više vježbate, postajat ćete sve bolji. Stanite uspravno, a potom težinu prebacite na desnu nogu. Savijte lijevo koljeno kako biste podigli lijevu nogu od poda. Držite lijevo koljeno "grleći" se dok desnu ruku podižete ravno prema gore. Da biste lakše održali ravnotežu, tijelom se nagnite prema naprijed. Pomaže i ako fiksirate pogled ispred sebe na nešto što se ne miče. Ponovite i na drugu stranu.

9. Viparita Virabhadrasana

Stanite u široki raskoračni stav, lijevu nogu okrenite prema van, a prste desnog stopala lagano prema unutra. S udahom dignite ruke do visine ramena, ispravite torzo, stisnite trbuh. Uz izdisaj okrenite glavu i pogled usmjerite u pravcu lijeve ruke. Lijevom se nogom spustite u duboki iskorak. Potom dignite ruku visoko iznad glave, pratite je pogledom. Zadržite položaj te sve ponovite i na drugu stranu. Ova vježba energizira tijelo, smiruje um, poboljšava samopoštovanje i uči upornosti te oslobađa sve mišiće od napetosti.