Lučki vijesnik br 32.

Brevijar za svakoga na moru

Port News

Pučišća are „Burning“ for Notre Dame

Croatian stonemasons offering their help Hrvatski klesari nude pomoć, poziv Pariza malim Pučišćima

1

Slovo kapetana Port Newsa

ČITATI SE MORA!

A

ko budete Dalmatinac, onako više zabavno, onda možete na Kornate, Palagružu, Jabuku, Brijune, Visovac, Crveno, Modro jezero, pa jezero na otoku Mljetu, a onda i na slapove Krke, možda i na Plitvice...

Nema druge, moram vam tako izravno reći, jer inače možda se preskoči. Ujedrite u srce te Dalmacije, a pojma

nemate da ima svega toga. I poslije svega nas krivite, optužujete da vam nismo rekli.

Moguće je sve to i posvuda po svijetu, pa zato ovdje i stoji opravdano upozorenje. Morate se dobro uputiti u ovaj kraj, u ovaj krajobraz, jer to nije kao kad dođete u New York na primjer, koji je prekrasan na svoj način, ali nema takve prirodne tajne kao Srednja

e t i Bud a m l a D 2

Dalmacija. Upamtite, budite Dalmatinac, budite istražitelj Srednje Dalmacije, ni na kraj pameti vam nije kakva je to avantura, koliko je tu otkrića i nepoznanica, budite Dalmatinac kad dođete iz Kanade, Japana, Indije...

Otkrijte Srednju Dalmaciju!

To vam je nešto neviđeno. Evo vidite i u ovom našem listu. Uplovili ste u Srednju Dalmaciju. To sam siguran jer

čim uplovite, onda za vezarinu dobijete ovaj list, časopis, magazin, brevijar, nazovite ga kako hoćete, svejedno.

Nema smisla da nešto glumatam, pišem ovaj tekst i namjera mi je da vas odvedemo tamo di će vam bit lijepo i to je sve.

Lučki vjesnik na hrvatskom jeziku i Port News na engleskom, sve u jednom časopisu, evo već ljetima uporno pokušava otvoriti sva vrata i prozore

gostima ovdašnjeg mora kako biste u tom kratkom posjetu ovako čarobnoj raskoši prirode i života stigli kušati najmanje sve što se može i kako biste s tim ukusom i okusom u pamćenju zauvijek postali i ostali Dalmatincem!

! c a n i t c! a

3

Poruka svakome tko se otisne u najboljoj namjeri fotoreport

Elizabeta i Mario GARBER

S

rednja Dalmacija je milijardu stvari za vidit, kušat, omirisat, obljubit, spavat barem jednu noć, oplovit, ubrat, slikat, nacrtat, fotografirat, „kopipejstat“, odnit sa sobom doma, ili možda čak i odustat od svega toga šta

je previše komplicirano, pa je jednostavnije ostat, oženit se ili udat, možda niti to, nego kupit kućicu i više se nikad ne vratit tamo di ništa nije tako lipo ka srce Dalmacije!

Sad vidi kako to ide redom, ne mo’š virovat! Jer to je zbilja puno lipih

ugođaja, događaja, strasti. Trebalo bi dok putuješ zaustavit se svako malo, a tko to može, sve šta ti dopuste za odmorit se i ljetovat – sve je to kratko ka i život, pa nema druge nego doći puno više puta, i zimi i ljeti, i onda kad nema turizma, kad malo tko zna kakve

GPS IZ DUŠE I SRCA

4

Dođi i sve zaboravi! ljepote se tu mogu dogodit pa čak i toliko jedinstvene da ih nikad inače ne možete osjetiti niti usred ljeta.

BETALINA SINJEG MORA Srednja Dalmacija je idealna za sve što vam padne na pamet. Inače se ne bi moglo ostvarit ništa od naših skromnih želja, moje male brodice Betaline s kojom smo moja supruga i ja oplovili svo otočje Dalmacije od Splita pa sve do Kornata na sjeveru ili dubrovačkog arhipelaga na jugu Dalmacije.

Nema tu nikakvog samohvaljenja jer prednosti Dalmacije su u tome što ne postoji ruta plovidbe dulja od jednog sata. Između svih otoka su udaljenosti uglavnom oko šest do deset milja, tako da se i s najsporijim starinskim brodicama kakva je i naša Betalina može preploviti najbitniji dio izabrane dionice.

Na primjer, od Splita za sat ili dva možete i najsporijim brodićem brzinom od jedva šest milja možete stići do najbližih otoka, do Šolte ili Brača, a odatle po istom planu plovidbe nastaviti do Hvara, pa s Hvara dalje do

Visa, ili Korčule, a dalje s Korčule opet isto – do Mljeta ili Lastova na potpuno otvorenom moru.

To je temeljna karakteristika Srednje Dalmacije, ali otprilike slično možete se upustiti u bilo koju pustolovinu kroz dubrovački, šibenski i zadarski arhipelag, što je sve skupa cijela Dalmacija.

NAPIT SE LJEPOTE Nevjerojatni su to doživljaji, jer to su veliki otoci Mljet, Lastovo, Korčula, Hvar, Vis, Brač, Šolta... Svaki je kao kopno a more oko njega načičkano je bezbrojnim otočićima, pustim hridima, izazovnim valama. Jednostavno, ne možeš se napiti te ljepote koliko ti ona izaziva žeđ. I da se vratiš svakog ljeta, nema šanse da ćeš dodirnuti sve što te privlači na dodir.

To i jest ona prava čar, ne moraš se brinuti zašto ćeš doći još jednom jer sigurno ćeš doći. Pa mi zato pada na pamet objaviti ovdje cijeli popis, kao telefonski imenik, ili kao jelovnik, kamo sve stići, doći, okupati se, zaplivati, usidriti, sunčati, ispeći ribu, popit čašu vina, zagrliti se i sve – zaboravit!

Nemojte se čudit ovim prizorima iz bračnog života na „điti“, to jest izletu po moru, jer – kladimo se da će vam se dogoditi isto, pa samo pustite da vam se sve to dogodi, priča je toliko neobična a u suštini sasvim obična

Vizure s vrha Visa (Hum) i iznad Hvara s Paklenim otocima u daljini

5

Hrvatski klesari nude pomoć

Plameniti prema Notre Dame

Kad uplovite u Pučišća pomislite da ste u nekom najstarijem gradu čuvaru svjetske povijesti i kulture ne samo kamena

Prilog uređivačke ekipe Lučkog vjesnika/Port Newsa

6

Croatian masons offering their help

Pučišća are „Burning“ for Notre Dame When one sails into the port of Pučišća, it is like stepping into an old town, a guardian of international history and culture, except here everything is made of stone

7

Klesari povijesne kulture

E

to, vezali ste se u Pučišća na otoku Braču. I ajmo reć na nekakvoj lučkoj recepciji odmah ste dobili naš brevijar za nautičare i „sve ljude ili brode po moru“. Poslali smo vam nekoliko poruka na prethodnim stranicama, najprije „Budite Dalmatinac!“, jer se to isplati zbog gušta u prirodi i moru, zatim prema GPS-u Lučkog vjesnika/ Port Newsa poručili smo vam: „Dođi i zaboravi sve!“ Jer ljeto tek kreće. A

8

onda zimi pamti što god hoćeš, može i Dalmaciju sve do idućeg ljeta.

Ali kako ćete zaboravit tu vijest koja još uvijek „gori“, da je Notre Dame u plamenu. Podsjećamo vas i na to, posebno zato što ste uplovili u Pučišća.

Požar je davno ugašen. Još prije Uskrsa ove godine je to bilo. Ali ne i ta vijest koja još uvijek gori u srcu cijeloga svijeta jer tu i jest „matična luka“ takve dame, katedrale Notre Dame – u srcu cijeloga svijeta.

A kad su takve stvari u pitanju Pučišća su baš samo srce svijeta. Odmah je stigla reakcija iz maloga mista na otoku Braču ispred Splita koje je samo u tome smislu kao malo, a veliko je jer je poznato po čuvenome bračkom kamenu i po klesarskoj školi u Pučišćima.

S

o you just arrived with your boat to Pučišća on island Brač. On some Port information desk they gave you our almanac for yachtsmen and «all people or boats on the sea». On the previous pages of our magazine we had a few messages for you, foremost the one on «Becoming a Dalmatian!». You should definitely try this to truly enjoy nature and the sea. Via our Port News GPS we have also told you «To visit us and forget the daily hassle!» , since the summer just started. The

winter is the time to relive memories, especially the ones of Dalmatia, until somewhere the next summer, when you plan to come again.

On the other side, how does one put aside the still «burning» news on Notre Dame in flames. We have to mention this, particularly since you sailed into Pučišća. The fire in the famous Paris church has been extinguished, but the shock is very much still there – this church has snuck into all our hearts.

On the other hand when it comes

to stone and the art of processing stone, Pučišća is the place ! This small town reacted immediately on the devastating news of the fire and offered their help in reconstruction works on the sensitive stone structure of this one a kind building. The masons from Pučišća know exactly that they are able to cope with the most demanding stone masons works, since this is their trade for two millenniums, having even an own stone masons school to generate new generations of experts in traditional stone work.

STONE MASONS OF OUR HISTORICAL CULTURE

Ravnateljica Tamara Plastić s ekipom Klesarske škole u Pučišćima

9

Za Lučki vjesnik piše

Tamara PLASTIĆ

Ravnateljica Klesarske škole Pučišća

Brevijar za nautičare ne propušta iz broja u broj posvetiti se hrvatskoj kulturnoj baštini, vrijednim zanatima od starih kalafata, klesara pa i drugih graditelja ovdašnjeg kulturnog dobra...

Klesanje ljubavi prema znanju

O

PLEMENITOST KAMENA

d 16. do 18. svibnja 2019. u Pučišćima je održan međunarodni 23. simpozij kamenara s tematikom branja, obrade, ugradbe i restauracije kamena.

Tjedan dana nakon završetka događanja cijeli se kolektiv, kao Trnoružica i začarani dvorac, probudio u nevjerici da je toliko dana već prošlo od toga važnoga događanja na kojem radimo od listopada prošle 2018. godine.

Naravno da je Klesarska škola postavila događaj „na daske“, a onda se mobiliziralo cijelo mjesto Pučišća, pučiški klesari, ugostitelji, Umjetnička akademja u Splitu, ORIS, kuća arhitekata u Zagrebu, te akademici i naši poznati arhitekti Dinko Kovačić, Nenad Fabjanić i Nikola Bašić. Duh zajedništva i ležerna i prijateljska atmosfera osnovno su obilježje i najveći benefit ovoga simpozija.

U temeljima svih tema bili su klesari kao temelj Klesarske škole, tradicionalnog zanata, očuvanja kamena kao prirodnog, plemenitog materijala isplativog za gradnju, te poticanje mladih arhitekata, građevinara, kipara i restauratora na korištenje kamena i u svrhu revitaliziranja tržišta kamena.

Pučišća su za vrijeme simpozija bila kao centar svijeta dolaskom 40-ak gospodarstvenih savjetnika pri veleposlanstvima Indije, Indonezije, Italije,

PARIZ ZOVE PUČIŠĆA Klesarska škola Pučišća ponudila je pomoć u obnovi, prisnije rečeno „spašavanju“ katedrale Notre Dame u prvim trenucima objave šokantne vijesti, onako kako to rade stručnjaci s etičkom odgovornošću, s reakcijom onih koji su na neki način zavjetovani svojim pozivom. Bio je to najbrži mogući odgovor i potpuna predanost, spremnost klesarske „hitne pomoći“, odgovor na poziv što ga je uputio Les Compagnon.

A Les Compagnon se obratio Klesarskoj školi Pučišća kao svom dugogodišnjem partneru, jer nastavnici i učenici Les Compagnona svake godine dođu u Pučišća i rade u radionici Kle-

10

sarske škole koristeći se njenim alatima i poučavaju se tehnikama Klesarske škole.

Naravno da tu ništa nije ni slučajno ni senzacionalno nego se u tome još više prepoznaje ugled Klesarske škole Pučišća, zato što je to odavno već sasvim normalno i uobičajeno u sklopu jedne goleme tradicije i afirmacije Škole kao neke vrste Sorbone klesarstva. Općepoznato je kako je Škola u Pučišćima zaštićeno nematerijalno kulturno dobro u RH. Nakon ponude pomoći toj mreži škola Les Compagnon du Devoir stigla je njihova zahvala, ali i ponuda mr. sc.

Kristijana Jusića, koji živi i radi u Parizu,

a magistrirao je na Sorboni, oko prijevoda i brže, lakše komunikacije, kako je za Lučki vjesnik ispričala ravnateljica Klesarske škole Tamara Plastić: „Zatim su se vezano za pomoć razvili potrebni kontakti s glavnim arhitektom pri Regionalnoj upravi za poslove u kulturi Pariške županije, s gospodinom Sergeom Brendtrupom, koji je zadužen za obnovu katedrale Notre Dame u Parizu.“ Lučki vjesnik je dogovorio s ravnateljicom Klesarske škole Tamarom Plastić stalnu suradnju, autorsku kolumnu, i u idućim brojevima našeg brevijara za nautičare tijekom ljeta.

Japana, Katara, Španjolske, Belgije, SAD-a, Litve, Češke, Španjolske i drugih zemalja. Uvaženi gosti obišli su radionicu Klesarske škole, a nakon toga uz tradicionalne pučiške kolače, hrustule i rafjoje, prezentirani su im potencijali bračkoga kamenarstva (kamenolomi, klesarske radionice za ručnu i strojnu obradu do radionica za najzahtjevnije restauratorske zahvate.

Poslijepodne su počeli dolaziti gosti iz Italije, Slovenije, Srbije, Nizozemske, Njemačke, Velike Britanije...

Zasjedala su vijeća udruženja FEMP AISBL, Fédération européenne pour les Métiers du Patrimoine bâti/European Federation for Architectural Heritage Skills, članice europske alijanse za kulturnu i graditeljsku baštinu, čija je članica i članica predsjedništva, Klesarska škola.

REPREZENTACIJA ZNALACA Nezaobilazna je tema bila i obnova katedrale Notre Dame u Parizu. Pristigli su i radovi na natječaj za novoustanov-

ljenu nagradu „Tripun Bokanić“ prema velikom klesaru i graditelju rodom iz Pučišća iz 16. stoljeća. Obilježena je i velika objetnica, 110. godišnjica Klesarske škole.

Mnogi eminentni stručnjaci držali su sve posjetitelje simpozija u stalnoj pozornosti svojim atraktivnim izlaganjima i dvorane svih događanja bile su bez predaha pune. Predavanja su prigodno započela izlaganjem dr.

Stefanie Barsoni koja je prisutne upoznala s ciljevima udruženja FEMP, kako pri EU-komisiji i parlamentu tako i u institucijama zemalja članica Europske unije, s ciljem osnaživanja tradicionalnih zanata, posebno klesarskog, a jedan od važnih ciljeva jest obnavljanje graditeljske baštine diljem EU. Najmjerodavniji stručnjaci pridonijeli su visokoj znanstvenoj razini sastajanja velikih čuvara klesarske umjetnosti i virtuoznosti pučiških nastavljača tradicije, imena sama sve govore, inženjer i ovlašteni arhitekt Damir Foretić, arhitekt dr. sc. Dražen Arbutina,

klesarski „meštri“ Ivica Nižetić i Petar Rajčević, pa „specijalist“ za rudarstvo, dr. sc. Dragan Krasić, dr. sc. Dragan Vidić, cijela jedna reprezentacija... Pa iako su Pučišća neodoljiva na suncu uz more i kolače, svi su se obavezno vraćali u dvoranu čuti i osjetiti i najmanji dašak znanja.

PUNO DOBRE VOLJE Kao ravnateljica Klesarske škole svakako sam se osjećala ponosnom zbog takvog uspjeha simpozija kojemu sam se posvetila biranom pažnjom za svaki detalj jer nema ništa gore nego kad se sve svede na razinu dobrog izleta.

A nije izostalo usput ni to. Pa i oni najmlađi, umjetnici, kipari, restauratori s Umjetničke akademije u Splitu, „isklesali“ su naš simpozij u veličanstveno djelo. Toliko dobroga da se sve i ne može uklesati u ovaj prostor Lučkog vjesnika/Port Newsa, namijenjenog našim gostima jedriličarima, nautičarima, „klesarima“ s pučine.

11

Iz radionice Klesarske škole

Pučišća snimljena s okolnih „uzvišenih vizura“

12

U Pučišća uplovljavate tako da ćete desno ugledati lanternu Svetoga Nikole

Priča kao sitno zeleno zrno kapare, izniklo iz kamena Jesu li to i Pučišća i Notre Dame: Planetarna luka povijesne baštine i kulturno dobro čovječanstva, onog čovječanstva kojemu to materijalno nije jedini ekskluzivni/isključivi smisao

BLAŽENI KAMEN BRAČA

Pučišća su svojom kulturom i povijesnom sviješću umjetnika i klesara uputila poruku i cijelome svijetu jer tko je manji od Pučišća, tko bi se poslije Pučišća smio oglušiti na taj poziv upomoć (SOS) za Notre Dame koja je u ovoj priči samo metafora jer govori o svakoj takvoj planetarnoj luci povijesne baštine i kulturnog dobra čovječanstva, onog koje nikad nije „for sale“ jer nije ni stvoreno isključivo zbog materijalnih aspiracija, a sama Notre Dame je blažena, u doslovnom prijevodu Naša Gospa.

Elizabeta i Mario GARBER

13

K

amo vas to vodi ovaj neobični brevijar „za ljude i brode s mora“? Jer brevijar ima i jedno manje poznato značenje, to je molitvenik, uopćeno shvatite neovisno o religioznim opredjeljenjima, nego jednostavno priručnik s kojim tko zna što sve možete izmoliti. Možda i da na vašem putu ne bude nevere, oluje ili posebno za jedriličare – niti bonace!

A ipak se već pitate, što to ima veze s Notre Dame? Poznato vam je da se cijeli svijet ustao za pomoć i obnovu ugledne dame, katedrale Notre Dame.

Ali što to ima veze s ovim malim lučkim mjestom na sjevernoj obali otoka Brača preko puta hrvatske obale Jadrana, preko puta Splita, Omiša... O čemu se radi?

ZAŠTO BAŠ U PUČIŠĆA? Preplovili ste vjerojatno kanal između obale, kopna i otoka Brača, a onda ste od Supetra u koji stižu svi mogući trajekti, skrenuli na jug niz sjevernu obalu otoka Brača. I niste vi slučajno ušli u Pučišća. Jer prije toga mogli ste

14

uploviti u prekrasno mjesto Splitska, a onda u takoreći gradić Postira, sve privlačna bračka mjesta s lukama i vezovima. Do rta na kraju te sjeverne obale otoka Brača imate još Pučišća i Povlja. A da se ne govori o ljepoticama od plaža među kojima je i Lovrečina. Ili cijeli jedan zaljev prije Povlja koji zovu Crna luka.

A zašto ste uplovili baš u Pučišća?

Sigurno niste zbog Notre Dame. Većina ih tamo uplovljava jer je to nevjerojatno zaštićena luka. Ali nema baš previše vezova. Sprema se prava marina u jednom od rukavaca. E to je prednost.

Uvala s mnogo rukavaca. Kad uplovite, možete ravno do dna gdje se sprema ta marina, ali možete prije toga skrenuti desno pa ravno do dna velike vale u kojoj nije mjesto nego pravi grad, reklo bi se da je tu barem neki mali Trogir.

DIOKLECIJAN I WASHINGTON I nakon što uplovite, vi ste u dijelu koji je sasvim zaštićen jer kako ste na sjeveru otoka, najopasnija je bura, a vi uplovljavate duboko u otok i onda naglo skrećete desno u dno mjesta

gdje više ne puše ništa.

To znaju dobro nautičari i ljudi s mora. Međutim, ima još jedan razlog.

Pučišća su izuzetna i kad se iskrcate na rivu. To je najbjelji kamen koji ste ikad vidjeli. To je kamen, onaj poznati brački kamen, za koji se zna da je od njega građena i Dioklecijanova palača u Splitu, a građena je čak i Bijela kuća u Washingtonu pa sad tko to ne bi volio vidjeti.

Ma opet, koga briga za kamenje, svakome je draže malo sunca i mora, ljubavi u nevjerojatno bistrom, duboko plavom, modrom u svim nijansama takve boje mora s neočekivanim tirkizom, zelenkastim bistrinama, jer i tome zapravo doprinosi kameno okružje tipično za Pučišće.

Onda dalje taj kraj tek iščekuje svoju prvu ozbiljnu marinu u jednom od rukavaca goleme vale, koja vijuga tako da još nije toliko do kraja sve napučeno. Iako, obično četvrtkom tu se uz rivu usred mjesta vežu goleme jahte i to u dva-tri-četiri reda pa sve trešti i bliješti od glazbe i spektakla svjetla, ma nevjerojatno...

Kamo god se osvrnete u kadru vam se pojavljuju prizori nesvakidaťnjeg gradića i viťe pojma nemate u kojem ste od glasovitih gradova kulture stare dame Europe

15

Turisti sa svih strana svijeta organizirano stiĹžu u posjet Klesarskoj radionici

16

IMPERATIV PROFITA Sad što tu još fali? Pučišća su ludilo, jer su daleko, relativno nisu blizu Supetra, baš grada koji je na Braču u funkciji Splita. A nisu daleko ni od Bola koji je opet u nekoj vrsti vreve i funkcije Splita. Jer zamisli, i Split sve više sliči Bolu nego samome sebi. Turizam je grana profita svakome, i domaćinu, i gostu, a i uloge se znaju obrnuti kroz sezone, pa u stvari svi ti domaćini koji su zaradili, na kraju odu vlastitim gostima u goste pa na neki način sve im vrate.

Pošteno! Turizam kao ravnopravnost profita.

Ali Pučišća nisu u toj razmjeni. Nije da su zaboravljena, ali drže se svoje kulture, povijesti, tradicije, zanata i običaja tako da (još) nisu izgubila identitet ni korijene, nisu se utopila (još) u nezadrživi „napredak“ čovječanstva koje se utapa u vlastitoj odluci da u svakome jutru, večeri, mora profitirati, ne smije propustiti niti cent, lipu...

NISU SVE PO OSAM Pučišća vjerojatno žive svoja posljednja ljeta onako kako bi Pučišća (i sve njihove prošlosti) upravo i htjela.

Još nemaju veliku tiražu/nakladu nego bi se možda moglo reć da je to mjesto koje bira publiku. I goste. A zašto? Zato što je samo po sebi takvo. Jer je i od takve kulture tradicije i povijesti.

Pa tko je vidio ić’ u klesare?! Ili bavit se nekakvim skulpturama. Od kamena.

I tako vrijednog kamena. Pa kako ćeš to prodat sve po osam? Eno ih stižu s najdaljeg Istoka i pućiško kamenje za suvenire, pepeljare itd. stavljaju u „ruksak“. A kad smo se nakon ove reportaže vraćali trajektom u Split, brod je skoro potonuo pod teretom golemih šlepera na kojima je pisalo „Avorio“, pa razveseli „Veselje“, a gdje su „Sveti Petar“, „Sivac“...

Pučišća nisu sve po osam. I nije to za masovni turizam. Pa ipak, vraćajući se iz Pučišća vijugavim uskim bračkim cestama, imate velikih problema s konvojima turističkih autobusa koji idu tamo, i to da bi posjetili cijeloj Europi i Svijetu poznatu pučišku Klesarsku školu, mjesto s referencama jedne Sorbone.

Dolaze turisti sa svih strana vidjeti kako nastaju kipovi, skulpture u kamenu, autentičnom materijalu s tog istog mjesta. Čovjek i kamen klesali su povijest stoljećima, povijest tog podneblja.

Ma je li to moguće? Pa tu ima i običnih ljudi i turista koji uđu u školu klesanja i gledaju kako učenici klešu, čekić i klin na prvi pogled, a nisu to zidari, iako jesu, ali zidari koji stvaraju žive oblike u kamenu.

17

Pa kakvo li je to čudo? Ima tu još.

Jer lako je za turiste, nego dolaze i učevni ljudi. Stručnjaci. Održavaju se simpoziji, stručni skupovi, pusti znanstvenici drže predavanja.

A eto malo pomalo saznate svašta i onda tko ne bi u Puščišća. Čim uđete u gradić, izgleda vam kao da ste ušli u neki dio Dubrovnika koji ste zaboravili vidjeti. Sve je čisto, bijelo, kameno.

Tradicija je takva da se Europa klanja pred tom školom. I sad vam slijedi

VESELJE ZA KRAJ: Uskličnik na kraju priče je ovaj obelisk na slici postavljen u novoj marini u Supetru na Braču, kao simbol svjetski legendarnog bračkog kamena (radi se o neobrađenom kamenu Veselje)

18

glavni odgovor. Pučišća su se među prvima javila kad je planula Notre Dame.

Zbog te tradicije. Zbog osjećaja odgovornosti, zbog svog poziva koji ne radi za dobit na ćevapima, zbog toga što su sve i po genima umjetnici ili barem su onako priučeni genijalci, sami stvoreni i školovani, a da se ne govori koliko je tu izraslo znanstvenika...

Znači to je mjesto koje čovjek mora doći vidjeti kako bi se sjetio u ova današnja vremena da ima i toga, te ple-

menitosti okrenute dobru i stvaralaštvu a ne rušenju. Zato je njih uznemirio požar u Notre Dame, to je njihova Notre Dame, oni tako razmišljaju, jer su za to i predodređeni, pa čak da ništa i ne pomognu, ali njihova reakcija jedne male a tako velike klesarske škole pomakla je cijeli svijet i cijelu Hrvatsku.

NE MOŽE SE UGASIT Odmah su stigle podrške i potpore jer Hrvatska ima masu stručnjaka, nisu to samo Pučišćani kojih danas ima jedva tisuću u broju stanovnika.

Pa svratite u Pučišća, tamo vam stalno nešto klešu, malo pomalo, osvanit će i Notre Dame. Zato se ovaj tekst nastavlja na prethodne uvodne stranice našeg lista, jer baš tu gdje ste uplovili, u ta mala Pučišća na otoku

Braču osjetit ćete kako kuca taj GPS Lučkog vjesnika, kako smo već rekli, iz duše i srca jer obavezno uvijek valja nam uplovit tamo gdje te netko treba.

Pa ćemo ukratko ponovit: Srednja Dalmacija je milijardu stvari za vidit, kušat, omirisat, obljubit, spavat barem jednu noć, oplovit, ubrat, slikat, nacrtat, fotografirat, „kopipejstat“, odnit sa sobom doma, ili možda čak i odustat od svega toga šta je previše komplicirano, pa je jedno-

stavnije ostat, oženit se ili udat, možda niti to, nego kupit kućicu i više se nikad ne vratit tamo di ništa nije tako lipo ka srce Dalmacije! Sigurno ćeš doći ponovno. Zato treba pomoći Notre Dame. Jer zašto ste je dolazili vidjeti ponovno? Ona vas sama vuče da još jednom uz Nju kušate nešto, bacite sidro, zaplivate u moru uspomena, zagrlite se i sve zaboravite!

Notre Dame gori u vama i kad je ugasite.

19

This story is like the tiny fruit of capers, that grows out of a rock

What is the link between Pučišća and Notre Dame? On one side the unique historic building of mankind, impossible to quantify with a monetary figure, on the other side the little Dalmatian town where the stone masons trade is flowing in the veins of all locals

The Blessed Stone of Island Brač 20

With its cultural and historic conscience of local artists and stone masons, Pučišća send their message to the whole world.

This tiny town on island Brač reacted to the SOS call, following the devastating fire in the Notre Dame cathedral in Paris and immediately offered their help in the coming up reconstruction of the damaged stone structure. On the other hand this planetary trade in favor of mankind and cultural heritage is being nourished in Pučišća over a period of almost two thousand years and there is no price tag that can be put onto the skills of the local masons.

W

here do we take you with our almanac, our Port News magazine that we publish for «people and boats on the sea»? Did you know that almanac also represents a holy scripture, a prayer book in all religions, so you should look at it as a manual for your safe journey in the Adriatic sea. If you follow up on our advice you might sail without stormy weather or for the sailing fans, with full sails of wind !

And you surely ask yourself, what has Notre Dame to do with all this ? As you know, the whole world reacted in supporting the reconstruction of the damaged symbol of France. But what is the role of this small sea port on the northern side of island Brač across from Split and Omiš on the mainland…… keep reading !

WHY PUČIŠĆA ?

You have probably sailed across the channel between the mainland and island Brač and then after leaving the busy ferry port of Supetar you decided to turn to the south, along the northern shoreline of the island. Be sure that you didn’t sail into the port of Pučišća for no reason. Before that you had to pass by the picturesque village Splitska, then you sailed by the town Postira – all, lovely places of this island, with berths in their ports. One you arrived at this point, there is only

Pučišća and Povlja before the southern peak of the island, along with the beautiful natural beaches, like the one in Lovrečina or Crna Luka.

And now again, why did you enter the port of Pučišća ? Surely not because of the Notre Dame. The majority of seamen visits this port because it is well protected against winds and waves, but it doesn’t have to many berths. The town plans to construct a marina in one of the bays on the sides of town. You can still turn to the right and then straight forwards to the huge bay with the beautiful town awaiting you.

DIOCLETIAN AND WASHINGTON Once you arrive into the port, there is only calm waters, no wind to be felt anymore.

All local seamen know this very well. Even if some strong northern wind forced you to find shelter in this

bay, Pučišća will surprise you as soon as you step onto the pier. Around you the whitest stone you have ever seen.

The famous white limestone from island Brač greets you at every step. This stone that emperor Diocletian loved so much, he had a palace built of it in Split, many blocks of this stone were also shipped to the USA and integrated into the White House.

Don’t be flashed by this unique stone, Pučišća offers so much more, from the blue of the Adriatic sea, lovely natural beaches and landscapes.

Enjoy this blessed pearl on island Brač until it is discovered by too many visitors. This doesn’t apply to Thursdays, when huge yachts berth in Pučišća and the little town is full of loud music and a spectacle of lights creating an own, special ambiance…..

IMPERATIVE OF PROFIT Is something still missing in this perfect picture of Pučišća ? The town

21

Pučišća is great, it is located somewhat isolated, away from the overly busy port of Supetar with ferries arriving and leaving from and to Split every hour. Bol, the summer beach resort on the island is also pretty distant, on the south coast of the island, full in the high season, like Split on the mainland.

Tourism has become an industry generating good revenue for everyone. And as long as our guests keep returning year after year, there is no complaining about that. The money earned will be spent during the slow winter months, which is only fair. Tourism as fairness of profit distribution…..

Pučišća is not really part this tourism story. It is not a forgotten place, but it somehow lives its tradition, culture, trade and customs without (so far) losing any of the authenticity and roots. The “development” of mankind seems to have bygone Pučišća. Pučišća still bathes in its own mornings, evenings and lives its own daily rhythm.

Not so the crowded places at the coast

22

and islands where profit must be earned every minute during the day……

PUČIŠĆA IS NOT AN “ALL FOR ONE DOLLAR” SHOP Pučišća probably is living the last summers in the way the locals really want to live (as it was during their entire past). They still don’t any major numbers of visitors, they are still a place that selects its visitors. And guests.

Why is that so? Because Pučišća is Pučišća, it is of this one of a kind culture, tradition and history.

Who wants to become a stone mason nowadays?! Who really wants to work on some sculpture. In stone.

Valuable stone. How can you sell these pieces for a decent price. Especially with cheap souvenirs coming from the East selling their stone products as little souvenirs, to be put into a “backpack”. The tradition lives, but the question is how long can it beat cheap competition. On our way back to mainland, the ferry was packed with trucks

carrying raw stone from the island….

Pučišća obviously is not tailored for a mass tourism, even more and more groups travel to this place by busses to visit the internationally renown stone masons school, a place with references of a Sorbonne.

Visitors from all the world flock to the school to see how sculptures are carved out of stone, this beautiful local, white stone. Man and stone created history over the centuries, the history of the island and the region. Is that possible in these modern times ?

Yes, Pučišća is the living evidence for this trade that is alive and refuses to vanish.

RESPONSIBILITIES OF A SMALL PLACE Is this a miracle ? Oh, there is even more. Not only regular visitors travel to the school, many scholars do too.

Experts. Conventions are being organized, expert gatherings, lectures…..

Well, one learns about this little by

little and then decides to go and see Pučišća. As soon as you walk into the town it seems like a part of Dubrovnik you forgot to see. All clean, white, made out of stone. A true rhapsody in stone.

The masons school has great respect all over Europe. That is also a reason why Pučišća offered first to help in rebuilding Notre Dame. Why? Because of the tradition of working with stone, for the feeling of responsibility, for the character of the people not to fall for every offered cent, but to be human and offer help without expecting a reward. This behavior is part of the local genetic infrastructure and was a logic reaction to the disaster in Paris with the fire.

Therefore you must come to Pučišća to feel how even in these cold, dehumanizing modern times there is a place focusing on the good and creativeness. That is why they were so shaken by the fire in Notre Dame.

A small town and their small masons school offered their hand without any hidden agenda, to help rebuilding the symbol of Paris and France.

be done. That is the reason why this text follows the previous ones of our magazine, because this little port of Pučišća you just sailed into beats the same heartbeat as the Port News GPS that will lead you through the beautiful places in Dalmatia.

So let’s just repeat it shortly: Central Dalmatia offers countless things to see, taste, smell, embrace and fall in love with, to enjoy if even for one night, sail through, memorize on photos and then “copy paste” it all and take home to feed of this beauty during the dull winter months in your

countries. If all this really grabs your heart, stay, get married or live alone, buy a little home- there is no other place than Dalmatia !

We are sure that we will welcome you back again. That is the reason why Notre Dame needs to be helped.

We want to see it in full glory again.

Dalmatia also draws you back into this unique region to try something new, throw your anchor, swim the sea of memories, hug a beloved person and forget all worries !

Notre Dame keeps burning in us even after the fire was put out.

IT CAN NOT BE STOPPED Immediately offers from all over Croatia followed, all experts and the general public joined and offered their help as well.

If you think we overdid it with the stone, visit Pučišća and you will see that they permanently work on the stone, there is always some work to

23

Nakon velikog „remonta“ porinuto u Hvaru jedno od najstarijih kazališta u Europi

Na daskama i palubi hvarskog teatra

24

Za što vjerodostojniju priču s novim fotografijama obnovljenog teatra Lučkom vjesniku je pomogla Katija Vučetić, dipl. nov., voditeljica Odsjeka za kulturu i odnose s javnošću u Gradu Hvaru

TEATAR MIRA PUČANA I PLEMIĆA

Piše Elizabeta Sonjara Garber

D

ruge godine mira 1612. izgrađeno je hvarsko kazalište. Tako je uklesano nad njegovim vratima. Rekao bi čovjek da je taman završio neki rat, a bila je to „samo“ druga godina mira između plemića i pučana.

Tadašnji njihov knez Pietro Semitecolo, doduše Mlečanin, ali dobri gradski gazda i tata, na kulturan način riješio je

njihove vječne krvave svađe. Dao im je teatar u kojemu će zajedno, i velikaši i „običan svijet“, bogati i siroti, uživati u kulturi. U predstavama, koncertima i raznim nastupima umjetnika, u zabavi.

Bilo je to nešto još stoljećima poslije nepoznato u mnogim sredinama. A u Hvaru traje već četiristo sedam godina.

POUČENI SHAKESPEAREOM Zato je hvarsko kazalište upisano u sve svjetske knjige među prvima od javnih teatara u Europi. Prije njega time se mogu podičiti samo Vicenza (1585.) i Sabbioneta pokraj Parme (1588.). Zanimljivo je i to da je izgrađeno, za razliku od tadašnjih navada, od kamena, a ne od drva, što je bilo pametno jer je i Shakespeareu njegov drveni Globe bio izgorio.

25

A još je zanimljivije da je kazalište napravljeno – na katu iznad arsenala, spremišta za brodove! I tako brodovi i teatar idu zajedno, ruku pod ruku kroz stoljeća. Iako na prvi pogled izgleda da galije i konopi nemaju ništa s pjesnikom na bini, kad se zastor spusti i gledalište opusti, a ljudi raspu kroz

26

vrata ravno na kamene ploče iznad mora, zgusnu se čari broda s čarima gornjega kata. Ne bi bilo pošteno da ni Arsenalu ne odamo počast jer i on se diči brojkama. Od hvarskoga stariji je samo dubrovački. Podignut je već tamo negdje između 1292. i 1331., pa je u 16. stoljeću izgrađen novi i, kako je

to već bivalo u ovim krajevima, Turci su ga spalili čim je završen 1571. I sad sve iznova! Ponovno je obnovljen i stavljen na noge godinu prije nego će u njega, kroz raskošnu terasu na prvome katu ući – teatar.

ZASTOR JE GORE, PLJESAK! U svibnju se kazalište, čuveno po svojoj starosti, nakon dva desetljeća rada i mara mnogih zaslužnika, pomladilo, osvježilo, restauriralo i oživjelo. Okončanje dugotrajnih radova proslavljeno je, kako i priliči, upravo na Danima Hvarskoga kazališta, svakogodišnjim znanstvenim skupom splitskoga Književnoga kruga. Spremno prima gledatelje u novome sjaju. Dugo već ne osvjetljavaju ga lusteri s voštanicama, ali puno je toga trebalo popraviti i ugraditi. E pa, zastor je podignut.

Mjesta ima, sve je ugodno i miriše na novo. A staro.

27

IstraĹživaÄ?ki, znanstveni rad na Njoj

Ona je tu negdje Fotoarhiva Garber media 28

29

D

a sam ja na primjer avionom sletio u neku od golemih marina na Jadranu, a sve zato što mi je tu kao na suhom vezu bio brod jer sam zaljubljen u Jadran i svake godine hoću uživat u njegovim ljepotama – ajde pogodite što bih prvo učinio!

Nema šanse da bih toliko ušteđenih novaca bacio tako kako obično bacaju svi naši gosti, koji nisu samo gosti, nego su doslovno naši obožavatelji, obožavatelji našega krajobraza, obale i otoka, dakle obožavatelji za koje se danas može reći da su naši fanovi, znači fanovi našega mora, Jadrana, Dalmacije. Bacao bih novce na sitne stvari koje čine život,

30

na srdele ako je riba u pitanju, a ne na skupu ribu koja ti nikad ništa neće reći iskreno o ovome kraju. E sve naravno ovisi zanima li te uopće išta o ovome kraju. A to je upravo ono na što bih vas htio uputiti.

Sigurno je srdela najjeftinija i najmanje atraktivna riba za bogatuna s volumenom u trbuhu, ali i on je upućen da su one pravi draži ovoga podneblja skrivene u običnoj jeftinoj i siromaškoj srdeli. Jedino pravi bogatuni to i shvaćaju jer su bogatuni i po iskustvu u istraživanju svijeta, u biti Nje na ovoj zemaljskoj baloti.

Zaključak je da bi i jedni i drugi u tom turističkome dvoboju morali shvatiti

kako im materijalno i hedonistički, a na neki način dakle čak i emocionalno, pa i duhovno – najviše odgovara da se bogatunski informiraju o kraju kamo misle doći. Ta informacija koju i mi Port Newsom pružamo – nije puki vodič gdje jesti i piti nego pravi su gušti čak i za ono duhovno nepce, tako da se gost nagušta spoznajom, znanjem o tom kraju.

I u najprimitivnijem doživljaju toga gušta za ručkom bilo bi dobro saznati kako se lignja lovi i peškafondom, ali i mrežama, onako industrijski. Zašto?

Zato što se time doprinosi mašti, umjetničkom doživljaju upoznavanja podneblja koje sigurno želite upoznati, čim ste došli. A kome to smeta, ništa ne mora

saznati, da budem iskren, ne bih mu rekao niti to da je to lignja. Haha. Evo, za primjer, krakovi lignje, tripice, špageti, kolutići lignje i pofrigani kumpirići itd...

Svašta možete sebi sami pripremiti i zamisliti, ali ovisi koja ste vrsta, neki od gostiju jedu samo da bi saznali, upoznali kraj u koji su stigli, a šnicle možete jesti posvuda...

Umjesto zaključka, lignja sama po sebi nije ništa osobito nego je smisao u vječitom istraživačkom duhu svakoga čovjeka pa čak i do te mjere da se jednu najobičniju lignju ili srdelu uživa na tanjuru s kulturom poznavanja čak i erotičnosti tog podneblja. A naravno da se sve uvijek završi na jednostav-

nom motivu, putovati, vidjeti, otkriti, upoznati, no u tome se nikako ne može isključiti ni nepce.

Za istančane osjete postoje i drugi senzori. Masovni senzori i prepoznavatelji osobitih vrijednosti svakako su i razne skupine obožavatelja, velike populacije određenih naklonosti.

Zamislite nešto neočekivano, na primjer nogometne navijačke skupine poput Torcide! Predložio bih vam kao gostima, strancima, turistima, da budete naša Torcida. Nije to mala stvar. Bili su pojam nogometnih navijača u Brazilu još tamo 1950. a Brazil je u nogometu tada bio takva maštarija, pa i više nego umjetnost, da vam to kao prikaz može biti vjerodo-

stojno gotovo kao fotografije koje ćemo vam ovdje pustiti na uživanje. Tekst vam i ne treba, samo par informacija da znate gdje ćete naći taj prizor s fotografije. Jer to je uistinu pravi istraživački put prema onom tajnovitom uzbuđenju, nakon svih uzbuđenja ipak upućenom samo prema Njoj, jedinoj, prema Njoj zamišljenoj na žalu, u moru, na rivi, u kaleti, štekatu ili čak na teraci ispod suncobrana, šešira, jedva razabranoj iza sunčanih naočala u vrevi među putnicima, pa nema tu kraja, sjetit ćete se i sami još mnogo motiva upravo toliko koliko bi to sjećanje bilo zaboravljeno bez sjećanja. Nemojte je zaboravit! To vam je ta zatajna zavodljiva Dalmacija!

31

Žirje, island near famous Kornati

A researcher’s, scientific work on Her

She Is All Around Us

32

I

f I landed with an airplane in one of the huge marinas in the Adriatic, because my boat had a berth there and I love the Adriatic and want to spend every free moment here – guess what I would do first.

I would never spend my hard earned money in the way it is usually spent by all our guests, who actually aren’t just guests, but real fans of our country, our landscape, coast and islands, true lovers of our sea – the Adriatic, Dalmatia……

Therefore I propose to all of you, become our Torcida, true dedicated fans ! By doing so you will also find out who Torcida really is. Oh they are a big thing here. They were hard core, dedicated fan sin Brazil, already in the 1950 and as we all know Brazilian football players made a true art our of their play. We have pictures of this for you to see. Words are not needed here, just a few information on where to place the scene. This is truly a real researchers path towards the

secretive excitement dedicated to Her – the pebbled beaches, the sea, the waterfronts, the narrow alleys or event he terraces under sunshades or under our hats, hardly noticeable to the eye in the hustle of travelers, this endless string of motifs. We are sure you will remember so many of these impressions and one of a kind images forever. Carry her with you in your hearts! Our Dalmatia !

33

Veliko srce Jadrana Na 탑lici, perunu, fotki, kad ste daleko od Nje

Baci cimu!

Welcome!

Bol

Malo mjesto na ju탑noj obali otoka Bra훾a poznato cijelome svijetu i po pla탑i Zlatni rat

34

Zelena špilja

Otočić Ravnik sa zanimljivom špiljom na istočnoj obali otoka Visa, par minuta od mjesta Rukavac na jugoistočnoj punti Visa

K

amo god skrenete s kursa po Srednjoj Dalmaciji čeka vas ljepota s ove fotografije na južnoj obali otoka Hvara u mjestu Zavala odakle se lijepo

vidi jedva naseljen otok Šćedro s par konoba u prirodnom ambijentu. Sigurno ćete lizat prste i na Visu, Braču, Šolti, Velom i Malom Drveniku, te na kopnu uzduž cijele obale od Marine i Trogira do Makarske i Gradaca.

A možete se i „kultivirati“, zastat će vam dah. Kao i UNESCO-u pod čijom je zaštitom veći dio te krasote. Duboki su korijeni ovoga blaga kroz tisućljeća tako da ne možete ostat bez priče uz piće i iće.

Biševo Plaža u Portu na otoku Biševu ispred grada Komiže na otoku Visu, turistička atrakcija idealna za kupanje na zapadnoj obali, nakon posjeta Modroj špilji

35

Dol Malo misto uz Postira na otoku Braču, poznato po torti hrapaćuši, ali i po ovim specijalitetima na ražnju, od zubaca do janjetine!

Zlatni rat i Bol otoka Brača samo su jedinstveni primjer i zajedničko ime toga carstva mora, zelenoga i kamenoga srca Jadrana. Posvuda će vas dočekati ispružena ruka domaćina koja je tradicijom odgojena za prihvatit „cimu“,

konop s prove, za vezat se s pramca kod pristajanja uz rivu.

U toj proceduri sažimlje se gotovo cijela povijest čovječanstva i nije slučajno poznat onaj dalmatinski pomalo cinični prikaz hektorovićevskih ribanja

i prigovaranja uhvaćenih u škrtome kadru i još škrtijem a u biti epskom dijalogu dvojice ribara: jedan je na krmi, s veslima, ili uz argolu, a drugi s prove izlazi na kraj. I u tom trenutku vječnosti pomorstva, ribarstva, Dalmacije... Jedan

Palagruža Otok i lanterna, nenaseljen, tu žive samo svjetioničari. Najudaljeniji je pučinski otok na hrvatskoj morskoj granici, 40 milja daleko od Visa, poznat kao stjecište ribara iz davnih vremena kad se legendarnim gajetama falkušama na vesla ili jedra odlazilo lovit ribu, a i danas pravi ribari ne odustaju, pa sad već i turisti...

36

Modra špilja

Svjetski poznata špilja na otoku Biševu ispred Komiže. Ljeti se tu nemate gdje „parkirat“ kao da ste usred neke urbane sredine, ali ako produžite okolo na drugu stranu otoka, eto vas u raj maloga mista Porat, plaže i konoba, a postoji čak i redovna brodska linija iz Komiže

Šćedro Povijesno zapamćen otočić na južnoj obali Hvara, na brodskoj ruti najstarijih legendi o pomorcima iz doba Odiseja, danas je omiljeno stjecište nautičara jer usred „divljine“ možete uživati u ovim prekrasnim prizorima, na vezu ili u nekoj konobi kao u ovoj kod obitelji Jakas

37

ribar se „raspričao“ malo previše pa govori i ono što se podrazumijeva: „Baci cimu!“. A ovaj drugi, šta bi mu triba bacit konop... Iako mu nema što drugo bacit nego konop u toj proceduri, e taj drugi ribar odgovara kao u Shakespearea: – Manje cakul!

Prevedeno: šta manje brbljanja.

Stiniva

I sad, kako ste vi to mislili doć u Dalmaciju, ili još jače – u njeno veliko srce, u Srednju Dalmaciju? Kako ste mislili tu doć i na brzinu kušat to neizmjerno bogatstvo kulture, tradicije, stvaranja, umjetnosti i kreacije, života, običaja, pa sve u jednom zalogaju, a da vam baš ništa u grlu i srcu ne zastane onako za

zapamtit zauvijek?

Ako niste prepoznali na žlici i perunu, onda ponesite sa sobom punoću i spektar svih okusa u „pikselima“ ovih fotografija koje će vam biti vjerodostojna proteza za skitat se po Dalmaciji i dok ste tamo daleko od Nje!

Jedinstvena uvala na južnim strmim klifovima otoka Visa, poznata u svijetu po nevjerojatnom prizoru jer kao kroz ključanicu fotoaparatom zurite u plažu na žalu skrivenom iza visokog kamenog usjeka. Do tajnovite vale može se doći i s kopna što ima dodatnu draž jer sad kroz usjek (ključanicu) gledate na otvoreno more prema Italiji

38

When you are not there, enjoy it on your fork, spoon or a memorable photo

The Great Heart of the Adriatic

W

here ever you turn off a planned route in Central Dalmatia, beauty awaits you, like this one on the photo

from the southern side of Hvar and the village Zavala, looking out onto the barely populated island Šćedro, with a hand full of taverns sitting amidst untouched nature. We are sure you will enjoy

the gastronomic specialties on Vis, Brač, Šolta, Veli and Mali Drvenik or along the mainland coast from Marina to Trogir or Makarska to Gradac.

Throw Your Anchor !

Welcome!

Blue Cave

Internationally renown cave on island Biševo, across from town Komiža. In summer you won’t find a «parking» space here, but if you continue onto the other side of this island, you will arrive to the little paradise on earth called Porat, with a beautiful beach, nice taverns and even a regular boat line to Komiža

Dol Little village near to Postira, on island Brač known for its special cake called «Hrapaćuša», but also for many grilled dishes, from dentex fish to young lamb!

39

If you are more into culture heritage, you will be breathless, as was the UNESCO, when listing this beauty into the World Heritage. The roots to all this go far, far back into history. It is impossible to not get various stories on the past

Šćedro

along with a nice drink and food. Zlatni rat and Bol on island Brač are just one example to this, this fusion of the blue, green and rocky heart of the Adriatic.

Every place you visit the local hosts will extend a hand, that was taught from

young age onwards to accept a «rope» when thrown from a boat, to enable it to berth at their ports.

This little gesture does somehow represent almost the entire history of mankind in this part of the world,

A historic little island at the southern shores of island Hvar, at the ship route of ancient legends on sailors from the time of Odysseus. Today Šćedro is popular as a meeting place of yachtsmen, because of the untouched nature or a meal with the Jakas family

40

Bol Small town on the southern shores of island Brač, internationally known for its beach “Zlatni rat – Golden horn”

Palagruža

Island and lighthouse, not populated, only the light house operator lives here. This is the farthest island in the Croatian Adriatic, almost at our maritime border, 40 miles distant from Vis. The island is known as shelter for many fishing boats during storms, today it is a popular site for many modern sailors...

41

hence the satiric, Dalmatian scene of the Fishing and Fishermen’s talk by Hektorović: one fishermen sits on the stern, with paddles and the other one on the bow. And in this epic moment of traditional fishing in Dalmatia, one of the fishermen starts talking relentlessly, among other also «Throw the rope!» and the other who is supposed to throw the rope, answers like in Shakespeare’s drama:

- Less talk!

So, when do you plant o come and visit Dalmatia – or even better its great heart – Central Dalmatia ? Don’t plan on coming for just a short while, you will never be able to take in the beauties, wealth of culture, tradition and creation, art, life, customs. This isn’t just a bite of a nice meal that you can simply swallow, it all has to get to your heart and remain there forever.

Take home with you this richness and variety of flavors, if nothing in the «pixels» of your unique photos, as lasting evidence on your visit and to refresh your memory even when you are far away from here !

Impressum Publisher: Port Authority of Split-Dalmatia County For the publisher: Port Authority director, Editor in chief Domagoj Maroević Editor: Mario Garber Editorial concept and design: Garber media d.o.o.

Segor Garber

Stiniva

Photos: Garber media d.o.o.

Translation: Damir Grgas Lector: Elizabeta Sonjara Garber Printed in: SUTON d.o.o.

Online edition: www.lusdz.hr All Rights Reserved by Garber media Ltd. info@garber-media.hr ISSN 1848-4689

A breathtaking bay in the steep, southern cliffs of island Vis. You are looking at this beach, hidden behind a rock opening like through a camera lens . The beach has access from the coast to, since from here you can look through the rock opening onto the open sea, towards Italy 42

Biševo Beach in Porat on island Biševo, across from Komiža on island Vis, a tourist attraction ideal for bathing following a visit to the Blue cave

Green Cave

Little island Ravnik with a very interesting cave at the eastern coast of island Vis, just a few minutes distant from village Rukatac, located on the south-eastern tip of island Vis

43

Come and Forget The he orget T F Daily Routines! outines! aily R D

C

entral Dalmatia is the place with millions of things to see, taste, smell, kiss, sleep well for at least one night, sail along the coastline, take pictures, draw, to «copy paste» and try to take this one of kind atmosphere home with you or even at the end of the visit, to decide to stay in this heaven on earth forever, maybe find

44

a suitable mate and marry, get an own house and never leave this heart of Dalmatia !

It is hard to believe how things happen fast here ! Impressions and surprises following another – lovely moments, events and passion, all in one place. Try to stop during your travel here and there and enjoy every moment of this part of the world – life is too short, as is our holiday, so embrace

and dive into the surroundings. Maybe you will plan to return in the winter period again, when there are no other tourists around and when only few come here to grasp the uniqueness of beauty and nature. You will see things in winter that you won’t be able to during the summer months.

Central Dalmatia is ideal for everything. I fit weren’t so, my dream would never become true, even it always was

Stiniva, Vis a modest one – to sail with my little boat «Betalina» with my wife through this breathtaking archipelago, from Split to the north and the Kornati islands or down towards the south to Dubrovnik and surrounding islands.

There is no self-praising in the above, since the real advantage of Dalmatia is that there are no sailing routes longer than one hour. The distance between the islands is mainly six to ten sea-miles, so even the slowest, old fashioned boats like our Betalina enable a great sailing experience.

For instance the route from Split with a very slow boat of six miles an

hour maximum speed will bring you quickly to the islands Šolta or Brač and from there you can continue in the same rhythm to Hvar and then on to Korčula or Vis and from Korčula to Mljet or Lastovo in the open Adriatic.

This is the true beauty of Central Dalmatia. The same adventure you can experience sailing in the Šibenik and Zadar archipelagos north or around Dubrovnik in the south.

Sailing here is an incredible experience with the larger island Mljet, Lastovo, Korčula, Hvar, Vis, Brač, Šolta... Each looks like mainland, but the seashore around them is full with

countless smaller islands, deserted riffs and beautiful bays and coves. So much beauty may be overwhelming and makes you thirsty for more. Even if you keep returning every summer, there will always be a new place to discover.

On the other hand, this will make your decision on returning to these shores easier, because you will want to explore more and more. So I plan on setting up a list – like a phone book, of all things to go to, where to bathe and swim, where to have fun, throw anchor, grill fish, have a glass of wine, take your beloved on into your arms and – forget the daily hassle!

Zavala, Hvar

A message to everybody sailing off with best intentions 45

One must read!

Bol, Golden Cape

Be a e B ! n a i t Dalmatian! a m l a D photo Segor Garber

I

f you become a Dalmatian, just for fun, then you will be able to visit the islands Kornati, Palagruža, Jabuka, Brijuni, Visovac, the Red and Blue lakes, the salt water lake on island Mljet, the Krka waterfalls, maybe even the Plitvice lakes…

There is no way around it – we must tell you loud and clear, otherwise you

46

might miss something. Just coming to visit Dalmatia, doesn’t guarantee you to see all these beauties and then you blame us for not telling you.

Maybe similar beauties await you in other parts of the world too, that’s why we give you and honest warning.

Learn about this region, this is not liking traveling to New York, beautiful

in its merits, but lacking the natural beauty of Central Dalmatia. Remember, become a Dalmatian, become a researcher of this region and you will be surprised what adventure, unknowns and revelations you will discover coming to Dalmatia from far countries like Canada, Japan, India…

A word by the Port New’s Captain

DISCOVER CENTRAL DALMATIA! It will be an eye-opener for you. You will see things you never expected to see. You sailed into Central Dalmatia and you found our magazine that will guide you through this heaven on earth. My intention is to show you places you wouldn’t find on your own, so welcome to this unique journey with our Port News.

It is now many summers that with our Port News magazine, published in both Croatian and English, we try to open doors and windows to our guests in this beautiful Adriatic sea, so that during the short stay here you take in the maximum of this magical nature and life and manage to see and taste as much as you can and then to take

such impressions of sights and tastes with you in an ever lasting memory of your visit to Dalmatia and becoming a Dalmatian if for only a brief period of time !

47

48

Be a Dalmatian!

Port News