23 minute read
Djeca
Jeste li bili prvo dijete u obitelji, a time i zvijezda čiji sjaj nije mogao potamniti ni dolazak mlađeg brata ili sestre pa se i danas osjećate pomalo ekskluzivno? Ili ste bili najmlađi, maza kojoj roditelji ništa nisu mogli odbiti pa negdje u sebi očekujete da vas i drugi tako tretiraju? Redoslijedom rođenja može se objasniti malen dio onoga tko smo i u kakve smo se odrasle ljude razvili, no razlike među osobnostima braće i sestara dijelom ovise i o tome tko je stariji, a tko mlađi, navodi američki psiholog Frank Sulloway, autor knjige "Born to Rebel" (Rođeni buntovnik) koja se bavi obiteljskom dinamikom. "Uloge koje braća i sestre preuzimaju vode do razlika u ponašanju, a roditelji su skloni, svjesno ili nesvjesno, podržavati te uloge", piše Sulloway. Evo kako se mogu objasniti razlike u osobnosti prema tome je li dijete najstarije, srednje, najmlađe ili jedino u obitelji.
NAJSTARIJE DIJETE
Advertisement
Prvorođena djeca rado slijede roditelje, vole preuzimati odgovornost i imaju puno samopouzdanja, smatra američki psiholog Kevin Leman, autor knjige "The Birth Order Book: Why You Are the Way You Are" (Redoslijed rođenja: Zašto ste takvi kakvi jeste). Uostalom, u prvo vrijeme bili su jedinci i dobivali su nepodijeljenu roditeljsku ljubav i pozornost. Nemaju starijeg brata ili sestru koji bi ih zadirkivali dok uče vezati žnirance ili dok padaju s bicikla. Roditelji, a i druge odrasle osobe, shvaćaju ih ozbiljno, što jača njihovo samopouzdanje i motivira ih na uspjeh. Kao mali dokaz za svoje tvrdnje Leman navodi korporativni seminar za izvršne direktore koji je vodio - 19 od 20 sudionika bili su prvorođeni.
Ambiciozna prvorođena djeca lako mogu postati perfekcionisti; vide da odrasli mogu natočiti mlijeko bez prolijevanja i da mogu obojiti crtež bez razmazivanja boje pa i ona žele to učiniti jednako uspješno. I pritom žele biti uspješna otprve. No, to je rijetko kada moguće pa dijete perfekcionist čak može početi odbijati raditi takve radnje jer ne želi pogriješiti, piše Leman. Ove osobine mogu značiti i da će prvorođeni kasnije u životu imati problema s priznavanjem vlastitih pogrešaka.
Nije teško vidjeti kako do toga može doći: novi otac i majka mogu biti pretjerano zaštitnički nastrojeni i nesigurni, a istovremeno strogi i zahtjevni. Leman navodi da to može dovesti do "sindroma najstarijeg djeteta" i želje prvorođenog djeteta za pretjeranim postignućima.
Savjeti za roditelje
Dolazak drugog djeteta na svijet mijenja poziciju prvorođenog i malo je prvorođenih koji nisu bar nakratko osjetili žalac ljubomore zbog prinove. S druge strane, i mlađe je dijete često ljubomorno, jer je iz njegova kuta gledanja najstarije dijete privilegirano. Rivalstvo i ljubomora među braćom i sestrama, naravno, nisu ništa novo, no mogu biti problem za roditelje. ● Roditelji su skloni vidjeti i postaviti prvorođeno dijete kao uzor mlađoj djeci, što može stvarati golem stres najstarijem djetetu. Stručnjaci upozoravaju i da se izrazi poput "trebati" i "morati" oprezno koriste. Primjerice, ako najstarijem djetetu kažete da je u nekoj situaciji "trebalo znati bolje" od mlađeg što učiniti, to za njega može predstavljati preveliku odgovornost.
Redoslijed nije uvijek najvažniji
Neki čimbenici mijenjaju tradicionalne uloge koje se stječu prema redu rođenja. Razlika u dobi: Uloge prema redu rođenja imaju najjači utjecaj kod braće i sestara među kojima je dobni razmak od dvije do četiri godine. Ako je razlika veća, djeca se mogu ponašati više kao dvoje jedinaca ili kao dvoje prvorođenih. Kod manje dobne razlike ponašat će se gotovo kao blizanci. "Kada su slične dobi, i fizički su izjednačeni. A nije baš lako oteti kamion iz ruku mlađeg brata koji i nije tako malen", kaže psiholog Frank Sulloway. Spol: Prvorođeno dijete ne mora nužno imati takav status. U nekim kulturama sin može biti tretiran kao prvo dijete, čak i ako ima više starijih sestara, samo zato što je prvorođeno muško dijete. Posebne potrebe: Ako je najstarije dijete rođeno s posebnim potrebama, mlađi brat ili sestra preuzet će ulogu prvorođenog.
● Lako se dogodi da roditelji uključe starije dijete u brigu o mlađem, ali i tu treba paziti da mu se ne nameće suviše odgovornosti. Mnoga prvorođena djeca rado pomažu roditeljima oko nove bebe pa će dobrovoljno donijeti igračku ili dodati roditelju pelene i slično, ali ne očekujte da će vam pomagati cijelo vrijeme, upozorio je američki pedijatar Thomas Berry Brazelton. ● Najstarije dijete s vremenom će svakako preuzeti neke dodatne odgovornosti. Tada treba napraviti ravnotežu dodatnim privilegijama, primjerice kasnijim odlaskom na spavanje.
SREDNJE DIJETE
Djeca rođena u sredini obično su vrlo različita od starije braće i sestara. "Uz zauzetu ulogu prvorođenog, drugorođeni će tražiti nešto sasvim drugačije", smatra Leman. Puno je teže etiketirati osobnost drugorođenog djeteta, jer njegove su karakteristike dijelom odgovor na to kako se u obitelji percipira najstarije dijete i koja je njegova uloga. Recimo, ako starije dijete ugađa roditeljima, drugo dijete može biti buntovnik koji time privlači pozornost. Pozicija mu se mijenja izgubi li položaj najmlađeg u obitelji. "Osobine srednjeg djeteta najteže je kategorizirati, ali koje god bile, ovise o prvorođenom", kaže Leman. U očima srednjeg djeteta, starija braća i sestre uvijek prigrabe sve privilegije, a mlađa dobiju što god požele pa srednji brzo nauče pregovarati kako bi dobili ono što žele. "Srednja djeca su najspremnija za kompromise, diplomati su, ugodna su i najbolje se nose s razočaranjima. Imaju realna očekivanja, najmanje je vjerojatno da će biti razmažena i vjerojatno će biti najneovisnija", napisao
je Sulloway. S obzirom na to da se u obitelji često osjećaju izostavljenima, sklona su gravitirati prijateljima izvan obiteljskog doma.
Savjeti za roditelje ● Zahvalite srednjem djetetu kada posreduje u svađi između braće i sestara, što i nije rijetko. ● Poštujte potrebu srednjeg djeteta za druženjem s vršnjacima. Pružite mu mogućnost za upoznavanje nove djece u parku ili na igralištu. ● Prvorođenci u početku imaju roditelje samo za sebe, najmlađi mogu imati takvu povlasticu kad starija djeca napuste dom, ali srednji uvijek moraju dijeliti roditeljsku pažnju s ostalom djecom. Zbog toga je dr. Brazelton savjetovao roditeljima da izdvoje vrijeme samo za druženje sa srednjim djetetom kako bi se osjećalo posebno. Potrebno je to činiti za svako dijete, ali poglavito za srednje, naveo je pedijatar.
NAJMLAĐE DIJETE
Otac i majka vjerojatno će puno lakše broditi kroz roditeljstvo s drugim djetetom i kasnijom djecom nego s prvorođenim, kada su bilo nervozni i zabrinuti novopečeni roditelji. Zbog toga će i najmlađa djeca lakše prolaziti kroz djetinjstvo, kaže Leman. Snosit će manje odgovornosti pa će obično postati bezbrižne, ugodne, zabavne, privržene i druželjubive osobe koje vole nasmijavati druge ljude.
Ipak, njihovo djetinjstvo nije potpuno posuto cvijećem. Najmlađi vide stariju braću i sestre kao veće, jače, brže i pametnije pa se mogu pokušati od njih razlikovati buntovnijim ponašanjem. Leman, koji je i sam obiteljska beba, misli da postoji i sindrom najmlađeg djeteta: "Najmlađi može imati stav: 'Pokazat ću ja njima!' A dogodi li se da najstariji brat ili sestra dobiju svoju bebu (koja postaje apsolutna zvijezda obitelji), najmlađe dijete može postati manipulativno i naglašeno se razmaženo ponašati".
Savjeti za roditelje ● Najmlađi često osjećaju da ih se ne doživljava ozbiljno. Dopustite im da donose neke manje obiteljske odluke, primjerice gdje ćete ići na ručak ili koji ćete film zajedno gledati. ● Veselite se prvim postignućima
Dolazak drugog djeteta na svijet mijenja poziciju prvorođenog i malo je prvorođenih koji nisu bar nakratko osjetili žalac ljubomore. S druge strane, i mlađe je dijete često ljubomorno, jer je iz njegova kuta gledanja najstarije dijete privilegirano
najmlađeg djeteta. Javite rođacima i prijateljima kad se oduči od pelena ili kad nauči vezati žnirance, kao što ste činili kod prvorođenog. Dajte važnost njegovom kreativnom izražavanju, primjerice stavite crteže najmlađeg djeteta na hladnjak kao što ste stavljali crteže prvog djeteta. ● Neka i najmlađe dijete preuzme neku odgovornost, makar i nešto tako jednostavno kao što je stavljanje salveta na stol. Najmlađa djeca mogu imati premalo obiteljskih dužnosti, jer ih stariji smatraju premalenima za njihovo uspješno obavljanje ili su pak naučili "nestati" kad počnu obiteljske akcije, upozorava Leman.
JEDINO DIJETE
Jedinci provode vrlo mnogo vremena sami, zbog toga su primorani naučiti sami se zabavljati te su skloni biti kreativniji od djece u brojnijim obiteljima, bez obzira na redoslijed rođenja. Leman naziva jedince "super prvorođenima", o čemu piše: "Poput najstarijeg djeteta u obiteljima jedino dijete je samouvjereno, zna se izraziti, obraća veliku pažnju detaljima i sklono je dobrom uspjehu u školi. Povrh toga, jedinci provode puno vremena s odraslima pa se često znaju ponašati kao mali odrasli."
Jedino dijete ne mora se nikada natjecati za roditeljsku pažnju niti mora dijeliti igračke ili sobu s braćom i sestrama pa postoji rizik da će razviti egocentričnu crtu. Također, jedinci se obično osjećaju važnima pa može doći do teškoća ako se u životu situacija ne odvija prema njihovim očekivanjima, kaže Leman. Zbog toga što su im uzori sposobne odrasle osobe, jedinci su još skloniji perfekcionizmu nego prvorođeni.
SINDROM NAJSTARIJEG DJETETA: RODITELJI SE MOGU PONAŠATI PRETJERANO ZAŠTITNIČKI I BITI ZAHTJEVNI, A TO RAZVIJA ŽELJU ZA PRETJERANIM POSTIGNUĆIMA
Savjeti za roditelje ● S obzirom na to da nisu kod kuće naučili dijeli-
ti roditeljsku ljubav, igračke, sobu... s drugom djecom, za jedince su osobito važni vrtići. ● Jedinci naginju perfekcionizmu pa im treba reći da i vi griješite i ukazati im na te greške. Objasnite im da ni vi niste mogli izrezati savršen krug od papira kad ste bili dijete. ● Nemojte koristiti svaku priliku kako biste djetetu pokazali da se uvijek može bolje. Primjerice, ako pospremi krevet i ostane nekoliko nabora na posteljini, ne poravnavajte ih - ne želite
Posebno vrijeme za svako dijete
Roditelji bi trebali svakom djetetu omogućiti da se osjeća voljeno i posebno i pronaći vrijeme samo za njega, odvojeno od braće i sestara. To će utjecati na oblikovanje djetetova identiteta te zdravog osjećaja vlastite vrijednosti i samopoštovanja u budućnosti, kaže američka psihologinja Laura Kauffman i upozorava: Ako takav odnos izostane, djeca će manje vjerojatno slijediti kućna pravila i vjerojatnije će se natjecati za roditeljsku pažnju na manje pozitivne načine - sukobima s braćom i sestrama ili problemima u školi. Cilj je roditelja, nastavlja Kauffman, prenijeti djetetu bezuvjetnu ljubav uz usredotočenu pažnju koja ipak ima i granice. Takva ravnoteža pomaže djetetu da shvati kako će biti trenutaka kada će imati vašu punu pažnju, ali i onih kada je neće imati. To je osjetljivo, ali izvedivo, kaže L. Kauffman i navodi šest jednostavnih, ali moćnih koraka uz koje će se svako dijete osjećati kao VIP.
Kontakt očima
Većina roditelja misli da može slušati što im dijete govori dok pregledavaju službeni e-mail, ali takva podijeljena pažnja može kod djeteta stvoriti osjećaj da vam je manje važno od pošte. Umjesto toga, kada dijete želi razgovarati s vama, prekinite to što radite, gledajte dijete u oči i pružite mu punu pažnju. Postavite pokoje pitanje kako biste pokazali da ste prisutni i da slušate. Ako ne možete prekinuti to što radite, recite to djetetu i zamolite ga da pričeka koji trenutak da završite radnju. Nakon toga mu se posvetite, kaže dr. Kauffman.
Zajedničko vrijeme bez prekidanja
Ne trebaju to biti sati, dovoljno je i desetpetnaest minuta sa svakim djetetom svaki dan. Neka dijete odluči što ćete raditi i po mogućnosti isključite pametni telefon.
Prava pitanja
Odmaknite se od općenitih pitanja poput "Kako je bilo u školi?" Postavljajte pitanja koja pokazuju da ste uključeni u ono što se događa u djetetovu životu. Primjerice, pitajte kakvi su zadaci bili na testu iz matematike ili što se događa u djetetovoj omiljenoj seriji.
Stvorite samo vašu tradiciju
Ovdje se radi o kvalitetno provedenom zajedničkom vremenu i stvaranju zajedničkih uspomena, kaže dr. Kauffman. Primjerice, možete s djetetom pripremiti doručak za cijelu obitelj ili provesti vrijeme na igralištu, možete se voziti zajedno biciklima ili otići u kupnju... popis je neograničen, a takvi jednostavni događaji mogu postati običaji koji će uvelike pomoći u izgradnji posebne veze između roditelja i djeteta.
Budite nježni
Poljubac u obraz i zagrljaj prije spavanja pokazat će vašu naklonost i djeca će se osjećati voljeno. Ako niste "obitelj koja se grli", osmislite poseban pozdrav ili zabavnu kodnu riječ sa svakim djetetom, savjetuje dr. Kauffman.
Volite ono što dijete voli
Sigurno vas najnoviji crtić ne uzbuđuje kao vašu djecu, ali voleći ono što djeca vole, pokazujete im koliko su vam važna, kaže dr. Kauffman. Nastojte sa zanimanjem slušati kad vam govore o dvorcu od lego-kockica ili nečem drugom što ih veseli i pomozite im u njegovanju tih hobija. Time ćete podržati djecu, ali i omogućiti im da se osjećaju važna, jer ste im posvetili svoje dragocjeno vrijeme.
poslati poruku djetetu da nije obavilo zadatak dovoljno dobro.
A BLIZANCI? Blizanci obično ne slijede uloge koje djeca inače preuzimaju prema redu rođenja, jer roditelji blizanaca, barem u zapadnoj civilizaciji, uglavnom ne ističu tko je stariji, a tko mlađi, kaže Nancy Segal, evolucijska psihologinja i bihevioralna genetičarka, autorica knjige "Indivisible by Two: Lives of Extraordinary Twins" (Nedjeljivo na dvoje: Životi izvanrednih blizanaca). No, ako je stariji blizanac zamjetno veći i snažniji, roditelji ga i nesvjesno mogu tretirati kao prvorođeno dijete.
KAD SE JEDAN ŽELI ŽELI A DRUGI SE IZRIČITO PROTIVI
Pružimo li podršku i saslušamo osobu koja ima suprotan stav nego mi, to je jedina mogućnost da zauzvrat dobijemo jednaku reakciju, kaže psihologinja Tina Pažić
Politizacija zaštitnih mjera
Dr. Timothy Brewer, profesor epidemiologije na UCLA Fielding School of Public Health, rekao je za Healthline da je "jedna od tragedija pandemije to što su osnovne zaštitne zdravstvene mjere postale politizirane. I nošenje zaštitnih maski i cijepljenje postalo je stvar politike, a zdravorazumske akcije za zaštitu sebe i okoline nabijene su trenutačnim nacionalnim političkim opredjeljenjima. Ironično je da nitko ne pokreće masovne prosvjede zbog drugih cijepljenja. Nitko ne izlazi na ulice i ne govori kako nam vlada pokušava zabiti cjepiva protiv tetanusa u grlo", rekao je dr. Brewer za Healthline.
Kao i svako cjepivo, i ona koja se primjenjuju za zaštitu od korone nisu sto posto učinkovita. Broj slučajeva cijepljenih, a zaraženih koronavirusom i dalje je relativno malen, a više od 90 posto slučajeva hospitalizacija i smrti od covida-19 zabilježeno je kod ljudi koji su odlučili da se neće cijepiti ili pak kod onih koji još nisu otišli na cijepljenje.
Tajni status cijepljenja "U ovom trenutku cjepiva su široko dostupna. Oni koji bi željeli primiti cjepivo trebali bi znati da je podatak o njihovu cijepljenju protiv korone, kao i podaci o svoj zdravstvenoj skrbi koju primaju, povjerljiv i zaštićen", rekla je Basile.
Zakoni i propisi osiguravaju da medicinske rasprave i postupci liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika ostanu privatna stvar između liječnika i pacijenta. Ako se odlučite za cijepljenje, zdravstveni radnik ne smije te podatke bez vašeg pristanka otkriti ni vašem supružniku.
No, svejedno to može izazvati tjeskobu i narušiti odnose u obitelji i/ili vezi. Iako u liječnika možete imati povjerenje, to neće umanjiti stres koji možda osjećate zbog udaljavanja od partnera ili drugog člana obitelji.
Psihologinja i psihoterapeutkinja Tina Pažić (ex. Brzić) svakodnevno u svom praktičnom radu s parovima i obiteljima rješava razne sukobe i različita mišljenja, stajališta, ponašanja i očekivanja. - Kada se osoba želi cijepiti protiv bolesti covid-19, nije rijetko da nailazi na osudu okoline, pa čak i bliskih članova obitelji, često i partnera ili partnerice. Vlastita zdravstvena skrb osobno je pravo pojedinca koji o tome odlučuje. Osoba ima apsolutno pravo odlučiti o svojoj zdravstvenoj skrbi. Cijepljenje bi se trebalo sagledavati jednako kao i bilo koji oblik zdravstvene skrbi. Iako postoji razlika, posebno u slučaju necijepljenja, jer se cijepljenjem osobno zbrinjavamo, no i globalno sudjelujemo na suzbijanju pandemije - kaže za Doktor u kući splitska psihologinja i terapeutkinja Tina Pažić (www.psiholog-tinabrzic.com). - Ako se jedan partner želi cijepiti, a drugi je isključivo suprotnog stava i zalaže se za necijepljenje, nužno je utrošiti vrijeme i ući u konstruktivan sukob kojim se partnerski odnos razvija i raste. Ako smo dio zajednice, u ovom slučaju bračne ili obiteljske, prešućivanje informacija o cijepljenju vodi udaljavanju i razdoru zajedništva te se nikako ne savjetuje. Sukob, konflikt nije nešto što treba izbjegavati, već je to mjesto susreta i promatranja partnera iz pozicije poštovanja
Izazov za maloljetnike
Velik je problem s kojim se suočavaju mladi u državama koje imaju stroge zakone o medicinskom pristanku za maloljetnike, pogotovo ako žive s roditeljima ili skrbnicima koji su strogo protiv cijepljenja. Naime, iako su cjepiva protiv covida-19 odobrena za osobe starije od 12 godina, djeci mlađoj od 18 godina ponegdje treba dopuštenje roditelja ili skrbnika za cijepljenje.
Mladim osobama zabrinutim zbog cijepljenja u okolini koja oklijeva s cjepivom savjetuje se da potraže savjet u ambulantama školske medicine. Ako nemate jednostavan ili izravan pristup zdravstvenom djelatniku, posjetite lokalnu zdravstvenu kliniku ili ljekarnu u kojoj se distribuiraju cjepiva. Hrvatska ljekarnička komora najavila je da će se moći cijepiti i u ljekarnama, popis će objaviti na internetskim stranicama Hrvatske ljekarničke komore i svaka ljekarna koja će pružati uslugu cijepljenja na svojim ulaznim vratima. Savjet se može potražiti i u zavodima za javno zdravstvo. "Dajte sve od sebe da se suzdržite od izravnog sukoba ili pritiska vršnjaka koji oklijevaju s cijepljenjem", savjetuju stručnjaci. i povjerenja, čak i kada se njihova mišljenja razilaze. Partnerske sukobe treba osvijestiti kako bi se prepoznali obrasci putem kojih partneri automatski zauzimaju uglavnom defenzivan stav. Važno je zapamtiti da konflikt ne bi trebao biti mjesto razdora, već mjesto susreta - naglašava psihologinja Pažić.
Kako pomiriti stajališta
Kako onda pristupiti partneru? Psihologinja Tina Pažić kaže kako ona potiče partnere koji se žele cijepiti da iskreno pokažu svoju namjeru i pronađu zajedničko rješenje koje će biti prihvatljivo partneru koji je izričito protiv. - U konfliktu je važno sagledati obje strane i nastupati iz ja-poruka navodeći zašto je jednom partneru bitno cijepljenje, a drugom nije. Postoji metoda rješavanja problema, ne putem tematike konflikta, nego iz pozicije potreba. Kada bismo tako sagledali konflikt cijepljenja ili necijepljenja, oba partnera imaju istu potrebu, zaštititi svoje zdravlje i brinuti se o onom drugom. Kada uz svjesnost potrebe uđemo u konflikt, smanjit će se tenzije i potreba za dominacijom i moći. Tijekom svakog konflikta, tako i ovog vezanog uz cijepljenje, nužno je kretati prema drugom partneru iz pozicije poštovanja i ljubavi, što
najčešće dovodi do jednake reakcije i kod drugoga - savjetuje splitska psihologinja.
Izbjegavajte rat na društvenim mrežama
I dok biste sa svojim partnerom ili partnericom trebali razgovarati i razjasniti svoje potrebe, suzdržite se od vođenja bitaka na društvenim mrežama, savjetuju psiholozi. Radije činite sve ono što osobno možete kako biste zaustavili širenje virusa - prakticirajte zaštitne mjere poput nošenja maske i fizičkog distanciranja, osobito u područjima s porastom zaraze koronavirusom. "Ako imate posla s prijateljem ili članom obitelji koji je protiv cijeplje-
nja, vjerojatno se nećete predomisliti. Što god da ste vidjeli ili pročitali što vas je uvjerilo da je cjepivo sigurno i učinkovito, vjerojatno su i oni vidjeli ili pročitali nešto suprotno i uvjereni su da su i oni u pravu. Ako je moguće, najbolje je izbjegavati situacije u kojima može nastati svađa", rekla je antropologinja Melissa J. Basile. - Osnovni savjeti su izbjegavanje raspravljanja pred drugima jer se time povećava potreba za dominacijom i moći. Nadalje, izbjegavati sukobljavanje na makrorazini vezano uz teorije zavjere, politiziranje i igranje stručnjaka vezano uz temu cijepljenja. Nažalost, rasprave o cjepivu protiv covida-19 putem društvenih medija, raznih stručnjaka i nestručnjaka, dovele su do velike zbunjenosti i razdora. Najgore što se može dogoditi jest da se ljudi podijele i međusobno osuđuju ovisno o tome tko jest ili nije cijepljen. Nadam se da ćemo se sjetiti povijesti civilizacije, razdora i podjela i danas se postaviti drugačije - ističe psihologinja Tina Pažić.
Slučaj Jones i Osman
Mediji su izvijestili o Elizabeth Jones (ime i prezime su promijenjeni), koja isprva nije rekla suprugu da je primila prvu dozu cjepiva protiv korone. "Moj muž ne vjeruje da je cjepivo sigurno. Ne voli nikakve injekcije. Ne cijepi se ni protiv gripe", rekla je Elizabeth Jones. Zabrinuta je za supruga jer njegov posao zahtijeva da bude u tuđim kućama cijeli dan. "On i puši, tako da je izložen većem riziku. Ne jede pravilno i ne vježba. Neće se cijepiti, ali će svakodnevno pušiti i jesti masnu hranu", rekla je E. Jones. I ona se oklijevala cijepiti jer vjeruje da je zdrava i da će se oporaviti od korone ako se zarazi, no na kraju je osjetila odgovornost prema obitelji. "Znam da covid može napasti mozak i pluća pa sam se zato odlučila cijepiti i, iskreno, osjećam da jedan roditelj mora ostati zdrav", rekla je. Nakon nekog vremena rekla je suprugu da se cijepila s dvije doze. On je podržao njezinu odluku, ali je ostao ustrajan u svojoj odluci. Par se složio i da ipak neće cijepiti svoje troje djece tinejdžerske dobi.
Drugi primjer je onaj Marije Osman (ime i prezime su promijenjeni). Suprug Dan je taj koji je zabrinutiji. "Moj suprug se cijepio i već je dulje vrijeme zabrinut za mene zbog vrlo zarazne delta-varijante korone", rekla je M. Osman za Healthline. Budući da njezin suprug ima problema sa srcem, Maria Osman je strahovala zbog potencijalnih učinaka cjepiva na njegovo srce. "Vodimo otvorene razgovore o tome, slažemo se da se ne slažemo oko nekih stvari i stvarno podupiremo i poštujemo jedno drugo u našoj odluci", rekla je Osman.
Poput Elizabeth Jones i Marije Osman, mnogi su otkrili da ne dijele ista stajališta o cjepivu protiv korone kao njihov partner, što može dodatno narušiti kvalitetu veze.
Ako se odlučite za cijepljenje, zdravstveni radnik ne smije te podatke otkriti ni vašem supružniku bez vašeg pristanka. No, to neće umanjiti tjeskobu i stres koji možete osjetiti u vezi. Zato biste trebali iskreno razgovarati
Razumijevanje drugačije perspektive
Psihologinja Tina Pažić ističe kako je jako važno da partner koji se želi cijepiti iz poštovanja i ljubavi saslu-
SUKOB U VEZI ZBOG KORONE | PSIhOlOGIja Kako razgovarati s partnerom koji se odbija cijepiti
Ako ste u vezi s nekim tko se oklijeva cijepiti protiv covida-19, stručnjaci kažu da postoje načini na koje možete razgovarati o tome i koji mogu vašem partneru pomoći da možda preispita svoju odluku POSLUŠAJTE NJIHOVE BRIGE
Ljudi se oklijevaju cijepiti iz različitih razloga, budite uljudni i ne osuđujte partnera. "Umjesto sramoćenja ili borbe s činjenicama, usredotočite se na slušanje, shvatite njihova oklijevanja i personalizirajte razgovor na njihove specifične brige. Ponovite njihovu zabrinutost naglas kako biste pokazali empatiju, suosjećanje i priznali da su njihove nedoumice legitimne i da proživljavamo izazovna vremena", savjetuje dr. Bayo CurryWinchell. "Ali, što je najvažnije, usredotočite se na svoju zajedničku budućnost i izrazite bezuvjetnu ljubav i brigu za njihovu sigurnost i sigurnost necijepljene djece ili starijih, ranjivijih članova obitelji. Ako se usredotočite na budućnost svoje obitelji, možda možete srušiti barijere koje dokazi temeljeni na znanosti nisu mogli prevladati", rekao je Curry-Winchell.
RAZMJENA PODATAKA I MEDICINSKIH SAVJETA
Dr. William Schaffner, profesor preventivne medicine i zaraznih bolesti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Vanderbilt u Nashvilleu, rekao je da kada mu dođu parovi koji se razlikuju u stavu u cijepljenju protiv korone, podrži nedoumice osobe koja oklijeva s cijepljenjem. "Prije svega, svojim pacijentima govorim da je oklijevanje, skepticizam, nevoljkost zaista prilično česta pojava u smislu ljudskog stanja i to mnoge umiruje. Tada uvijek pitam: 'Koja je vaša posebna briga?" rekao je za Healthline. "Iako ne mogu uvijek uvjeriti ljude, postoji razuman odgovor na svako pitanje koje sam čuo, osim ako niste iznimno tvrdoglavi", rekao je prof. Schaffner. Neki uobičajeni razlozi za zabrinutost koje čuje uključuju sljedeće: Politiku - čim netko spomene političke razloge za cijepljenje, prof. Schaffner im kaže: "Virus ne zna za koga glasate, pa čak ni jeste li uopće glasali. Držimo politiku podalje od ovoga". Osobni izbor - kada njegovi pacijenti kažu da je njihov osobni izbor ili individualna odluka da se cijepe ili ne cijepe, on im kaže da su napola u pravu. "Očito je da je to vaš izbor i odluka i nitko vas ne tjera da se cijepite u ovom trenutku, ali to je javnozdravstveno pitanje. Ako želite pojesti tri cheeseburgera i popiti veliki milkshake za ručak, to je vaša stvar. Ima veze s vama i arterijama u vašem srcu. Ne smeta nikome, osim indirektno. Međutim, ovo je zarazni virus i mogli biste ugroziti druge ljude", poručuje tada Schaffner te objašnjava da biste mogli razviti covid-19 i bez simptome ili s vrlo blagim simptomima, a ipak ugroziti druge članove obitelji, prijatelje, suradnike i susjede.
Sve je još u eksperimentalnoj
fazi - kada ljudi izraze zabrinutost da je cjepivo još uvijek previše novo, Schaffner im kaže da je to bila razumna misao prije otprilike osam mjeseci. "Dali smo oko 360 milijuna doza samo u Sjedinjenim Državama, a to je veći eksperiment u godinu dana s ovim cjepivom od bilo kojeg drugog cjepiva i bilo kojeg drugog lijeka koji je FDA ikada odobrila", rekao je. Što se tiče zabrinutosti zbog nepoznatih nuspojava, objašnjava da od oko 25 standardnih cjepiva koja se trenutno daju tijekom djetinjstva i odrasle dobi ni jedno nema dugoročne učinke koji se pojave godinu dana ili više nakon primjene. "Štetni učinci, ako će se pojaviti, javljaju se u prva tri ili četiri mjeseca, najviše u prva dva mjeseca. A to smo s cjepivima protiv covida prošli", kaže prof. Schaffner.
VRATITE SE NA BRIGU I LJUBAV
Nakon što ste poslušali zbog čega vaš partner oklijeva, napomenite kako je ova situacija slična kao ona s partnerom koji puši ili odbija lijekove za kroničnu bolest. Pokušajte objasniti da njihov izbor ne utječe samo na njihovo zdravlje nego i na život ljudi do kojih im je najviše stalo. "Kada se obavežemo na zajednički život sa supružnikom ili partnerom, pristajemo na pružanje sigurnosti i zaštite. Pokušajte apelirati na njihovu ljubav prema vama, djeci i široj obitelji i ljubav koju osjećate prema njima. Apelirajte na njihove emocije opisujući zajedničku budućnost u kojoj njihova neodlučnost o cijepljenju, pušenje ili nebriga o zdravlju uzrokuju probleme i njima i vašoj djeci", rekao je Curry-Winchell.
ša strahove i argumente partnera koji je isključivo protiv cijepljenja. Treba pokušati imati razumijevanja i sagledati drugačiju perspektivu. - Osobe koje se ne žele cijepiti u velikom su strahu zbog posljedica cijepljenja i globalnih motiva cijepljenja te takva pozicija nije nimalo lagana. Kada imamo nekog koga volimo, a nosi se s tolikim strahom, anksioznošću i dilemom, nužno mu je pružiti podršku i dati vremena koliko mu treba za navedene teme. Podrška ne znači promijeniti vlastito mišljenje o cijepljenju, već biti tu uz osobu i njene patnje i dileme. Iako zvuči jednostavno, u praksi je to vrlo teško postići jer trebamo napustiti potrebe dominacije i moći. To je još teže postići kada se odlučuje o vlastitoj djeci, odnosno o njihovu cijepljenju. Svojim primjerom možemo diktirati dinamiku odnosa, ulagati u povjerenje i poštovanje. Ne možemo mijenjati druge, već utječemo samo na vlastite reakcije. Ako pružamo podršku i saslušamo osobu koja je suprotnog stava od nas, to je jedina mogućnost da zauzvrat dobijemo jednaku reakciju. U obiteljskim sukobima ne smijemo zaboraviti kako se sukobljavamo s osobom koju volimo i koja voli nas. Kada bi oboje u sukobu tako nastupili, puno bi se brže i lakše došlo do rješenja sukoba i čvršćeg zajedništva - kaže psihologinja Tina Pažić.
6. Bočno hodanje
Elastičnu traku postavimo petnaestak centimetara iznad koljena i iz stojećeg položaja se spustimo u polučučanj. Leđa su cijelo vrijeme ravna, a glava u liniji s kralježnicom. Radimo iskorak u stranu, a druga noga se pridružuje. Naizmjenično se pomičemo lijevo-desno. Važno je držati razinu kukova koliko god možemo jednakom (bez potpunog prebacivanja težišta na jednu nogu tijekom iskoraka). Napravimo 2-3 serije po 12 ponavljanja. Ako je traka prečvrsta, koljena će ići prema unutra, što izbacuje iz ravnoteže kukove, koljena i gležnjeve te smanjuje aktivaciju gluteusa. Također pazite na položaj stopala - ne okrećemo ih prema van jer tada pokret prebacujemo na pregibače kukova umjesto na gluteus.
7. Mrtvo dizanje
Traku stavimo ispod oba stopala u širini kukova pazeći da smo sredinom stopala na traci te da su peta, palac i mali prst čvrsto u kontaktu s podom. Pete postavimo ispod kukova, a koljena u smjeru stopala. Ravnih leđa na udah spustimo se u pretklon savijanjem kukova i uhvatimo traku. Leđa su ravna, prsa izbačena, ramena guramo prema kukovima, a glava je u liniji s kralježnicom. Iz početne pozicije, na izdah uporom stopala o pod i stiskanjem mišića stražnjice i stražnje lože kukove gurnemo prema naprijed te dovedemo cijelo tijelo u uspravnu poziciju. Važno je da kukovi vode pokret, a gornji dio tijela ga prati. Također, važno je da rukama usmjerite vučnu silu, a da rade mišići stražnje lože i gluteusa. Napravimo 2-3 serije po 12 ponavljanja.
