38 minute read
Onkologija
Mirjani Zrinski, 55-godišnjakinji iz Zagreba, rak maternice dijagnosticiran je u jesen prošle godine, a nakon prvotnog šoka za nju i njezinu obitelj uslijedilo je i veliko razočaranje. Nakon operacije i kemoterapije liječenje je zapelo na zračenju. Naime, aparat za zračenje više je bio u kvaru nego što je radio, tako da je Mirjana Zrinski na propisanih 25 zračenja odlazila sve do početka prošlog rujna. Mnogo je puta došla pa se vratila kući neobavljena posla, a s njom i mnoge druge pacijentice iz Varaždina, Karlovca i još udaljenijih mjesta. Uz stres oko bolesti, mnoge su morale plaćati smještaj u Zagrebu kako bi si osigurale dostupnost terapije, koju su onda prekidale zbog kvara uređaja. Mirjanu je njezina situacija oko liječenja ogorčila pa je pisala inspekciji Ministarstva zdravstva, a oni su odgovorili dopisom Klinici za tumore, nakon čega je njezina terapija zračenjem nastavljena bez poteškoća. Nije, kaže Mirjana Zrinski, to krivnja Klinike za tumore, liječnika, tehničara niti medicinskih sestara, problem je u tome što se zapostavljaju potrebe za liječenjem onkoloških pacijenata pa su oni suočeni sa starim uređajima koji se kvare jer su stari te s novijim uređajima koji se kvare jer se na njima zrači više pacijenata nego što aparati mogu podnijeti. Tužan je podatak da od raka u Hrvatskoj oboli gotovo 25 tisuća ljudi svake godine. - Osjećala sam se kao da nikoga nije briga. Dođete na zračenje, a kažu vam: "Uređaj je u kvaru. Zvat ćemo vas kada se popravi". Prva dva puta uopće nisam bila na zračenju, drugi tjedan sam odradila jednu terapiju. Pitala sam se pa kad ću odraditi cijelu terapiju, ima li to smisla ovako napreskokce? Kako će me ta isprekidana terapija izliječiti? Bila sam ogorčena i ljutita. Nakon što sam već dva tjedna bila bez zračenja, pisala ” Osjećala sam se kao da nikoga nije briga. Dođete na zračenje, a kažu vam: "Aparat je
u kvaru. Zvat ćemo vas
Advertisement
napreskokce? Kako će me ta isprekidana terapija izliječiti? Bila sam ogorčena i ljutita. Nakon što sam već dva tjedna bila bez zračenja, pisala sam Ministarstvu zdravstva i pitala ih gdje se ja mogu liječiti, kaže nam Mirjana Zrinski
sam u ministarstvo i pitala ih gdje se ja mogu liječiti - kaže nam Mirjana Zrinski. Njezina imenjakinja, Mirjana, na zračenje je dolazila iz Zadra. I ona je više puta ostala bez terapije zbog kvara na uređaju. "To je strašan stres, najviše za mene, ali i za moju obitelj. Nevjerojatno je da država ima novca za sve, a nema za liječenje nas, onkoloških pacijenata", požalila se Mirjana u udruzi "Nismo same". - Nažalost, identična je situacija i u drugim zagrebačkim bolnicama. U tri i pol godine, koliko udruga "Nismo same" provodi projekt besplatnog taksi prijevoza na terapije, gotovo da nema korisnice te usluge koja je odradila terapiju zračenja bez
prekida - kaže predsjednica udruge Ivana Kalogjera. Čekanje poziva - Najčešće se žale na dugo čekanje početka radioterapije. Većina ih i ne zna zašto ih je liječnik uopće poslao na radioterapiju i kakvu korist mogu očekivati od te terapije. Liječnici im to uglavnom ne objasne pa pacijenti sami izvode zaključke. U našim se bolnicama na početak zračenja čeka tri i više mjeseci. I sama sam krenula na radioterapiju devet mjeseci nakon operacije, odnosno tri mjeseca nakon završetka kemoterapije. I to čekanje "da vas pozovu" stvarno izluđuje. Mnoge žene koje ” nisu iz Zagreba u međuvremenu si U tri i pol godine, koliko udruga "Nismo same" provodi projekt besplatnog taksi prijevoza onkoloških pacijenata na terapije, gotovo da nema korisnice te usluge koja je obavila terapiju zračenja bez prekida. U našim se bolnicama na početak zračenja čeka tri i više mjeseci. I sama sam krenula na radioterapiju devet mjeseci nakon operacije, odnosno tri mjeseca nakon završetka kemoterapije, kaže predsjednica udruge Ivana Kalogjera
iStock
moraju naći smještaj, što je velik trošak i za mnoge ogroman stres jer traže smještaj, a još ne znaju ni kada će im početi terapija. Jedna žena iz Šibenika nedavno mi je rekla da je najniža cijena po kojoj je uspjela naći smještaj u Zagrebu 150 kuna po danu. Pa sad računajte ako je dobila 25 zračenja, to je pet tjedana, no nerijetko se zbog stalnih kvarova uređaja i stalnog odgađanja zračenja to produlji i na više od dva mjeseca.
Dodatni je problem to što i kad uređaj radi, nikada ne dođete na red kad ste naručeni. Vrlo često se događa da morate sjediti u čekaonici tri-četiri sata, što je također vrlo stresno, pogotovo ako žene već rade pa na terapije izlaze s posla - opisuje Ivana Kalogjera iskustva s onkološkog liječenja.
Očajni pacijenti frustrirani tim stanjem pišu i zovu u Ministarstvo zdravstva, a pojedinačne pritužbe ministarstvo rješava u izravnom kontaktu s bolnicama kako bi ti pacijenti što ranije dobili termin za nastavak liječenja. U ministarstvu su svjesni da zbog velikog priljeva pacijenata i starosti pojedinih uređaja povremeno dolazi do kvarova, ali se kvarovi, kažu, promptno i pravodobno uklanjaju te se osigurava kontinuitet u pružanju usluge radioterapije. No, problem se time ne smanjuje.
Udruga "Nismo same" uspjela je napraviti pomak tako što je 2018. pokrenula projekt "Nisi sama - ideš s nama" koji nudi oboljelima od raka besplatan prijevoz taksijem na terapiju i s nje, no cilj je da to pravo ostvare svi oboljeli od raka. - Naša jedinstvena socijalna usluga taksi prijevoza žena oboljelih od raka na kemoterapiju kontinuirano se provodi zahvaljujući prije svega velikom trudu koji ulažemo u održavanje projekta i brojnim fizičkim i pravnim osobama koje su nas podržale donacijama. Projekt se može unaprijediti samo uz stalno financiranje, a to još uvijek nismo uspjele postići. Nažalost, iako projekt provodimo već više od tri godine te je broj ljudi koji su ga na bilo koji način podržali stvarno jako velik, do sada ni jedan ministar zdravstva nije pokazao interes za ono što radimo. Jedini koji je više puta javno, pa i za saborskom govornicom, isticao koliko je vrijedno i potrebno ono što radimo bio je saborski zastupnik Ivan Ćelić, kojem zahvaljujemo na podršci - kaže Ivana Kalogjera.
Neinformiranost i stigma
Dugo je uključena u problematiku liječenja onkoloških bolesnica(ka) pa je dobro upoznata s iskustvima i najvećim problemima koje oboljeli dijele u udruzi "Nismo same". - Najveći je problem neinformiranost. Mnoge žene, nažalost, uopće ne znaju koja je njihova dijagnoza. Znaju, primjerice, da imaju rak dojke, ali većinom ne znaju o kojem se
nastavak na sljedećoj stranici
Što mogu očekivati osobe koje se danas suoče s rakom
Unatoč planovima na papiru, strategijama i akcijskim planovima, što može očekivati žena koja je danas napipala kvržicu na dojci? - Ne može, nažalost, očekivati ništa novo u odnosu na period prije donošenja strateškog dokumenta za borbu protiv raka. Prošlo je, naime, više od devet mjeseci otkako je Sabor usvojio Nacionalni strateški okvir protiv raka do 2030., no nije se dogodilo baš ništa. I kad se usvajao dokument, mi smo upozoravale da nije vrijeme za otvaranje šampanjca jer pravi posao tek slijedi. Krasno je kada stavite na papir popis želja, no treba to i implementirati. Osim toga, mnoge smo stvari odavno mogli i trebali učiniti ne čekajući donošenje strateškog dokumenta. Uvijek ponavljam da su mojoj prijateljici koja se liječila u Nizozemskoj, nakon što je napipala kvržicu i nazvala bolnicu, rekli da dođe - sutra. U Hrvatskoj još nisam čula da su nekome rekli da dođe sutra ako ta osoba nema debelu vezu. Može li se to promijeniti donošenjem strategije? Teško! A brojke su neumoljive: Hrvatska u odnosu na zapadnoeuropske zemlje ima 40 puta manji postotak preživljenja! Još preciznije, iako imamo dostupne gotovo sve lijekove kao i u razvijenim europskim zemljama, a preživljenje je u odnosu na situaciju prije 15 godina u porastu, još smo za većinu sijela u donjoj polovici europskih zemalja prema postignutom preživljenju. Dakle, negdje nam nešto debelo ne štima. Zar to nije dovoljan alarm za uzbunu? Mi smo u udruzi svakodnevno suočene s vijestima o smrti korisnica naših usluga, sve su to većinom mlade žene, nečije supruge, majke, prijateljice, djevojke... - kaže Ivana Kalogjera.
Ronald Goršić/CROPIX
Ivana Kalogjera, udruga "Nismo same"
tipu tumora radi, zašto im je propisana baš takva terapija, koje su nuspojave terapije, zašto piju baš te lijekove i sl. Mnoge žene zovu i pitaju koja su njihova prava i imaju li ih uopće. Negdje su čule, primjerice, da imaju pravo na 600 kuna mjesečno, što nije točno jer to nije pravo koje proizlazi iz sustava zdravstvene skrbi i nije a priori doplatak na koji imaju pravo svi onkološki pacijenti. Nadalje, još uvijek je, nažalost, prisutna stigma pa se mnoge pacijentice boje reći poslodavcu da im je dijagnosticirana maligna bolest jer se boje otkaza, a mnoge od straha od stigme zanemaruju početne simptome bolesti. Nema ni sustavno organizirane psihološke pomoći za njih i članove njihovih obitelji. U brojnim zemljama postoje multidisciplinirani timovi u svim ustanovama koje provode onkološko liječenje, a članovi su tog tima obavezno i psiholog ili psihijatar. Nije svejedno tko će vam i kako priopćiti da imate malignu bolest, što je još jedan veliki problem, o čemu su pisale i neke žene koje su na portalu "Nismo same" objavile svoju priču. Nedopustivo je da žena na šalteru podigne nalaz u kojem piše da ima rak i onda s tim nalazom ide kući bez ikakvog obrazloženja o tome što je čeka ili da joj liječnik s vrata dovikne: "Hej vi, imate rak", što se također zna događati - opisuje Ivana Kalogjera.
Psihološka pomoć
Psihologinja Ljiljana Vukota, voditeljica Centra za psihološku pomoć u udruzi "Sve za nju" i dopredsjednica udruge, kaže da psihološka pomoć nije dio standardnog postupka u liječenju onkoloških bolesnika u Hrvatskoj i upravo je zato osnovan njihov centar kako bi donekle nadomjestili taj nedostatak. - Ove godine u Centar za psihološku pomoć javlja se oko 70 posto više bolesnica koje trebaju pomoć i podršku. Angažirali smo dodatne psihoterapeute. Potrebe su ogromne - kaže Ljiljana Vukota. Na adresi https://psihoonkologija.hr mogu se naći stručna savjetovališta za onkološke bolesnike koji su do sada registrirani.
Mnoge žene, nažalost, navodi Vukota, nemaju kapacitete za suočavanje sa stresom niti razvijene učinkovite strategije suočavanja i stoga
Renata Sabljar Dračevac, predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku
Damjan Tadić/CROPIX
Prijevoz na terapiju omogućiti svima oboljelima od raka
Projekt prijevoza onkoloških pacijenata na terapiju, koji sada u Zagrebu organizira udruga "Nismo same", treba podići na razinu cijele države, da postane socijalna usluga dostupna svima oboljelima od raka kao u razvijenim zapadnim zemljama. - Liječenje nije samo dostupnost lijekova, nego postoji niz drugih problema s kojima se pacijenti susreću, a jedan od njih je kako doći na terapiju. Želimo se izboriti da to postane dio socijalnih usluga kao u većini razvijenih zapadnoeuropskih zemalja poput Austrije, Nizozemske ili Njemačke, gdje onkološki pacijenti, kada idu na terapiju, imaju pravo pet godina koristiti taksi na trošak svoje police zdravstvenog osiguranja - rekla je predsjednica udruge "Nismo same" Ivana Kalogjera na nedavno održanom okruglom stolu u Zagrebu. - Drugo na što želimo upozoriti je kvaliteta života onkoloških bolesnika, što je ušlo i u Nacionalni okvir za borbu protiv raka koji je usvojen prije devet mjeseci i dosad nije bilo nikakvih pomaka. Nevjerojatno je da država uloži silan novac u nečije izlječenje, a onda tu osobu ostavi kao socijalni slučaj. Ljudi tijekom liječenja gube posao, ostavljaju ih partneri, imaju niska primanja jer su na bolovanju. Radi se o cijelom nizu egzistencijalnih problema s kojima se teško nosi netko tko nema ni psihološku podršku i pritom vodi borbu za goli život. Tražimo da se ta situacija promijeni i da se konačno donesu neki programi i projekti koji će na sveobuhvatan način voditi brigu o tim ljudima - poručila je Ivana Kalogjera. Taksisti tvrtke Radio Taxi Zagreb su u sklopu projekta "Nisi sama - ideš s nama" od ožujka 2018. prevezli više od 437 korisnica na terapiju u neku od zagrebačkih bolnica. Odrađeno je tako 15.000 vožnji, na što je utrošeno oko milijun kuna, prikupljenih isključivo donacijama građana. Udruga sada u suradnji s udrugom Europa Donna Hrvatska i Gradom Zagrebom provodi i projekt pomoći u kući "Žene za žene", na kojem je zaposleno 15 gerontodomaćica koje skrbe o 90 onkoloških pacijentica.
Predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Renata Sabljar Dračevac najavila je kako će inicijativu o proširenju usluge prijevoza na terapiju za sve onkološke bolesnike uskoro pokrenuti skupina saborskih zastupnika "Zastupnici u borbi protiv raka". - Puno pacijenata odustaje od liječenja jer si ne mogu organizirati i platiti prijevoz na terapiju", rekla je Renata Sabljar Dračevac.
Anketa Koalicije udruga u zdravstvu pokazala je da gotovo polovica pacijenata s dijagnosticiranim tumorom (48,2 posto) na početak radioterapije u hrvatskim bolnicama čeka duže od dva mjeseca
spoznaja o kroničnoj bolesti i suočavanje s njom ima izrazito nepovoljne posljedice. Spoznaja o mogućnosti smrtnog ishoda je spoznaja mnogih gubitaka od kojih je smrt samo jedna. Javljaju se strah od boli, od mogućeg odvajanja od najbližih, strah što će biti s njima ako se pacijentici nešto dogodi. Pacijentice se suočavaju s brojnim problemima kao što su emocionalna destabilizacija, anksioznost, depresija, nezadovoljavajući odnosi u obitelji, promjena perspektive o budućnosti, osjećaji usamljenosti, bespomoćnosti, napuštenosti, marginalizacije, stigmatizacije. Početni šok, nevjerica, osjećaj propasti osobito su vezani uz neprikladan način na koji je dijagnoza priopćena, koji je pak često povezan s nedostatkom vremena i komunikacijskih vještina zdravstvenih radnika. Pacijentice to doživljavaju kao manjak brige i empatije. - Od početka bolesti, od same dijagnoze, pacijentu treba omogućiti psihološku podršku kako bi se lakše prebrodile sve faze bolesti i maksimizirao učinak liječenja, zadržale i osnažile obiteljske i partnerske veze, a u konačnici olakšala psihosocijalna rehabilitacija i poboljšala kvaliteta života u svim fazama bolesti i liječenja - kaže psihologinja Vukota.
Zaboravljene od sustava - Za mene je najveći šok bilo iskustvo dopredsjednice udruge "Nismo same" Goranke Perc, koja 2016. nakon dijagnoze raka dojke nije uspjela dobiti termin za operaciju na Klinici za tumore, jer u to vrijeme bolnica nije imala dovoljan broj anesteziologa. Zamislite tu situaciju, mlada ste žena, imate malo dijete, dijagnosticirana vam je maligna bolest, a u bolnici vam kažu da vas neće operirati još mjesecima jer niste hitan slučaj. Goranki je na kraju operaciju u privatnoj ustanovi platio poslodavac, no mi se stalno pitamo koliko je žena koje se nađu u istoj situaciji i prepuštene su same sebi, zaboravljene od sustava. Goranka je o onome što joj se dogodilo pisala svima u državi, od tadašnje predsjednice do pokojnog gradonačelnika Bandića. I to više puta, no nitko joj nije ni odgovorio. Drugi primjer dogodio se nedavno, jedna korisnica naše usluge koja je redovito vodila brigu o svom zdravlju umrla je nakon krivo postavljene dijagnoze. Rak se, nažalost, proširio i gospođi više nije bilo pomoći - kaže Ivana Kalogjera.
Utjecaj pandemije
Zastarjelost uređaja i gubitak posla mnogim je oboljelima realnost, ali i korona je dodatno unazadila rano otkrivanje raka te pravodobno započinjanje liječenja, što je ključno za pomak u preživljenju onkoloških pacijenata. Prema procjenama, odgađanje liječenja raka za mjesec dana povećava rizik od umiranja za 6-13 posto, i više s duljim kašnjenjima. - Pravodobna dijagnostika i liječenje ono je što trenutno nedostaje, pogotovo sada u korona-krizi i s ovakvim funkcioniranjem zdravstvenih ustanova - smatra i Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu. - S jedne strane imamo stanovitu zadršku kod samih pacijenata da se javljaju na redovite kontrolne pre-
Bruno Konjević/CROPIX
”Ove godine u Centar za psihološku pomoć
Angažirali smo dodatne psihoterapeute. Potrebe su ogromne, a psihološka pomoć nije standardni dio liječenja onkološkog pacijenta, kaže Ljiljana Vukota iz udruge "Sve za nju"
glede, zanemaruju svoje simptome, a s druge strane imamo evidentno manju dostupnost zdravstvene zaštite te se bojimo da ćemo imati i otkrivanje karcinoma u puno kasnijoj fazi. Iluzorno je očekivati da će rak stati. Mi ćemo i ove godine imati 24-25 tisuća oboljelih i sasvim će sigurno, nažalost, više od 14 tisuća ljudi umrijeti - izjavila je Ljiljana Vukota iz udruge "Sve za nju", dodajući da oboljeli, osim što strahuju za svoj život i od nuspojava svojih terapija, strahuju i od potresa koji su preživjeli, ali i hoće li biti lijekova za njihovo liječenje. - Bojim se da će doći do pomaka u stadiju u kojem se bolest otkriva, a onda posljedično i do lošijih ishoda, no na podatke o tome još ćemo morati pričekati - smatra i prof. dr. sc. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.
Manje pacijenata
Osim što su procijenili kako od početka pandemije korone u Europi nije dijagnosticirano milijun slučajeva raka European Cancer Organisation procjenjuje kako je propušteno 100 milijuna pregleda za rano otkrivanje raka tijekom pandemije. Svaka druga osoba s mogućim simptomima raka nije žurno poslana na dijagnostički pregled, dok svaki peti pacijent oboljeli od raka u Europi još uvijek ne prima potrebnu kiruršku terapiju ili kemoterapiju. Nema sumnje da je pandemija covida-19 znatno poremetila bolničku skrb jer su se bolnice morale nositi s vrlo zaraznim virusom, a istodobno su nastavile ispunjavati tekuće potrebe. Skupina stručnjaka - Karolina Kalanj, konzultantica u zdravstvu, Ric Marshall, epidemiolog i neovisni savjetnik u modelima financiranja zdravstvenog sustava, Karl Karol, nezavisni konzultant, Mirjana Ku-
Davor Pongračić/CROPIX jundžić Tiljak i Stjepan Orešković iz Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - ispitala je izravne učinke covida-19 na pružanje bolničke skrbi u Hrvatskoj.
Njihovi rezultati pokazuju smanjenje ukupnog broja prijema od 21 posto u bolničkoj mreži tijekom pandemije u 2020., a najveći pad dogodio se u travnju, kada je broj prijema pao za 51 posto. Takav trend zabilježen je i u drugim zemljama, u nizu medicinskih specijalizacija i posjeta hitnim službama, u prvom redu zbog blokada i karantena, reorganizacije bolničkih operacija, racionalizacije medicinske radne snage i nevoljkosti ljudi da potraže bolničku skrb iz straha od zaraze koronom.
Hrvatski odgovor na covid-19 u osnovi je slijedio mjere koje su donijele druge europske zemlje, a uključivale su ograničavanje socijalne interakcije i stvaranje izolacijskih odjela za covid-19 unutar bolnica. U toj reorganizaciji 15 posto bolničkih kreveta u Hrvatskoj označeno je kao korona-kreveti. Istodobno su reorganizirani rasporedi bolničkog osoblja, podijeljeni su u dvije skupine i svaka je radila u dvotjednim smjenama. U okviru revidiranih postupaka prihvata na opće odjele primljeni su samo pacijenti koji su bili negativni na koronu, a oni kojima je bila potrebna hitna akutna skrb, a bili su covidpozitivni, liječeni su unutar izolacijskih odjela s drugim pacijentima oboljelim od covida-19.
Strah od zaraze
Uvođenje smjenskog rada u bolnicama, navode autori, rezultiralo je i smanjenjem broja bolničkih ambulantnih savjetničkih sati, što je najvjerojatnije utjecalo na stopu prijema s obzirom na to da tzv. nehitne
iStock
prijeme u Hrvatskoj iniciraju bolnički specijalisti u ambulantama. KBC-i su doživjeli smanjenje od 16 posto kod prijema povezanih s rakom, dok su bolnice na sekundarnoj razini (KB i OB) imale smanjenje takvih prijema za 6 posto. Također, u 2020. godini zabilježeno je smanjenje od 26 posto endoskopskih dijagnostičkih postupaka kao što su kolonoskopije i gastroskopije u usporedbi s prosjekom za prethodne tri godine. Osim reorganizacije bolničkog sustava, nedostataka bolničkog osoblja zbog infekcije i bolesti među liječnicima i medicinskim sestrama, reprioritizacije izbornih postupaka i manje upućivanja u bolnice iz ambulanti, postoje dokazi iz među-
Procjenjuje se da radioterapijom liječimo samo 50 posto pacijenata kojima je ona potrebna, što znači da gotovo svaki drugi kojemu je potrebno liječenje radioterapijom tu terapiju nikada ne dobije
Tijekom pandemije korone 2020. ukupan broj
prijema u bolnice pao je za 21 posto. KBC-i su doživjeli smanjenje od 16 posto kod prijema povezanih s rakom i neoplazmom, dok su bolnice na sekundarnoj razini (KB i OB) imale smanjenje takvih prijema za 6 posto. Takav trend zabilježen je i u drugim zemljama, u nizu medicinskih specijalizacija i posjeta hitnim službama, u prvom
redu zbog blokada i karantena, reorganizacije
narodnih izvora koji podupiru argument da bi nevoljkost pacijenata da idu u bolnicu iz straha da će se zaraziti mogla biti značajan čimbenik koji pridonosi manjoj stopi pružene liječničke pomoći. Talijanska studija pokazala je da se 32 posto ispitane skupine suočilo s kašnjenjem u planiranim uslugama, 12 posto je odbilo prisustvovati planiranim uslugama zbog straha od zaraze, 6 posto je izbjegavalo zdravstvene usluge unatoč početku akutnog problema, a 1,5 posto izbjeglo je prijem u hitnu službu.
Duge liste čekanja
To je dovelo do povećanja listi čekanja u drugoj godini pandemije. Prema podacima Britanske nacionalne zdravstvene službe (NHS), lista čekanja za liječenje u Engleskoj krajem veljače 2021. bila je najveća otkako se vodi evidencija i iznosila je 4,7 milijuna ljudi, dok se broj pacijenata koji su čekali više od 52 tjedna na rutinske operacije i postupke povećao za 73 posto između prosinca 2020. i veljače 2021. Skupina britanskih autora u Lancetu je objavila istraživanje o utjecaju korone na smrtnost od raka zbog kašnjenja u dijagnostici. Autori istraživanja procijenili su da će se povećati smrtnost za četiri tipa raka: dojke, debelog crijeva, pluća i jednjaka do pete godine nakon dijagnoze.
Prioritet onkologija
Ipak, prof. dr. sc. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb, kaže da je onkologija od početka pandemije bila deklarirana kao struka s prioritetom, a onkološki su bolesnici imali prioritet. - Smanjili smo broj bolnički liječenih te ih, koliko je god to bilo moguće, preusmjerili u dnevnu bolnicu i polikliniku. Ukupan broj bolesnika nije bio manji, nego, štoviše, veći jer je došlo do prelijevanja među ustanovama. Odgodili smo samo kontrolne preglede bolesnika niskog rizika za povrat bolesti, bez simptoma, ali i to smo rješavali A5 uputnicama virtualno ako je liječnik obiteljske medicine zatražio. Imali smo određen broj djelatnika u izolaciji, a dio je bio upućen na rad u KB Dubrava ili naš covid-centar, ali to nije bio značajan broj koji bi nam ugrozio funkcioniranje - kaže prof. Pleština.
Dodaje, međutim, da dio onkoloških pacijenata nije došao na zakazani kontrolni pregled, no oni kod kojih je bilo u tijeku aktivno liječenje nastavili su normalno liječenje.
Prof. dr. sc. Ana Fröbe, predstojnica Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC-a Sestre milosrdnice, druge najveće onkološke ustanove u Zagrebu, kaže da su tijekom pandemije svi koji su započeli liječenje i nastavili s liječenjem bez odgoda. - Primijetili smo razliku u prvim pregledima: deset posto manje oboljelih od raka dojke javilo se na prvi pregled nego prethodne godine, kada korone nije bilo - kaže prof. dr. sc. Ana Fröbe.
Svakodnevno 13 liječnika specijalista ima ambulantu po 20 bolesnika i deset ih je svakodnevno u dnevnoj bolnici, uz 16 kreveta. - Tijekom korone sve naše pacijente smo zvali, otvorili smo i druge kanale komunikacije, slali su nam svoje nalaze, a kada bi bilo nužno da dođu, odmah su dobili plan liječenja. Uložili smo nadljudske napore kako pacijenti ne bi ostali bez skrbi i potrebnog liječenja. Malo je lakše sada kada su naši bolesnici većinom cijepljeni, a za to smo vodili aktivnu kampanju, sve smo ih pitali jesu li se cijepili, ako nisu, zašto nisu, objašnjavali smo zašto je to dobro za njih... - kaže prof. dr. sc. Ana Fröbe, ujedno koordinatorica Ministarstva zdravstva iz Hrvatske i Agencije za atomsku energiju u Beču tijekom izrade Nacionalnog plana za borbu
protiv raka koji je prezentiran u Bruxellesu.
Ne možemo bez plana - Očekujemo da plan ide brže, ali bez toga ne možemo. Treba zanoviti opremu. Ako pacijentu kažete: "Ne možemo vas uzeti, idite tamo", ako mu razjasnite što to za njega znači, onda je to i lakše. Mi se trudimo, kojiput to zaista nije lako, osobito uz koronu i potres. Ima kvarova uređaja, po proizvođaču uređaj za zračenje može primiti 50 pacijenata dnevno, a mi ih imamo i 70, nekad i sto. Pauze u radu su po dva tjedna, ali to spada u redovito servisiranje. Naravno, radimo prioritete za radioterapiju; za palijativne pacijente nema čekanja, a za adjuvantnu terapiju naši pacijenti čekaju šest tjedana. Mi smo na klinici uspjeli dobiti sredstva za europski infrastrukturni projekt preko Ministarstva znanosti, što podrazumijeva novu zgradu, kapitalnu opremu, MR i druge uređaje... U nacionalnom planu predviđena je nova oprema, a sada je po mom mišljenju zadnji tren da se ona i nabavi. Uspijevamo s postojećim kadrom zaokružiti određene segmente kao cjeline, poput novih ambulanti. Član smo Europske mreže za rijetke tumore, što nam omogućuje stipendije i edukacije, čime možemo zadržati mlade liječnike - kaže prof. Fröbe.
U Hrvatskoj se godišnje izvede 2966 radioterapijskih postupaka. Uzrok tako niske iskorištenosti linearnih akceleratora su njihovi česti kvarovi: oni stariji kvare se zbog dotrajalosti, a noviji zbog prevelikog korištenja
Radioterapija - usko grlo
Anketa koju je 2018., na uzorku od 500 onkoloških pacijenata, provela Koalicija udruga u zdravstvu pokazala je da gotovo polovica pacijenata s dijagnosticiranim tumorom (48,2 posto) na početak radioterapije u hrvatskim bolnicama čeka duže od dva mjeseca. U isto vrijeme procjenjuje se da radioterapijom liječimo samo 50 posto pacijenata kojima je ona potrebna, što znači da gotovo svaki drugi pacijent kojemu je potrebno liječenje radioterapijom tu terapiju nikada i ne dobije.
Prema podacima HZZO-a za 2018., godišnje se u Hrvatskoj izvede samo 2966 radioterapijskih postupaka. Uzrok tako niske iskorištenosti linearnih akceleratora su njihovi česti kvarovi: oni stariji kvare se zbog dotrajalosti, a noviji zbog prevelikog korištenja.
Prema podacima Ministarstva zdravstva, naše bolnice imaju 21 uređaj za radioterapiju, od toga 16 linearnih akceleratora prosječne starosti
iStock
više od 10 godina i pet uređaja za brahiterapiju prosječne starosti šest godina. U usporedbi s prosjekom EU, Hrvatska ima 3,5 uređaja na milijun stanovnika, dok je europski prosjek 5,3 uređaja na milijun stanovnika.
Ivana Kalogjera iz udruge "Nismo same" naglašava i da je situacija dodatno alarmantna zbog toga što je tvrtka Siemens, koja je proizvela osam od 16 linearnih akceleratora koji su instalirani u hrvatskim bolnicama, još 2017. obavijestila hrvatske bolnice da 2022. prestaju s proizvodnjom linearnih akceleratora, što znači da bolnicama od tog roka više neće moći jamčiti podršku, servisiranje aparata, rezervne dijelove i sl. Udruga se obratila nadležnima u potrazi za odgovorima. - Doc. dr. sc. Ivan Milas, v. d. predstojnika Klinike za tumore
Od početka bolesti, od same dijagnoze, pacijentu
KBC-a Sestre milosrdnice, rekao nam je da se Klinika za tumore, na kojoj su instalirana dva Siemensova linearna akceleratora, nakon što su primili tu obavijest, dakle još 2017., obratila nadležnima te su tražili zamjenu opreme. Klinici je obećano da će uskoro dobiti jedan novi linearni akcelerator - kaže Ivana Kalogjera, no znači li uskoro mjesec, dva, šest mjeseci ili više, nitko ne zna. "Cijeli svijet se prebacio na Varian aparate koji zrače ciljano i imaju manje nuspojava, ali na njima nije moguće dnevno zračiti velik broj ljudi. Umjesto 50-60 ljudi koliko ih se zračilo na starim aparatima, na novima se može zračiti maksimalno 20 do 25. No, nije dovoljno samo nabaviti nove aparate, potrebno je stvoriti i uvjete za njihov rad te educirati ljude koji će na njima raditi", odgovorio je doc. Milas na upit udruge.
Nacionalni plan
Prema Nacionalnom strateškom okviru protiv raka do 2030. koji je Hrvatski sabor jednoglasno usvojio krajem 2020., cilj je u razdoblju od deset godina spasiti 115.000 života, a jedna od ključnih točaka kojima se to želi postići je nabava nove radioterapijske opreme. - Oprema je nedostatna i zastarjela, učestalo imamo prekide zračenja zbog kvarova. Nadam se da će se to uskoro popraviti. Za sada činimo sve što možemo da radijacijska terapija bude što brža i kvalitetnija, no tim segmentom zdravstvene skrbi ne možemo biti zadovoljni. Nedostaju i stručnjaci kvalificirani i posvećeni radioterapiji- kaže prof. dr. sc. Stjepko Pleština.
Što on očekuje od nacionalnog plana za borbu protiv raka? - Ide presporo, štoviše, nije ni krenuo. Očekujem da konačno definira koje su to onkološke ustanove u RH, što bolesnik tamo može i treba dobiti, a i u kojem roku. Dakako, uz objektivno praćenje ishoda liječenja, što je za bolesnike ključan parametar u odabiru institucije u kojoj će se liječiti - naglašava prof. Pleština.
Nova oprema
Na naš upit, kaže Ivana Kalogjera iz udruge "Nismo same", koja se točno oprema planira nabaviti, za koje točno bolnice i u kojem roku, iz Ministarstva zdravstva detaljno su opisali plan nabave. No, pitanje o rokovima, kao i iznosu koji država planira izdvojiti za tu namjenu, ostalo je bez odgovora.
Ministarstvo zdravstva izvijestilo je da je u tijeku izrada akcijskog plana za provedbu Nacionalnog strateškog okvira protiv raka, u kojem će detaljno biti razrađeni postupci i aktivnosti za iduće kratkoročno razdoblje. Tijekom prve godine težište je na pripremi pravnih okvira, planiranju unapređenja preventivnih programa, pripremi za umrežavanje i nabavu opreme te unapređenju procesa donošenja stručnih smjernica.
Inputi iz Nacionalnog strateškog okvira protiv raka do 2030., kao i ostalih nacionalnih programa, uzeti su u obzir prilikom izrade Prijedloga plana nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. (NPOO) i ostalih akata strateškog planiranja. Ministarstvo zdravstva je na temelju utvrđene metodologije, koju je odobrila Europska komisija, započelo s procesom mapiranja potreba u zdravstvenom sustavu, prema pristupu "bottom-up approach" čiji glavni fokus predstavljaju građani i njihove potrebe. Rezultati mapiranja uzeti su u obzir prilikom definiranja investicija za provedbu specifičnih ciljeva zacrtanih Nacionalnim planom razvoja zdravstva 2021.-2027.
U svrhu poboljšanja kvalitete radioterapije onkoloških bolesnika
privatna arhiva
”Primijetili smo razliku u prvim pregledima:
na prvi pregled javilo se deset posto manje oboljelih od raka dojke nego prethodne godine,
planirano je nabaviti linearne akceleratore za najopterećenije radioterapijske ustanove uz preraspodjelu bolesnika unutar zagrebačke regije kako bi opterećenost opreme bila ujednačena (KBC Zagreb, Klinika za tumore i Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC-a Sestre milosrdnice, KBC Split, KBC Rijeka, KBC Osijek i OB Zadar) i kako bi se postigao europski prosjek opremljenosti i poboljšala kvaliteta provođenja radioterapije.
Nadalje, planira se razviti SBRT (stereotaksijska radioterapija - radiokirurgija) u dva centra s najviše bolesnika koji najbolje geografski pokrivaju te potrebe - Zagreb i Split.
Potrebno je u KBC-u Split, KBCu Zagreb i KBC-u Sestre milosrdnice nabaviti uređaj za SBRT i tako uvesti modernu radioterapiju u zdravstveni sustav Hrvatske, a u planu je nabaviti uređaje za brahiterapiju u Klinici za tumore KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu i KBC-u Rijeka te softversko opremanje ostalih (KBC Split).
Liječenje u budućnosti
Radioterapijska oprema koja se planira nabaviti umrežit će se u jedinstvenu, hrvatsku nacionalnu onkološku mrežu s jedinstvenom bazom radioterapijskih onkoloških podataka. To bi trebalo osigurati kontinuirano kontroliranje svih ishoda u radijacijskoj onkologiji. Radioterapijski centri organizirani su u znanstveno-nastavnim ustanovama zbog kompleksnosti planiranja i provođenja radioterapijskog liječenja koje provodi radioterapijski tim. Radioterapijski centri su idealno distribuirani tako da na najkvalitetniji način pokrivaju potrebe za radioterapijom onkoloških bolesnika iz svih regija u Hrvatskoj. Osječki centar za Slavoniju i Baranju, splitski za južnu Hrvatsku, riječki za Istru, Kvarner i Gorski kotar, a zagrebački centri za središnju Hrvatsku i Grad Zagreb.
Novi model skrbi, u smislu organizacije liječenja, podrazumijeva restrukturiranje bolničkog sustava tako da se uspostave regionalni centri izvrsnosti. Na primjeru malignih bolesti to znači da će se onkološki pacijenti operirati u regionalnim centrima izvrsnosti, dok radioterapiju i kemoterapiju pacijent može primiti u zdravstvenoj ustanovi.
Hitna me dovezla u bolnicu, ali tada nije bilo hitne invazivne terapije za infarkt. Oživljavali su me, dolazio bih k svijesti, ali nisam bio svjestan situacije. Ta je drama potrajala sljedeća dva sata, a postupak oživljavanja ponovili su ukupno devet puta! Sutradan su mi ugradili stent, ali srce je već bilo jako oštećeno, kaže Veljko Šangulin
mi bio ni nakraj pameti - kaže Veljko Šangulin. Kako nije bilo intervencijskih centara za infarkt, dospio je u zagrebačku bolnicu Merkur, gdje je, kako kaže, počela prava drama.
Invazivna terapija - Skinuli su mi odjeću i spojili me na monitor, kada sam osjetio nešto poput vala koji ide iz trbuha prema glavi. Imao sam potrebu sjesti, ali tada sam utonuo u mrak i sjećam se da sam rekao: "Odoh ja". Oživljavali su me, dolazio bih k svijesti, ali nisam bio svjestan situacije. Ta je drama potrajala sljedeća dva sata, a postupak oživljavanja ponovili su ukupno devet puta! - prisjeća se Veljko.
Nisu imali nikakvu invazivnu terapiju za infarkt, sutradan ujutro Veljko je prebačen na Rebro, nažalost, već sa značajnim posljedicama oštećenja srčanog mišića. Odumro je velik dio lijeve klijetke. Ugrađen mu je stent, ali iza njega nije bilo zdravog tkiva pa se stanje nije moglo popraviti.
BITI AKTIVAN SVAKI DAN, PAZITI NA PREHRANU, UŽIVATI U MALIM STVARIMA, ODMAKNUTI SE OD STRESA I IMATI VEDAR POGLED NA ŽIVOT TE KARDIOLOŠKA REHABILITACIJA I REDOVITE KONTROLE VELJKOV SU RECEPT ZA POVRATAK U NORMALAN ŽIVOT NAKON INFARKTA
Otpušten je kući nakon 15-ak dana bolničkog liječenja, kontrole kapaciteta i volumena srca ultrazvukom i ergometrijskog mjerenja sposobnosti podnošenja napora i ejekcijske frakcije (opisuje funkciju srca kao pumpe, odnosno koliki postotak krvi uđe u lijevu klijetku i biva istisnut iz nje), čije su uobičajene normalne vrijednosti između 55 i 70 posto. Sve manje od 50 posto je oslabljena funkcija srca kao pumpe. Veljkov nalaz bio je 18 posto.
Oporavak srca - Bio sam usporen, nisam se smio uopće naprezati. Dobio sam vrlo malo informacija o tome što i kako dalje nakon infarkta, ali bio sam znatiželjan i obišao sam tri-četiri bolnice i čuo druga mišljenja. Nisu imali rješenje. Savjetovali su mi da prihvatim situaciju i živim kako mogu ili da idem na još jednu operaciju, no nitko se u to nije želio upuštati. Tada je Specijalna bolnica za bolesti srca "Magdalena" ugovarala operativne zahvate s uglednim hrvatskim kardiokirurgom prof. Marko Turinom, koji je dolazio jednom mjesečno iz Švicarske, gdje je živio i radio, operirati "komplicirane" slučajeve u "Magdalenu" - kaže Veljko Šangulin. Sedam i pol mjeseci nakon infarkta zahvatom se popravila ejekcijska frakcija pa je sada iznosila 28-29 posto, a nakon što se oporavio od zahvata, odradio je i kardiološku rehabilitaciju u Poliklinici "Srčana". U to vrijeme Veljko se odlučio angažirati i za druge srčane pacijente i olakšati im dobivanje informacija i pouzdanih savjeta o tome kako živjeti nakon operacije srca, pa potom i kako spriječiti srčane bolesti. Gotovo 14 godina vodio je Hrvatsku udrugu srčanih bolesnika, održavali su predavanja o kardiovaskularnim bolestima, izdavali časopis "Srce", letke, edukativne brošure. Udruga je imala između 350 i 380 članova. Ali tražila je stalni angažman, koji je Veljko Šangulin sve manje uspijevao pratiti.
Povratak na posao - Nakon tri godine bolovanja ponudili su mi mirovinu. Odbio sam i izabrao da se vratim na posao. Izašli su mi ususret i premjestili me na radno mjesto s manje opterećujućim dnevnim aktivnostima. I evo, za šest-sedam mjeseci idem u starosnu mirovinu - kaže Veljko Šangulin. I
MILIJUNI LJUDI NE LIJEČE VISOKI KRVNI TLAK Hipertenzija za čak 80 puta povećava rizik od infarkta u mlađih odraslih osoba
Nedavno su objavljeni podaci analize više od 1200 nacionalnih studija, koje pokrivaju gotovo sve zemlje svijeta, koji su pokazali da se od 1990. udvostručio broj ljudi s visokim krvnim tlakom, a pola njih s tim stanjem, oko 720 milijuna ljudi, nije se liječilo od početka pandemije
Mlađe osobe koje su doživjele srčani udar češće puše, pretile su i imaju visoki krvni tlak ili dijabetes u odnosu na svoje vršnjake, pokazala je nova studija objavljena nedavno u časopisu European Society of Cardiology.
Također se pokazalo da iako je obiteljska povijest povezana s preranim srčanim udarom, to nije jedini čimbenik rizika. Stoga je važno sprečavanje loših navika poput pušenja i prekomjerne tjelesne težine u djece i adolescenata kako bi se smanjila vjerojatnost srčanih bolesti kasnije u životu. Rezultati podupiru argument da mlade ljude treba educirati o tome zašto je važno izbjegavati pušenje i održavati poželjnu tjelesnu težinu. Pokazalo se i da je hipertenzija najviše povećavala rizik od srčanog udara u dobi od 45 ili manje godina, i to čak 85 puta. Nedavno su objavljeni podaci jedne veće studije (međunarodni tim iz NCD-RisC-a analizirao je podatke više od 1200 nacionalnih studija koje pokrivaju gotovo sve zemlje svijeta), koja je pokazala da se od 1990. udvostručio broj ljudi s visokim krvnim tlakom, a pola njih s tim stanjem, oko 720 milijuna ljudi, nije se liječilo 2019. godine. Hipertenzija je izravno povezana s više od 8,5 milijuna smrti svake godine i vodeći je faktor rizika za moždani udar, bolesti srca i jetre. Analizom je otkriveno da je s visokim tlakom živjelo 626 milijuna žena i 651 milijun muškaraca 2019. godine te da 41 posto žena i 51 posto muškaraca s visokim krvnim tlakom nije bilo svjesno svog stanja, što znači da stotine milijuna ljudi propuštaju učinkovito liječenje. "Unatoč medicinskom i farmakološkom napretku tijekom desetljeća globalni napredak u liječenju hipertenzije bio je spor, a velika većina ljudi s hipertenzijom se ne liječi", rekao je Majid Ezzati iz londonskog Imperial Collegea i autor studije. U svijetu se manje od svake četvrte žene i svaki peti muškarac liječe zbog hipertenzije. Robert Storey, profesor kardiologije na Sveučilištu Sheffield, rekao je da je covid-19 odvratio vlade od stvarnosti hipertenzije. "Pandemiji kardiovaskularnih bolesti posvećeno je manje pozornosti u proteklih 18 mjeseci, ali odražava svjetske trendove u izboru nezdravog načina života poput visokog unosa masti, šećera, soli i alkohola, pušenja, sjedilačkog načina života uz izbjegavanje tjelovježbe", rekao je Storey. Prema analizi objavljenoj u medicinskom časopisu Lancet, Kanada i Peru imali su najniži udio visokog krvnog tlaka među odraslima u 2019. godini, s otprilike svakom četvrtom osobom s hipertenzijom. Tajvan, Južna Koreja, Japan, Švicarska, Španjolska i Britanija imali su najniže stope hipertenzije među ženama, manje od 24 posto. Eritreja, Bangladeš, Etiopija i Salomonski Otoci imali su najniže stope među muškarcima, manje od 25 posto.
jedva čeka! Naime, otkako je imao infarkt, mnogo se toga promijenilo u njegovu načinu života. Obitelj se iz stana preselila u kuću, Veljko ima dio vrta u kojem njeguje cvijeće, pazi na prehranu, riba je svaki tjedan na meniju, zeleno povrće redovito, svakodnevno hoda... - Prije infarkta obavezno sam dva puta na tjedan biciklirao i po 20-30 kilometara, a poslije infarkta ostalo je samo čitanje i hodanje. Nisam mogao prijeći više od 6-7 stepenica, tada bih morao stati jer srce više nije moglo izdržati. Nabavili smo psa i tri puta na dan odlazili u šetnje. Životni tempo se usporio i našao sam zadovoljstvo u stvarima koje volim. Radio sam i suvenire s mornarskim čvorovima, a kćeri sam za vjenčanje izradio pozivnice. Kad okupiraš mozak, nemaš vremena misliti na bolest. Treba imati i vedar pogled na život te redovito ići na liječničke kontrole - kaže Veljko. Iz svog iskustva i iskustva koje je stekao u udruzi srčanih bolesnika, prevencija je, kaže, na jako niskim granama, a ni kardiološka rehabilitacija, koja znatno pospješuje oporavak nakon infarkta, nije svima dostupna. Naime, provodi
Hrvatska udruga srčanih bolesnika, čiji je bio predsjednik, održavala je predavanja, izdavali su časopis "Srce", letke, edukativne brošure... No, udruga zahtijeva enorman angažman i tempo koji Veljko više nije mogao slijediti. Danas živi manje stresno i više vremena provodi s unučicom
se u samo nekoliko centara na uputnicu, što je nerazmjerno potrebama. Nastoji se postići najbolje moguće fizičko, psihičko i socijalno stanje pacijenta kako bi mogao nastaviti život sa što manje ograničenja, ali, nažalost, samo trećina srčanih bolesnika prođe kardiorehabilitaciju.
Kako možemo spriječiti srčani udar
Srčani udar (infarkt miokarda) najčešće pogađa osobe s aterosklerozom krvnih žila, a ona se razvija kod osoba koje imaju jedan ili više tzv. rizičnih čimbenika. Dvije su osnovne skupine rizičnih čimbenika: čimbenici na koje ne možemo utjecati (dob, spol, genetika), ali veći dio su oni koje svojim ponašanjem možemo promijeniti i tako znatno smanjiti osobni rizik. Najvažniji čimbenici rizika za srčani udar uključuju:
DOB - viša životna dob znači i veći rizik za srčani udar.
GENETSKA SKLONOST
- ako je jedan ili više bliskih rođaka u obitelji imao srčani udar, posebice u mlađoj dobi, postoji tzv. genetska predispozicija ili sklonost za razvoj bolesti. PUŠENJE - duhanski dim je dokazan, snažan, nezavisan čimbenik rizika za infarkt, pri čemu pušači imaju 2-4 puta veće izglede za srčani udar od osoba koje nikada nisu pušile. MUŠKI SPOL - muškarci imaju veći rizik za infarkt od žena i obolijevaju u ranijoj dobi nego žene; ulaskom žena u menopauzu ta se razlika izjednačava. DIJABETES - šećerna bolest je toliko snažan čimbenik rizika za infarkt srca i bolesti krvnih žila da se osobe sa šećernom bolesti liječe kao da su već imale neki neželjeni događaj poput srčanog udara; činjenica je da dvije trećine osoba s dijabetesom umire od bolesti srca i krvnih žila povezanih s komplikacijama šećerne bolesti koje nastaju na krvnim žilama. KOLESTEROL - povišene vrijednosti ukupnog i tzv. lošeg, LDL kolesterola u izravnoj su vezi s rizikom od srčanog udara. KRVNI TLAK - povišeni krvni tlak nezavisni je čimbenik rizika koji povećava rizik za srčani udar.
TJELESNA AKTIVNOST
- izostanak ili premala tjelesna aktivnost također su povezani sa sklonošću za infarkt; redovita umjerena tjelovježba sprečava bolesti srca i krvnih žila jer se vježbanjem kontroliraju i drugi značajni čimbenici rizika poput krvnog tlaka, kolesterola i šećera u krvi. PRETILOST - povećana tjelesna težina i pretilost (posebice povećani opseg struka) rizični su čimbenik za bolesti srca i krvnih žila čak i kod osoba koje nemaju druge čimbenike rizika; gubitak težine od samo 5 kg može znatno smanjiti rizik od ateroskleroze.
IZRAČUNAJTE VLASTITI RIZIK OD INFARKTA
Svaka osoba može izračunati svoj rizik za nastup srčanog udara ili drugog neželjenog događaja koji su posljedica ateroskleroze u razdoblju od idućih 10 godina. Za to na internetu postoje odlični kalkulatori rizika, na primjer Heart Score (www.heartscore. org). Tako će, primjerice, muškarac u dobi od 51 godine, pušač, sa sistoličkim tlakom od 150 mmHg i ukupnim kolesterolom od 6,3 mmol/l imati 10-godišnji rizik za srčani udar od sedam posto. Ova osoba ne može promijeniti spol, dob ili genetsko nasljeđe, ali ako prestane pušiti, regulira krvni tlak (tako da sistolička vrijednost bude ispod 140 mmHg) i kolesterol (tako da ukupni kolesterol bude ispod 5 mmol/l), njezin će se rizik za srčani udar u idućih 10 godina smanjiti na samo dva posto, što znači 3,5 puta manji rizik.
Preventivni probir kod 245 žena starijih od 45 godina u Zagrebu pokazao je da gotovo 80 posto njih ima povišene vrijednosti lošeg, LDL kolesterola, jednog od najznačajnijih čimbenika za srčani i moždani udar
Žene su i dalje NAJČEŠĆE ŽRTVE srčano-žilnih bolesti
UHrvatskoj su kardiovaskularne bolesti i dalje vodeći uzrok smrtnosti. U 2020. godini od kardiovaskularnih bolesti umrlo je 22-886 osoba, a među njima je 57,4 posto žena. Upravo je zato Zaklada "Hrvatska kuća srca" u sklopu projekta "Žena i srce" provela preventivni probir kod žena starijih od 45 godina koji pomaže u utvrđivanju rizika za kardiovaskularni incident. - Na testiranju laboratorijski su određivani visokoosjetljivi troponin I, lipidogram (ukupni kolesterol, HDL, LDL, trigliceridi), visokoosjetljivi C-reaktivni protein i HbA1c (pokazatelj kontrole šećera u krvi unatrag tri mjeseca). Mjerenje visokoosjetljivog troponina I koristi se za procjenu rizika za moguće buduće kardiovaskularne incidente, uključujući infarkt, zatajenje srca ili srčanu smrt. Preliminarni podaci za prvu skupinu od 245 testiranih žena u Zagrebu opravdali su provođenje ovog probira, jer je visok rizik od razvoja kardiovaskularnog incidenta utvrđen za njih 0,82 posto, a umjeren za 8,6 posto. Kod 75,92 posto sudionica utvrđene su povišene vrijednosti ukupnog kolesterola, a kod 78,37 posto povišene vrijednosti LDL (tzv. lošeg) kolesterola, jednog od najznačajnijih čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti - izjavila je Ivana Portolan Pajić, članica Upravnog odbora Zaklade "Hrvatska kuća srca". Nasljedni kolesterol
Povišeni LDL kolesterol može biti posljedica nasljedne genske bolesti, a samo jedan posto oboljelih u Hrvatskoj je svjesno svojega rizika, objavljeno je s okruglog stola "Dobar, loš, nasljedni" Hrvatskog kardiološkog društva povodom Svjetskog dana srca, koji se obilježio diljem svijeta 29. rujna.
Povišene vrijednosti kolesterola jedan su od vodećih rizičnih čimbenika za kardiovaskularne bolesti, od kojih u nas dnevno umire 60 osoba. Oko 20.000 bolesnika ovaj je poremećaj naslijedilo od obitelji ili bližih srodnika, a ključ za smanjenje smrtnosti su edukacija i bolja komunikacija pacijenata i liječnika. - Jedan od ključnih rizičnih čimbenika za razvoj aterosklerotskih kardiovaskularnih bolesti su povišene koncentracije lipoproteina male gustoće, tzv. LDL ili "lošeg" kolesterola. Taj je kolesterol nerijetko povišen u općoj populaciji odraslih, zbog čega velik broj ljudi obolijeva i umire od komplikacija ateroskleroze, kao što su srčani ili moždani udar. Poremećaj metabolizma masnoća može biti nasljedan te tada govorimo o porodičnoj hiperkolesterolemiji, najčešćem nasljednom metaboličkom poremećaju. Ti su pacijenti izloženi izrazito visokom riziku obolijevanja i smrti od aterosklerotskih bolesti u mladoj ili srednjoj životnoj dobi, a moderna medicina može im znatno pomoći ako se bolest rano otkrije i na vrijeme počne liječiti. Oboljeli od porodične hiperkolesterolemije mogu biti mlade, naizgled zdrave osobe bez ikakvih simptoma, ali s visokim rizikom obolijevanja od srčanog ili moždanog udara - rekao je akademik Željko Reiner.
Digitalno u pandemiji
Za 520 milijuna ljudi koji žive s kardiovaskularnim bolestima pandemija covida posebno je teška. Izloženi su većem riziku od težih oblika bolesti. Mnogi zbog straha od zaraze izbjegavaju kontrolne preglede ili odlazak u bolnicu i izoliraju se od obitelji i prijatelja. - Upravo zato ovogodišnja kampanja povodom Svjetskog dana srca poziva nas da se povežemo srcima. Iako smo izoliraniji nego ikad, možemo se povezati s vlastitim srcem i sa srcima naših bližnjih. Povezati se znači voditi brigu o zdravlju srca, odabrati zdrave životne navike - prestati pušiti, vježbati, zdravo se hraniti, kontrolirati krvni tlak, odlaziti na redovne preglede, koristiti suvremenu tehnologiju u kontroli zdravlja srca, ali i brinuti se o zdravlju svojih bližnjih te osoba u povećanom riziku. Treba znati da se čak 80 posto preuranjenih kardiovaskularnih smrti može spriječiti preventivnim ponašanjem - izjavio je akademik Davor Miličić, upravitelj Zaklade "Hrvatska kuća srca".
