Lučki vjesnik br.31

br. 31, rujan 2018.

51 luka Splitsko-dalmatinske županije Brevijar za svakoga na moru

Port News

RETURN TICKET TO THE

GOLDEN CAPE

Only in Winter the Sea is Truly a “Sea” Šolta Story

VAPNO ZA PALAČU DIOKLECIJANA Svjetionici

200 GODINA SVJETLA

TURIST NEWS, Damir Grgas:

BARCELONA POD MARJANOM Otok u predgrađu

TRAMVAJ ZA BRAČ

T

he secret of Central Dalmatia lies in its winter time beauties of peace and quietness, the charming daily routines of the small places and the one of a kind experience of liberation after a busy tourist season. During the skiing season you should visit Central Dalmatia, if nothing to enjoy the sea in its true nature, a whole different way than in the summer

months. Summer is party time and winter is pure relaxation, the time when the fish returns back to the shores it escaped from during the hot months.

The beauty of experiencing Central Dalmatia during the winter, during December and January , Christmas and New Year has to be experienced. Not only at the coast, but also the inland, mountain area on the mainland offers a variety of

The nature of Central Dalmatia is part of its humans as well ! Three golden boys (Croatian Zlato means gold), the shingles on the Golden horn (Zlatni rat) beach in Bol, the sea and boating of Zlatan Zoričić and the unique music of Zlatan Stipišić Gibonni. And from here all of Dalmatia is Yours !

Winter: Postira, Island Brač

2

events and traditional customs during the winter, with many traditional festivities and craft fairs.

LIKE POETRY ON A PLATE Central Dalmatia actually offers two seasons, figuratively speaking “War and Peace”, summer and winter and the character and artistic personality is not only presented through the Golden cape

(Zlatni rat) but also all its people, like the great musical “fisherman” Zlatan Stipišić Gibonni or Zlatan Filip Zoričić, a true artist in boating, conquering the seas, sailing and fishing.

They are just two icons of a whole “philharmonic” of countless architects of the overall Dalmatian culture, starting from history of arts to maritime culture and basically everything contained in the

modern interpretation represents a piece of art spread over a plate for your good appetite and relaxation in this Mediterranean ambience.

TRUE JOYS OUTSIDE THE HIGH SEASON MONTHS The ones who claim to truly love and cherish Central Dalmatia keep repeating that they can’t wait till winter comes

to go out onto the sea , catch fish, be alone, sunbathe or even take a dip in the Adriatic. Therefore all tourists, guests, seamen deserve to discover Central Dalmatia during the winter time, outside the crowds and noise in the summer months. Start preparing to buy you’re your own symbolic “return ticket” and come to Central Dalmatian during the winter time.

ONLY IN WINTER THE SEA IS TRULY A “SEA”

RETURN TICKET TO THE photo

Segor Garber

GOLDEN CAPE 3

C

reators of the new town Bol, locals and their administration, all supported by the County Port authority will soon offer their little town with a new port, containing berths for yachts, sailing boats and mini – cruisers, with all

modern amenities and facilities. With this new port a symbiosis will be created with the existing airport on island Brač which will also be expanded, so that for instance yacht owners can land at Brač airport and embark onto their yacht after only a few minutes of drive. The ideas of

the Mayor have no limits, so he even tells us about a planned cable car from Bol to the islands peak Vidova Gora. Imagine taking the cable car straight down to the yacht waiting for you in port Bol. A lot of this seems impossible, but when it comes to Bol and its famous

The Mayor of Bol, Mr. Tihomir Marinković now in the fourth mandate at this function, tells us about the phenomena and plans of this renown international attraction and its famous Golden Horn beach interview

Tihomir Marinković

CHASING FOR ANOTHER STAR

4

5

Golden Horn (Zlatni rat) beach, changing its shape and form permanently under waves and winds, each of these projects will surely become reality soon. „Bol always stood for tourism and hospitality. This little Dalmatian town of ours can always have olive groves,

HUMAC GORNJI AND DONJI

vineyards, fish and other local produce, but only as an internationally renown tourist center it can expect to make this additional step forward on this enormous “buffet table” called hospitality and tourism, says Mayor Marinković.

Chasing permanently for another star in

T

he Island of Brač is like the suburbs of Split.As soon as you step off your ferry boat, you’ll see pebble beaches and relaxed swimmers who have already forgotten about the stress of waiting in line for a boat ticket, luggage handling and other issues of the civilized world.

Up hill is Vidova Gora, the highest peak on the Adriatic, and if you take the right path, you’ll get to Blaca, the

this tourism sky we are now planning completely new programs in our hotels catering to guests staying here during the winter months, when Bol offers true insight into the daily routines of the locals and our traditions and customs, but without the summer crowd...”

island’s desert. In no time, you’ll get from Humac Gornji to Bol and Zlatni rat.

When traveling around Brač, choosing land or sea paths is hard. It’s best to do both. It’s a difficult choice, much like if you had to choose between grilled fish or grilled lamb, or any other Brač delicacies which are common in the island’s hill area, such as Humac Gornji, Humac Donji, Tomić and Žiža. Enjoy your meal, have a great time, and cheers!

impressum publisher

Port Authority of Split-Dalmatia County for the publisher

Port Authority director, Editor in chief Domagoj Maroević editor

Mario Garber editorial concept and design

Garber media d.o.o.

Segor Garber photos

Garber media d.o.o. lector

Elizabeta Sonjara Garber printed in

Slobodna Dalmacija Print d.o.o. online edition

www.lusdz.hr

all rights reserved by garber media ltd

info@garber-media.hr ISSN 1848-4689

7

U DOBA SKIJANJA, VRATITE SE U SREDNJU DALMACIJU: More Srednje Dalmacije zimi puno više je more nego ljeti u sezoni, kad od velike gužve i riba bježi, a zamislite to isto more u prosincu i siječnju kad nastupe tjedni potpune bonace pa se osobenjaci na sve strane čak i kupaju u dubokim uvalama s velikim pličinama a strastveni ribari „pustolove“ isključivo kapitalce

Z

amisli ovo: svi ljudi,jer i turisti su ljudi, koji su otkrili Hrvatsku ovog ljeta, ili joj se godinama zaljubljeno vraćaju, umjesto na skijanje u zimskoj sezoni – odluče opet u Hrvatsku! Zvuči nemoguće, ali najčešće sve što je na prvi pogled nemoguće preko noći postane moguće. Evo dokaza: tko je ikad proricao Splitu ovu sadašnju budućnost koja se odvija na očigled cijelog svijeta. Split je u stvari postao jači od

Tajna Srednje Dalmacije krije se u njenim zimskim ljepotama utihine, čarima svakodnevice maloga mjesta i neponovljivog doživljaja oslobođenog izvan turističke sezone

Dubrovnika, iako to nikad neće biti jer je Dubrovnik uistinu jedinstvena bajka.

No, ipak, Split postaje turistički cilj svima, mladima zbog urbanog turizma i provoda, starima zbog kulture, onima srednje dobi zbog pustolovnog duha, na veslima kojega – skočit će do nekog od osebujnih otoka u arhipelagu Srednje Dalmacije, znači od najbližeg Brača pa do Palagruže koja je bliže Italiji. Koliko je Srednja Dalmacija forte, može se osjetit i po tome što tu onaj obični „šoping“ nije ni do kolina pravome šopingu po konobama di se bira neponovljiva spiza.

PJESNIK BOŽIĆNE PANULE Naizgled nismo ni svjesni da se sve to može i zimi. To će reći i ikona dalmatinskog jedrenja, ribarenja i svega ostalog uz more, dakle meštar Zlatan Zoričić, poznat po svojoj svestranosti i spremnosti za sve uloge, od skipera i jedriličara do ribara i zabavljača na regatama u svom „nobl-stilu“ s plemenitim odnosom prema moru u svakom pogledu kao neobičan čovik koji se nosio s olimpijskim klasama, ali i s takvima kao što su ženske jedriličarske škvadre.

I kad je mehaničar na brodu, on to

radi u nekom osobitom umjetničkom ozračju. Pa tako i brine u univerzalnom smislu o brodovima mnogih poznatih ličnosti i kroz njegov život su prošli ljudi od velikih brodova poput Dikana, Josipa Radeljaka ili danas Branka Ćiće Roglića.

Zoričić obožava panulavanje i potrošit će na tisuće eura za „zlatne strune“ specijalnih štapova s kojima je u stanju u par sati ulovit nekoliko lipih gofova, svaki po desetak kila, tako da često mora prestat lovit da ne upadne u prekršaj.

ZLATAN PLAVAC, ZORIČIĆ I GIBONNI Zamisli to! Ali isto tako će Zlatan Zoričić podno klifova splitskog Marjana, di love turisti i amateri sitnu ribu – prošetat sa svojim malim gliserićem opremljenim za svakakvi lov i na panulu tražit veću ribu, zubaca ili palamidu. Kad ne uhvati niti to, onda će ostat na puntu i s najtanjom tunjom tražit najmanjeg špara da ga prevari i ulovi ili da mu čak oprosti i pusti ga neka pobijedi, upravo zato šta je manji i čestito, prirodno se, sasvim nenaoružan, do posljednjeg daha brani.

Nije slučajno da se i Gibonni zove Zlatan kao i Zoričić, jer to su istančani pjesnici svoga poziva koji dolazi sasvim iz

fotoreport

Segor Garber

Zima dalmatinskog lava

POVRATNA KARTA ZA

ZLATNI RAT I MIR 8

ljubavi. Taj svoj poziv oni bi nosili i da je mukte. Ne, nisam odlutao tokom svijesti nego u jednom kadru valja u više planova dočarat ljudima po svijetu tu ekscentričnu Srednju Dalmaciju koja se ne sastoji samo od ljeta i mora nego je more tu izraženije i originalnije zimi.

TEK ZIMI JE MORE – MORE More Srednje Dalmacije zimi, komercijalno rečeno, puno je rentabilnije! Ha, a šta sad? Znači, zimi je more puno više more nego ljeti jer je ljeti more napučeno i napadnuto svim i svačim, od kupača, plivača, manijaka sunčanja i njihovih krema, nenormalnih vrućina, nekontroliranih nevera, te je napadnuto i ukupnim stanjem od kojega i riba bježi...

Zamislite to isto more u prosincu i siječnju kad nastupe tjedni potpune bonace pa se osobenjaci na sve strane čak i kupaju u dubokim uvalama s velikim pličinama, a strastveni ribari „pustolove“

isključivo kapitalce. Ili za širu publiku, kako bi rekao Zlatan Zoričić: Nema lipše slike nego oko Božića se rano ujutro, u svome brodu ustat, u nekom našem malome mistu. I onda, odvezat se od kraja pa najprije krenit za mirisom friškoga kruva iz neke privatne pekare, a onda produžit dalje, vanka, na more, panulat i vratit se s bokunima ribe oko koje se odma zavrti klapa za obid ili marendu i naravno najlipšu dalmatinsku pismu utiho, šotovoče, ispod glasa, ka u crkvu ali na otvorenome.

OTKRIĆE VAN SEZONE

da im se ponudi, da im se otkrije, da im se otvori oči – kako je šteta ne svratit i zimi i upoznat Bol, Hvar, Stari Grad, Vis, Komižu, cijelu Šoltu, Mali i Veli Drvenik pa čak i udaljenu Palagružu.

Ali, naravno, nemaš ih pravo privarit. Valjalo bi nešto smislit. Tako da kad dođe taj posebni zimski gost (koji sigurno ima drukčiji apetit i neke svoje „pjesničke mušice“ ili staračke „razvicjane komode“ ili romantične mladenačke povode) – da mu se ima šta ponudit.

I svi bi morali priznat: Bila bi to zima dalmatinskog lava!

I tko bi moga reć nakon ovoliko gušti, spomenutih po iskustvima najvećih korisnika lipote Srednje Dalmacije – da nije potriba doć ovamo i zimi? Hrvatski turizam bi morao plasirat novi projekat koji bi se zvao „povratna karta“. Znači, možda i uz neki blagi popust, haha, turisti i nautičari Hrvatske zaslužili su

Srednja Dalmacija krije u sebi dvije sezone, figurativno i rat i mir, ljeto i zimu, a sve njene karakterne i umjetničke osobnosti dočarali su ne samo Zlatni rat nego i njeni ljudi, ličnosti tipa Zlatan Stipišić Gibonni ili Zlatan Filip Zoričić, ljudi od umjetnosti, mora i vjetra, istančani pjesnici svoga poziva koji dolazi sasvim iz ljubavi

9

BOL CIJELOGA SVIJETA

Poteštat Bola Tihomir Marinković u svom četvrtom mandatu čeka ostvarenje sna o luci za javni promet

Veliki projekt luke u Bolu Kreatori novog Bola, mještani i njihovi čelnici, uz potporu i vizije županijske Lučke uprave uskoro će svijetu ponuditi to malo a tako glasovito mjesto s novom lukom i vezovima za jahte, jedrilice, minikruzere i drugim sadržajima kao na kakvoj kazališnoj sceni

F

enomen Bola i Zlatnog rata toliko je star da uopće više i nije neki fenomen, niti čudo.

Autoritet Bola i Zlatnog rata kao turističkog vrhunskog brenda nitko ne dovodi nikad u pitanje, postao je kao nešto normalno, očekivano. Ta prekra-

10

sna prirodna priča konstanta je i abeceda svakog a ne samo hrvatskog turizma, pa nautičarstva i niza drugih disciplina, sportova, kultura...

SPORT, BIZNIS, KULTURA Tko ne zna za tradiciju bolskih teniskih priredbi, muškog i ženskog tenisa! Bolski hotelski kompleksi i plaže naslonjene na Zlatni rat razvikane su u svijetu pa se zbog ukupne polivalentnosti i sportskih terena tu desetljećima priređuju razni poslovni samiti, a ne izostaje ni tradicija umjetnosti i kulture (poznata galerija Dešković u Bolu imenom po velikom kiparu škole umjetnika iz Pučišća na Braču) što i nove generacije prate nizom izložbi i spektakla kao što je i manifestacija Grafiti na gradele.

No ipak je Bol stigao u neku vrst prividnog limita i vrijeme je da ga se osuvremeni, renovira kao projekt i ponudi svjetskom tržištu u novom ruhu. Niti ta teza nije nešto senzacionalno novo jer se već u samom začetku tog „planetarnog buma“ Zlatnog rata zagovaralo mišljenje i viziju kako se Bol i Zlatni rat ne mogu razvijati u smjeru masovnog turizma nego u trendu sve bolje ponude postojećoj „publici“ Bola, što bi se reklo – bez povećavanja stadiona i tribina, jer za to ne bi bilo ni uvjeta, ni mjesta.

DA NE IZGORIŠ!

Te se strategije drži već dugo bolski gradonačelnik Tihomir Marinković, a kako mu je ovo četvrti mandat, onda je sigurno vrijeme za dostizanje vrhunskih

„Bol je oduvijek bio drugo ime za turizam. Naše malo dalmatinsko misto uvijek može imati i vina i maslina, ribe i svega drugog, ali jedino kao turistički biser može tragati za svojim iskorakom na tom golemom turističkom švedskom stolu“ ciljeva artikuliranih prije jednog desetljeća. S Marinkovićem je Lučki vjesnik već objavio jedan takav intervju kad još nije bilo sigurno da će dobiti i treći mandat, a sad evo ga plovi prema petom!

– Daleko je o tome govoriti, može se i ukinuti ta mogućnost, haha, ali to nije bitno nego projekt i budućnost Bola.

Rodio sam se u Bolu, počeo kao mladić zaposlen u Zlatnom ratu u resoru sigurnosne zaštite od požara. Haha, možda sam zato brzo i naučio kako da ne – izgoriš. Sretan sam da će dogodine najesen krenuti veliki projekt sasvim jedne nove epohe Bola i Zlatnog rata, a to je izgradnja prave luke za javni promet. Taj veliki projekt već traje s prvim fazama uljepšavanja Bola, rive, pristaništa, jer smo svi zajedno vodili računa o napretku Bola i pri tome je presudna bila i strategija županijske Lučke uprave koja je odavno Bol stavila u svojim planovima kao prioritet.

U prvom planu je Bol a ne mandati...

Kreatori novog Bola, mještani i njihovi čelnici, uz potporu i vizije županijske Lučke uprave, uskoro će svijetu ponuditi to malo a tako glasovito mjesto s novom lukom i vezovima za jahte, jedrilice, minikruzere i drugim sadržajima kao na kakvoj kazališnoj sceni.

DINASTIJA MARINKOVIĆ Svi Marinkovići bolskog poteštata potječu od starih ribarskih familija, ali i njegov otac Stipe Marinković bio je dugogodišnji direktor hotela Kaštil. Onda je tu i Stipin brat Nikica Marinković, čuveni reporter Slobodne Dalmacije, a i sinovi su mu novinari, Gojko iz političkih tjednika te Jadran s Radio Splita.

Znači, očevi Jadrana i poteštata Bola Tihomira braća su – s Brača. U dinastiji Marinkovića poznat je i Miro, generalni direktor hotela Kaštil. Preteča sve te turističke epopeje ipak je glasoviti Karninčić

koji je među prvima počeo govoriti da Bol ne mora povećavati broj gostiju nego broj – zvjezdica.

– Čudno je to, oduvijek se težilo ka još jednoj zvjezdici više na tom turističkom nebu. Lako se penjat s prve zvjezdice, ali otkad smo na samim vrhovima, sve je teže. Pa ipak se penjemo. I s tim motivom se okupila jedna mlađa generacija kojoj je palo na pamet mene lansirat za izbore, haha. Međutim, ispalo je ozbiljno – reći će danas poteštat Bola.

NAUTIČARI S NEBA – Bol je oduvijek bio drugo ime za turizam – nastavlja Marinković. – Naše malo dalmatinsko misto uvijek može imati i vina i maslina, ribe i svega drugog, ali jedino kao turistički biser može tragati

11

za svojim iskorakom na tom golemom turističkom „švedskom stolu“. Danas je potpuno jasno nama u Bolu da je to sve što imamo. I ne smijemo sebi dopustiti ni najmanji propust. Ljeto je pri kraju i već se vidi da možemo bit super zadovoljni.

Malo su nas zaboravili Šveđani jer je i njima počelo stizat ljeto našeg tipa što su osjetili naši hoteli. Zato postoje ozbiljni planovi o obnovi hotela i izgradnji nove

vrsti ponude, pa i za zimski turizam, posebno što se razvijamo prometno i zahvaljujući aerodromu Jake Andabaka.

Prioritet nam je iskoristitit komplementarnost nautičkog turizma i uloge aerodroma jer oni bogati nautičari lakše, brže i češće skoknu avionom a svoga kapetana samo zvrcnu da se pojavi u Bolu. To je spektakularna kombinacija i prosperitet Bola.

MOŽE SVE OSIM TRAJEKTA Novi Bol s lukom za javni promet počinje se graditi 2019. Ali najvažnije je da Boljani ne odustaju od svog pristupa kontra masovnosti: – Ostajemo pri tome, svi brodovi da, trajekt ne! Forte mora ostati Zlatni rat, ta naša atrakcija i posebnost. Masovnost izbjegavamo prateći što se događa gradu Hvaru. Zato imamo politiku čuvanja

Dol, pod brdom stisnuto staro malo mjesto na izlazu iz Postira: konoba od tradicije, peku se i janje i golemi zubatac, dok se turisti zabavljaju s tovarom. A onda desert: torta hrapaćuša od bajama, toliko originalna da je zaštićena kao kulturni spomenik Brača

12

privatnosti naših gostiju, a slavni stižu u Bol, no ne reklamiramo se preko njihovih imena.

Nije ludo reći da u Bol nautičari slijeću s neba. Bolskom aerodromu produžit će se pista, po tome će, ajmo reć, konkurirati splitskom aerodromu. Možda bi i žičara bila u skladu sa svim tim, pa zamisli direktno iz aviona spustiš se na krmu svoga plovećeg hotela! Poteštat

Marinković je spreman i za šalu.

– Nikad istina nije daleko od dobroga vica. Mome ocu, koji je bio među prvim meštrima turizma, svakako su se smijali Bračani koji su teškom mukom stoljećima živjeli od otočkog trudnog blaga. Ko je mogao već tada vjerovati da će turizam i nautičari postati nešto kao naše prirodno blago. A to valja znati očuvati, kao što smo zadnjih desetak godina očuvali Bol

„Jureći stalno za novim zvjezdicama na tom turističkom nebu, sad planiramo novu hotelsku ponudu za zimu, a komplementarnost aerodroma i nautičkog turizma ne smijemo propustiti, jer bogati nautičari lakše, brže i češće skoknu avionom i svoga kapetana samo zvrcnu da se s jahtom pojavi u Bolu...“

cvijećem, pravim osvjetljenjem, skulpturama, prepoznatljivom bjelinom bračkog kamena, uređenim prometnim ulazom u Bol, sitnicama kao što su vidilice na odlasku iz Bola gdje se naš gost i obožavatelj može zaustaviti i napraviti snimku na rastanku za uspomenu, tako da mu ne damo mira ni zimi u njegovu zavičaju podsjećajući ga da se vrati!

MALI VELIKI BOL Boljana nema puno više od 1630 s posljednjeg popisa stanovništva, a ljeti gradić naraste i na petnaestak tisuća.

Dnevno se nabroji par tisuća izletnika iz Makarske rivijere, s Brača, Hvara... Nije se lako nosit s masovnošću i zamjena kanalizacijskog sustava bila je primarna, a odmah zatim luka jer nije bilo više od 30tak vezova za jahte, sasvim nedovoljno za hrpu zahtjeva sa svih strana. Uz potporu županijske Lučke uprave koja je i sama već planirala prioritetno graditi novi Bol u lučkom smislu, pokrenut je projekt s nekoliko faza među kojima je prva izgled starog mandrača i luke otprilike do popularne Ribarske kućice.

LUKOBRAN BUDUĆNOSTI Izgled je sačuvan, možda će stari Boljani izgubiti ona neka svoja stara žala, ali s vanjskim lukobranom bit će mjesta za pravi porat s megajahtama i brodovima za linijsku plovidbu. Gradnjom velikog lukobrana i zaštitom manjih, adaptiranih okvira luke, stvorit će se veliki zaštićeni porat s mogućnošću vanjskih vezova za veće jahte. To bi bio Bol koji odgovara na pitanja iz cijelog svijeta.

13

Kopno opkoljeno morem Otok Brač, proturječna senzacija za svakoga na moru: niti kopno, niti otok, niti grad, niti selo, niti more, niti brdo, niti pustinja – a doslovno je sve to zajedno

TRAMVAJ ZA

BRAČ

Pogled s trajekta na Supetar

14

A

ko se zanemari hridi ili otočić poput Mrduje u Splitskim vratima, onda je otok Brač među rijetkima bez svog otoka, za razliku na primjer od Hvara s Paklenjacima i Šćedrom, ili Visa s Biševom, Budihovcima, Svecem itd... a i Šolta ima svoj bogati arhipelag na zapadu od Maslinice.

Brač je jedinstven jer bi jednim mostom postao poluotokom kao što se dogodilo i s Čiovom. Još puno prije ovog novog mosta Čiovo odavno nitko ne smatra otokom, zaboravili ljudi, srastao je s Trogirom, a malim brodskim vezama

i sa Splitom. Povezanost Brača s kopnom upravo je tolika da će u najskorije vrijeme postati istinskim predgrađem Splitsko-dalmatinske županije jer će sigurno sve bolja biti trajektna veza i na jugu sa Sumartinom iz Makarske.

JUŽNA OBALA SNA To su bitne odrednice za svaki otok.

Brač ipak nikad neće prestati biti otokom zbog svoje elementarne postojanosti usred mora. Bračke ljepote su neopisive, njegova južna obala, kao i kod svih srednjodalmatinskih otoka, pravi je izazov za pustolovinu. U nekim valama putem

Dugo već se formira ta osobita priča o osobitom otoku preko puta Splita, i preko puta Omiša, cijele Makarske rivijere: veze Splita s Bračom doslovno su kao tramvaj a ne trajekt za Split. Tako živi i stanovništvo ovisno o Splitu, a ni turisti ne mogu sasvim izmaći toj sudbini.

Radi se doslovno o kopno-otoku kao o predgrađu Splita i to je kontrapunkt koji privlači ali i stvara probleme. Bravo Brač!

15

od Sumartina prema Bolu učinit će vam se da je stao svijet, pa možda da ni sami niste više među živima...

A samo par minuta dalje zračnom linijom eto vas kao usred kontinenta.

Bračka Vidova gora svakako je krov Jadrana, svih hrvatskih otoka. U Bolu i Zlatnom ratu potpuno ste morski nastrojeni a pojma nemate da ste na par minuta od fantastične pustinje Blaca usred otoka Brača. Na tim južnim padinama nižu se i prekrasni vinogradi, te niz dubokih uvala i poslije Bola, prema zapadnome rtu sa svjetionikom Ražanj gdje se s otvorenog mora, iz kanala prema Hvaru i Visu, ulazi u tjesnac kojim se između otoka Šolte i Brača stiže u Split.

U drugu ruku, Brač je uistinu „kopneni otok“ s nebrojenim gradićima, ne vjeruješ ni dok ih nabrajaš: Supetar, pa Splitska, Postira, Pučišća, Povlja, Supetarska luka s okolnim valama puna je sadržaja, plaža i lučica, a blizu je i poznati mauzolej obitelji Petrinović

16

Sumartin, Selca, Bol, u brdima Gornji i Donji Humac, Pražnice, Škrip, Nerežišće kao gradić stare kulture, nekad glavni grad, pa mjesta tipa Drašnice i Ložišće i zatim opet na more u Milnu i Bobovišće u Splitskim vratima, te u Mirca i Sutivan na sjevernoj obali zapadno od Supetra.

Kakve li urbanizacije!

KONTRAPUNKT KOPNO-OTOKA Dugo već formira se ta osobita priča o osobitom otoku preko puta Splita, i preko puta Omiša, cijele Makarske rivijere: veze Splita s Bračom doslovno su kao tramvaj a ne trajekt za Split. Tako živi i stanovništvo ovisno o Splitu, a ni turisti ne mogu sasvim izmaći toj sudbini.

Radi se doslovno o kopno-otoku kao o predgrađu Splita i to je kontrapunkt koji privlači ali i stvara probleme. Ali, bravo Brač!

Najveće naselje na Braču je Supetar, gospodarsko, kulturno i turističko središte otoka u kojem živi petina Bračana.

Supetar se prvi put spominje 1423. godine s imenom po svetome Petru, zaštitniku grada, najvažnijem blagdanu. Ususret 19. stoljeću Supetar zbog naglog porasta pučanstva poprima prve obrise budućeg gradića s izgledom smišljene gradnje i s baroknim zgradama, te crkvama, pa ubrzo postaje otočko središte.

Prva župna crkva posvećena patronu svetom Petru sagrađena je 1604. godine, a tako se razvijaju i prve škole, onda i sve ostalo što Supetru daje status glavnog mjesta na otoku. U prekrasnoj uvali, Supetar se smjestio tako da i danas prevladava taj osjećaj da vam je sve na dohvat ruke, a iz Splita možete kad god vam padne na pamet za najviše sat vremena kao da ste i dalje u Splitu ili obratno.

VEĆI OD SPLITA Supetar odiše toplinom svoje luke i susjednih uvala s rivama, šetnicama, plažama čim se iskrcate s trajekta, marinama, restoranima i konobama, dućanima... banka, pošta, tržnica, knjižnica, galerije, razni sportski sadržaji, kino...

Informacije tog tipa bile su novost za Supetar možda pri kraju prošlog tisućljeća, a sad je to već druga priča, već najmanje desetak godina poznata je zafrkancija da se večernjim trajektom valja provozati do Supetra i natrag, da nema boljeg diska i takoreći plesnjaka, što je naravno malo pretjerano rečeno, ali govori naplastičnije o vezi Supetra i Splita.

Na primjer Petar Mandić, voditelj svih poslova županijske Lučke uprave u Supetru (obično se brka, ne govori se o lučkoj kapetaniji, nego o komunalnom aspektu i ulozi lučkih sadržaja), pronalazi zanimljivu usporedbu kako bi se onako spontanim rječnikom dočaralo što je Supetar danas, ako mjerimo po gužvi – veći je i od Splita.

– Zamislite vi te brojke, Supetar ima

tu nekih 5000 stanovnika, a ljeti nas ima 30 možda i 35 tisuća. Šest sedam puta više. Sad zamislite da Zagreb sa svojih milijun ili milijun i pol stanovnika ljeti naraste na šest-sedam milijuna!? Izgleda kao katastrofa na prvi pogled. Nije se lako s tim nositi. A Supetar je u biti to, pa da mi sad to umanjujemo ili ne, priča je ista. I to vam se dogodi samo u ta dva mjeseca, nahrupi najednom na primjer 200 automobila, a to je riva našeg malog smišnog dalmatinskog mista koje se mora predstavit u tom simpatičnom privlačnom svjetlu a ne kao da smo na granici i carini, za poludit, pa me uvijek strah hoće li neki od naših turista reći da mu je bolje ostat doma u autu nego daleko od kuće. No, ipak se sve to nekako riješi, svi se trudimo, dajemo sve od sebe, pa čak i naši gosti, jer i njima je do toga da se šta prije bacu u more. Mi smo im i to ponudili, evo naše plaže „Akapulko“ odmah uz luku, ne možeš vjerovat koliko je to lipo, čisto, bistro, osvježavajuće, moš popit i piće, ima i hladovine, ali jedino opet taj problem parkinga... Kad bi Jadrolinija

povećala broj trajekata, sigurno bi bilo lakše jer nikad ne bi bilo iznenadnog začepljenja.

DOGODINE SUPER Mandić se, iz najboljih namjera da popravi stvari, usredotočio na to što lako može biti prepreka gostu koji nestrpljivo čeka utopiti se u te nevjerojatne ljepote otoka Brača.

– A naravno da je sve drugo na visokoj funkciji. Ovo je ljeto bilo baš super, ludilo, ljudi su uživali, pogotovo je sezona skočila čim je prošlo svjetsko prvenstvo u nogometu. A onda su nas došli vidjeti s poštovanjem kao moguće svjetske prvake. I nautičari su kao mahniti izašli na more čim je prošao SP pred TV-kamerama. Supetar će dogodine bit još bolji u tom nautičarskom pogledu kad prorade svi naši kapaciteti, marina, vezovi i lipa vezišta za veće brode od preko 20 metri, a može ih bit skoro i 30, vezova je 26.

Bračani sigurno mogu mirno spavat, nema zime, vrlo lako bi se aklimatizirali na zimski turizam.

17

ALMOST ALMOST LIKE LIKE A A TRAM TRAM TO TO AN AN

ISLAND

B

rač is a unique island in the sense that it is very frequently connected with Split and the mainland, so it will soon become a suburb of the city Split. There are also plans to improve the ferry connections in the southern part of the island, from Sumartin to Makarska.

THE SOUTH SHORES LIKE A DREAM WORLD The beauties of Brač are almost impossible to describe being so unique, it’s southern coastline – like with all Central Dalmatian islands is a true adventurers

18

paradise. In some of the bays lined up between Sumartin to Bol you will have the feeling that the world around you stopped...

Just a few minutes as the crow flies away, you will feel like being on the continent. Vidova gora on island Brač is the roof of the Adriatic, the highest peak of all Croatian islands. Speaking of Bol and the Golden horn beach it is all about bathing and summer time and one is not even aware that the fantastic Pustinja Blaca (Blaca desert) is only a stone throw away. Huge vineyards have been planted on the slopes along the southern shores

of Brač overlooking deep , untouched bays and coves towards the western end of the island with the lighthouse Ražanj, controlling sea traffic in the canal between islands Brač and Šolta, for vessels sailing from Hvar and Vis towards Split.

Brač is truly a well populated island with numerous settlements and little towns, like : Supetar, Splitska, Postira, Pučišća, Povlja, Sumartin, Selca, Bol, in the hills Gornji and Donji Humac, Pražnice, Škrip, Nerežišće as town of traditional culture, formerly the main town on the islandad, Drašnice and Ložišće

The closest escape to the clear seas surrounding an island is from Split to Supetar

When arriving at the island enables you to quickly move on to Bol and its famous Golden horn beach or tens of other little very traditional Dalmatian towns, their beaches and culinary offers

and then back at the coastline Milna and Bobovišće in the Split canal and Mirca and Sutivan on the northern coast, west of Supetar.

AN ESCAPE FROM THE MAINLAND For a long time this special story of the special island across the channel from Split, Omiš and Makarska is being formed. Connections between the mainland and Brač are more like regular tram lines and not ferries. The largest town on Brač is Supetar, the economic, tourist and cultural center of the island, where one fifth of the island’s population lives. It was mentioned for the first time in 1423,

named on behalf of St. Peter, the patron saint. Supetar is located in a beautiful, natural wide open bay and everything here is easy to reach. Whenever you feel like leaving the busy and noisy city of Split just take one of the ferries running almost every hour and you will be there in no time.

BIGGER THAN SPLIT Supetar will capture you with the warmth of its port, the waterfronts, promenades, beaches immediately when you get off the ferry. Here you will find marinas, restaurants, shops, a bank, post office, a market, library, galleries and different

sport’s grounds, a cinema... Supetar is like a district in Split and the midnight ferry used by pupils to return home from the mainland is often converted into a disco or dancing floor with great entertainment. This is the true picture of this connection between Split and Supetar.

Just a few steps away from the ferry port in Supetar you will find yourself on a beach called Acapulco and all that you need is there, shade, cafes, restaurants...

Next year a marina will be opened allowing berth for yachts of over 20 meters length, so no worries for the future of the island Brač and its guests.

19

Č

eška vila na istočnom poluotoku ulaza u golemu uvalu Svetoga Jurja i u višku luku na otoku Visu jedna je od najvećih atrakcija za turiste, nautičare, kupače, ovisnike o tome jedinstvenom viškom trojstvu sunca, mora i kamenih ploča podno tamarisa i borove šume. I fotograf u tome može uživati promatranjem kroz objektiv što je toliko intenzivno u srazu modroga i zelenoga da izgleda kao da i nije promatrački pasivno nego, što se zna reći, svatko bi to na iskap posrkao kao čašu hladnog piva koje (usput) uistinu

možete popiti na plaži iza Češke vile s pogledom na sjever prema otvorenom moru, Viškom kanalu, Hvaru, Braču, Šolti i Splitu.

SKLONIŠTA OD ŽIVOTA Ta je točka Češke vile zbilja strateški položaj svakog turizma. Nije zato ni čudo da je bila i kasarna nekadašnje JNA na Visu u doba Jugoslavije. Nije ni uniformiranima mrsko uljepšati taj „odvojeni život“. Otok je odlaskom vojske preporođen u jedan od najprivlačnijih na Jadranu, posebno za sve ove druge vojske

nautičara, ronilaca, konzumenata ljepote pučinskih otočnih klifova, obala, žala, hridi i pjeskovitih plaža.

Ali, ni oslobođeni Vis nije se najbrže prilagodio svojoj novoj epohi. Češka vila i danas zjapi kao ruševina bivše vojničke čizme, kao ukleto zdanje zarđale ostavštine besmislenih osvajača otoka zatočenog u žici i ukopanog u podzemna skloništa od života. Viški military turizam je najbolji ironični komentar, a Češka vila svojom ljepotom u kršu stakla s ozračjem JNA-topova čeka na ulazu u Vis s pitanjem svakog gosta.

Dobra vila

ČEŠKA VILA SE NADA Ljepota ruzine, modroga i zelenoga fotoreport

Mario Garber

20

Nije loše što priroda sve nekako poravna pa iznad Kuta u Visu na vrh serpentina koje vode u unutrašnjost i na južnu obalu otoka, možete skrenuti lijevo na neasfaltiranu cestu kojom se za par minuta, dok se praši za vama, spuštate u taj prekrasan ambijent s plažom Grandovac. Udobnije je morskim putem i to nautičari jako dobro znaju te se sidre pred Češkom vilom u okolnim uvalama, trpeći srušene vojne mulove i sajle iz „željeznog doba“. Treći stanovnik te ljepote, toliko nedirnute da ju je uvatila debela ruzina, budući je naraštaj koji odrasta zadovoljan

na svoj način, ali ne bez osude i stava.

JEDRA VISA Međutim, Češka vila se prodaje i dalje, prolaze desetljeća, ostaje tamo jedna ploča. Na kojoj piše: „Serafin Topić, dugogodišnji viški narodnjački načelnik od 1895. do 1918. i vlasnik prvog viškog parabrodskog društva iz 1891. kupio je posjed na poluotoku Svetog Jurja te na mjestu bivše vojarne izgradio svoju vilu.“ Vojarnama nikad kraja... „Nakon Prvog svjetskog rata Topići su

prodali vilu. Novi vlasnici su je preprodali Čehoslovačkim željeznicama. Postala je odmaralište i od tada se zove Češkom vilom.“ Vilu je htjela kupiti i princeza Carolina od Monaka. Još ljepše: vilu je poželio Jedriličarski klub Vis koji tu blizu ima hangar za regrutiranje, ne vojnika, nego mladih nada. Češka vila se nada.

Na ulazu u višku luku sa svih strana poluotočića i Češke vile vidi se skrivena, kao nedirnuta priroda, plaža, improvizirani kafić, ima betona i zahrđalog željeza, ali barem nema asfalta

21

Kaštelanska rivijera sa sedam gradića dostojno reprezentira „naše malo misto“ Dalmacije

KAŠTELA NA GLASU

IVIĆEV O SOLE MIO

E

ra cementa, salonita, žive, „kemiplastike“ i ostalog što spada u tešku industriju ukorijenjenu u Kaštelima desetljećima poslije Drugog svjetskog rata, zauvijek je postala prošlost i evo već dvadesetak godina tu cvjeta nova „botanika“ okrenuta rasadniku primorskog života a ne kontra njega. Teška cementna vremena ostat će ipak zapamćena i na bolji način, jer su Kaštela bila izvor egzistencije i zaposlenja, međutim, ipak je to bilo prolazno doba u bogatoj povijesti sedam Kaštela koja su oduvijek bila blagorodna, i poljoprivredna, s unosnom „intradom“, a toliko i kulturna s pedigreom plemićkih ljetnikovaca.

KREŠENDO DALMACIJE Kaštela su danas prava reprezentacija Dalmacije jer u svakome od sedam gradića između Trogira i Splita može se doživjeti jedan mali sublimat, ekstrakt povijesti, kulture, tradicije, običaja i duše tipične za svako „naše malo misto“. Ta odanost, vjernost, briga i ljubav prema

22

iskonskoj Dalmaciji ogleda se svake godine i u Kaštelanskom kulturnom ljetu bogatog repertoara u svim žanrovima scenske i umjetničke izvedbe, zahvaljujući organizaciji Turističke zajednice Kaštela.

To temperamentno i raznobojno srce Dalmacije, za krepat od smija kroz suze, i za puknit od gušta, skupilo se u prsi i kaštelanskom opernom pjevaču Anti Iviću pa ga je od sveg srca i glasa pustio da odleti na krilima „O sole mio“, na Brcu u Kaštel Starom za kraj koncerta i njegovog doprinosa Kaštelanskom kulturnom ljetu.

Da je tko prošao rivom u to doba mislio bi da je Hrvatska ponovno nekoga pobijedila na Svjetskom prvenstvu u nogometu. Sva publika na Brcu, ne samo oni koji su sjeli poslušati koncert, nego i domaći, gosti, stranci, svi koji su se tu zatekli po kafićima i konobama, svratili su čuti Ivićev „O sole mio“, a mnogi su i čekali poznavajući kaštelansku opernu zvijezdu jer se svake godine Kaštelanski zaljev uzburka od njegova tenorskog krešenda Dalmacije.

EMOCIJA ZA UČENIKE Sutra su ga sretali prijatelji i pitaju da šta mu je bilo da se tako s emocijom pustio još jače nego ikad prije, a Ivić je odgovorio da je time htio svojim učenicima pokazati i taj scenski doživljaj u zagrljaju s publikom koja to zaslužuje, a ne samo hladni rutinski profesionalni uradak.

Ante Ivić je operni pjevač s nizom priznanja i referenci, svake godine lansira i neko novo ime proizašlo iz njegove „radionice“, a kako je odnedavno u mirovini kao operni pjevač splitskog HNK, još više je postao kaštelanska ikona jer ga se svaki dan može vidjeti uz rivu i po kaletama kao da ste se vratili u ona najstarija vremena Kaštela na Brcu s bogatim društvenim koloritom ribara, težaka, plemića, zanatlija i – umjetnika. I njegov otac bio je daleko najbolji pjevač u crkvi, tako da tu nema pitanja, riječ je o izvornom kaštelanskom glasu, s pedigreom i koljenom.

Što je to brod

VEŽITE SE ZA PORT NEWS!

Prije 2400 godina, kad su ovamo uplovili antički utemeljitelji današnjeg Starog Grada, izbijale su pomorske bitke, ratovi, ali život se ne bi nastavio da nisu preživjeli i brodovi. Port News zato već godinama njeguje rubriku „Što je to brod“. Rubrici nema kraja, kao ni pitanjima, jer brod je, kao i drvo, živo biće koje plovi s koljena na koljeno, prateći epohe čovjekova stvaralaštva, što je istodobno i okvir za stvoreni brod

Piše Mario GARBER

O

tiša je čovik, osta je brod, moj hommage Tomi Bebiću i njegovome Leutu.

Brod je obaveza svakome. A kamo li ne čoviku, ljudima, naciji. Zato Lučki vjesnik osjeća obavezu ponoviti stranice od lani i preklani kad su se u ime 24 stoljeća pomorstva za 2400. rođendan Starog Grada priredili Dani u vali, festival koji bi obavezao i Europu u znak štovanja hrvatske maritimne kulture. Međutim, ove 2018.

Dana u vali neće biti. Možda dogodine.

Odavno Lučki vjesnik njeguje rubriku Što je to brod jer bez toga medija (nad medijima) ne bi nas ni bilo. Brodom je oplovljena cijela povijest čovječanstva. A evo plovi se i budućnost, 25. stoljeće hrvatskog pomorstva je u tijeku. I nitko ga ne može ukinuti!

Fotografije Muzeja betinske drvene brodogradnje, za Lučki vjesnik izabrala Mirela Bilić, marketing-menadžer muzeja: prizori starih težačkih prekomorskih puteva na drevnim primjercima prvih betinskih gajeta i bracera

NAVIGAT ZA DANE U VALI 23

To the town of Stari Grad and Hvar Island, the sea is a survival necessity, a place of communication and a place to meet the entire world

TWENTY FOUR CENTURIES OF NAUTICAL NOSTALIGA

24

T

o this island, the sea is more than a vast field and wide path. To the islanders, it is a necessary tool for survival, but a place of work, a source of food and income, and at the same time, a place of communication, where the entire world meets. The sea has defined the destiny of Hvar Island, going way back to the days of Ancient Greek settlers from Paros Island, a maritime force of sorts of Demetrius of Paros, the going forward to Venetian and Austrian-Hungarian nautical paths, all of whom had to pay respect to this versatile island located almost in the center of the Adriatic Sea. Maritime culture has given Stari grad a bit of glamor and riches, and has strengthened our local dimension with an universal criterion. However, the move from sailboats to steam powered boats stopped the development of domestic shipbuilders, as large shipbuilding companies took over all the business conducted by independent, smaller

shipbuilders. At the start of the 20th century, what was once an impressive fleet of sailboats, Stari Grad was left with only traces of it, and all of its nautical glory was able to fit into a small collection at the local maritime gallery museum, although still incredibly valuable. Luckily, some of the material preserved wound up in the possession of historian Mladen Domazet, and he was dedicated to examine and showcase, in great detail, a period which had the biggest influence on what Stari Grad looks like today.

Fotografije koje govore da su Dani u vali, priređeni u Starome Gradu zadnje dvije godine, spektakularno oplovili svijet kao povijesna navigacija čovjekovog stvaralaštva koju nitko nema pravo zaboraviti

Flota hrvatske maritimne kulture

SJEĆANJE NA

BUDUĆNOST

Fotografije CRONAVES

25

GUC S KVARNERA Autor fotografije Mladen ŠĆERBE Kvarnerski guc na naslovnici Lučkog vjesnika uhvaćen je fotografskim umijećem u idealnom okruženju, u kadru je gotovo sva povijest jedara, pa i čovječanstva, o čemu se na festivalu Dani u vali Staroga Grada upravo i govori br. 27 rujan 2017.

51 luka Splitsko-dalmatinske županije Brevijar za svakoga na moru

THE LATIN SAIL OF THE MEDITERRANEAN ALL OUR FALKUŠA BOATS THE SORBONNE OF CROATIAN SHIPBUILDING TRADITION

24 stoljeća pomorstva

DANI U VALI 2017.

Stari Grad, Hvar: Festival hrvatske maritimne kulturne baštine

Ne treba provjeravati da je sve počelo s brodom. Pa zato je i pokrenut Lučki vjesnik/Port News, breviary for everyone on the sea. Kad vam bace konop u nekoj od pedesetak luka Srednje Dalmacije, vezali ste se i za Port News (jer tu piše što i kako dalje: kamo na večeru, na sidro, u valu, nedajbože na remont, bolje na zabavu itd.).

FALKUŠA, ŽIVO BIĆE Prije 2400 godina, kad su ovamo uplovili antički utemeljitelji današnjeg Starog Grada, izbijale su pomorske bitke, ratovi, ali život se ne bi nastavio da nisu preživjeli i brodovi. Port News zato već godinama njeguje rubriku „Što je to brod“. Rubrici nema kraja, kao ni pitanjima, jer brod je, kao i drvo, živo biće koje plovi s koljena na koljeno, prateći epohe čovjekova stvaralaštva, što je istodobno i okvir za stvoreni brod.

Sve je brod. I Stari Grad na otoku Hvaru je brod. Zorno se vidjelo to i za obljetnicu 2400 godina od osnutka Starog Grada prošlog ljeta (2016.). Ničega ne bi bilo bez broda. Jer upravo je to drevno biće najprikladniji medij za sva otkrića i revolucionarne spoznaje. A onda brod i zaslužuje najveće počasti.

Hrvatska je s komiškom gajetom falkušom i brodograditeljskom povijesti oplovila svijet u novije doba od priznanja 1998. na Svjetskoj izložbi u Lisabonu, te se kultura čuvanja maritimne baštine razvija i na znanstvenoj osnovi, djelovanjem mnogih specijaliziranih udruga, kao što su i četiri (20 godina stare) počasne udruge na manifestaciji Dani u vali u Starome Gradu ovoga ljeta 2017.

26

KALAFATI, UMJETNICI A priredbe, poput te starogradske, doprinose poticanju brodograditeljske kreativnosti kao umjetnosti koja izvire iz autohtonog tradicijskog kalafatstva, neke vrsti brodske arhitekture. Tako se to doživljava u svijetu, na najvećim festivalima tipa Brest i Morbihan u Francuskoj, o čemu su prigodom utemeljenja Dana u vali u Starome Gradu na otoku Hvaru, strastveno govorili upravo francuski eksperti, gosti ondašnjeg gradonačelnika Vinka Maroevića, zaslužni i za pokretanje Bresta – Anne Burlat i Jakez Kerhoas.

Francuzi su hvalili i Lučki vjesnik/ Port News pa nastavljamo misiju „Što je to brod“, te za ovogodišnji, drugi po redu festival Dani u vali u Starome Gradu predstavljamo Betinu, Komižu, Krk i Neretvu, četiri zdenca sa školom povijesne maritimne kulture Hrvatske.

Prošlog ljeta za 2400. rođendan Starog Grada i prvi put održan festival Dani u vali Lučki vjesnik je posvetio stranice toj epopeji od 24 stoljeća staroga hrvatskoga grada, a ovaj put – jer je Stari Grad uspio nastaviti s festivalom za čuvanje hrvatskog brodograditeljstva – poseban

prostor posvećen je 20. rođendanu četiriju udruga s Neretve, iz Betine i Komiže te sa Krka, istinskih čuvara hrvatskog maritimnog nasljeđa.

DIDA STARI GRAD Falkuša je uistinu poput prapočetka hrvatskog brodograditeljstva iako prof.

Joško Božanić uvijek naglašava da su najstariji graditelji s Korčule. Betina uživa veliki ugled kao sinonim za najstariju hrvatsku brodogradnju, ali značajan je dolazak obitelji Filipi s Korčule sredinom 18. stoljeća.

Betinske gajete svakako su postojale već u 13. stoljeću, pa i to govori o velikoj brodograditeljskoj tradiciji, iako nema baš sigurnih podataka kako i gdje su tada građene. U svakom slučaju, kapa dolje hrvatskome didi Starome Gradu koji kao domaćin u prvi plan ističe nositelje hrvatske kulturne maritimne baštine i slavi dvadesete rođendane udruga sa Neretve, iz Komiže i Betine te sa Krka, udruga koje su razvile temeljite projekte s vjetrom u krmu drevnih drvenih hrvatskih brodova, spomenika nacionalne brodograditeljske kulture. Hommage brodu!

Što je to brod

Muzej je jedan od dosljednih istinskih čuvara hrvatske maritimne baštine, hrvatskog pomorstva uopće, čuvar sjećanja na golemu povijest broda s ovih prostora, broda kojim su oplovljene epohe pod kormilom nepreglednih naraštaja. Posjetitelji mogu pratiti razvoj broda od jedrenjaka, brodova na vesla, parobroda, broda na motorni pogon, od antičkih vremena do suvremenog doba

P

omorski muzej u Splitu osnovan je 1925. i od tada se bogato pomorsko muzealstvo razvija kroz Pomorski muzej i Vojnopomorski muzej, a postojale su i zbirke pomorske baštine, na primjer podvodne arheologije i muzej brodogradnje pri splitskom brodogradilištu. Hrvatski pomorski muzej u Splitu kao samostalna ustanova istražuje, prikuplja, čuva i prezentira materijalnu i nematerijalnu pomorsku baštinu hrvatske obale Jadrana, od prapovijesti do danas. Muzej je smješten u iznimno vrijednoj graditeljskoj cjelini, u Tvrđavi Gripe, spomeniku

NAJSTARIJI TORPEDO NA SVIJETU I GAJETA PERINA ČUVAJU SPLIT! Piše dr. sc. Danka Radić, ravnateljica Pomorskog muzeja Split

Najstariji primjerak torpeda na svijetu u Muzeju na Gripama

kulture, jedinstvenom cjelovito sačuvanom fortifikacijskom objektu izgrađenom u 17. stoljeću.

BAKAR I GAJETA 1857.

U dvorištu Tvrđave Gripe smješten je veći broj muzejskih izložaka većih dimenzija. Vanjskim postavom dominira pramac parobroda „Bakar“, jednoga od sedam plovila iz muzejskog fundusa. „Trofej“ muzeja je i gajeta „Perina“ izrađena 1857., jedno od najstarijih plovila na istočnoj obali Jadrana uopće, koja je kao izvorni zapis stoljetnih iskustava i tradicija izravno iz mora doplovila do

izložbenog postava Hrvatskog pomorskog muzeja. U dvorištu tvrđave nalaze se i mnogi drugi vrijedni predmeti posebne privlačnosti za posjetitelje.

Muzej je, dakle, jedan od dosljednih istinskih čuvara hrvatske maritimne baštine, hrvatskog pomorstva uopće, naposljetku čuvar sjećanja na golemu povijest broda s ovih prostora, broda kojim su oplovljene epohe pod kormilom nepreglednih naraštaja. Tako se dijelom stalnog postava muzeja posvećenog trgovačkom pomorstvu može pratiti razvoj od jedrenjaka, brodova na vesla, parobroda, broda na motorni pogon, od antičkih vremena do suvremenog doba.

27

Izlet u povijest pomorstva, podvodne arheologije i uopće pomorske baštine hrvatske obale Jadrana ANTIČKA SIDRA I AMFORE Izložbu otvara keramička antička posuda pitos impresivnih dimenzija, koja je izvorno služila za čuvanje namirnica, kao jedan od izložaka muzejske Zbirke podvodnih nalaza. Antička sidra i amfore uglavnom potječu s nalazišta potopljenih brodova. Razvoj broda i navigacije predočuju različiti predmeti među kojima se ističu makete i slike dubrovačkih i bokeljskih jedrenjaka, kao i drugih brodova sa šireg dalmatinskog područja. Osobito su dojmljive pulene s korčulanskih jedrenja-

ka iz 19. stoljeća.

O plovidbi hrvatskih mornara dalekim morima svjedoči brodski dnevnik s ekspedicije austrougarskog jedrenjaka „Novara“ 1857. – 1859. g. te portreti kapetana iz 19. stoljeća.

Navigacijska oprema zastupljena je izvanrednim primjercima različitih predmeta između kojih se ističu busole (kompasi) i sekstanti. Svakodnevni život s morem ilustrira priča o tradiciji ribarstva na Jadranu: koraljarstvo, spužvarstvo, tvornice ribljih konzervi, ribarski napori, ali i marende.

SPLITSKI MOTORI ROSSI Muzejski postav, u dijelu koji prati trgovačko pomorstvo, završava u dvorani posvećenoj parobrodarstvu. Makete parnih

brodova i uporabni predmeti evociraju doba prvih turističkih putovanja parobrodima, prije pojave dizelskih motora.

U istoj dvorani smještena je i iznimno vrijedna Zbirka brodskih strojeva u kojoj posebno mjesto svakako pripada prvim hrvatskim brodskim motorima, izrađivanima u splitskoj radionici „Rossi“ već početkom 20. stoljeća.

Sukobi na Jadranu od antike do kraja 20. stoljeća predstavljeni su u dijelu postava posvećenog vojnom pomorstvu.

Ilirske liburne, rimske bireme, omiški gusarski brod, hvarska galija „Sveti Jerolim“ iz Lepantske bitke 1571. g. neke su od maketa koje nose miris soli pomiješan s barutom.

Nezobilazni Viški boj iz 1866. g. prezentiraju izvorni predmeti iz bitke.

SPAS OD TURAKA

Brod Bakar, a dolje su ribarski „Streljko“ partizanske mornarice, torpeda i prastara gajeta „Perina“

Austrougarsko doba do Prvoga svjetskog rata prikazano je mnogim vrijednim izlošcima i umjetničkim djelima. Primjerice, osobito se ističu djela s pomorskom tematikom slikara Alexandera Kirchera.

POVIJEST RATOVA Većim brojem vrijednih i raritetnih predmeta prikazani su Prvi i Drugi svjetski rat na Jadranu, dok posebno mjesto pripada predmetima mornaričke borbe iz hrvatskog rata za neovisnost 1991. godine, kao dijelu Domovinskog rata od 1990. do 1995. godine. Torpedo, tada najsuvremenije oružje izrađeno prema ideji Ivana Lupisa, u izvedbi Roberta Whitheada u tvornici torpeda u Rijeci 1866. g., gdje se proizvodilo punih sto godina, zaključuje putovanje kroz stalni postav Muzeja.

Posebnu vrijednost predstavlja činjenica da je u Hrvatskom pomorskom muzeju Split izložen najstariji primjerak torpeda na svijetu (1866. godina), te da Zbirka torpeda, izložena kao cjelina u posebnoj dvorani, po svojoj vrijednosti zauzima sam vrh u muzealstvu uopće.

Tvrđava Gripe u kojoj se nalazi muzej, odigrala je odlučujuću ulogu u teškim povijesnim danima grada Splita, u doba Kandijskog rata (1645. – 1669). Možda je to bio i najteži dio gradske povijesti.

Utvrda Gripe izgrađena je sredinom 17. stoljeća, najvećim dijelom 1656. godine kad je Splitu kulminirala opasnost da ga Turci osvoje. Prijetila je najteža opsada Turaka 1657.

I tako je izgrađena utvrda kao lijep tipičan primjer baroknog bastionskog zdanja iz vremena ratovanja s Turcima.

Utvrda je rijedak historijski fortifikacijski spomenik posebne vrijednosti, smješten na istaknutom položaju nad Splitom i izaziva veliko zanimanje posjetitelja Muzeja. Tvrđava Gripe stoljećima je vojni objekt, a 1995. godine daje se na upotrebu Gradu Splitu i njegovim žiteljima.

THE OLDEST TORPEDO AND “GAJETA” TYPE OF SHIP NAMED PERINA

T

he fortification «Gripe» in which the Maritime museum is located, played a crucial role in the hard and dangerous years of the Split town history, the Cretan war (1645 – 1669). This fort was constructed in 1656, when the city Split was expecting attacks by the Ottoman empire. Iti s a typical example of a baroque type of bastion – fortification and today it is a rare historical fortification system of special value .

The Museum today is the true sustained guardian of Croatian maritime history and heritage, the place where we are reminded about the history of ships that sailed the seas of this world under the rudder of countless generations from this region. It enables us to follow up the development of ships, from the simple sailing boat, to rowing boats, steam boats, motor driven boats, from Ancient into modern times.

In the courtyard of this Museum dominates the bow of the steam boat „Bakar“, the “gajeta” „Perina“ built in 1857, as one of the oldest sea vessels on the eastern Adriatic shore and the Museum also has the oldest specimen of a tornado.

The ancient anchors and amphorae mainly were found at sites of sunken boats. The conflicts and battles in the Adriatic throughout the history until the end of the 20th century are presented in the section of naval exhibits, with the individual types of ships used in the various eras- the Illyrian “Liburna”, the Roman “Birema”, the Omis “Pirate ship”, the Hvar “Galley” Sveti Jeronim from the Lepanto battle in 1571.

fotografije

Segor Garber

29

200 GODINA

SVJETLA N ajstarijim prasvjetionikom moglo bi se smatrati onaj na ulazu u luku egipatskog grada Aleksandrije, na poluotoku Farosu, lanternu Pharos, podignutu oko 280. godine prije Krista. A Hrvatska se može pohvaliti sa 200 godina svjetionika jer je prvoga na Savudriji u Istri dao graditi grof Meternich kako bi imao gdje ljubovati s mladom hrvatskom plemkinjom.

TEHNOLOŠKI VIŠAK MRAKA Tako je pod austrougarskim carem Franjom Josipom krenuo projekt izgradnje svih lanterni istog stila i arhitekture na rtovima i otocima istočnog Jadrana, pa je danas to za Hrvatsku izuzetno vrijedan spomenik kulture. Ravnateljica splitskog Pomorskog muzeja dr. sc. Danka Radić objavila je i knjigu „Više od svjetla i soli“ tim povodom.

Savudrija je inače najstariji i prvi svje-

tionik u svijetu koji je koristio plin dobiven destilacijom ugljena. Danas je sva ta pomalo romantična povijest i tradicija poprimila miris interneta i sve se više širi pojava automatskih svjetala tako da na prekrasnim otočićima sa svjetionicima na Jadranu lanternist više nije potreban. Eto će i njega, kad-tad, proglasiti tehnološkim viškom.

Ali svjetionik kao pojam lanterne u svim njenim simboličnim značenjima, od romantične idile, pa svjetla koje otvara vidike, pa te usamljenosti s backgroundom individue i personelitija, zatim same funkcionalne ideje da drugima, brodovima osvjetljava put, te obične ljudske težnje za osobnošću i na radnom mjestu svjetioničara – ta polifona priča o otoku i svjetlu u daljini na pučini – nikad nikome neće postati tehnološki suvišak.

obilježavanja godišnjice najstarijeg svjetionika na hrvatskom Jadranu, najvažnije od svega je to da se tu radi o toliko jednostavnoj stvari: 200 je godina bez mraka, 200 je godina svjetla. A brzinom svjetla se sve stigne reći u smislu sigurnosti plovidbe, ljudi i brodova.

Jer bilo je vremena kad se i nije plovilo noću. E tada su lanterne mogle postati tehnološkim viškom, a ne danas u suvremenom dobu kad je sve što je automatsko ipak poluautomatsko bez duha, pameti i tankoćutnosti jednog čovjeka, osobe, OIB-a koji sublimira sve gore spomenute plemenitosti i vještine čovječanstva. Lanterna vam osigurava dan i noću.

DAN I NOĆU Zato je lanterna nepobjediva. I prigodom

ROŽATA NA RAŽNJU Savudrija je sigurno prije 200 godina, a evo ovdje svjetionika izgrađenog 1874. na punti Brača: lanterna Ražanj. Kad od Splita kroz Splitska vrata između Brača i Šolte krenete na otvoreno more Srednje Dalmacije, maše vam Bare, svjetioničar Petar Baraba. Gotovo da nema ni broda ni čovika koji tu ne prođe. I zato je rožata na Ražnju ludilo, bolja od janjetine. Osim ribe drži Bare i kokoše, cili je život na toj lanterni, legenda, sjeća ga se i sam car Josip Franjo.

30

Turist News

BARCELONA POD MARJANOM Split je novo turističko čudo, scena zabave i noćnog života mladih koje zanima i povijesno-kulturni Split, a čudo je i s kombinacijom prekrasnih plaža uz more usred urbanog ambijenta. Pronašao je novu publiku, a onima koji traže mir i idilu izvornog mirisa mora, takvima je Split i dalje ostao samo tranzitni centar

A

ko se skitate onako po turističku, onda ne vjerujte nikome nego turističkome vodiču. Damir Grgas (56), rođen u Sinju ali cijeli život Splićanin, još više svjetski putnik, turistički je vodič i nema u njega ništa „između redaka“ kao kod novinara, nego se sav govor sastoji samo od činjenica, informacija. Govorit će vam jednako podrobno, „bez aditiva“ ili izmotavanja ako pitate o Plitvicama, slapovima Krke, Europama, Afrikama... Turistički vodič nema vremena za metafore iako ima za vic i dosjetku, ali

zakon je obavijestiti, izvijestiti, upozoriti, uputiti, nabildati pričom o životu da se možete snaći u bilo kojoj situaciji. Moglo bi se reći da govori i kao automat, samo da se ne uvrijedi, a ima svoje mišljenje, ali ga je posao odveo u smjeru da ljude zanima više činjenično mišljenje.

EUROPE, AFRIKE, KRKE – Čovječe, moram paziti da mi netko u grupi turista ne padne, negdje po stepenicama, ili da se ne utopi, ili da ga ne obrade džepari. Zna biti komplicirano ako se nešto dogodi, pogotovo strancu.

Damir Grgas, splitski turistički vodič, Lučkom vjesniku upućuje posjetitelje Srednje Dalmacije „what to visit, what to eat“ 31

Lakše su teme ipak što gosta zanima.

Moraš znat procijenit da bi čovjek na piće, ili na dobru spizu, ili pak da bi na neki koncert pa možda u muzej, crkvu...

Grgas lijepo konkretno kaže da je i sam imao raznih aspiracija i sklonosti, ali neimaština te ipak najpreciznije usmjeri: – Tamo 1978. počeo sam onako sezonski, tek što sam završio srednju školu.

U ta doba Dalmacijaturist je bio najjači.

Organiziralo se svašta, od izletničkih grupa do putovanja u Tunis, Egipat...

Nakon nekog vremena s tim iskustvom sezonca dobio sam ozbiljnu ponudu i zaposlio sam se u Dalmacijaturistu dok sam još studirao njemački i engleski jezik.

Bio sam nekoliko godina vodič na raznim putovanjima, Plitvice, slapovi Krke, Mostar, Dubrovnik, Hvar, Vis, Komiža, Brač, fish-picnic ovdje i ondje, pa tko bi se požalio...

fotografije

Segor Garber

32

Grgas vodi i višednevne aranžmane autobusom i zrakoplovom po Europi, Hrvatskoj i Turskoj, sjevernoj Africi, Tunis, Egipat... I s domaćim i stranim gostima. E onda dolazi već i posao u komercijali, posebno za njemačko tržište.

– Bile su to krasne godine, radnici Jadrantekstila su letjeli po cijeloj Europi.

Već sam debelo bio u turizmu i vidjelo se da ću u tome ostati cijeli život. Iako su se vremena promijenila.

PRIVATNI OBRT Tipično za turističkog vodiča (dakle, kratko i jasno), Grgas kaže ovako: – Nakon razvojačenja 1995. iz Hrvatske vojske, otvaram vlastiti obrt za turizam i prijevode...

Bravo, profesionalčino, ne brka dug prema domovini s privatnim poslom i životom. Ali di je priča o vojačenju, pa

tamo nema turističkih vodiča?

– E ima ih ali su vojnici. Tražili ste razgovor o turizmu, dakle nakon razvojačenja bavim se uslugama turističkog vodiča, uglavnom specijaliziranog za Srednju Dalmaciju, osobito Split i Trogir – nastavlja Grgas kao da se ništa nije dogodilo: – Zbilja mislim da sad govorimo o turizmu, a jesam odradio dug prema domovini, oko dvije godine u Šestoj domobranskoj, pa sam radio gore na radaru na Kozjaku, nećemo sad od toga praviti čuda.

ULTRA SPLIT Dobro, pošteno, nastavili smo priču o najvećem turističkom čudu, Splitu zadnjih godina: – Split se od tranzitnog centra pretvorio u ajmo reć boravišnu turističku

destinaciju. Vodeći turistički radnici Splita, posebno ljudi iz turističkih zajednica, uočili su na vrijeme šansu Splita i vidjeli potencijal u kako se to kaže eventima.

Forsiralo se taj trend i došli rezultati. Jer i tranzitni gost hoće događanja. Onda je došla još i Ultra Europe, pa se rasplamsalo još nešto, taj tipični grad za mlade prometnuo se u veliku urbanu scenu za takve posjetitelje i ljubitelje uživanja i zabave, noćnog života, partija i eventa...

A ima turista koji više vole odmor. Za njih je Split ostao i dalje tranzitni centar.

Znači, Split je, uz upornu višegodišnju akciju i turističkih stručnjaka, pronašao svoju, novu publiku i sad više nije samo tranzitni centar. Vidite da u turizmu ima kruha za svakoga, haha...

Zanimljivo je kako Grgas Split uspoređuje s Barcelonom: – Za Split nikad nema presahlih ideja

jer otvaraju se dalje mogućnosti s tom specifičnošću grada koji ima savršen pristup moru, s nizom plaža, a pogotovo kad se razbuktaju aktivnosti na Žnjanu, trsteničkoj uvali, pa sve te marine za nautičare... Split je minijaturna Barcelona.

Ona je buknula najviše nakon olimpijade, a bila je pomalo uspavani grad s velikom kulturom i poviješću. I Barcelona ima plaže, okrenutost moru i pomorstvu.

Split uspoređujem s njom jer ima sličnosti, Dioklecijanova palača i taj pedigre s poviješću i starom kulturom. Sama kultura ipak nije jedino što turisti traže.

PROCVAT NAUTIČARA S iskustvom Grgas tvrdi da se sezona značajno produžila: – Tako da se razvija i nešto novo, vid zimskog turizma. Većina vodiča će vam reći da nema više sezone nego se radi

cijelu godinu, makar i s manjim intenzitetom. Morat će taj novi povjetarac pratiti i zračna luka dogovaranjem letova te hotelijeri, a nautički turizam je u pravome procvatu. Međutim, radio sam ponekad i na čarterima kad netko zatraži jer ima takve goste na brodu, pa sam vidio, to su dobrostojeći gosti, njih ne zanima golema priča koja seže daleko u prošlost, nego oni traže sadašnjost, prirodu, more, vale, dobru hranu i piće, sjure se čim vide ribara uz rivu.

O masovnom turizmu Grgas kaže: – Zna poprimiti i neželjene razmjere.

Postoje i internetski gosti, njih najviše zanimaju cijene, last minute... A ima i duhovitih. Međutim, neki su me i ozbiljno pitali da zašto Rimljani grade samo ruševine, pa sam im morao reći da je Rimsko Carstvo trajalo kratko i zato nisu uspjeli dovršiti svoje ogromne građevinske projekte.

33

GPS

ZA SVAKOGA NA MORU

GPS FOR EVERYBODY OUT ON THE SEA BAYS We suggest everybody travelling on the sea the numerous bays and coves along the south side of island Brac, island Vis, but especially island Šolta, until today one of the few really untouched and unspoiled islands in Central Dalmatia.

ANCHOR Seamen love to dine near to their vessels – i.e. the anchor places, they love the sea and want to stay close to it, enjoy the water and underwater world, the wind and sun and therefore their favorite places are the taverns along our coast, in deserted bays, like Mrtinovik on island Hvar.

MAINLAND Seaman don’t like to stay away from their ship for a longer period of time. Plitvice lakes are to far, so they rather pick the Krka waterfalls, where they can sail into Skradin , an ancient town not far away from the falls.

CULTURE Besides sea and sun the seamen like our culture, gastronomy, events, concerts, fairs and exhibitions to complete their holiday experiences. We

34

have become much better in the last few years in both the volume and diversity of this type of offer.

FISH FROM THE GRILL (Croatian: GRADELE) Foreign visitors and tourists love local festivities and events. They love to mingle and mix with the locals, enjoy simple things that are authentic for this region like simple sardines and anchovies from the grill, local little donuts called «fritule», soparnik – a pizza like pastry with Swiss chart, garlic, parsley and olive oil- things that are not served in fine restaurants, but are very specific for the area.

FISHERMEN OH FISHERMEN There is nothing better than to agree with a fishermen to purchase fresh caught fish from them and i fit is prepared by a local, in the local way – that is the ultimate experience for our guests. In Korčula and the Sibenik island group many chefs are willing to prepare such fish brought from a fishing boat by the guests to them.

VALE Nautičarima preporučujem vale na južnoj strani Brača, sve uokolo po Visu, ali obavezno Šoltu jer je to jedan od rijetko netaknutih otoka Srednje Dalmacije.

SIDRO Nautičari vole jesti blizu mjesta sidrenja, oni vole i vezani su uz more, dolaze guštat u moru, vjetru, suncu, obožavaju taverne uz obalu u pustim uvalama kakva je na primjer Mrtinovik na južnoj strani Hvara.

KOPNO Nautičari ne vole dugo izbivati s broda. Plitvice su daleko, pa će na slapove Krke, a mogu i dojedriti do Skradina.

KULTURA Osim sunca i mora, vole i kulturu, gastro-događaje, koncerte, izložbe, sajmove itd. Popravili smo se u zadnje vrijeme u toj ponudi.

GRADELE Događaji su strancima i turistima uopće prva stvar. Vole se udomaćiti s mještanima, uživati s njima u običnim stvarima kao u srdeli s gradela, fritulama, soparniku, čega nema u finom restoranu.

RIBARI, RIBARI Nema ništa bolje od dogovora s ribarima za frišku ribu pa ako će im još i spremiti objed po domaću, nema većeg gušta gostu. U Korčuli i šibenskom arhipelagu znaju se dogovoriti s ugostiteljem da će im spremiti što donesu od ribara čim ujutro stignu s mora.

piva klapa ispod volta

S PONISTRE SE VIDI

ŠOLTA Prizori s nove rive u Rogaču

Š

olta, Šolta! To je otok snova.

Međutim, brzo je iskoristite jer neće dugo! Kao i svi otoci Srednje Dalmacije, tako će i Šolta postati poznata svima. Klasični primjer nedirnute prirode kojemu se događa što i svakoj nedirnutoj prirodi čim je fotografiraš i ispod slike ispišeš – nedirnuta priroda.

Kako nedirnuta, kad si je upravo dodirnuo, čim si izrekao „nedirnuta“, barem okom ako ne i skokom.

OTOK NA ČEKANJU Šolta ima svoju priču jer stoji u redu, na čekanju, za potpunu turističku eksploataciju. U Srednjoj Dalmaciji pred Splitom Brač je bio prvi u tom redu, a danas je već postao sastavni dio grada Splita poput kvarta Brač.

Ostali otoci pred Splitom zvali su se Brač drugi kao Hvar, Brač treći kao Vis...

Prema udaljenosti, kako su dolazili po

redu. Priča se s vremenom izmijenila jer je Hvar postao prvim otokom zbog turističke invazije i svjetskog glasa, a Vis je čekao da ode vojska. I sad je Šolta na čekanju. Ne čeka da ode vojska nego čeka da posvemašnja turistička komercijalizacija zahvati i nju. Zato napominjemo da nema još puno vremena i da što prije odete na Šoltu koja živi svoje zadnje

tekst i fotografije

Sani Šil

35

Maslinica na zapadu Šolte buja od života

Rogač

trenutke autohtonosti i izvornosti, prirodnosti i divljine, lutajući za vlastitim identitetom.

ODLUČUJU LI NOJEVI Njen profil je ovih godina uokviren pričom o otoku koji još nije toliko naseljen kao Brač, Hvar, Vis... Šolta je puna nevjerojatnih spontanih i prirodnih otkrića tako da bi je netko s neba, onaj vrhovni, zemaljski ili apstraktni nekim čudom možda mogao artikulirati u mali rezervat čuvane prirode, ali vjerojatno se to neće

36

dogoditi.

Nažalost, jer i u ovom prilogu možete iz priče Ivana Vuletića, koji drži farmu nojeva, vrlo jasno razabrati da je Šolta potencijal sa svojim prirodnim i povijesnim identitetom te bi sačuvana kao takva bila originalna atrakcija za posjetitelje modernog turizma koji na put ne odlaze da bi se odmorili nego obrnuto – treba im aktivni odmor, umor motiviran znatiželjnim istraživačkim duhom pustolovom. Međutim, da bi se takvu Šoltu očuvalo, u nju valja ulagati, ali bez

megalomanije, apartmanije i investicijomanije kojom bi Šolta pojela Šoltu. Vlast ne bi smjela biti noj!

VIS ISPRED SPLITA U temeljne osobine otoka Šolte spada blizina Splitu, ali ne smije postati splitski kvart nego radije udaljeno predgrađe. Šolta ima Rogač i stalnu brodsku prugu što je za otok presudno, a ima i izletišta tipa Nečujam odmah preko puta Splita, pa Maslinicu na zapadnoj punti s uspješnim projektom moderne marine.

Pored toga, Šolta ima južnu obalu s reljefom uvala i ugođajem kao da ste na Visu jer je ta strana otoka izložena potpunoj divljini otvorenog mora prema Visu. Nekad su svi provodili ljeto u Šešuli na krajnjem zapadu južne obale, prije skretanja za ulaz u Maslinicu. Šolta ima i topao ugođaj istočne obale u Splitskim vratima s pogledom na susjedni Brač i otočić Mrduju koji veže Bračane i Šoltane tradicionalnim potezanjem konopa s pitanjem „čija je Mrduja, je li otočić bliži Braču ili Šolti?“.

Onda je Šolta zanimljiva po svojim brdskim mjestima i atraktivnim oblicima turizma koji nisu svedeni na apartmane nego s bujnom maštom stanovništva pružaju uvjete robinzonskog turizma,

s raznim aktivnostima kao što je na primjer i jedna udruga vježbanja „luka i strijele“.

HEMINGWAY I MASLINICA Na zapadnoj obali Šolte vidi se Veli Drvenik s nevjerojatnim čudom prirode Krknjaša gdje je more tirkizno bistre boje i pličine vas plaše i na dubini od par metara, izgleda kao pola metra. U tom akvatoriju Šolte nižu se otoci pred ulazom u Maslinicu, Balkun, Rudula, Grmej, Stipanska, Saskinja, Polebrnjak i Kamičić.

Sve su to gotovo kao hridi među kojima je gušt panulat umišljajući da si Hemingway ili ribar iz njegovoga djela Starac i more.

Jedini veći otok među tih sedam je Stipanska s prekrasnim valicama, a onda se otisnete dalje prema Velom i Malom Drveniku ili prema ulazu u golemi zaljev kojim ćete doploviti u Trogir. U vratima zaljeva koji na istok vodi u Trogir, a na zapad u Marinu, svjetionik je na otočiću Čelica, a od Šolte prema toj poziciji slijedi vam još jedan mali arhipelag s otočićima i hridima kao što su Vela i Mala Kluda, Pijavica, Fumija, Kraljevac i još nekoliko hridi, pazite noću! Pogotovo ako je Fiamengo s vama. To vam je onaj Jakša, pjesnik i novinar, akademik, legendarni Komižanin, istinski erudit... a sve mu je zaludu – pamte ga ipak najviše po Nadalini dok muti jaja i sluša kako piva klapa ispod volta da se s ponistre vidi Šolta.

BOLIDI U MASLINICI Rogač

I svatko na Šolti, čim doplovi, postaje maštoviti Šoltanin koji izmišlja svašta samo da bude zabave i drukčijeg turizma.

U Maslinici je veća grupa nautičara i jedriličara otvorila utrku „bajbota“, gumenjaka, pa su se natjecali na sve načine, veslima, daskama za meso, prometnim znakovima... a najmaštovitiji je jedan koji je jednostavno upalio motor.

37

ŠOLTA STORY

Originalne ideje Ivana Vuletića, s nojevima u bitku za opstanak na otoku

VAPNO ZA PALAČU DIOKLECIJANA Prednosti Šolte su što je zanemarena pa su ljudi motivirani da smisle nešto maštovitije od običnog apartmana, ali kad sam sebi moraš smislit i struju i vodu, solare, agregate, a niotkud potpore, onda je ipak lakše iznajmit kuću na 100 dana i napustit Šoltu, a to nije dobro za nju

38

Š

oltani možda nisu ni svjesni koliko im je dobro. A zašto? Zato što im je naizgled loše! Šolta je jedini otok koji ostaje nekako vjeran sebi, jer su ga mnogi zapostavili jureći za unosnim Hvarom, Visom... Šoltu su tako motivirali da razvije svoj osobiti identitet u njedrima nerazvijenog a lijepog otoka gdje se stanovništvo trudi sve izvesti samo na svoj način i – što je najvažnije – o svom trošku.

Vuletićev projekt u unutrašnjosti otoka, zdrava konoba i ugođaj s nojevima

Originalan je pečat šoltanskog turizma. Tu se čovjek morao snaći u nevolji pa na primjer, kao naš sugovornik, dovesti i nojeve da bi privukao pažnju na vrh otoka gdje nema ni sela, ni mjesta, ni vode, ni struje... I danas ipak ima vrlo privlačan i posjećen restoran, farmu, imanje, mali ZOO i niz drugih sadržaja.

MAŠTA S OTOKA Govoreći i kroz njegov primjer o Šolti

– postavlja se pitanje koliko će izdržati, pa ako odustane, onda će sigurno sve pretvoriti u apartmane s bazenom kao i mnogi drugi, te živjeti od tog uniformiranog lagodnog turizma za oko 100 dana, a sve ostalo proživjeti u Splitu. Za njega, kao ni za većinu, to je dobro. Ali nije za Šoltu, upozorava i on sam, Ivan Vuletić (53): – Moramo se sjetiti da danas Hrvatska ima milijun apartmana a kada se stabiliziraju ovi konkurenti na Mediteranu, Grčka, Turska, Tunis itd... izdušit ćemo.

Zato moramo imat svoj stil. Šolta je poseban otok, nekako sa strane pa smo se svi mi koji tu živimo potpomogli maštom, hobijem, osobnim afinitetima... i tako sam ja krenuo s nojevima.

JAJE OD KILA I PO Kad je Ivan Vuletić prvi put upao u oči sa svojim nojevima, u Lučkom smo vjesniku 2014. godine objavili njegov story iz obraćanja gostu: „Prijatelju, oš da ti pofrigan jaje od noja? Nemoj se puno mislit, jaje je super,

ali oš moć pojist? Provaj zvat sve koje poznaš u marini jer jedno jaje od noja je odoka ka 30 jaja od kokoši. Kil i po jaja.“ Brzo se gost snašao uživanjem u iznenađenju „na oko i u sorbulu“. Privlačna je konoba „IKO’S FARM“ u Gaju stomorskome, na putu od Stomorske prema Gornjem Selu, u predjelu Križice, daleko od mora, putem koji čisti, krči, uređuje sam Vuletić. Pa nadiru motoristi, biciklisti, džipovi, kombiji, nautičari u pustolovnom bijegu od mora, pa ima ih koji i dotrče: – I nautičar se zaželi brda poslije toliko vala, riva, pučine... Izazov su mirisi kopna, brda, izvorne pome. Ali evo slike za objasnit problem. Ta moja poma morala bi koštat 100 kuna da bi izdržao bez ičije pomoći. Nekidan sam platio vodu 470 kn jer mi ne dopuštaju više od dva mjeseca cisterne vode od 90 kn iako i ja imam pravo na uvjete koje ima svako kućanstvo. E, ali kažu da ja hoću zaradit veliku lovu, pa evo...

ZALJUBLJEN SVE OSTAVIT A kad bi se Šoltu uredilo kao poseban otok s naročitim ugođajem i idejama, vrijedilo bi vidjeti kako na tisuće turista juriša. I Vuletić bi mogao zaposliti barem 5-6 ljudi, a ovako: – Nemam mogućnosti i sve radim sam, a više ne mogu, jer ipak, ja sam 90-postotni invalid, umirovljeni bojnik Domovinskog rata, proša mi je metak kroz želudac i kuk, problemi s kičmom, ne da se žalim, nego objašnjavam kako

se čovik umori. Zaljubio sam se u ovo što sam stvarao sedam-osam godina, a 18 godina živim u Maslinici na drugom kraju otoka. Ne odlazi mi se, bila bi šteta.

Ali još veća je ostati pod ovim uvjetima.

Vuletić tvrdi da je Šolta biser i idealan otok za drukčiji turizam: – Ljudi pojma nemaju kakvo je to bogatstvo. Šolta ima milijardu tih starih kućica koje se zovu bunja, a građene su od kamena kao suhozid di se znalo zapalit vatru, sakrit od gruboga vrimena, u ona stara doba ribara i težaka. Posvuda uz more su puste vapnenice jer su nekad u stara doba radile vapno, doša bi brod i priko puntižele se unosilo vapno za Split.

A 70 posto Dioklecijanove palače građeno je s tim vapnencem sa Šolte. Onda je to bilo jedino vezivno tkivo.

BRAVO, DRŽAVA! Super ideja, brački kamen bez šoltanskog vapna – ne bi se mogla gradit Dioklecijanova palača.

– A to je sve zapisano, nije da ja bucam. Nego ne mogu shvatit da od toga mi ne napravimo projekt. I lakše bi mi bilo doć u razumijevanje s državom i ministarstvima nego s lokalnim vlastima. Kad priča dođe do nas, dolje, onda nastaju vječno neki nesporazumi.

Najnovije je da je Vuletić nabavio himalajske koze. Pa sad recite ko može stat na kraj toj mašti!?

39

Gusarski hit

HOLLYWOOD

NA UŠĆU CETINE Omiš prvi put u povijesti dobiva svoju luku

O

miš je festival dalmatinskih klapa, Omiš je malo mjesto ispod Omiške Dinare na vrh koje se opasnim serpentinama penjete da bi odatle produžili lijevo

fotoreport

Segor Garber

prema Žrnovnici uz rijeku i Splitu, ili desno prema dalmatinskom zabrđu i zaobalju gdje ćete se oduševiti običajima, svakodnevicom i specijalitetima Zagore, od glazbenih do kulinarskih.

rivijeru. Međutim, Omiš je i bez toga vrhunska svjetska atrakcija pa bi sigurno funkcionirao i u zimskoj turističkoj sezoni. Da su tu uvjeti za nautički turizam kao izmišljeni – najbolje se vidi po tome što

A tu ćete naletjeti i na divlju rijeku Cetinu koja kroz kanjone i polja vodi sve do Sinja i Cetinske krajine u zaleđu, što vam jamči dobre roštilje i ražnje. Nije se lako odlučit. Imate i rafting niz Cetinu kojoj je ušće baš u Omišu. Jedino što je neprohodno od ponuđene prirode jest cestovni promet od Splita prema Omišu.

se dosad u povijesti Omiša zbivalo.

Pa nema tko ne zna za omiške gusare Komite koji su tu harali poput neslužbene carine zaustavljajući sve flote ovoga svijeta, tako da ni Mlećani za omiškog gusara nisu bili neka sila bez obzira.

Poznate su i ratne galije omiških gusara i onih koji su se protiv njih borili.

Jedna od galija po imenu sagita ili sagena bila je pravi brod s nebrojenim veslima poput stonoge i to su doba kad se ulaz u omiški porat čuvao na osobit način, postojali su specijalni željezni lanci koji bi se podigli da ulove neprijatelja. Ta osobitost bila je moguća zahvaljujući specifičnosti ulaza u luku Omiša a to je u stvari ušće rijeke Cetine koja ide prema Omišu i ispod mosta prema Omiškoj Dinari.

ČUVARI SAGITE To je šteta jer se i tu na istočnoj obali Splita krije šansa za jednu autohtonu Azurnu obalu kao što je i ona na zapadu od Splita gdje se niže sedam Kaštela. Svi uvjeti za jednu bolju cestu kriju se na tim činjenicama, cestu koja bi spajala i zaobilazila gužve Splita od Trogira prema Makarskoj.

Sigurno će turisti dočekati i taj napredak kao i tunel s autoputa za Makarsku

40

JEDVA DOČEKANA LUKA

Međutim, to je jedna oveća povijest Omiša koja i danas čeka svoju prvu luku.

Uplovljavalo se ušćem Cetine kao i danas, i bočno se vezivalo brode na obali rijeke koja je tu doplovila do mora. No, prave luke nikad nije bilo. Županijska lučka uprava kreće s projektom izgradnje prve luke u povijesti Omiša. Ona će biti smještena na izlazu iz Omiša prema Makarskoj, a sadašnji most preko Cetine gdje se vežu bočno mnogi brodovi, nalazi se na ulazu u grad sa zapadne strane.

Projekt je doslovno povijesni jer će sasvim promijeniti život Omišana. Bit će to i prva riva u povijesti Omiša sa svim popratnim sadržajima. I time će se razbiti taj nesnosni prometni grop u sezoni. A Omiš će konačno početi sličiti na grad u koji se može ući i izaći pa k tome i ostati, što je još uvijek neizvedivo jer nema pravog središta mjesta u koje se uplovljava

s kopna i s mora kao u svakom drugom dalmatinskom mjestu.

Omiš je svakako mjesto koje je odavno preraslo u grad i nedostaje mu ta sveopća luka kao srce kojemu se dolazi na sve načine, iz Splita ili iz Dubrovnika, kopnom ili morem, autom, brodom, na noge...

Prva luka u povijesti Omiša otvorit će, ne samo tako fizički nego i u svakom drugom smislu, životnu svakodnevicu kucavicu te će Omiš postati priča u koju bi svatko uplovio, vezao se, pristao i kušao je.

PLAŽE I PLANINE A milijardu je razloga za to. Omiš ima zaleđe s planinama poput nekog gradića na Azurnoj obali. Odmah s plaže koja nosi brazilsko ime Copacabana, počinjete se uspinjati, možete i kroz tunele pa u

Radmanove mlinice s jezerskim područjem uz Cetinu, a možete još više u brda uz strme litice do pravog zaobalja iza Omiške Dinare.

HIT ZA NAUTIČARE I Hollywood je svojevremeno bacio oko na Omiš zbog tih osobitosti gradića na moru i ušću rijeke podno trećeg elementa – visoke planine. Uopće nema nikakve dileme, Omiš je senzacionalni hit za nautičare i turizam u najskorije vrijeme. Čim krene izgradnja prvog porta u omiškoj povijesti. Bit će sad Omiš otvoren za nautičare koji se mogu romantično i dalje vezivati na ušću rijeke Cetine na prilazu Omišu, pa se može bacit sidro, koje vam neće trebati u prvoj povijesnoj omiškoj luci, malo dalje na istok, čim se izađe iz grada.

41

Jedan od susjeda i prijatelja, Marinko Brčeta, u dvoboju s Bracom Puljasom, „kustosom“ muzeja

MUZEJ DOBRIH OBIČAJA fotoreport

Mario Garber

I

ma i takvih koji doprinose kulturnoj baštini ne samo Kaštela nego općenito, pa o svom trošku utemelje pravi pravcati muzej s vrijednim dokazima povijesti, kulture, tradicije, starih običaja... A takav je Srećko Puljas Braco u Kaštel Starom. Podigao muzej usred velikog dvora svoje kuće i tu se može naći na primjer frižider star 115 godina?! Kako kad nije bilo frižidera. E ali u ta doba je jedno deblo hrasta izdubeno i prilagođeno s vratima, u stablu održavalo je na

42

životu namirnice u debeloj hladovini.

Onda je tu i niz alata, strojeva, pa i takozvane gargaše za češljanje vune iz 1924. Nabrojat bi se moglo možda i pedeset eksponata, pušaka, kubura, sablji, starog namještaja...

- Najprije mi se dida počeo bavit skupljanjem starih stvari, a evo nastavljam tradiciju tako da su mi pomogla i dva sina Viktor i Grgo, više Grgo jer je u Kaštelima. Muzej je u mene u dvoru postojao i otprije, došli bi prijatelji na rakijicu a koji

put i marendu, pa se oko toga prikupljalo i vrijedne predmete, na primjer „maškadur“ za očuvat hranu šta su mnogi i zaboravili značenje i funkciju.

Puljasov muzej će bit stalno otvoren za prijatelje i smije se kad ga pitate – ne, neće naplaćivat ulaznicu. Da će muzej bit posjećen najbolje se vidi po velikome kaminu di će se peć, roštiljat, kuvat, a naravno i jest, pit i zapivat.

Malo dalmatinsko misto velikog repertoara s puno mašte, gušta i nikad dosade

S

vako naše malo misto jema svoje stvari... Kao i Kaštel Stari. Pa tu se i snimalo Malo od Smojinih mista. Živi se još uvijek po starinsku i to privlači. Turisti jedva dočekaju da se identificiraju i stope s mistom, nauče njegove običaje, pa se zato i vraćaju. Zato u malome mistu kao što je Kaštel Stari

sve postaje turistička atrakcija. Jedna od najvećih ove godine je na prvi pogled obična mesnica koju drži Skejo. Toliko se pročula da i turisti s apartmanima dolaze u Skeje. Subotom znaju bit redovi kao da se dijeli besplatno, pa nemaju kuda ni automobili pa bi trebalo stavit semafor.

Ali ne možeš semafor stavit svako par

metara, red je i za sladoled kod Karmele, pa za vino kod Bare, a onda i za popit piće u Gaje, ili za na peškariju kod Mare i Ivane. Di to ima na svitu da je mesnica postala turistička atrakcija ka kulturni spomenik.

SKEJO,

TURISTIČKA ATRAKCIJA

43

ART NEWS ODANOST BRAČKOM KAMENU

Lj

eto je za mozak na pašu, drugo ime za turizam općenito, a ipak toliko je turistički zanimljivo i naučiti, otkriti, istražiti... Brač je tako i drugo ime za umjetnost, i na prvi pogled će gost na Braču znati za zvonik u Ložišću, za umjetnički timbar Ivana Rendića a nije rođen na Braču. Međutim, otok je obdaren talentom, pa se zna i za turističku

44

Umjetnost u Veselju Izložba slikarice Dine Jakšić Pavasović u ambijentu Klesarske radionice oca Dražena Jakšića, s posebnim odnosom prema bračkom ali i obiteljskom kamenu

atrakciju u Pučišćima, ajmo reć rodnom mjestu bračkog kamena, gdje se u Klesarskoj školi turiste dovodi da prate uživo učenike i način kako u njihovoj darovitosti od kamena nastaje lik, skulptura.

SVJETSKA IMENA Brački je kamen još od antičkih vremena vađen u otočkim kamenolomima, a od njega su građena znamenita zdanja.

Bračkoga kamena ima u Dioklecijanovoj palači, u Washingtonu (Bijela kuća) i to je Veselje, kako se zove jedna od vrsti bračkog kamena. Najistaknutiji dalmatinski renesansni graditelji i kipari obrađivali su brački kamen, poput Jurja Dalmatinca, Andrije Alešija, Nikole Firentinca...

Tradicija bračkih umjetnika u kamenu održala se i sve je jača, a vodeće je ime obitelj Jakšić u kojoj se s koljena na kolje-

“U procesu oblikovanja ravne geometrijske linije stvorene lijepljenjem pretvaram u fluidne organske forme, kao da stvaram slobodan crtež u kamenu. Svaki komad kamena je nova forma, novo istraživanje i novo iskustvo.”

no čuva i razvija, njeguje plemeniti odnos prema plemenitome bračkom kamenu.

Kao što je dobar primjer bio kad su u obitelji Jakšić nasljednici slijedili isti put, pa tako naraštajima do danas, tako je prava vijest kad netko od djece Dražena Jakšića, poznatog po klesarskim radionicama, širi dalje tu priču umjetničkoga Brača, kako ju je i Dražen nastavio od svog onda samoukog oca Lovre. To se zove strast i poziv, a ne samo zanat, nego poslanje.

Najnoviji je primjer već afirmirane umjetnice Dine Jakšić Pavasović, kćerke

ambijentu u Klesarskoj radionici Dražen Jakšić, prostoru njenog oca, s namjerom stavljanja radova u određeni kontekst pridajući im tako dodatna značenja. Dina potječe iz umjetničke obitelji Jakšić s tradicijom dugom 115 godina u oblikovanju kamena. Davne 1903. otvorena je prva kamenoklesarska radionica u toj obitelji.

Evo već četvrta generacija Jakšića oblikuje i stvara od najvećeg bračkog bogatstva, bračkog kamena. Izlaganje u klesarskoj radionici, u ambijentu u kojemu je sve započelo i još traje, Dina

otoku Braču iz 2008. godine, izložbu u Špadića dvorima u Donjem Humcu pod nazivom „Teritorij“ iz 2009. godine, te njenu doktorsku disertaciju pod nazivom „O mirazu kroz umjetničko oblikovan prostor“ – spomeničku instalaciju u kojoj bi trebali biti postavljani kameni monogrami na cesti između Donjega Humca i Nerežišća.

Dražena Jakšića. Kao slikarica Dina je ovog ljeta priredila izložbu pod nazivom DE – Braču. Prvi put je izložila kamene skulpture izrađene posebnom tehnikom lijepljenja kamena. U kombinaciji s kamenom, koji takoreći nosi u genima, dovela je do spajanja slikarstva i kiparstva.

povlači paralelu naspram vlastitog/obiteljskog/otočkog identiteta, stavljajući u prvi plan sam proces rada naspram finalnog artefakta.

Dina Jakšić Pavasović u svojem cjelokupnom stvaranju evidentira odnos naspram otoka Brača, naspram kamena i kulturne baštine koja je okružuje. Tu svakako treba izdvojiti izložbu u napuštenom kamenolomu kraj Škripa na

odlazi na studij u Rim na Accademia di Belle Arti. Godine 2008. upisuje poslijediplomski doktorski studij, smjer slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod profesora Igora Rončevića.

U siječnju 2015. uspješno je obranila svoju doktorsku disertaciju čime je stekla akademski naziv doktorice umjetnosti.

OTOČKI IDENTITET Izložba se održala u pomalo neobičnom

DR. ART Dina je završila Školu likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo u Splitu, nakon čega

45

INTERNATIONALLY KNOWN

T

he rocks from island Brač has been exploited already in Roman types on this island and many famous buildings were constructed with it. Starting from the Diocletian’s palace in Split, to Washington (White house) this stone can be found with its strange name «Veselje – meaning Joy». The most famous Renaissance builders from this region appreciated and loved the quality of this stone, like

Juraj Dalmatinac, Andrija Aleši, Nikola Firentinac...

Fortunately the tradition of processing the stone on island Brač continues until today, we even dare saying it developed further. The leading name in this craft is the family Jakšić passing from generation to generation the love to this fine stone. A good example for this is when one of the children of Dražen Jakšić who has one of the most famous stone workshop here continues spreading the story of this particular limestone from Brač, like Dražen took over from

his father Lovre. This is called passion and not only craftsmanship, it is like taking on a mission in life.

The latest of such examples is the established artist Dina Jakšić Pavasović, the daughter of Dražen Jakšić. As a painter, Dina organized this summer an exhibition titled DE – for Brač. For the first time she exhibited stone statues made with a special technique of gluing the stone. The very same stone she and her family carry in their genes and she mastered to connect painting and sculpturing.

GRAFFIT CITY BOL Kupanje u moru, suncu i umjetnosti

Tradicionalni festival crtanja grafita u Bolu na Braču „Graffiti na gradele“

I

ove godine još jedno, to jest jedino mjesto gdje se istovremeno crta grafite i kupa u moru, bio je festival Graffiti na gradele u Bolu na Braču.

Neopisiv osjećaj, crtati na zidu na suncu cijeli dan, a svako malo tu umjetničku „muku“ prekinuti kupanjcem na 10 metara udaljenoj plaži oblivenoj tirkiznim

morem. Raj za umjetnike, rekao bi svatko tko je to i doživio. Na ovom, sedmom izdanju već dobro uznapredovalog međunarodnog grafiti-festivala, ove godine muzički hit bili su reper Marin Ivanović Stoka iz Zagreba, Krankšvester iz Osijeka i Vojko V iz Splita, dok su se za vizualnu stranu umjetnosti festivala pobrinula ova

Tekst i fotografije Segor GARBER

imena: Lunar, Artez, Chez 186, Sarme, Royal, Casino, Smack, ali i svjetske zvijezde – Flying Fortress, Zoer, Velvet, Inigo Sesma i Sebas Velasco.

Kroz tri dana, koliko je trajao festival, kroz Bijelu kuću, glavno mjesto radnje ovog događanja, ove godine, prošlo je oko 2500 ljudi. Dok su muralisti crtali, a posjetitelji istraživali šarene zidove oko Bijele kuće, postojao je i program za mlađe u sklopu kojeg se na „Urbanka graffiti

radionici“ natjecalo za najbolji dizajn papirića za motanje Ziggi Rolling Papers.

MURALI PREKRILI GRAD U sklopu festivala organizirano je i ilustriranje kartolina za piće Pipi, odigran je i street basket, a dogodilo se i jedno nevjerojatno natjecanje u skokovima u more. Uz sav taj program, ono što je ipak najviše privlačilo pažnju slučajnih i namjernih prolaznika bili su veliki šareni

murali na zidovima razasutima cijelim Bolom.

Ono što je najbolje kod ovog festivala možda i je to što, kada završi za Bol i njegove posjetitelje, Graffiti na gradele ostaju vidljivi na zidovima i cijele zime, sve do sljedećeg izdanja dogodine, kada će se, sada već i tradicionalno, dogoditi nova šarenila i osvježiti poznata stara. tekst i fotografije

Segor Garber

47

UMJETNOST ODANA VESELJU BRAČKOG KAMENA

O

tok Brač je i drugo ime za umjetnost, naraštajima obdaren talentom i veseljem stvaralaštva u kamenu, prepoznatljivom po svijetu od Dioklecijanove do Bijele kuće.

48