Lučki vjesnik broj 6

BROJ 6

BREVIJAR ZA SVAKOGA NA MORU

LIPANJ 2013.

51 LUKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

Hrvatska na dah

KAKO IZAZVATI TURIZAM Komiža:

Životom u krmu

PUČINE MODROG I ZELENOG

Probudite se sa suncem na Paklenjacima ispred Hvara, skočite u Split i odmah autocestom prema Plitvicama, sve 3-4 sata. Zapamtit ćete Hrvatsku u jednom danu/ dahu, s mora na zelenu pučinu Like i njezinih specijaliteta

UPLOVITI SE MORA Elizabeta i Mario Garber

palagruškom akvatoriju. Zadnjih godina taj fenomen sve više opsjedaju turistički lovci na nedirnutu ljepotu.

PLITVICE I PALAGRUŽA

Z

amislite dan u rasponu od Palagruže do Plitvičkih jezera. Malo izgleda «tropo lušo», ali za par dana godišnjeg odmora čovjeku svašta može past na pamet.

A jutro na Palagruži i sumrak na Plitvičkim jezerima, ili obratno, to je pravi i nezaboravni prizor iz Hrvatske u malom, u jednodnevnom ekstraktu.

Palagruža je najudaljeniji hrvatski otok, sa svjetionikom i par obitelji koje tu žive i rade, ali pravih stanovnika nema, osim ribara koji su tu oduvijek ribarili danju i noću, provodeći u brodu na moru tjedan ili dva u

2

A ljepota Plitvičkih jezera slijeva se u slapovima u samom srcu Hrvatske, u mreži rijeka i pritoka, odišući planinskom svježinom i netaknutim ozračjem gdje je Priroda na vlasti. Sve raznolikosti Hrvatske upozna se na tom potezu, Palagruža – Plitvice. Valja se uspeti na Velebit i otkriti zeleno more Like ili gorje i šume Gorskog kotora u unutrašnjosti.

Možeš se kao nautičar probuditi na Paklenjacima, u Palmižani preko puta Hvara, ali za samo par sati evo vas na Plitvicama, na moru jezera u podnožju slapova, opkoljeni, zarobljeni neviđenom moći prirode, au-

toritetom vječnih mijena. Jer Plitvice su u beskonačnom tretmanu vode i taloženja vapnenca, nastajanja sedre, u toliko dinamičnom procesu da sigurno niste dva puta vidjeli isto. Duhovito je zaključiti kako je to dobar razlog za što češći posjet Plitvicama.

Za tri-četiri sata može se prilično temeljito pretražiti jezera, uz turističke vlakove i plovila. Lika vrvi od svih vrsta restorana i hotela, domaćih specijaliteta na ražnju, u loncu, neodoljivih izletišta. Ako krenete iz Splita i u Dugopolju koristite autocestu, nakon dva sata svladali ste Velebit, poslije tunela Sveti Rok silazite na Gornjoj ploči.

SLUNJ I UDBINA Odatle vam treba običnom cestom 22 minute do Udbine i originalnog domaćeg

ugođaja na Jankovićevom ranču u «Ličkom selu» s vrhunskim roštiljem, te janjetinom ispod peke ili na ražnju. Ako ste se probudili rano, sa suncem na otocima ispred Splita, možete najprije obići Plitvice, pa se vratiti u Udbinu. Ali sumnjamo da ćete odoljeti, putem prema Plitvicama zapet ćete u Udbini i nakon ličkog mesa i krumpira dobro će vam doći šetnja Plitvičkim jezerima.

Od Udbine do Nacionalnog parka Plitvice ostaje vam 61 km odlične ceste. A cijeli dan je pred vama. Nakon jezera možete na povratku ponovno u „Ličko selo“, jer ta Udbina vam je kao sudbina, nije lako zaobići mirise s ražnja. Naš savjet je ipak pustolovan. Poslije

Plitvica večerajte u Slunju, prizori kao na sojenicama, poznato turističko stjecište Rastoke, ponovno jezera, slapovi, birate između pastrve i medvjeda. A onda na spavanje u divnom planinskom ambijentu apartmana obitelji Štefanac.

LIČKA PUČINA

Ujutro možete skočit do Zagreba (100 km), ali bolje bi bilo seoskim putovima iz Slunja u Josipdol na lovačke specijalitete pa preko Gorskog kotara, Bjelolasice i Velebita u Novi Vinodolski, ako ste dogovorili da vas morem stignu prijatelji koje ste jučer ostavili na Hvaru. Treća verzija je povratak na ražanj u Udbinu, ako ste je jučer možda preskočili zbog plitvičkih izazova. I predvečer ste u Splitu.

Pohvalite se kako ste preplovili Hrvatsku u jednom danu/dahu, od gradelanih ovčica iz mora do janjetine s ličke zelene pučine.

I nautičar je čovjek. A to znači da mu nikad nije slađe krenuti na janjetinu u brda i unutrašnjost, nikad slađe nego kad je na moru. Sve pučke regate na Jadranu, s ove ili one strane, završe se krstarenjem po otočkim kaletama i betulama, ali i izletom u brda na selo.

Prošlog smo ljeta u Lučkom vjesniku ponudili fotoreport kako se iz Zagreba može stići u Split s pola litre benzina. Bila je to avantura dvojice biciklista koji su to malo benzina potrošili na kuhalo. A evo i ovog izazova.

Putem ćete sigurno sresti kolone biciklista. A u najskorija vremena možda i prvi kruzer na Plitvicama. Tako je izgledalo i nekidan, kao u Veneciji, na tisuće Japanaca i fotoaparata.

Čekajući plitvičku splav

3

PUČINE MODROG I ZELENOG SPLIT – PLITVIČKA JEZERA

SLUNJ – ZAGREB

Put: 256 km Vrijeme: 2,47 h Trošak: 249 kn Gorivo: 166 kn Cesta: 83 kn

Put: 105 km Vrijeme: 1,35 h Trošak: 86 kn

Rastoke

SPLIT – GORNJA PLOČA Put: 199 km Vrijeme: 2 h Trošak: 212 kn

GORNJA PLOČA – UDBINA Put: 16 km Vrijeme: 0,22 h Trošak: 10 kn

CJENIK Ulaznica za Nacionalni park Plitvice stoji 110 kn, noćenje u apartmanima obitelji Štefanac 100 kn po osobi, a gastronomski hit „ličku vješalicu“ u „Ličkom selu“ kod Jankovića možete dobiti za 60 kn. S Autoceste siđete u Gornjoj ploči i dalje ne plaćate cestarinu...

PLITVICE – SLUNJ Put: 32 km Vrijeme: 0,33 h Trošak: 21 kn

UDBINA – PLITVICE Put: 61 km Vrijeme: 1 h Trošak: 39 kn

4

Savjetujemo šest etapa

UMJESTO GPS-a

VIS KAO HIT!

Zagrljaj sunca Mediterana

Piše: Domagoj Maroević, ravnatelj Lučke uprave županije Splitsko-dalmatinske

P

orinut je evo i šesti broj Lučkog vjesnika/Port newsa, lista koji nautičaru može poslužiti kao brevijar, nešto kao „jelovnik“ za kušanje svih specijaliteta naše Srednje Dalmacije, počevši od prekrasnih uvala do originalnih naših kultura, tradicija,

običaja i svakodnevice uz jelo i piće.

Ovo je već drugo ljeto da se i specijaliziranim listom trudimo servirati gostu sve u čemu može uživati, da ništa od naših posebnosti ne preskoči, zaboravi, nego da se zaljubi u ovo podneblje koje to zaslužuje i da mu se vrati.

Trudimo se i nizom projekata, investiranjem u održavanje i izgradnju naših obala, pristaništa, lučica, marina i vezova, kako bi suvremeni nautičar u što boljim uvjetima proveo odmor, pretpostavljajući i njegov pustolovni duh.

Obično na početku sezone više prostora u listu ponudimo udaljenim destinacijama

ili onim mjestima koja su se zadnje vrijeme pokazala kao hit hrvatske turističke ponude. Vis je upravo takvih karakteristika pa ga osvajaju vrlo rano, čak i prije sezone, oni nautičari koji nisu dio uobičajene turističke opsade.

Zato Hvar na primjer ili Bol, Makarska, Trogir... uživaju prednosti u srcu sezone. Ali zanimljivo je pratiti te promjene u educiranosti našeg gosta. Nešto od toga pronaći ćete i u ovom šestom broju Lučkog vjesnika/Port Newsa koji izlazi upravo uoči prvog „Euro-ljeta“ na hrvatskoj obali Jadrana. Sa srećom!

Izdavač: Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije

Koncept, dizajn i fotografije: Garber media d.o.o.

Segor Garber

Tisak: Split, Slobodna Dalmacija Print d.o.o.

Za izdavača: Ravnatelj Lučke uprave Domagoj Maroević

Prijevod: Vuk Oreb

Internetsko izdanje: www.lusdz.hr (link: Lučki vjesnik)

Lektor: Elizabeta Sonjara Garber

Sva prava pridržava Garber media d.o.o. info@garber-media.hr

Grafička priprema: Nenad Nazlić

ISSN 1848-4689

Glavni urednik: Domagoj Maroević Urednik: Mario Garber Photo: Sumartin on the island of Brač

5

KOMIŽA KAO USR

ŽIVOTO Fotoreport Mario Garber

D

osta vam je prelistat sve te jedrilice po krmi pa da i vi osjetite kakav je to doživljaj uplovit u porat Komiže na otoku Visu i vezat se za taj spektakularni mul, koji „radi“ danonoćno u svakome životnom smislu. Pijani od mora, sunca, soli, viškog plavca, života koji vrije do kasno u noć u svakoj kaleti, konobi, disku na plaži ili pod zvjezdanim nebom nikad tako bliskim – upijate svaku kap onako malaksali i nesvjesni neponovljivosti uspomene koju morate jednog dana obnoviti.

FLOTE IZ ŠVEDSKE Isto osjetiš makar i profesionalno odrađuješ svoj fotoreport s tog nesvakidašnjeg pristaništa u drevnome portu odakle su povijesne i mitske gajete ribarskih generacija

6

isplovljavale na pučinu budućnosti, sve do sadašnjosti, na primjer ove otprije nekidan, točnije 27. svibnja 2013. kad se dogodilo iskrcavanje mlađarije iz Švedske u Komižu.

– Za kraj školske godine organiziraju se slični izleti, kao za maturu – objasnit će vam Smiljana Repanić, mlada meštrica od turizma i nautike, zaposlena u tvrtki Nautički centar Komiža u kojem brinu o gostima i nautičarima svake vrsti.

– Bude tu i ekipa mladih znanstvenika koji pohađaju neki seminar i slično, a nađe se i mnogih ekskurzija, istraživačkih ili avanturističkih ekipa. U Komižu zna odjednom uploviti i po 50 jedrilica koje su u organizaciji poznate firme „Yacht week“, orijentirane na tri značajne lokacije, Hrvatsku, Kretu i Tajland. U stanju su odjednom dovesti i 200

RED LJETA

OM U KRMU jedrilica koje se druže tjedan ili dva, samo na dan vežu se u nekom od naših prekrasnih gradića uz more i po otocima pa se tu odmaraju, zabavljaju i upoznavaju s radostima života i svijeta – priča ukratko opća iskustva Smiljana Repanić.

RADE NON-STOP Komiški mul radi „non-stop“ jer mnogi izaberu feštu na krmi vlastitoga broda, drugi krenu u opsadu komiških uličica, butiga, konoba i kafića, a neki se otisnu i u brda da se nakon ribljih specijaliteta vrate mesu pripremljenom po domaćem receptu. Naravno da je tu i kajakaša, planinara, biciklista, pa čak i kriketaša... I tako su posvuda svima po svijetu puna usta Komiže, Biševa, Visa i Hrvatske na Jadranu.

7

Vis obalom, u brdima i u podzemlju

OTOK SKRIVENOG B

Budućnost hrvatskog turizma sigurno je otok Vis sa svojim prednostima destinacije koja nije ogrezla u rutini brutaln

DOČEK NOVE 1997.

T

ek tamo negdje krajem 1996. je normalnome čoviku u Hrvatskoj palo na pamet uplatit aranžman za doček Nove godine. Jer prethodnih se godina nije moglo onako baš sto posto bit siguran da te neće ratna sirena za uzbunu pozvat u sklonište. A viški hotel Issa objavio je u splitskom dnevniku Slobodna Dalmacija mali oglasić kako se za nešto malo kuna može dva-tri dana guštat na Visu i uplovit u sretnu novu 1997.

I jest bio to nesvakidašnji doček. Otok Vis je time zapravo porinut na otvoreno turističko more tržišta. Prvi put bez vojske, otok je bio svakome dostupan, nakon odlaska JNA iz Hrvatske. Danas, poslije desetljeća i pol, Vis je bogat turističkim iskustvima, ali je još uvijek u usporedbi s turističkim svijetom nešto kao u slikarstvu – čista Naiva.

Nije Vis naivan nego je autentičan, originalan, spontan, svoj, atipičan, a najveći mu je šarm što još nije prešao u rutinu dočekujući svoje goste, što se tome još uvijek veseli i zanosi, nije isključivo poslovno napaljen. To je njegova prednost. Do te mjere da nonšalantno zna i pogriješit. Pa i to mu je prednost!

Na tom davnom dočeku 1997. u hotelu Issa su kasnili s grijanjem po sobama, a bilo je burno i hladno, naravno usred zime. I, kad je konačno grijanje proradilo do daske, okrenulo je meteorološki na jugo. Nije bilo druge nego dati se u bijeg iz hotelske sobe. Prekrstarili smo otok obalom i iznutra.

Baš tako bi se moglo reći, jer tu zbilja postoje tri dimenzije: oko otoka morem, u brda usred otoka, a onda i u njegovu utrobu tragom raznih prirodnih špilja, i onih koje su služile u vojne svrhe, i koje su izbušene još u doba Titova režima. Sve su to izuzetne viške osobitosti.

MILITARY UNDERGROUND

8

Uranila sezona na viškoj rivi

Jelini gosti iz Varaždina teška srca napustili Vis

BLAGA

m još uvijek neotkrivenim nog skupljanja profita

ŠPILJE I PEĆINE Zato ćete i naletjeti na džip koji se predstavlja s turističkom ponudom istraživanja „military undergrounda“, a ne samo u smislu Modre špilje na Biševu, otoku jugozapadno od Visa, ili Zelene špilje na jugoistoku od otoka. Nego ima i drugih špilja, pećina i neviđenih prirodnih penetracija mora u kopno kao primjerom u uvali Stiniva na južnim klifovima otoka.

Džip koji vas vodi u avanture „military undergrounda“ otkriva vam gdje je sve u Vis penetrirao Titov režim braneći Jugoslaviju između Drugog svjetskog rata i pada Berlinskog zida, te utemeljenja samostalne Hrvatske 1990. godine. Zato je zanimljiv taj doček Nove 1997. Za Vis je to bila njegova intimna prekretnica, povijesno rečeno kao Vis prije i poslije Krista.

RONILI SUZE! O

tok u tri dimenzije znači uzduž Visa, širom Visa, ali i njegovim debelim morem pa tako i kopnom: u brda, ali i u viške podrume, od vina do njegovih pećina i špilja, a naposljetku i zaronom do njegovih plavetnih dubina. Vis je za ronioce prava blagodat.

Poznato je godinama da tu slovenski istraživači podmorskih dubina rado dolaze, mnogi od njih su i pravi eksperti, poznavatelji viških nalazišta, a i sam Vis ima tradiciju uglednog ronilačkog prezimena Zanki poput Frane Zankija, svjetskoga glasa, te njegovih mlađih nasljednika i hrabrih osvajača ronilačkih dostignuća.

Fenomen ajmo reć ronilačkog turizma širi se i daleko dopire pa na Vis dolaze i ekipe iz Varaždina. Riječ je o klubu podvodnih aktivnosti „Drava“ iz Varaždina i njihovim prijateljima iz Koprivnice („Šoderica“). Njih trinaest, što ronilaca što „ronilica“ boravili su krajem svibnja u apartmanima poznatoga Ive Jerkovića Jele na Kutu.

Jela je popularan na otoku ne samo kao ugostitelj jer njegov interes baš za sve životne radosti seže od sudjelovanja u poznatoj pjevačkoj klapi Liket pa do proizvodnje vina.

Kušali su ga i simpatični Varaždinci pripremajući svoje originalne gulaše na vatri u Jerkovićevu dvoru. Varaždinski ronioci na Visu su

proveli cijeli tjedan, razgledajući viško podmorje s oduševljenjem, na raznim lokacijama od Visa do Komiže. A kad su se vratili u Varaždin, ronili su – suze.

9

ZVONA NAŠE KULTURE „Slušajte ih kako zvone“ naziv je izložbe kamenih zvonika, replika crkava i zvonika naših malih, osobito bračkih mjesta, što ju je Pučišćanin Joško Radić Pic početkom lipnja imao u Zagrebu uz Dan Hrvatskog katoličkog sveučilišta. I nije je otvorio jednom nego je izložba čak dvaput bila središte okupljanja uzvanika – među kojima su bili i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, kardinal Josip Bozanić i mađarski kardinal Peter Erdo.

Kako nam je za Lučki vjesnik rekao Emilio Marin, prorektor Sveučilišta za međunarodnu suradnju, inače i prvi Hrvat član Papinskog povjerenstva, malteški vitez i Splićanin, djela bračkoga umjetnika bila su izuzetno zapažena na svečanome skupu i poslije, kad su na otvaranje izložbe pristigli posjetitelji iz širega kruga.

ZVONIK DUŠA MJESTA

KOD MICHELANGELA

Nije to našem Bračaninu Picu (koji nadimak vuče još od djeda i, jasno, po ribi pic) bila prva izložba. Dapače. I svaka je bila dobro primljena. Kako i ne bi kad su zvonici duša svakoga mjesta, a zvona u primorskome kraju znamen života. Drago Britvić bi rekao: Zvonila su za oluje, zvonila su za vjenčanja, zvonila su za živote i za zadnja putovanja...

Joško Radić sve radi od kamena, kao pravi sin otoka čuvena po kamenu i kao što su prave crkve i zvonici, uostalom, izrađeni.

No radi on i naše male kuće, lanterne, sve prepoznatljivo i „morsko“. Svaki je predmet unikat i ručni rad, a riječ je o radu koji je obišao svijet.

– Najveći zvonik što sam ga napravio splitski je Sveti Duje – kaže. – Odmah iza njega dolazi dominikanski samostan u Bolu i taj je „otputovao“ u Rigu u Latviji. Kupci su mi odnijeli naše kućice čak u Salt Lake City i u Phoenix u SAD-u, pa u Japan, Čile, Pariz.

Najljepši je, ipak, i meni najdraži zvonik Ložišća.

Taj zvonik, djelo velikoga kipara Ivana Rendića, osim u naravnoj veličini u Ložišću na Braču, možete vidjeti i u Radićevoj kamenoj minijaturi u Supetru, u galeriji Ivana Rendića – kao jedino djelo koje nije Rendićevo.

Iduće veliko djelo, za koje se Radić tek zagrijava, bit će bazilika svetoga Petra u Rimu. Inače, kaže, kada je otišao po

Piše Andrija Križančić

UZ DAN HRVATSKOG KATOLI

SVAKI K IMA D

Joško Radić sve radi od kamena, kao pra i kao što su prave crkve i zvonici, uostalom, i kuće, lanterne, sve prepoznatljivo i „morsk ručni rad, a riječ je o radu koji

Meštar od kamenih zvonika Joško Radić Pic

10

Ivan Drpić, skulptor u maslini

ULJE NA PLATNU U DRVU MASLINE Kampaneli Ivana Drpića

nacrte bazilike u Vatikan, nadbiskup Nikola Eterović, generalni tajnik Biskupske sinode, odveo ga je i tamo gdje nitko nije bio, a nema tog umjetnika koji rado ne bi pošao – u Michelangelov atelje unutar jednoga od četiriju stupova nosača Svetoga Petra, široka više od devet metara. A u Vatikanu, na ulazu u kapelu monsinjora Eterovića, dočekao ga je eksponat kampanila crkve sv. Jerolima u Pučišćima, rad Joška Radića.

IČKOG SVEUČILIŠTA

KAMEN DUŠU

U

travnju je u Belišću priređena zajednička izložba dvojice Bračana, Radića i njegova velikog prijatelja, također Pučišćanina Ivana Drpića koji se ne bavi kamenom nego – maslinom. Uistinu savršen spoj.

Kad on vidi granu masline, on već vidi skulpturu u njoj. Tako za Drpića kaže Radić.

– Istina – odgovara Drpić. – Imao sam stari maslinik i kad sam ga pročistio i sasjekao, iz tog isječenog dijela uzdiglo se obilje materijala za skulpture. Najsretniji sam u svojoj radioni.

Ondje on radi na miru. Rađaju se djela i redaju se medalje. Ivan Drpić je, naime, dobitnik nekoliko zlatnih medalja za najbolje djevičansko maslinovo ulje i plakete za najbolji suvenir od drva masline.

– Razmišljao sam kako ambalažom sačuvati ulje jer nije isto ostavite li bocu na suncu ili u hladovini. Mora mu biti dobra temperatura i svjetlo. Pa sam došao do zaključka da će maslinovo ulje najbolje čuvati zaštita od maslinova drva. I tako sam ga obukao u skulpturu.

avi sin otoka čuvena po kamenu izrađeni. No radi on i naše male ko“. Svaki je predmet unikat i i je obišao svijet

11

Bol

DalmaƟnska klapa

PIVA OMIŠ SVE DO BOLA Ali Bol je tu jači od Omišana jer to malo misto stiješnjeno niz padine bračkih vinograda na južnim strminama otoka osvaja cijeli svijet već desetljećima tim razvikanim Zlatnim ratom koji mijenja izgled ovisno o utjecajima mora, vjetrova i valova koji se igraju sa žalom, oblucima i pijeskom te neponovljive plaže.

Omiš

N

ezaobilazna je dalmatinska tradicija zapjevat u klapi, kad se sastane društvo, baci na karte, popije bevandu ali baci i pismu na kraju. Pojam odlaska na more je zamišljanje vrele noći pod ponistrom, uz gitaru ili klapu „šotovoče“. Koliko li je cura iz unutrašnjosti „zaglavilo“ tako misleći da taj trenutak romanse traje i u svakodnevici...

Evo se 47. put u Omišu priređuje tradicionalni festival dalmatinskih klapa. Zadnje vrijeme se festival disperzirao, održavaju se kao u sportskim kupovima prednatjecanja i u drugim mjestima, što još bolje popularizira klapno pjevanje. U Bolu na Braču organizira se iz godine u godinu predigra za Omiš, jednako i u Blatu na Korčuli.

12

U Vodicama je priređena večer klapa uz gitaru. Bol je poznat po večeri debitanata. Već trinaestu godinu. Teatrin „Dva ferala“ je izuzetan ambijent. Bude tu klapa iz Kotora, sa Klisa, iz Mostara, Šibenika, Tučepa, sa Pašmana, pa iz Zemunika, Omišlja, Zagreba, Daruvara...

Omiš i Bol imaju čak i nešto zajedničko makar je Omiš na kopnu, a Bol na otoku. No oba gradića smještena su podno strmih klifova, pogotovo Omiš pod njegovom Dinarom.

Prednost Omiša je ta raznovrsnost, tu Cetina od Sinjske krajine u unutrašnjosti stiže sve do mora. Uz ušće u Omišu je i predivna pješčana plaža koju popularno odavno zovu Copacabana poput brazilske.

I sad pokušajte ostat ravnodušni u zalazak sunca kad zapiva u višeglasju klapa dalmatinskih momaka gotovo kao u crkvi po notama Bacha... Komiški pjesnik i publicist, novinar i svuda rado viđen Jakša Fiamengo oteo je zaboravu na svoj način toga dalmatinskoga Bacha pjesmom „S ponistre se vidi Šolta, piva klapa ispod volta“. Nemoguće je ne svratit ovamo i to osjetit, doživit...

M.G.

KAKO IZAZVATI TURIZAM S Otoka, iz Engleske, na otok u Hrvatskoj, zadnjih godina sve žešće stižu turisti-kriketaši, zahvaljujući ideji Olivera Rokija, inače poznatog vinara i ugostitelja

Prizor iz seoskog turizma na imanju Rokija

Turistički putokazi

H

rvatski turizam vas zove na partiju kriketa! Može li tako za početak? Pitanje stoji jer na obali hrvatskog turizma, dakle na Jadranu s naše hrvatske strane, ima svega – od biciklizma do picigina i drugih zabavnih igara za koje možda nikad dosad niste ni čuli. O kriketu na Visu pisali smo i lani u Lučkom vjesniku/Port Newsu.

A ove godine imamo već i dopisnika iz Velike Britanije koji je nekidan s povećom ekspedicijom kriketaša bio gost Olivera Rokija, inače poznatog viškog vinara, toliko domišljatog da je 2002. godine osnovao viški kriket-klub i tako pokrenuo niz događaja zbog kojih je otok Vis postao stjecištem kriketaša.

Oliver Roki je krenuo od priče prema nekim zapisima kako se kriket igrao na Visu već 1809. godine. Taj prvi klub osnovao je na otoku sir William Hoste, slavan po pobjedi u posljednjoj bitki jedrenjaka u povijesti i to protiv nadmoćnije Napoleonove flote. Vis je bio uporište Williama Hostea.

Klub je osnovao za zabavu svojih mornara i vojnika. Smatra se da se kriket igrao na po-

luotoku Prirovo gdje je danas groblje. Oliver Roki je iskoristio anegdotu o povijesnom kriketu na otoku i uredio teren u blizini svojih vinograda u Pliskom polju u unutrašnjosti otoka. Ozbiljnim radom klub je napredovao, razvio omladinski pogon, pa se danas natječe u Prvoj hrvatskoj ligi sa splitskim i zagrebačkim klubovima.

Za Lučki vjesnik ispričali viški kriketaši

Svake godine klub je domaćin međunarodnom turniru u kriketu Sixies (ekipa sa 6 igrača). Godišnje na Vis dođe desetak ekipa, većinom iz Velike Britanije. Zna se već i za poznate viške kriketaše Damira Sviličića, Lenka Marinkovića, Istoka Đorđevića i Craiga Weara, ujedno i hrvatske reprezentativce.

13

PISMO DAVIDA GRAHAMA LUČKOM VJESNIKU

D

ragi moji, nadam se da će ovo moje pismo s fotografijama stići prije tiskanja vašeg lista. Bilo je lijepo upoznati vas na viškoj Rivi i družiti se s Višanima.

Trideset i jedan turist iz Haslemerea u Engleskoj (Sussex) posjetio je Vis radi utakmice s viškim kriket-klubom „Sir William Hoste“. Naš tim nosi naziv „Hammer Bottoms“, po tome što se naše mjesto nalazi u dnu doline.

Nas 17 „kriketara“ uživali smo na otoku sa suprugama, njih četrnaest. Topli doček priredili su nam domaćini Oliver Roki i viški kriketzaljubljenik Craig Wear. Njima treba skinuti kapu jer su puno učinili za razvoj kriketa na Visu. Snažan dojam na nas je ostavio polet mlade hrvatske momčadi.

Višani i njihov otok izuzetan su ambijent i nezaboravno je družiti se s Višanima. Toliko smo se sprijateljili da smo naučili i nekoliko psovki tipičnih za svakodnevicu na hrvatskom. Uživali smo i u prekrasnoj večeri u Rokijevu restoranu, uz izvrsna vina.

Odigrali smo dvije utakmice. Možemo biti obostrano zadovoljni jer su kriketaši „Hammer Bottomsa“ pobijedili u subotu, a viški „Sir William Hoste“ dobio je utakmicu u nedjelju.

U posljednjih nekoliko godina, naša je momčad igrala u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, na Balearima... I svi se slažemo da je ovo bila nezaboravna turneja.

Nadamo se da ćemo se jednom opet vratiti. Šaljem vam četiri fotografije, jednu s terena, a drugu s našim damama itd... Uz lijepe pozdrave i zahvalu za gostoprimstvo na Visu...

David Graham

EKO ROKI

T

urizam na način Rokija poznat je na Visu zadnja dva desetljeća otkako se iz Australije vratio doma Niko Roki, otac Olivera i Monike, koji nastavljaju očevu tradiciju. Monika Roki Radišić govori o obiteljskom poslu Rokija: – Otac je povratkom na Vis pokrenuo firmu koja se bavi ekološkim proizvodima i u

14

tome je pravi pionir, onaj koji krči nove puteve. Teško je steći certifikate. Vis je sam po sebi idealan otok za to. Općenito je prednost Visa ta neiskvarenost i originalnost u odnosu na preostali turizam industrijskog tipa. Pogledajte kako Vis privlači i kajakaše, kriketaše, ronioce, bicikliste, jedriličare, planinare, hodače, a popravlja se i u proizvodnji vina i maslinova

ulja, pa i drugih naših proizvoda kao što je hib, torta od suhih smokava, razni džemovi, rogač, pa pandulet, kruh od mendula, nešto kao viški paprenjaci...

Roki je prvi počeo proizvoditi ekološka vina u Dalmaciji, pa su poznati njegov Muškardin, Bugava, Plavac, Prošek, Matadur, te rakije Mirta, Komovica, Rogačica, Travarica, Mix No 1...

TROGIR PEDESET GODINA MUZEJA GRADA

PORTUNI OD ANTIKE DO BAROKA Sve do 10. srpnja traje pedesetodnevno odbrojavanje do velikog rođendana trogirskog Muzeja grada i svaki dan pali se po jedna svjećica u obliku iznenađenja: priča iz gradske prošlosti, izložaba i raznoraznih događanja

J

oš 22. svibnja otpočelo je odbrojavanje 50 dana do 50. rođendana Muzeja grada Trogira, 10. srpnja, te ako ste prije i imali stotinu razloga za posjet gradu – gdje je takoreći svaka kuća muzej sam za sebe pa ga je i UNESCO stavio pod zaštitu – sada ih imate još barem 50. Muzej je, naime, pripremio, a koliko nego pedeset rođendanskih iznenađenja, od izložaba i zanimljivih priča do starih fotografija i recepata, raznih događanja i pjesme. Pravi primjer kako muzej nije za „stavit ga u muzej“ nego za „bacit u život“!

ODE ČAŠA MLEČANINU Prva prava nogometna utakmica u Trogiru odigrana je 21. lipnja 1903. godine na poljani na Travarici, gdje su se Trogirani prvi put upoznali s nogometom još sedam godina prije, gledajući igru mornara s britanskih ratnih brodova, usidrenih u zaljevu Šaldun. Smatra se da je ta utakmica engleskih mornara 1896. bila prva nogometna utakmica na području

cijele Srednje Dalmacije.

No Trogirani, i kad su prvi, moraju biti još „prviji“. Igranje loptom nogama spominje se još u 16. stoljeću, kako čitamo iz pisane ostavštine. Ivan i Konstantin, sinovi plemića Kažota Celija, nogom su se dodavali loptom i 21. ožujka 1522. Andriji Mlečaninu razbili čašu u njegovoj trgovini muranskim staklom.

Mlečanin se tužio sudu, ali uzalud. Izgubio je.

E.S.G

PRIČE IZ DAVNINE Za one koji ne znaju, trogirski Muzej grada nalazi se u Ulici Gradskih vrata, u srcu grada, u staroj romaničko-baroknoj palači Garagnin-Fanfogna, a u stalnome postavu čuva znamenitu biblioteku obitelji GaragninFanfogna, kamene skulpture od antike do baroka, tri djela glasovitog kipara Ivana Duknovića te galeriju slika istaknute hrvatske slikarice Cate Dujšin-Ribar.

Muzejski djelatnici pobrinuli su se da iz prve ruke čujemo cijeli niz istinitih priča iz trogirske davnine. Evo jedne – o nogometu.

15

PROJEKTI LUČKE UPRAVE SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE sudeći po raskoši porta, crkava i trga. Taj suvereni gard odmah ćete osjetiti. Iako su Pučišća skrivena u duboki zaljev, ploveći uz sjeverne obale Brača lako ćete razaznati ulaz po dražesnoj građevini svjetionika na desnoj punti i, naravno, po blještavoj bjelini kamenoloma na lijevoj punti, a kamenolomu je još i ime – Veselje.

MJESTO, PLAŽA, TRADICIJA Pravo Veselje je doživljaj projekta Ivice Galassa, te arhitekta Ede Šegvića koji je tome dao timbar i frizuru odabirom urbane opreme za rivu i pristanište na temeljima Galassova projekta.

– U dogovoru s gradskim vodstvom Pučišća, načelnikom Marinom Kaštela-

K

ad uplovite u Pučišća s kopna, prizori su spektakularni, silazeći s obronaka kao da imate pregled nad cijelom poviješću, kulturom i tradicijom toga mjesta na sjevernoj obali otoka Brača gdje se stvarao grad od autentičnog kamena u davna vremena, gdje se crpilo kamen, kako kažu, i za izgradnju Bijele kuće...

A kad uplovite s mora, onda ni ne sanjate da će u tom zakrivljenom zaljevu iza kantuna izroniti cijeli mali grad.

Pučišća kao da su građena za velegrad,

16

Priredio urednički tim Lučkog vjesnika

VESELJE PU

Tvrtka Obala d.o.o. pod vodstvom projektanta Ivice Galassa pripremila j u Pučišćima, gradiću na sjevernoj obali otoka Brača koji je oduvijek odis klasike i radosti bračkog kamena

nom i Domagojem Maroevićem, ravnateljem Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, izrađen je građevinski projekt i vizualizacija za lokaciju istočno od Mosta Jurja Mladinića – objašnjava Ivica Galasso. – Arhitektonski projekt sadrži arhitektonsko, komunalno i urbano osmišljavanje i uređenje prostora, predloženi su i rješenje urbane i komunalne opreme, odabira klupa, rasvjete, kontejnera, energetskih blokova za vezove, štandarac, fontana i sve drugo što stvara ukupni ugođaj prostora.

Najteži dio posla, prema priči ing.

Galassa, bio je vezan za prilagođavanje osobitosti samih Pučišća, a Galassova Obala d.o.o. potrudila se u području čuvanja onih karakteristika i specifičnosti luke i zaljeva u Pučišćima koji utječu na sljubljenost obale i mora, pitanje valova i sigurnosti pristana.

– Sve se učinilo da se ne naruše

UČIŠĆA I KAMENA

je novi izgled luke, pristaništa i rive sao poviješću, kulturom i tradicijom

potencijal i ljepota Pučišća na obalnom pojasu koji se razlikuje do mosta Jurja Mladinića i mjesta gdje počinje kupališna zona – kaže. Vodilo se računa o izuzetnom krajoliku i o ekološkom uklapanju zahvata u okolinu.

RIVA, VEZOVI, PARKING Pučišća će dobiti novi uređeni obalni pojas u dužini od oko 130 m, uključujući i zaobalne površine, sve do postojeće ceste. Uredit će se i dio obale za komunalne vezove i vezove nautičara te za

istezalište plovila. Zamišljeno je dio obale koristiti alternativno i za postavu vaterpolo-igrališta.

Riječ je o obalnom dijelu koji se proteže od vanjske strane gata Juraj Mladinić, pa do novoplanirane pozicije istezališta za brodice. Tu je ujedno i graničnik između urbanizirane obale i kupališne obale, to jest plaže. U sklopu istezališta planirana je i postava dizalice nosivosti 4 tone za dizanje i spuštanje manjih brodica u more.

Uz istezalište je, na ograđenom betonskom platou, predviđen prostor za smještaj osam brodica na suhom.

Prostor, koji se hortikulturno uređuje, planiran je u tri cjeline i njegova ukupna površina iznosi oko 220 četvornih metara. Odmah do zelene površine i iza pločnika, poseban prostor dobit će se za parkiralište.

17

KAD SVECI MARĹ IRAJU Povlja

Svako malo mi im Priredila Ana Gaspar

Milna

18

Supetar

SEGET DONJI, 13. lipnja

Sv. Ante Glavni dan u godini za Segećane dan je njihova mjesta, 13. lipnja na Svetoga Antu, Dalmatincima inače najdražega sveca. A tko ga ne bi volio kad čuva i štiti i djecu i siromahe, putnike, ribare i mornare, konje? Štiti i čuva i Seget Donji, ponikao iz utvrde što ju je Jakov Rotondo, pisar trogirske blagajne, 1564. godine podigao kao neku vrst skloništa za slučaj rata, ali ne samo za sebe i svoju obitelj nego i za sve svoje seljake! Svaka mu čast.

isto ma svoju feštu!

POVLJA, 24. lipnja

Sv. Ivan Krstitelj Druga polovica lipnja i početak srpnja rezervirani su za proslave na otoku Braču.

Kao da su se sva mjesta dogovorila pa odabrala zaštitnike u tom razdoblju. Tako ćete u Povljima, malom naselju na sjevernoj obali otoka, nekadašnjoj sigurnoj luci za rimske galije, kao i za omiške gusare, već na rivi zapeti za spomenik Ivanu Krstitelju, dakako, u nadaleko čuvenome bračkom kamenu.

Osim prilike za feštu, svetac je Povljanima dao priliku i za slavu u svijetu: Povaljska listina, isprava benediktinskog samostana sv. Ivana Krstitelja iz 1184. godine, ispisana na bosančici, jedan je od najstarijih jezičnih spomenika.

SUPETAR, 29. lipnja

MILNA I SELCA NA BRAČU, 16. srpnja

Sv. Petar i Pavao

Gospa Karmelska

Tko bi bio zaštitnik Supetra na Braču, glavnog grada otoka i prekomorskog „predgrađa“ Splita, ako ne njegov imenjak sveti Petar? Tu je još i Pavao, ali on je jadan uvijek u drugome planu.

Sad, ako vam je fešta na pameti, u Supetar možete doći kad god vam padne na pamet. Uvijek je nešto: ili Dani boba i blitve, ili se „kužinaje“ po starinsku ili se održava Supetar Film Festival, smotra suvremenih europskih dokumentaraca, ove godine od 11. do 14. srpnja. Ali, najveselije je na Dan grada, na Svetoga Petra. Provjerite sami! A kad svi odu, iskušajte što je mislio Tin Ujević kada je 1929. u Supetru rekao: „Mir ulazi u me.“

Karmel je gora u Palestini ponad Sredozemnog mora. Milna i Selca su mjesta na zapadnoj i na istočnoj punti Brača ponad Jadranskoga mora. Pitagora je smišljao svoj poučak na brdu Karmel, u visinama, a tko kaže da s bračkih vrhunaca štogod pametno ne možemo smisliti i sami?

Jedino se nije lako odlučiti: Milna, Bobovišća, Ložišća, pa Selca i luka mu Sumartin? Ili gore na vrhu vrha, na 778. metru Vidove gore, uz bračku janjetinu, o kojoj se glas kroz turističku usmenu predaju pronio daleko, zaštitnicu Gospu Karmelsku zamoliti da nam čuva i dalje i Milnu i Selca i sva ta mila naša mala sela.

Sumartin

19

FRIŠKA RIBA LUČKOG VJESNIKA

M

ože li se išta bolje dogodit tome najstarijem hrvatskom gradu, hvarskom Paizu, i tome Čoviku, Vinku Maroeviću, nego to da odeš u penziju i vratiš se doslovno u djetinjstvo, svome otoku di si ka dite išao u vrtić, odakle su ti svi tvoji. Zna se šta je HDZ, ali zna se i šta je Otok. Otočka sudbina mora čovika učinit otpornijim, iako - di ćeš lipše nego bit Bodul, svoj, poseban, okupan i odvojen morem.

KOLJENO MAROEVIĆ Bilo je Vinku već i vrime za odužit se svome mistu od korjena. Tko može pomoć ako ne iskusni mještanin, iako se rodio u Splitu.

Maroevići su starogradska obitelj s kolinom.

Tri su brata Maroevića, pjesnik Tonko, pa inženjer elektrotehnike Jakša poznat u svitu po svom proizvodu, po sondama za neurokirurške operacije, i Vinko, dugogodišnji šef splitskog Socijalnog.

Vinko je bio i dopredsjednik splitske Vlade do 1993. i još puno toga. Pokretač je i alpinizma u Splitu, Stipe Božić ga u svojoj knjizi spominje kao učitelja alpinizma, a Tonko Maroević mu je napisao pogovor.

Kad to znaš, onda kao novinar moraš reagi-

rat i snimit Vinka kraj njegovog «malog diva» kojim će se vozit kao gradonačelnik i šofer sam sebi. To je fotografija koja nije za prevarit. Vinku je «reno 4» kao navika zaostala iz alpinističkih dana i Gorske službe spašavanja.

Logično je pitanje koga Vinko ovaj put misli spašavat i kako, Stari Grad i Starograđane.

- Neće mi trebat „kavica s gradonačelnikom“ jer me po ulici stalno potežu za rukav.

Navikao sam na to pa mi nije ništa nova.

Dovršava se novi mul, projekt Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, a to je jedan od projekata obećanih građanima za dovršenje, pokrenut u mandatima prije mene.

PAIZ UMJETNIKA Od ozbiljnijih problema novi poteštat ističe tzv. «isplatu alimentacije», kako sam kaže: - To ja tako zovem. Jer Grad mora isplatiti 20 milijuna kuna za zemljište na kojemu su već izgrađeni hoteli, a budžet je puno manji...

Slični problem ima jedino Supetar, ali on ima manji dug i veći budžet, tako da je Stari Grad jedinstven s tim golemim troškom.

- A ko bi o tome razmišljao kad Paiz uvijek zamišljate kao Pariz, leglo umjetnika…

- Nemam ja ništa protiv njih, dapače... Ni-

Intervju u zadnji čas

Vinko Maroević, gradonačelnik Staroga Grada na otoku Hvaru, najstarijega hrvatskog grada

PLIVAT U MORU

20

Razgovor vodila Elizabeta Garber

kome. Izbor Staroga Grada mora biti kontrapunkt budućnosti koja drži do prošlosti, objašnjava Maroević: - Konzervatori mogu zabraniti kanalizacijske cijevi nužne za život da bi sačuvali nalaze prošlosti, ali tko će brinuti o sadašnjosti?

I more mirita konzervatora koji će ga zaštititi.

Neka Stari Grad pliva u moru.

- Ali te njegove šćige i jesu veliki problem?!

- Bolje plivat u moru nego u…

Vinko obećava kanalizaciju kao glavni projekt.

- O tome govorimo 40 godina. Kanalizacija se mora dovršit! Obećavam to do kraja mandata.

- Hoćete li skočit u more kao i Nikola Grabić, gradonačelnik Splita?

- I to mogu obećat! Ta usporedba sa Splitom me privlači jer moj prijatelj Vjeko Ivanišević, išli smo u isti razred, zaslužio je postat gradonačelnikom grada sto puta većeg od ovog mog gradića, ali eto, i moj Paiz 15 godina čeka jednog hadezejca. A šta je najsmišnije, Vjeku i mene spaja nekako čak i Miljenko Smoje. Pisac Maloga i Veloga mista. A baš u Paizu se snimalo Malo misto. Šteta, gušta bi da smo Vjeko i ja, iz istog razreda, i iste stranke, gradonačelnici Smojinoga Maloga i Veloga mista. Nema boljeg oksimorona.

A taj pjesnički «Spleen Paiza» glavna je odrednica Staroga Grada, puntarskoga mista kako bi rekao Tin Ujević, čije ime nosi trajekt za Stari Grad, «rezerva» dugogodišnjega «Petra Hektorovića».

IZBORNE BAJKE Obećanje je i dovršit Dom za stare i nemoćne u idealnom ambijentu starogradskog zaljeva. Maroević i Deletis se nisu „itali“ obećanjima bez pokrića, kao što je običaj pričat predizborne bajke, nego su naveli glavne i ostvarive, poput kanalizacija. Prigovarali im da su pružili samo životopis. A šta ćeš više? Taman obećava da bi mogli štogod učinit. I naravno, falilo mu je samo 14 glasova za pobjedu u prvom krugu, iako je godinama Paiz van domašaja HDZ-a.

U, A NE U… sam slučajno u kompi s prijateljem i pravim Starograđaninom Deletisom. Obojica razumijemo Paiz, odlučili smo u penziji to novo slobodno vrijeme poklonit Paizu i potaknut taj usnuli grad s imiđom umjetnosti, ali i inercije.

- Dok jedan Hvar poduzetno naprijed grabi…

- E, njima bi možda bilo bolje tu poduzetnost malo prigušit. Dok mi zbilja umiremo od lipote… Mi taj drukčiji imidž moramo sačuvat, ali ga osmislit da živi, zapravo da preživi. Nije slučajno veliki splitski gradonačelnik Jakša Miličić, otvarajući nekad davno Željezaru, napomenuo da se ne može živit od cvrkuta ptica, iako svi vole cvrkut, ja prvi, rekao bi Miličić.

IZ KOME S DELETISOM Vinkov zamjenik dr Vedran Deletis, liječnik međunarodne reputacije, sa 20 godina života u New Yorku, bio je na čelu Svjetskog društva neurofizijatara, a najnovije priznanje mu je titula „Ponos Hrvatske 2011.“. Zajedno s dr Darkom Chudyjem izvukao je iz dvomjesečne kome 21-godišnjeg Splićanina.

I Paiz od Hektorovića do Deletisa i Maroevića zaslužuje probudit se iz jedne vrsti

21

Sve za nautičara

Priredio urednički tim LV

Golema viška luka ima šanse za prihvat ogromnog broja nautičara pa se svi trude udovoljiti zahtjevima te vrsti turizma

Prirovo

P

VIS: TRAŽI

rošla su vremena kad je otok Vis turistički ovisio o nekom događaju, pa se čekalo Komišku regatu na početku sezone krajem svibnja i Višku regatu nakon Mrdujske u listopadu na izmaku sezone. Danas viška i komiška riva izgledaju kao da se Komiška i Viška regata jedre non-stop.

Da nema dodatnih bovi, kao što su nekad u kinu bila rezervna sjedišta, svaki brod bi se na domaku otoka osjećao kao persona non grata. Vis se razvija u tom pravcu upravo neslućenom brzinom. Evo nekidan krajem svibnja nije bilo mjesta na rivama u Visu i Komiži. Županijska Lučka uprava koja brine o 51 luci na području Splitsko-dalmatinske županije, orijentirana je pojačano baš na investiranje u izgradnju novih pristaništa i luka, lukobrana i mulova, na unapređenje uvjeta za prihvat jedrilica i brodovlja, flota sa svih strana svijeta kako bi hrvatskom turizmu i privučenome gostu širom otvorili vrata našeg svijeta na obali Jadrana.

KUT Naravno da je turizam posao u koji se ulaže pa onda opravdano i očekuje nešto zauzvrat, profit kao jedinica egzistencije. Bitno je da ta priča bude artikulirana kao hrvatski proizvod i da se pri tome nikome ne nanosi šteta. U Visu se državna tvrtka ciljano bavi prihvatom nautičara i svime što uz to ide.

22

Slično ima i Komiža u svojstvu tvrtke Nautički centar Komiža. A u Visu je tvrtka Issa Adria Nautika dobila u koncesiju prava ali i obaveze da za županijsku Lučku upravu izvršava sve poslove vezano za pristanište, naplatu vezarine itd. Grad Vis je vlasnik tvrtke, a firmu vodi direktorica Jelica Linčir.

Normalno da je nama posao da proizvodimo dobitak a ne gubitak. Trudimo se ulagati ali i zaraditi. Šteta je propustiti šanse kad vidiš koliko brodova svakog ljeta sve intenzivnije uplovljava u Vis. Zato smo po-

stavili i bove tamo na istočnom dijelu porta prema Kutu a sad gradimo i nove vezove baš na Kutu koji je postao atraktivna lokacija sa svojim intimnim originalnim viškim ambijentom, kaže Jelica Linčir.

Planira se izgradnja gradske marine, a već ovog ljeta na Kutu je za život spremna novost - kapacitet od ukupno 40-tak vezova. Osim temeljnih arhitektonskih rješenja prema projektu splitske tvrtke Obale d.o.o. pod vodstvom Ivice Galassa, postoje i druga riješenja za površine na rivi i šetnici, dosad

Radovi ispred apartmana Ive Jerkovića

potpuno neuvjetnim prostorima. Za tu vrst uređenja pobrinula se projektom komiška tvrtka na čelu s Antom Mardešićem.

Vis prijeti postati pravim turističkim bumom, 40 vezova na Kutu i 60 vezova na rivi u Visu, pa 30 metara obale za trabakule i turističke jedrenjake koji se vežu bočno na dijelu pod potpunom ingerencijom Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije.

PRIROVO Dalje na zapadnoj obali Viške luke iza Prirova gdje se protežu i antička nalazišta postoje vezovi, poput mandrača za domicilno stanovništvo. A jedrilice po potrebi bace sidro pred tim mandračem ispod Prirova što

SE VEZ! Recepcija za nautičare

je sigurno veća šteta , kaže Jelica Linčir, nego da su tu postavljene bove pa da se sidrenje obavlja pod kontrolom.

Međutim, konzervatori uvijek imaju svoje specifično mišljenje. I kad se gradila benzin-

ska pumpa snimanje terena je otkrilo ostatke antičke rive, u biti cijeli poluotok Prirovo bio je nekad dijelom velike rive. Sigurno bi bilo za svih bolje da sidrenje na divlje bude pod bilo kakvim redom.

Nautičara je sve više. Atraktivno je primjerice vezati se u dubokoj vali Stončica koju ćete otkriti kad morem idete iz Viške luke na istočnu obalu otoka, putem prema svjetioniku Stončica. U toj vali je privlačan restoran uz more koji dobro posluje otkako se Vis okrenuo turizmu odlaskom vojske. Nekad su tu postojali samo apartmani, a nova generacija, dakle sinovi – pokrenula je otvorenost prema nautičarima otvaranjem osobite konobe uz more.

SVEMOĆNI GUMENJAK Stipe Repanić u gumenjaku uvijeć se svakom naći pri ruci u golemoj Viškoj vali.

Non-stop se vidi njegova brazda ili s Kuta prema Prirovu, ili uz višku rivu, jer vezova je na sve strane, valja pomoći kod preuzimanja muringa. Gumenjakom je Repanić prebacio i reportera Lučkog vjesnika a na viškoj Rivi za dobru fotku dočekali su nas ostali iz posade gumenjaka koji radi u smjenama. Marko Žgela, Jure Beroš i Pero Ivičević.

STONČICA Direktorica Jelica Linčir

Interesantno je da se radi o obitelji Linčir, a jedan od sinova je suprug direktorice Issa Adria Nautike Jelice Linčir. I njen suprug je imao ideju o bovama pred svojom gostionom, ali iste aspiracije ima i Grad. Pa su se Linčiri iz Stončice morali povući da ne ispadne sukob interesa na relaciji supružnika. U svakom slučaju sidro, dakle vez – pitanje su opstanka u obostranoj «bilaterarnoj koegzistenciji» nautičara i onih kojima je to posao.

A Vis ide provon u povoljni vjetar turizma, punim jedrima naprijed.

23