Lučki vjesnik 30

br. 30, kolovoz 2018.

51 luka Splitsko-dalmatinske Ĺžupanije Brevijar za svakoga na moru

Port News

u e j d a k ć o N i j i c a m l a Srednjoj D o a r g i i k s n i Grgur N na balun

a a k s k t s t a H Hrrvva i i g g u r u r d jje ! ed !

A T A T E J E I J I V V S S K K A A V V R P PR

1

GPS ZA SREĆU Pučinjaci, Host, Biševo, Šćedro

OTOK JE PRVAK SVIJETA T

rećim brojem Lučkog vjesnika ljeta 2018. uplovljavate u najveću uvalu na Jadranu, u Uvalu svetoga Jurja na otoku Visu, gdje je prije više od 2400 godina utemeljena Issa, jedan od dva najstarija grada na ovom području (uz hvarski Stari Grad Pharos), Issa po izvedbi prastarih grčkih pomoraca, a danas grad Vis. Nije se još dogodilo Lučkom vjesniku da i treći broj Lučkog vjesnika/Port Newsa izlazi u sportskom duhu Sport Newsa, kako smo običavali i za SP u nogometu u Brazilu 2014., međutim ovog ljeta je Hrvatska na svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji otišla toliko daleko da će se o njenom srebru i nesretno ispuštenom zlatu pričati najvjerojatnije sve do četvrtog broja Lučkog vjesnika na kraju ljeta.

LANTERNE HOST I DALIĆ Fotografija otočića Hosta na ulazu u višku luku, snimljena s tvrđave King George III. na zapadnom rtu u vratima Jurjeve uvale, izabrana je kao vrhunska atrakcija za nautičare, ali i kao simbolična asocijacija na veliku povijesnu pomorsku bitku koja se tu vodila 13. ožujka 1811. i u kojoj je poražena mornarica Napoleona, najpoznatijeg Francuza svih vremena. Otočić je dobio ime po pobjedniku, engleskom

2

Fotografija otočića Hosta na ulazu u višku luku izabrana je kao vrhunska atrakcija za nautičare, ali i kao simbolična asocijacija na veliku povijesnu pomorsku bitku koja se tu vodila 13. ožujka 1811. i u kojoj je poražena mornarica Napoleona, najpoznatijeg Francuza svih vremena. Otočić je dobio ime po pobjedniku, engleskom časniku sir Williamu Hosteu. A 200-tinjak godina poslije, na SP-u u Rusiji, Hrvati su bili bolji i od Engleza i od Francuza no zlato je ipak pripalo Napoleonovim nogometnim nasljednicima

Uplovite u beskrajnu pučinu otoka Visa i postat ćete kraljem svega što vam padne na pamet KOORDINATE: 43°04’33¨N 16°12’11¨E

časniku sir Williamu Hosteu.

A 200-tinjak godina poslije, na SP-u u Rusiji, Hrvati su bili bolji i od Engleza i od Francuza no zlato je ipak pripalo Napoleonovim nogometnim potomcima.

E da se može Hostu promijenit ime u otočić Dalić... Ma trebalo je za to osvojit (barem, haaa) zlato.

To zlato od otoka Hosta i zlato cijeloga otoka Visa s njegovom Komižom, Visom, otočićima Budihovcima, Biševom, Svetim Andrijom i Brusnikom u daljini, pa tek s Palagružom do koje se plovilo svjetski obljubljenom gajetom falkušom, zlato otoka s Titovom špiljom, Zelenim i Modrim špiljama, najljepšim valama na svijetu kakva je Stiniva, poljima, vinogra-

PUČINJACI: Te riječi nema niti u hrvatskom rječniku pa je i to dokaz koliko su Pučinjaci nešto posebno i osobito, izmišljeni za ovu rijetku prigodu. Pučinjaci su hrvatski otoci Srednje Dalmacije ispupčeni na sinjemu moru, ne samo svojim karakterom i osobnošću nego i

čudom danog podneblja te stvaralaštvom ljudi oplemenjeni u jedinstveni ditiramb Mediterana. Simboliku i mora, i sunca, a evo i baluna, stočili smo s karakterom otoka, izdvojenog i izabranog neka bude originalnim, razbarušenim drugim prvakom svijeta! Hrvatska je hrid svijeta!

dima i maslinicima, brdima u unutrašnjosti otoka, poviješću i kulturom svjetskih prvaka ribara i težaka, brodograditelja, pisaca, umjetnika i pjesnika – to zlato oslobođenosti otoka zadnjih dvadesetak ljeta pravi je ditiramb čovjekove žeđi za samostalnošću i doslovne otočke odcijepljenosti kao formule jasno ocrtanog identiteta i karaktera.

FOTOREPORT S VISA Elizabeta i Mario Garber

3

OTVORENO MORE I APETIT Vis upravo s tom olujom u jedrima, i njedrima, privlači svakog pomorca i nautičara kako bi se otisnuo na pučinu i proglasio otokom prema svima, kako bi istakao svoju osobnost i drukčijost poput cure ili mladića u onim poletnim nadobudnim mladenačkim ljetima. Zato je Vis valjalo izmisliti kako bi se barem u onom čarter-tjednu ljudi mogli nakratko osjećati i kao jedinstvena pojava ili samo – čovjek.

Odmah vam se otvori apetit. Na Hostu nema stanovnika, nema više ni svjetioničara u kući s lanternom izgrađenoj 1873., a danas su solari zamijenili čovjeka. Ali ostalo je more i zaronite na dah, lako ćete do porcije ježeva koje se jede bez pripremanja, iako bi još bolje bilo suzdržati tu glad.

Host je na 5 minuta (oko kilometar i pol) od viške rive u dnu Uvale svetoga Jurja. Otočić je dug 360 m, a širok 120, sa stazom kroz borovu šumu. Svjetlo svjetionika ugledat ćete na udaljenosti od 8 milja, a to je čim uplovite u Viški kanal, odoka negdje kad ploveći prema Visu ostavite za sobom hvarske Paklenjake i Vodnjak.

I onda – kad prođete Vis, nakon prijeđenih 30-tak milja od Splita, čeka vas još samo 40 milja do Palagruže. Neki su to nekad mogli s falkušom i na vesla.

Najviše bi im pomogao GPS!

impressum publisher

Port Authority of Split-Dalmatia County for the publisher

Port Authority director, Editor in chief Domagoj Maroević editor

Mario Garber editorial concept and design

Garber media d.o.o.

Segor Garber photos

Garber media d.o.o. lector

Elizabeta Sonjara Garber printed in

Slobodna Dalmacija Print d.o.o. online edition

www.lusdz.hr

all rights reserved by garber media ltd

info@garber-media.hr ISSN 1848-4689

Y

ou must visit Biševo. This little island is truly «contagious» and it is hard to get it «out of your system». There is maybe a total of 15 persons living on island Biševo, eve nit is hard to specify this figure because during the winter there is hardly anybody here. The islanders live of tourism with the Blue cave as magnet for many visitors, attracting up to 100.000 visitors during the year. Biševo lies some two sea miles distant from the

4

THIS ISLAND IS THE CHAMPION OF THE WORLD Addicts of high sea identity She came one morning looking for accommodation and stayed forever

BIŠEVO: 100.000 posjetitelja godišnje

town Komiža on island Vis, some 15 minutes by speed boat.

There is also the Monk seal cave where the monk seal named Adrijana used to live and this species that was thought to be extinguished is again frequently seen in this area. The shores of Biševo are in total 18 km long and along with a Benedictine convent there are remains of old and deserted villages, since Biševo had some 700 population before WWII.

There are many legends on lovers and love in general connected to the island Biševo. Stories on individuals falling in love with the island, the sea, fish and sometimes also with a girl. One arrived here one morning searching for accommodation and stayed.

Today there is a regular ship connection with «Sveti Salvester» from Komiza to Bisevo, a trip of one hour duration depending on wind and waves. Many speed boats at the port of Komiza will also take

you to Biševo. The shore of Biševo facing the town Komiza on island Vis enables you to see the Blue cave and on the side towards the open sea and Italy you can disembark in the port that is locally called Porat. Along with the tavern of the Krešo Tomić and a huge restaurant at the beach, there is nothing else here. But that is the beauty of all this ! Come and enjoy the sea and sun ! Have a refreshing drink!

Cheers!

5

Kad se navučete, teško se skinit s Biševa Biševo je izazov za hrabre i strpljive, tvrdoglave i dosljedne, pa neovisno o tome, bude ih i sto tisuća u posjetu Modroj špilji, dvije tisuće dnevno

Došla je jednog jutra tražeći smještaj i ostala zauvijek

M

orate vidjeti Biševo. Čak i novinaru se dogodi da prođu godine i nikako da se iskrca na Biševo. Otok je „zarazan“, navučete se na njega i teško se „skinit“. Poznat je slovenski novinar i

6

pisac kojega je Biševo zarobilo i na kraju je ostao na Biševu, ostao bez posla. A zapravo di ćeš ljepšeg posla od života na Biševu! Međutim, na Biševu živi jedva 15 ljudi, teško je reći, jer kad stigne zima, možda više nema nikoga.

7

SAMOSTAN PA ŠPILJA Biševo je otočić oko 4 km daleko od otoka Visa, poznat danas po Modroj špilji kao glavnoj turističkoj atrakciji, ali još poznatiji je po povijesti od antičkih vremena. I nakon Drugog svjetskog rata imao je oko 700 stanovnika, da bi se stanovništvo osulo pa tamo sedamdesetih zadnji put broji oko 65 ljudi na otoku.

U skupini otočića Srednje Dalmacije, ili u moru Splitsko-dalmatinske županije, odvojen je od Visa Biševskim kanalom, najviši je vrh Straženica (240 m), ima obale oko 18 km, i začudit ćete se koliko ima naselja. U 11. stoljeću tu je osnovan benediktinski samostan, a iz tog doba po-

tječe i crkva sv. Silvestra. Pred gusarima su se redovnici u 13. stoljeću ipak odselili u Komižu na otok Vis. Danas je Biševo okrenuto turizmu i sveopćim hodočašćima Modroj špilji.

Postoji i Medvidina špilja. Iz komiške luke svakodnevno jurišaju gumenjaci, gliseri, trabakuli, brodice i sve ostale vrste plovila kako bi se posjetilo Modru špilju koja je preko puta Komiže uz mjesto na Biševu koje se zove Mezuporat (mezzoporat kao „poluporat“).

IZVORNI PIJESAK ODUVIJEK S druge strane otoka, na obali Biševa koja gleda na otvoreno more prema Italiji,

mjesto se zove Biševska Luka i tu pristaje redovna brodska linija, takozvana pruga, to jest mali vaporet po imenu Sveti Salvestar (namjerna greška, nije Silvestar nego kao spasitelj Salvestar). Tu se iskrcate na sigurni mul i bacite u more na pješčanoj plaži kakvu niste vidjeli ni u stara vremena na splitskim Bačvicama. Pijesak je toliko kompaktan da vam se kao kod pjesnika tragovi stopala ujedaju sami... Jer je pijesak baš onaj izvorni, kao oduvijek.

A onda, kad se dobro izmorite od sunca, mora, pijeska i zdravlja... svratite kod Tomića, najstarije konobe na tom mjestu. Ako nakon Modre špilje krenete prema ovom mjestu preko rta koji gleda

Redovna pruga iz Komiže, „vaporeto“ Sveti Salvestar u Portu

na sjeverozapad kuda je i bliže, onda ćete vidjeti još jednu prekrasnu plažu po imenu Salbunara, staro ribarsko naselje.

SKLONIŠTE OTKAČENIH Naselja koja su nekad bila redovito nastanjena a danas su prepuštena vikendašima, zovu se Salbunara, Porat, Mezuporat, Vela Gora, Potok, Polje i Nevaja. Nekad je glavno naselje na otoku bilo Polje u skupini s ostalim mjestima u unutrašnjosti otoka: Gornja Salbunora, Potok, Velo Gora i Nevaja. U Polju je nekad bila i škola što su je izgradili mještani iseljeničkim donacijama. Imala je đake do 1961. godine. Od poznatih Biševljana treba spomenuti Matu Martina Bogdanovića, industrijalca, pionira tvorničkog konzerviranja ribe na zapadu SAD-a.

Biševo je otok poput skloništa za otkačene. Svašta biste tu mogli saznati.

Ima zanesenjaka koji se upinju u pokre-

8

tu za ekološke zaklone pa ćete čuti za spavaonice s madracima od kaučukove spužve presvučene u kukuruznu svilu sa zaštitnim mrežama od kukaca i još puno toga poput termina fotonaponski modul ili vjetrogenerator za proizvodnju struje, viseće ležaljke u hladovini te kompostni WC i tuš, pa desalinizator za proizvodnju pitke vode.

FANATICI NA KIŠNICI Tu borave dugo i fanatici kajakaši, a ima i onih koji su se zaljubili na brzinu, kao i uvijek, ploveći i žureći prema Biševu.

Ili, došla je jednog jutra, tražila smještaj, i – ostala zauvijek. Platili su sigurno 140 kn za ulaz u Modru špilju, a poslije se napili kišnice kao glavnog izvora vode.

Međutim, nema do biševskog plavca.

A sad za kraj zamislite samo tu brojku, oko sto tisuća ljudi posjeti Modru špilju.

Dnevno ih dođe oko 2000.

ŠPILJA MEDVJEDICE Na jugoistočnoj strani Biševa nalazi se još jedna slavna špilja – Medvidina. Ulaz u špilju je širok i onda se 160-metarski put sužava i završava žalom. Najveća miljenica Jadranskoga mora, sredozemna medvjedica, znala je izabrati dom. Ali, oprez! Unutra mogu samo male brodice.

Plaža u Portu na Biševu, na kartama je to Biševska Luka

Poneka brodica u vali Porta

9

DA TI SE RODIT NA ŠĆEDRU! D

Pučinski otok u duši

Za Lučki vjesnik ispričao Rato Radonić

Šćedro je otok za primjer svih otočkih priča. Ratomir Radonić doslovno je rođen na otoku 1944. usred Drugog svjetskog rata i to sa 7,5 mjeseci. Spasilo ga kozje mlijeko i čuvena babica iz Vele Luke s Korčule Frana Padovan. Naputovao se svijetom, držao glasovitu konobu na brodu Zvijezda mora u Hvaru, a dugo već živi u Beču sa suprugom Erikom i sinom Robertom koji studira biologiju mora i želi živjeti na Šćedru

Privezište kod Rate na dohvat hladovine, pjata i čaše

a mi je vidit Šćedro! Ponekad vječno neispunjena želja. Onima sa Šćedra to je nostalgija, ali njih je malo. A ostatak čovječanstva žudi za metaforom Šćedra s koljena na koljeno, iako za motiv nema niti nostalgije. Nikad nije bio na Šćedru... ostatak čovječanstva.

A Ratomir Radonić se na Šćedru rodio. Ne da mu piše u papirima, nego ga je majka Ivka zbilja porodila na Šćedru za vrijeme Drugog svjetskog rata 1944. Danas njezin sin živi u Beču. Pa sad zamislite Tijardovićevu Malu Floramye kako piva „Daleko m’e biser mora, daleko je moj Split“... A Šćedro još dalje!

LOVIŠĆE ZA SIDRENJE

Danas 75-godišnjega Ratu možete vidjeti kako sjedi za golemim masivnim drvenim stolom za blagovanje ispred svoje kuće na otoku Šćedru, na par milja daleko od mjesta Zavale na južnoj obali otoka Hvara. U njegovu zdanju u uvali Lovišće gdje se jedriličari i nautičari sidre zbog sigurnosti od bure, tramuntane, jačeg maeštrala i nevere te čak i od juga ili lebićade, morate uživat kao i on jer je sve tako i namjestio. Kao jedini rođeni Šćedranin. Bacite oko na fotografije, nema čega nema u njegovome malome portu.

U prošlom broju Lučkog vjesnika objavili smo reportažu o Šćedru a domaćini su nam bili Jakasovi iz samog dna ve-

Živi u Beču, rodno mjesto Šćedro Ratomir Radonić (75), rođeni Šćedranin, u Lovišću drži konobu ljeti, a i zimi dođe dva puta iako živi u Beču

10

Rato i Erika

like uvale na sjevernoj obali otoka gdje su i svi ostali rukavci i vale te domaćinstva najpoznatijih, Stjepka Kordića i Rate Radonića. Jakasovi su nam bili i kao vodiči pa smo stigli i do Radonića u susjednoj uvali, a Stjepka Kordića spazili smo već u Zavali jer je zbilja nezaobilazan. Dok smo čekali Ivu Jakasa da nas prebaci brodicom na Šćedro, Stjepko Kordić, poznati potomak babe Ljube, njegove majke, najstarije stanovnice Šćedra koja nikad nije s njega odlazila – pojavio se na mulu u Zavali i odmah ga se zapazi zbog lule s kojom najvjerojatnije ide i spavat, što zapiše Tanja Šimundić Bendić, reporterka Slobodne Dalmacije u intervjuu s Kordićem.

Kordić je jako eksponiran po novinama pa evo malo Radonića, na prvi pogled samozatajnog i manje uočljivog po medijima, jer ne želi baš sve reći o sebi čuvajući privatnost, ali itekako glasnog, duhovitog i visprenog, možda i novinarski raskalašenog na jeziku s otvorenim

gardom čovjeka kojemu je istina važnija od jeftine pobude da se svakome svidi.

STRES U PITVE – Pitaš me za godine, a to se ne pita, ali nisan žensko pa ću ti reć. Bila je velika glad, i rat, onamo Talijani, ondje Nijemci, i rodila me majka Ivka sa sedam i po mjeseci... Danas bi to bilo u inkubatoru.

I ko zna bi li osta živ. A mene je porodila čuvena babica Frana Padovan iz Vele Luke. U njenoj karijeri rođeno je 2040 dice i samo 3-4 nisu preživjeli, a priznala mi je jedan put da je jedno umrlo možda i njezinom greškom. Sad zamisli koja je to razina kvalitete?! Da sam se danas rodija, sigurno ne bi preživija, generacija galofaka ne rađa ni takve majke ka šta je bila moja Ivka. Antibiotik? Kozje mliko me spasilo. Onda su muški klase moga oca Ante mogli napravit po 20 dice, ali preživilo bi ih samo šest-sedam. A danas sve preživi, ali skoro niko nije zdrav.

Nije lako sve to zamislit, međutim, govori Rato, drukčije se i nisi mogao rodit na Šćedru.

– Rat je, nema broda, nije bilo onda ni ovoga jadnoga tunela za u Pitve di se mora čekat da prođu auta iz jednoga smjera kroz brdo za osvanit na onu stranu Hvara di su sva mista. Onda su ljudi iz ovih krajeva odlazili i u Australiju a da nisu znali ni beknit, ma kakvi strani jezici. Pa su isto uspili u životu, a ovi danas ne mogu preživit ni doma, na svom moru, zemlji i jeziku.

Ajde, pokušajte se stavit u kožu maloga Rate koji prvi put odlazi sa Šćedra u svijet: – Bilo mi je sedam godina!

Pravi stres?!

– Baš stres. Pa san na guzicu kad san vidija u Pitve prve kamene skale, ono ka salivene. Onda staklo! Ornament od stakla. I tu sam završio osnovnu školu.

Poslije zanat, tehničar brodogradnje.

Kod smrdeće ribe Uvala Lovišće je rodno mjesto Rate Radonića. Konoba mu se zove isto Lovišće.

Kaže da je falija, nije se sitija odma joj dat ime „Strašni pirat“ ili „Kod smrdeće ribe“... Prigovara sam sebi da je malo staromodan. Od te je sorte... Grožđa...

Jer ima posljednji, najstariji vinograd na otoku Šćedru. Kaže, evo, žongliram ka i svi mi koji nismo iz Hvara. Lako je njima, moredu nabit bilo koju cijenu, jer oni koji to pametan neće platit, sigurno više neće doć, ali oće neki drugi. A mi na Šćedru moramo spuštat cijenu iako nam je sve skuplje, promisli samo koliko triba putovat i platit za poć u bilo koju nabavu.

I Stjepko Kordić drži konobu na Šćedru, svaki dan svrate u Zavalu on, lula i pas Lero

11

U vrtu iza Ratine konobe krije se posljednji vinograd na otoku Šćedru

Otac i mater bavili su se ribarstvom i poljoprivredom na Šćedru. A šta su drugo mogli? Surfat po internetu...

DICA SA ŠKOJA A Beč?

– Ma tu je bilo svega. Imao sam dugo poznati restoran na brodu u Hvaru, tamo ispred hotela Adriatik. Svi su znali za njega. Zvijezda mora, duga 35 metara. A di su tek putovanja po svitu, neko vrime sam bio i pomorac. Pa sam se i vraćao doma, opet odlazio, tko bi sve to ispričao.

Sad živimo u Beču, moja supruga Erika i moj sin Robert. Ali skoro osam mjeseci budemo na Šćedru. I zimi dođemo dva

puta godišnje, a ljeti se stoji duže.

Ratin sin Robert studira biologiju mora, bavi se raznim idejama i projektima za Šćedro, ali teško to ide: – Nemam namjeru govorit protiv nekoga pa da me se krivo shvati, nego bih samo htio dobronamjerno savjetovati, pomoći svima koji žele dobro. Ima na Šćedru sigurno desetak mladih koji se bave zanimljivim maštanjima i idejama. I svi će na kraju izgubit strpljenje i nadu pa ipak nažalost otić odavde. A stalno pričamo o tome kako moramo zadržati čovjeka na otoku. Pa plaćamo i zaštitu otoka.

To se od nas pojačano traži. Naravno da je to smiješna cifra od 1500 kuna, ali

pitam se šta time štitimo, koliko, koga...

A kad kažem da ima njih desetak mladih ka šta je moj sin, onda tvrdim da oni svi ovo vole i vraćaju se poslije škole s velikim ushićenjem i nadanjima kao i ja.

Ma svi odu. Štitimo guštera, štitimo bor.

A čovika?

DUNAVOM I JADRANOM Ovako to Rato ispriča: „Mladi su naši ka i riba, dođe u kraj u pašu, ali onda je napadnu ostima, pa pobigne, iako oni vole i vuče ih naš otok, njihov dom i rodno misto“...

– Nije lako uskladit nove trendove, i za mene je šok kad dođem u Beč poslije

Privlačni opušteni ugođaj kod Rate

12

Šćedra, manje mi je šok kad se vratim na Šćedro, ali to su godine, nije me više briga za karijeru. A mladi čovik oće naprid. I sve je išlo naprid. Kompjutor, mobitel, modernizacija. A ja ću vam reć da mi je otac Ante iša na jedra ili na vesla sa Šćedra u Zavalu di je bija golemi mul.

Tu bi se veza i ukrca na vapor, brod na paru. Sveta Nedilja nije imala pristanište nego je bila jedna velika bova i komad kolpomorta, pa su s kaićem pribacivali ljude... U Zavalu si moga akoštat. Dalje bi s tim vaporom iša u Split. Pruga je vozila dva puta tjedno na relaciji Split, Milna na Braču, Hvar, onda Sveta Nedilja, pa Zavala, i dalje za Velu Luku. I moj otac bi

se moga vratit na Šćedro isti dan! Ej, isti dan! A danas, kad je sve išlo naprid, to je nemoguće. Ja moran danas gliserom u Zavalu, pa tamo me mora čekat parkirano auto za proć oni šempjani tunel do Pitava i onda u Stari Grad na brod za u Split. I isti dan se teško mogu vratit. A da ne govorim za u Beč. Na lijepom plavom Dunavu i na ljepšem modrom Jadranu.

Triba mi sedam sati za do Splita, a onda nisam siguran oće li mi bit dosta sedam sati za na Šćedro, trajekti, bura, jugo, ajmeeee...

Pa sad zamislite da se danas morate na Šćedru rodit!

Ni vode, ni struje, a ni popa Nema na otoku u biti ničega da nema nas domaćih. Snalazimo se, bez vode, bez struje, pa čak i bez popa. Svi su utekli. A ni naši gosti nisu puno hrabriji. Bogati, a kako bi i bili!? Kad zapuše i zagrmi moraš uteć, jer nema ti pomoći i da se prehladiš.

Zato skidam kapu svakome gostu, ne da bi zaradija, nego ga cijenim čim toliko voli more za ovde doplovit. Najlipše je ako se ostane duže, onda to bolje upiješ i razumiš.

13

Born on Island Šćedro ‒ Today Citizen of Vienna

R

atomir Radonić is today the only resident of Šćedro, who was virtually born on this island. It was the year 1944, the middle of WWII and there were no other options. Radonić has travelled the world and now settled down with his wife Erika and son Robert in Vienna. His

14

tavern in bay Lovišće until today receives many seamen who visit this island without water, power or even a priest, as Rato likes to say to enjoy his home made food. He has two boats in his bay, which is popular among yachters because of the safety it offers in stormy weather. He does enjoy living in Vienna, but he still

travels to Šćedro twice during the winter and spends the entire summers here. He is known for the specialties prepared in his tavern and he also has the last maintained vineyard on the island, since none of the younger generations is willing to do this hard work anymore.

KING GEORGE III. Fortica, britanska utvrda na zapadu ulaza u višku uvalu, najveća od mnogih gradskih tvrđava, danas koncertna disko-scena, nekidan za Nenu Belana, a često i za partijanere s jedrilica podno brda

VIS UTVRDO I UMEKO

tekst i fotografije Elizabeta Sonjara Garber

K

ad ulazite u višku uvalu, pozdravit će vas s njezine zapadne strane Fortica, najveća od mnogih gradskih utvrda.

Ime joj je zapravo King George III. jer su je tako okrstili njezini graditelji i tadašnji vladari Britanci u čast svojemu, tada već starome i bolesnome kralju. I danas mnogi putovi vode u utvrdu King George, a najnapučeniji je onaj s mora. Dolje, na moru, podno brijega, cijelo ljeto tiskaju se na vezu u jahtama partijaneri, kupajući se i čekajući večer da se popnu, rasplešu, najedu i zabave. Ima ih na stotine, svih nacionalnosti i, već tradicionalno, cijelo more Engleza.

Engleski zapovjednik Visa, guverner pukovnik George Duncan Robertson, u travnju 1812. izdao je naredbu da se radi bolje zaštite podigne niska tvrđava kosih zidina i uokolo nje jarak. Već dogodine osvanula je impozantna građevina kojoj su potporu davali i topovi s otočića Hosta kao i obrana s okolnih kula Martello, Bentick, Robertson i Wellington

DJED BUCKINGHAMA Valjda krv nije voda. Britanci su, doduše, vladali Visom tek nekoliko godina, poslije Francuza, a prije Austrije i Talijana (o starim Grcima koji su ga osnovali prije više od 2400 godina i o starim Rimljanima da i ne govorimo). Ali tih par godina, jer otišli su već 1815., ostalo je zapamćeno i ovjekovječeno s čak nekoliko utvrda među kojima je King George najveća, najpopularnija i najposjećenija.

Izgradio ju je engleski zapovjednik Visa guverner pukovnik George Duncan Robertson, koji je u travnju 1812. godine dao naredbu da se, radi bolje zaštite, nad ulazom u višku luku podigne niska

15

tvrđava kosih zidina i uokolo nje jarak.

Već dogodine osvanula je impozantna građevina kojoj su potporu davali i topovi s otočića Hosta ispred luke, kao i obrana s okolnih kula Martello, Bentick, Robertson i Wellington.

Prije pet godina proslavljena je 200. godišnjica rođenja utvrde King George III. Kralj, po kojemu su je nazvali (inače djed čuvene kraljice Viktorije i onaj u obitelji koji je kupio Buckinghamsku kuću koju će Viktorija pretvoriti u kra-

Pogled s utvrde i povijesni interijeri

16

ljevsku palaču) umro je već sedam godina nakon podizanja viške tvrđave.

ROMANTIK VJENČANJA Dvjesto je godina Fortica bila vojno uporište. Jer nakon svih tih Engleza, Francuza, Austrijanaca, Talijana, Vis je, kao vojni čuvar, ostao na straži Jugoslavije.

Posljednjih dvadesetak godina ponovno se u njemu miješaju i Englezi, Francuzi, Austrijanci, ali i mnogi drugi – kao turisti. A prije nekoliko godina Fort King

George III. uređen je i širom otvorenih vrata, preko suhog jarka, prima goste s mora i s kopna.

Osim glazbe i plesa na golemoj terasi na krovu Visa, nižu se koncerti – eto, neki dan je bio Neno Belan – umjetnička događanja, yacht week partiji, garden partiji i romantična vjenčanja. Možete se i tek proštetati i uživati u lijepoj večeri i pogledu na sve strane, a možete se u Fort George Croatia najaviti i za vjenčanje dogodine.

Pa neka bude kraljevski... i po višku!

THE FORT OF KING GEORGE III.

T

he fortress, a British fortification at the western entrance into the bay of Vis is the largest of many fortresses in the area. Today it is used for concerts and musical evenings, parties organized by yachtsmen coming from their boats anchored in the hidden part of St. George`s bay.

The English commander of island Vis, Governor Colonel George Duncan Robertson, ordered in May 1912 to have a fortification with steep walls and a ditch around it constructed for better defense. Already in the following year the imposing building was finished as part of the defense system with canons located on islet Host and nearby towers Martello, Bentick, Robertson and Wellington

(the grandfather of the famous Victoria, the one who purchased Buckingham palace, converted by Victoria into the royal residence), died seven years after this fort on island Vis was finished.

Besides modern music and dance evenings on the huge terrace overlooking Vis, the fort is also used for concerts- just

a few days ago one given by Neno Belan, there are also many artistic events taking place, yacht week parties, garden parties and romantic wedding ceremonies. Why don’t you just enjoy a nice walk up to the fortification and enjoy the panoramic views or even book a date for your upcoming wedding here.

GRANDFATHER OF BUCKINGHAM The British ruled upon Vis only for a few years, after the Napoleons French and before Austria and Italians (not to mention the ancient Greek 2400 years ago and Romans that colonized the island).

But in these few years (they left in 1815) several fortresses were constructed , with King George`s as the largest, most popular and most visited one.

Five years ago was the 200 years anniversary of the construction of the fort King George III. The King it is named y

17

Partijaneri u nizu jedrilica na bovi nasred lučice u krajnjem zapadnom kutu goleme viške Uvale sv. Jurja, kad padne noć presele se na vrh brda u utvrdu King George III. na neki koncert ili kakav party

PAKAO OD LIPOTE tekst Mario Garber fotografije Elizabeta Sonjara Garber

ARGOLA ZA PO VISU 18

P

rije deset godina bio sam pozvan napisati prvu priču o hrvatskome Jadranu za prvi hrvatski čarter-katalog. Zvali su me jer im je trebao baš onaj osobni doživljaj na

regatama i đitama između prekrasnih hrvatskih otoka i večernje opuštanje u smiraj sunca po još ljepšim hrvatskim valama. Prvi čas sam se i uplašio, tko može obljubit sve to – neopisivo! Žalo komiške Lučice s istoka

19

Ajde, zamislite se na krmi s argolom u šaci kako slalomom Janice Kostelić driblate između Cresa, Krka, Lošinja, Raba, Paga, Dugog otoka, Kornata, Ugljana, Pašmana, Žirja, Kaprija... eto vas u Srednju Dalmaciju Veloga i Maloga Drvenika, Šolte, Brača, Hvara, Visa... A vraga ćeš tu ostat, kad u susjedstvu namiguju Lastovo, Korčula, Mljet... nema kraja. Do Otranta.

A vratit ćeš se u Srednju Dalmaciju, nema dileme.

JADRAN KA’ ŠEŠULA U ta doba sam otprilike prvi put napisao da me strah ako će Jadran postati jedna Komiški prizori za brzo opet doć’

Vis noću

20

velika Šešula, duboka i tijesna uvala na zapadnoj obali Šolte u kojoj su godinama brodice, jahte i jedrilice tražile doslovno parking tako da ni u plićaku ispod metra nisi sam sebi mogao raspoznat prste koliko to više nije sličilo na more.

I onda su došla nova vremena. Počelo se brinuti o moru i ljepoti. Je, ma je da to ide sporo. Ali ide. Vis je preporođen.

A Šolta se nudi kao da je lipotica nasred pučine. Međutim, valja stalno bit oprezan, prijete uvijek nevolje. Hvar se prekrcao, a Stari Grad je novi đir, onako kako su još prije nekoliko desetljeća tvrdili vidoviti da Bol i Zlatni rat ne smiju

povećavat publiku nego kvalitetu ponude i tek onda, naravno, cijenu.

VIS NA PREKRETNICI Vis je danas na samoj prekretnici. Njegova luka, ta najveća uvala na Jadranu, neupitna je divota s otočićima na ulazu, lanternom Host i hridima Volićima te Kravom, pa s poluotocima gdje je istočno na vratima Uvale svetoga Jurja Češka vila, a zapadno podno utvrde King Georgea pružaju se neponovljive uvale prema Rogačiću, Pariji, malo dalje Oključnoj i eto vas pomalo na drugu stranu, na zapad ispred Komiže s pogledom na Sveca (Sv. Andriju) i na Brusnik.

To su nevjerojatni doživljaji. Ako okrenete na istok, čeka vas vrtoglava lanterna Stončice i njene vale kao duboki usjeci, pa dalje prema istoku do Budihovca i Zelene špilje na Ravniku ispred Rukavca. A tek onda slijedi od rta Polivalo podno južnih klifova s Velom i Malom Travnom te Stinivom pa sve do rta Stupišće odakle puca pogled na Biševo i Modru špilju te se uplovljava u golemi Komiški zaljev prema u dnu stisnutome mistu Komiže čime se zatvara krug viškoga raja, a skoro i pakla od lipote.

21

Klapa Liket; vinar Milan Senjanović časti biranim bukeom; Ivo Jerković Jela, pun ga je teren, piva, vozi, dočekuje goste...

ČAŠA PISME I PLAVCA Vino Visa

M

ožete li zamislit da šetate navečer pod tamarisima na drugom kraju najveće uvale na Jadranu, Jurjeve vale u Visu, a s Rive dopiru glasovi viške muške klape Liket koja obično zapiva kad se upriliči večer „Vino Visa“ pa tako nema straha da će pivat suhoga grla.

Klapa Liket postoji od 2007., proslavila se i izvan Visa jer često ima gostovanja i po inozemstvima, što bi se reklo.

Nekidan je na fešti Vino Visa po tko zna koji put svoj „buke“ bijelog i crnog predstavio i Milan Senjanović. Pravi je meštar jer nije samo od vinogradnje nego i od brodogradnje. Profesionalno je zapravo inženjer i radio je u splitskom Škveru, ali

ROGAČIĆ na sjevernoj obali otoka Visa, može se i autom s rive na krajnjem zapadu viške uvale

22

nije se čudit, otkrio Vis pa Senja kupio vinograd i zauvijek ostao na otoku, bez povratka.

TRAMONTANA I Jela, Ivo Jerković, još jedan pivač iz klape Liket, ostavio je profesiju u Splitu i posvetio se izvornome prirodnome čudu Visa. Ali njemu je već lakše bilo jer je i Višanin. Ima na Kutu lipu palačicu i tu živi sa svojom Vesnom, dođu unuci, dica... I danas zna bacit pismu prijateljima na gitaru... aha, a ni vino mu nije loše.

Usput se bavi apartmanima, drži i konobu, evo je iznajmljena Dubrovčaninu Slavku Bosniću kao taverna Tramontana s golemim dvorom na samoj rivi

u Kutu pred nosom svakom nautičaru koji se veže na mnogim vezovima što ih je županijska Lučka uprava utemeljila u modernom izgledu stisnutog težačkog i ribarskog mista na istoku Visa.

VIS A VIS A da ne bude sve isključivo moderno, brinu se Višani i o tradiciji pa više puta održe tu svečanu odu vinu na viškoj rivi uz pismu i ugodan doživljaj. Prvi put bilo je to 2010. kad se krenulo s feštom Vino Visa. Kroz ljeto se više puta oglase i pismom i vinom. Na primjer poznati vinar Senjanović u klapi Liket piva basa. A uvik je bio problematičan, govoreći ispod glasa nitko ga nikad ništa nije razumija.

Tribalo mu je odma reć da ne govori nego neka piva.

Fotografije otprije posudio je Lučkom vjesniku Željko Vojković, zaljubljenik fotografije koji to shvaća ozbiljno pa radi dakle i profesionalnije nego što se očekuje. Ima i svoj kutak na internetu pod nazivom Vis a Vis što najavljuje baš plemenito govoreći o tome kako se to Vis a Vis može doživjeti i kao preko puta, „vizavi“, ali i licem u lice, što je najljepše i napominje – nikako suprotiv osobe.

Tako ćete kod Vojkovića svašta saznat odmah iz prve i dobrodošle ruke.

S Kuta se jedva vidi Host od šume jarbola

Klapa Liket Klapa Liket osnovana je u ljeto 2007., pri udruzi Lavurat za poja iz Pošpilja. Članovi klape su: Bepica Martinis, Hrvoje Mratinić, Jurica Fadić, Joško Radojević, Veljko Mratinić, Srećko Roki, Ivo Jerković, Siniša Kijac i Milan Senjanović. Umjetnički voditelj klape je Bepica Martinis.

Klapa Liket uvijek se rado odazove na gostovanja i sudjeluje na raznim kulturnim događajima, a repertoar joj je raznolik, od otočkih tradicionalnih napjeva do klapskih standarda, novokomponiranih obrada, crkvenih i tradicionalnih napjeva.

23

ŽALA KAO U PRIČI Gumenjakom Jončića začas možete stići do dvanaest najljepših plaža otoka Visa: ŽUKAMICA, udaljena 10 minuta od Komiže, manja plaža idealna za obitelj.

PIZDICE, unutar Komiškog zaljeva, za 5 minuta.

BARJOŠKA, plaža na ulazu u Komiški zaljev blizu otočića Velog i Malog Barjaka, a u blizini je i bivša vojna baterija...

PERNA, na 5 minuta od Komiže.

TEMPLUŽ, nudistička plaža s gustom borovinom.

KUPINOVAC, sunce na tu plažu stiže tek u 15 sati zbog velikog brda uz nju, ali svjetlo dana imate sve do samog ulaska sunca u more. Obožavala je Kupinovac poznata glumica Greta Garbo.

BUDIHOVAC, iz Komiže se stigne brzim gumenjakom za 25 minuta, u blizini je Zelena špilja na otoku Ravniku, na istočnoj obali otoka Visa.

POL BORČIĆE, duboka hladovina uz plažu udaljenu 5 minuta od Komiže.

VELO ŽOLO, cjelodnevna plaža s debelom hladovinom pod tamarisima, na 5 minuta od Komiže.

SREBRNA, najpoznatija viška plaža, s krupnim oblucima koji se na mjesečini sjaje, pa je tako dobila i ime. Skrivena je u gustoj borovoj šumi. Do nje se može i autom.

SALBUNARA, iz Komiže na Biševo za 15 minuta. Prekrasna pješčana plaža.

FKK, prava nudistička plaža par minuta od Komiže, doslovno je natkrita tamarisima.

24

Ostaci vojnih tunela, pogled na vale cestom prema Rogačiću i Parji, te vizura Visa s Hostom i Češkom vilom Topić, neponovljiv osjećaj za okupat se i sve to – popit!

Zdenkica, Jončić Express

R

obustni gumenjak kakav se koristi u vojne svrhe prestiže sve živo putem od Komiže do Biševa i za petnaestak minuta preko Biševskog kanala eto vas u Modroj špilji. Udaljena je od Komiže oko dvije milje. Toni Jončić uživa u brzini, izravnao je sve valove do Biševa, svi uživamo u tom adrenalinu ali još više u skorom iskrcavanju. Ništa bolje nego brzo se prebacit do mjesta uživanja u kupanju i sunčanju.

Toni vozi gumenjak a desetogodišnji sin Antonio mu je „prvi časnik“, sve skupa na gumenjaku nema puno putnika, šest do osam, a s Tonijevom suprugom Zdenkom na komiškoj rivi gdje drže pult dogovorili smo se za specijalni transfer.

Jer, već smo toliko puta bili u Modroj

špilji, a više uzbuđuje obić cijelo Biševo i okupat se u Porat s druge strane prema otvorenom moru. Službeno Porat na kartama zovu Biševska Luka, a staro misto Porat je na vrh brda, takorekuć napušteno.

Jončić nas vozi preko Modre špilje kako bi iskrcao goste i usput pokazuje svoju kuću u blizini, u mjestu Mezuporat na strani Biševa koja gleda na Komižu, jer su Jončići stari stanovnici Biševa. Zatim nas vozi s druge strane i upućuje na redovnu prugu, vaporet Sveti Salvestar koji se svakog dana vraća u pet popodne s Biševa u Komižu. Idealno da se može ručati kod Kreše Tomića u najstarijoj konobi uz more, zapravo na plaži. A onda – kući!

Tvrtka Jončića radi non-stop, prevoze po svim spektakularnim plažama na otoku Visu. Supruga Zdenkica nije komiška, jer je od splitskih Duplančića, ali sad drži sva četiri kantuna i obitelji, i tvrtke i komiške ljetne užurbanosti. Na povratku smo je sreli kako na lukobranu Komiže kontrolira stanje mora da javi mužu i sinu na gumenjaku. Bez njihove pomoći nije lako u istome danu skočit do Modre špilje i Biševa, pa je naša ocjena da su vrlo poslovni, simpatični i prilagodljivi kad su već spremni za svaku specifičnost.

Pogledajte u okviriću „Žala kao u priči“ na koliko predivnih plaža su vas spremni odvesti. U njihovoj floti su tri broda dužine 4,60 i brzi taxi-boat.

A gdje bi ovo moglo bit nego u Komiži

25

SHINGLE BEACHES WHEREVER YOU LOOK With the speed boat «Jončića» you will easily and quickly reach the twelve most beautiful beaches on island Vis: ŽUKAMICA, only 10 minutes away from Komiža, smaller beach, ideal for families.

PIZDICE, within the bay of Komiza, 5 minutes away.

BARJOŠKA, a beach at the entrance into the Komiza bay, near to islets Veli and Mali Barjak. The old army battery is also nearby…..

26

PERNA, just 5 minutes away from Komiža.

TEMPLUŽ, nudist beach, with a dense pine forest.

KUPINOVAC, this beach sits at foot of steep hill, so the sun reaches it only after 03.00 p.m. but you can enjoy it then until sunset. Greta Garbo loved the beach Kupinovac.

BUDIHOVAC, from Komiža it takes some 25 minutes by speed boat to reach

this beach. Nearby is the Green cave on island Ravnik, on the east shore of island Vis. POL BORČIĆE, just 5 minutes away from Komiza, you can enjoy the shade of the trees along this this lovely beach.

VELO ŽOLO, green tamarisk offer shade throughout the day. Just 5 minutes distant from Komiža.

SREBRNA, the most famous of the beaches on island Vis, with big pebbles that shine under the moonlight, hence the name Srebrna – silver! This beach can also be reached by car and it lies hidden under a dense pine forest.

SALBUNARA, from Komiža to Biševo it takes 15 minutes. Beautiful sandy beach.

FKK, a real nudist beach just a few minutes out of Komiž, with tamarisk trees virtually hanging over it.

PUČINSKA KONOBA TOMIĆ

Iz Komiže ravno na Biševo, i na lignje ala Tomić

tekst i fotografije Garber media

kojima ljubite Komižu kao malo misto, pa kao veliko misto, kao staro težačko, pa ribarsko misto, naposljetku kao turističko misto, onda kao misto nenadmašnih plaža, onda kao misto s golemim mulom i brodovima, jedrilicama i gliserima koji paraju tu nepreglednu bonacu, utihinu.

A gdje su tek vinogradi, maslinici, crkva Sveti Nikola i ono golemo sidro, pa obronci zaljeva koji skrivaju plaže prema rtu Stupišću... ma nema tu kraja ni početka.

P

osjet Komiži bez sumnje je ljepši s kopna nego s mora. Doživljaj je more. Uvijek. Ali Komiža se tako stisnula u dno Komiškog zaljeva, pod zbilja uzvišenim planinskim visinama, tako da serpentine kojima se u nju spuštate izazivaju pogled prema horizontu i, ako se ne zaustavite, može vam se zbiti i štogod loše. Stanite, odmorite se, izađite iz auta i slikajte to čudo! Jer dok se vozite nije se lako odlučiti hoćete li pratiti pučinu na kojoj se smjenjuju otoci poput Biševa, Svetog Andrije zvanog Sveca koji stoji kao na tanjuru u daljini, pa hridi i grebena, Brusnika, Barjaka, sve ovisi o tome odakle dolazite.

SVA SU MISTA U KOMIŽI Serpentine su uzbudljivije kad putujete iz mjesta Visa jer su strme i vijugave pa je to cijela dramaturgija kadrova u

HITNO KOD TOMIĆA I tako se u vama raspiruje Komiža prije nego je i dirnete. Utopit se u zagrljaju njene luke, rive, kaleta, teraca, skalinada, palmi, konoba, štekata, vezanih i stisnutih brodova ka u pajeru srdela, ili gradela, vonja, dima, vina, bikinija i još puno toga šta se i ne vidi nego ćuti, hoće, iščekuje dok ne pukne cvrčak.

I uvijek se sve svede na malo lipe hladovine ispod bora, tamarisa, za uz zalogaj i gutljaj timbrat ka vječnu uspomenu taj drukčiji dan. Sve ćete to promislit vozeći se bilo kako prema Biševu ispred Komiže, gumenjakom Jončića ili vaporetom Svetim Salvestrom u redovnoj pruzi, a čim akoštate, okupate se i osunčate, uletit ćete glavom bez obzira kod Tomića, za početak na bevandu, gemišt ili pivo, pa poslije toga sve je lako, ide svojim tokom. ĆUTI GA SE I U PJATU Konoba Tomić je najstarija na Biševu.

Većina turista stigne do Modre špilje i smatra da je u turističkom „itinereru“ obavila i taj obavezni sat. A zaboravlja da nije ni vidjela otok, nije oplovila Biševo, obišla puste prekrasne vale i divljinu toga otoka na kojemu ne živi više od deset stanovnika. Krešimir Tomić jedan je od rijetkih koji je stalno tu.

Njegova konoba u kompi s bratom Veljkom jedva vas dočeka čim se iskrcate na bilo koji način u Biševsku Luku, zvanu Porat. Tu ćete se kupat cijeli dan i u moru i u vinu. Tomićevi specijaliteti su i lignje na žaru, i škarpine, jastozi, oćete skuše, srdele, ma nema tu dileme.

Tomićeva ekipa su braća Krešo i Veljko, pa konobar Dino, pa Ana Mardešić, a drži sve kantune, od kužine pa dalje.

Tomić je cijelu godinu na Biševu i van sezone bavi se ribarenjem, ali bitno je da tu stalno živi i osjeća Biševo tako da ćete ga prepoznat i u pjatu.

27

Kaštelanska rivijera

Kaštilac u Gomilici

Turistički bum uz kaštelanske plaže i dvorce nekadašnjih plemića od Splita do Trogira

MILJENKO I DOBRILA NA PIZZI 28

Dvorac Vitturi, evo Miljenko i Dobrila upravo stigli

K

aštelanska rivijera počinje čim skrenete od Trogira prema Splitu kod Pantane i legendarne mlinice, dakle prema aerodromu, a ne magistralom prema Splitu. Na dvadesetak kilometara do Solina u samom predvorju Splita doživjet ćete sigurno nešto što ćete bez sustezanja usporediti s Azurnom obalom. Brend je azurni naravno jači, ali zaustavite se gdje god vam se učini da nije loše i bit ćete oduševljeni.

CIPIKO U KAŠTEL STAROM

Kaštela su nekad bila poljoprivredna oaza čega se ni danas ne stide, a toliko se cijenilo poljoprivredno iskoristivu zemlju da je bilo zabranjeno graditi na kopnu pa su tako nastali mali dvorci i ljetnikovci poput zamaka izbačenih mostićima na more gdje bi se nasipao novi otočić. Najljepši je uzorak u Kaštel Gomilici s Kaštilcem.

Istodobno je to povijest poljoprivrednika, a kako vidite, i plemića iz Splita

Popularna Gradska kavana u Kaštel Starom, novost su „manistre i pizze“, na Rivi i na Brcu

i Trogira koji su gradili ljetnikovce za odmor. Čak je i čuveni splitski gradonačelnik Tartaglia između Kaštel Starog i Kaštel Lukšića izgradio svoju palaču. A o velikim plemićkim imenima klase Cipiko s trogirskim pedigreom i brendom velikih pobjednika u bitkama na moru – da se ne govori.

Običaji se njeguju zahvaljujući Kaštelanima koji vole svoj kraj. Tako da se ne zaostaje ni po vinu, zinfandel se proslavio i u Americi. Raznih je čuda po Kaštelima, od višestoljetnih maslina nadalje. Osobit je život Kaštelana jer se tu i danas drži do odlaska u spizu na Pazar i peškariju, a oni su smješteni uz Brce u svakom od sedam Kaštela. Brce je u biti taj nekadašnji most kao brvno koji je vodio do gradića i zamka izgrađenog na otočiću uz obalu.

KULTURA SPIZE U Kaštel Starom se na Brcu otvara svako Kaštelansko kulturno ljeto, a prekrasna fasada palače glasovitoga Cipika, plemića

i humanista, u svom interijeru krije poznatu Gradsku kavanu koja podsjeća na splitski Luxor i drži je Marko Škopljanac.

Kako se Kaštelanska rivijera u turističkom smislu stalno razvija, tako su mnogi kafići i kavane zadnjih godina prerasli u pizzerije, konobe, restorane...

Tako je i u Gradskoj kavani od ovog ljeta osvanula kombinacija pizzerije i kavane a poseban timbar je da se nude dalmatinske „manistre“, salate, frutta di mare, lazanje...

Tradicija Miljenka i Dobrile hvata korak s vremenom. U Lukšiću je prekrasni dvorac Vitturi gdje je živjela kćer plemićke glasovite obitelji Dobrila, a na par stotina metara dalje prema Kaštel Starom je dvorac Rušinović (Rossini) gdje je odrastao Miljenko. Oni su bili kaštelanski Romeo i Julija. Sad zamislite da ih sretnete u Gradskoj kavani kod Marka Škopljanca na pizzi.

29

K

aštel Stari već ljetima drži tradiciju fešte od srdela na gradele. Sportsko ribarsko društvo Srdela možda je jedno od mlađih u Dalmaciji, a evo mu je već vrime za krenit u srednju školu. Srdela je

nastala na inicijativu zaljubljenika mora, ribolova i druženja oko starih klapa, pisme i vina, a u mistu kao što je Kaštel Stari to je lako utemeljit. Malo teže je svaku godinu ponovno organizirat.

Ali srdelani iz Kaštel Starog su

spremni, vole se nać i muški i ženski članovi, tako da tu nikad ničega ne fali, ni za Uskrs, ni za Božić, spremaju se uvik marende, obidi, fritule, ništa nije strano muškima, a bome nagovore i svoje žene.

Pa i fešta je onako za svaku dušu.

KAŠTEL NAJSTARIJI ZA RIBARSKU VEČER

Tradicija ribarskog društva Srdela iz Kaštel Starog

Otvaranjem mosta za Čiovo nestale su gužve pa je Kaštelanska rivijera sad povezana i s Trogirom i sa Splitom

30

Ribarska večer u Kaštel Starom bude izuzetno sadržajna. Možete nać štandove di su ljudi radili nešto svoga, brodiće za minijaturu, a sigurno ćete se mašit za girice, gavune, lignje, srdele, skuše na gradele, fritaje od svega iz mora... Dosta

vam je vidit ove slike kako je bilo lani.

Tu su uvijek meštri od tradicije ka šta je Mate Vrtlar i mnogi drugi.

Ne fali tu na primjer ni mažoretkinja, ma ni poznate limene glazbe Kaštel Starog. A najlipše je da je to običaj po svim

malim mistima u Dalmaciji. Nautičar ili turist ne može u Dalmaciji ostat gladan, nema večeri da se nešto ne sprema, a onda će se nać i koja čašica. Pa kad sve to krene, ko ne bi propiva, i tako veselju nema kraja.

31

SPUŽVA, ŠARAG, PIRKA I KOMARČA Drašnice, uvala Klokun

U

vala Klokun nalazi se u neposrednoj blizini mjesta Drašnice, između Podgore i Igrana. Klokun je zanimljiv jer se u podmorju nalaze mnogobrojni mali izvori slatke vode. Za razliku od puno poznatije Vrulje ispod Dubaca gdje je izvor puno veći i opasniji, ovdje je riječ o dvadesetak malih izvora.

Mjesto za ronjenje negdje je po sredini uvale, ispred tamarisa koji su se spustili gotovo do plićaka. Zaranja se na oko

deset metara dubine, prvi izvori su na 12 metara, a brak i velike stijene ronioce prate do nekih 26 metara.

Oko izvora more je mutnije, a zna biti i dosta jake struje, no osim toga, lokacija je pogodna i za početnike. Osim izvora, zanimljivost ronjenja su i velike

Za Lučki vjesnik majstori ronjenja ispitali su teren i čitajte ih kao „otvorenu knjigu ili more“

stijene, obrasle raznim spužvama, u čijim se procjepima kriju šarzi, pirke i komarče.

Oko stijena, na pjeskovitom dnu, ima veliki broj ljuštura školjkaša što ukazuje da tu ima dosta komarči kojima su školjkaši omiljena hrana.

Na pješčanom dnu kriju se i zakopani pauci, pa na to treba pripaziti kad se roni blizu dna, a iznad dna su uvijek i jata crneja. Bonus ove lokacije je i mala špiljica uz obalu čiji je ulaz na 4-5 metara dubine i nakon desetak metara ronjenja ulazi se u prostoriju s otvorenim svodom. Nije opasna, prolazi su dosta široki i bez problema se može preroniti i na dah.

ŠKOLA RONJENJA Izabrao Luka Kolovrat

32

Brač, Tičji rat Lokacija Tičji rat nalazi se ispod plitkog isturenog rta, istočno od Povlja i jedan je od najljepših zidova na otoku Braču.

Plato ispod rta je na 15 metara dubine i ispod njega se nalazi zid koji se spušta do 45, pa i 50 metara, u dužini većoj od 300 metara.

Najljepši dio zida je na dubini od 20 do 30 metara tako da je lokacija dosta pogodna i za manje iskusne ronioce. Što se tiče biljnog i životinjskog svijeta, na zidovima su brojne kolonije raznih spužvi, žarnjaka, porela i školjkaša, a česta su i jata plave ribe i crneja. U rupama zida mogu se vidjeti i hobotnice i škarpine.

Hvar, Bistrova, amfore i jastozi Sjeverna strana otoka Hvara nema previše poznatih ronilačkih lokacija, a ovo amforište jedno je od boljih mjesta za ronjenje na cijelom području. Amforište se nalazi blizu uvale Bristova, i odmah je uz samu obalu.

Lokacija nije duboka i pogodna je za sve ronilačke kategorije, tim više što je more dosta bistro i nema značajnijih strujanja.

Početak lokaliteta je na 9 metara dubine, a završava na 27-28 metara dubine gdje se nalazi pjeskovito dno. Na ovoj lokaciji potonula je veća rimska galija pa se na relativno velikom području nailazi na stotinjak krhotina amfora. Cijelih amfora nema, bar na površini, jer je lokalitet opustošen sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

No, i bez cijelih primjeraka amfora, lokacija je uistinu zanimljiva. Na dubini od deset do petnaest metara izmjenjuju se kamenito dno i veće kamene gromade u kojima se kriju ribe i pokoji jastog, a okolo plivaju jata crneja.

Nakon toga dolazimo i do malog zida i dubina pada na 22 – 25 metara. Tijekom ronjenja možemo vidjeti i uobičajene stanovnike podmorja kao što su razni cjevaši, spužve i školjkaši, a po stijenama ima i dosta ribarskih mreža koje su zapele i ostale na dnu.

U neposrednoj blizini amforišta nalazi se i nekoliko idiličnih uvala s malim kamenim ribarskim kućicama što upotpunjuje doživljaj ronjenja.

33

Report gosta na planeti

ULTRA HRVATSKA NOĆ KAD JE GRGUR IGRA NA BALUN 34

Koliko je Hrvatska “pukla” kao potencijalni svjetski prvak u balunu, najbolje je procijenit po tome što se prometnula i u svjetskog prvaka kulture, a ne samo fiskulture, te je ovaj naslov zbilja nešto – neopisivo:

Prilog fotoreporta iz srebrnoga Splita u balunu Segor GARBER

Sport News SP 2018.

35

O

nda, izaša san iz kuće, utakmica je taman počela, mislim da je bilo finale. Od doma do općine nigdi čovika, ni zvuka, ni jedno ništa, prazan grad, samo je falilo da ka u filmovima priko ceste vitar vitla onu balu od sijena ili trave, i drače šta se kotrlja selom i pustinjom... Čim sam se približija centru grada, a vjerojatno je bitno i to šta je došla već otprilike deseta minuta utakmice, pa buka, dernek... Svaki prozor čuješ

36

utakmicu na cesti. Utakmicu se gleda, ali ovo je čuješ. Makar s prozora nebodera na desetom katu, čuješ sve, sve ti je jasno, znaš je li gol, zabijen ili primljen, znaš je li propala akcija, znaš sve, a ne vidiš ništa.

SPOMENICI GOLGETERI U gradu oko tradicionalnih turističkih štacija, Grgur, Peristil, niko živ ne bere puno za umjetnost i kulturu, jer u ovom momentu balun je veća i kultura i umjetnost. Pa čak i onih par turista koji nisu

gledali utakmicu u Đardinu, na Rivi ili po kafićima, okrenija im se svit i zaboravili su zašto su došli, pa su se onako cili u balunu počeli slikavat kraj poznatih spomenika, obučeni u kockice, isto ka da su to biste Mandžukića, Rebića ili Perišića, a ne golgeteri umjetnosti.

Svaki kafić, svaki restoran, trafika, dućan, sa svih gradskih svakodnevnih uličnih scena gleda se jedino u jednom smjeru, u TV-ekran, svi nasmiješeni.

Turisti ne mogu virovat šta se to događa,

37

38

neki su se za vrime Ultre i četvrtfinala SP-a u Rusiji stalno pitali je li se što grubo, nepredviđeno događa, na primjer smak svijeta. A kako kad su svi oduševljeni.

Bilo je i zbunjenih, možda i preplašenih, jer su sjedili po pločama na Rivi ili Pjaci, kako nisu uspili nać mista unutra po kafićima i konobama. Ali isto su se svi snašli uživajući u veselom uličnom ugođaju i općem neredu koji je spontano svima davao pravo da se bace na prvi najbliži ekran, ili na neki dobar zalogaj, gutljaj, a onda za prvi autobus... Svi su

normalno trubili u vožnji kraj Đardina i kroz Zagrebačku ulicu trube, a niko bolje nego taksisti.

Niko tu nije bio normalan, iako možda i je, ali najbitnije je bilo bit nenormalan. Jer to i nije normalno da je Hrvatska skoro prvak svijeta! Niko normalan, znači stvari su se izokrenule – nitko normalan nije proša kroz grad a da nije trubio, ni autobus, ni taksi, ni auto, motor...

SPORT I KULTURA Kad je sve završilo i kad se definitivno saznalo da – nismo normalni, moglo se

39

vidjeti ljude po krovovima autobusa a šoferi ništa, jer sve je to bilo normalno.

Kolone automobila su svirale i stajale u tom slavljeničkom prekidu reda i života, satima čekajući da se grop oko Đardina razmrsi, a čuvari discipline mogli su se slikat, i cipat od smija ka i svi drugi, jer da su i htjeli, šta su mogli, popet se na krov autobusa i naplatit globu?!

40

Satima se vukla kolona izbezumljenih motorista koji su palili gume, automobila jedino sa šoferom na prikladnom mjestu a ostali posvuda u grozdovima kroz prozore... A nitko i da hoće ne može shvatit zašto trube i ovi i oni, zašto kruzeri puštaju sirene, je li to slave i pozdravljaju ili trube nekome sasvim raspuštenom prvaku svijeta u ribarskoj brodici...

A vatrogasci? Pa njihovi su Vatreni!

Nema tu kraja. Ne da je požar, nego i rat!

Iz Kaštela paraju nebo sirene za uzbunu, Hrvatska je prvak svijeta, izbio je Treći svjetski rat.

E nije, nego euforija, erupcija, iz srca, i sport se upušta u umjetnost i kulturu, jer je ljudima tako na volju, pa Japanci, najpristojniji na svijetu, u kompi sa svim planetarnim predstavnicima, sjeli

41

po podu, na pločnicima, po Rivi, Pjaci, bitno je da su svi skupa i prate utakmicu.

U kockice se obukli svi narodi. Fešta prijateljstva je zasjenila i utakmicu jer nikome nije do faula. Splitski đir dobre volje obgrlio je sve goste, odasvud.

Reka bi čovik da je to neki ludi festival Hrvatske. Nema podjela, pješačkih i dru-

gih zona, zebra, parkinga, sve su preuzeli ljudi, gozba na svakom koraku, odjeveni u stolnjake s velikim kockama, velikim srcem i dobrim običajem, za stolom, za „u slast“ i „u zdravlje“, potpuna opuštenost da se ni autima ne žuri. Nikoga ništa više nije briga, ostavljaju automobile di im padne na pamet.

Put do finala

7 x HRVATSKA Nigerija 2:0 Argentina 3:0 Island 2:1 Danska 1:1 jedanaesterci 3:2 Rusija 2:2 jedanaesterci 4:3 Engleska 2:1 produžeci Francuska 2:4

42

VATROGASCI I VATRENI Kad eto ti vatrogasaca. Mičiiiii seeee!!!!!

E to ka da je bio gol. Svi se razmakli, pustili vatrogasce da dadu gol, haha, i opet sve zakrčili. Ko zna kako su se vratili.

I Stipe Legenda se tih tjedana preselio u Đardin. Sve je prilično ozbiljno pratio,

pa i malo dublje analizirao igru dok su se drugi prepustili veselju. Lako za Stipu Legendu. Nego onda evo i Ultre. Ni oni nisu ravnodušni na balun. Bio je to ULTRA FUTBAL. Svi su imali svoje zastave ali ipak je dojam da su svi favorizirali Hrvatsku.

Možda bi i lanjski požar u Splitu danas drukčije doživjeli. Lako ga je danas pretvorit u vatromet. Vatrenih. Hrvatska je uvijek spremna za rasplamsala raspoloženja, to je takav temperament, i jedva se dočekaju neki ekstremni sportovi a hrvatski je nogomet upravo takvim

nabojem skoro osvojio svijet.

Split, Riva, luka, more, sunce, ljudi i brodovi, baš neopisivo!

A čak i nevera u isti čas!

43

RAT I MIR Ma nikome nije palo na pamet za uteć. Sakrili su se malo u kafić, konobu, restoran... Ko može izbjeć stravični pljusak i grmljavinu. Barem ima TV... Gleda se kako se iz Divulja primiču brodom

44

Učka i vidi se da su prvaci, reka bi čovik da će pomest sve, i more, i krcatu Rivu...

Taj osjećaj je u zraku. Naravno, neće. Ali bitno je da tako moćno izgledaju.

U luku se nakrcala cijela jedna flota, i Pojišan, i Učka, i na stotine brodova

i brodica. Opet isto kao da je rat. Ali pobjedonosni. I sve šta je ušlo u tu luku ispunjenju velikim srcem još većih iščekivanja. Takva je to nogometna publika.

Uvijek bi tila još više!

Danijel Subašić, Šime Vrsaljko, Vedran Ćorluka, Dejan Lovren,Domagoj Vida, Ivan Strinić, Marcelo Brozović, Ivan Rakitić, Luka Modrić, Mario Mandžukić, Ivan Perišić, Ante Rebić, Andrej Kramarić, Mateo Kovačić, Milan Badelj, Josip Pivarić, Lovre Kalinić, Dominik Livaković, Tin Jedvaj, Filip Bradarić, Marko Pjaca i Duje Ćaleta-Car Izbornik Zlatko Dalić

SREBRNI VATRENI

45

To je naslov iz prvog broja Lučkog vjesnika ovog ljeta prije prvog nastupa Hrvatske protiv Nigerije. Vratite se unatrag i priznajte tko je Hrvatsku vidio na drugom mjestu? Jedino Ćiro!

N

isam mogao vjerovati da ću ikad čuti tu rečenicu u kojoj je netko drugi „trener svih trenera“ a ne Miroslav Ćiro Blažević. No, on kakav je, sam se potrudio i za tu vrst sasvim drukčijeg uspjeha što ga nitko nema.

Mnogi su to zaboravili ali ja, koji sam sjedio sa Ćirom pola sata nakon što se prvi put na Kosovu 1983. pojavio kao trener Prištine, nikako te Ćirine samokritične spremnosti ne mogu zaboraviti. Ćiru se znalo ne voljeti jer malo tko

može kao on bit i subjektivan i objektivan a da ispadne kako je uvijek u pravu.

To ljude nervira. Sjećam se da su i mene znali pitati u doba mojih kolumni tipa kvadratura baluna – da za koga ja zapravo navijam? Pa za nikoga. I ljudima to nije jasno. Ne mogu se u tome snaći. Njima je to zbrka. Jer čas si ajmo reć SDP a čas HDZ. ALA SMOJE Pa je i Ćiro znao bit nedokučiv kad bi rekao da želi bit trener Crvene zvezde.

Otprilike je to meni isto kao i kad je Miljenko Smoje napisao da bi volio sjest u Bellevuea s JNA vojskovođom Kadijevićem i onako uz rakijicu i kafu upitat ga je li on normalan kad objavi da će Split sravnit sa zemljom.

Veličina Ćire je u tome što je zbilja spreman navijat za to da Zlatko Dalić sruši njegov rekord bronce iz Pariza 98.

I to je rekao u lipnju, u prvom broju Lučkog vjesnika, a naslov je bio „Ćiro bronca, Dalić Zlatko“. I meni se činilo da je Ćiro malo zašao u godine pa da govori više nego što se može očekivati. A Ćiro je sve predvidio. Istakao je Dalićeve prednosti i govorio o generaciji koja je sazrela a u idealnom je okruženju jer se ne mora dokazivati. Ćirina Hrvatska iz 1998. nije imala toliko svjetski priznatih igrača.

ASAN, BOBAN, PROSINEČKI A druga je stvar što njegova momčad izgleda i bolja od ove danas. Jer kad vi stavite u zadnjih pet igrača Stanića, Bilića, Štimca, Šimića i Jarnija sa Soldom kao zadnjim veznim na način da Stanić postaje napadač a njegovo mjesto popunjava Šimić, onda je to toliko neprobojno i u biti ta njegova Hrvatska je igrala sa samo tri, ako ne i sa samo dva u zadnjem redu (Štimac, Šimić i tko se pridoda od ovih:

ĆIRO BRONCA, DALIĆ ZLATKO Hrvatska i Dalićevo sutra piše

Mario Garber

46

Stanić, Bilić, Soldo, Jarni). A u manevru se pretakala uz umjetnike Asanovića, Bobana i Prosinečkog u sedmorku sa Stanićem, Bilićem, Soldom i Jarnijem, ili u napadu od usamljenog Šukera u tercet sa Stanićem i Jarnijem po boku te s pozadinskim upadačima tipa Bilić, Soldo pa i Šimić na boku iza Stanića. Polivalentnost te Ćirine brončane mašine imala je i drugih transformacija na primjer s ubojitim Vlaovićem u špici, a zamislite da je tada još bio sposoban Bokšić.

SAM SEBI CRVENI KARTON Ćiru nervira kad počnem o ovim prošlim vremenima, ali vidjet ćete da to ima neki smisao. Jer Hrvatska s ovim profitom ništa neće profitirati ako ne složi jedan moćni tim koji će sad drmati svjetskim nogometom prema prvenstvu Europe i SP-u. Ćiru valja staviti na neko mjesto s daljinskim upravljačima i odatle će si-

gurno stizati golovi. Bez obzira tko će ih davati, Dalić, Šuker, Boban, Asanović...

Svakako tu ima rješenja, generacije se mijenjaju ali mudrost ostaje. I za ovo srebro Ćiro je dao sebe. Nije on škrtario i zlobno molio boga da njegov brončani rekord ostane. Ćiro je uvijek bio za naprijed. I zato cijela ova priča, o toj njegovoj začudnoj objektivnosti makar i na svoju štetu.

Nikad se ne može zaboraviti utakmicu u kojoj je imao igrača više s Dinamom i onda je sam sebi isključio igrača da bi motivirao svoju uspavanu i brojčano moćniju momčad.

Zlatku Daliću takav čovjek neće smetati. Jer i Dalić je sve postigao kao stručnjak koji razumijeva situaciju, problem, stanje i raspoloženje momčadi. A to je trener. Trener života i igre koja vam se odvija pred očima i nije lako utjecati, presretni ste kad vam se učini da ste u tome uspjeli, a niste sami, masu je okolnosti.

PLAČ NIJE LAŽ Nije baš svakome uvjerljivo ali je činjenica da je Ćiro i Lučkom vjesniku prije SP-a u Rusiji govorio o snazi Dalićeve ekipe koja nema samo iskustvo najboljih na svijetu kakav je Luka Modrić, nego i moć općepriznatih u obrani klase Dejan Lovren, te i novitete koje će se priznati kao što je već priznati Perišić, a tek slijedi Rebić.

Srebro Hrvatske, upućuje Ćiro, zapravo je upozorenje Hrvatima da se prestanu zafrkavati i da uzmu stvar u svoje ruke te naprave posao koji sad i svijet nadaleko prepoznaje. Jer Hrvati su za to moćni, spremni.

-Najmanje milijun ljudi je dočekalo ove ljude koji su pobijedili na svjetskim izborima, njih 500.000 u Zagrebu, pa u Zadru, Splitu, Varaždinu, Osijeku.. To je Hrvatska! Vidjeli ste, ljudi plaču, i u publici, i među igračima, zvijezdama. A to nije laž. Ne može se lagati plač!

47

Sport News SP 2018.

PUČINJACI/Open sea islands: The word as such is made up and doesn’t exist in Croatian official language, which signifies how special «Pučinjaci» are, made up for this rare occasion. Pučinjaci are

Croatian islands in Central Dalmatia out in the open sea, which by character and personality and the creative power of humans have become a unique item in the Mediterranean. The symbolism of the

sea, sun and now football has been fused with the character of the island, isolated and selected to become a second World champion !

Croatia is the rock of the world !

k c o R The ! d l r o W e h t of d n o c e S s i a i t a ! o n r o i C p m a h C d l r o W 48