Lučki vjesnik 12

NO. 12 KOLOVOZ / AUGUST 2014.

BREVIJAR ZA SVAKOGA NA MORU

51 LUKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

Port Authority Projects

VEZA ZA DRVENIKE PRVA RIVA OMIŠA Hrvatska i Norveška

PERVAN&BOŽANIĆ

MORE ODGAJA Tema ljeta 2014.

NEVERA, NEVERA, NEVERA

KOMIŽA 2014.

Impressum Publisher: Port Authority of Split-Dalmatia County For the publisher: Port Authority director, Editor in chief Domagoj Maroević Editor: Mario Garber Editorial concept and design: Garber media d.o.o.

Segor Garber Photos: Garber media d.o.o.

Translation: Vuk Oreb Lector: Elizabeta Sonjara Garber Printed in: SUTON d.o.o.

Online edition: www.lusdz.hr All Rights Reserved by Garber media Ltd. info@garber-media.hr ISSN 1848-4689

2

IN THE BIG GAME SHADOW Big game writing: Ivana FRANIČEVIĆ

T

his extract from a story about big game fishing was written by the daughter of Zoran Franičević, an outstanding Croatian journalist and a native of Komiža.

They say that the best way to arrive to Komiža is directly by sea, that's how you feel it the most. This ol' fishing lady will give you a warm, loving embrace.

Once you arrive at the port in Komiža from the northwest side, the Church of Our Lady of Gosparica will keep an eye

on you, the downtown Komuna and its clock will tell you where you are exactly – it's also a place where you'll find the biggest collection of fishing knots in the world, up the hill to the east you'll be guarded by the Church of Saint Nick, the protector of sailors, fishermen and travelers, and he's welcoming you to the island.

Komiža is a challenge to sea lovers, and such travelers will arrive to town by sea. They won't take the bus from the town of Vis, which is where the island's port is at, and they'll rather take their own boat to get there. It's such a special place that sometimes, people accidentally call it 'Komiža Island' – which you can see in our Big Game Fishing video as well. Accidentally or on purpose, it's as if Komiža deserves to be called an island.

This is the fourth time Komiža has been the host of qualifying rounds for big game fishing. The winner gets to go to Costa Rica and take part in the world tournament! Our prey: the Blue-fin Tuna, one of the biggest and fastest predators of the sea, traveling at an average speed of 12,5 kilometers per hour and reaching a maximum speed of well over 100 kilometers per hour.

They can grow up to 650 kilos. That's huge.

The world knows Komiža for a certain type of boat, 'gajeta falkuša'. Just recently, the town launched its third renewed 'gajeta falkuša', symbolically dubbed Palagruža, registered under 186 KŽ. The project was lead by Pino Vojković and his first 'falkuša', Petra from the Alternatura Agency, while the boat was built by Mile Jadrešić Pile, a shipbuilder from Betine, still fresh from making his second 'falkuša', Mikula, which is owned by V. Kičko of Zagreb.

The construction was backed by UNDP and COAST. There's a scripture from 1593 listing seventy four owners of 'gajeta falkuša' boats, which means Mile has seventy one more boats to build.

Seeing sixty boats with a combined horsepower of 42 thousand (700 per boat average) in the middle of the Komiža port is a truly incredible sight.

The fishing zone has been expanded and you can fish from the south side of Vis and Biševo all the way up to St. Andrew's Island to the far west side.

Sometime around noon, we finally got some fish. So big, we called her 'Porky'. Colnago took upon himself the task of dragging the fish to the boat. He got it out of the sea like a pro in about ten minutes, while Patak only had to comment – 'it was like a champagne bottle popping'. We recorder the catch and then let it go. Everything under the

'catch and release' policy, and it applies to all 245 boats.

We saw some dolphins, even a small swordfish doing flips about a hundred meters away from the boat, almost as if it was playing with us, only to go back deep inside the blue sea.

The first day of Big Game Fishing in Komiža is usually the busiest.

Participants got thirty five tunas, for of them being dragged out to dry. The biggest one weighed 84,6 kilos, caught

by Anton Roce on his boat Bakul.

Years ago, Zoran Franičević wrote about the magical realness of the Croatian Adriatic, and he knew such magic couldn't happen in a big coastal town, which is crowded and dirty. On an island, in the middle of the sea, where everything is clear and the flow of energy is free – that's where you can see a miracle happen.

3

str 2, 3............................ IN THE BIG GAME SHADOW str HRVATSKI KADAR 5, 6, 7.........................Ivo Pervan, MORE ODGAJA

HRVATSKI KADAR

str 8.................................Ivo Pervan, THE SEA NURTURES str dr. sc. Josip Božanić 9, 10, 11....................TRAŽI SE REPLIKA ČOVIKA str dr. sc. Josip Božanić 12..............................LOOKING FOR A HUMAN REPLICA str KANAL SVE U 16 13...............................DI SI BIJA KAD JE GRMILO, KAD JE SIVALO?! str Drago Žaja 14, 15........................SLUŠAJTE NAŠE PROGNOZE str Filip Zlatan Zoričić 16, 17.........................ZAŠTO SAMO 3 SIDRA? A MI SE MISLILI USIDRIT VIŠE PUTA! str Josip Vrandečić Mes 18, 19.........................DJ, SPAS NA MORU! str Josip Vrandečić Mes 20, 21.........................DJ RESCUE ME AT SEA! str 22, 23.........................PORT NEWS FORECAST str 24, 25.........................NEW PAIZ str ZA LIZAT PRSTE 26, 27.........................PAPIN BRUJET NA PALAGRUŽI str Projekti Lučke uprave 28, 29, 30, 31............LUKA I RIVA ZA OMIŠ str Port Authority Projects 32, 33.........................A PORT AND A PROMENADE FOR OMIŠ str Projekti Lučke uprave 34, 35, 36, 37............VEZA ZA VELI I MALI DRVENIK str Port Authority Projects 38...............................CONNECTION TO VELI AND MALI DRVENIK str Big Game Fishing 39, 40, 41..................U SJENI VELIKE IGRE str Otočke priče 42, 43.........................LASTOVO NA DAH str ISLANDER TALES 44, 45.........................LASTOVO IN A BREATH str Karta Srednje Dalmacije 46, 47........................sa svim potrebnim informacijama

Srednja Dalmacija i prijatelji str 48..............................DODIRNI MI SUSIDA

Autor svih fotografija na stranicama od 5. do 12. jest Ivo Pervan

MORE ODGAJA

Ivo Pervan, poznati hrvatski, međunarodno priznati fotograf, cijedi svoju karijeru kako bismo konačno sami sebi otvorili oči Razgovarao Mario Garber

N

ešto smo jednom, između dva posla, Pervan i ja razmijenili, onako više sebi u bradu, ali morao sam odmah to zapamtiti, to kad mu je ispala misao, ili upala u kadar: More odgaja! U mome poslu moraš prepoznati dobar naslov. A kad

čovjek zna dati naslov, onda je sigurno neki umjetnik, ili od postola, ili od kantunala, a može i od fotografije, slikarstva...

Naslov je dokaz da si se s nečim toliko stopio da razumiješ i osjećaš. A kad u sebi nosiš tu sigurnost vladanja materijom, onda je lako dati naslov.

Sam iz tebe ispada. Kao da ga je lako zadržat u sebi. Nije to „jezik za zube“.

I na temu da more odgaja i uči, kako Pervan reče, isplati se dat malo truda.

Ima Pervan i drugih zapažanja, onih bez fotoaparata.

5

VRUJA JE ZAKON – Po meni je najbolje mjesto ovdje nama ispred nosa, smatra Pervan - Od Vruje prema Makarskoj, a može i prema Omišu. Jer Vruja je ta koja određuje da će tu biti vjetra. A to je fantastičan kanal, idealno za vjetar, za strujanje, za izmjenu atmosfere, slika, svjetlosti, što znači da je idealno za mene, fotografa, ali i za još nekoga...

– Tko će znat na što ti misliš.

Idealno je za jastreba, za plućne bolesnike...

– Nemoj zafrkavat, idealno je za jedriličare! A kad si tamo vidija jedriličara? Nikad! U cilo lito prođu možda dvi jedrilice.

– Sigurno hoćeš reći nešto drugo, ali poklapa se s pričom da je Makarska tek ove godine dospjela na značajna mjesta u nautičkim kartama, jer prije nije bilo lukobrana i zaštićene luke, a sad će to postati raj za jedriličare, nakon projekta Lučke uprave. Može se sad tu masovno jedrit, a može se navečer i nastavit viravat, ali po kaletama, od jedne do druge makarske konobe...

– Boljega mjesta za jedrenje nema, osim ako ne odeš na otvoreno more, iza Visa i Lastova. Ali to je van ruke, a ovdje si usred svega što te još zanima.

Biokovo, more, vjetar, sunce, uvik ima neke bave, barem burin s Vruje. Zašto tu dosad nisu priređivane regate, zašto se jedriličarima nije pokazalo, otkrilo, šta mi imamo, zašto im se fotografijom i materijalima nije poslalo poruku da dođu tu, da to nema nigdje, a onda zadnje pitanje: zašto neki u turizmu uopće primaju plaću ako niti to nisu u stanju učinit?

Ljeto

6

Hrvatska je originalna u sva četiri godišnja doba: Zima

4 GODIŠNJA DOBA Pervan se zna i šalit, ali na ovu temu uvijek govori ozbiljno i više o turizmu, nego o svojoj fotografiji: – Čovječe, nervira me, gledam kako cijelu vječnost, otkad god znam, ta naša lipota prolazi nekako nezapaženo, grubo je reć neiskorišteno, ali morali bismo kao stanovnici toga kraja biti svjesni krasote koju treba pokazati i drugome. Znači, ne govorim o zaradi.

Premda, u krajnjem smislu se radi i o tome, jer oni koji sve to zanemaruju ipak ne zaborave dignit plaću. I ne smeta me to, nego ako ih već nije briga, zašto ne poslušaju ove savjete?

Pa spreman sam ih reći, uostalom to i činim svojom fotografijom, nigdje se ne guram, nego nudim.

Svakome je jasno da je Hrvatska idealno mjesto na Zemjli u umjerenom pojasu sa četiri godišnja doba i svim tim raznolikostima koje možeš ubrati u svakome od tih razdoblja.

– I sam sebi sam postao dosadan s tom lamentacijom, produžimo sezonu, nama je turizam sve, niti proizvodimo, niti imamo industriju. Onda znači da turizam mora trajati sva četiri godišnja doba. A on bi i trajao da mi ne zaključamo sve svoje prednosti čim prođe ljeto. Pouzdano znam da postoje ljudi koji bi rado došli u svako doba godine, pogotovo jedriličari koji samo gledaju ima li za to uvjeta, a u nas ima. Pa tako ne samo u Srednjoj Dalmaciji nego od Piranskog zaljeva sve do Konavala. Cijeli Jadran i naša obala zapravo su jedan koridor, kanal s odlično odmjerenim strujanjem zraka jer je to ta razlika između planine tik uz more, a s druge strane otoci.

Učka, Velebit, Dinara, Kozjak, Mosor, Biokovo na skoro 1700 metara...

teško. Jer mi ne znamo podijelit posao, surađivat, radovat se jedan drugome u uspješnome poslu. Od svega je važnije da sam ja u pravu i to se izvodi bahatošću.

Pervan je fotografski opsjednut s ta naša četiri godišnja doba i čudi se kako mi olako zaboravljamo da i Hrvatska ima svoje brendove tipa Provansa, Toscana, itd.

– Dokazao sam to motivima svojih fotografija. Čak i u našoj Bukovici ima tih osobitih motiva koji su neki međunarodni trend, privlače pažnju, drugi se s tim hvale. A zamislite našu Istru, sve vrvi od Toscane ili Provanse. Zatim otok Hvar, pa Poljička Republika... Sigurno spadam u rijetke ljude koji znaju svaku stopu ove zemlje jer sam spreman se vratit sto puta zbog nekog prizora, tražeći pravo doba svjetlosti, kontrasta, ugođaja. Znači ne govorim o turističkim informacijama kao što su Plitvice, slapovi Krke i to.

Nego o prizorima između par stabala u nekoj šumi. To su ta naša četiri godišnja doba i te promjene u atmosferi, što jednostavno nikako ne može imati svaka zemlja, svaki kraj.

Ali tko sluša Pervana Ivu, čovjeka koji je u zadnja dva desetljeća dobio

pusta međunarodna priznanja, svjetske nagrade.

– Ne želim nikako vrijeđat, ali ne mogu ni šutjeti. Ako Austrija može učinit 28 milijardi, Beč i Prag po 12 milijardi, a mi samo sedam, onda mislim da netko kod nas ne obavlja svoj posao onako dobro kako je dobro plaćen.

NAŠ BAKALAR U OSLU – Bili smo u Oslu i da vidiš što jedu. U nas su to spirine za prasce.

Zorno, iskrižana kapula, mrkva, poriluk, biži, tikvice, fažol, i onda sve to niti skuhano, nego obareno. Za glavno jelo. Onda smo im skuhali dvi teče od 40 litara bakalara na bjanko i na crveno. Dolazili su po tri puta iznova, sve polizali ka da su termiti. Znači sviđa im se. Pa zašto mi ne postanemo superiorni za njih u turizmu? Svaki turista voli dobru spizu. Međutim, naši na špale turizma idu vanka po svitu, mi to plaćamo, a oni ništa ne nauče da bi naš turizam prosperirao. Pa eto zašto mi imamo samo sedam, a ne kao Austrija 28 milijardi.

– Je si lukav, ti bi znači odera Norvežane da dođu u nas, donesu svoj bakalar, a mi da im ga spremimo?!

– Sve drugo osim spize im priznajem. Brinu o svojim ljudima jer znaju da su ti ljudi investirali u tu državu. Imaju tu općekorisnu društvenu logiku. Čaša piva dođe 85 kuna, boca viskija sto eura, a u nas je stotinjak kuna.

– Ako sam te razumio, njihovu državu financiraju pijanci?

– Bome, ako o'š pit, onda pij, ali isključivo na svoju štetu, i po pitanju zdravlja, i po pitanju novčanika.

Još skuplje su cigarete. Pa pušače izvrgavaju ruglu, guraju ih u kaveze, po kantunima ili za sramotu i u samome centru zbivanja. Tako da puše oni bez srama.

– A moglo bi se grubo zaključit, ko nema srama, nije čovik!

– U Oslo su došli brodi iz svih skandinavskih zemalja, pa koliko je tu parabrodi, svi sačuvani, jer brod je u stvari jedna udruga, pa su se svi u nju učlanili koji vole čuvat i spasit te stare vapore. Uživaju, svi u uniformama, nose svoje funkcije, igraju se ka mala dica na posade i mornarice... Dobri ljudi, dobri brodi.

Jesen

HRVATSKA PROVANSA I TOSCANA I onda se Pervan „infota“ pa krene priča o Jadranu usred Mediterana, na jugu Europe, kolijevka najstarijih kultura, civilizacija... Sve je u pravu, sve stalno ponavlja: – A nitko ne sluša. Sve imamo, pa i taj gen, miješanje naroda, kultura, povijesti, izvornu neku neobičnu inteligenciju, s refleskom, idejom, lucidnošću. Međutim, sami sebi ne damo naprid. Mi smo u kapitalizmu samo formalno, a zapravo još nismo izašli iz onog najlošijeg socijalizma, boljševizma, gdje ti ne da mislit drukčije.

Pa dosta je vidit kako mi razmjenjujemo mišljenja u bilo kojoj domeni. Uvijek to završi na svađu, deranje, viku, galamu, karanje, beštimje. U nas više od dva čovika ne mogu razgovarat. A i oni

7

Ivo Pervan is one of those artists who uses photography as a weapon with which he fights for Croatia.

– I'd like to explain to people what sort of beauty we have in Croatia, make people understand that what we have is exceptional and they should notice it, as people abroad appreciate it more than we do. Example? One of my favorite spots for sailing is under the Biokovo Hill, from Vruje to the east or west along the coast. There's a special current flowing there and there's always at least a little bit of wind, so it's an ideal setting for sailing enthusiasts. But, I don't remember ever seeing a sailboat in that area. We should have turned that place into a brand. Not just for sailing, but photography as well.

Where do sailing enthusiasts go? To the places they've seen on great photos.

Everyone knows that Croatia is an ideal place, the best on Planet Earth, as its climate is mild and features all four seasons, so diverse, you can enjoy each one of them at their finest.

– I'm starting to bore myself with this lamentation, you know, let's expand the tourist season, tourism is everything to us, we don't have any industry, we don't produce anything. So, tourism has to be a source of profit throughout the entire year. It should continue after the summer season ends. I know for a fact that there are people out there that would visit at any time of year, especially those into sailing, because all they care about is our weather conditions. Our entire coast is basically a small passage, a channel with just the right amount of air flow due to the mountains being so close to the sea, plus, we have a lot of islands. Učka, Velebit, Dinara, Kozjak, Mosor, and Biokovo at almost 1700 meters.

TRAŽI SE

REPLIKA ČOVIKA! Falkuša je sublimat velike bitke istraživača, poput dr.

Božanića, za očuvanje hrvatske maritimne kulture

J

oško Božanić ide u red onih ljudi koji su zajamčeno promicatelji i bez njih nema čovječanstva, iako je nažalost podjednako zajamčeno da će osim nebrojenih sljedbenika privući i priličnu povorku neprijatelja. No temeljno je da bez njega ne bi bilo falkuše kao pojma, ne samo kao broda, nego kao hrvatskog brenda, kao fenomena koji nas uči i odgaja, edukacijski podsjeća i civilizacijski usmjerava poput lanterne na pravi put.

VIJESTI BEZ SMISLA

THE SEA NURTURES Proljeće

Renowned photographer Ivo Pervan Interviewed by Mario Garber CROATIA'S PROVANSA AND TUSCANY When talking about such famous destinations as Provence and Tuscany, Pervan claims Croatia can offer the exact same thing: – You'll see Tuscany in Istria, Bukovica, Poljička Republic in Dalmatia, the Island of Hvar... As a photographer, I have proven that we have incredible

8

Za Lučki vjesnik ispričao dr. sc. Josip Božanić

sights in our beautiful country, scenes that are created by unique areas. Our atmosphere gives way to subtle changes, games of lights and shadows, four seasons playing across a mild climate – all enable magnificent photos.

OUR COD IN OSLO The Norwegians called up and wanted 'Falkuša' to come to Oslo, as they wanted to see the boat constructed

by Croatia's traditional shipbuilders. So, 'Falkuša' traveled to Oslo to attend the

celebration of the 200th Anniversary of the Kingdom of Norway. Everyone was amazed.

– We gave them a cooking lesson.

What did we cook? Their own cod.

White, then red sauce. They were thrilled, ate every up like they were termites, two big forty-liter pots of cod. Their food is disastrous, and we had to prove to them that we have our own culinary brand.

However, they're much better than us at everything else. People take care of each other, and their country looks after them.

Dr. sc. Joško Božanić, predsjednik kulturne ustanove Ars Halieutica, nositelj projekta “Falkuša” koji posljednjih 15 godina uspješno promovira hrvatsku maritimnu baštinu u svijetu, profesor na Filozofskom fakultetu u Splitu, čakavski pjesnik, rođeni Komižanin i veliki “komižolog”, reći će i ovo: – Informacija je danas izgubila pokretačku snagu. Zamislite vijest da 85 najbogatijih ljudi na svijetu vlada vrijednošću posjeda ni manje ni više nego 3,5 milijarde ljudi. Tako maksimalna informacija postaje jednakost za nulu informiranosti. A nažalost, to je činjenica koja je dio strategije – reći će prof. Božanić, književnik i znanstvenik, redovni profesor Stilistike na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Splitu koji je 2001. godine utemeljio Studij humanistike na Sveučilištu u Splitu iz kojega je nastao današnji Filozofski fakultet, utemeljitelj i pročelnik Centra za interdisciplinarne studije „Studia mediterranea“...

na onaj svijet, a „kutija“ je ostala. Iz tog iskustva počeo sam misliti o globalnim procesima. Ljudi, koji su pamtili kulturu niza stoljeća, odjednom su se našli pred gluhom publikom. A ne bi se smjelo dopustiti tu ignoranciju novih generacija prema naslijeđu jer oni su ti nasljednici, pobogu.

Božanić pamti i barbu koji bi mu davao svoju vremensku prognozu pogledom u nebo, more, životinje, položaj mjeseca i tako bi donio svoj sud.

– Demonstrirao je jednu vrstu pismenosti, umio je čitati znakove. Ono na što se njegovo iskustvo naslanjalo nije dostatan ljudski vijek, već je baštinio iskustvo niza generacija. A danas se

događa opasan međugeneracijski prekid komunikacije koja je stoljećima osiguravala kulturni kontinuum. Najugroženiji oblik nematerijalne baštine o kojoj nitko ne vodi računa jer nije materijalna, u stvari je jezik.

Kao i znakovi moga barbe za vremensku prognozu.

RUKA DANAS OSAKAĆENA Obratite pozornost na zapažanja dr.

Božanića: – Ruka je izgubila dostojanstvo koje je imala. Ruka je postala tipkačica. Dovoljan je palac da pošaljemo SMS. Njezina stvaralačka i graditeljska uloga svedena je na nezanimljivu tipografsku djelatnost koja ne koristi memoriju ruke, na njeno pamćenje stjecano od uspona ljudske vrste.

Dr. Božanić je, međutim, oduševljen na povratku iz Osla: – Vratili smo se s dosad najveće ekspedicije naše falkuše, iz Norveške, gdje je bila vodeći brod u paradi za 200. obljetnicu utemeljenja Kraljevine Norveške. Raduje da ima tko u svijetu prepoznati naše kulturno naslijeđe. Falkuša je obišla veći dio Europe, a ovaj put je pozvana iz Osla. To je izuzetno priznanje dugogodišnjem radu u prezentaciji hrvatske maritimne baštine,

VIS MAJOR JEZIKA Osobno iskustvo dr. Božanića iskustvo je istraživača kolektivne memorije otoka Visa: – Kao maturant sam magnetofonom snimao djedove beside. Djed je otišao

Falkuša ponovno osvojila svijet u Oslu Samit najstarijih i najljepših brodova 9

upravo se navršava 20 godina otkako smo u Komiži pokrenuli taj projekt.

Komiška ustanova za istraživanje iskustava življenja s morem, kako je to biranim riječima uobličio dr. Božanić, bavi se hrvatskom maritimnom baštinom na području od Istre do Dubrovnika, a s falkušom u fokusu jer taj naročiti brod svojom kompleksnošću, starinom i ljepotom sublimira osobitosti hrvatske maritimne tradicije.

– Gore u Norveškoj odali su sve počasti našoj izuzetnoj ljepotici, što je veliko međunarodno priznanje generacijama naših brodograditelja, kalafata i ribara.

Falkuša je prava dragocjenost jer objedinjuje stvaralaštvo povijesti čovječanstva i sigurno vuče korijene od starih Feničana. Time falkuša kao ideja pripada univerzumu Mediterana i nadilazi sebe kao djelo vezano lokalno za otok Vis, falkuša je pojam, jezik Mediterana.

Dr. Božanić je i doslovno okrenut jeziku kao fenomenu pa je objavio i knjigu o jeziku komiških ribara: – Falkuša je ta «lingva franka» Mediterana, jezik Talijana, Francuza, starih Grka, pa arapskih tragova s ovih prostora, ali izvorno je to komiška baština i baš sam knjigom htio pokazati da je taj jezik naših ribara sačuvan do danas, ne samo zbog jezika nego radi djela koja su za sobom ostavile generacije komiških ribara. Sva ta komiška pomorska i ribarska terminologija, dakle mediteranska, i danas

Glasovita splav, Kon Tiki u kolektivnoj memoriji ljudi i brodova

je u funkciji, jer je komiški ribar uspio svojim stvaralaštvom ostaviti traga čak i tamo gdje vlada engleski jezik. Usprkos svim GPS-ovima, ta univerzalna terminologija je opstala, pobijedila, preživjela. Pa u jednoj golemoj Americi, od Ognjene Zemlje do Aljaske, imate posvuda komande na jeziku komiškog ribara. Nitko se nije uspio oduprijeti onome našem «Mola!» i naći će ga se u govoru na sve strane. To su tragovi jedne kulture pionira ribarstva iz Komiže, to «mola» nije od talijanskog ribara nego komiškog, dakle onog s falkuše.

Sve možemo vratit iz daleke prošlosti, a ne možemo učinit repliku onoga drevnoga čovika. Na falkuši je sve teško, od lantine nadalje, a teško danas nikome nije prihvatljivo. Rijetki su oni kao, primjerice, Pino Vojković koji je imao 20 godina kad je falkuša lansirana za Svjetsku izložbu u Lisabonu 1998. Vojković se zaljubio i evo porinuo svoju falkušu, ovladao vještinama, uspio kao onaj drevni čovik. Možda nije jedini i posljednji.

KOMIŠKI RIBAR NA LOSOSE

Komiška gajeta falkuša, uz dva vikinška broda drakara, uveličala je paradu od 300 povijesnih brodova na glavnoj svečanosti obilježavanja 200. godišnjice Kraljevine Norveške ovog ljeta u Oslu.

Poziv za sudjelovanje stigao je od norveške institucije za zaštitu maritimne kulture Forbundet Kysten, čiji je predstavnik Tore Friis Olsen bio gost dr. Josipa Božanića u Komiži.

– Komišku falkušu “ComezaLisboa” naša institucija Forbundet Kysten prepoznala je kao izniman povijesni brod – riječi su Friisa Olsena. – Forbundet Kysten i Ars Halieutica prvi su kontakt ostvarili na Festivalu mora u Brestu 2008. godine, gdje su Hrvatska i Norveška bile pozvane kao počasni gosti. Otada smo uspostavili bliži kontakt, a prošle godine bili smo gosti na vašem Festivalu mora “Roti Palagruzoni”.

Tada smo otkrili da Hrvatska ima atraktivnu priču s povijesnim brodovima, koja je impresivna, i odlučili smo ove, 2014. godine, sudjelovati s jednim našim brodom i posadom na regati do Palagruže.

Planiramo napraviti međunarodni projekt koji će razvijati tu tradiciju i suradnju, ne isključujući mogućnost da svojim iskustvom, a i financijski, pripomognemo komiškoj lokalnoj zajednici u realizaciji ekomuzeja u Komiži.

Božanić dokazuje kako su Komižani bili prvi ribari koji su na Aljasci lovili losose, ali mrežama a ne vršama kao tamošnji Indijanci.

– Jedan je od tih pionira i legendarni Martin Bogdanović s otoka Biševa, osnivač prve tvornice ribe u San Pedru. Zato se sad spremam ostaviti i knjigu o Oceanskoj Hrvatskoj gdje se govori o Hrvatskoj kakvu naša javnost ne poznaje. Naši ribari Dalmatinci dali su najveći doprinos svijetu u ribarstvu 20. stoljeća. Nisu bili inženjeri nego ljudi opće ribarske prakse, na oceanu, morima po svijetu, a znali su što je to more i nalazili su odgovor na izazov oceana i ribarstva, pa je taj njihov izum, dakle egzistencijalni odgovor, priznat i sačuvan u ribarskim kulturama svijeta.

Uloga istraživača Božanića na primjeru je falkuše potpuno potvrđena, opravdana, pa i ona postaje baština za generacije koje dolaze.

– Govoreći o falkuši, govorim o geniju našega naroda koji je znao odgovor na izazov opstanka, na izazove velikih mora, to je priča itekako poučna ne samo za prošlost nego i za budućnost. Hrvatska

Brod Amundsen, u spomen Roaldu Amundsenu, norveškom istraživaču polarnih krajnosti

10

ROTA OSLO – KOMIŽA

danas u tome posustaje i zato su potrebna ovakva djelovanja kako bi je poduprli i kako bi spriječili da se ugasi taj hrvatski genij i energija u smislu opstajanja. Zato treba stalno podsjećati na primjere kao što je naš legendarni stari ribar Tonko Gruje kojemu je 80-tak godina, a sad se vratio s nama iz Osla i još uvijek ima tu ruku koja na neki način i kolektivnom memorijom generacija može veslati gotovo kao nekada, pa ga zezaju da i ženske napada.

A nekada je svaki komiški ribar mogao veslati sve do Palagruže bez zaustavljanja.

To predanje energije ne smije se prekinuti među generacijama, iako je već narušeno u komunikacijskom jazu među generacijama.

VOJKOVIĆ I FALKUŠA Profesora Božanića rastužuje da smo u stanju sve rekonstruirati, ali ne možemo rekonstruirati čovjeka: – Konope, bocele, arme, falkuše…

Simbolika 199 vesala za 200 godina Kraljevine Norveške

11

J

KANAL SVE U 16

oško Božanić is a mover, the kind of person that gets things going, an impetus for the human race.

Without him, the name „Falkuša“ wouldn't exist, not just as a type of boat, but as a Croatian brand as well.

Joško Božanić is a doctor of science and the president of the Ars Halieutica cultural association, the man in charge of the 'Falkuša' project, which has been promoting Croatian maritime culture across the globe for more that fifteen years. Božanić is also a professor at the University of Philosophy in Split, a local dialect poet, a Komiža native and an expert of his hometown's heritage.

As a senior in high school, he used to

Urednički tim Lučkog vjesnika u suradnji sa stručnjacima obalnih radio postaja i meteorologije, te s meštrima od mora, savjetuje kako ploviti u Srednjem Jadranu

DI SI BIJA KAD JE GRMILO,

KAD JE SIVALO?!

LOOKING FOR A

HUMAN REPLICA

U

The 'Falkuša' is a sublimate of tremendous efforts by scientists such as doctor Božanić, for the preservation of maritime culture

Doctor Josip Božanić talks to Port News record his grandpa's musings on tape.

He kindly remembers his uncle and the way he could predict the weather by looking at the sky.

– My uncle showcased a form of literacy, he could read signs. The knowledge he had was his own, but it was backed by a knowledge that cannot fit in one person's lifetime, it was the knowledge of many, many generations.

In today's world, a man's hand has lost its dignity. It is merely a typing tool.

You need one thumb to type a text message. There is no creativity there, nor the role of a builder, it is just a typist that doesn't rely on the knowledge of previous generations.

However, Božanić came back from Oslo full of enthusiasm.

– Our „Falkuša“ just came back from its biggest expedition so far.

We went to Norway, where our boat lead a parade celebrating the 200th anniversary of the Kingdom of Norway.

I'm happy to see our heritage getting recognition worldwide. „Falkuša“ has been around most of Europe, and this time, we got back all the way up from Oslo. 'Falkuša' represents an ideal, a Mediterranean Universe, it

12

goes beyond itself as a construction of Vis. It is a symbol, a language of the Mediterranean.

Doctor Božanić is fascinated with language as a phenomena, and has published a book about the vocabulary used by the fishermen of Komiža.

– „Falkuša“ is what I call a „Lingua Franca“, it belongs to the Mediterranean, it is the language of Italians, the French, ancient Greeks and Arabic traces. Originally, it certainly is the heritage of Komiža, and with my book, I wanted to showcase the language used by our fishermen, as it has been preserved up till modern

Elizabeta i Mario Garber

times. Not just because of the way those people spoke, but because of what they did, as they had fished from Tierra Del Fuego to Alaska. Nobody could resist our phrase „Mola!“, and you'll hear it in many other languages. Martin Bogdanović hails from Biševo, but is also the owner of the first fish factory in San Pedro, California.

mjesto veće teme o neverama na Jadranu, dovoljno bi bilo napisati jednu jedinu rečenicu: čim čujete spomen lošeg vremena, uplovite u najbližu luku gdje niste na sidru nego na sigurnom vezu, „muringu“ ili „korpomortu“ itd.! Jer cijeli Jadran je takav da bi ga se moglo preploviti i na vesla, sa sike na siku, s otoka na otok. Uvijek ima vremena za uteć od nevere. A čak i nevera je na neki način jedna od neizbrisivih uspomena s Jadrana.

Jer gdje ćeš ljepše nego se sakrit u neku konobu i gledat, neugrožen, kako more bjesni, a tvoj brod na sigurnom čeka te da kad „zbonaca“ od gušta isploviš. Ima avanturista koji će se

junačiti po moru, ima i onih koji znaju, ali ipak nitko ne zna toliko koliko znaju more i nevera. Što ti vrijedi bilo kakvo znanje ako te uhvati pijavica? Zato, sakrij se, nevera će proć za par sati ili kroz noć, i vratit ćeš se uživanju zbog kojega si na ljetnom odmoru.

Toliko je toga napisano na tu savjetodavnu temu, a nesreće se i dalje događaju, nikad dosta upozorenja, pa smo zato za ovu temu razgovarali s najiskusnijima, meteorologom Dragom Žajom, sinonimom za more Zlatanom Zoričićem, svestranim jedriličarom, nautičarem i ribolovcem, te s Josipom Vrandečićem koji je proveo svoj radni vijek do mirovine kao iskusni operater na Obalnoj radio-postaji Split spašavajući ljude i brodove na moru.

Tema je nužna i zbog neobičnog ljeta ove 2014. Usred srpnja više je bilo nevera, juga i kiše negoli lijepih dana.

Međutim, treba ponoviti, ako se sluša takve iskusne meštre, onda i nevera može ostat u ugodnoj uspomeni, jer se na vrijeme skloniš i uživaš u silini mora i nevremena bez ikakvih posljedica. Ljeti ipak na Jadranu i u Srednjoj Dalmaciji možeš usred nevere bos i gol takoreći kroz misto, među ljude, od portuna do portuna, konobe do konobe, a poseban je gušt i kupanje po kiši.

Jedino kad grmi i sijeva, bolje je stat doma. Znači, ako ne pročitate ovu savjetodavnu i dobronamjernu reportažu, moglo bi vam se prigovoriti: A di si bija kad je grmilo, kad je sivalo!

13

NEVERA, NEVERA, NEVERA

SLUŠAJTE NAŠE PROGNOZE! Drago Žaja, iskusni meteorolog Hrvatskog državnog meteorološkog zavoda Split, govori za Lučki vjesnik kako izbjeći pa, ako hoćete, i uživati u neveri

D

rago Žaja, poznati i iskusni meteorolog s Hidrometeorološkog državnog zavoda u Splitu, jedan je od ljudi koje se sluša godinama svakog jutra na Radio Splitu. S njegovim glasom počinje vam dan jer svakoga iz najrazličitijih razloga zanima kakvo će biti vrijeme, pomorce, nautičare, ribare, vinogradare, maslinare... Ako ništa drugo, da znate kako se odjenuti tog jutra, i što vas čeka na povratku, popodne, predvečer.

– Ljudima uvijek ponavljam isto da smo svi mi prognozeri. Mi ne određujemo vrijeme. To radi netko drugi, ne zna se tko, haha... Malo nam je nezahvalna uloga, ali trpimo i kritike, znamo ipak da nas ljudi slušaju.

No mislim da bi nas morali slušati i više upravo oni po moru, ne samo profesionalci ili dugogodišnji amateri, nego naročito ljeti turisti, nautičari, vikendaši...

radio-postaje koje kontroliraju cijeli Jadran službama Plovputa u Dubrovniku, Splitu, Zadru i Rijeci. U riječkoj Središnjici za spašavanje na moru postoji i broj 9511 koji se može nazvati bilo kako, mobitelom, ne treba vam radio-stanica na brodu kao za obalne radio-postaje.

– Sustav je golem, imate i na internetu svu silu peljara preko kojih lako i brzo možete saznati koja luka vam je najsigurnija i najbliža te po kakvom vremenu i pod kojim uvjetima uopće.

A u marinama svi imaju svakodnevna višekratna izvješća za pomorce. Ljeto je nešto drugo, stručno u sve to nije lako uputiti se običnom čovjeku, vikendašu, čarterašu. Ljudi se nađu u situaciji da ih

nikad nije bilo na moru osim tih sedam dana godišnjeg odmora.

NAJAVA DVA DANA PRIJE Morate se staviti u situaciju čovjeka koji je došao na odmor, štedio možda kako bi platio taj skupi izlet u nepoznato, želi se opustiti, misli da je sve, kako kaže Drago Žaja, „haj, haj, uživaj“: – Ljudi zaborave na sve svoje obaveze i ne žele čuti ništa loše, ne misli im se ni na neveru. Bolje ne čut prognozu, tako misle, a to je katastrofa.

Neveru nije lako locirati, rijetki su majstori koji to očitaju na nebu. Za većinu ljudi tada je kasno, izbezume se.

Zato nas slušajte, upozorit ćemo vas i po

dva dana prije, ali nemojte odmahivati rukom, nego slušajte!

Problem je s neverama, karakterističnim za inače mirni i prekrasni Jadran, to što su lokalnog karaktera. I onda znaju vikat na meteorologe da su im upropastili godišnji, ako najave neveru a onda je baš na toj lokaciji ne bude!

– Pazite, nevera je sama po sebi nešto nepredvidljivo i zato je predvidljiva jedino pod uvjetom da ne ignorirate generalnu prognozu.

Ako se najavljuje razdoblje nevera, nemojte se ljutiti kad vam se dogodi da ste ponijeli kišobran a baš na vašoj lokaciji ne padne ni kapi kiše.

Postoje dvije vrsta nevremena. Nevere su termičke i dinamičke. Termičke se javljaju u ljetnom periodu i to popodne zbog razlike u tlaku, i razlike u temperaturi, zbog čega dolazi do konvekcije, isparavanja, velike vrućine i stvaranja kumulonimbusa. Iz tih oblaka zapljusnut će vas nevera i proći za 15 do 20 minuta, možda i kraće. Takvo nevrijeme kreće se nekontroliranom brzinom, naprasno rapidno raste u oluju koja brzo prođe, ali i to je dovoljno za teške posljedice.

PIJAVICE RIJETKE I OPASNE Brzina vjetra mijenja se od 5 do 20 metara u sekundi, a smjer vjetra može biti bilo koji. Zato je lakše skloniti se

umjesto pametovat odakle će i kako će, napominje Drago Žaja: – Jedna od dinamičkih nevera, ili oluja, usred srpnja je noću napravila štetu mnogima. Tog 22. srpnja imali smo prolaz fronte, kumulonimbus je oblak gdje dolazi do grmljavine, tuče i moguće su pijavice do 200 metara.

U sredini pijavice stvara se podtlak i usisava sve što mu se nađe na putu.

Moralo bi se znati neke osnove, na brodu sve mora biti privezano, ljudi moraju imati prsluke za spašavanje, valja uteći od obale da vas more ne baci na kraj i razbije. Sidrište valja provjeriti. Svaki ribar zna prepoznati pijavicu da dolazi, lagani vjetar zapuše iz suprotnog smjera, stvori se oblak poput gljive, a naš ljetni nautičar nema iskustva da bi to razlikovao i predvidio.

Ponavljam, slušajte nas! Pa ćete uživati u pijavici gledajući je na sigurnom vezu iz daljine, iz nekog porta.

Pijavice, međutim, nisu tako česta pojava na Jadranu, ali ih je bolje spomenuti nego ignorirati. Termičke oluje karakteristične su za ljeto, a dinamičke ipak za zimu pa ih je i lakše predvidjeti jer nisu tako divlje i kratkotrajne.

– Na kanalima 67, 69 i 73 redovito tri puta dnevno emitiraju se na četiri jezika izvješća za pomorce, na engleskom, talijanskom, njemačkom i hrvatskom. To se praktično na sve

strane non-stop vrti i nije mi jasno kako ljudi to potpuno preskoče. Čim čujete prognozu od 8 bofora i više, 17,2 m u sekundi ili 35 čvorova, dovoljno vam je za hitno u sigurnu luku. Čim je uvala, pa ste na sidru, ili slično, vi ste nesigurni, a to izaziva i paniku koja će vas dovesti u još veći problem. Svaki pomorac kaže, da bi mogao mirno spavat, dobro veži brod dok je još lipo vrime, da bi ga dobro i brzo moga odrišit kad učini grubo!

DOBRO VEŽI, DOBRO DRIJEŠI! I sam grop, uzao mornarski, zamišljen je jednostavno, ali da dobro drži i da se lako odriješi.

– Snađe vas nevolja da se zadnji čas brzo morate odrišit, a koji put je najbolje ne mudrovat nego imat dobar nož ili sjekiru i presjeći problem, dakle konop. Ako je lanac, onda skidaj sve, ne brini o materijalnoj šteti! Danas je moderno vezat se za neko stablo na kopnu. Ali mislite unaprijed o tome kako ćete se odriješiti jer je za nevere najvažnije da nisi uz kopno. Teško ćeš stablo ponijeti sa sobom – šali se malo Drago Žaja.

Naime, sidro zapne, ne možeš ga podignit, a nevera dolazi. Sve žrtvuj, samo ne ljudske živote!

I zato je dobro sve što smo ovdje ispričali. Bolje da se preplašite čitajući nego kad zagrmi.

Drago Žaja, stručnjak s Državnog hidrometeorološkog zavoda u Splitu

SUSTAV INFORMACIJA Sigurno bi se sve moglo preciznije pratiti da se svaki kantun Jadrana stavi pod radar, ali bitno je govoriti o onome što imamo: – Čovjeku na moru dovoljno je pravodobno upozorenje, a tvrdim da se pažljivim praćenjem sistema informiranja na moru može i po dva dana prije znati kako se pripremiti za nevrijeme. Gledajući tako, uopće nema razloga za nesreću, štetu i nervozu.

U sustav informiranja spadaju i mediji, dakle radio-postaje u Senju, Šibeniku, Zadru, Splitu, Dubrovniku...

Svaki čas se daju izvještaji, savjeti, upozorenja za pomorce, a u sustavu sigurnosti na moru postoje obalne

14

Drvenik Veli 15

NEVERA, NEVERA, NEVERA

NEVERA JE DERBI

ZAŠTO SAMO 3 SIDRA? A MI SE MISLILI USIDRIT VIŠE PUTA!

Filip Zlatan Zoričić, doktor civilizacije, kulture i viteštva na moru

F

ilip Zlatan Zoričić poznat je već i po svijetu, zahvaljujući jedrenju koje se tamo više cijeni, i zahvaljujući kulturi na moru u čemu je Zlatan gotovo kao doktor. Dr. Filip Zlatan Zoričić, naljutit će se možda zbog te titule, intelektualac je od mora sa svim onim istančanim finesama, aforizmima i mudrosti o civilizaciji na moru. Isto tako Zlatan je i komandos koji je i u poznim godinama sposoban, što bi se reklo, za preživljavanje na moru kao u pustinji, na planini, južnom ili sjevernom polu. Malo je to patetično, ali zbilja mu more teče u žilama.

PRAVO ŠPARA NA ŠANSU

Ovaj uvod ima funkciju da se pretpostavi o kakvoj se osobi radi tako da se njegov savjet uzme s još većom

odgovornošću i povjerenjem. Zoričić je bio poznati sportski jedriličar s brojnim titulama pa naposljetku i jedriličarski nacionalni izbornik, kao skiper poznat je u svim mogućim situacijama, a njegova posebna ljubav je ribolov, i to na panulu zlatnih struna po suvremenim metodama u lovu na gofe, zubace i druge kapitalce, a koliko je rafiniran prepoznaje se po tome što uživa i u lovu na špare, na najmanju ribu, pa izabere najtanju ribarsku opremu, udicu i tunju, kako bi prema šparu bio vitez i dao mu šansu.

Poslušajte njegove savjete, veliki majstor koji se vješa o jarbol po najvećoj tramuntani da bi jedra i konope doveo u red, ali se ne pravi važan, odmjeren je i ne dokazuje se nikakvom ekstremnošću, nego naprotiv, kaže:

– Ne dajte se zavesti, niste ništa izgubili na moru ako pobjegnete. Vi niste kukavica, i niste pobjegli, nego ste mudro i sa strahopoštovanjem dali do znanja tome velikome moru da ga prepoznajete, poštujete i ne bježite nego pitate u kojem smjeru vam More nudi šansu. Vozio sam sve moguće brodove, glisere, jahte, jedrilice, male glisere, sportske olimpijske klase, na motor i na vjetar. Međutim, redovito slušam sve informacije i upozorenja i odmah krećem prema sigurnom mjestu u nekoj luci gdje su provjereni vezovi. Pa se i veselim neveri jer me ona natjera da budem neko vrijeme i na kopnu, a budite sigurni da ćete uz more u našim malim mjestima biti opčinjeni sveukupnim šarmom naše Srednje Dalmacije.

Zoričić je odavno na moru pa ponavlja: – Ne zavaravajte se tim varljivim pričama o novoj meteorologiji. Istina je da se vrijeme mijenja, ali tako je bilo oduvijek kroz stoljeća. Sad smo mi u tom vrtlogu.

Ali nevera je zakon. Uvijek sam se ponašao isto. Kad čujem dva dana prije da će nevera, onda nema bančenja, prištedim se večer ili dvije, moram biti spreman za najžešću bitku, nema ni kapi alkohola, jer to je derbi.

I obavezno idem u sigurnu valu, a opet ne mislim da sam siguran. Nikad ne znate.

Izbjegavam divlje vale jer nema tog sidra koje je sigurnije od čvrstog veza u luci.

Budite sigurni da ne postoji uvala koja je zaštićena od bilo koje nevere. Jer nevera se i zove tako budući joj ne možeš vjerovati.

Nikad se ne zna odakle. Ona dolazi sa svih strana, opkoli vas, a što izabrali da izabrali, opet vas na kraju zatekne nevera ili barem njen trag.

Iskusni priznaju da su se vremena malo promijenila i da nevere danas dolaze sa svih strana, nema više lokalnih mudraca koji znaju da će nevera doći iz nekog smjera

gdje se desetljećima skupljaju oblaci.

– Došlo je do krupnih promjena i, nažalost, mnoga naša iskustva više ništa ne jamče. Ideš u valu okrenutu jugu da ne udari tramuntana ili, obratno, na sjever da te ne potopi punenat kao lebićada, međutim nevere su danas kao vrtlozi i nema ti spasa ako se nadaš kao ono na ispitu da će ti doć jedino pitanje na koje znaš odgovor...

POMORCI ZA 1 DAN Sa Zoričićem i njegovim društvom uvijek se možete nasmijati jer sve vrvi od anegdota s mora, a zašto? Zato što su prošli dosta mora. Tako i ovom prigodom Bogdan Dumanić pamti svašta: – Pitaju nas nekidan neki s neke čarter-jedrilice da zašto na brodu imaju samo tri sidra?!? To im je malo. Jer oni govore da se planiraju usidrit više puta.

– Dakle, mora nam svima bit jasno – govori Zoričić – da se ljeti na moru ljudi odmaraju, pa kako ih zamarati sa svim tim problemima, neverama, sidrenjem, vezanjem, običajima i zakonima mora.

Trebalo bi smisliti neki sustav danas u doba elektronike pa da i takvi pomorci za jedan

Filip Zlatan Zoričić, svestrani meštar od mora, jedrenja i ribarenja, s Jadranom u džepu

dan budu instant osposobljeni. Jer moglo bi se i to. Zapravo nam je to, kao domaćinu na moru, neka vrsta obaveze. Možemo se nasmijati, pa i oni se sami sebi nasmiju, ali da se ne završi u plač.

Zlatan o svojoj điti govori kao da je početnik: – More zaslužuje svaki respekt i ni u ovim godinama se ne sramim ako će me neka budala nazvati početnikom. Dakle, uživam pogledati karte, zamisliti rutu, jer i to je sastavni dio plovidbe. A kroz tu vrstu pripreme prisjetiš se svega što bi inače zaboravio. Pogotovo ako misliš da je more samo dobra riba i čaša vina. Znači, ja uvijek na provi imam spreman flok od nevere.

MORE SIGURNIJE OD KOPNA Zoričić govori o pripremljenim sidrima, konopima... Jer kad znaš da te čeka nevera, onda si nekulturan ako se nisi pripremio.

– Mali olujni flok, takozvana tormentina za oluje, uvijek je spremna, tako da i motor može otkazat, ali ja ću uhvatit vjetar za udaljiti se od opasnog kopna.

Zapamtite, kopno je najveća opasnost kad se dignu vjetar i more. A jedina sigurnost upravo je more. I bjež' na more, bjež' od kopna! Nikad nećeš stradati od vjetra nego od marete, a to je ono more koje je posljedica svega toga, pogotovo uz kopno ili duboko u uvali. Jugo iskopa cijelu valu i više te ništa ne može održati ako si vezan, popuštaju sidra i konopi, a ako ne popuste, onda pucaju, što je još gore. Prema tome, bolje da sve to sam presiječeš i odbiješ se od opasnog kopna.

KARAVANE ČARTERA Velike opasnosti su i kurenti u tjesnacima, napominje Zoričić, jer se zna dogoditi da more trči 4-5 milja na sat i ne možeš naprijed, a u tjesnacu si onda gotov. Najveće naše domaće opasnosti su te smjene čartera: – To je jedna panična karavana čarter brodova u kojoj se svi žure iz milijardu neusporedivih razloga. Treba brod predat s punim rezervoarom. Oni su u vječnoj panici jer brod imaju na sedam dana i žele iskoristit svaki dan. Ako im je nevera, oni bi silom htjeli iskoristit i to vrijeme. E tu se javlja problem. Jer more je zakon. I moraš mu se poklonit. U suprotnom, evo ti tragedije! A u biti nevera zna proletit za dva-tri izgubljena sata. Ako ih planiraš, i ta dva-tri sata znaju bit nezaboravna, negdje na sigurnom. Problem je jedino što živimo epohu globalne smjene, ne samo čartera, nego meteoroloških promjena. Svako sto godina se to odvija i sad smo mi u vrtlogu.

Najviše temperature, najviše kiše, najviše leda, najviše vrućine, vjetra, pijavica, grmljavine, sijevanja...

16

17

NEVERA, NEVERA, NEVERA

Pomorac, radiotelegrafist prve klase, sportski pilot, operater na Obalnoj radio-postaji Split, u mladosti gitarist, spašavao „utopljenike“ i na plesnjaku

DJ, SPAS NA MORU! Za Lučki vjesnik ispričao Josip Vrandečić Mes

J

osip Vrandečić, popularno zvan Mes, spasio je sigurno pedesetak ljudi kao operater na Obalnoj radiopostaji Split. Radi se o sposobnostima da čovjeka u panici smirite i navodite da radi točno ono što prema uputama operatera mora učiniti da bi se izvukao iz opasnosti na moru. Onaj na moru se izbezumi, uplašen i zbunjen, a radio-

18

operater mora biti hladan i maštovit, lucidan, hitar u reakciji i razumijevanju situacije u kojoj se nalazi pomorac ili nautičar u neprilici.

KO PRVI DO CURE Naravno da je presudna činjenica što radio-operater ima iskustva jer mu je to posao i gotovo svakodnevno

pomaže ljudima na moru. Sve je bitno, i boja glasa, intonacija kojom se stječe vlast nad onim koji traži pomoć. Joško Vrandečić Mes je zanimljiva osoba i po pitanju glasa, jer je u mladosti bio i DJ, zabavljao mladost po diskačima. A i tu ima „utopljenika“: – Po plesnjacima iz mog vremena, znači oko sedamdesetih, mladić bi došao i obećao da će me častit pićem ako mu dam znak kad će bit pauza. Taj bi uz moj znak prvi stigao do cure. Moj posao bi bio da mu onda pustim neki „sentiš“. Sve za jedno pivo...

Tako se danas zafrkava Vrandečić.

A bez duha nema ni pameti, ni prave pomoći na moru. Čovjek mora imati nečeg viteškog, plemenitog u sebi.

Mora biti umjetnik spašavanja jer mora u to i vjerovati. Zadnje vrijeme je sve to ipak puno drukčije jer postoje mobiteli,

a Vrandečiću je već šezdeset i šesta pa je u mirovini.

čoviku. Sad zamisli kad njega uhvati panika ka jednu Talijanku, nikad je neću zaboravit. Slomija san se da je nagovorim da mi kaže još nešto, barem jedan podatak da znam gdje je i šta joj je. Ona je samo vikala „aiuto, aiuto“...

– To kao u onom starom vicu kad se dalmatinski Galeb zavodnik štufa oko jedne Talijanke pa ju je bacija u more a ona viče „ajuto, ajuto“, i on joj odgovori da nije „ljuto“ nego slano...

– A ima tih dogodovština.

Međutim, prije radio-operatera bio sam radio-telegrafista na brodu. Naime, DJ u moje vrime nije bio ozbiljan i unosan posao kao danas. Nije bilo drugo nego poć navigat a za radio-telegrafista sam završio sve škole.

OLIVER, SEMAFOR, LAMICA, LONGO – Bavio si se i muzikom s Oliverom Dragojevićem, zar to nije bilo unosno?

– Ma svirao sam i u Zadru jer im je otišao legendarni gitarista Vedran Božić, ali u kultnom kafiću Semafor u Splitu te 1970. netko me prepoznao za DJ-a, mislim da je to bio Braco Lamica, odnosno Ado Sigal, a radio je tu i Longo, danas drži oštariju Kod Viđakovi na Bačvicama u Splitu. To doba s Oliverom bilo je kad smo svirali u Gusarovom domu na Matejuški, tamo gdje su naši starci odlazili na plesove, a mi pokrenuli svirke, pa diska... Nismo znali dobro note, čuli bi neku pismu na radiju i onda trčali brzo to odsvirat da

ne zaboravimo...

Kao pomorac, radiotelegrafist prve klase, Mes je oplovio cijeli svijet: – Ne, jedino u Brazilu nisam bio... Moj zanat je bio tražen kod Amerikanaca, i mora si dobro znat engleski. Ne bi te puno testira, doša bi jedan i pita bi te kako si, odakle si, i odma bi skužija možeš li ti funkcionirat na engleskom iako je tu najbitniji „Morseov jezik“.

UPOMOĆ KOD LJUBAVNICE Mes je bio i pilot u sportskim avionima, čime se nije bavio. Kompletna ličnost za navodit čovjeka u neprilici.

– Neki su mi govorili da se vodi statistika, ma je vraga, da sam spasio 53 čovika... Ja znam neke jer mi se i danas javljaju. Jedan kardiolog iz Kranja. Di ga neću spasit? A koliko je on ljudi spasio? Izvuka sam ga iz naoko banalne situacije, bio je negdje od punte Čiova prema zapadu, Gospa od Prizidnice i to. Javio se za pomoć paničnim glasom i to na slovenski. Znam slovenski i danas. Ostao je bez motora i potpuno izgubio glavu da će ga more razbit u one klifove od Čiova a sve radi desetogodišnjeg sina koji je bio s njim.

Eto zašto svi mi na moru govorimo da se najboje ćutiš kad si sam na brodu.

Sigurno se ne bi bija tako priplašija. Ja sam mu reka da lipo baci sve u more šta ima na brodu, sva sidra, težinu, a otprilike sam već po karti osjetio koja je to pozicija, da na refule dolazi i pliće,

sika di bi sidro moglo zapet. Tako se spasio. Ali najvažnije je bilo da je bio pametan pa je zvao. Jer, što nas ubija?

Taština. Koliko ima budala koji se ne jave jer im je neugodno i jer se prave da sve znaju, da su najpametniji na svitu.

A u Americi se moraš javit lučkome kapetanu. Zamisli da se u nas svi jave lučkome kapetanu, svi koji navečer izađu na lignje... Haha... A u Americi moraju tako da ih kapetan zna tražit. Jer znaš koliko puta se dogodi da spašavaš muža, tražiš ga po sinjemu moru, nije doša doma, a on zapravo u šinjore.

NEKI NE IZRONE – E, i onda Talijanka viče aiuto, aiuto!

– Je, bome se tresa cili kanal 16, sve u šesnaest. Srića da sam i ja lipo naučija talijanski, pa sam je nagovorija da mi reče di je. Jer šta je bilo, muža je udrila lantina, ona ostala na timun, a najedanput magla. To se desi, ka jedna krpa, ništa ne vidiš. Deset ujutro. Zva san pilota u Divulje, a njoj reka da čim čuje helikopter, neka mi javi. I tako smo joj našli poziciju, onda san joj reka da ispali raketu, smija san se, kako smo pogodili poziciju, govori mi pilot da mu je raketa prošla isprid nosa... Posli mi je reka naš legendarni lučki kapetan Boro Matošić da su mi puno zahvalili i da su ostavili bocu viskija. Ima tu uspomena, lipih... I gorkih. Neki su i poginuli.

Najgore je kad dobiješ javljanje da nisu izronili... Nema tu više sriće.

Stomorska

AIUTO, AIUTO! – Međutim, u moje vrime čovik na moru bi se javio preko radio-stanice, a naš posao u tvrtki Plovput, s mrežom svjetionika i obalnih radio-postaja, bio bi da se javimo i pomognemo

19

Sailor, radio telegraphist first class, sports pilot, Split Shore Radio operator, a guitar player in his youth and the savor of many castaways, on the open sea and on the dance floor

DJ, RESCUE ME AT SEA!

J

osip Vrandečić, also known as Mes, must have saved more than fifty years in his career as a radiooperator on the Split Shore Radio Station. To do that job, you need to know how to calm a person down in a situation filled with panic and give them clear instructions so they know how to get out of danger at sea. A man lost at sea can panic, lose his cool, be scared and confused, while the radio-operator needs to be cool-headed, imaginative, lucid, swift to react and to understand the magnitude of a situation thrust upon a sailor or traveler in danger.

FIRST ONE GETS THE GIRL

Of course, a good radio-operator is one that has experience, and experience is achieved by helping people lost at sea, every day. Every little thing matters, including one's timbre and cadence, as you're working with your voice in order to guide a person in need. Joško Vrandečić Mes is an

Josip Vrandečić Mes tells his story to Port News

interesting person when it comes to his voice, too, because in his youth, he worked as a DJ in clubs. There were people 'drowning' there as well.

– Back in my day we had dance halls, and this was in the seventies, a young guy would approach me and tell me he'd buy me a drink if I give him a signal to let him known when a break in coming up. So, I'd give him a signal before stopping the music, and he'd get to the girl first. Also, my job was to play some slow romantic tunes after the break. I did anything for a beer, really.

That's how Vrandečić jokingly talks about his past. Without wits and smarts, you can't help someone in need, at sea. A man needs to have certain knight-like, noble qualities. He has to be a rescue artist, and believe in his abilities. These days, it's different because everyone has a mobile phone, while Vrandečić is 66 and retired.

AIUTO, AIUTO!

– In my day, if you're at sea you'd call in by radio, and our job at Plovput, the company I worked for, was to save anyone in distress. We had a network of lighthouses and radio stations. I remember a time when this Italian lady called in, panicking, I'll never forget it.

I almost cracked under the pressure of making her give me at least some info regarding her location. All she did was yell 'aiuto, aiuto'.

– It's like that old joke, where a Dalmatian gigolo gets sick of his Italian summer fling, so he tosses her into the sea, and as she screams 'aiuto, aiuto' he tells her that (the sea) is not hot ('aiuto' sounds close to 'ljuto', which is 'spicy' or 'hot' in Croatian), but salty.

– So there's an odd story here and there. Before being a radio-operator, I was a radio-telegrapher on a boat. You see, being a DJ decades ago wasn't as lucrative as it is today. So I went into the merchant marines and was schooled for a radio-telegrapher.

As a sailor and radio-telegrapher first class, Mes has sailed the entire globe: – No, not entirely true, because I've never been to Brazil. My trade was sought out by the Americans, and you had to know your English well.

Not a lot of tests, it was basically an official dropping by and asking you where you're from, he's asses if your conversational English is good enough, but you had to be an expert in Morse code.

HELP AT THE MISTRESS Mes was also a sports pilot. He really is the man you need when in need.

– People used to tell me that I should have taken notes, that I have officially saved fifty three people. Well, I still know some of them. Like a cardio surgeon from Kranj. How can you not try to save him? How many people has he saved? So I got this surgeon out of a simple problem. He was outside of Čiovo Island to the West, Gospa od Prizidnice, some location like that. He

calls, panicking, in Slovenian. Well, to this day, I can speak Slovenian. His engine went out and he was scarred of crashing into some cliffs. Most importantly, his ten-year-old son was with him. I'm reminded of that saying, that you best be quiet at sea. If he was quiet and calm, he wouldn't had panicked like that. I told him to get all the heavy stuff out of the boat and throw it away – some shallow ends were in his way, and his anchor could have gotten stuck. He listened to me, and was rescued. You know what kills us (humans)? Vanity. So many fools want call when in need due to vanity and pride, they'd rather go on being know-it-alls. In America, you always have to call the Port Captain. Imagine that, over here, that everyone going for some squid called in the Port Captain.

In the States, if you go fishing, you call the Port Captain, so he'd know where to look for you if you're in trouble. But, over here, you don't have to call in, so there were many times when a wife would call us because her husband was

somewhere at sea, but he was in fact with his mistress.

SOME NEVER MAKE IT – So, the Italian lady is screaming 'aiuto, aiuto' and then what happens?

– The whole channel was shaking, she was yelling so loud. Well, I know Italian, so I persuaded he into telling me her location. What happened was that the mast had hit her husband, he was knocked out, she was left in charge and they sailed into heavy fog.

It happens, you can't see anything. So, I called a chopper pilot in Divulje to go looking for her, and I told her to fire a signal flair, I gave her the coordinates and we both ended up laughing because she nearly grazed the chopper pilot's head, she was that close! Afterward, the legendary Port Captain Boro Matošić told me that were very much grateful and had left me a bottle of whiskey as a thank you. Great memories there, but some bad ones, too. Some never made it. That's the worst, when they tell you they didn't get out. It's all serious.

Gradac na krajnjem jugu Splitsko-dalmatinske županije

OLIVER, SEMAFOR, LAMICA, LONGO You went into music with Oliver Dragojević. Wasn't that profitable?

– Yeah, I played with him in Zadar when Vedran Božić, the legendary guitar player, left Oliver's band. And at Semafor, the cult caffe, in 1970.

Someone had recognized me from a DJ gig, it was either Braco Lamica or Ado Sigal, Longo worked there too, you know him now as the owner of the Kod Viđakovi tavern at Bačvice in Split. Back then, we played with Oliver at the Gusar House on the Matejuška, which is where even our parent went to for a dance, and we turned into a disco and concert venue. We didn't know any melodies correctly because we'd hear the song on the radio, and then quickly tried to play it while it was still fresh in our heads.

20

21

PORT NEWS THEME

I

nstead of opening a bigger discussion about storms on the Adriatic, let's describe it it one sentence: as soon as someone mentions bad weather, find the nearest port and make sure your boat is safely tied to a dock, instead of dropping an anchor.

The whole Adriatic Sea can be paddled across, from one point to the next, one island to another. There's always time to dodge a storm. And after all, a storm can be an authentic memory of the Adriatic.

There's this special feeling you get when you find yourself in a tavern, safe from a storm that's brewing outside, while your boat is safely tied to a

Drago Žaja, a renowned meteorologist form the Croatian Meteorological Institute in Split talks to Port News about how to avoid a storm, and if you want to – how to enjoy one

LISTEN TO OUR FORECASTS D

dock, so you can wait for the sea to calm down and sail away. This subject is important because we're having a strange summer. This July, we had more stormy days than sunny ones. But, in the Central Adriatic, even during storms you can practically stroll across a town barefoot, from tavern to tavern.

Going to the beach on a rainy day can be special, too.

But, when there's thunder and lightning about, you best stay inside.

So, if you don't read this useful and advisable report, you could end up hearing the words: Where were you when lightning struck?!

WHY THREE ANCHORS? WE THOUGHT WE'D HAVE TO

STOP MORE TIMES! Filip Zlatan Zoričić, a doctor of decorum, culture and chivalry at sea

F

ilip Zlatan Zoričić is globally known for his sailing, and because of his knowledge of nautical culture, and at sea, he's practically a doctor. Zoričić might be a bit upset with a title like that, but he is a sea-dog intellectual and conducts himself as a true gentleman and man of sea-time knowledge.

– Don't be fooled, you won't lose anything at sea if you escape. You're not a coward and you didn't escape, you acted wisely and with respect to the sea, letting it know that you know its powers, you respect it and that you're not running away, you're just asking the Sea to show you the direction you need to go. I sailed with all kinds of boats, speedboats, yachts, sailboats,

22

small speedboats, sports and Olympic class, powered by engines or by the wind... Still, I always pay attention to weather reports and warning and always travel to the nearest safe place, where I can dock my boat. In a way, I love storms because they force me to step onto land, and you can be sure that the small towns of Central Dalmatia are worth a visit, as they are full of charm.

A STORM IS LIKE A MATCH Zoričić has been at sea forever and always says: If I hear a storm is coming two days in advance, then that means no partying, because I need to be prepared for possibly the biggest fight ever. Not a drop of alcohol, I'm getting into a match. And I always find a safe cove, but still think I'm not safe, You never know. I avoid 'wild' coves because there is no anchor that can be as safe as a safe dock at a port. Be sure that there is no cove that is fully protected from a storm. A storm is called a storm because it's unbelievable. You never know where it's coming from. It can come from all side, occupy you, and whatever path you choose, you can still end up in a storm.

SAILORS FOR A DAY

Zoričić and his gang are all full of anecdotes, which isn't unusual, they spent a lot of time at sea. Bogdan Dumanić speaks: – The other day, some tourists from a charter yacht asked us why does the boat have only three anchors?! That wasn't enough. As they said, they planned on anchoring more than that.

– This has to be made clear, Zoričić says – during the summer, people rest, they shouldn't worry about problems, storms, anchors, docks, maritime law and whatnot.

– The sea deserves great respect, and even at my age, I'm not ashamed to be called a beginner by some fool. I love looking at a map, determining my route, because that too is a basic part of sailing. And through such preparation, you remember things you usually wouldn't. Especially if you think that the sea has nothing to bring you except great fish and a glass of wine to go along. So, while on the front deck, I always have my rain gear ready. A small storm jib, a so-called 'tormentina', is always nearby, so even if the engine dies, I can use the wind and get away from the coast, where the danger is greater. Remember, once a storm is brewing, the land is your biggest threat. Go out to sea, avoid land.

rago Žaja, renowned and experienced meteorologist from the Croatian Meteorological Institute in Split is one of those personalities whom people listen to every morning on Radio Split. His voice starts your day, and he tells you what the weather will be like and why, informing everyone – sailors, marines, fishermen, vine producers, olive gardeners... He basically tells you what to war every day, and what to expect after work, in the afternoon and in the evening.

- I keep telling people, we make estimates. We don't determine the weather.

Someone else does that, who knows who it is (laughs). It's a bit of an ungrateful role, but we can roll with the punches because people still listen to us. But, I think those who work at sea need to pay extra attention to what we're saying, not just the pros, but sailing enthusiasts as well, tourists, sailors and so-called weekend warriors.

AN INFORMATION SYSTEM

Our information system includes the media, which means radio stations in Senj, Šibenik, Zadar, Split, Dubrovnik and other towns. Reports are read every day, we give advice and warnings to sailors, while the sea security system includes shore-based radio stations that control the entire Adriatic, such as Plovput in Dubrovnik, Split, Zadar and Rijeka. The Rijeka office has an emergency phone number, 9511, which can be reached by any type of phone, you don't need a short circuit radio, which is needed for shore-based stations.

- So, listen to us, we'll give you warnings two days in advance, but don't

turn the other way, pay attention! Listen up, if a storm is coming, that by itself is something unpredictable, and the only way it's not unpredictable is if you listen to your local forecast. If a storm is coming to your area, don't be angry when you end up packing your umbrella and not using it because there wasn't even a drop of rain. There are two types of storms, thermionic and dynamic. Thermionic storms come in the summer time, in the afternoon, dude to air pressure differences, temperature differences, convection occurs, evaporation, massive heat and the forming of cumulonimbus clouds. Those clouds will give 15-20 minute shower, maybe shorter.

Such a story moves quickly, it's rapid and it ends quickly, but can be dangerous.

WHIRLWINDS ARE RARE AND DANGEROUS

The speed of wind can oscillate between five to twenty meters per second, while it's direction can go anywhere.

During a storm, it's best to take cover and not be all-knowing about where it's coming from and what's it going to be, Drago Žaja stresses out: - Dynamic storms are like the one we had this mid July, when it struck at night and left great property damage. On July 22nd, a front was passing over, cumulonimbus clouds were forming, there was thunder, lightning, hail, but whirlwinds of up to 200 kilometers per hour are also possible.

Sub-pressure is formed in the whirlwind's center, and it sucks in anything in its path.

Some basics need to be known, if you're on

a boat, make sure everything is locked in, everyone needs to have a life jacket, and you need to go far away from the shore because the storm could send you crashing to the shore. Check your anchorage. Every fisherman can spot a whirlwind coming, a slight breeze starts coming from the opposite direction, a mushroom cloud forms, and our summer sailor doesn't have the experience to notice that and react. I repeat, listen to us. So you can enjoy the whirlwind from afar, safely harbored, as a spectator.

Whirlwinds aren't that common on the Adriatic, but it's best they are discussed and not ignored. Thermionic stormy are fairly common during the summer, while dynamic storms occur in the winter, so they're easier to predict, as they're not so wind and fast.

- Channels 67, 69 and 73 are where we issue daily reports three times a day, in four languages. Reports for sailors, in English, Italian, German and Croatia.

This is broadcast all the time, so I don't understand how people can ignore it. As soon as you hear a weather report calling for eight Bofors or higher, 1,72 meters per second or 35 knots, you need to find a safe harbor immediately. As soon as you're in a bay, you drop your anchor but you're not safe, you could panic and end up in real trouble. Every sailor knows, if you want to sleep calmly, drop your anchor while the weather is still calm, tie your boat up so you can quickly untie it when the weather gets better.

Vrboska 23

NEW PAIZ

Otkako je izgrađena nova riva u Starome Gradu, nautičari nahrupili, porast od 30 posto!

P

Piše Mario Garber

ravi čovik od mora ne zna bi li žalija zato što se Stari Grad u dva ljeta pretvorio u Novi Grad.

Odmah ćete uhvatit ovi aksimoron: Stari Grad je uvijek imao taj timbar mirnog mista umjetnika i ribara kojima je tribala luka za dušu. Ali moderno vrime vam ne može dat takvi luksuz, tako golem zaljev ostavit u nedirnutoj prirodi.

BRAVO, VINKO!

S druge strane, i taj svit šta se ljeti nađe po moru ne spada ni u ribare, ni u umitnike, a ne treba im ni mir za dušu, nego raspašoj. A to nikad nije bio brend Storega Groda. Paiza. Nego je lipo bilo poć u Hvar. A onda kad ti počne pucat glava – uteć u Stori Grod. Lipo prošetat, razladit se po kalama, naravno i po

betulama, čut koju besidu, nasmijat se s drukčijim ljudima, na kraju dobro po domaću marendat ili večerat, puno puti i zapivat jer svake vrsti glazbe je u Paiz, sve do vatrogasne.

Međutim, poteštata od kolina, pravog, autohtonog Starograđanina, gradonačelnika Vinka Maroevića – tokalo je prisić vrpcu za novo vrime u kojemu bi se za koju godinu Stari Grad moga lako prikrstit u New City, oli Big City. Gradonačelnik Vinko Maroević, svestrani intelektualac u čije afinitete spada čak i planinarstvo, i sam je umjesto u mirovinu, kad ga je doša red – najedanput zavrtija timun i drito za poteštata.

TISUĆU NOVIH UPLOVA Pogodija je! Jer samo ljudi s pedigreom, kolinom, korijenima, s istančanim sluhom za istinske

vrijednosti i kulturnu baštinu dalmatinske Hrvatske, samo takvi mogu uspješno amortizirat novi val koji je preplavio Stari Grad, oduvijek sklon plimama, ali onim tipičnim za Stari Grad.

S poteštatom Vinkom Maroevićem, koji se predstavljao kao neka verzija gradonačelnika u Malome Mistu, stari Paiz je otvorio vrata nove ere. Za to zaključit dovoljno je vidit nevjerojatan podatak da se broj uplova nautičara u Stari Grad povećao za čak tisuću uplova, što znači više od 30 posto.

To je posljedica velikih ulaganja u Stari Grad, počevši od trajektne luke, zatim izgradnjom novih vezova za nautičare i uređenjem kompletnog porta u mistu.

DOGODINE MANDRAČ

Stari Grad se sprema za još jednu veliku proslavu i feštu.

Najprije je ovog ljeta Velika Gospa, tradicionalno u Jelsi, a zatim Sveti Roko, veliki starogradski blagdan.

A dogodine bi morala bit dovršena lučica za mještane i njihove brodice na drugoj strani uvale.

Usred mjesta. Gradonačelnik Maroević je najzadovoljniji time što se pokreću planirani projekti kao izmještanje kanalizacijskog sustava što više izvan mjesta, iza punte Baba, gdje će se povezati kanalizacija s drugom stranom luke i uvale gdje su hoteli.

ANA, LJUBIM TE U ČELO!

STARI GRAD ZA DJECU Stari Grad je uz Makarsku sigurno prava „bomba“ u ponudi nautičarima

Nitroglicerin, opasan teret, kao u filmu Nadnica za strah U krmu turizam i ekonomija

24

Tisuću uplova, matura

na Jadranu. Uslijedio je pravi preokret jer su u Paiz nahrupili trabakuli, jedrenjaci, jedrilice, gliseraši... nautičari svake vrsti. Naravno, razlog je jednostavan, imaju se gdje vezat, za rivu, za mooring, korpo morto. Time se potvrđuje i ispravnost strategije Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije koja promišljeno ulaže u luke i gradove Srednje Dalmacije. Pa su Stari Grad pohodili čak i maturanti na desecima brodova, jedrenjaka i jedrilica.

Stari Grad je i lani spektakularno feštao za Oluju 5. kolovoza. Pjevala je Nina Badrić, otvorena je nova riva. Ove godine je predstavu uveličala izuzetna violončelistica Ana Rucner, poznata po otkačenim dekorima svojih izvedaba, što koriste i novinari kao medijsku atrakciju pa se spominje da i sama Ana Rucner ističe erotsku stranu dok se stvaralački bavi svojim violončelom. Naravno, našao se neki stari mještanin Paiza koji je to jednostavno sročio u slogan iz naslova ovog okvirića.

25

ZA LIZAT PRSTE Svjetski priznati hrvatski kuhar Zlatko Marinović, vlasnik kultnog ribljeg restorana na splitskoj ribarnici, lansira „hrvatsku kuhinju“ na američkom meniju

PAPIN BRUJET NA PALAGRUŽI Zabilježio M. Garber

W

here to eat – to je legendarna rubrika, a kad je Veljko Barbieri na sceni – onda je čak i mitska. Kako bi inače došlo do čuvenoga Papinskoga brujeta? I to kad?! Još u 12. stoljeću kad se jedan papa sklonio na Palagruži. Iz ovih šturih podataka imamo priču kojom se može dokazati da se na Palagruži oduvijek dobro jelo. Haha. Ili da je brujet oduvijek bio sveta stvar. I multidisciplinarna.

450 RECEPATA Nema danas riječi koja (svojom dužinom) prodire dalje i dublje. Pa čak i u prošlost. I čega tu sve ima onako multidisciplinarno: – Papa Ronaldo ili Orlando Bandinelli (svojim pravim imenom), dakle papa Aleksandar III., „zaglavio“ je na Palagruži ploveći na drugu obalu Jadrana i tako se slučio taj „papinski brujet“.

– To je općepoznata stvar – napominje Zlatko Marinović, glasoviti Noštromo, vlasnik ribljeg restorana na splitskoj Peškariji. Ali među 450 recepata u svojoj budućoj knjizi Noštromo prezentira i taj, a knjiga će reprezentirati hrvatsku kuhinju i to na promociji u New Yorku!!!

– Zlatko Marinović je uspio poput znanstvenika i istraživača obaviti rekonstrukciju baš tog „papinskog brujeta“ što ga je na Palagruži kušao u 12. stoljeću papa. A onda su sve to kušali i naši ministri te razni uzvanici, koji su bili na fešti, u povodu ulaska Hrvatske u Europu, priređenoj na Palagruži.

26

TREBOTIĆ, PAVIĆ, VANIŠTA – Mora se znati da je Marinović od onih svestranih, jer je osvajao medalje kao klinac s vaterpolistima Jadrana, a kušao se i u umjetničkim krugovima jer mu je to ostalo kao neutažena žeđ.

Zato i svi njegovi tanjuri s receptima u autorskoj knjizi „Noštromov odabir“ izgledaju doslovno kao umjetnički eksponati.

– Pa šta ima lošeg u tome na kraju – da Noštromo Marinović u svojoj „kužini“ ne povezuje sastojke samo s „pomama“ ili „smokvama“, nego evo s cijelom jednom reprezentacijom umjetnika na svom „meniju“, od Matka Trebotića i Pavića, pa Vanište, itd...

Svakako dobra namjera Noštroma, kojoj se mora stavom i vjetrom bit' u krmu.

AMERIKA I KREMPITA Dogodine u New Yorku, Noštromo promovira knjigu o „hrvatskoj kužini“, ali misli se otmjenije i kvalitetno.

Promovirat će se Hrvatska kojom se treba ponositi.

– Imam američkog nakladnika, s umjetnicima i fotografima bit će to pravo djelo – govori Noštromo, oduševljen društvom u kojem se pojavljuje: – Oduvijek sam bio veliki štovatelj umjetnosti, evo me s radovima Trebotića, Pavića, Vanište i njegove Krempite... A da ne nabrojim sve druge umjetnike koje toliko cijenim da ih

ovako ili onako forsiram da sudjeluju bilo kojim doprinosom, atmosferom...

Da nije bilo Zvonimira Mihanovića, izuzetno cijenjenog umjetnika posvuda u svijetu, ne bi se ni rodila ideja o ovoj mojoj knjizi i promociji u New Yorku.

GASTRO-ARHEOLOG Zlatko Marinović je kao pravi gastro-arheolog utvrdio kakav bi to morao biti recept. Kulinarstvo i povijest umjetnosti! Korišteni su vrhovi kapara, zatim motar, pa divlji luk, a sve bi se to serviralo, dakle prelilo, kaže Noštromo Marinović, brujetom preko onog drevnog tvrdog ribarskog kolača.

Slatkog kolača. Ili kako ribari kažu na suhome kruhu.

GALEB I KOS NA TANJURU Veljko Barbieri je uvijek tu uz Noštroma, i to kao najveći kulinarski fotograf, jer njegovim tekstovima ne treba slika.

U knjizi ću navesti i one recepte koji su danas neizvedivi. Jer galeb, kos... zaštićene vrijednosti. Ali postoje recepti po tradiciji pa da se vidi kako se nekad hranilo stanovništvo. Tako imamo recept fritaja galebovih jaja, pa tingul od kosa, itd.

BUJABIŽ OD KAMENA Poznata je stvar „bujabiž“. Brujet ili juha od kamena iz mora koji je šupljikav i pun najmanjih stanovnika mora. I taj brujet ima osobit okus. A Papa je u ona doba obišao i Rab, što potvrđuje i „rapsku tortu“, prvi put zapamćenu na Rabu.

ALEKSANDAR TREĆI

REKONSTRUKCIJA PAPINE RICETE BY NOŠTROMO Na 1 dl maslinova ulja zažuti se 2 kapule, doda 4 ljutike, 2 divlja luka, list lovora i grančicu ružmarina, prstohvat motara i kadulje, majčinu dušicu, mravinac, kapare s vrhovima (listićima). Podlije se sa 2 dl crnog vina i 20 dag isjeckanih suhih smokava. Kad vino ispari a smokve omekšaju, doda se 75 dag srdela bez glave.

Posudu se protrese i pospe šakom kapara za kraj.

Papa Aleksandar Treći, na dužnosti od 1159. do 1181., rođen je u Sieni, a za ovu priču zanimljivo je da je prvi papa koji je posjetio hrvatske krajeve, i to 13. ožujka 1177.

Na Palagruži pa u Visu, Zadru, Rabu...

Za nevremena je u dnevniku zapisano ovako: „Iznenada je okrenulo na jugo i sretno su pristali na Palagružu“. Papa na Žalu od Palagruže. Čekajući bolje vrijeme, mornari su pripremili dobar brujet i krenulo to na veliku feštu. Papa je to upamtio te poslije spremao sebi brujet prema onome kako je vidio od mornara.

27

Projekti Lučke uprave

Veliki planovi pred ostvarenjem: Omišani će dobiti prvi put svoju luku, uplov u grad s mora i kopna

LUKA I RIVA ZA OMIŠ N

a pola puta između Makarske i Splita stisnuo se Omiš, grad gusarske povijesti (legendarni Komite), prozvan u jednom trenutku živim Hollywoodom zbog polifone prirodne krasote i svestrane pogodnosti da se u njegove «žive kulise» smjesti priču koja god vam padne na pamet.

Omiš je sam po sebi ili sam od sebe već izmišljena priča kao na filmu, dakle film uživo koji vam se vrti pred očima odakle stigli da stigli.

Pripremio urednički tim Lučkog vjesnika (Fotografije i drugi materijali Lučke uprave)

Nad Omišom se prijeteći nadvila Omiška Dinara i kanjonom kroz nju spušta se rijeka Cetina, vijugava kao i uzbudljiva cesta iz zaleđa prema moru (izazovi raftinga). Sve ekstremne karakteristike Jadrana, visine i dubine, vode rijeka i mora, zbijeno mjesto i kalete, dalmatinska spiza i klape šotovoče, žalo, pijesak i sike… Omiš jedino nema luku. Onu pravu luku da se primičeš s mora i vidiš obrise sigurnog utočišta i zajamčenog večernjeg provoda čim se uhvatiš kraja.

CETINA I MORE Zato postoji Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije koja brine o životu na moru i sa svojih pedesetak luka pruža sigurnost ulaganjem i graditeljstvom, prateći potrebe rastućeg prometa i uživanja svih prednosti mora Srednje Dalmacije.

U nizu projekata županijske Lučke

28

uprave, Luka Omiš zauzima izuzetno bitno mjesto, pa je idejni projekt obalnog uređenja luke otvorene za javni promet od kapitalnog značaja za budućnost tog starog a na jedan način vječno perspektivnog grada.

U Omiš se već predugo stiže s mora ili kopna prilično improvizatorskim putovima. Iz Splita ili Makarske stvaraju se nerješive gužve uskom starom magistralom, a iz zaleđa vodi put pun avantura kao i za najuzbudljivijeg raftinga riječnim brzacima. S mora se u Omiš uplovi jedrilicom u ušće rijeke Cetine i veži se kako znaš, a nekim vaporetom može se arivat i s istočne strane poluotočića na kojem je smješten gradić. Međutim, prave luke tu nema.

Projektom izgradnje luke, Omiš će usput dobiti i sve ostalo, luku, prometnicu i komunalno uređenje.

Luka je planirana na mjestu postojećeg gata u obliku slova L te okolne obale koja omeđuje cestovnu krivinu na izlazu iz Omiša prema Makarskoj.

Uredit će se postojeće brodsko i trajektno pristanište, izgraditi novi dijelovi pristaništa za javni promet, za ribarske i turističke brodove, nautičare. Nova luka udovoljit će svim uvjetima, uključujući i komunalne vezove. Lokacija buduće luke dijelom je nezaštićena i izložena direktnom djelovanju valova iz južnih smjerova zbog čega će se novim rješenjem planirati i nova lučka infrastruktura potrebnog priveznog kapaciteta.

29

LOKACIJSKA DOZVOLA

SIGURNO ZA STO BRODOVA Za stalni privezni kapacitet luke otvorene za javni promet potrebno je formirati novi štićeni akvatorij, kojim se osigurava siguran vez za minimalno 100 brodova različitih kategorija i namjene. Važno je osigurati vez za potrebe lokalnih brodara (do 10 vezova za brodove od 25 m dužine).

Podrazumijeva se izgradnja novih lukobranskih konstrukcija temeljem istražnih radova morskoga dna, vodeći računa o tradicionalnim načinima gradnje i vizualnom uklapanju novih objekata u vizualnu matricu lokacije.

Tako će se uklopiti i postojeći gat u obliku slova L, mora se osigurati koristan gaz najmanje od tri metra uz obalnu liniju, operativna obala opremit će se odgovarajućim instalacijama: vanjska rasvjeta, vodovodnohidrantska mreža, kanalizacija, elektro i telekomunikacija te završna kamena obrada i oprema za prihvat i privez plovila.

Unutar novog zaštićenog akvatorija luke, projektirat će se gatovi potpuno mareopropusne konstrukcije radi nesmetanog strujanje mora. Za potrebe povremenog vezivanja ostavlja se mogućnost formiranja brodskog priveza uzduž nove obale proširenja prometnice.

Glavni projektant dipl. inž. arh.

Edo Šegvić, poznat kao zaljubljenik i zaštitnik identiteta naših riva i luka, mandrača, mula i lukobrana, Omiš prepoznaje na isti način, pa se svojim idejnim viđenjem buduće luke Omiš uživljava u prostor. Zapadno od postojećeg mula na mjestu buduće luke bit će područje zaštićene luke za privez 110 brodova, a istočno uz novoformiranu uređenu obalu, Rivu, protegnut će se povremeni ljetni vezovi za 30-40 brodica.

Omiš ima super planove, međutim idejni projekt uređenja i izgradnje luke tek je dokumentacija za ishođenje lokacijske dozvole. Potreban je niz

dokumenata kao arhitektonski projekt uređenja, pomorsko-građevinski dio, idejni projekt prometnice pa elektroinstalacija, vodovodne mreže...

Lokacija postojeće luke otvorene za javni promet Omiš utvrđena je planovima grada Omiša i Prostornim planom Splitsko-dalmatinske županije.

Na tom je dijelu lociran novi lučki i plažni objekt za potrebe Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, javni WC i plažni objekt sa štekatom, sve u minijaturi od 10 do 20 kvadrata. Južno su tribine, duge 25 metara, za ljetna događanja na moru, vaterpolo, školu plivanja...

Uz obalu će se stvoriti nova riva od 410 m, opremljena kao šetnica.

Znači Omiš prvi put dobiva svoju Rivu!

To je pravo spektakularno iznenađenje za Omišane i njihove goste. Šetnica popločana kamenim pločama, s postavom žardinjera (19 komada dimenzija 3x9 m), među kojima pješačke staze ili stepenište široko 3 m, sve to čini nikad očekivanu sliku.

U žardinjerama će se posaditi 29

murvi, predviđeno je tu i pedesetak klupa za odmor u kombinaciji drva i kamena, sa zajamčenom hladovinom pod murvama ljeti i suncem zimi. Od ostalih sadržaja planirani su i pokretni kiosci s turističkom ponudom prodaje sladoleda, sokova i slično.

projekt (Geoprojekt d.d., projektant: Jurica Vojnović, dipl. inž. građ.).

Konačno će se na toj cesti državne važnosti rekonstruirati ta famozna S-krivina koja godinama zadaje muke građanima.

U komunalnom uređenju predviđa se višenamjenski prostor za povremena gradska događanja, odmor i rekreaciju.

Postojeći spomenici, spomenik ribaru i spomenik poginulim braniteljima u Domovinskom ratu s područja grada Omiša i općina Dugi Rat, Šestanovac i Zadvarje (autora Kažimira Hraste) zadržavaju se u prostoru, kao i postojeće zelenilo, opisuje Edo Šegvić grad Omiš, prvi put u poziciji da s pravom može reći kako ima ne samo luku nego i svoju – Rivu!

RIBARI, NAUTIČARI, TURISTI U blizini je i autobusna stanica, zatim jarbol za zastavu, fontana pitke vode, skulptura, podni labirint, mala pozornica, mjesto za spomenik i, kao zaštitnik znak, veliko sidro.

Nova luka smještena je uz prometnicu na istočnom izlazu iz središta Omiša s karakterističnim pretjeranim zakrivljenjem u obliku slova S, a za taj dio predviđen je poseban

TRI FAZE Površina obuhvata ukupnog projekta izgradnje luke i ostalog u Omišu iznosi više od 80.000 m2, što kopna što mora. Projektom su planirane tri faze izgradnje: Prva faza Druga faza Treća faza

LUKA PROMETNICA KOMUNALNO UREĐENJE

površina 74.023 m2 površina 10.957 m2 površina 4.431 m2

PROMET KROZ GRAD Obalni prostor luke Omiš, omeđen državnom cestom DC 8, s neprimjerenom horizontalnom geometrijom, tzv. S-krivinom, bit će korigiran izgradnjom nove prometnice i obale, dakle luke. Radi se o prometnici u dužini od 570 metara. A na dijelu u blizini tvornice „Cetina“ predviđa se križanje, prometni priključak za naselje Borak kao rekonstrukciju postojećeg križanja.

TRIBINE ZA LJETO Šegvić i izborom riječi kao da zaštićuje ono postojeće i tradicijsko, prepoznatljivo. Navodi se da je „za predmetnu fazu Luke izrađen PROJEKT POMORSKIH GRAĐEVINA“ (Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije Split, projektant dr. sc. Mijo Vranješ, dipl. inž. građ.).

Na zapadnom dijelu, uz novi gat zaštićene luke, formira se novi prostor u funkciji luke sporta, rekreacije i plaže.

30

Arhitekt Edo Šegvić, njegovi projekti i vizije

31

Port Authority Projects

A PORT AND A PROMENADE FOR OMIŠ

Huge plans are about to become reality: The people of Omiš will get their first port, connecting the city to both land and sea By the Port News Editorial Team (Photos and other material provided by the Port Authority)

H

alf way between Makarska and Split you'll find Omiš, a town with a rich buccaneer history – look up the story of Komite – and a place that was once called a natural Hollywood due to its beauty and the ability to use its scenery as the perfect setting for any story you have to tell.

On its own, Omiš is much like a story from the movies, a living film you can visit and feast your eyes wherever you may wonder.

Dinara Hill stands atop of Omiš, along with the canyon of the Cetina River, which acts like a crooked and

32

exciting road that takes you from land to sea – and is also a great rafting spot. The town has all the extreme characteristics of the Adriatic – heights and low points, a river and a seaside, a cramped town with narrow streets, Dalmatian food and 'klapa' groups, pebble, sand and stone beaches... But, Omiš doesn't have a port. A real port, the kind you see as a refuge while traveling, a place to rest and have a good night out as soon as you step onto land.

CETINA AND THE SEA This is where the Port Authority of the Split-Dalmatia County steps in, and looks after its fifty plus ports, providing safe investments in construction and development of new facilitates, in accordance to the ever-increasing traffic, and all the commodities of Central Dalmatia. Omiš holds a crucial spot among the many projects of the Port Authority, so the project of developing a public port is a capital

Cetina and Omiš

interest venture and is important for the development of a town that is, in a way, constantly expanding.

The process of construing a proper port, open for public traffic, means the development of breakwaters and a an operational dock that will have all the necessities – public lighting, plumbing, a hydrant network, an electrical and communication grid, and mooring made of stone.

Architectural engineer Edo Šegvić is in charge of the project, a man known for his passion for protecting and developing our shoreline, our promenades and harbors, docks and breakwaters. He sees Omiš and its potential, and applies his vision into the project of developing a town port.

It will be located on the west bank of the current dock, and it will be a port that can host 110 vessels, while on the eastern bank, next to the recently renewed promenade, seasonal docks will be built, hosting some thirty to forty boats.

On the west side, next to the port dock, new facilities are being planned in the segment of beach sports and leisure.

This will be the home to new beach facilities, including a Port Authority Office, public restrooms and a cafes – all compact, about ten to twenty square meters each.

The shore will be getting a new, 410-meter-long promenade with a proper walkway – meaning that Omiš will be getting its first 'riva'! It's an outstanding surprise for the locals, as well as their guests. The walkway will be decorated with stone plates, a set of Jardinieres (a total of 19, three by nine meters each), as well as pedestrian tracks and stairs, about three meters wide, giving the town a whole new image.

Twenty nine mulberries will be planted in the Jardinieres, accompanied by benches made of wood and stone, which will be a perfect resting sport, giving shade in the summer and offering sunshine in the summertime.

A bus stop is close by, a flagpole, a spring water fountain, a sculpture, a mosaic labyrinth, a small stage, a monument and, as a symbol of the port, a large anchor.

This new port is located near the highway on the east exit out of downtown Omiš, and typical to the town itself, its elaborately shaped as an S. That's another project, lead by GEOPROJEKT and Jurica Vojnović.

Finally, the infamous S-shaped curve issue will be solved.

Another communal project is the construction of a multipurpose building for seasonal city manifestations

and leisure activities. All existing monuments, such as the Fisherman Statue, the Veteran's Statue which pays respect to the people of Dugi Rat, Šestanovac and Zadržavaju (by Kažimir Hraste) will stay in place, as well as the current shrubbery. Edo Šegvić is planning it all, and can finally say that the town of Omiš will be getting its first port, as well as a promenade.

33

Projekti Lučke uprave

Trajektno pristanište za otoke Drvenik Veli i Mali izgradit će se na prostoru Trogir – Soline

VEZA ZA VELIR I MALI DRVENIK Drvenik Veli

Seget Donji

omantično je uvijek bilo ukrcat se na trogirskoj rivi u brod za otok Drvenik, bio on Veli ili Mali, jer to su poznate odrednice u neizvjesnost, u neistražene daljine, u neko drugo vrijeme i prostor jer nema ni vode, struje, a kamoli prava luka, mandrač ili vez. Drvenik Veli i Mali, kakav izazov, prava avantura, e da je tamo imat kuću!

I sad nikad ne znaš kako taj naš svit zadovoljit. Jer bilo je oduvijek i onih drugih koji su smatrali da je živit na Drveniku Velome, a pogotovo Malome, isto ka i na Golome otoku, prava kazna, bez elementarnih uvjeta za život. Znači, takvi su zauzimali potpuno suprotan stav naspram onih koji su upravo u

tom nedostatku elementarnih uvjeta za život – pronašli i otkrili elementarne uvjete za život.

OTOČKE SUDBINE

Kakvog li apsurda. I hoćeš-nećeš jednoga (kompjutorskog) dana došla maca na vratanca. Dolijali smo. A sami smo htjeli. Došli smo do toga da nam treba prava luka i pravi trajekt i na stotine automobila i Drvenik Veli i Mali, sve jedan veći od drugoga, kako bi i tamo mogli preselit ovi život od kojega se biži na otok.

Lučka uprava Splitskodalmatinske županije nije pjesnik nego društvena ustanova koja mora brinuti o napretku i civilizaciji. Sve veće

stanovništvo Veloga Drvenika i sve brojniji turisti (koji tamo odlaze radi tzv. nedirnute prirode) ipak ne mogu više izdržati sve veće i klasične otočke probleme i krajnje je bilo vrijeme da se izgradi luka koja prati suvremene potrebe.

Današnja lokacija trajektnog pristaništa svojim dimenzijama i položajem, a posebno nemogućnošću organizacije obavljanja ukrcaja i iskrcaja vozila, ne može više odgovoriti zahtjevima povećanog prijevoza putnika, vozila i robe. Imajući u vidu sve to te stanovitu pomorsku izoliranost otoka Velog i Malog Drvenika nametnula se potreba uređenja novog pristaništa.

Trogir i njegova prostrana riva

34

Ivica Galasso, projektant pristaništa na području Trogir – Soline odakle će se uspostavit sigurnija veza s otocima Malim i Velim Drvenikom

35

I SUHI VEZOVI Prostornim planovima Splitskodalmatinske županije i grada Trogira predviđen je premještaj trajektne luke iz trogirske jezgre, dakle s Rive, na granicu s općinom Seget. Projektant dipl. inž. Ivica Galasso i tvrtka Obala d.d. su izradili glavni projekt luke otvorene za javni promet s mogućnošću prihvata trajekata tipa ,,Hanibal Lucić".

U sklopu te luke uređen je i dio za komunalne vezove koji spada u drugu fazu izgradnje. Uz pomorsko-građevinski dio, definiran je i način organizacije prometa na zaobalnoj površini luke, predviđene su i vodovodne, kanalizacijske te elektroinstalacije. Predviđen je i pomorsko-građevinski objekt u funkciji javnog pomorskog prometa, pristanišni gat te parterno uređenje zaobalnih površina, tako da bi se izgradnjom obuhvatilo svu infrastrukturu potrebnu za normalno funkcioniranje javnog pomorskog prometa (parkirališta, prostori za vozila i putnike, objekti putničkog terminala, itd.).

Seget Donji

36

Vječno pitanje uvijek su komunalni vezovi. Izgradit će se pomorsko-građevinski objekti, opći uvjeti za prihvat plovila stanovništva, kao što su šetnice, riva, parkiralište, prostor za suhi vez...

NE SAMO LUKA Izgradnjom luke Trogir – Soline, dakle uz trajektno pristanište, uredit će se i zaobalno, kopneno područje i to u

dužini obalne linije od 220 metara. Na istočnom dijelu su stari gatovi koji se koriste za komunalne vezove; ukupna površina novoprojektiranog kopnenog dijela luke otvorene za javni promet iznosi oko 15.000 metara četvornih, a za komunalne vezove je predviđeno 6.200 m2.

Novi pristan za trajekte tipa „Hanibal Lucić“ smjestit će se na zapadnom dijelu, u neposrednoj

blizini granice sa Segetom Donjim.

Projektom se vodi računa o izloženosti valovima na toj lokaciji pa će se predvidjeti konstrukcija s mehaničkom otpornošću i stabilnošću za predviđeni vijek trajanja projektirane konstrukcije od 50 godina.

POLA STOLJEĆA Ugovorom preuzetim obvezama projektant dipl. inž.

Ivica Galasso je izradio Glavni projekt Luke otvorene za javni promet na području Trogira – Soline.

Postojeća luka otvorena za javni promet grada Trogira ima u svom prostornom obuhvatu na dijelu gradske obale (Obala Bana Berislavića) dio predviđen za prihvat trajekata tipa ,,Lošinjanka". Održava se državna trajektna linija Drvenik Veli – Drvenik Mali – Trogir – Split, s pristajanjem u Segetu Donjem radi ukrcaja i iskrcaja vozila.

Drvenik Veli

37

Port Authority Projects

CONNECTION TO VELI

AND MALI DRVENIK A new port is being developed on the Trogir-Solin path, and it will take passengers to the islands of Drvenik Veli and Mali

T

here's something romantic about taking the boat to Drvenik from the Trogir promenade, no matter if you're going to Drvenik Veli or Mali, because it implies a journey into the unknown, to a time and place long forgotten, where there is no running water or electricity, let along a proper port or a dock. Drvenik Veli and Mali, quite a challenge indeed, a real adventure, and a great place for a summer home.

You never know how to please our folk. For the longest time ever, life of Drvenik Veli and Mali was the equivalent of being on an island prison, it was a form of punishment and a life in exile. However, there are those who look at the lack of tools needed for a modern life as the basis for making a good life.

ISLANDER TALES

The current location of the port, with its size and location, It seems surreal. As time went by, we ended up here where we are, and especially with its inability to whether we like it or not. Well, we organize cars coming and going wanted this: a proper port and a from ferry boats, can no longer ferry line is coming to Drvenik Veli stand the demands of increased and Mali, meaning hundreds of traffic of people, vehicles and goods. passengers and their cars can reach Having all that in mind, and due to the islands on a daily basis. A lot of the islands' isolated spot, a new port people want to visit a place where simply has to be built. people always wanted to leave.

DRY DOCKS, TOO The Port Authority of the The County of Split-Dalmatia Split-Dalmatia County isn't a poet, and the City of Trogir have planned but a public institution and has to to relocate the current port from take care of progress. The growing downtown Trogir to the edge of population of Drvenik Wavelike and town, close to Siget. A blueprint has the growing number of their guests already been made, and ferry boats – who have come to the island for such as 'Hanibal Lucić' could easily its so-called unspoiled nature – fit there. couldn't bare anymore the classic As a part of constructing problems of living on an island, so the port, one segment has been it was due time to build a modern designated for communal docks. port.

That will be the second phase of development.

Big Game Fishing

U SJENI VELIKE IGRE Big game writing: Ivana FRANIČEVIĆ

„Bile su tajne dubine mora, ćudljivost njegovu nismo znali...“ Toma Bebić

K

ažu da je u Komižu najljepše doći morskim putem, najbolje je ćutiš.

Ta stara ribarska dama te zagrli i utopi u toplini svog zagrljaja. Kad ulazite u komišku luku sa sjeverozapadne strane, na vas gleda crkva Gospe Gusarice, Komuna u središtu sa satom na vrhu pokazuje kad ste točno uplovili (u Komuni se nalazi najveća zbirka ribarskih uzlova na svijetu); u brdu, istočno, na vas motri Muster ili crkva svetog Mikule, zaštitnika mornara, ribara i putnika i želi sretan dolazak. Sve je u Komiži u znaku mora. Nije ni čudo što je na videu koji se projicirao na Komuni za vrijeme Big game fishinga, predsjednik istoimenog kluba Boris Županović slučajno izjavio otok Komiža. Boris je isto jedan od natjecatelja i sigurno je u Komižu dolazio morskim putem, a ne iz Visa, autobusom, pa mu opraštamo taj lapsus lingue, ako je to zaista i bio.

Naš tim „Game on“ i još 60 brodova sa 200 natjecatelja iz 12 zemalja na „otok Komižu“ se uputio sa zakrčenog Hvara, brodom Lurs (američki proizvođač brodova za sportski ribolov). Tamo nas je dočekao naš kapetan Luka Colnago. Mi smo staranova postava: Luka Colnago, Goran Bebić Patak, njegov osmogodišnji sin Luka kao najnoviji i najmlađi član „Game On“ tima i ja, kao obožavateljica i vjerna pratilja. Na prvi pogled neobična postava, ali složna i moćna, što je na moru najbitnije.

U Komiži se već četvrti put održava kvalifikacijsko natjecanje u sportskom ribolovu. Pobjednik ide u Kostariku na svjetsko prvenstvo! Lovi se tuna plavih peraja (Thunnus thynnus), jedan od najvećih i najbržih lovaca u moru; može doseći prosječnu brzinu od 12,5 km/h, a ubrzati preko 100 km/h, uz to doseže težinu od 650 kg. Nije šala.

Dok se vezujemo za komiški mul, već se u zraku osjeća miris adrenalina. Kako bi smanjio tu početnu napetost, jedan od natjecatelja bio je vrijedan i umijesio dosta smirujućih kolačića i počastio neke od natjecatelja. Poslije Bakice s kolačima, napetost je bila podosta smanjena i doslovno uspavana. Mali Luka je preuzeo sve dužnosti našeg kapetana i izvrsno odradio početni protokol.

Medalje i za juniore malog big game fishinga TREĆA SREĆA – GAJETA Malo tko je tada znao za jedan bitan događaj koji se odvijao u Jurkovici, plaži koju došljaci zovu groblje brodova.

Ovaj put se nije pokapalo brod već ga se stavljalo u život (more). Porinuće treće obnovljene gajete falkuše, simboličkog imena „Palagruža“, nosi broj 186 KŽ.

Nositelji ovog projekta su par Pino Vojković i njegova prva falkuša „Petra“ iz agencije Alternatura, uz potporu UNDPovog projekta COAST. Izradio ju je kalafat Mile Jadrešić Pile, betinski brodograditelj koji je napravio i drugu falkušu „Mikula“, vlasnika V. Klička iz Zagreba. Eto, Pino i Petra, trud je urodio brodom, želimo vam dobar vjetar i puno lijepih priča s gajetom „Palagružom“!

Postoji zapis iz 1593. godine o 74 vlasnika gajeta falkuša, ala naši (još sumo sedamdeset i jelna), voga voga! To će onda biti prava komiška armada za možda neki budući (GGF) gajeta game fishing, u ovom slučaju ribolovna zona će biti oko Palagruže.

New Port Trogir Soline 38

39

RIBA I LUFTIĆ NA ŠTAPU Prvi ribolovni dan ni Bakica s kolačima više nije mogla poremetiti napetost i nadmetanje prije starta. U osam sati sudački brod je označio početak lova na tunu plavih peraja. Start je poseban i već tada osjetiš čar natjecanja. Kad 60 brodova, s ukupnom snagom od 42 000 konja (svaki brod ima motor snage 700 konja), uzori komišku luku zaista je urnebesan osjećaj. Počinje borba za najbolju poziciju, ribolovna zona je ove godine proširena, lovi se od južne strane Visa i Biševa pa sve do Sveca.

U devet sati udice su u moru, lovi se maksimalno s četiri pribora po brodu tehnikama trolling (panulavanje) i drifting (primamljivanje), a brodovi moraju biti minimalno udaljeni jedan od drugoga 350 m okomito na smjer drifta tj. u smjeru kurenta. Kvota za sva tri ribolovna dana iznosi 700 kg.

Slušamo dojave drugih brodova o ribama na štapu, naša se još nije probudila.

U po bota je zatrzala naša ribetina, od milja je zovemo guda, svi smo spremni, Colnago stavlja crni borbeni pojas i počinje s umaranjem ribetine. Profesionalno ju je izvukao na površinu za desetak minuta, Patak je rekao:“Ka čep od šampanjca“.

Kapetan je procijenio da je nećemo vaditi i možda riskirati negativne bodove već ćemo se ravnati prema pravilu ulovi i pusti (catch and release). Snimili smo je i pustili i dobili 245 bodova. U igri smo, mijenjamo poziciju, idemo južno od Biševa i čekamo novu ribu. Bonaca je, sunce prži, ostavljamo trag od srdele i nadamo se. Još četiri sata iznenađenja. Vidjeli smo dupine, čak je i jedna manja sabljarka radila piruete

Spektakl komiških prizora, stari ribar Živa Vatra, Goran Bebić Patak sa sinom Lukom spreman za natjecanje, riba poslije svega, a istovremeno muški igraju na karte, a žene tombulu, sve je to Komiža

stotinjak metara od broda, kao da nas zeza, ali ništa od nje, vratila se u tajne dubine mora...

Na kraju smo, umjesto sabljarke i tune, valjda kao nagradu za strpljenje, izvadili zalutali luftić iz mora, ali on se ne boduje.

Prvi ribolovni dan bio je najbogatiji dan od kada se održava BGF u Komiži; ulovljeno je i pušteno 35 tuna, a 4 su izvađene. Najveći ulovljeni primjerak težio je 84,6 kg, a sretnik je bio brod „Bakul“ Antona Roce. Već prvog dana pobjednički brod „Zagreb“, kapetana Brune Dragičevića, koji je ujedno i prošlogodišnji pobjednik, zauzeo je prvu poziciju sa 2940 bodova.

Nitko ga nije uspio svrgnuti, možda je to zbog ekološkog magičnog realizma s hrvatskog Jadrana? Lovilo se kraj Biševa, a rijetki znaju da su stijena kraj Biševa koja se zove Parnikoza i grad Zagreb na istom meridijanu. Neki magnetizam se očito tu odvijao i materijalizirao u veliki broj tuna.

ZUBIĆ, KUŠIN, U MORE Za naš tim bilo je razočaravajuće i bez uzbuđenja. More nas taj dan nije voljelo, ali nas je dobro izvaljalo, kao i tuna koja se nije pojavila ni na sonderu. Reporterka je cijeli dan prespavala i nije bila neka potpora svom timu. Tog dana jedino što smo izvadili bio je mliječni zub malog Luke, možda će nam sljedećeg dana morska zubić-vila poslati koju tunu, bar onu markiranu u svrhu znanstvenog istraživanja jer se za nju dobiva po tisuću eura, ali možda smo onda zub trebali baciti u more, a ne staviti ispod kušina.

Na večeri za svadbenim stolovima koji živciraju mještane, a i ne samo njih, jer bodu u oči i distanciraju natjecatelje od puka, upoznala sam najmlađeg kapetana na ovom natjecanju, četrnaestogodišnjeg Bepa Svalinu, vođu tima „Corto“. Počeo se natjecati kao dvanaestogodišnjak, kada je izvukao tunu od 80 kg. Sa 8 godina izvukao je sabljarku od 18 kg. Danas mu je ispala riba, nije baš bio pričljiv, nije bio njegov dan.

TOMBULA INFLAGRANTI Kapetan „Game On“ tima posljednji je dan natjecanja želio izmijeniti i ojačati svoj tim tako da je osmogodišnjaka i ženu koja spava zamijenio s dva kršna muža, Renatom Kolđerajem, sinom komiškog pekarskog tajkuna kojem je doma nestalo kruha za vrijeme natjecanja, i Mislavom

40

Malenicom, komiškim zetom. Valjda je mislio da će mu oni donijeti više sreće, a i zaslužio je jedno pravo muško druženje.

Taj dan Komiža je živjela svojim uobičajenim ritmom, pomalo. Izgleda da nikakvo veliko natjecanje ne može poremetiti svakodnevnu rutinu starijih mještana. U kavani „Keke“, oazi ribara i onih koji vole dobru kapljicu i priču, igralo se na briškulu do kasno u noć, nisu ni bili poviriti zgodne plesačice na bini; a u jednoj skrivenoj uličici, na broju 20, desetak veselih gospođa igralo je tombolu. Ne smijem odati adresu jer jednoj od gospođa muž ne smije znati da igra tombolu.

Ljubomoran je, kaže, i na žene...

U međuvremenu smo dobili dojavu s pučine da su muži ulovili i pustili jednu tunu i dobili još 245 bodova. Zauzeli smo 17. mjesto.

Dok su bogato opremljeni brodovi u komiškom arhipelagu lovili velike beštije, u komiškoj se uvali odvijao Little game fishing, natjecanje u udičarenju za djecu od 8 do 14 godina. Sudjelovalo je dvadeset četvero djece na dvije gajete falkuše. Prva tri mjesta osvojile su tri curice: Issa Žitko (2 bukve i 1 kanter), Ria Vojković i Luciana Mardešić. Možda je vrijeme da se osnuje i ženski tim na ovom natjecanju.

LJUBAV NA KRAJU O prije spomenutom ekološkom magičnom realizmu hrvatskog Jadrana pisao je novinar Zoran Franičević, a odnosio se na to da se tamo gdje je više ljudi i svakojake šporkice, u gradu, takvo nešto, vjerojatno, ne može dogoditi, ali tu, usred pučine, gdje su svi kanali pročišćeni i energije usklađene, može se materijalizirati i učiniti malo čudo.

Malo čudo se dogodilo i na kraju ove priče. „Tajna veza“, brod na kojem je bio Željko Bebek i koji je na kraju osvojio odlično četvrto mjesto s deset ulovljenih i puštenih tuna, magnetski me odveo do moje sobe da potražim vinil Bijelog dugmeta „Koncert kod hajdučke česme“ i odnesem Bebeku na potpis. Osim spomenutog vinila, pronašla sam singlicu Tome Bebića na kojoj su Marčelina i Kaleta iz 1974. Ima neka tajna veza. Singlica je imala posvetu: “Pjero svojoj Vanji, zauvijek. Nakon 471 dan veze.“ Slučajno ili ne, Pjero i Vanja su se nalazili u Komiži, na ljetovanju su, inače žive u Orange Countiju, par kilometara od San Pedra, gdje živi i desetak tisuća Komižana.

Još se vole i nakon 35 godina. Vanji sam uručila singlicu ispred propale tvornice sardina „Neptun“, vidno iznenađena rekla je: “Ca je lud oni muj muž!“. Trebala sam ih slikati zajedno na plaži Gusarici gdje su se i upoznali, ali more kao da nije htjelo otkriti još jednu tajnu, tog dana zapuhao je garbin.

To je sve što nam otkri more...

41

OTOČKE PRIČE

LASTOVO NA DAH Odmor ekipe na Lastovu, otoku odakle ti se čine blizu Palagruža (26 NM) i Sušac (13NM) Fotoreport Roman Garber

K

ako te danas lako preveslaju...

Odeš na odmor i dobace ti kao usput, daj, kad se budete slikavali, pošalji nešto s Lastova. Nema problema, moraš reć. Jer ti se tako učini, a onda problemi, pa da pogodiš šta slikat, pa to spremit, poslat, a ekipa cilo vrime govori, daj, čoviče, kad misliš prestat slikavat! A kad sve to ipak doneseš, dočekaju te onda da moraš sve to i napisat. Imena, izjave...

SINJE MORE Znači, Ivana Bušelić, Nika Stagličić, Jasna Šiljić, Mišo Pavičić i jadan ja odosmo na Lastovo po dogovoru s prijateljima, a svi smo kolege, radimo na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, zbog

čega su nam slični i afiniteti, more, more, more.

Mi smo guštali, nema dileme, ali bitno je Lastovo, taj otok sasvim „na svoju ruku“ na 26 milja od Palagruže i na 13 milja od Sušca, na pučini, kako se nekad govorilo – sinje more. Još nam je bilo super jer Ilija Frlan, gazda našega apartmana, ujedno i glavni za ronjenje, vodi ronilački klub Ankora tako da smo se odmarali na neki način totalno „o svom poslu“.

ZAKLOPATICA A Lastovo? To je nešto sasvim drugo. Lako ćete doć do fantastičnih podataka da su antički pomorci i trgovci prevozili robu iz južnih grčkih kolonija i trgovali s Ilirima. Dali su ime Ladesta i

tako je krenulo. Svi već znaju, milijardu otoka, otočića, sika, pedesetak uvala, među njima i ta Zaklopatica u koju se ulazi kao u jezero s lijeve ili desne strane otočića usred vrata, mo'š plivajući prije nego brodom. Dosta ti je za napunit akumulatore i dobro se odmorit – svako jutro probudit se i osvijestit pred tim prizorom.

Pa ako možeš sebi to priuštit, onda i na zapadu, i na istoku kreni obilazit sve te lastovske arhipelage! Međutim, na Lastovu je sve bolje razvijen promet bicikla i pješaka. Jer se štedi. Ide se na noge po vodu, a gorivo se čuva „za potribu“. Lovit ribu je bajno, samo ipak moraš isplovit, ništa bez broda, ili bez prijatelja. Možda je lakše zaronit, dvi su škole ronjenja na otoku.

Lastovske skale na svakom koraku

Odlazak na zaron s bocama

PO MJERI OTOKA

HOOOODAJ!

RIBA ILI KOZLE

Prije sedam godina otok Lastovo proglašen je parkom prirode.

Najšumovitiji je hrvatski otok uz Mljet.

Dug je oko 10 km, širok 5,8 km. Najviši vrh je Hum (417 m). Površina otoka je 41 km2. Od njegove istočne punte prema sjeveroistoku pružaju se dva otočja, Lastovnjaci i Vrhovnjaci.

Od 1992. može se reći da je otok demilitariziran. Sad je svakome u oku, a pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji iako je bolje povezan sa Splitom. Svakodnevno vozi trajekt za Split, 4 sata i 15 minuta, a za Dubrovnik vozi samo ljeti i to katamaran oko četiri sata preko Mljeta. Luka je u malom mjestu Ubli, odakle se penjete u Selo, kako zovu glavno mjesto Lastovo.

Škole pješačenja vam ne trebaju, isplati se učinit 5 km od Lastova do Skrivene luke, a onda vidit i svjetionik Strugu na visokoj strmoj „hridurini“ kao da si završio u Irsku. Nemojte se štedit, gorivo je važnije: 12 km Lastovo – Ubli (ali ko će vas vratit? Uzbrdo je!), 3 km do Zaklopatice, 1 km za u Lučice (a možda bi se lakše bilo itnit s Lastova), pa dalje Kručice, Barja, prekrasna uvala Zaca... Na noge, na noge! Ako su mogli Grci, Rimljani, Slaveni, Venecija, Dubrovnik, Napoleonove i engleske vojske, Italija i ovi zadnji iz Jugoslavije.

Nahodalo se tu povijesti, a nemate pojma tek o životinjskim stanovicima, spominje se čak i rijetki Eleonorin sokol.

Po svemu se vidi da vam Lastovo jamči avanturu, posebnost, sve na drugi način...

– Na primjer, konoba Brain u Zaklopatici, inćuni marinirani po lastovsku sa slanutkom ili pizza sa sirom, kaparama i ribljom paštetom, jer ta njihova tijesta su drukčija i uvijek s koromačom, ali umjereno, fino – raspričat će se naša kolegica Nika Stagličić koja nam je i bila glavna veza za Lastovo jer je u otok zaljubljena... a eto ka u te inćune.

– Imate vi svugdje, pa i na Lastovu, onih razvikanih konoba, fish and grill, itd... Ali lako je spremit gofa od deset kili na fete, nego učini ti salatu ka Vanja Jurica u konobi u Podanje, ona i njen muž Lučo. Bitno je istaknit šta imaš, a ne šta nemaš. Tako se Lastovo isprsilo sa svojim fumarima. Dimnjak im je prava dekoracija. I njegova figura odražava u stvari status tog dima, to jest te obitelji. I svi su drukčiji.

Ko to, gore rečeno, može reć? Niko nego Nika Stagličić! Pogotovo kad se radi o Lastovu.

A nakon ovog izleta počet ćemo svi sličit na nju, zaljubljenu u Lastovo do ušiju. Di ne bi, red ribe, red kozletine ispod peke, a nisu ni inćuni i slanutak za bacit.

Zaklopatica 42

Odmorište za pješake na povratku iz spize, iz Lastova u Zaklopaticu

43

Lastovo

ISLANDER TALES

AS THE ISLAND LIKES IT

LASTOVO IN A BREATH

E

ven young people have decided to take a turn to – at least when it comes to vacationing - distant shores. Ivana Bušelić, Nika Stagličić, Jasna Šiljić, Mišo Pavičić and photo reporter Roman Garber have decided to take a trip to Lastovo. This young crew decided to enjoy friendship and leisure activities in nature in accordance to their own jobs and hobbies, even professionally, as they all work together at the Oceanic and Fishing Institute. In the author's own words: We had a great time, no doubt, but Lastovo is very important in this story. It is an island totally on its own, twenty six nautical miles outside of Palagruža and thirteen miles outside of Sušac, in the open waters, or as people here used to call it – the wild and open sea. The host of our apartment, Ilija Frlan, was awesome, and he was in charge of sea diving as well, as he's the head of the local diving club. In a way, we were on holiday but worked at what we love.

What about Lastovo? That's another story. It's easy to find amazing facts about the island and how in ancient times, sailors used to transport goods from southern

Type of dive-discovery, and there he is, author of this photoreport – with mask on his head

Greek colonies and trade with the Illyrians.

They came up with the name 'Ladesta' and that's how things got started. Today, everyone is familiar with the main island and its billion tiny islands, living postcards and bays, such as Zaklopatica, a bay that looks like a lake that you can enter from either the left or the right side through a narrow passage – it's almost easier to get to it by swimming, instead of going by boat.

It's a great place to charge your batteries, get some rest, and it's amazing to wake up each morning to such a view.

If you have the time, then definitely go both west and east and check out all the

tiny islands around Lastovo. On the island itself, most traffic is conducted by bikes and pedestrians. People save their money.

They go by foot to get drinking water, and gasoline is being saved for, one could say, necessary usage. Fishing is great, but you do need a boat, and you need a couple of friends. Diving is possibly the easiest way to catch fish, and there are two schools about that on the island.

You don't need special training for walking. It's great to take a five kilometer walk from Lastovo to Skrivena luka (Hidden Port), and reach the lighthouse on Strugo, to see it almost dangling from a

Four little puppies in konoba in Podanje

cliff, looking like a sight from Ireland. Don't save yourself, gasoline is more important.

There twelve kilometers from Lastovo to Ubli (but who's gonna get you back when it's uphill on your way back), three kilometers to Zaklopatica, one kilometer to Lučica (maybe jumping from Lastovo would be easier), followed by Kručice, Barja, the wonderful Zaca Bay... Get up, get up! If the ancient Greeks could do it, if Romans, Slavs, Venetians, Dubrovnik native, Napoleon's army, British, Italian and Socialist Yugoslav Armed Forces could all do it, then so can you. There was plenty of walking on the island throughout history, and you don't even know any animal tales yet, such as the one of Eleonora's Hawk...

FISH OR BABY GOAT

Konoba u Podanju

In every little way, Lastovo guarantees an adventure, a special time, everything is done in an original way.

- Here's an example. The Brain Tavern in Zaklopatica has a way of marinating anchovies with chickpeas or pizza cheese, capers and fish paste. Their dough is unique, lightly seasoned with fennel – our colleague Nika Staglić explains. She's forever in love with Lastovo, anchovies included, and she's our go-to person when talking about the island.

Seven yeas ago, Lastovo was officially declared a Natural Park. It is the most forested island in Croatia, up there with Mljet. It is ten kilometers long, and five point eight kilometers wide. It's highest peak is Hum, at 417 meters. The island has an area of 42 square kilometers. There are two sets of islands going from its eastern point to the southeast, Lastovnjaci and Vrhovnjaci.

Since 1992, the island has been demilitarized. Now it belongs to everyone, and officially, it is in the County of Dubrovnik and Neretva. Well connected to Spit, with daily ferry lines taking you to the island from Split – or back – in about four hours and fifteen minutes. The island is connected to Dubrovnik only during the summer, via catamaran, and it's a fourhour ride across Mljet. The island's port is situated in the small town of Ubli. The biggest town on the island is called Selo, which means Village in Croatian, but it's official name is Lastovo.

- Everywhere you go, and Lastovo isn't any different, you'll find taverns people talk about, fish and grill places, stuff like that.

It's one thing to get an ten kilo abmerjack, slice it into nice fish steaks, and it's a whole different task when you want to make a salad out of it, kike Vanja Jurica does, at the Podanje Tavern. Jurica and her husband Lučo. It's always important to point out the things you have in abundance, locally.

That's how Lastovo became famous for its chimneys. On the island, chimneys are used as decoration. It's figure defines the smoke coming out of it, but it defines the home it comes from as well, and its family.

Each one is different.

Now, who can actually say something like that. Nobody but our own Nika Stagličić! Especially when the topic is Lastovo.

After this trip, we're starting to become like her, in love with Lastovo, totally. No wonder, as we ate like royals, enjoying plates of fish, baby goat, as well as the deliciousness of local chick peas and anchovies.

Zaklopatica

44

Lastovo

45

STOTINU LUKA I DIVOTA

Central Dalmatia GPS

TROGIR 3

2

N

autičar Srednje Dalmacije ostaje njenim zatočenikom već od prvog ljeta u njoj a još gore mu se piše ako je kuša i zimi.

Jer iz Srednje Dalmacije kontroliraš Kornate, bogato šibensko otočje i akvatorij Dubrovnika, Lastovo, Sušac, Korčulu, Mljet…

Lučka uprava Splitskodalmatinske županije zato i insistira na izgradnji i razvijanju lučkih uvjeta posvuda pa čak i postavljanjem “bovi” u prirodnim uvalama. Srednja Dalmacija se tako nudi nutičaru s projektom od 100 luka, stotinu sidrišta, u pravoj luci ili u divljini pod mjesečinom.

SPLIT

28

26

13

29

SUPETAR 35 36 37

30

OTOK ŠOLTA 31 32 TA

N

33 MILNA

W

VR A TSK SPLI

E

A

OMIŠ 14

15 16

38 39 POSTIRA

34

40

OTOK BRAČ

41

17

MAKARSKA 18

SUMARTIN 42 BOL 43

S

19

PAKLENI OTOCI

SVETI ANDRIJA

50KOMIŽA

51 VIS

20 47 48 JELSA

40-PUČIŠĆA 41-POVLJA 42-SUMARTIN 43-BOL 44-HVAR 45-VIRA 46-STARI GRAD 47-VRBOSKA 48-JELSA 49-SUĆURAJ 50-VIS 51-KOMIŽA

21 22

OTOK HVAR SUĆURAJ 49

POMOĆ NA MORU 9511 EMERGENCY 112

23

GRADAC 24

PORT AUTHORITY PROJECTS

PRVA RIVA ZA OMIŠ I VEZA TROGIRA S VELIM I MALIM DRVENIKOM

Omiš

OTOK BIŠEVO 28-SLATINE 29-MASLINICA 30-ROGAČ 31-NEČUJAM 32-STOMORSKA 33-MILNA 34-BOBOVIŠĆA 35-SUTIVAN 36-MIRCA 37-SUPETAR 38-SPLITSKA 39-POSTIRA

46 STARI GRAD

ŠĆEDRO

OTOK VIS

16-BRELA 17-BAŠKA VODA 18-MAKARSKA 19-PODGORA 20-IGRANE 21-ŽIVOGOŠĆE 22-DRVENIK 23-ZAOSTROG 24-GRADAC 25-DRVENIK MALI 26-DRVENIK VELI 27-ARBANIJA

nautical traveler of Central Dalmatia almost becomes its prisoner in a way, and its even worse if he visits the area during winter. Because, from Central Dalmatia, you can control Kornati Islands, the archipelagos of Šibenik and Dubrovnik, and the islands of Lastovo, Sušac, Kočula and Mljet, to name a few.

That is why the Port Authority of the County of Split and Dalmatia insist on building and developing ports even if it's only done by installing buoys in adequate coves.

Today, Central Dalmatia can offer its nautical guests more than one hundred ports and anchorages, whether it is a constructed harbor, or a natural one, under the moonlight.

11 12

25

44 HVAR

46

A

10

4

45

1-VINIŠĆE 2-MARINA 3-SEGET DONJI 4-TROGIR 5-KAŠTEL STARI 6-KAŠTEL LUKŠIĆ 7-KAŠTEL KAMBELOVAC 8-KAŠTEL GOMILICA 9-KAŠTEL SUĆURAC 10-VRANJIC 11-STOBREČ 12-KRILO JESENICE 13-OMIŠ 14-MIMICE 15-PISAK

Central Dalmatia GPS

5 6 7 8 9 27

1

HUNDREDS OF PORTS AND WONDERS

Među brojnim projektima Lučke uprave za Srednju Dalmaciju, ovaj put izdvajamo planove izgradnje nove luke u Omišu i luke izvan Trogira, na području Trogir – Drvenik Veli

Soline, za vezu s otocima Veli i Mali Drvenik. Projekti su neophodni jer je pristanište uz trogirsku rivu, zbog ljetnih gužvi, postalo neprikladno pa se pristanište gradi dalje uz obalu Trogir

prema Segetu Donjem. A luka u Omišu na istočnoj strani polutoka, dalje od ušća Cetine, bit će prava senzacija jer Omiš u povijesti nije imao nikad svoju rivu.

Seget Donji

47

N

a zadnjoj stranici si ka na granici.

Znači diraš prvog susjeda.

Srednja Dalmacija je dušu dala za imat susjeda jer vidi šta sve mo'š: Pelješac, Korčula, Mljet, Lastovo, šibenski arhipelag i Kornati, Pašman i Ugljan...

A ista stvar je i na kopnu, blizu su i Slapovi Krke, pa čak i Plitvice. Međutim, najbliže je do Zečeva. Di je to?! Kad napustiš Splitsko-dalmatinsku županiju, začas si u Rogoznici pa u Zečevu. Prizor je nevjerojaan. Skriveni zaljev, uvale na sjeveru, a oko poluotoka odma i na jugu s pogledom na lanternu Mulo.

ZEČEVO I VASE Kamo god se osvrneš – otok. A iza Rogoznice prema Primoštenu, Zečevo iznikne za minut i svatko ga preskoči. Dok se cestom ne skrene, nikad ga nećeš otkrit.

E, ali Vase Belas je pravi istraživač. Pa je tu otkrio malo prostora i za svoju kućicu kamo vikendom svraća cijeli život. Ode u mirovinu i sad se više s vikenda ne mora ni vratit.

– Zečevo mi je zimi prava morska

Srednja Dalmacija i prijatelji oaza, a ljeti ne mogu izdržat ako ne odem do Palagruže. Ovde doma sam ka na fitnesu, treniram, da ne propadnem, pa ronim s puškom jer drugo nema smisla.

Riba uteče od svih tih gliseri. Ali idemo sad ekipa na Palagružu vidit stare prijatelje.

Vase ih sve zna. Pa i lanterniste.

– Ja mislim da je cilo desetljeće Nikola Žuvela, a prije njega je bija Mile Krizmanić Splićanin. Druga smjena Palagruže je Vojo Šain. Bili su i Rissa, Franulović... Sad su još sin Tomo od Žuvele i Krešo Tomašić u drugu smjenu s Vojom. Dobri judi. Jedva ih čekam vidit.

Zna Vase na pamet sve stanovnike Palagruže: – Prvi je Kalambera, a stariji je Stipe Biljka Lukšić, sad mu je glavni sin Toni. Stipin otac Ante je izmislija tu višku panulu, a Stipe je bija ka mladić malo vražji pa je u Francusku strada s motorom i ipak je najjači na Palagružu. Međutim, usudit ću se reć da se ipak malo previše mistificira

s tim fintama od panule. Ja to volim. Ali vidija sam da je cila priča u živoj lignji spuštenoj na neku dubinu.

ZUBATAC ISPOD BRODA Zapamtite, zimi loviš dublje pa pioka more bit i 10 metri, a ljeti pliće i bolje je da je duža. Jer kad zimi loviš na 60 m dubine, onda će zubonja zagrist i ispod broda, a liti se ipak malo zamisli, kaže Vase: – A brodom si mu iznad glave pa se ne osjeća komodno. Inače, meni je najdraže kad puca krena. To znači da ima ribe i valja samo bit strpljiv. Smiju mi se da mi je mali brodić, a šta bi tili, da uzmen kapot četiri broja veći pa parin debil.

Pitajte Igora Roju, prvak je u panuli po mome sudu. Splićanin. Bija je pomorac i skinija se s broda samo da bi moga lovit ribu. (Zabilježio M. Garber)

DODIRNI MI SUSIDA!

LANTERNA MULO BEZ POSADE