Lučki vjesnik 28

br. 28, lipanj 2018

51 luka Splitsko-dalmatinske županije Brevijar za svakoga na moru

Port News

THE MIRACLE OF CENTRAL DALMATIA Split, Hvar, Vis, Bol, Zlatni rat

1

Hrvatska lansira najnoviji turistički svjetski hit: Grad Dioklecijana, motor razvoja u srcu Jadrana

Mirakul turizma Srednje Dalmacije

OPSADA SPLITA 2

Turistički pohod na Split, Hvar, Vis, Bol i Zlatni rat, Makarsku, Omiš i Trogir, prirodno i kulturno blago pod zaštitom UNESCO-a

fotografije Segor Garber tekst Mario Garber Segor Garber

D

i ste to? Previše za oko, milijun ljudi, crnci, bijelci, Koreanci, Japanci. Ako ste odavde, pojma nemate tko je tko, tko domaći, tko turist. A ni odakle je, ako je turist. Stranci se čude šta se ovo događa u gradu. Neki blagdan?!

Kratki ljetni pljusak prekida dnevnu gužvu, svi se skrivaju, bježe di stignu, razbistrile se, raskrčile kalete i riva, i tko je odavde, zna da mu je najbolje uletit u podrume palače, odmah s rive, jer dok ih prođeš, dok izađeš na peristil Dioklecijanove palače, od pljuska više – niti kapi kiše. Za čas! A koliko je prošlo stoljeća otkad su ih ljudi gradili...

Klimaks koji se zadnjih desetljeća događa Splitu zapravo je zasluga za dugo, dugo neuzvraćenu ljubav.

Sad ga vole svi, turisti iz cijelog svijeta, politički mame i tate, planetarni vlastodršci, analitičari, statističari, umjetnici, znanstvenici... A oduvijek je bio gradić mora, ribara, kulture, glazbe, sporta i lipih običaja Kratki ljetni pljusak prekida dnevnu gužvu, svi se skrivaju, bježe di stignu, razbistrile se, raskrčile kalete i riva, i tko je odavde najbolje mu je uletit u podrume palače, odmah s rive, jer dok ih prođeš, dok izađeš na peristil Dioklecijanove palače, od pljuska više – niti kapi kiše.

Prava atrakcija svakome odavde zapravo su stranci, oduševljeni su, pomislili da će im kiša upropastit dan. Kad ono sunce opet! Natrag na Rivu. Čude se turisti zašto je po štandovima izloženo toliko najrazličitijih stvari i stvarčica baš od drva. Jedan pita pa mu moraš odgovorit da je blagdan zaštitnika grada, svetoga Duje, i tradicija je djeci kupit drvene klepetaljke s likom leptira, kotrljaju po svim kaletama, pločnicima, po cijelome gradu, a mamama i nonama... njima od drvenih potrepština obavezno novu kuhaču.

3

PRIČA TURISTIČKE ZAJEDNICE SPLITA

D

ioklecijanova palača i cijela povijesna jezgra Splita na spisku su svjetske baštine UNESCO-a još od 1979. U toj strukturi vidljivi su i još uvijek živi svi povijesni slojevi od starog Rima, preko srednjeg vijeka do danas. Šetnjom kroz drevni grad moguće je putovati kroz vrijeme, promatrati vrhunske primjere antičke arhitekture poput Peristila, srednjo-

vjekovne romaničke crkvice i gotičke palače, renesansne portale plemićkih kuća, barokne fasade, sve do moderne arhitekture izvanredno uklopljene u bogatu baštinu.

Takva slojevitost odražava se i u svakodnevnom životu Splita. Lokalni stanovnici sjede u istim kafićima, restoranima i kupuju u istim trgovinama s

turistima, dajući im dojam da su dolaskom u Split postali sastavnim dijelom grada i njegovog ritma. Tržnica i ribarnica u centru su života svake splitske obitelji, kao što se cijeli društveni život grada od 200 tisuća stanovnika ogleda na njegovoj Rivi, gdje će svaki gost koji drži do sebe popiti kavu sjedeći do bučnih, temperamentnih Splićana.

VISIT SPLIT Welcome magazine

REPORT SVETOGA DUJE Vrhunac gužve i masovnih opsada uličica i trgova usred Dioklecijanove palače izazvala je, naravno, i tradicionalna tombola navečer. A čim je tombola završila, gužva u gradu se doslovno prepolovila. Golemi val ljudi krenuo je prema Zvončacu, uvali van gradske jezgre i lučkog krkljanca, jer su vjerojatno mnogi parkirali tamo na zapadu grada čim su prošli tunelom kroz Marjan.

Kao da je pravi navijački karusel nakon velike utakmice, za Svetoga Duju, protutnjao napuštajući grad, pa su valjda odahnuli i konobari u Bellevueu, staroj popularnoj kavani kod prostranog trga Prokurative na Rivi, gdje se inače nađu samo oni što uz kavu prepričavaju dogodovštine iz djetinjstva i staroga Splita, a zato svrate i mlađi jer „e, tamo uvik ima mista“.

Prizori su nezaboravni kako turisti sjede po šentadama jedan preko drugog, u kavanama im za stolom popadale stvari, na starome trgu Peristilu među klasičnim

Eto ste upravo uplovili u Srednju Dalmaciju, bacate konop na stupovima može se vidjeti i hrpu rivu, a pojma nemate koji ste nautičar po redu, tko se sve vezao cura okupljenih prije vas, počevši od valjda prvog onog Grka, ili Ilira, prije Krisoko počasne straže ta, što bi značilo da ste i prije Dioklecijana uplovili u ribarsku u odorama Starih uvalu Aspalathos, Matejušku koja danas, stisnuta u zapadnom Rimljana iz Diodijelu splitske luke, podsjeća i na San Remo. klecijanova doba, što je njima možda i seksi, tko zna, i naravno, ne puštaju vezao prije vas, počevši od valjda prvog rimskog vojnika, nije mu laka... onog Grka, ili Ilira, prije Krista, ili prije Svakako je izuzetno zanimljiv događaj Dioklecijana, što bi značilo da ste uplovili u kojemu su na blagdan Svetoga Duje u u ribarsku uvalu Aspalathos, današnju istom ambijentu domaći, kojima je sve Matejušku koja stisnuta u zapadnom dijejasno, i stranci kojima ništa nije jasno, lu splitske luke podsjeća na San Remo. iako vide da se tu nešto bitno odvija, pa A možda ste pristali pred vratima Dita zbunjena scenografija svijeta sa svih oklecijanove palače koja je bila izletište, strana baš dobro klapa, lipo se uklapa. ljetnikovac rimskog vladara iz tadašnjeg od Splita starijeg grada – Salone, koja NAUTIČARI ANTIKE I DANAS je danas predgrađe Splita... Ali nekidan Eto to ste upravo uplovili u Srednju Dalza blagdan splitskoga zaštitnika svetoga maciju. Bacate s pramca konop lučkom Duje, pristali ste na splitskoj rivi među „operateru“, a tako i Lučkom vjesniku, nebrojenim crncima, bijelcima, JapanciPort Newsu, vezujete se na primjer na ma, Koreancima, Kinezima, Nijemcima, obali, Rivi, možda u Splitu. A pojma neAmerikancima, Dancima, Šveđanima, mate koji ste nautičar po redu, tko se sve Vikinzima – haha.

5

More je svima avantura. A riva, obala, luka, pristanište – mjesto za odahnuti i prošetat do prve konobe, kulture jela i pića, ali i kulture te nepregledne povijesti kojom Split sa svojom Srednjom Dalmacijom, otocima od Brača, Hvara, Visa, Šolte, Malog i Velog Drvenika pa i lipo tamo do Palagruže, privlači i mami svakog pustolova, putnika, običnog čovjeka, jednostavno – iz znatiželje.

VREMEPLOV HRVATSKE PUČINE Je li to prirodno objašnjenje na prvi pogled neprirodnog čuda koje se zadnjih skoro dva desetljeća događa sa Splitom na planetarnoj turističkoj karti? Srednja Dalmacija i ovaj magazin, brevijar za ljude od mora, nautičare i sezonce očarane ljetom na Visu, u Komiži, Biševu, u Bolu i na Zlatnom ratu, u Hvaru, Starome Gradu, Jelsi... u oku su cijeloga svijeta već i po samoj definiciji turizma koji evo slavi 150. godinu organiziranog bavljenja tim „sportom“ na ovim prostorima, a zapravo se radi o golemoj povijesti još iz antičkih vremena i onih prvih praturista.

Ta Srednja Dalmacija potpuno je sad profilirana, artikulirana, radi se o priči u kojoj nautičar i bilo koji čovjek s mora ili od mora – uranja u sve to nepregledno doba poput pučine, otvorenog mora, kultura i civilizacija, životnih priča i svakodnevica tog osobitog podneblja koje vam nudi doslovno dalmatinski, a ne

6

švedski stol, svih mogućih baština, od falkuše do maloga plavca, maslina, lavande, ružmarina, murtile i morskoga blaga.

OPERA POTEŠTATA OPARE Split je cijelom svijetu postao glavni portal za ulaz u Srednju Dalmaciju, kao uvertira u simfoniju povijesti raznih civilizacija i kultura sa scenom takozvane nedirnute prirode u samom srcu Jadrana, a može i Mediterana. Lučki vjesnik se kao magazin Splitsko-dalmatinske županije dosad nije bavio i Splitom, jer je kao županijski glasnik veću pozornost posvetio Splitovoj djeci – Trogiru, Omišu,

Makarskoj, otocima Hvaru, Braču, Visu, Šolti, Malom i Velom Drveniku, tom fenomenu od pedesetak (51) luka i malih mista poput Splita.

Međutim, „Split i ta njegova dica“ zapravo su neraskidiva, nedjeljiva bajka o kraljevini sunca, mora i umjetnosti na svim izražajnim tanjurima turističke ponude tako da je i nedavni milijardovoljni projekt hrvatske vlade, kao poklon Splitu i njegovoj regiji, u suštini nešto što je davno zaslužena i dosad neuzvraćena ljubav.

Zato će splitski gradonačelnik, poteštat Andro Krstulović Opara (kao najveća

splitska Opera) bez sumnje zauvijek ostati upamćen kao Splićanin koji je artikulirao tu ukupnu revoluciju i evoluciju grada u smjeru novog turističkog fenomena ucrtanog na svim svjetskim kartama, rang-listama i burzama ili, ljepše rečeno, izlozima bogatstva i krasote u svakom smislu. Pamtit će se to kao Opera poteštata Opare. ŽIVOT NA OTVORENOM Kao izlog Srednje Dalmacije Split se isprsio polifonijom svoje rive i razgolićenoga života na otvorenom sa skrivenim kaletama i pjacetama, trgovima i zvonicima svoje intime, kulturne, povijesne ali i današnje, svakodnevne.

Naravno da će svaki putnik svratiti u tu raznoliku bogatu priču a najveća atrakcija slijedi tek sad – Split nije sam, on je samo najava milijardu svojih satelita u Srednjoj Dalmaciji pa i u njezinom najbližem susjedstvu. Radi se jednostavno

Dive into the lifestyle and local customs of this city

S

plit has become focus of the whole world. From a transit place it developed into a hit destination for international travellers, a place where everybody wants to stop and enjoy not only the cultural and historical heritage, but also to dive into the lifestyle and local customs of this city that emerged from the Roman palace of emperor Diocletian.

The palace until today marks the nucleus

o besprijekornoj dramaturgiji u kojoj se Split ponavlja, replicira, reciklira, klonira na sto tisuća malih i velih mista po svim otocima Srednje Dalmacije i drugim gradićima pa čak i sve do Dubrovnika.

To su sve refreni, to je epopeja, vulkan, erupcija, vatromet svega toga ponovno, kamo god se okrenete, vi opet dolazite u neki manji Split, u njegovo dite, ili možda u njegove prapočetke postojanja. Mirakule toga neposrednog bujanja života doživjet ćete dok s brodom budete na vezu sa Splitom i

njegovom Srednjom Dalmacijom, pa kad i dignete sidro na kraju ljeta, vidjet ćete da ste tu na vezu zapravo ostali zauvijek.

THE MIRACLE OF CENTRAL DALMATIA

of the living city, it is a true living open air museum, where each day the squares and alleys turn into places where you can hear singing, laughter, where people are dancing, dining and drinking… On top of this Split also has a very contemporary side in both art, entertainment, events or sports.

Dubrovnik stands as a synonym for Croatian tourism, whereas Split has taken the position of the capital of Dal-

matia and the County Split – Dalmatia, an area with numerous islands (Hvar, Vis, Brač, Šolta...) and beautiful historic towns like Trogir, Omiš, Makarska or inland Imotski, Sinj... as well as smaller places great history and natural beauties like Kaštela, Solin, Vranjic, Stobreč, Strožanac, Žrnovnica, Brela, Baška Voda, Podgora, Tučepi, Igrane... thus representing the heart of the entire Croatian Adriatic coast.

7

Okom eksperta

piše Vedran Matošić

Fenomen Splita kao turističkog buma

KAKO SE DOGODILO ČUDO

Grad s tri kafića na rivi (Bobis, Hvar i Genscher), zatvaranjem Rive za promet prerasta u širom otvoren dnevni boravak pod vedrim nebom većim dijelom godine pa to poprima izgled svjetski najatraktivnije šetnice uz more s kafićima i restoranima za odmor i doručak, ručak ili večeru u bilo koje doba dana i noći.

To je samo jedna od pričica koje su lansirale Split

S

vjetski analitičari odavno su u turizmu registrirali pojavu novog trenda čime je promijenjen svjetski turistički „menu“. Turizam koji smo poznavali i prodaja paket-aranžmana preko tour-operatora postali su prošlost, na sceni su danas internet i neograničene mogućnosti izravnog bukiranja. Došlo je do preokreta, dvotjedni i stacionirani odmori više se ne traže, razvio se turizam usmjeren na akciju, putovanje, što više destinacija želi se vidjeti u jednom odmoru na putu, pa je grad postao dominantna destinacija iz koje se može kamo god hoćeš.

splitskom otočkom raznolikom ambijentu.

Grad s tri kafića na rivi (Bobis, Hvar i Genscher), zatvaranjem Rive za promet prerasta u širom otvoren dnevni boravak pod vedrim nebom većim dijelom godine pa to poprima izgled svjetski najatraktivnije šetnice uz more s kafićima i restoranima za odmor i doručak, ručak ili večeru u bilo koje doba dana i noći.

Stari dio grada, osobito palača, kalete, svi prostori – otvaraju se za došljake i putnike do sitnih sati. Grad diše punim plućima. U spontanom marketingu koji prati razvoj novog Splita sudjeluju profesionalci poput Branka Ostojića s fotografijama Peristila, Katedrale i Podruma.

Fotografije obilaze svijet i u člancima gostujućih novinara. Opusom fotografija Ante Verzotti prezentira Split s probuđenim životom u palači što je prijelomna promjena u vrijeme kad se prati slogan Split – palača – živući spomenik.

Dizajner Mario Brzić artikulira image Splita i njegovu prepoznatljivost u kontinuitetu, počevši od logotipa s Peristilom i zvonikom katedrale pa do spektakularnih plakata korištenih u marketingu mnogih tvrtki, proizvođača i turističkih djelatnika. Peristil, dakle Protiron, postaje brand kojim se prepoznaje i predstavlja Split.

ZVONE PULJIĆ I OPARA Split se uvijek vezivao za snažnu kulturnu ponudu s tradicijom opere i baleta, što turisti lako konzumiraju, a onda događanja postaju temelj splitske svakodnevice u

okviru slogana Split – the big event. Turisti u hodu uživaju u kulturno bogatom životu na otvorenom.

Prijelomna je godina 2005. kad se slavi 1700 godina od nastanka palače pa se prvi put održava Noć Dioklecijana. Govor gradonačelnika Zvone Puljića, koji je shvatio značaj ovakvih događanja, dao je još jednu potvrdu da je Priča o Dioklecijanu i Splitu uvod u novo turističko doba grada. Puljić se nedugo zatim odjenuo i u Vidovića na Spli’skon krnjevalu i njegovo sudjelovanje u manifestacijama koje je organizirala Turistička zajednica bilo je jasna poruka da Grad prepoznaje važnost turizma koji mu se događa.

Ne samo Dani Dioklecijana nego i ULTRA postaju veliki događaji koji kao planetarni marketing lansiraju Split u orbitu svjetskog turizma. Split nije Dubrovnik, koji je sinonim hrvatskog turizma, ali Split može biti nešto drugo, jako privlačan zbog svojih prednosti za najnoviji trend aktivnog turizma jer Split ima nepregledni spektar mogućnosti za uživanje u velikom bogatstvu svoje regije.

Osobne kvalitete Splita su i njegove kulturno-umjetničke odlike, jer kazališnom je ponudom moguće produljiti sezonu zahvaljujući umjetničkim specijalitetima za „svjetski menu“. Prilika je i karneval, ali artikulirani i promišljeni s teatarskim kadrom koji će sigurno kvalitetno prezentirati vrijednosti tradicijske vrijednosti. Šansa Splita je i kongresni turizam, njegove prednosti su idealne, grad za

OSTOJIĆ, VERZOTTI, BRZIĆ Prednosti Splita su tu nemjerljive, sve vam se nudi što god vam padne na pamet.

Split je bio član ECM-a (European Cities Marketinga), asocijacije Turističkih zajednica gradova Europe. Statistika ECM-a koju je vodio Bečki univerzitet upozorila je da su gradovi postali fokus interesa, te je i Split počeo bilježiti ozbiljan porast noćenja turista novog profila, dakle putnika koji žele vidjeti baš sve, malo u Splitu, malo u Dubrovniku, a zašto ne i u

9

sastanke i izlete bogatog spektra. Ono što bi Split dobio koncertno-kongresnim centrom zapravo je ostvarenje plana turizma u 365 dana.

Poslanica gradonačelnika Andre Krstulovića Opare turistima, s naglaskom na poštovanju palače – živućeg spomenika i apeliranje na potrebni mir koji noću mora vladati u staroj jezgri grada, te općenito ljubav poteštata u njegovu obraćanju svijetu i svome domaćem Splitu – sve skupa je specifičnost i originalnost Splita pa bi se i po tome mogao razlikovati od drugih gradova, sjesti na mjesto izuzetnih u svijetu.

UNPLUGGED CITY Split je grad sporta i glazbe oduvijek bio.

Suvremeni Split mogao bi se nazvati „unplugged city“. Bio bi to grad koji nema više zvučnika posvuda na štekatima.

Nego da prevladava glazba koju uživo izvode glazbenici jer i nekad je Turstička zajednica u suradnji s glazbenom školom, poznatim dalmatinskim klapama ili kulturno-umjetničkim društvom Jedinstvo unutar programa „Šušur po gradu“ organizirala gradsku živost i pravi zvučni unikat.

I danas mnogi kvalitetni glazbenici sviraju na lokacijama u palači, ali sve to

treba verificirati i uskladiti pa kafiće i restorane subvencionirati u angažiranju glazbenika kako bi to bio jedan uglazbljeni režim grada. Di čeljad nije bisna, kuća nije tisna.

Split kao poluotok s pogledom na more i sa sjevera ima svoju osobitost pa je vizija osposobljavanja gradske luke za brze brodove i česte veze s otocima, te dislociranje autobusnog i željezničkog kolodvora u prilog ljepšem izgledu luke i rive svakako ideja novih ljudi i projekata koji će unaprijediti Split u oku svijeta.

THE CROATIAN HEART OF THE ADRIATIC You have sailed into Split COAST and Central Dalmatia

Y

ou sailed into Central Dalmatia. Now you cast your rope to the port mooring operator and to our Port News magazine edition, after finding a berth for instance at the waterfront Riva i Split.

On the other hand, you surely are not thinking about the fact that this berth was a safe haven for Greek and Illyrian ships in the era before Christ or before Diocletian, finding shelter here in this tiny port constructed for fishing boats in Greek times at the village called Aspalathos then, today locally known as Matejuška.

10

DALMATIAN TABLE Maybe you have found a berth for your boat at the gate into Diocletians palace, the former residence of this Roman emperor, born in the ancient city of Salona, today the suburb of Split……. And if you came to Split a few day ago then you joined the countless locals and foreign visitors of all colors and races, coming from all over the world who came to the city to part-take in the festivities of the celebration of our patron saint – Saint Domnius.

The sea is an adventure for everybody. The waterfront, port, berth is a

place to relax, take a deep breath and then stroll off to a nice nearby tavern or restaurant to enjoy dining and local beverages but also to start exploring the incredible history of Split, Central Dalmatia with its islands Brač, Hvar, Vis, Šolta, Mali and Veli Drvenik all the way to Palagruža. This region attracts every adventurer, traveler, ordinary visitor – none of whom can get enough of this unique natural wonderland.

This may be the natural explanation of the seemingly unnatural miracle the city of Split faces these past two decades on the map of «must see» destinations

of the world ? Central Dalmatia and this magazine Port News meant for everybody who loves the sea presents you a different and untouched natural world, places to enjoy memorable summer vacations like in Vis, Komiža, Biševo, in Bolu and the Golden Horn beach, in Hvar, in Stari Grad, Jelsa…… All these places are more than ever attractive to our many visitors and at the same time celebrating 150 years of organized tourism in this region, offering a view into ancient, long forgotten but still palpable times, when

the first settlers starting coming to our shores as «tourists».

This Central Dalmatia today is articulated, profiled and every yachtsmen or anybody from or of the sea can dive into these past times – like jumping into clear sea waters, where before ones eyes the sea, the culture and civilization, life stories and daily routine opens up. Here you will find a typical Dalmatian buffet table of heritages, from traditional boats like Falkuša to the local wine Mali Plavac, olives, lavender, rosemary, basil and treasures from the sea.

THE OPERA OF MAJOR OPARA Split has become the gateway to Central

Dalmatia for the whole world, an introduction into the symphony of various civilizations and cultures, a unique stage of intact nature in the heart of the Adriatic, even the Mediterranean.

For this reason, the Major of Split Andro Krstulović Opara (as the biggest opera of the city Split) will remain remembered as THE citizen who articulated this revolution and evolution of the city and positioned Split in all world maps, ranking and top lists, stock exchanges or to use a better phrase «in the windows of wealth and beauty of all kind.

This will be remembered as the opera of major Opara.

11

Mario Bartulin (54) živi kao prastari ribar od lova pod osti, ali svira i u limenoj glazbi, gradi kuću, prodaje svoju ribu na peškariji

TUNJA OD 280 KILA ULOVIO RUKAMA ZA REP! Stari zanati, lov pod osti

12

tekst i fotografije Mario Garber

Za lov pod osti ribar Mario ima kaić od 2,99 m i s njim vozi morem sedam Kaštela, pa uz Čiovo, ode i do Trogira, cilo vrime stoji na provu s ostima od šest metri i čeka da uoči ribu, nema se tu šta mislit, reagiraš ka i riba, brže od nje, a gušt je jer se stalno nešto očekuje i stalno se nešto događa, pa koji put ipak i ništa

U

ru i po vrimena je taj tunj od 280 kili mlatija repom i skupa sa mnom po žalu u Kaštel Lukšiću. Dogodilo se to u rečenici koju ste upravo pročitali i koju mi je izrekao u razgovoru za Lučki vjesnik/Port News Mario Bartulin, nekidan prije nego se predvečer otisnuo u novu, nikad se ne zna kakvu avanturu. Znači, nije točna ona stara da mo’š ribi stavit soli na rep, nego – stavi joj Maria Bartulina pa’š vidit!

Ja mu ne bi virova, ali sve to je objavila i Slobodna Dalmacija, Jutarnji, Večernji... A zna se da šta nije ušlo u novine, isto ka da se nije ni dogodilo. Znači, ovo se dogodilo. Ne samo u rečenici toga našega razgovora prije neku večer. Nego je ovi čovik, Mario Bartulin, zbilja uvatija

Mario i gost Enrico, majstori s tubom

tunja od 280 kili za rep i nije ga pušta uru i po vrimena na tome žalu sve dok bidni tunj nije malaksa i dok...

– Dok mu nisan pustija krv!

TUNJ EKSKLUZIV Oće reć da ga je prikla. Ka... Nije ka janjca. Nego to je već ka vola oli prajca, tu negdi. Grubo je čut, jer ribari nisu mesari, ali koji put se zgodi da mu dođe na isto. U ovoj priči u ribara ipak nisu mokre gaće (pa za večeru ne zna šta će). Nego ovi ribar koji bi se triba zvat Mario Brtvulin a ne Bartulin – ne prašta nikome.

Kad bolje pogledaš, nije Mario Bartulin kriv šta se ti bidni tunj izbezumija i dezorijentira u plićaku Kaštel Lukšića, niti je tunj kriv šta se tu, na pravome mistu naša pravi ribar, skoro ka pravi novinar – za ubrat toga kapitalca ka ekskluziv od vijesti na naslovnoj! Da vijest nije bila novinarska patka nego riba, dokaz su policjoti. Sva srića da nisu pucali na tunja ne bi li spasili Bartulina!

Eto, svi su se našli u momentu prave senzacionalne vijesti. Ribar, novinar, policjot, sama riba glavon i falili su još jedino kurve i taksisti, haha... Ka šta vidite, ja reporter i dalje se zafrkajen i ništa ne virujen nikome od njih, a tunja ne mogu pitat jer je bidan partija. Uglavnom, mislim da sam sve učinija da pročitate ovi ekskluzivni intervju s genijalcem tipa Mario Bartulin.

Žena, dica...

Mario Bartulin (54) ima dva sina, Slavena (30) i Tonija (29), jedan je pomorac, upravo završio asistenturu za u Jadroplova, a drugi diplomirani inženjer ribarstva i radi u Kopenhagenu u firmi koja radi za Europsku uniju. Žena Dragana je, kao i Mario, poslije godina rada ostala bez posla, ali, naravno, nije se odlučila za ić pod osti. Kaže Mario, eto, živi smo, održavamo se, jedemo puno ribe i to je to.

Namirisale Mariov brujet od gofa: supruga Dragana s prijateljicom

13

S OCEM U KAIĆ OD SEDME ne ispalit na živce i za se prehranit, pa je put s ovin većin brodom od pet metri poČovik živi u Kaštel Starom, malom mistu malo-pomalo shvatio da mu je najbolje vuć maloga za pod osti pa se otisnit malo kraj Splita, bliže Trogiru, a može ga se vi- otvorit obrt i prodavat šta ulovi. dalje. Duge su to ture. Krenem predvečer dit i na peškariji u Trogiru i u Kaštel Stai često se lovi i po osam uri. A kad bi VATROGASAC, MONTER, RIBAR rom. Prodaje svoju ribu, šta je rijetkost. povuka crtu ravno – pa moga bi tako stić Ima sve moguće papire, dozvole, obrt pa Svašta je Mario radio, bio i vatrogasac, skoro i u Dubrovnik. Obično lovin ovde smije i ribarit i prodavat svoj ulov. profesionalno je monter strojevih uređaja po Kaštelanskom zaljevu koji je idea– Sve je u mene uredno, a opet sam u brodskoj struci, dugo je bio zaposlen lan zbog dugotrajne i česte bonace, sve kriv! i u Kaštelanskoj rivijeri, a ima mali kaić oplovim, izveslat je bilo nekad, a danas na Nije toliko da se žali, ali voli bit duza lovit pod osti, jedva tri metra dužine mali vanbrodski motor. Prođen i Čiovo, hovit pa pomalo i satiričan jer činjenica je i jedan tipa „greben“ od pet metri, pa s Trogir, dođen i ispod Splita, Marjan... da uvik bolje prolaze oni koji ne rade po time lovi pod osti, baca mriže sanadiže, Zna se poć i na Drvenike, zapadno od zakonu, a Bartulin sve radi maksimalno barakude, koji put parangal...

Trogira... Kad ujutro završin, jer sve to transparentno, šta bi se reklo.

– Ne možeš baš sve radit iako ja jesam triba bit po mraku da mo’š svitlit i privuć – Jer meni je to najvažnije. Ako mi taj tip, sviran u kaštelanskoj glazbi, graribu, onda malo zaspen pa se vratin na more nije transparentno, haha, kako ću din kuću u polju od maslina i vrtla, grapeškariju u Trogir ili Kaštel Stari. onda vidit cipla i ubit ga ostima?! delajen s prijateljima, ribarim, sve mi je SAM VOZI I LOVI Mario cili život lovi ribu, ali nije mu drago. Ali kad je bonaca, mogu pod osti, to posao. Od njegove sedme, kad je ka a kad nije, valja za zaradit poć u drugi riOsti su od tri metra, ali i od šest, ima tu dite počeja lovit s ocen, a svi su mu od bolov, bacit mriže ili parangal. Znan koji i težine, valja to znat držat i brzo ubost familije bili nekako Svašta je Mario radio, bio i vatrogasac, profesionalno je monter uz more, to mu je postao glavni hobi. strojevih uređaja u brodskoj struci, dugo je bio zaposlen i u I kad je osta bez Kaštelanskoj rivijeri, a ima mali kaić za lovit pod osti, jedva tri metra posla, ka mnogi u doba privatizacije, dužine i jedan tipa „greben“ od pet metri, pa s time lovi pod osti, baca uvatija se hobija za

mriže sanadiže, barakude, koji put parangal...

Ribar ode i u brda, uređuje kuću, radi u polju

14

Tunj Tunj od 280 kila očigledno se nasukao u Kaštel Luškić na neku pličinu. A Mario je lovio i vidio da je nešto ošinulo repom po moru pa bordižaje ka morski pas.

Interesantno. Jer prije nego su te večeri isplovili netko je govorio da je viđen morski pas u kanalu. Međutim, ovo je bilo nešto drugo. Tunj je ima tri metra dužine, a kaić Mariov 2,99.

– Vidio sam da se jadan izgubio i da je dezorijentiran. Kad se nasukao najednom na plićak u tim svojim izbezumljenim

šprintevima gori-doli, ja sam isti čas bez mislit skočija iz broda i bacija se na tuna, uvatija ga za rep i mlatija je on sa mnom i repom ko zna koliko... Pa to se feštalo dugo kad sam ga donija u porat Kaštel Starog, izvuka na dizalicu, došli pusti mještani, prijatelji, pa smo ga sikli pilon, ovome pet kili, onome tri... daj meni,... a svega je tu bilo. Dobro san ga i proda, ništa nije propalo...

Ništa nije propalo ka u Starac i more u Hemingwaya.

doktorira sam to, guštan, uvik se nešto događa, nikad nije dosadno, a kome god pričaš, svakome prvi čas to izgleda za ubit se od dosade, osam uri stat na provu i pazit oćeš li pripoznat koju ribu.

ricama, mrežama potegačama, kojima se ostruže svo dno mora, pa tu bude i „špahera“ više nego ribe, a lov pod osti je biranje ribe i to na starinski prirodan način... Ajmo reć da je to nekako manje ubijanje nego ronjenjem i podvodnom puškom iako, sve su to nijanse.

– Cili smisao lova pod osti je čekanje kao i kod ronioca, ali jest nekako drukčije, i moraš stalno bit atento, moraš

TROFEJNI LUBIN Malo još ima lovaca pod osti. Industrija i komercijala odvela je ribarstvo u lov brodovima, ribaricama, koćama i pliva-

ribu, osti lete ka metak.

– Koliko brzo, koliko vrimena? A nema tu vrimena, čim vidiš ribu, moraš bacit osti, brzo, munjevito... Vremenski razmak između trena kad je uočiš i momenta kad si je pogodija – mora bit doslovno ništa. To je naravno nemoguće, haha, ali prema tome valja težit. Kad sam s ocem iša pod osti, bila je to druga priča.

Znalo se i veslat...

– To se reče da triba znat pisat veslima po površini mora, skoro ka kaligrafija, perom i držalom, pa tanke i debele linije, ne smi se čut kap s vesala...

– Eeee, ma ta vrimena su prošla. I nama je doša internet, hahahaha... Znači, vozi se na motor, konop vezan za motor ide mi priko vrata pa ispod pazuha i stojin cilo vrime na provu od kaića koji je dug jedva tri metra. Osti su uvik spremne u ruci, zato se motoron upravlja priko tih konopa. Gas je namišten na stalnu brzinu. Voziš i samo pratiš. Cipal, komarča, škarpun, sipa, ovčica... svašta tu bude. Kad sam počeja sa sedam godin, otac je brzo uvidija da će sve bit naopako ako ja vozin, a on lovi, pa mi je da da se učin tuć ostima i tako sam danas vješt,

Spomenik između Kaštel Starog i Novog u smiraj dana kad se ide lovit pod osti

15

bit i optimista, virovat i nadat se da će se uvik nešto dogodit. Čovik se za to mora i rodit, a kad je vidiš, ribu, onda se ne reagira zato što je to potriba nego zato što je to skoro životinjski nagon. Onda se s tim saživiš i postaneš profesionalac koji itne osti ka revolveraš kolt, haha. Nema se tu šta mislit. Sipa, obotnica, ovčica, komarča, cipal, lubin...

Najveći trofej je, kako pamti Mario, bio jedan lubin od skoro osam kili.

– Pogodija san ga odma i kako smo bili u plitko uz kraj, bacija san ga odma na rivu. Ali počeja se koprcat i vidin ja

da bi on natrag u more. Nisan više ima druge nego ga opalit nogon iz broda da ga odbacim dalje na suvo daleko od mora.

Zabila mi se jedna njegova kost od peraje od pet centimetri u nogu, u prst, ajme šta je to danima bolilo...

A najveća kilaža u jednu noć bila je oko 45 kili ribe.

– To vam se namisti, zato govorin da uvik triba virovat da će se nešto dogodit, tako sam počeja s ocem od sedam godin, najviše me to privlačilo šta se stalno nešto iščekuje i šta se na kraju stvarno stalno nešto i događa. Znači u samo uru

vrimena ubija san 45 kili ribe, sve same komarče, od 80 deka do dva i po kila, ludnica... Eto, bit će vam ovo dosta za priču.

A sad trčen na probe doli u Kaštel Stari, svi ćemo se skupit, vidit ćete, to vam je prava glazba, sve sviramo, klavirista nam pomaže na probama, on je svira sa pokojnim Cocon, ima tu svakakve muzike, a uostalom... koja je muzika loša?

Znači, i svirate pod osti, pripremljeno je pitanje, ali Mario ode ulovit onaj kapitalni ton. Basa! Dubokoga, ispod glasa.

Jer svira tubu.

The unusual story of a fisherman: Mario Bartulin still applies the ancient, traditional way of fishing, with his small boat, along the shore and under light, using a long harpoon to catch fish

16

CATCHING A 280 kg TUNA WITH BARE HANDS

K

aštel Stari, between Split and Trogir, is the place where Mario Bartulin (54) lives, a fisherman who still fishes in the ancient, traditional way with a hand held harpoon.

He does everything alone, operating his small boat and catching fish. To make this possible he wraps ropes around his body and under his armpits connected to the outboard engine of his boat, so that he can simultaneously operate the boat engine and use the harpoon. Slowly moving along the shore he watches the sea bottom and as soon he spots a fish, he hit sit with the harpoon and then moves on to another catch. On good days he caught up to 45 kg of premium fish, steen-bras, gilt-head bream, grey mullet, ink fish, octopus, scorpion fish and other.

Sometimes he spends up to eight hours standing on his boat. His harpoon is six meters long and travelling along the Kaštela shoreline during the night

he is well known to all citizens. During the night he uses a spotlight to see the fish better, when it comes closer to the coastline for food.

Mario Bartulin comes from a fishermen family, his father took him fishing from early on and taught him to fish with a harpoon. Only few fishermen today master this ancient way of fishing, nowadays fishing has become an industry with kilometer long nets, hook lines, special fishing boats.. Of course modern fishing enables tons of catch and better income.

On the other hand Mario Bartulin is not a professional, despite his very professional way of fishing, he has a registered fishing trade so he can sell his catch. By profession he worked as a fitter in the ship – building industry, then he was employed in the company Kaštelanska rivijera, being let off when the company was privatized, which made him go back to his hobby – fishing.

His record is an eight kilo bass, then

45 kg of fish he caught in one night and a 280 kg tuna that he caught with bare hands. The bass he caught hitting it with his harpoon near the coast and the 45 kg was a catch when he came over a group of sea bream and took out fish ranging from 800 gr to two and a half kilo. The tuna obviously got lost near the shoreline at the beach in Kaštel Lukšić when Mario arrived with his boat. First he thought it was a shark, because he heard rumor that one was spotted in the bay. At the end the tuna stranded onto the beach where it was fighting to return into the water.

Mario jumped out of his boat and caught the tuna by the tail.

- I think the fish battled me for over one hour, but I didn’t let go. When the fish started to lose power I took my knife that I carry and finished it off. Then I transported the tuna on my 2,99 meters boat (the tuna was three meters long).

We ate it for days and I managed to sell a good portion of the meat.

17

Imotska jezera: Crveno i Modro Rope jumperi iz Ukrajine i Francuske skaču u Crveno jezero kod Imotskoga i lete u 280 m dubine

NAJDUBLJE JEZERO U EUROPI

tekst Luka Kolovrat fotografije Martinović Z photography Elizabeta Sonjara Garber

18

Crveno i Modro jezero dvije su imotske atrakcije koje sa svih strana svijeta posjećuju cijele godine najrazličitije motivirani otkrivači novih izazova. Specijalno obučeni majstori tog specifičnog sporta lete na „sajli“ u dubinu od 280 m. Skok sa sjevernih strmih litica Crvenog jezera završava njihanjem na sigurnosnom konopcu i prizemljenjem ulaskom u čamac koji na površini jezera čeka letače/skakače i prevozi ih do obale

P

rvo moraš biti izuzetno dobar planinar, zatim treba dopuzati s ruba litice preko konopa do improvizirane mreže koja se ljulja nad ponorom dubine od nekih 280 metara. Legendarni dopisnik iz Imotskog Braco Ćosić govori i piše u svojim reportažama da je Imotski pod adrenalinom već tjednima i mjesecima otkako su ukrajinski i francuski pustolovi nahrupili opsjednuti idejom i strašću za skokom i letom u grotlo Crvenoga jezera.

PADAJU 70 KM NA SAT Crveno i Modro jezero dvije su imotske atrakcije koje sa svih strana svijeta posjećuju cijele godine najrazličitije motivirani otkrivači novih izazova. Teško je reći u kakvu ozbiljnu struku to spada, no činjenica je da su ljudi zbilja obučeni i opremljeni te uistinu to nije nikakva zafrkancija niti egzemplacija.

Dakle, majstori tog specifičnog sporta ajmo reć, ili leta na „sajli“ u dubinu, što nije nikakav štos u kojem te „sajla“ vrati natrag odakle si skočio, nego je riječ o opasnom padu u dubinu od 280 m. Skok

vječnost pa nakon ulaska u čamac nikome ne pada teško uspon strminama jezera u sigurnost.

Let se odvija brzinom od 70 km na sat što je, govore skakači, pravi užitak.

Haha, smijat će se gorko promatrači jer na usponu do vrha jezera, što traje puno dulje, među promatračima svakako ima i poskoka, „dežurne“ zmije u ovom kamenjaru.

Legendarni dopisnik iz Imotskog Braco Ćosić govori i piše u svojim reportažama da je Imotski pod adrenalinom već tjednima i mjesecima otkako su ukrajinski i francuski pustolovi nahrupili opsjednuti idejom i strašću za skokom i letom u grotlo Crvenoga jezera.

METEOR ILI DAR S NEBA

sudbine, ali ljudima nije toliko do toga da se prave važni i napominju svakako da im se ne spominje ime. Nude ime svojih klubova i jedino naglase da su „rope jumperi“. Neki od njih, kaže legenda Braco Ćosić – toliko su oduševljeni imotskim krajem i tom ljepotom da im dođe na tren da skoče onako bez ičega u taj bezdan ljepote rijekto viđen igdje na svijetu.

Pa ipak, to je izazov, i ljudi dolaze, skaču, lete, spašavaju, riskiraju, prate s kanočalima na južnoj i pristupačnijoj strani litice s koje je poznato da malo tko uspije baciti kamen u vodu što znači da niti iz sprinta ne uspije postići snagu i brzinu kamena kao metka nego su padine jezera gravitacijski jače i ne zna se tko je uspio u tom pothvatu na ponoru izdubljenom kao nekim meteorom s neba. Uvijek se pričalo da su Imoćani pogođeni tim darom s neba i to dva puta, u Crveno i u Modro jezero.

U reportima Brace Ćosića može se uočiti pokoja izjava velikih izazivača

VRATOLOMIJE I KOLOVRAT Na onoj sigurnosnoj mreži gore spomenutoj stalno dežura jedan od članova ekipe koji prima kolegu, zatim mu pridržava konope za koje je vezan i onda mu daje znak za skok. Mreža se njiše, utječe

Ronilački pothvati Kolovrat govori i o znastvenim istraživanjima te ronilačkim pothvatima jer je i sam izrazito ronilački nastrojen. Crveno jezero je stalno u oku svijeta, mnoge ekipe stručnjaka uključene su u ekspedicije istraživačkog karaktera, a radi se o pitanjima iz područja geologije, speleologije, bioraznolikosti i genetike ovog krškog fenomena.

Znanstvenim istraživačima posebno je zanimljiv izvor Krčevica, stanište čovječje ribice, koje su u četiri primjerka snimili Petra Kovač i Dušan Jelić prigodom svojih zarona.

sa sjevernih strmih litica Crvenog jezera završava njihanjem na sigurnosnom konopcu i prizemljenjem ulaskom u čamac koji na dnu jezera, na njegovoj površini, čeka letače/skakače i prevozi ih do obale.

Jezero je prestrmo, ali ipak ima jedna staza kojom se spuste i ljudi od sigurnosti i hitne pomoći te sa čamcem paze na svakog skakača. Let traje možda najviše desetak sekundi, ali to je svakome cijela

JEZERA I UNESCO Luka Kolovrat, predsjednik Turističke zajednice Imotskoga veliki je entuzijast neovisno o svom zaposlenju, bavi se nizom aktivnosti u prilog čuvanju ljepote i izuzetnosti imotskoga kraja, pa u tom duhu iz njega izlazi svaka riječ:

– Nadamo se, ako bude sve po planu, da će 2020. godine imotska jezera Crveno i Modro biti proglašena UNESCO Geo parkom. Postoje realne mogućnosti da ovo područje postane UNESCO-ov brand već za dvije godine.

19

vjetar, sami skakači ali i strujanje zraka, promjena tlaka iz dubine jezera.

I kad su spremne sve kamere, objektivi, fotoaparati, mobiteli itd. – na znak se sunovrati rope jumper u sudbinu od skoro 300 m dubine pa kad se konop zategne jer je gotovo, tu na par metara iznad modrila i crvenila dubokog jezera – tada se prolomi pljesak izbačen iz sustegnutih uzdaha s ruba litice.

Među izuzetno zadovoljnima je i predsjednik Turističke zajednice Imotskoga Luka Kolovrat. Čovjek im je

Jezero je prestrmo, ali ipak ima jedna staza kojom se spuste i ljudi od sigurnosti i hitne pomoći te sa čamcem paze na svakog skakača. Let traje možda najviše desetak sekundi, ali to je svakome cijela vječnost. Skakači uživaju u brzini od 70 km na sat.

izuzetno blizak iz više razloga. Turistička zajednica daje punu potporu jer to je i atrakcija za turizam Imotskoga. Zatim, tu je i HGSS, gorska služba spašavanja, sam Stipe Božić, čuveni svjetski alpinist, a Kolovrat...

Krška jama Crveno jezero je krška jama ispunjena vodom. Hrvatski speleološki savez je 1998. organiziranom speleoronilačkom ekspedicijom utvrdio da je ukupna visina jame 528 metara, a dubina samog jezera je čak 287 m, pa je po tom mjerenju Crveno jezero najdublje jezero u Europi.

Jezero je nastalo urušavanjem svoda iznad jame (postoji i legenda da su se urušili Gavanovi dvori). Francuski speleoronilac Frederic Swierczynski je 2017. zaronio u Crveno jezero i postao prvim čovjekom koji je dotakao dno, kročio na toj dubini.

Zaron je trajao četiri sata, a dno je dotaknuto na točno 245 m dubine. Ne smije se zaboraviti da dubina jezera, naravno, nije uvijek ista. Svakako, Imotski ima oči s neba, Crveno i Modro oko u kojemu se ogleda veliko zanimanje svijeta.

20

Pa Kolovrat je pasionirani ronilac, ima portal Gorgonija jer je opsjednut morem na svaki način, ronjenjem i tamošnjim ronilačkim klubom. Oduševljava ga naravno jer Imotski postaje faktor na svjetskim avanturističkim kartama.

THE LAKES AND UNESCO

L

uka Kolovrat, the President of the Tourist board of Imotski is a great enthusiast, and aside from his regular professional duties, he involves in many activities for preservation of the unique, natural beauties of the Imotski region, which can be felt in every word he says: -We hope that all will be as planned and that by 2020 the Red and Blue lake of Imotski will be declared a UNESCO Geopark. There is a serious chance that this region will become a UNESCO brand in two years from now.

DIVING ADVENTURES Kolovrat also speaks about scientific research and dives into the lakes, since he is also a fan of diving. The Red lake is in the focus of international scientists and many expert teams were involved in research expeditions covering geology, speleology, bio-diversity and genetics of this carst phenomena.

Scientists pay special attention to the water spring Krčevica, a habitat of the olm (proteus). Four of them were filmed by Petra Kovač and Dušan Jelić when diving here.

CARST CAVE The Red lake is actually a huge hole in this rocky region filled with water.

The Croatian speleology association found in 1998, during an organized expedition that the overall height of this hole is 528 meters and the depth

of the lake an incredible 287 meters, which makes the Red lake the deepest in Europe.

The lake was created when the ceiling above the hole collapsed (the legend says that the estate of the local family Gavan collapsed into the hole.

The French cave– diver Frederic Swierczynski submerged into the Red lake in 2017 and is the first human to touch its bottom at precisely 245 meters

depth. It needs to be mentioned that the depth of the lake water varies.

With these two wonderful lakes Imotski has a Red and Blue eye staring into the universe and mirroring great interest by the scientific community.

21

Kočijom u povijest

fotografije Elizabeta Sonjara Garber

SKIPERI NA SUHOM

K

očijaši i skiperi, ili s mora ili s kopna. Za promjenu ukrcajte se u kočiju oca Živka i sina Frane Kapova koji će vas voziti puna četiri sata Kaštelima. Naravno da se plaća, to im je posao već desetak godina.

Posvuda gdje stignu poberu pravi aplauz, svi istrče na ulice i prozore, prizor je potpuno nesvakidašnji. Vraća vas u daleku prošlost.

U laganom kasu dvije prekrasne

kobile, Vilma i Jara iz Nizozemske (vrsta frizijska prema Friesland – prava nizozemska vrsta), šarmiraju klimanjem glavom, okićene prigodno za različite priredbe, pirove itd. Obići ćete tradicionalne konobe glasovitih kaštelanskih vinara Vujine, Vuletina, Perišina...

Obitelj Kapov počela je razvijati ovu ideju s bijelim lipicanerima koji su ipak prenježni za vuču kočija raznih namjena pa i onih velikih poput malog autobusa, a frizijanci su u 2000 godina dugoj povijesti

korištenja bili idealni i za zemljoradnički ambijent, kao danas u kasu na oranici kaštelanskim starim ulicama preko „ležećih policajaca“. Ali ova kočija na slici stara je sto godina i možete zamisliti da se vozite kao stari trogirski i splitski plemići među dvorcima i ljetnikovcima, gdje su živjeli Miljenko (dvorac Rušinović u Kaštel Starom) i Dobrila (dvorac Vitturi u Kaštel Lukšiću). Legenda uživo!

Kaštel Lukšić, dvorac Vitturi, Živko i Frane s konjima za vremeplov

Split je inspiracija svakome putniku, umjetniku

22

Fotomarenda

RIBARI PO VOKACIJI

L

ipi su to običaji kad se ljudi od mora sastaju redovito na marendi pa kad krenu razmjene mišljenja o tome što se sve čoviku može dogodit na moru. Ekipa se sastaje godinama, i po moru dok love ribu, ali i po marendama dok love meso s gradela kao na ovoj slici.

Nisu to ribari profesionalci nego ovi šta ribu love iz gušta pa u tome duhu imaju i neka slična životna opredjeljenja (ne misli se na politiku, božesačuvaj). Da

nema Stanka Svaline koji ima i drugih „genijalnosti“ osim ribolova pa voli i pisat, bilježit da se ne zaborave stari jezik, običaji, povijest Kaštela i puno još toga – najvjerojatnije se ta klapa ne bi tako lako sastajala. Ali Stanko je meštar za te stvari, spontano ali ipak uspješno, ljudi se vide, druže, nasmiju i obogate novim znanjima.

Svalina najčešće zove na marendu kod sebe doma, iznenada, čim ulovi malo prikoviše toga, ali svi se malo po malo

UMJETNOST DARIVANJA Čovik i mrvice svakodnevice

izredaju kao domaćini. Tu su svi blizu iz Resnika i nije im teško, naravno, ali se više sastaju na moru. Evo ih na slici kod domaćina Vinka Stojana i njegove supruge Mirande: na jednom čelu stola je Ivo Bijelić a s drugog čela se snima, ali ta čela su više onako načelna, haha... Lijevo redom guštaju domaćin Vinko Stojan, Vinko Hrabar i Joško Žižić, a desno Ivan Vrvilo, Stanko Svalina i Damir Vuković.

23

fotografije Segor Garber

K

amo god skrenete s kursa po Srednjoj Dalmaciji čeka vas ljepota s ove fotografije na južnoj obali otoka Hvara u mjestu Zavala odakle se lijepo vidi jedva naseljen otok Šćedro s par konoba u prirodnom ambijentu. Sigurno ćete lizat prste i na Visu, Braču, Šolti, Velom i Malom Drveniku, te na kopnu duž cijele obale od Marine i Trogira do Makarske i Gradaca.

A možete se i „kultivirati“, zastat će vam dah. Kao i Unescou pod čijom je zaštitom veći dio te krasote. Duboki su korijeni ovoga blaga kroz tisućljeća tako da ne možete ostat bez priče uz piće i iće. Zlatni rat i Bol otoka Brača samo su jedinstveni primjer i zajedničko ime toga carstva mora, zelenoga i kamenoga srca Jadrana. Posvuda će vas dočekat ispružena ruka domaćina koja je tradicijom odgojena za prihvatit „cimu“.

Veliko srce Jadrana

W

herever you leave your sailing route in Central Dalmatia you will find picture perfect natural scenes along the southern shores of island Hvar, especially in bay Zavala with lovely views onto the barely inhabited island Šćedro with a few taverns in natural settings offering homemade delicacies. You will also love the food offered in similar places on islands Vis, Brač, Šolta, Veli and Mali Drvenik, or along the shores between Marina and Trogir or Makarska and Gradac.

On the other hand , if you rather

BACI CIMU! WELCOME! 24

want to «dive into culture» prepare to be positively shocked, as was the UNESCO listing our cultural heritage in their World heritage. The roots of this treasure are deep and go back for thousands of years, so that you can´t avoid being told different stories over food and drinks. The Zlatni Rat beach and Bol on island Brač are just one, unique example and common element of this empire of the sea, the green and stone heart of the Adriatic. In all places that you visit the hosts will offer you a warm shake of their hand, the hand that is traditionally trained to catch your boats «rope».

Impressum photos publisher

Port Authority of Split-Dalmatia County for the publisher

Port Authority director, Editor in chief Domagoj Maroević editor

Mario Garber editorial concept and design

Garber media d.o.o.

Segor Garber

Garber media d.o.o. lector

Elizabeta Sonjara Garber printed in

Slobodna Dalmacija Print d.o.o. online edition

www.lusdz.hr All Rights Reserved by Garber media Ltd info@garber-media.hr ISSN 1848-4689

25

Gozba pod UNESCO-om Starogradsko polje na listi vrijedne kulturne baštine kao prekrasan ambijent za provod

P

riča o originalnom Dionisu u mjestu Vrbanj na otoku Hvaru, u samim njedrima one prvorođene prirode, ide u red onih priča koje najviše privlače svakog nautičara. Nemojmo se pretvarat, lipo je bit na moru, a ipak većina nautičara kod pristajanja iskače na obalu i doslovno trči u prvi kafić, konobu, provod, u brda na janjetinu, zažele se i bicikle, planinarenja, sve kontra od mora.

Fotoreport Tanja i Joško POPARIĆ Svaki nautičar s rasnim istraživačkim žarom doplovit će i na pučinu Agera usred otoka Hvara žedan znanja o kulturi, tradiciji i povijesti 2400 godina starog Starog Grada ali i žedan običaja za

NAJSTARIJI KATASTAR

stolom hvarskih domaćina.

More vas veže, ali bome i dobro odveže, oslobodi, raspojasa. Jedva čekate odrišit se od kraja, otisnut na pučinu. To su korijeni svakog nautičara. A s gotovo jednakom strašću poslije ribljih dana zaželite nečeg drugog ispod peke. Nemojmo podcjenjivat nautičare, nisu oni samo prozaični hedonisti, ma kakvi... Jedva čekaju oni razgledati i starine, upoznat kulturu, tradiciju, povijest kraja u koji uplovljavaju. Jednako onako kako puni istraživačke znatiželje posjećuju krasote Jadrana, uvale, špilje...

Svakako je jedinstvena i priča o prvom, najstarijem katastru na svitu, ajmo tako popularnim jezikom reći, a radi se o Starogradskom polju prostrtom od

Obitelj Andre Pavičića drži izletište i konobu Dionis usred znamenitog Starogradskog polja uz doživljaj za lizat prste Staroga Grada na istok prema Vrboskoj i Jelsi na otoku Hvaru. Od srpnja 2008.

UNESCO-ovoj listi svjetske baštine pridruženo je i Starogradsko polje. U obrazloženju Svjetske organizacije ističe se da su tamošnje nasade vinograda i maslina ostale ‘praktično nepromijenjene’ od prve kolonizacije starih Grka i kako su jedinstveno svjedočanstvo geometrijskog sustava podjele zemlje koje se koristilo u antici.

Lučki vjesnik već se „ispucao“ storijama o 2400 godina Staroga Grada, još od početka proslave rođendana najstarijega hrvatskog gradića, te prve fešte starih brodova na festivalu mora i mornara zvanom Dani u vali Staroga Grada, jednom od najvećih zaljeva na Jadranu u koji su 385. godine prije Krista uplovili prvi „pranautičari“ iz grada Parosa s istoimenog otoka u Egejskom moru. Zaplovili su prema Jonskom zaljevu, kako su Grci zvali Jadransko more.

NA TOVARU KROZ POLJE

Andro Pavičić s gostima u svom domaćinstvu, carstvu prirode Vrbanja

26

Stotinjak obitelji krenulo je na plovidbu s namjerom da osnuje koloniju, a za priču o Starogradskom polju zanimljivo je da su u novoj nastambi htjeli provesti pravilnu podjelu zemljišta doseljenicima.

Usred polja, na mjestu odakle se pogledom može obuhvatiti gotovo cijela ravnica, označena je polazna točka – omfalos.

Pomoću grome, jednostavnog mjernog instrumenta, polje je premjereno i podijeljeno na parcele.

ZAŠTIĆENA PRIRODA NA TANJURU DIONISA Ager i Hora Ostaci isparceliranog zemljišta u Starogradskom polju i danas se nazivaju imenom Ager što označava plodno zemljište koje bi trebalo pripadati nekoj rimskoj koloniji. Dugo se smatralo da su to ostaci iz rimskog razdoblja, no utvrđivanjem povijesnih činjenica da je riječ o grčkoj koloniji – ispravan naziv bio bi Hora.

Isklesani su i međašni kameni s imenima vlasnika parcela, no takva se podjela otočnim i obalnim Ilirima nije svidjela pa 384. pr. Kr. napadaju grad. Ipak, Grci su Ilire pobijedili, što im je omogućilo raspolaganje cijelim Starogradskim poljem, tom najvećom plodnom ravnicom na jadranskim otocima. Ubrzo su doseljenici u polju, na svojim imanjima, počeli podizati pomoćne zgrade i nastambe. One luksuzne su iz rimskoga doba, a dosad su pronađeni ostaci njih šezdesetak.

Starogradsko polje danas predstavlja najbolje sačuvan antički – grčki krajolik na Sredozemlju. A najnovijim nautičarima nudi se mogućnost uživanja u ambijentu što su ga stvorili oni „pranautičari“

s Parosa. Znači ne samo da je zanimljivo nego imate odmah i temu za zafrkanciju.

U samom srcu Agera, tog Starogradskog polja, i to još zaštićeni pod UNESCO-om, haha, možete jesti, piti, odmarati se na iskonski prirodnome izvoru. Usred toga polja postoji izletište Dionis, konoba, restoran, kako hoćete, s nizom dodatnih sadržaja za dobar provod. Obiteljsko gospodarstvo priuštit će vam i izlet kroz ager u pratnji profesionalnog vodiča, a sprijateljit ćete se i sa životinjama s pedigreom poput Tovara ilitiga magarca, Paunom i slično.

VRBANJ DOMAĆE SPIZE I VINA Znači, na pola puta između Starog Grada

i Vrboske, za dva-tri kilometra naići ćete na mjesto Vrbanj. A onda i na izletište Dionis. Naravno da vas čekaju tradicionalna domaća jela, s roštilja, ispod peke, s gradela, ali i autentična domaća kuhana jela. Zasvira se i na gitari, harmonici...

Domaća spiza i pisma. Ali i jela su od namirnica što ih domaćini iz Dionisa sami proizvode ili nabavljaju, na primjer povrće se zna ubrati pred gostima u ambijentu agera, a bave se i ribolovom pa je sve kao da ste i sami kao gost ubrali, ulovili, proizveli, jer ima tu i prirodnih voćnih sokova, a naravno i onih od grožđa, vina i rakije. Na imanju/izletištu dočekat će vas obitelj Andre Pavičića sa suprugom Simonom i sinom Dominikom.

27

Dionizijski rituali Izletište je dobilo ime po Dionisu, bogu iz grčke mitologije, bogu plodnosti zemlje, veselja, vegetacije, vina, žena, poznatom i kao Bakho... Dionis je i simbol novog života i magične, daleke zemlje. Kad je Dionis odrastao, otkrio je kulturu vina.

Kao mladić je bio izazovan i privlačan

pa mu se dogodilo jednom zgodom da je putujući prerušen u smrtnika bio u opasnosti jer su ga mornari na tom brodu poželjeli i seksualno iskoristiti. Dionis im je oprostio i pretvorio ih u dupine... kaže priča iz doba dionizijskih rituala.

A FEW WORDS FROM THE OWNER OF DIONIS

W

e offer 140 seats for our guests (which we usually fill when certain group comes for a field trip, lunch or dinner).

So, you are probably asking yourselves what makes our restaurant different than all the other ones?

Not only it’s situated on specific and beautiful position in the heart of UNESCO protected aciant greek Ager, we

28

offer food that we produce on our own: veggies from our garden that we pick fresh in front of our customers, fish from sea cought around the island and animals that we prepare by traditional recipes.

After that, we serve traditional Dalmatian dessert called Rožata. Apart from food, we offer variety of home made vines, rakijas and naturally squeezed juices.

My family and I are doing everything together in our special, traditional way.

If you like, we can write and send you menues we offer to groups. A well as the vine degustations and certain food that comes along. For any other questions, please don’t hasitate to ask.

Greetings from sunny Hvar!

Povratak Jelse Obnova luke u Jelsi vratit će stari sjaj portu od tradicije, povijesti i kulture

HRLI CURA IZ DREVNOGA PORTA Gradić diskretnog šarma i bujnih turističkih

tekst Mario Garber foto Segor Garber

N

ljeta vraća se svojoj mladosti i hvata korak s trendovima modernog nautičkog turizma „redizajnom“ svojih oblina na obalama porta klasične tradicionalne ljepote u prirodnom okviru

ekad je Jelsa bila sinonim za turizam, gotovo kao i Hvar, jer Stari Grad u ta doba nije ni vodio računa o tome „sportu“, a nije bio razvijen ni nautički pohod na takozvanu nedirnutu prirodu i mala mjesta s divljim valama. Jelsa je bila „centar svita“ na ovdašnjoj turističkoj karti, barem tako bi izgledalo na primjer usred ljeta ili na samu feštu sajma vina u Jelsi.

LUKOBRANI ZA SVAKOG Upravo se Jelsa vraća tome dobu i oprema se za nove turističke trendove.

Golema luka s velikom tradicijom onih drevnih pomoraca i jedrenjaka s romantičnim prisjećanjima iz ljeta u ljeto polako se dograđuje i priprema za vrlo vjero-

tamarisa, kamena, žala i mora jatni procvat. Jelsa će prema projektima pokrenutima u županijskoj Lučkoj upravi uskoro biti porat s originalnom lučkom polivalentnošću, a istaknuti image bit će šarm jelšanskih lukobrana.

Luka je u stara doba građena po klasičnim principima i ta njezina sigurnosna vrijednost visoko kotira i danas. Problem je jedino bura. A nju bi se malo moglo pripitomiti upravo zahvatima koji su u tijeku i onima što su planirani lukobranom i novim vezovima. Ima tu puno posla, no kako je luka u Jelsi zahvalan temelj, može se očekivati pravi jelšanski bum kad se dovrše sve adaptacije i uređenja.

Redovna veza s Jelsom je kontakt sa Splitom, a to znači uz pomoć katamarana koji godinama pristaje usred porta, u samom dnu, na rivi gdje su šetnice,

kafići, restorani, štekati... Kad se dovrši pristanište za katamaran dalje od središta ovog prekrasnog gradića, bit će to šansa za novi život.

NE FALI NI PEDIGREA Jelšanska polivalencija je u tome što su u istome portu stare barke i brodice ribara te komunalni vezovi za lokalno stanovništvo. I s novim pristaništem za katamaran – bit će to opet blizu svakom putniku. Malo, a tako veliko mjesto, oduševljava vas šetnjom po lučkoj rivi gdje na par koraka od glavnog trga i hrpe lijepih konoba skrivenih po kaletama, stižete začas do prvog starog lukobrana iza kojega kao da prestaje grad i odmah se pruža žalo najbližeg kupališta. Osvježite se i, naravno, vraćate u kafić ili restoran u hladovini.

Produžite li prema izlazu iz lučkog ambijenta, za dva-tri koraka ste na prekrasnim stjenovitim plažama ispod tamarisa pod kojima se kriju brojni štekati.

Na drugoj strani porta, ispred plemićkih palača starih pomoraca s pedigreom, pružaju se malo skuplji restorani. Vezova za nautičare zapravo nema puno, a ipak

29

Jakša Marić, voditelj luke u Jelsi, uvijek spreman i za prihvatit konop

Jelsa je zapravo reprezentacija svih hvarskih čarolija, potpuni sublimat svega što Hvar čini svjetski rangiranom turističkom i nautičarskom zonom. Podsjeća vas na njezine prednosti i voditelj luke Jakša Marić koji će vam i prihvatit bačeni konop, jedrenjak, trabakul i svakog pomorca od stađuna se uvijek nađe i snađe svaki čovik s mora, no upravo na tome se radi, Jelsa će bit otvorena za sve sezonske pomorce.

SUSJEDNA VRBOSKA Najveća atrakcija Jelse su borove šume sa svih strana nad morem. Doslovno je opkoljena šumovitim brežuljcima u dnu kojih vas mame prirodne plaže, a najviše za pola sata kroz taj totalno prirodni ugođaj pješice stižete u susjednu Vrbosku, sasvim malo stisnuto mjesto na dnu uvale koja poput uskog kanala prima more do svog dna kao na dnu boce s drevnim kamenim mostićem i otočićem tako da

30

pomalo podsjeća na venecijanske prizore.

A Vrboska je desno od uplova u luku Jelse, mogli biste sve to preplivati. Cijeli taj kraj načičkan je hotelima i manjim apartmanskim kompleksima, kampovima, paviljonima, isplovom do otoka Zečevo ispred Vrboske i Jelse, ili nizom neodoljivih plaža na izlazu iz Jelse cestom prema dalekom Sućurju na jugoistočnom rtu otoka.

Jelsa je zapravo reprezentacija svih hvarskih čarolija, potpuni sublimat svega što Hvar čini svjetski rangiranom turističkom i nautičarskom zonom. U prilog ovoj priči o Jelsi priličan broj informacija

za Lučki vjesnik ispričao je Jakša Marić (47). Bavio se raznim stvarima, čak i u vodećim strukturama grada, a inače je ekonomist i aktualno je voditelj luke Jelsa. A u malome gradiću to znači da radi sve što treba, pa i dočekuje brodove, baca cimu ili prihvaća konop, vezuje trabakule, katamarane, jedrenjake, male brodice i pomaže turistima, nautičarima, izletnicima, da se snađu kod prvog koraka i skoka na rivu.

RAJ ZA MIR I ŽIVOST Jakša je pravi Jelšanin jer treba napomenuti da prezime Marić na otoku nije baš

rašireno, ali se zna da su dvije-tri obitelji Marića iz Vrisnika i Pitava na obroncima oko Jelse. Kao u mnogim krajevima Dalmacije, na primjer u slučaju Račišća na otoku Korčuli, mnogo je obitelji hercegovačkog porijekla iz davnih seoba na otoke. Dobro je da dolaze opet ta vremena, ljudi sve manje bježe s otoka a sve više u otoku vide smisao.

– Jelsa je raj za svakog čovjeka jer ne fali ovdje ni živosti, a tražiš li mir, ima i toga – kaže Jakša. – Za mene ga baš i nema, haha, odmah ujutro valja obići jedrilice i druge koji su se vezali, radi naplate, ima i onih katamarana jedrilica u čarteru, evo nekidan ih je bilo nekoliko u Jelsi. Golemi su, uzimaju dosta prostora, ali su stabilni, brzi i idealni za izletnike.

Nevjerojatno kako je ove godine krenula sezona, već poslije Uskrsa, pa onda u svibnju kao usred ljeta. Dolaze odsvukud, iz Baške Vode preko puta.

Vezova nikad dosta. Gradi se u Jelsi, iako je sezona već tu, kako bi se omogućilo što bolje uvjete sezonskim ljudima od mora.

Ne možeš vjerovat – nastavlja Jakša – stalno cirkulaju ti izletnički brodovi iz Bola, Baške Vode, Makarske... Sad imamo onako sto posto sigurnih vezova samo 35 za izletnike, ali sanacijom obale dobit ćemo još dvanaest privezišta pa je to već neka ozbiljna brojka blizu 50.

KAD OPALI KANUN Bitni su i ti mali kruzeri, jedrenjaci za turiste, prilagođeni trabakuli, za brodove što najčešće dolaze iz Krila Jesenica – kaže. – A svaki od njih vozi po 20 ili 40 izletnika. Spavaju na tim brodovima, ali uživaju izać u naš gradić, navečer posjetit najbolja mjesta. Velika stvar će bit kad se sredi taj naš Kanun, prema istočnom izlazu iz porta, prekrasan stari dio poznat nekad po topovima, pa kad luka bude osposobljena za sve, od najmanjih brodica do katamarana Jadrolinije iz Splita.

U svakom slučaju, Jelsa sa stasom i držanjem stare dame od ugleda evo hrli budućnosti nove mlade cure iz drevnoga porta.

Uređuje se Jelsa do zadnjeg časa pred sezonu

31

ZAHVALA PODNEBLJU

Hvarski stol neba i mora Malo ribarsko mjesto Zavala pored svih uživanja nudi vam i konobu Davor sa 40 godina tradicije i izvornosti

K

onoba Davor bez sumnje je privlačan izbor svakog nautičara koji doplovi na otok Hvar. Naći ćete je u Zavali, malom ribarskom mjestu na južnoj obali otoka. Naravno da stižete s mora, tako da vam je legendarni otočić Šćedro u neposrednoj blizini.

Moglo bi se do Zavale i doplivat’. Ima 2,5 km. Svakodnevno ljeti vozi i brod Zavala – Šćedro. Iako, Šćedro je kao da ste na kraj svijeta. Zimi tu živi samo nekoliko

32

ljudi. Uvale Šćedra poznate su kao sidrišta od davnina, vodile su se tu i povijesne bitke iz starog Rima, između Pompeja i Cezara 49. godine prije Krista. Danas je Šćedro zaštićeno kao park prirode.

TUNELOM I MOREM A Zavala je i putniku s kopna prava pustolovina jer iz poznatih gradića Jelse, Vrboske ili Starog Grada kroz unutrašnjost otoka vijugavim i uskim putovima morate proći i kroz stari tunel da biste

izašli na drugu, na južnu stranu otoka.

Tunel Pitve – Zavala, dug 1400 metara, širok je jedva za jedan automobil i prolaz izgleda kao ekspedicija speleologa. Još donedavno nije bilo nikakvih prometnih obilježja pa su pred tunelom automobili čekali da krenu kad spaze da nema „farova“ iz drugog smjera.

Po svemu se vidi da se do Zavale može na neki način kroz trnje kao i na putu do ruže. Ali ipak malo tko odoli ne kušati taj izazov. Na južnoj strani put

vodi i do glasovite Svete Nedilje i Jagodne, ili do Ivan Dolca, između prekrasnih padina „obraslim“ vinogradima. Na tom divljem jugu otoka put dalje vodi bez asfalta prema gradu Hvaru i na jednom zavoju može se s visine vidjeti prekra-

sna, jedinstvena uvala Dubovica. Odatle se brzo stiže do ceste koja kroz novi moderni tunel povezuje Hvar sa Starim Gradom. A sama Zavala je 7 km od Jelse i 35 km od Hvara. Nauživat ćete se mirisa lavande i ružmarina, nepreglednih ma-

fotoreport Segor Garber

slinika i vinograda nabreklih grozdova.

More je posebna priča, brojne šljunčane plaže, skrovite uvale, obećana i šetnja u večernjim satima.

Ta neokrnjena priroda Zavale bila je nekad poput luke mjesta Pitve u brdima

Zagonetnost Šćedra u daljini, a možeš i doplivat

Obitelj u kompletnom sastavu, kuhinja, gradele, posluga...

33

usred otoka s druge strane tunela, prema Jelsi. Zanimljivi restoran Davor postoji od 1972. kad su dida i none današnjih vlasnika, braće Krište i Grge Barbića, odlučili obnoviti staru kuću. Počeli su iznajmljivati turistima, pa otvorili kafić, onda i piceriju, malo pomalo evo danas jedne od najpoznatijih hvarskih konoba.

Za to je i predlažemo ljudima s mora, jer će sigurno prepoznati tu tradiciju i izvornost domaće kuhinje.

DOMAĆE SVE, I NJOKI! Dovoljno bi vam bilo i okupati se preko

puta otoka Šćedra, a zamislite još kušati vino što su ga napravili vaši domaćini, pa ulovili ribu, spremili je na način svojih nona, uz priloge od povrća iz svojih vrtova... Domaći njoki i uopće sva tjestenina... Tko još pamti kad se to radilo doma!

Međutim, Barbići se time za goste bave već punih 40 godina. Pa ćete se tu dobro i nasmijat’. Atmosfera je isto ka doma, cijela obitelj se vrti po konobi, u kuhinji, jer otac Davor je meštar od gradela, mama Vilma drži kolače i sve slično, a dva sina, Krišto i Grgo, završili su škole za kuhara,

150 GODINA TURIZMA Ima Zavala i svoje kulturnjačko-povijesne prednosti. Tu je ladanjska kuća obitelji Duboković Nadalini u bidermajer stilu (1830.), pa kapelica sv. Jurja koju je sagradio biskup Juraj G. Duboković 1866., a krasi je priča kako je tu „pokopao svoje srce“. Biskup Duboković je bio i predsjednik, kao jedan od osnivača Higijeničkog društva, preteče ovih dana slavljene 150. godišnjice početka turizma na Hvaru.

Grgo, Krište i kapitalci

34

pa vam je sve jasno.

Konoba Davor obnovljena je poslije rata, 1998. I sad su poznati po gregadama, pašticadi, njokima... Cijeli restoran je u štimungu i izgledu kao da ste u Hajduka, veliki nogometni poklonici, a supruga od mlađega sina Grge, Domina Barbić, djevojačko Zaninović, kći je poznatoga Ignacija Zaninovića koji je svojedobno izveo pravu senzaciju poklonivši javno svoju parcelu nogometnoj zvijezdi Niki Kranjčaru kad je iz Dinama prešao u Hajduk.

ISLAND HVAR The table between the skies and the sea

T

he tavern «Davor» is without any doubt one of the top choices of the majority of seamen sailing to island Hvar. You will find this tavern in Zavala, small fishermen village on the southern side of the island. Since you arrive here by sea, you have to sail by the legendary island Sćedro, just off shore from Zavala. This small island is only 2,5 km long and has a regular boat connection during the summer months from Zavala – Šćedro. Despite being a beau-

tiful small island, only few live on it, so you have the feeling of being somewhere at the edge of the civilized world. The bays of this island have sheltered many ships over the past centuries, protecting them against stormy weather. Historic battles were fought on the sea around the island in Ancient Rome, between Pompei and Cesar in 49 BC. Šćedro today is protected under the status of a Nature park.

Zavala does also have some culture and historic advantages. This bay attracted the family Duboković Nadalini to con-

struct their opulent summer residence here in Biedermeier style (1830), here you will find the chapel of St. George constructed by bishop Juraj G. Duboković in 1866 and there is also the story that he «buried his heart» here. Bishop Duboković was also president and founding member of the Hygiene Society, the first to offer hospitality services for visitors, whereas these days 150 years of continuous tourism is celebrated in the town Hvar.

35

Kamen po kamen palača Kulturološka regata Dalmacijom koja gravitira Splitu

JEDRITE NJEDRIMA POVIJESTI! priredila Elizabeta Sonjara Garber fotografije Segor Garber

36

Moglo bi se prirediti jednu maratonsku regatu Dalmacijom s turističkim vodičima na kormilu pa da vas vode od jednog do drugog vrhunskog umjetničkog djela i svjedočanstva bogate povijesti, kulture, talenta niza naraštaja, života bogatog običajima, a neizbježno, naravno, i teškim vremenima

D

obro nam došli u Srednju Dalmaciju! Učinimo zajedno mali đir iz njezina središta Splita, u krug!

Obiđimo barem ponešto, a puno toga još otkrit ćete i sami. Kraja nema. Srednja Dalmacija je oduvijek, po svakom ljetnikovcu, dvorcu, trgu, pjacama, kaletama, rivama i mandračima –

oduvijek privlačila ljude s mora, putnike iz unutrašnjosti, nautičare po vokaciji bez obzira na prijevozno sredstvo. Pa su tu i ostajali, gradili, skućili bi se i nije lako otić’ i zaboravit Dalmaciju.

Zato možete zamisliti jednu kulturno-povijesnu regatu Srednjom Dalmacijom i bit će to od palače do palače, od jednog do drugog svjedočanstva nepre-

glednih naraštaja koji su očarani ovim mediteranskim podnebljem ostavljali za sobom dubok trag, gotovo sve same spomenike vrijedne njihova doba ali i vječnosti. Nije Srednja Dalmacija muzej, nego se u tom okružju živi, uživa i lista povijest kao da si u sadašnjosti ili sadašnjost kao da si u povijesti.

Trogir KAIROS, KAMERLENGO, RADOVANOV PORTAL

I

za kule Kamerlengo, ušetajte u srce Trogira, smještena na otoku koji je mostovima povezan s kopnom i s otokom Čiovom! Jer, na tom otoku nalazi se najbolje sačuvani romaničko-gotički grad na širem prostoru Srednje Europe, kao kulturna baština zaštićen UNESCO-om. U samom središtu grada centar je zbivanja koji ne mimoilaze ni turisti ni domaći – Pjaca, glavni trg, sa svih strana okružen znamenitostima. Tu je Knežev dvor, komunalna palača, koju mnogi imaju na fotografijama s vjenčanja, pa Gradska loža u kojoj je nekoć bio i sud i pritvor u kojemu bi dužnik, nakon što

bi se sam prijavio, ušetao i ne bi izašao dok ne bi otplatio dug, iznad nje gradski sat već stoljećima odmjerava vrijeme, a nasuprot njega katedrala sv. Lovre s Radovanovim portalom iz 1240.

Možemo napomenuti da je Trogir posebno zanimljiv ljekarnicima jer je u njemu otvorena prva ljekarna još 1271. godine, ali je izuzetno zanimljiv svima po Kairosu. Reljef grčkoga boga sretnog trenutka iz 4. st. prije nove ere pronađen je u Trogiru – zasigurno ga je neki stari Trogiranin u nekom svom sretnom trenutku donio iz Grčke.

T

rogir is not to be missed. The whole old town is listed in the UNESCO World Heritage and lies on a tiny island between the mainland and the island Čiovo, connected to these with bridges. The Greek god Kairos – the God of the happy moment – invites you to come to Trogir and to see the original relief of him found in this old city. Grab your own happy moment !

37

Omiš KANJON CETINE, FORTICA, MIRABELA

K

ao što je Trogir čuvar Splita na zapadu, tako je Omiš čuvar na istočnoj strani, otprilike na jednakoj udaljenosti. Na ušću bistre zelene Cetine koja se kroz kanjon ulijeva u more, smjestio se grad naslonjen na strme stijene Omiške Dinare koja mu je uvijek čuvala leđa pa su i gradske zidine obrubljivale kuće samo s preostale tri strane. Tijekom vremena su se uglavnom srušile no ostale su dvije tvrđave, lako dostupne i u kraćoj šetnji.

Jedna od njih je Fortica, Starigrad, koja se nalazi na vrhu Omiške Dinare s koje puca pogled i na kanjon Cetine i na otoke Brač, Hvar i Šoltu. Zbog tog vidi-

kovca na njoj su stražarili i poznati omiški gusari koji su žarili i palili pučinom, ne dopuštajući nikome da se približi gradu.

Ne samo da su ulaz u grad zatvorili lancima na koje bi se eventualni brod uljeza nasukao, nego su došljake odmah spazili, spremni da ga zaspu kamenjem i s Fortice, do koje se može došetati za manje od pola sata, a na njih su motrili i s Mirabele.

Mirabela, Peovica, druga je utvrda, izgrađena iznad samog starog grada negdje u 13. stoljeću. S nje se također pruža dobar pregled zbivanja pred gradom pa je poznata priča kako su Omišani potjerali Turke tako da su s Mirabele vikali i

pucali prema kanjonu, prepustivši jeki da stvori dojam izuzetne brojčane nadmoći.

T

here where the green and clear waters of river Cetina spill into the blue Adriatic after having fought its way through a rocky and deep canyon lies the town Omiš. It is still guarded by the ancient fortifications Mirabela and Fortica, used by pirates from Omiš to control the sea traffic along this part of Central Dalmatia.

Brač ZLATNI RAT I KAMEN VESELJA

O

tok Brač prvi je od Splita i kopnu najbliži pa se njegov „glavni grad“ Supetar, sa svojim čestim trajektnim vezama može smatrati i splitskim predgrađem, što, s obzirom na to da je Split najveća putnička luka na obje strane Jadrana (Trst je najveća teretna) nije loše.

Brač je velik, zelen i visok – Vidova gora sa svojih 780 metara najviši je vidikovac istočnoga Jadrana. A ako s te visine pogledate ravno dolje ispod sebe, spazit ćete Bol, zlatnu turističku meku s čuvenom plažom Zlatni rat i njezinim jezičkom od oblutaka koje more i maestrali stalno iznova gibaju u različite položaje

38

pa nikad nije isti.

Brač je najbolje oploviti cijeli i dodirnuti svako malo mjesto, iz uvale u uvalu, s kamena na kamen. Ako vas baš kamen posebno zanima, svakako navratite u Pučišće jer tu se, uz samo more, rađa Veselje, poznati bijeli brački kamen, uzidan u mnoge svjetske prijestolnice. Pučišće krasi, dakako, i tradicija klesara pa je tu i jedinstvena Klesarska škola. Ne zna se koje je naselje uz obalu ljepše i milije – da li Milna ili Sutivan, Povlja ili Sumartin.

A gore, na „kontinentu“, svakako valja vidjeti najstarije mjesto na otoku Škrip ili pak zaputiti se u pustinju Blaca. Po želji.

T

o visit island Brač and not to enjoy a swim at the world famous Golden Horn (Zlatni rat) beach in Bol would be a pity. Following swimming and enjoying the golden pebbles of this beach, just dive into the beauty of the small villages along the island and visit Pučišće for your own dose of Joy ! That is exactly the name of the renown white limestone from here.

Makarska SUNCA, SOLI I BIOKOVA

M

akarska je centar – pogađate već – Makarskog primorja koje se prostire na 53 kilometra obale i šljunčanih plaža podno same planine Biokova, u nizu malih mjesta između Brela, s jedne, i Gradca s druge strane.

U Makarsku ćete uploviti pokraj poluotoka sv. Petra i svakako ga posjetite, pogotovo ako ste zaljubljeni! Naime, podno kipa sv. Petra, na ogradi možete ostaviti svoju ljubavnu poruku, zaključati je i, već tradicionalno, ključ baciti u more. Na vrhu poluotoka je crkva sv.

Petra iz 13. stoljeća, pokraj nje su svjetionik iz 19. i plaža (iz prapovijesti), a ima i

jedan spomen iz 20. stoljeća – špilja koju su Nijemci bili izgradili kao zaklon za podmornice, no tu je, da razvedri dojam, i terasa s pogledom na lijepu Makarsku.

U samom gradu nemojte preskočiti posjetiti svjetski poznatu zbirku školjaka u Malakološkom muzeju. A onda put pod noge i na Biokovo! To je sa svojih 1762 metra na vrhu Sveti Jure druga po veličini planina u Hrvatskoj, a inače na cijelom Mediteranu poznata kao najviše planina najbliže uz more. Doista, njezine zelene visine kao da se obrušavaju ravno na pitome nepregledne plaže bijeloga žala uz morsko modrilo. Nije baš lako naletjeti na suroga orla, bjeloglavog supa,

vepra, vuka, divokozu i muflona, ali na planini ih ima. Bio je to u prvom redu njihov dom.

Y

ou sail into the port of Makarska passing the peninsula of St. Peter. This is a great place to stop and to place a locket under his statue and throw the key into the sea. Many lovers have done this as symbol of their affection. Then look up and enjoy the imposing mountain Biokovo, the highest coastal mountain along the Mediterranean shores!

39

Hvar SISSI, ŠPANJOLA, TVRDALJ

E

h, Hvar, tko ga ne zna? Najsunčaniji otok s puno onih „naj“, pa se i carica Sissi, supruga Franje Josipa, bila zaljubila u sam grad Hvar i tu, gdje je danas hotel „Palace“, odlučila otvoriti lječilište. A ove je godine Hvar proslavio 150. godišnjicu organiziranoga turizma jer je točno 15. svibnja 1868. osnovano Higijeničko društvo.

Hvar ima najveći trg (Pjacu) u Dalmaciji i ima jedno od najstarijih javnih kazališta u Europi. Još 1612. u zgradi Arsenala na rivi zajedno su gledali predstave bogati i siromašni, plemići i „običan“ puk.

Bravo, Hvarani!

Hvar ima i Forticu iznad sebe, tvrđa-

40

vu koja ga čuva od prvih dana, a u današnjem izdanju od 13. stoljeća. Stoljeće poslije na njoj su radili španjolski inženjeri pa je prozvana Španjola. Kada su Turci 1571. godine napali grad i zapalili Hvar, u tvrđavi su našli spas mnogi građani koji su se pametno povukli u njeno krilo.

Inače je ta 1571. bila teška godina za cijeli otok. Turci su harali i doslovno žarili i palili i po Tvrdalju velikoga pjesnika Petra Hektorovića u Starome Gradu. No možete ga, bez brige, razgledati i nećete tako lako izaći iz njega. Tvrdalj plijeni ljepotom i renesansnim mirom – od ribnjaka i golubinjaka, perivoja, kamene knjige uklesanih stihova...

H

var is the sunniest island along the coast, with – according to popular opinion, the most beautiful small town by the sea with the same name. The town developed embraced by the massive fortress Španjola, sitting on a hill above, it has the largest public square in Dalmatia and also the oldest public theater in Europe after the Globe in England, dating back to 1612. The cobbled streets and ancient homes have history written all over them. Stari Grad, another town on this island is not far away where you can visit the town fort Tvrdalj, the summer residence of one of the most famous poet and writer from the Renaissance period, Peter Hektorović.

Šolta MARULOV NEČUJAM, MARCHI I MASLINICA

B

rač čuva kopno s istoka, a Šolta sa zapada. Da nema otočića Mrduje između njih, gotovo da bi se i dodirnuli. Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, na samom početku 16. stoljeća željan bijega iz „gradske vreve“, otišao je na dvije godine iz Splita, živjeti i na miru pisati, u Nečujam na Šolti.

To vrijedi i danas. Šolta nije baš pusti otok, ali mira svakako ima. I danas stoji skromna jednokatnica u kojoj je Marulić boravio na imanju prijatelja don Dujma

Balistrilića, kojemu je i posvetio svoju čuvenu „Juditu“.

Kako trajekt Šoltu spaja s kopnom u Rogaču, koji je, kako bi Amerikanci rekli, baš cool, Rogač je vrlo živahan, ali je najživopisnija ipak Maslinica, sa svojom jedinstvenom dubokom uvalom Šešulom, arhipelagom od sedam otočića uokolo i u samom mjestu s dvorcem od kojega je i nastala, tamo negdje 1703. kada je obitelj Marchi zatražila od Venecije dozvolu za podizanje naselja.

M

aslinica on island Šolta, thanks to its secluded bays and a group of seven small islands is a place to let your soul and eyes relax. In the town itself is a castle (today a hotel) that was constructed in 1703, when the family Marchi requested from Venice to permit the construction of the castle and an adjoining village.

Vis WELLINGTON, TITOVA I MODRA ŠPILJA

V

is je najistureniji otok na Srednjem Jadranu, a ipak trajektom do njega treba samo dva i pol sata. Grad Vis je i najstariji grad u Hrvatskoj. Antičku Issu osnovao je Dionizije Sirakuški početkom 4. stoljeća prije Krista. Vis je i otok koji je turistički najmlađi u Hrvatskoj. Sve do 1992. godine bio je takoreći zatvoren kao golema vojna baza.

Zato danas – kad Vis buja živahnim šarenilom brojnih gostiju, koji ne znaju bi li prije na neku od plaža ili konoba – nudi originalan i doslovno autohtoni vojni turizam.

Doista, cijeli je otok iznutra ispresijecan brojnim podzemnim tunelima, skloništima i utvrdama. Kad smo kod utvrda, ne valja nikako zaobići ni utvrdu Wellington, spomen na boravak Engleza

na otoku. Inače, podmorje je puno raznih olupina od brojnih bitaka, među kojima se posebno pamti ona iz svih udžbenika, Viška bitka 1866. kada je pobjedom Habsburške Monarhije odlučeno da ovim krajevima neće vladati Kraljevina Italija.

Opet, u vezi s vojnim turizmom (a u Visu ima 38 vojnih objekata!), skoknite i do Titove špilje iznad Podšpilja u kojoj je 1944. boravio Josip Broz.

I opet, kad smo kod špilja, preporučamo nezaobilazne, po ljepoti i doživljaju – Modru špilju na obližnjemu otoku Biševu i Zelenu na otočiću Ravniku.

Svakako, valja stići i u Komižu, prekrasni ribarski gradić s druge strane otoka. Mletački kaštel Komuna na rivi mjesto je ispred kojega se morate fotografirati, baciti pogled na tradicionalnu

komišku brodicu falkušu negdje na vezu ispred njega i okupati se na plaži po izboru. Ako imate psa, pođite na Vartalac jer ta uvala nije samo za pse nego i za ljude koji ih vole.

T

his island is farthest from the mainland, but still easy accessible. Along with untouched nature, lovely beaches, grottos in the sea and narrow alleys in the towns Vis and Komiža, the island is known by its military tourism ! Not only was it the arena of major battles during the past centuries, like the Vis battle in 1866, but the entire island was a military zone after WWII, full of underground installations and tunnels , fortifications and similar waiting to be explored by you.

41

Brevijar jednog kapetana Kapetan Sanjin Dumanić (69) za Lučki vjesnik/Port News: Priča o nevjerojatnoj dvotjednoj plovidbi na Atlantiku kroz nevrijeme s napuklim teretnim brodom tipa „Panamax“ krcatim benzinom

MORA 12!

A KOLIKO SRCA I PAMETI! „Najavljivalo se nekoliko ciklona i čim smo uplovili u nevrijeme, promijenili smo kurs pa, umjesto za New York, more i vjetar su nas prisilili da na kraju stignemo sve do Azora. Naša ruta se umjesto na sjever okrenula prema jugu. Umjesto sedam dana, putovali smo duplo.“ „Usred noći pratim šta se zbiva, ne mogu vjerovat da će to nevrijeme i dalje rast, i baš eto neko zvoni... Traži prvog oficira. Čujem ga kako je kratko odbrusio... dobro, dobro, u redu... i poklopio. Pitam što je, a on da mu je rodila žena. Molim?? Pa tako odgovarate!? A di su čestitke, cviće, govorim mu ja zapanjeno? Napravite nešto lipo...“

S

lušajući priču kapetana Sanjina Dumanića morate se sjetiti legendarnog filma „Nadnica za strah“ i Yvesa Montanda kako dramatično vozi kamion pun nitroglicerina. „Isplovili smo iz Imminghama u Engleskoj. Teretni brod „Panamax“ s maksimalnim dimenzijama za prolaz kroz Panamski kanal. Dug 240, širok 32,5 m, 77 tisuća tona. A naš teret bio je benzin.

Laganiji je od vode, šta je idealno jer smo po volumenu puni, ali ne i po težini, tako da brod nije pretjerano uronjen.“ Tako počinje priča kapetana Sanjina Dumanića, inače predsjednika Udruge pomorskih kapetana Split. Udruga redovito objavljuje časopis „Kapetanov glasnik“, a pod motom „More je naš izbor“ ljudi od mora pišu o svojim iskustvima. Lučki vjesnik prenosi priče za svakog skipera u sezoni. „Najavljivalo se nekoliko ciklona i čim smo uplovili u nevrijeme, promijenili smo kurs pa, umjesto za New York, more

42

i vjetar su nas prisilili da na kraju stignemo sve do Azora. Naša ruta se umjesto na sjever okrenula prema jugu. Umjesto sedam dana, putovali smo duplo.“ RODILA MU ŽENA Kapetan Dumanić je i danas uzbuđen prepričavajući kakva je atmosfera bila na brodu. Nevrijeme je ipak nadmašilo sve prognoze. A tu, nasred Atlantika, nema više natrag. „Usred noći pratim šta se zbiva, ne mogu vjerovat da će to i dalje rast, smirujem se i odbacujem sve loše misli, imamo sve što nam treba, satelitski smo u dobroj vezi, i baš eto neko zvoni... Javlja se netko i traži prvog oficira. Čujem ga kako je kratko odbrusio... dobro, dobro, u redu... i poklopio. Pitam što je, a on da mu je rodila žena. Molim?? Pa tako odgovarate!?

A di su čestitke, cviće, govorim mu ja zapanjeno? Da mu je to zet javio. E pa neka odnese cviće. Napravite nešto lipo...“ Prvi oficir je u sasvim drugom raspoloženju: „Kapetane, pa šta je vama, kakvo cviće, ja imam već jedno dite, sad će za mnom ostat dvoje dice, zar vi niste svjesni da ćemo potonit?! Bez mene će ostat dvoje dice, kakvo je to veselje...“ Kapetan mora u ovakvom slučaju dobro promislit: „Je li se moj prvi oficir uplašio, ili je

uzbuđen šta mu je žena rodila... to bi bilo i normalno... Međutim, traži od mene da izdam naredbu neka svi ljudi stave pojaseve za spasavanje... Ako to učinim, nitko više neće mislit o poslu na brodu i svojoj funkciji, onda smo gotovi, panika izaziva najveće katastrofe, čak i onda kad je bonaca...“ MORE NOSI SVE S PALUBE U međuvremenu je nevrijeme toliko pogoršalo da se s mosta na brodu ne vide ni „skale“ za ukrcaj na brod. „Već je bila učinjena strašna šteta na brodu, more je stalno preplavljivalo brod i, šta bi se reklo, pomelo sve šta je moglo, a moraš odgovarat za živote ljudi koji bi mogli izać na palubu. Prvi oficir mi stalno govori da ljudima dam pojaseve, a iako sam prošao svašta na moru, počinje i mene bit strah. Ali ne smijem pokazat.

Pa svašta glumim i govorim da sam već proša i gore nevrijeme, da nije to ništa, računam da je prvi oficir ipak mlađi koju godinu od mene i valjda se malo uplašio...

A i meni je padalo na pamet da zovnem „Nevrime nas okrene bočno jer ne ženu i kažem joj, mala moja, ovi put je vozimo, ali GPS pokazuje da tako bočno gotovo, nećemo se više vidit, ali volim lipo plovimo brzinom od 4,5 milje. Brod te, moraš to znat i šta mo’š, ovo je teško od 240 metri dužine bočno ide 4,5 milje?! izbjeć...“ Imali smo fenomenalnog strojara. Zovem Pitanje je veliko koga zvati, ne samo ga, jer mi prvi oficir ništa nije pomogao, ženu: pa da čujem šta je... Neka elektronika, „Oću li zvat Coast Guard? Oću li popravili su i motor proradio. Vozili smo firmu? Koga? Agencije, čartere, itd...

45 minuta bočno i to 4,5 milje. Nije loše.

Koga god da zovem, nitko nam ne može Umisto u New York, evo nas na Azore, pomoć. Tko može doć na Atlantik po šta ima veze, širok je Atlantik, možemo ovoj oluji? Baš nitko. Samo ih mučim. Pa tako vozit koliko hoćeš... More je ogolilo ne zovem nikoga. Evo je more odnilo i brod. Ogromna je šteta ali računam da je ogradu s palube... A prvi oficir koji mi je sve dobro dok mi ne odnese bokaportu uvijek ulijeva povjerenje onako mišičav, priko ciloga tereta jer unutra je benzin. ka mali Rambo, neprestano ponavlja da idemo u lajbot. I di onda? Lajbot na mora Kad trenjem metala o metal frcne prva dvanaest, na val od desetak metri?! Ma „Ugasio se motor. Nevrime nas okrene bočno kakvi, zaključio jer ne vozimo, ali GPS pokazuje da tako bočno sam: ovi brod je lipo plovimo brzinom od 4,5 milje. Brod od najsigurnije misto 240 metri dužine bočno ide 4,5 milje?! Imali na Atlantiku. smo fenomenalnog strojara. Zovem ga, neka Nisam to ni rekao elektronika, popravilo se i motor proradio. Ali, prvom časniku kad ono sta motor. umisto u New York, evo nas na Azore.“ Pogasija se. Poslao sam prvog časnika da vidi dolje što se dogodilo. Izvještava me odozdo da su svi iskra, benzin će planit i letimo svi, adio...“ poludili, da trče ka mušice bez glave, da ULUPLJENA PROVA dam ljudima pojaseve, idemo u lajbot, itd...“ More se ipak zna i primirit, i kapetan ide Kapetan je, međutim, izabrao i ostao vidit šta je s brodom. na svojoj ruti: „Kapo od makine i ja ustanovili smo

po sredini broda puknuće na obje strane.

Puknuo čelik, vjerojatno i prema dolje ali to se ne može vidjeti s palube, ako se poveća rascjep, blizu je i bokaporta od tanka s benzinom. Još ima mora i ne možemo baš onako na palubu pa idemo u provu doli, kad tamo otkrivamo da su se dva golema debela stupa šta drže palubu od prove potpuno savinula, valjda pod teretom mora koje se u valovima rušilo po palubi. Okrugle čelične grede nisu izdržale, a onda ćemo poslije otkrit da se i prova ulupila, legla je dobrih 40 cm. Morali smo to provjerit jer ako mi sidra vise, nije dobro... I najprije sam sve zatvorio, stavio lance i katance na ulaze da ne bi ko doša i otkrio tu stravu, a onda sam i dao naredbu da nitko ne smije izać po brodu, samo zato da ne vide u kakvom je stanju brod, a naravno onda i mi. Zbilja je bila strava, more koje bi šetalo po brodu i nosilo sve pred sobom nije imalo niti malo bjeline, pjene, valova kakve znate vidjeti, nego sve modro, golemo i tromo bi nas prekrivalo, gutalo... Skale i lanci na kojima vise s jedne strane, a druge je odnilo, prijete mi da dođu pod propelu pa sam da krmom da okrenemo, timun sasvim u livu stranu, ma ko bi sve to ispriča...“ Izgledalo je, kaže kapetan, kao da je brod od papira, kao da se snima neki film.

Kubik mora je jedna tona. A di je cijeli Atlantik!

43

„Nakon sedam dana zakašnjenja, ipak smo se izvukli, uplovili, obavijestio sam, naravno, svih, no nisam htio reć da je tanker puknuo, jer zbog sigurnosti mogli bi mi sve reć da ne uplovim, da se nešto ne dogodi, a prevozim benzin. U svakom slučaju dobro smo prošli i doplovili.

Prvi oficir je odmah odmaglio, zatražio smjenu. Iz ne znam kojih razloga, pred odlazak je informirao Coast Guard svojom interpretacijom naših događanja na Atlantiku, a snimio je sve što sam ja slao našoj firmi i to predao pilotu kad smo završili tu tešku plovidbu. I to mu nije bilo dovoljno, nego je nazvao Coast Guard (Obalnu stražu) i upozorio ih da sam ja s oštećenim brodom namjeravao nastaviti plovidbu bez popravljanja broda što je apsurdno. Pa nisam lud, bilo bi to na štetu svih... Nisam mogao vjerovati da je sve to uradio taj prvi oficir, ali bilo je, nažalost, tako jer me o svemu tome

obavijestio lučki kapetan naše firme to jest predstavnik kompanije. Mogao sam samo nagađati da je taj prvi oficir postupio tako kako bi opravdao svoj odlazak i tako pokrio sebe. U svakom slučaju nas je Coast Guard dobro izrešetao pitanjima i kontrolom, a imali su i jednog filipinskog člana koji se izravno na filipinskom propitao o svemu među filipinskim članovima moje posade tako da ja nisam mogao ni razumjeti o čemu razgovaraju. A sve je saznao... haha“.

LJUDI I MILIJUNI DOLARA Filipinci su ispričali što se događalo i kapetana odali u dobroj namjeri da sedam dana nije oka sklopio, da je stalno bio stabilnog raspoloženja, da se smijao i tvrdio kako je prošao i gore. „Rekao sam Obalnoj straži da je to nemoguće, sedam dana ne spavati, odlazio sam u sobu tuširati se i brzo bih se vratio na most. Tu sam znao odmoriti i stisnut oko na našem šufadinu, trosjedu za odmor.

Ali kad smo pošli u luku, nakon te

devetorice iz Coast Guarda, ja sam obuka bilu košulju s epoletama i stavija kolarinu. Dočekali su me i rekli da je jedan brod po tome nevremenu proša još gore od našega, a šef Obalne straže, Coast Guarda, čestitao mi je i rekao bravo, sve su nam priznali, vaša posada tvrdi da niste spavali i da ste stalno bili spremni i za osmijeh.“ Kapetan Dumanić i danas priča o tome kao o svakodnevnoj službi, ali zna dobro da je spasio – lako za brod – nego ljude na moru: „Ljudi su uvijek u prvom planu. Brod je napravljen da sve izdrži, skoro sve, a ljudi, hm... Nije to lako ni psihički...

Mora san ljudima na tome brodu puno toga i skrivat, lagat, pravit se da nije ništa, a ipak nikad nisam bio u gorem nevremenu.“ Vrijednost broda u tom trenutku bila je odoka 20 milijuna dolara, a teret nekih 40 milijuna, pa sad tih šezdesetak milijuna dolara... šta je to prema ljudima na brodu. „Brod je i dobro osiguran, a ljudi nikad tako dobro...“

CAPTAIN’S LOGBOOK Meštri od mora i broda, Sanjin Dumanić i Miroslav Pinterić

A

ll yachtsmen will surely be interested in the story of captain Sanjin Dumanić (69).

His ship of type „Panamax“ of 77.ooo tons, 240 meters long and 32,5 meters wide, travelled full of gasoline that is inflammable when metal rubs against metal, over the Atlantic from England to New York over a period of 14 days, instead of the usual seven. The reason for this was a series of heavy storms that pushed his ship off route towards the South and the Azores.

In order to prevent panic spreading among his crew he closed all hatches and passages towards the deck and

44

heavily damaged sections of the ship – like the dented bow and damaged supporting steel beams in the interior, a torn off stairway and railing….. He never informed anybody about this situation, thinking that under such stormy conditions nobody will be able to come to help on the Atlantic. He managed to keep all problems hidden from his crew over a period of two weeks and refused to give life jackets to the crew members, demanded by his Chief officer. The Captain stayed firm with his decision to prevent any panic on board, that might end in the death of everybody on the ship. With

his experience he kept up the spirit of his crew telling them that he survived worse conditions than the current ones.

“This kept us all functioning and the ship made it to her destination. The mechanic and myself found terrible damages, the ship broke in half and nobody could guarantee that it wont spilt into two parts. The overall value of the cargo and the ship was 60 million US$, but what’s that compared to the human lives of those on board and their families” – said Captain Dumanić.

Čovjek i grad

Jerolim Ostojić, pravnik, diplomirao pravo mora, vodio emisije o moru i okolišu, profesor matematike i fizike, slikar, student medicine, profesionalni rukometaš, navijač Hajduka i Jugoplastike, gradonačelnik Trogira...

JEROLIM TROGIRANIN Prošetajte s Jerolimom, nema mjesta da ga neće prepoznat onaj svakodnevni svit sa splitske ili trogirske rive, iz kafića, konoba, s izložbi i promocija, angažiranih i neangažiranih skupova. Jerolim nije škrtario na životu. Živi i danas na ulazu u Trogir, sjedimo u kafiću legendarnog Korada, brata njegova oca čuvenog po gavranu koji je znao prepoznat lipu žensku

tekst i snimci Mario Garber

I

Trogir će za Srednju Dalmaciju, za to srce Jadrana fokusirano Dioklecijanovim Splitom – postati evo već ovog ljeta 2018. spektakularni svjetski fenomen, ne samo turistički i nautičarski, nego i kulturno-povijesni vječni happening. Gradić na otočiću, mostovima „razapet“ između kopna i otoka Čiova pa tako podsjeća na Veneciju, upravo dobija još jedan most kojim će se poštedjeti suvremenog prometnog i urbanog tsunamija, što će mu omogućiti da preživi kao onaj Trogir koji je Srednjoj Dalmaciji još i dubrovačkiji Dubrovnik, te da opstane zaštićen po Unescou.

Pokušajte gornji odlomak pročitati tako da umjesto Trogir čitate – Jerolim Ostojić. Trogir i Jerolim prate se u stopu. Priznajem da su mi prijatelji, možda sam zato i subjektivan, ali čitajte dalje i bit ćete na našoj strani. Ne možete pogriješiti, u pitanju su vječni obrisi.

Uočit ćete ih na grafikama i slikama

umjetnika Jerolima Ostojića. Tko može bolje od umjetnika osjetiti Trogir? Njegove sjenovite kalete i trgove kao opuse.

VJEČNI TRAGAČ I UMJETNIK Njegov ugođaj škatulice kao i svih dalmatinskih gradova s voltima, portalima, vratima grada na sve strane svijeta, kaletama skrivenim i poluskrivenim od sunca... Osjećaš se baš dobro i intimno, kao u mladosti u svojoj sobici. U tome kontrapunktu i jest draž. Pa je Ostojić, koji je devedesetih godina stvaranja Hrvatske bio i gradonačelnik Trogira, uspio kao slikar sublimirati sve te priče.

Crtao, slikao, pisao, studirao pravo, matematiku, fiziku, medicinu, pitajboga što sve ne, a bavio se i sportom, bio takoreći profesionalni rukometaš, mogli ste ga upoznati i kao navijača u Litvi za nastupa hrvatske nogometne reprezentacije.

Je li moguće to sve stavit u jedno-

ga Jerolima rođenog nedavno 1943.

Nekidan je proslavio 75. rođendan, 3. lipnja iščekujući još jednu svoju knjigu i izložbu. U mladosti je zabilježena njegova izložba u Zagrebu, od tada ga se smatra pravim tragačem u slikarstvu, kao što je tragačkim, istraživačkim duhom temeljito okrenut i izučavanju prava mora ili doktorskim radovima iz atomske fizike.

A pisao je i o morskom okolišu s pravnim i ekološkim polazištem, pa se otisnuo i u scenografiju monodrame Joška Ševe „Govorite li hrvatski?“.

Jedan je od rijetkih koji je kroz magistarski rad i knjigu „Onečišćenje morskog okoliša nuklearnim tvarima“ povezao fiziku, odnosno nuklearnu fiziku i pravo.

KORADO, GAVRAN I ŽENSKE Zato je i nemoguće s njim prošetat a da ga ne prepozna onaj svakodnevni svit sa splitske ili trogirske rive, iz kafića, konoba, s izložbi i promocija, angažiranih

45

i neangažiranih skupova. Jerolim nije škrtario na životu. Živi i danas na ulazu u Trogir, sjedimo u kafiću legendarnog Korada. Jerolim je dobio ime po didi koji je imao dva sina, Korada i Ratka. Našemu Jerolimu je Korado barba, a Ratko otac.

– Korado je bio poznat po bačvariji tu odmah na ulazu u Trogir, stajao bi tu sa svojim gavranom na ramenu, a znao je pripitomiti i druge beštije. Jedna njegova guska je posvuda trčala za njim ka pasić, u stvari ka guska. Pa je imao i vrana. Ali nenadmašan je bio taj njegov gavran koji je znao lipo upozorit svoga gazdu i reći mu: „Ludi Korado, vidi onu lipu žensku tamo!“. Koradova gavrana su poznavali i u Splitu jer bi sletija na platformu dvokatnog busa pa bi skočija do Splita i sam bi se vratija nazad.

PUSTOLOV, GRADONAČELNIK Svestrani Jerolim, i gradonačelnik Trogira i pustolov, bio je i srednjoškolski profesor matematike i fizike u Graditeljskoj školi u Splitu: – Šteta da se za nas pedagoge ipak nije ostvarila ona Hrvatska o kojoj smo sanjali, jer sam mislio da ćemo konačno dobiti školstvo kojemu neće trebati repeticije.

Nikad mi to kao profesoru nije bilo jasno zašto bi nakon mog sata i objašnjenja ijednom učeniku trebale repeticije.

Gotovo djetinje pošteni prema poslu, takvi Jerolimi ostali su do danas sanjari.

– Uhvati me koji put panika da ćemo potonuti usred ljeta kad nahrupe sa svih strana svijeta u Trogir. Ali baš svi, turisti, pustolovi, prosjaci, umjetnici, istraživači... Međutim, iako ova naša obala polako tone, za Trogir nema straha, haha, navikli smo i sve smo naviknutiji. Trogir je u biti prvi rastegao turističku sezonu na cijelu godinu. Jer to nije samo turizam.

Svi dolaze u Trogir. I kad je kiša, po Trogiru se šeta s guštom. Svaki kamenčić, portalčić, stupić, govori o tome da su iza toga stajali posebni ljudi, rijetke vrijednosti, plemstva i tradicije...

I zato će vam po svoju Jerolim dobacit: - Di trčeš? U ovim godinama ne triba više trkat nego crtat. To ti je puno lakše!

Jer cijeli život radi crteže, ali ih još nije pokazao javnosti. Upravo je u izradi velika monografija Ostojićevih crteža, a u pripremi je i izložba. I to je jako dobro, mora se zaključiti da je Jerolim Ostojić prije svega što bi se reklo rasni crtač.

46

Sport News Intervju s Miroslavom Ćirom Blaževićem za Lučki vjesnik/Port News vodio Mario Garber

ĆIRO BRONCA DALIĆ ZLATKO

Naravno da smo bolji od svih, jer sa fizičkom spremom imamo i veću maštovitost od svih taman za titulu svjetskog prvaka. U finalu Lige prvaka najbolji igrač je bio Luka Modrić, a odmah do njega i Lovren. Modrić je bio priča bez greške, bez krivog dodavanja, s mudrim potezima u korist ukupnog cilja momčadi, a Lovren je pomogao za gol i prilično blokirao Ronalda

majstora)...

- Ajde sine, nekad si postavljao pitanja brzinom munje, a sad se ponašaš tu kao nekakav deda!

Ima pravo. Ne vidim više smisla u tom mrcvarenju ljudi i sugovornika. Zar su novine najvažnije na svijetu?

-Pa pitaj više, impulsi tuku, idem u Švicarsku!

E sad mi je počelo biti jasno da uopće ne ide u Švicarsku, ali svejedno, pitam ga brzo, kratko, kao da ipak ide u Švicarsku: - Nigerija, Argentina, Island?

- Sve ćemo pobijediti! – odgovorio je kao iz topa... Valjda zato da mu ne trošim impulse. Ali se opet pribrao: - Sve ćemo lakše dobit nego Nigeriju.

Pazi, sine, što ti kažem! Ona je prva. To je najteže.

OPASNO PREZIME DALIĆ

Z

amišljate li da bi Hrvatska u Rusiji mogla konačno postati svjetskim prvakom?

Konačno?

Pa zar to nije nešto što se očekuje već od stoljeća sedmog?

Taman smo tada mi Hrvati sa svim ostalim Slavenima upravo pristigli otprilike iz tih područja gdje ćemo sada u povratku kao jedan totalni nogometni recidiv izazvati globalni poremećaj te osvojiti titulu svjetskog prvaka!

Zvuči kao prijetnja. Ali nije. Jer ovo do tu je samo intervju sa samim sobom, a sad na scenu stupa Miroslav Ćiro Blažević koji bi sve to možda i ostvario da je na mjestu Zlatka Dalića, aktualnog izbornika hrvatske reprezentacije. Međutim, nije. Ćiro se vozi vlakom prema Švicarskoj dok o svemu ovome pričamo s njim.

Nalaže mi da ga zovnem za sat vremena, a tada čujem da se obraća Neni.

- Puno je pozdravite! – kažem, jer sam se odmah sjetio da mu je to supruga Zdenka koju on zove Nena.

Ostao je na čas začuđen. Zaboravio je da sam prošao njegovu školu. Od velikoga Ćire sam naučio da je jako važno zapamtiti imena i krupne svakodnevne sitnice iz života ljudi s kojima hoćeš biti u dobre jer ti se pokazuju tako, nekako bliski, kao prijatelji. Život.

IMPULSI ZA TITULU Ali brzo se Ćiro osovio na noge i nastavlja kao da ništa nije primijetio (kakva li

I sad je na redu Zlatko Dalić. Moram

nadmašiti našu broncu iz Pariza 98. Ali to ovisi o milijardu sitnica.

- Sve ste mu rekli, savjetovali, itd...

- Da to nikad više nisam čuo! Sram da te bude! Zar je moguće da jedan Ćiro dođe Daliću soliti pamet. Mi smo sjeli, sve sam ga poslušao, i ništa nisam imao za prigovor, ništa. Zato i očekujem puno od njega jer kako je moguće da se toliko toga poklopi. Čovjek se ničega ne plaši jer vjeruje svom zanatu i principima te je siguran da radi kako je najbolje moguće. Izabrao je sve po struci i po pravdi.

Njegova momčad letjet će na krilima tog njegovog duboko poštenog stava.

Nema igrača koji tu ne bi kao čovjek i kao nogometaš dao sve od sebe. A takve korjenite priče ponekad prevagnu i nema veze što je Gareth Bale leteći zmaj.

- Ali kako ćemo s onim našim vječnim problemima u šesnaestercu? Lovren je bez Van Dijka a Ćorluka sve lošijega zdravlja pa ni Vida nije svemoguć.

- Tu sam i ja, sine, malo, malo suzdržan... (stišao se Ćiri glas, a onda odjekne gore nego Pavarotti): - Ma nema šanse da nam prođu, sve će to Dalić pozatvarati, ima i u manevru naših!

NAŠ SPOT PRVAK SVIJETA

ga pitati o njemu jer sam za Globus prije „sto godina“ radio intervju u Varaždinu sa Ćirom a Dalić i Ćiro su imali par godina izuzetnu suradnju, međutim, stalno odgađam to pitanje jer se plašim da mi umjesto Zlatka ne izleti Martina Dalić šta apsolutno nema baš nikakve veze. I naravno, Ćiro uvijek spašava: - Dalić je moralan i čestit čovjek...

- Tko je načitan, odmah mu pada na pamet „zar i ti sine, Brute“, haha...

- Sine Brute slušaj me, Dalić je super čovjek, i trener, i prava ličnost za koju sam uvjeren da može ponoviti a možda i

Ćiro je uvjeren da će Ćorluka biti spreman, od Dalića poznavajući ga očekuje kompaktan sustav u srcu igre i terena na temeljima Modrića, Rakitića, Brozovića, Bradarića, Kovačića, Badelja... A o napadu govori vrlo hrabro što onda sigurno osjeća i zna Dalić: - Nije sve na Mandžukiću ili Kaliniću i drugima! Pa mi imamo Rebića čovječe!

Momak je forte! Nas ubija ta tvoja, tipično naša, skeptičnost, sumnjičavost, strah, pesimizam, letargija, deprimiranost...

To je naš pravi neprijatelj. I kad se njega odagna kao noćnu moru, mi iznenada postajemo prvaci svijeta. Pogledaj ta imena, Luka Modrić je već četiri godine osvajač Europe, osvajali su je i Rakitić, Mandžukić, Kovačić...

47

U pravu je Ćiro, jer Hrvatska turistička zajednica je izvela pravu promociju spotom s našim sportašima Mandžukićem, Rakitićem, Modrićem, Kovačićem, Lovrenom i ostalima. Taj je spot proglašen najboljim promotivnim spotom na svijetu.

Dalić je idealna forma za stvaranje novog Ćire, iako nije lako u to povjerovati jer Ćiro je ipak bio meštar premazan svim mastima, trofejima i dobijenim i izgubljenim bitkama, a imao je i višegodišnji rad u reprezentaciji za razliku od Dalića. No Ćiro se na to propinje: - Ma kakvo iskustvo, pojma nemaš!

Pa to iskustvo te zna samo odvesti na krivi put...

Ne da se Ćiro i odreći će se svih racionalnih postulata samo da ohrabri sve snage koje bi mogle odvesti Dalića do još većeg uspjeha nego što je bila Ći-

rina bronca. Ćiro je velik i u tome iako nema dvojbe da mora bit barem malo ljubomoran. Ali koliko ga poznam kao monstruma, moguće je da nije niti ljubomoran.

- Naravno da smo bolji od svih, zato što ako se spremimo za snagu što svatko može, onda smo mi odmah jači jer imamo više maštovitosti i simpatičnosti za tu ulogu pravog svjetskog prvaka! Jer dovoljno je pogledati finale Lige prvaka. Real i Liverpool! I? Dva najbolja igrača na terenu bili su Modrić i Lovren. Zapravo Luka Modrić je bio kralj svega. Niti jedna pogrešno dodana lopta, svaki potez bio je mudrost i u praćenju igre, trenutnih potreba Reala, imao je i asistencija, a da ne govorim o obrambenoj funkciji. Lovren je zaslužan za jedini gol Liverpoola a uglavnom je on bio taj koji je blokirao Ronalda.

ĆIRO 48

DEDA, TATA, SINE Koliko godina treba Ćiri pa da izgubi taj svoj sjaj?

- Kinezi ne kažu koliko godina imaš, nego koliko nemaš. Jer ono koliko imaš, to si potrošio. A koliko ti je ostalo ne znaš. Ali sine, pusti te bapske priče. Mi idemo na titulu svjetskog prvaka. Onako junački kao Hajduk nedavno protiv Dinama u Vinkovcima. Sramota je da su taj susret izgubili.

Zbilja mi je bilo žao zbog jedne teške nepravde. Sve su bili u pravu i kapa im dolje da u tome velikome ludome Splitu gdje sam bio i toliko ga volim – da taj Split sa samo 200.000 stanovnika ima snage toliko biti moćan. Izgubili su, ali su pobijedili. I ne treba ti više. Svejedno je.

- Bravo, tata! – osvetio sam mu se na kraju za ono „deda“, jer kad izustiš Ćiro, odmah slijedi – sine! Cijela obitelj.

Sport News SP 2018.