Lučki vjesnik broj 2

BROJ 2

BREVIJAR ZA SVAKOGA NA MORU

SRPANJ 2012.

51 LUKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

San Pedro, Komiža i Marilyn Monroe

VIS MAJOR

Otok bez Otok povratne karte Friško sa Hvara:

DRŽ’TE SE ARGOLE!

VJEČNI TEA DALMAC Skočite do Bola! Svakog petka spektakularno se na Zlatnome ratu svjetskog glasa za turiste izvlači ribarska mreža. I tako posvuda u Srednjoj Dalmaciji pristajete na VEZ sveopćeg događanja: MUPPETI, SIN ZEUSA, CHAPLIN, HISTRIONI, BENVENUTO BASSAN, NAŠA IVANA ORLEANSKA, ŠENOA, MEŠTROVIĆ, GOTOVAC, PISMA OMIŠA

BOL: SVAKOG PETKA

TROGIR

ZLATNI RAT U MREŽI Svakoga petka, cijeli srpanj i kolovoz, na Zlatnome ratu na Braču izvlači se ribarska mreža, na opće zadovoljstvo brojnih kupača. Ako ste, dakle, dalje od Bola i naumili ste tek na jedan dan skoknuti do jedne od najljepših plaža na svijetu, neka to, zašto ne, bude u petak!

KOMIŽA: 11. – 15. srpnja

BIG GAME FISHING Uzbudljivo će biti u Komiži od 11. do 15. srpnja jer se održava tek drugi, a već popularan IGFA Offshore Challenge 2012. Za natjecanje u pučinskome ribolovu prijavilo se 60 brodova s ukupno 240 članova posade. Borit će se, osim za fine nagrade i pravo da se prave važni na četverodnevnoj fešti u Komiži – i za odlazak na svjetsko prvenstvo u Meksiko dogodine. Osim na moru, bit će veselo i na kraju: koncerti, ples, dobra hrana i piće, sajmovi svega i

BOL

2

svačega, vatromet...

Na drugoj strani otoka, 7. srpnja počinje Viško ljeto. Potrajat će sve do 7. rujna – uz niz nastupa različitih umjetnika i druženja po trgovima i rivama, kaletama i dvorištima.

KAŠTEL KAMBELOVAC: 7. – 8. srpnja

VEČERI DALMATINSKE PISME KOMIŽA

Kambelovac će pjevati 7. i 8. srpnja. Tada se održavaju, već dvanaeste, Večeri dalmatinske pisme. Valjalo bi poć ih čut – i zapivat.

STARI GRAD: 18. – 20. srpnja

FESTIVAL STAROG FILMA Na Novoj rivi u Starome Gradu nezaboravni Muppeti su 20. lipnja otvorili ljetno kino. Festival starog filma održat će se od 18. do 20. srpnja. Neka to bude vaše novo iskustvo!

ATAR IJE Piše: Elizabeta Sonjara Garber

TROGIR: 24. lipnja – 3. rujna

STARI GRAD

TROGIRSKO KULTURNO LJETO Festivalom sretnog trenutka otvoreno je 24. lipnja Trogirsko kulturno ljeto. Najbolja je vijest da su te večeri svi zgrabili za čuperak boga Kairosa, najmlađega Zeusova sina (čiji je reljef pronađen baš u Trogiru) i time osvojili svoj sretni trenutak. Brojni sudionici, odjeveni u tunike s likom Kairosa, tražili su po gradu izgubljeno blago, a onda feštali na otvorenome. Bit će sretnih trenutaka još mnogo jer u Trogiru najavljuju veliki šušur od koncerata, izložbi, ribarskih noći.

MAKARSKA: 12. srpnja

RIBARSKA NOĆ Charlie Chaplin dogegao se u Makarsku i odmah naletio na iznajmljivače soba. Tako je počeo performance kojim je, u čast nijemoga filma, otvoreno Makarsko kulturno ljeto 20. lipnja. Grad će takoreći svakoga dana bujati od događanja sve do 25. rujna. Kroz srpanj najavimo samo Classic Guitar Project 5. srpnja, nastup makarskog Gradskog zbora u staroj franjevačkoj crkvi 9. srpnja, na trgu Tina Ujevića Histrioni će 11. srpnja prikazati predstavu „Mjehur od sapunice“, a Glumci iz Zagvozda 24. srpnja „Profesionalce“... Prva pučka fešta i Ribarska noć održava se 12. srpnja, a onda slijedi veselje i 19., 25. i 28. A to je tek ponešto od svega što se nudi po trgovima i ulicama.

bogat program. Zateknete li se tijekom srpnja u Hvaru, između ostaloga možete slušati svirku Gudačkoga trija 10. srpnja, gledati predstavu zagrebačkog kazališta Exit „Kontrabas“ 17. srpnja, dok će 20. sve biti u znaku jazza. Rock’n’roll je na programu d an uoči ferragosta, 31. srpnja.

KOSTANJE (OMIŠ): 13. – 15. srpnja

DANI MILE GOJSALIĆ (ORLEANSKE) Malo će Kostanje tri dana biti pozornicom velikih kulturnih događanja: predstavljanja knjiga, susreta klapa, izvedbi drama i opere Jakova Gotovca „Mila Gojsalić“.

Nakon kulture, nije loše nešto i prigristi, pogotovo kad je originalno i autohtono – zato se priređuje i Večer soparnika, uz natjecanje za najbolji. Uzmite odmor od mora pa skoknite u posjet Kostanju!

Tko ne zna tko je Mila Gojsalić? Evo malog podsjetnika: riječ je o heroini iz Kostanja koja je u 16. stoljeću, kao da je Ivana Orleanska, pruživši primjer srčanosti, pota-

knula „naše momke“ da nasrnu na tisuće i tisuće Turaka i poraze ih. Njoj u čast pisao je August Šenoa, njezin lik isklesao je Ivan Meštrović, a Jakov Gotovac joj je, kako možete i čuti, skladao operu.

OMIŠ: 7. – 28. srpnja

FESTIVAL DALMATINSKIH KLAPA Fotografije omiškog Trga sv. Mihovila obišle su svijet, a snimke pjesama raznih dalmatinskih klapa promovirale su „capella singing“ na svim kontinentima. Sve se to ima zahvaliti Festivalu u Omišu koji se ovoga ljeta održava već 46. put po redu.

Svečano je otvaranje, na koje će se natiskati puno više svijeta nego li to mali trg može primiti, zakazano za 7. srpnja. Prva izborna večer muških i ženskih klapa održat će se 12. srpnja, pa odmah slijede druga i treća.

Bit će još i drugih nastupa do velike završnice, koja je za ženske klape predviđena 26. srpnja, za muške 27., a tek tada slijedi najbolje – Superfinale 28. srpnja.

HVAR: 20. srpnja

U ZNAKU JAZZA Nakon Festivala lavande u Velome Grablju za sam konac lipnja, Hvar otvara sezonu svoga Ljeta 2. srpnja Puhačkim orkestrom koji će voditi dirigent Benvenuto Bassan.

Hvarsko ljeto jedna je od najstarijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj (potrajat će sve do 9. listopada) pa i ove godine ima

HVAR

3

Sjeli su na šentadu jer nema više brijačnice

Sve komiške kale vode na more

KOMIŠKI PORTAL

San Pedro, Komiža i Marilyn Monroe Piše Jakša Fiamengo pjesnik i akademik

P

Interijer brijačnica nekad je bio pravi ekskluzivitet. Na zidu je obavezno visila slika neke nogometne momčadi, dakako Hajduk, ili pak neka od slavnih filmskih vedeta, pa je li to bio Gary Cooper, James Dean ili pak, češće, glumice kao što je i isto tako neponovljiva Marilyn Monroe, Jayne Mansfield, Brigitte Bardot ili pak koja druga sisata ljubimica kinofanatika

roći komiškom rivom a ne svratiti u brijačnicu, svetogrđe je ravno onom koje učiniš kad dođeš u Komižu a ne svratiš na rivu. Zbilja, da bi na nju pošao ne treba neki poseban razlog, noge te same povedu jer more, koje se pred njom prostire, djeluje poput savršenog magnetizma, najtočnije orijentacije u prostoru: na jednom mu je kraju tvoja sjena, a na drugom beskraj koji nadgleda more. Pođeš li na rivu, igla na tvom biološkom kompasu zaigrat će i neće se smiriti dok u tvojim koracima ne prepozna sigurno tlo rive. Zapravo, sve se čini da u Komižu i ne dolaziš iz nekog drugog razloga već da se pojaviš na rivi. Za onoga tko ne osjeti tu potrebu bilo bi uputno da se hitno obrati prvom raspoloživom liječniku.

Na rivi postoji mali milijun važnih pojedinosti, osobito onih koji su pod krovom i imaju debele zidove išarane fugama (i grafitima, najblaže rečeno nestašnim suvremenim zidnim novinama široke potrošnje). A fuge između kamenova dalmatinskih fasada i nisu drugo nego jedinstvena linija koja kruži krajolikom i zaustavlja se između ostalog i na ziđu, na njemu pronalazi sve važne rupe i izbočine, poziva sve što je živo, i životinjice i biljčice, osobito sjemenke, da se uvale u pukotine i objave se nečim samoniklim. Na izbočinama će se pak poput svakovrsnih zastava objesiti rublje koje se suši, a nekad su one bile i zidane samo zato da bi se na njima moglo, ono nekada (jer toga više nema), sušiti grožđe, smokve i duhan ili objesiti vijenci luka i pomidora… cijeli uspravljeni povrtnjak i ostava za sve moguće i nemoguće ukuse.

Svako to pročelje ima niz otvora, od vrata do prozora, a prozori i nisu drugo nego oči tih zgrada, štoviše njihova duša, disanje. Iza svih tih otvora žive i traju raznoliki životi, ljubavi i mržnje, nježnosti i ljutiti naglasci. Dakle, sve ono što pulsira punim životom, što je taj isti život projektirao u svojoj raznovrsnosti, možda samo stoga da bi nam bio dinamičnijim,

zanimljivijim. Ta tko bi preživio neprestano multipliciranje situacija da se svi samo volimo i da nam je, dakako, svima na taj način – dosadno. Ne svađamo li se, ne bismo znali kako je to voljeti. I obratno.

No, vratimo se početku ovog teksta. Na rivu dolaziš zarad koječega ili, svejedno, bez ikakvog razloga, a i to je u mediteranskoj dokolici dobar razlog. No, jedan od najvažnijih je svakako brijačnica, barbirija, mjesto gdje se sve čini samo ne ono što piše nad ulaznim vratima, jer tu su bile i čitaonice, pričaonice anegdota i istinitih događaja, debatni klubovi, mjesto najsvježijih RadioMileva vijesti, kladionice, prognostičke karte općeg i lokalnog značaja, itd. itd. Dakako, o svemu izvan Komiže u ono se doba moglo pročitati u dnevnim novinama ili magazinima, revijama, tjednicima, upakiranima u posebne lake drvene kalupe, zvane leturinima. No, u brijačnicama se odavno sve radi samo ne brije, već dugo su to samo šišaone ili šišarnice, jer smo već dugo sve bradatiji ili sami taj dio održavanja osobnog izgleda, ako nam je do njega stalo, obavljamo u kućnoj radinosti, uz pranje zuba i prvu kavu, pa je ime brijačnica/barbirija odavno relikt negdašnje funkcije.

Samo brijanje bio je ono nekada posebni ritual, trebalo je britve naoštriti na kožnom remenu, posjesti mušteriju u fotelju, tip najljepših sjedalica ne samo u Komiži već valjda i na cijelom Mediteranu. Pjena se nanosila na bradato lice pažljivo i s dugim miješanjem pinela u posebnim zdjelicama, a samo brijanje bio je opet ritualni čin, s podosta teatralnih pokreta. Potom je trebalo sve to oprati svježom vodom, dobro istrljati ubrusima i finalizirati, dezinficirati oštrim losionima nerazumljivih stranih naziva. Zaista, gušt je bio gledati naše ondašnje vrijedne brice!

No, interijer brijačnica bio je opet nešto posebno, na zidu je obavezno visila slika neke nogometne momčadi, dakako Hajduk, ili pak neka od slavnih filmskih vedeta, pa je

li to bio Gary Cooper, James Dean ili pak, češće, glumice kao što je i isto tako neponovljiva Marilyn Monroe, Jayne Mansfield, Brigitte Bardot ili pak koja druga sisata ljubimica kinofanatika. Vijest o tragičnoj smrti Merlinke Norme Jean ovih dana prije točno pola stoljeća upravo sam doznao na vratima komiške barbirije, bila je glavna vijest tih dana. Svega sam se toga sjetio pola stoljeća kasnije kad sam na groblju West Wood, okruženom neboderima usred Los Angelesa, čija je luka San Pedro važna komiška enklava u Americi, upućen na njezin grob, zapravo jednu od ladica u zidu, na kojoj je samo pisalo ime i godine 1926. i 1962., a pred njim je bila posebna kamena klupa za njezine fanove.

P

oći u Pulente ili u Girice nije tada značilo poći na marendin u kakav komiški restoran, kojih tada – osim onog ugostiteljskih pionira Ratkovića – tada i nije bilo u Komiži, već u brijačnicu u kojoj su brice bili pripadnici obitelji tih nadimka. Sve je to imalo svojih draži i finih sjenčanja na rivi, koja je za nas golobrade tada bila ne samo središte i jedini trg Komiže već i središte svijeta, našeg mikrokozmosa u kojem smo živjeli i ljubovali, više se razumijevali i družili, bili zacijelo sretniji jer nismo imali mnogo, a znali smo da ćemo jednom sve imati (i to veselo izgubiti, što onda nismo znali).

Rivom je tada prolazila „sva slava svijeta“, procesije i sprovodi, socijalistički sletovi i lutrije, parade i karnevali te razne vrsti razbibriga, a ono najljepše bila su nedjeljna popodneva i svakodnevne predvečernje šetnje s dječjim kolicima, kojih je onda bilo neusporedivo više, a i mi smo se vozili njima sa šukalicom i čučinom u ustima dok su stariji „u Mujkita“ uživali u sladoledu i drugim slasticama. I danas nas obuzme nježnost kad vidimo dječja kolica jer to je znak da se Komiža koliko toliko održava na nemirnom moru vremena koje nam baš i ne ide na ruku, ali i dalje spremno očekuje nove brodice i nove ljude da joj se dive.

5

UPLOVITI SE MORA Tko se usuĜuje objasniƟ taj misterij: Zašto Vis tako neodoljivo privlaēi? im se vežete, postajete njegov zatoēenik!

VIS MAJOR, MAJOR, OTOK OT OK BEZ P KOMIŽA

S

igurno ste čuli za priču o tovaru koji je krepa od gladi jer se nikako nije mogao odlučit između dvije gomilice sijena šta mu je tog jutra servirao gazda. Pazite da vam se to ne dogodi na Visu! Evo zašto: Još prije nego ste akoštali na Vis, nije lako izabrat između Visa i Komiže. A kad pristanete usred Viške luke, po provi vas odma zapahne vjetar iz kuhinje hotela Tamaris. Ali mirisi i živost dopiru zavodljivo i s Kuta na lijevoj i s Male bande na desnoj strani goleme Jurjeve uvale u dnu koje ste se vezali. I tko zna hoćete li se više ikad odvezat.

Nije vrag da je uistinu u pitanju nešto kao Vis Major. Tko se usuđuje objasniti taj misterij? Zašto Vis tako neodoljivo privlači? Čim se

6

Vis te obuhvati svim svojim pipcima i nema natrag. Ka hobotnica ispod peke. Prošla je tramuntana, došli mi u Vis. Ali mora bit da mnogi s kopna nisu mogli preko otvorenog kanala na otok. Jaka anticiklona počne s tramuntanom koja okrene u buru, a idućih dana se razmaše maestral i tako potraje mrtvo more koje lako potpiruje svaki novi popodnevni vjetar.

Komiška plaža

vežete, postajete njegov zatočenik! Vis Major.

Otok bez povratne karte. Kupite kartu samo u jednom smjeru! Iz ove ljepote povratak ne bi imao nikakva smisla.

Jednog ljeta zapuhala je gadna tramuntana. Zatekla nas dok smo s djecom u našoj „Betalini“ uživali po valama na južnoj strani Visa. Tramuntana od 40-tak čvorova ostavi otok u mareti mrtvog mora i sutradan. Brda od valova propinju se na obje punte, ispod svjetionika Stončica na istoku otoka, i kod rta Stupišće na zapadu, tako da nismo mogli ni u Vis, ni u Komižu.

Kao ukleti zadržali smo se tri dana na juž-

noj i istočnoj obali Visa, ostali bez goriva, prosili naftu kod Senka Karuze u Maloj Travnoj, spavali u Milni, kupali se na Budikovcima, blizu Zelene špilje, i u Stinivi, večerali u Rukavcu gdje se usidrilo sve šta se našlo na Visu, jedrilice, gliseri, koćarice, trabakuli…

I mi, nasred porta, u našoj „Betalini“ bez gumenjaka. A s kopna zov dobre spize, veselja glazbe i svjetla. Pada noć. Pada i odluka! Najveći „sić“ u brodu poslužio je za garderobu cijele familije. Gurajući „sić“ pred sobom, doplivali smo do konobe „Dalmatino“. Presvukli se, parkirali „sić“ ispred konobe, večerali pa istom rutom natrag u krpe.

Zato na pumpi nema goriva. Nije došlo. A kad će? Ne zna se. Vis Major. Znaju Višani posal: čekaju da se porat napuni, a onda iznenada nestane i nafte i benzina, šalimo se skupa s njima. I nema vam natrag.

Vis Major čuči i u vama. Jedva čekate kad će opet tramuntana, kad će nestat goriva, samo da pred samim sobom imate opravdanje za ostat još koji dan. Jer Vis je nemoguće kušat onako s nogu, u prolazu. Ko se može odlučit u tome izobilju izazova. Zato pazite da vam se ne dogodi neodlučni izgladnjeli tovar!

Tekst i foto: Elizabeta i Mario Garber

POVRATNE KARTE Kupite kartu samo u jednom smjeru!

Od Visa do Kuta

7

VIS

Falkuša u Komiži

Ronilačke atrakcije

Issa

Military turizam

* Iskopine antičke Isse u Viškoj luci: osnivač Isse sirakuški osvajač Dionizije 397. godine prije Krista * Arheološki muzej u Visu * Muzej ribarstva i riblje industrije u Komiži * Najveća pomorska bitka na Jadranu, bitka za Vis između Italije i Austrougarske 20. srpnja 1886. * „Ranko Marinković“, najbolje hrvatsko amatersko kazalište u Visu * Viško ljeto, redatelj i voditelj Lenko Blažević * Otočka muška klapa „Liket“ * Gajeta falkuša, tradicionalni ribarski polivalentni brod na jedra, škola jedrenja na falkuši * Špilje Visa: Modra špilja na Biševu, Zelena Špilja na Ravniku, Teutina/Kraljičina špilja bli-

zu uvale Oključna, Titova špilja (Borovik, Sv. Duh, Hum) *Podzemna vojna povijest Visa: tuneli i hodnici iz doba Jugoslavenske narodne armije, podzemna ratna bolnica, vojna baza i skrovište Josipa Broza Tita, vođe jugoslavenskih partizana u Drugom svjetskom ratu * Big game fishing u Komiži od 7. do 10. srpnja * Rent a bike, scooter, car, boat, kayak * Kriket-klub „Sir William Hoste“ * Tradicija ronilačkih klubova, idealno podmorje s brojnim potopljenim brodovima kroz povijest * Viška vina, od bugave/vugave do plavca (Milan Senjanović, Podstražje, tel.

385(0)913391212

NIKAD NE ZABORAVI! 8

BIŠEVO

Darko Mladineo, meštar od roštilja

ŽENA GLAVA (konoba „Darko“): Darko Mladineo, meštar stvoren od prirode i za nju

LEPO POVABLJENI, NAJEDEL SE BOŠ ORIGINALI VIS A VIS

Z

a guštat u kozletini na vatri, a kad se tako započne priču onda nema toga šta ne biste zamislili u tom seoskom domaćinstvu, morate poć u „Darka“. Zove se Darko Mladineo, ali važnije vam je znat da iz Komiže ne skrenete autom lijevo za Vis, nego idete cestom desno da bi se uhvatili južne strane otoka i onda od Ravnog skrenuli u brda, Podhumlje, pa Podšpilje, onda lijevo, strmo uz brdo prema Žena Glavi, a da biste kod Darka došli šta žedniji i gladniji, možete prije njega skrenuti lijevo prema Titovoj špilji.

Najprije preko Borovika pa možete još dalje prema najvišem vrhu Visa Humu (587 m) i Sv. Duhu (563) odakle se pruža pogled na Komižu kao na dlanu. Ima tu i pješačenja, ne može se sve autom, šta će vam dobro doć za moć prihvatit sve šta vam Darko iznese na stol. A usput ćete i ožednit. Jer to di ste došli, nije Glava Žene nego Žedna Glava. Drugo i ne može bit tako visoko i daleko od mora.

– Žejon son! – kratko i jasno tumači Darko. – Stori judi kad su hodili iz Visa oli Komiže, nikad nisu govorili Žena Glava, nego di greš, gren u Žejnu Glovu. Ali kako bi ko doša na vlast, oli on zna, nego kako bi ču... Pa je bilo tih tabela koliko ti srce zaželi. I Žena Glava, i Ženina Glava, pa Ženska Glava... Ali, pustimo to, ima van ako niste puno glodni, friganih girica, malo mariniranih inćuna i...

– I? – ... i kozlića na gradele – izusti Darko na-

Piše: Mario Garber

kon dramatične pauze.

Nema šanse da ćete kod Darka ostat malo i pojest malo i popit malo i zapivat malo...

Nego sve po malo. A uvalit ćete s Darkom i u veliku priču. Mi smo na primjer stigli sve do Arizone. Ispričao nam je kako su baš jučer bili kod njega. Došli brodom iz Arizone. Tragom svojih korijena u Sloveniji.

– Ali slabo se oni mogu sjetit. Sve sam ih ja navodio po Sloveniji. Jer mi na Visu imamo sa Slovenijom čudo suradnju. Isto ka da

Seosko domaćinstvo, Žena Glava

su nas oni otkrili. Najviše se pale na Vis. I to odavno. Pa pusti gosti prođu priko mene, čini mi se da san proša cilu Sloveniju.

Ovi Slovenci iz Arizone koji se jedva sjećaju kako su i zašto Slovenci bili nekad njihovi, zapravo su čuvari zatvora u Arizoni. Bilo ih je, skupa s prijateljima, deset. Došla su s njima i djeca. Dvoje su bili fetivi mali crnci iz Afrike, očito posvojeni jer su im roditelji ružičasti od bjeline. Sve su pojeli. I to prstima ka šta se i jede janjetina ili kozlić...

– Rekli su mi da će me odma stavit na fejsbuk. Ja neman internet, jedino tovara za vezu sa sviton, ali pokazat će mi prijatelji.

Tako san jedan put tek iz novina sazna da san dobija veliko priznanje. Objavljena je izjava Victorije Mather kako se dobro jede u mene. Nisu mi ni rekli da su novinari nego napisali i poslali.

Darko govori i slovenski jer se svega nauči u velikome gostoprimstvu. Pa mu i na reklamama u turističkim bedekerima piše: „Lepo povabljeni, Najedel se boš, vlasnik govori slovenski!“ Komunikativnost Darka Mladinea i njegove supruge Mirjane pravi je „face-book“ za njih. Sa svima su prijatelji, svi ih preporučuju, a neće to zaboravit ni Darko: – Ajte doli i pogledajte moje tovare. Kad govorimo o viškim ugostiteljima, onda je Andro Slavić na Budikovcima sigurno jedan od jačih, davno radi taj posao, još je bio poznat i prije usred Visa u luci... A zanimljivo je da smo vezani našim tovarima. On ima magaricu pa ju je doveo kod mene. Jer ja iman magarca.

Normalno da su se parili.

– I sad ste vi, Darko, i Andro Slavić zapravo prijani?!

– Baš tako. Njegova magarica sad ima mlade. Zove je Geraldina. Dobila je Geraldina bebu, a ne mogu se sjetit kako joj je ime, triba ga pitat.

Darkovi magarci zovu se Bera kojoj je 35 godina, i njena kćer Bepina kojoj je tek pet.

Bera je crna, a Bepina bijela. Magarci mogu živjeti i više od 50 godina. Darku su dali i certifikat, jer je uredno prijavio svoje dvi tovarice.

– Pa šta su mi napisali u certifikatu?! Jahaći poni, zaštićena vrsta.

Darko ima i drugih certifikata. Na primjer članak u Večernjem listu gdje je pisalo da se od Savudrije do Prevlake najbolje jede na Visu. A Daily Telegraph ostaje u sjećanju s priznanjem da je Darkova konoba jedna od sedam najromantičnijih destinacija na svijetu, u društvu Španjolske, Bangkoka, Malte, Caprija...

9

Ambijent u viškim brdima

Bera i Bepina

10

VISKOTEKA

Plavetnilo otočića, Budikovci

IZLETI Taxi-brodovi, agencija „Mušun“ Vladimira Kuljiša s brodom „Biševo“, «Đuli», Pave Ivaniševića, „Navigator“ Pere Bralića, Vis rent a boat Josipa Radojevića, pa „Dalmatino“ u Rukavcu Sandra Karuze, koji vozi turiste na Budikovac, u Stinivu i u Zelenu špilju.

OTOCI Vis nije usamljen otok. Kad mu se približavate, na zapadu se vidi Svetac (Sveti Andrija), otok jedne velike obitelji Zanki. Dogovorili su se da ne rasprodaju svoje zemlje na otoku.

Dugo je na Svecu živjela sama starica. Svetac je izrazito nepristupačan i teško je planirati boravak više od jednog dana.

Iz Komiže se lako doplovi do Biševa gdje je i Modra špilja. Zapadno od Komiže je Brusnik, a na istoku otoka Visa mnoštvo je malih otočića i hridi, Budikovci i raj za kupanje.

U daljini, na 40 milja od Visa, za dobre

vidljivosti može se ugledati Palagružu. Na njenom vrhu je i svjetionik. Palagruško more u biti nastanjuju ribari koji tu tjednima žive ribareći. Još jedan svjetionik je na udaljenom Sušcu, jugoistočno od Visa, također destinacija za viške ribare. A viškom otočju može se pridodati i Jabuku. Sve su to pučinski otoci koji se izdižu sa 130 metara dubokog Palagruškog praga i strše nad morem otkako je Jadran nakon ledenog doba poprimio današnji izgled.

VIŠKI PLIVAČKI MARATON Za blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, priredi se svakog ljeta Viški međunarodni plivački maraton. Pliva se na dionici od otoka Hosta do Carinskog gata na rivi. Staza je duga 2.200 metara. U pravilu se maraton priredi prve subote nakon blagdana. Viški je maraton uvršten u kalendar Hrvatskog save-

za daljinskog plivanja. Predviđene su i nagrade za prva tri mjesta u profesionalnoj muškoj i ženskoj konkurenciji, nagrade za najboljeg amatera, za najmlađeg ženskog i muškog sudionika te za najboljeg Višanina. Sportski je program popraćen i bogatim kulturno-zabavnim sadržajem te prigodnim domjenkom za sudionike natjecanja.

REGATE Jadranska regata oko Palagruže u travnju Komiška regata iz Splita u svibnju Rota Palagruzona u lipnju Viška regata iz Splita u listopadu Regata samaca u prosincu

ORIGINALI VIS A VIS BUDIKOVCI: Andro Slaviđ, meštar od spize i govora

IZREKE NA STO NAČINA NEMA BOLJEG ZAČINA! A

ndru Slavića svi pamte još otprije desetljeća dok je držao čuveni restoran „As“ usred viške luke. Na vratima je velikim slovima pisalo: Ne ulazite ako niste bogatiji od vlasnika restorana!

Najoriginalniji začin jelima kod Andre Slavića uvijek su bile njegove drske i istodobno šarmantne izreke. Tako je jednom odgovorio zašto nekome nije bio na sprovod: “Pa šta ću ja njemu ić kad on meni neće doć.“ Slavić je odselio na Budikovce i tamo samuje čak i zimi, baci s prijateljima na karte, lovi ribu iz gušta i poslije se jede. Njegov svjetski rekord vezuje se za jednu Višku regatu koja u listopadu za Vis bude još jedan trzaj nakon zatvaranja sezone. No, banuo sam kod njega, a on sam sebi gost, maže pjat i pita me: „Ja san ti zatvoren, oćeš da i tebi pofrigan dva jaja na pršut i kapulu?“ Ma zašto je zatvoren a Vis pun jedriličara? Svaki brod ima «desetkovanu posadu» koja jedva čeka sravnit lokal sa zemljom. E, Slaviću se nije otvaralo lokal za samo dvije noći. Nego evo što mi reče: „Tražio sam od svih viških ugostitelja da mi svaki dade po sto kuna samo da ja ne otvorim jer znam da se plaše konkurencije. Koliko ih ima, više sam zaradio ovako bez rada!“

11

KUT Evo da se niste odlučili, u Visu, osim klasike hotela „Tamaris“, imate niz picerija poput „Dionisa“, a kod „Dude“ nema šta nema, te na kraju rive, prije nego odete prema Kutu, uvijek dobro miriše „Kantun“. Međutim, prave konobe s osobitim izgledom i ponudom tamo su na Kutu, u pravom mediteranskom ambijentu stopljenom od težačkih kuća i plemićkih ljetnikovaca. Konobe „Val“, „Težok“, „Vatrica“… Teško je birati.

POJODA I KALIOPA

VIS U TANJURU

Pripremila: Ana Gaspar

A i sami ugostitelji priznaju da nema do „Pojode“ na Kutu. Priznata je za četvrti restoran u cijeloj Dalmaciji. Moraš se vratit na Vis. Jer putem iz Luke do „Pojode“ na Kutu zastat ćeš u nizu picerija i konoba, pa ne mora te čudit ako zaglaviš jednostavno zbog ugođaja Pečarevićeve idile alla „Villa Kaliopa“ s vrtom iz 16. stoljeća. U njegovom „botaničkom vrtu“ više te nije briga ni za što, može ti servirat i obični sendvič.

12

LIJEVO-DESNO BEJBI

KONOBE SNOVA

Obje bande Viškog porta drže kafići na glasu, „Bejbi“ prvi i drugi, jedan na zapadnoj strani porta, gdje pristane trajekt, drugi na Kutu, zatim „Lambik“ i drugi šankovi s kojih do kasno u noć trešti. Nikome to ne smeta, doba je ljetne razuzdanosti. I šankovi čak imaju nekog viškog šarma. To je taj Vis Major.

Komiža se može isprsiti s tri konobe snova, „Jastožerom“ koja izgleda kao nigdje na svijetu, sasvim nad morem na drvenim i kamenim mulovima. U njenoj blizini na par koraka žestoku konkurenciju u izboru hrane udaraju joj „Bako“ i „Barba“. Na komiškoj rivi trudi se riblji restoran „Koluna“, a slijede i picerije, špageterije i slično.

BOŽANIĆ

U BRDA NA ROŠTILJ

Ako u Komiži upadneš u društvo pa i nepozvan osvaneš na nekoj privatnoj gozbi kod Josipa Božanića u velikome dvoru, uvidjet ćeš da uživaš i prije nego jedeš. Jer Božanić je «skuhao» puno toga, knjiga, zapisa posvećenih povijesti, tradiciji, ribarima…

Međutim, zaputite se u viška brda! Seoska domaćinstva na svakom koraku po viškim selima u otočkoj unutrašnjosti nude hladovinu ispod odrine, lista smokve ili vinove loze, te janjetinu, kozletinu i sve drugo s vatre.

SENKO

OD JASTOGA DO JANJETINE

Isto će vam se dogoditi budete li kušali vina pisca Senka Karuze s njegovim domom u Komiži uronjenim izravno u more. A tek kad zaglavite kod njega u uvali Mala Travna na južnoj strani otoka! Spremit će vam nešto kao stih i bit ćete siti.

Nekad je razvikan bio «Pol murvu» u podšpiljskom ambijentu starom 500 godina, pa su Sviličići doživjeli da ih 2008. američki magazin proglasi najboljim roštiljem na svijetu.

Podšpilje su zadnje vrijeme proslavili Fanita i Tonči Sviličić specijalitetima svoje konobe „Maxo“ gdje se na poseban način priprema sve, od jastoga do janjetine, pašticada i divljač s njokima, likeri svake vrsti i birana vina.

ŽENA GLAVA Seoska domaćinstva krenula su s devizom «kod nas je sve prirodno i domaće». Ameri po novinama slave kozletinu kod Darka Mladinea u Žena Glavi. U Podselju, odmah iznad Visa, kad se ide prema Milni, zapet ćete u konobi „Golub“ kod Ivice Ivaniševića, a u Podstražju kod Miroslava Vojkovića u konobi „Ferol“.

DALMATINO Viški pazar

Na samom moru ljube se komiške konobe Jastožera, Bako i Barba

Nema tome kraja, u Rukavcu na krajnjem jugoistoku Visa, zaglavit ćete kod „Dalmatina“.

Osim ako vas isti meštar Sandro Karuza taxiboatom ne odvede malo do Stinive, malo do Zelene špilje, a onda kad dobro ogladnite kod Andre Slavića na Budikovce. Tamo vas čeka i spiza i produhovljeni raspašoj u aranžmanu neobičnog gazde.

Kut: konoba Težok, u pozadini Hektorovićev ljetnikovac

Komiža, kafić di se sve zna

Usred Visa restoran Admiral, hotel Tamaris

Vina Rokija u Visu

Rukavac, čuveni Dalmatino na jugoistočnoj punti otoka

Poznatiji vinari, članovi udruge: Radica – Vis, Ivčević – Komiža, Sviličić – Podšpilje, PZ Komiža, PZ Vis, Podšpilje PZ, Zorotović – Vis, Solvetovo Maxo – Podšpilje, Roki’s Plisko Polje, Lipanović – Vis, Šešula – Vis, Senjanović – Podstražje, Radan.

Kaleta na Kutu u Visu s malim intimnim hotelima

VIS U BOCI

V

iška Sabatina je ime dragovoljne, nestranačke i neprofitabilne udruge građana Podšpilje, zadružni dom.

Deviza je Lavurat za poja / Working for villages.

Udruga artikulira probleme ruralnog dijela otoka.

Priređuje svečanosti crkvenih blagdana, pučke fešte, koncerte, večeri poezije.

U udruzi djeluje muška otočka klapa „Liket“.

Udruga radi na edukaciji članstva i razvoju projekta brandiranja viških vina.

Radi se na zajedničkoj etiketi za tržište.

Postoji i međunarodna suradnja, praćenje EU-regulative.

Još je antički kroničar Agatarhid zapisao 340. godine prije Krista da je vino Isse najbolje!

13

Kod kapetana, kod Jurice Tomiēiđa

HVAR, UNIKAT OD NALJEPNICE oš od vremena kad su konobe po otocima bile pravi ekskluziv, znalo se da u Hvaru morate uploviti Kod kapetana. A evo zašto.

Kako ste ušli u porat između crvenoga lučkog svjetla lijevo i zelenog desno, tako su vas privukla identična svjetla na ulazu u čuveni riblji restoran „Kod kapetana“, konobu koja zavodljivo svjetluca na drugu stranu porta putem prema hotelima van grada.

Od 1998. Jurica Tomičić preuzima lokal od legendarnog kapetana Ante Vučetića. Nema gosta u Hvaru koji ne baci oko kod Jurice, a okupe se kod njega hvarski ugostitelji i zimi, baci se na karte, marenda, zapiva... To bude privatno, dok je lokal zatvoren, van sezone, ka ono kad muzičari nakon svirke u zoru zasviraju konačno nešto i po svome guštu.

Juricu hvale čak i najbliži susjedi poput Ive Gospodnetića, gazde čuvenog „Garifula“, jer je Tomičić prvi pokrenuo inicijativu prezentacije Hvara i u Beogradu otkako Hrvati i Srbi ne žive u istoj državi. Jurica kaže da se tada 2004. u Beogradu dok trepneš okupilo oko tisuću ljudi čim je spomenuto sveto ime Hvara: „Hvar je jednostavno najbolja naljepnica ciloga našeg turizma“.

A istina je, mora se priznat, da na 20 kilometara od Hvara u usporedbi s Hvarom nema nigdi nikoga. Druga je stvar što će i Hvar biti prisiljen razmisliti o toj dimenziji prenapučenosti koja zna bit i kontraproduktivna.

– Neka o tome misle naša dica, moj sin Hrvoje koji polako preuzima posal, glavni je kuhar u mome lokalu, u deseti misec ide i na kuharsku olimpijadu – zaključuje Tomičić.

J

TROGIR U OKU SVIJETA

K

ad vidiš Talijane kako se dive Trogiru, pogotovo ako su Venecijani, da ne kažemo Mlečani, odmah malo ustukneš i dođe ti da kažeš: Sebi prste!

Već ste nas jednom imali i sad dosta!

No nagnute nad naš Port News, nasred trogirske Pjace, zatekli smo Australce iz Sydneya. Možemo odahnuti.

Blažen među ženama bio je naš susjed iz Subotice i Segedina Eugen Hitri, a uz njega nad naš list stoje Mirjana Sinkovits, Marika Pogany i Viola Mechler. I što kažu?

– A što reći? Svaka trogirska kuća, svaka kala i trg govore sami za sebe.

To i UNESCO kaže. U redu, Svijet nas može proglasiti svojima.

14

Taxi-sudbina

ZAHVALI OTOCIMA

M

ile Jeličić vozi svoj taxi-boat na Paklenjake, do Jerolima i Stipanske, za 35 kuna i kad ovako kao na našoj fotki nakrca brod, i to još u lipnju, reklo bi se da mu ne triba više do kraja godine radit. Međutim, Mile smanji cijenu domaćem čoviku koji vodi dicu od nekoliko familji na kupanje. Često ne naplati povratak. Tako ni taksista Žuanić. A ono najgore tek slijedi: Ima nekoliko mjesta za taksiste u hvarskom portu. Pa kad odvoziš svoju turu, onda sa strane moraš čekat svoj red. Pogledajte kako se Jeličić vraća na svoje mjesto (slika 1. i 2.). Ispada da više ima taksista nego turista. Evo barbe kako odmara na svom jedrenjaku, žena pita oće li obid, a on puši. Sve skupa ipak mo’š mislit kako ti ljudi moraju zahvalit bogu šta im je dao otoke dokle triba vozit za moć štagod zaradit.

CLAIRE, STEVEN I PORT NEWS

S

vjedoci velikog našeg turističkog hita, otoka Visa, boravili su u apartmanima Jerković na Kutu. Engleski par Claire Louise Bennett (33) i Steven Jon Howard (37), snimljeni su s prvim brojem friško objavljenog lista Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije «Port news/Lučki vjesnik». Oduševljeni su prelistali brevijar i produžili boravak na Visu.

15

Stari Grad s rivom, snimak iz zraka

port news look Novo lice Starog Grada na Hvaru, projekt arhitekta Ede Šegviđa

Riva, muze Radi se o Lučici na sjecištu Šetališta Jurja Plančića, Šetališta don Šime Ljubića i Ulice Predraga Bogdanića. Sam prostor nosi u sebi dio bogate memorije i značaja Staroga Grada.

Tu je Mauzolej i palača akademika arheologa don Šime Ljubića. Brončana bista je rad čuvenog Ivana Rendića. U blizini je i rodna kuća slikara Jurja Plančića Za Lučki vjesnik ispričao dipl. inž. arh. Edo Šegvić, poznati splitski arhitekt

N

ema ništa ljepše nego kad pravi čovjek dođe na pravo mjesto pa pomisliš da je tu otprije, ili oduvijek, ili se to vratio gdje je i bio. Odnosi se na arhitekta Edu Šegvića, autora idejnog projekta koji će Rivi Staroga Grada na Hvaru dati onaj udarni, završni smisao dok šetate od samog dna Paiza prema nekadašnjem trajektnom pristaništu, sada potpuno devastiranom i neuređenom.

Kako je arhitekt Šegvić kao izmišljen za spasit Najstariji grad od najezde ledenih modernista suvremene arhitekture, tako će i njegov idejni projekt kad se pretvori u život, rekonstrukcijom i komunalnim uređenjem Lučice u Starome Gradu, izgledat kao da je tu oduvijek. Tako dobro će sjest po njemu zamišljen kamen, riva, klupa, fontana, balustrada, ruža vjetrova, žardinjere, a na kraju te rečenice kao uskličnik još i štandarac, drveni jarbol za zagledat se deset metara visoko u nebo.

16

BAŠTINA PAIZA I nova splitska Matejuška iz radionice Ede Šegvića izravni je odgovor arhitekta kao čuvara izvornih vrijednosti, i to baš tu, u najbližem suočavanju s narušenim timbrom stare splitske Rive. Arhitekt Šegvić je za Lučki vjesnik ispričao, prepričao svoj idejni projekt.

Radi se o Lučici na sjecištu Šetališta Jurja Plančića, Šetališta don Šime Ljubića i Ulice Predraga Bogdanića. Lokacija predstavlja logični završetak dugačke starogradske Rive, koja se od dna vale pruža u dužini od 605 metara, i koja se ovom intervencijom produžava za još 72 metra. Sam prostor nosi u sebi dio bogate memorije i značaja Staroga Grada. Uz javnu prometnicu nalazi se Mauzolej i palača akademika don Šime Ljubića arheologa (s bronačnom bistom, u ogradnom zidu mauzoleja, rad Ivana Rendića), a tu je i rodna kuća slikara Jurja Plančića.

Na ovoj lokaciji nekada je postojalo malo

brodogradilište drvenih brodova, škver, na koje nas podsjeća i posljednji starogradski kalafat, koji u izlogu svoje radionice drži izložene drvene makete nekadašnjih ribarskih brodica. Još se spominju i vaterpolske utakmice koje su se odvijale u akvatoriju Lučice – temeljito «sondira» teren arhitekt Šegvić.

Cijelo područje završava kružnim kamenim objektom starog Mlina, koji je danas, nažalost, privatno vlasništvo i služi kao vikendica, a koji i danas u memoriji građana predstavlja živo sjećanje na nekadašnji način života. Prema Prostornom planu uređenja Grada Staroga Grada lokalitet Lučica označen je kao lokalitet koncentracije nalaza – grčkog doba, te mu je određena preventivna zaštita.

MORSKI TRG Uvažavajući prostorni smještaj ove prirodne uvalice i mandrača, te značaja koji ovaj lokalitet ima u memoriji grada, prostor obu-

hvata se tretira kao javni gradski prostor, u službi građana, pješaka i korisnika nautičkog turizma. Postojeći gat nakon sanacije ostaje u funkciji priveza turističkih brodova. Priručna “mala riva” služi za privez malih brodica. A dio već uređene rive je u funkciji za pješake i korisnike nautičkog turizma i njihovih privezanih brodica.

Preostali dio prostora, do Šetališta don Š. Ljubića, u širini od osam do deset metara, osmišljen je kao prostor zadržavanja i druženja, zona odmora i razmjene mišljenja, a očekuju se i ćakule na šentadi. U ovom drugom “mirnijem” dijelu planirana su dva niza klupa uz zidić koji formira žardinjere.

Taj dio prostora Lučice, kao krajnja točka starogradske rive, označen je sa četiri posebna urbana elementa: kamena fontana, ruža vjetrova, štandarac, jarbol za zastavu, te obris leuta što ovom jedinstvenom prostoru čitave dugačke rive daje novu vrijednost. Tako prostor Lučice postaje svojevrsni morski trg s ambicijom zaustavljanja i okupljanja. Kao takav doprinosi naglašavanju vrijednosti Starog Grada, koje su sada u drugom planu.

Danas su ti vrijedni eksponati, “starogradske slike” (palača i mauzolej don Š. Ljubića, njegova brončana bista ugrađena u zid, rodna

Projekt arhitekta Ede Šegvića

Kako će izgledati šetnica

ej uživo kuća J. Plančića, spomen ploče HAZU ispred mauzoleja i ULUH-a za Dalmaciju J. Plančiću), kao “slučajno” poredane i “izložene” uz asfaltni put.

Sutra, uređenjem Lučice, stvara se primjereniji i ugodniji ambijent, “morski trg” postaje svojevrsni “muzej na otvorenom”, u kojem će se nabrojeni starogradski artefakti osjećati ugodnije, reklo bi se dostojanstvenije.

Prikaz buduće rive

HEKTOROVIĆ Na plohama stupa planira se urezati tekst i simbole, koji su važni za povijest i sadašnjost Grada: otisak hrvatskog grba, grb Starog Grada te citat Petra Hektorovića iz Ribanja i ribarskog prigovaranja: Skončan’ja ne imiti do duga vrimena / Dokle strana ova (der do togaj vika) / Bude čtiti slova našega jezika. Petar Hehtorović, 14.01.1556.

PAROS I FAROS Na opločanom podu uz štandarac, postoji mogućnost da se postave ploče s tekstom koji svjedoči o nastanku Starog Grada, na hrvatskom, engleskom i grčkom jeziku: Ovdje su 385./384. godine prije Krista pristali grčki pomorci s egejskog otoka Parosa i utemeljili grad Faros, današnji Stari Grad, uz Vis najstariji grad u Hrvatskoj.

17

DRVENIK VELI, KRKNJAŠI

pa pređe na vino. Žena mu Beka ima bolje živce, i lipo im prođe dan. Njihovi specijaliteti su i kozlini. Isiječe ih Neno na lipe bokune pa peče ispod peke. Kozlin je ukusan, domaći, iz Gornjega Sela sa Šolte. A kumpiri su mladi iz vrtla Baumgartnerovih.

„Kod komuniste“, konoba ribara Vlasnici Ivica i Dragica Špika Radno vrijeme: 11 – 23 Telefon: 021 893 073 Mobitel: 091 5750925 Ocjena Kamanja za umjetnički dojam: Jedinstveni ekološki rad. Neviđeno vješt i iskusan ribar. Dnevno zna lovit i na tone zubataca, jer besprijekorno dobro poznaje kretanja zubataca, lubina, komarči, pa zna zapasat pravi ulov. Zato uvijek ima svježu ribu. A sve ostalo Ivica i Dragica imaju u svom vrtlu.

Meštar je za brujete od škarpine i jastoga.

Verdura, blitva, pome, kukumari, sve je za lizat prste. Njegov udarni specijalitet su gradele. A to, naravno, nije klasični roštilj

Kozlin ispod peke Od začina za bolji šug u peki Neno koristi najviše češnjak i ružmarin ubran na ogradi njegovog restorana. Zalije sve to i s malo biloga vina, koji put otkine sebi od usta od svoga gemišta. Peka je gotova nakon dvi ure (opaska: ne znam koliko je to pive a koliko gemišta).

Artičoki pa štrudel od tikvica Tonči očisti dosta artičoki i onda ih kuva u vodi koja „vre“ kako to on voli reć. Za kvarat od ure, kad se skuha dobro, uspe u to po kila boba i biži u zrnu. Pa od petrusimula, krušnih mrvica, dakle prezle i češnjaka učini skoro smjesu, dobro, dobro izmiša, a češnjaka zna koji put bit cila glavica. Kad se sve to lipo izmiša, prospe se priko artičoki. Kuva se uru vrimena. Doda se dec maslinovog ulja, papra i soli. Tonči stavi i žlicu konšerve, po tradiciji, iako ja je više ne forsiram.

Osim ovoga naveo bih vas u napast da provate jedan baš njegov originalni, karakteristični desert. Zove se štrudel od tikvica.

U HVARU NA HVARU HVAR, PAKLENI OTOCI

Brujet iz Ropotnice To kako oni spremaju taj brujet... Špiki je žena Murterinka pa je to naučila od mještana u uvali Ropotnica blizu njih.

Treba vam kilo bijele ribe, fratra, šarga, zubaca ili komarče. Posloži se u redovima, treba vam barem tri-četiri kapule izrezane na ploske, kolutove. Zalije se sa dva deca maslinova ulja, a nakon svih slojeva s ribom dolije se isto toliko vode. Popapri i posoli. I onda se kuha pokopljeno s kuhinjskom krpom oko poklopca. Kuha se samo 20 minuta. Nikad duže, jer se ne smije prekuhat.

ŠOLTA, NEČUJAM „Restoran Punta“, terasa i roštilj Vlasnici Beka i Nenad Baumgartner Radno vrijeme: 12 - 24 Telefon: 021 650 080 Mobitel: 098 1764993 Ima 4 bove, siguran vez u sigurnoj uvali Nečujma, mirno za prenoćit.

Ocjena Kamanja za umjetnički dojam: Gazda Neno vječno, po cile dane, peče na gradelama ribu, meso i sebe. Stalno grinta i hladi se pivom, a navečer sidne nešto i pojist

„U Tončevu dvoru“, otočka konoba Vlasnik Tonči Matijević Radno vrijeme: 10 - 23 Telefon: 021 741 244 Mobiteli: 098727 186, 098 589 613 Ocjena Kamanja za umjetnički dojam: Tonči je tih, miran čovik. Žive na škoju skoro cilu godinu. Vlaka je stalno mjesto njegovog boravišta. To je jedna od ljepših vala na Paklenjacima, točnije na otoku Sv. Klement. Ime njegove konobe je potpuno točno i istinito.

Precizni opis ambijenta u njegovome dvoru.

Ima samo jedan dvor i to mu je cila konoba.

Sve šta ulovi Tonči, to nudi svojim gostima.

Obavezno uvik ima živog jastoga. Njegova gregada je svakako daleko najbolja na Jadranu. Sigurni ste i za brod. Ima vez, sidrište za brode od 10 do 15 metri i nije problem dubina. Sigurno je za brod bez obzira na njegov gaz.

Osobitost ove konobe jest što se baš sve, doslovno, kuha na otvorenoj vatri. A od jela tu nema kraja, brujeti i sve šta ide, domaća spiza kao artičoki s bobom i bižima. Gregada.

Sve po domaću. Na drva. Ima ih koliko hoćeš u Tonča. A šta otočani mogu zimi činit nego pripremat drva za lito. Umisto za zimu.

„Gariful“, ekskluzivni restoran Vlasnik Ivan Gospodnetić Restoran je na samoj rivi u Hvaru, isprid lanterne di uplovi brod.

Radno vrijeme od 12 do 02 Mobitel: 098916 0173 Ocjena Kamanja za umjetnički dojam: Gospodnetići su inače poznati Bračani. Na Hvar je doselio još otac vlasnika Ivana Gospodnetića.

Zanimljivo je da mu riba ne može izostati jer ga snabdijevaju ribom članovi ronilačkog kluba u Hvaru. To je forte „Garifula“. Ima u kamenom zidu izlog, kao mali akvarij sa živom ribom. Iz tog bazena sa živim jastozima gost može izabrati kojega će u tanjur.

Pijani jastog Pijani jastog zvuči spektakularno. A i jest tako pripremljen. Poznat je naravno u francuskoj kuhinji flambirani jastog, ali je ovaj drukčiji.

Ima svoj timbar. Gazda neće da reče, ne otkrivaju male tajne veliki majstori.

Ali po ukusu se vidi da se jastog lipo nalija. Pun je vina a u zadnju, pri kraju kuhanja zviznija je za kraj i jedan digestiv. Zalije ga gazda konjakom. To su atrakcije. Jer jastog plane ka barut.

Ostalo gazda ne želi reć. Međutim, kuša san ga i moga bi sam detektirat šta stavlja unutra.

J

e s i t s e

Goran Alibini Kamanjo vrhunski je kulinarski majstor, vlasnik niza poznatih konoba u Dalmaciji kroz svoju bogatu karijeru, a u novom tisućljeću proslavio se u Zagrebu restoranom „Gračanka“, te je često domaćin vodećim hrvatskim političarima. Nudi izuzetan izbor tradicionalnih i domaćih jela kontinentalne i mediteranske kuhinje po originalnim receptima iz svog gastro-ateljea. Za Port News predlaže vam gdje ćete u Dalmaciji doživjeti vrhunski doživljaj za stolom.

18

Juha dimljene ribe

Ipak, ne smin bit izdajica. Možda ćemo jednoga dana uhvatit zgodu da zavrnemo gazdi ruku i prisilimo ga tim starim autohtonim indijanskim načinima, indijanskom vatrom, da konačno prizna ricetu. „Gariful“ je na izuzetno atraktivnoj lokaciji i moga bi birat goste a ne oni njegove jastoge, jer tu naravno svak zaglavi i „Gariful“ ima sigurno najbolju klijentelu. Već se lipo pročuo po svitu i ide u sam vrh europske gastronomije...

običnih likera, vina, maslinovog ulja. Svaka mu čast šta uvik ima ukiseljeni motar, travu koja ima funkciju super mirodije. Ima i svoje kapare. A njegova uzrečica je nenadmašna: „Somo poloko“...

Senko je bija zadnji uredu kad je Bog prišu dilija...

Za dobrodošlicu odma će izvadit bičerin rakije. Trava, loza, likeri, sve se pije iz bičerina koji je u stvari kućica od spuža.

a r o m Piše Goran Albini Kamanjo Gastro-skiper Port Newsa

Radi se o juhi u kojoj se kuha riba dimljena na ružmarinu. Ugor je najbolji. Rasplati se i odvoji od kosti. Princip dimljene ribe po otocima. Očišćena i rasplaćena rastvori se pribijena na daščici.

Sprema se tako i gregada od dimljene ribe.

To je savršeno.

Izuzetno su za to prikladne ribe tabinja i mol.

Dva-tri kila ribe se ispere od krvi, posoli i popari. Dovoljno je sušiti je nekoliko sati, najviše jedan dan. Može se oprat u moru i prosušit na suncu. A onda s njom na gradele koje moraju biti 30 cm iznad vatre, odnosno luga. Jer ispod gradela je žerava na kojoj se dimi svježi ružmarin. A riba se dimi na tom dimu posložena na gradelama. Najviše 15 do 20 minuta. Tako dimljenu ribu se priprema u juhi. Najprije se skuha juha na tradicionalan način, kapula, mrkva, selen, češnjak, petrusimul, krumpir... Obavezno malo anisa. I trave od majčine dušice, bosiljka i slično. Na kraju se ulije dec maslinovog ulja.

To bi moralo bit skuhano za pola sata. Izvadi se i ispasira.

Kilo ribe se stavi u juhu i kuha deset (10) minuta. Ribu se očisti od kostiju. Začini lukom, petrusimulom i maslinovim uljem. Juha je spremna za jelo.

U VISU NA VISU, KUT „Val“, konoba za nautičare Vlasnica Lucija Knego Radno vrijeme: 12 - 24 Telefon: 021 711763 Mobitel: 0915082015 Konoba „Val“ je smještena u predivnom ambijentu, u Kutu, na istočnoj strani ogromne Jurjeve uvale Visa na otoku Visu. Na desetak minuta lijepe šetnje od grada Visa je kao mali gradić Kut sa starim ljetnikovcima i skromnijim težačkim kućama. Predivan ambijent konobe Val uz more pod palmama.

Ocjena Kamanja za umjetnički dojam Kod Luce u konobi Val uvijek ima friške ribe.

A gazdarica je uvijek nasmijana, dobre volje, okrenuta svojim gostima, prijateljima i sve prati. Dobro poznaje ukuse i posebne gušte.

Obavezno će spremiti i obična jela na poseban način, šparoge, artičoke, paštu fažol, sva jela onako kako ih se očekuje prema stađunima, prema sezoni.

VIS, MOLO TROVNO

Alternativna konoba, ugostitelj pjesnik Vlasnik Senko Karuza Molo Trovno je uvala na južnoj strmoj obali otoka Visa gdje su male uvale duboko usječene u kopno poput obližnje Stinive. U uvali Molo Trovno (Mala Travna) može se sidrit.

Kad radi Senko? Nikad!

Mobiteli: 0993525803, 0917333299 Ocjena Kamanja za umjetnički dojam: E sad, je li u pitanju zaista ugostitelj, ili pjesnik, tko bi to znao, ali osobiti luđak svakako jest, po ocjeni mnogih od nas kojima je izuzetno drag čovik.

Govore da je izuzetno dobar pjesnik, ali ono što spada u moju domenu procjene jest da je još kvalitetniji pijanac. Jer pije samo birana vina. Zaključio bi netko jer Senko i proizvodi vina. Ali neee. Pije sve osim nafte.

U Senka ima svega, od spuži, artičoki, boba, a kako je malo udren u glavu, onda ima i ne-

Pašta fažol na brujet Recept je jednostavan. Skuhaš najprije dobar brujet. Zatim skuhaš dobar tradicionalni pašta fažol. I onda sve to dobro pomiješaš. I pojedeš!

E sad postoje finese, ne mo’š ih otkrivat.

Svježi jastozi kod Luce su živi, ima i svake druge ribe.

Poznate su kod nje fešte za finale sezone u listopadu kad se tu sjati cili Jadran na Višku regatu.

19 19

P

robudite se, ustanete iz kreveta, otvorite škure i s prozora skočite u more. Ili, bacite udicu dok riba igra po mirnoj morskoj površini jutarnje utihe u koju se uhvatila cijela vala. Kao iz sna u san, budite se na Visu. Ako ste, razumljivo, i odustali od ove krasote, niste skočili u more i niste bacili udicu, jer treba vam za to i vještine, ipak, dovoljno je sve to i pomisliti.

Smisao i jest u tome! Osjetiti da živite neposredno tu slobodu, prirodu i opuštenost, do te mjere da bi vam i sve ono naoko nedostižno – moglo past na pamet. Dovoljna je sama mogućnost. Tako se budite u većini kuća na otoku Visu gdje je sve uronjeno u more kao i sam otok. U ovom slučaju riječ je o kući Ive Jerkovića na Kutu.

VINO I GITARE Jerković tu drži apartmane. Za naš fotoreport fotografirali smo njegove goste iz Velike Britanije koji tu već godinama dolaze i rado su pozirali s našim listom u ruci. Vlasnik Jerković bavi se i vinom.

Odatle i fotografija spomenutog Engleza u dubokoj, višestoljetnoj hladovini konobe s rijetko dobrim viškim plavcem u originalnim bačvama.

Englez u sjeni konobe prebire po gitari.

Jer taj gazda Jerković pored svega još i svira pa je i gitara uvijek pri ruci. A nedavno, kad je i predsjednik Ivo Josipović bio na Visu u povodu 20-godišnjice odlaska vojske JNA s otoka, pa je održan veliki koncert svih viških kulturno-umjetničkih društava, nastupio je i Jerković pjevajući u klapi Liket tradicionalno dalmatinsko klapsko, višeglasno pjevanje vrlo blisko crkvenim zborovima. Čime se Jerković ne bavi? Evo je prošao

71 godinu, ali pun ga je Vis, vječno u nekoj akciji, na izvoru svake vijesti. Obiteljska crta.

Jerkovići nisu Višani. Nego Hvarani. Kad idete autom iz Sućurja na južnoj punti otoka Hvara, jer je tu najkraći prijevoz trajektom iz Drvenika s kopna na otok, putem prema Jelsi, Starome Gradu i Hvaru na zapadu, prolazite kroz Bogomolje. A tu je i malo selo Jerkovići.

PLEMIĆKO ZDANJE Odatle je Ivin otac nekad davno preselio na Vis, oženio mladu Višku iz Podselja u unutrašnjosti otoka. Za preživit ponudio se svim srcem raditi po vinogradima. U ta doba su imućniji Hvarani plemićkog podrijetla imali već svoje ljetnikovce po Vis kao, baš na Kutu, i Hanibal Lucić i Petar Hektorović.

Zato po Kutu možete izgubiti nekoliko jutara fotografirajući što je sve i kako čovjek davno gradio s mnogo mara i nježnosti prema gostoljubivoj prirodnoj sredini koju je otkrio i oplemenio poštujući je. Jerkovićeva kuća stara je oko 550 godina, nekad vlasništvo hvarskih plemića Perdvarića. Jerkovićev otac je predano obrađivao zemlje tih hvarskih plemića i održavao im nepregledna imanja.

PORTRET NEWS

Ivo Jerkoviđ Jela (71), poznaƟ meštar splitskog ugosƟteljs

Otok za Milna, Jela sa suprugom Vesnom te prijatelji Rajna i Josip Dika

20

A te pustolovine zapravo su cijeli njegov život, golema karijera od četiri desetljeća u splitskom ugostiteljstvu.

S Tonćom Kerumom Ivo Jerković se poznavao iz vremena kad je vodio većinu najpoznatijih restorana u Splitu te je, baveći se i propagandom-marketingom u tadašnjim hotelskim i ugostiteljskim tvrtkama poput Union-Dalmacije, pomagao karikaturistu Kerumu u pronalaženju sponzora, te će u tom njihovom druženju nastati i famozni humoristički list Berekin koji je izlazio i podizao veliku prašinu prije tri desetljeća u socijalističkoj Jugoslaviji. List su vodili sve sami mataduri poput Miljenka Smoje, Anatolija Kudrjavceva, Jakše Fiamenga, Momčila Popadića, Ćiće Senjanovića, karikaturista Tonća Keruma, te grafičara Čede Pocrnića.

RIBARI I TEŽACI

Ivo Jerković Jela, meštar gostoprimstva

– Kad dođeš na Vis, moraš shvatit jedno – da je to otok za dvoje, za dva grada, Komižu i Vis, za idealan spoj različitih osobitosti.

Komiža je više grad ribara, a Vis više grad zemljoradnika, mi kažemo težaka, a zapravo su sve to vinogradari, firme druge vrsti su propale. I Komiža i Vis bave se turizmom, turizam nas veže i spaja – govori Jerković s bezbrojnim «utakmicama u nogama» iz vremena kad je svoje turiste vozio brodom i autom po Visu.

stva i viškog turizma

a dvoje

Kad dođeš na Vis, moraš odmah shvatit da je to otok za dvoje, za dva grada i svijeta, za Komižu i Vis. Komiža, to su ribari. Vis, to su vinogradari.

A oboje smo turistički, turizam nas veže i spaja, tumači Jela, inače pjevač, konobar, ugostitelj, ekonomist, slikar, ne vidiš mu kraja

Nije mogao sam, pa je dovodio ljude vične zemljoradnji čak iz Tijarice u zaleđu Splita.

U znak zahvalnosti potomci hvarskih plemića poklonili su obitelji Jerković stari ljetnikovac na Kutu. I kuću u Milni, selu s vinogradima na istočnim padinama otoka s pogledom na otočiće Budikovce i Ravnik gdje je i Zelena špilja. Ivo Jerković i danas čuva u kući tri grba kao vrijedna svjedočanstva o porijeklu malog prekrasnog zdanja.

Milna, Jela sa suprugom Vesnom te prijatelji Rajna i Josip Dika

Otok je preporođen prije dva desetljeća kad je vojska raspadnute Jugoslavije napustila Vis. – Čovječe, pamtim kad se tamo pedesetih prošlog stoljeća moralo ić na policiju po dozvolu za poć u Split, a kamoli šta dalje. Zato sam i danas alergičan na svako ograničavanje ka šta su ovi stupovi – nervozno reagira Jerković, dok se autom jedva probijamo uskim ulicama Kuta zbog čega je uveden i poseban sezonski režim prometa.

PUN GA JE VIS Samo do devet ujutro smije se uskom ulicom između zbijenih kuća s Kuta u luku, na rivu i u trajektno pristanište gdje je, kao i na svakom otoku, središte svih zbivanja.

Samo stanovnici s posebnim karticama mogu spustiti stupiće i voziti se autom iz Kuta u luku.

Kako će to shvatiti stranac, gost, turist, poslovni posjetitelj? – ljuti se i pita Jerković, čovik kao izmišljen za bit svakome na usluzi, za pomoć i učinit. Pun ga je Vis. Ljubazno smo se rastali, trčimo na bus za Komižu kad, odlazeći, u oko vam upadne Jerković, živo Jela maše rukama opet na nekom novom gostoljubivom zadatku, ne vidiš mu kraja.

Piše: Andrija Križančić

Popodnevna ćakula u dvoru

SVESTRANI BEREKIN Po zidovima i hodnicima kuće adaptirane za apartmane gosti se zaustave pred slikama iz radionice Ive Jerkovića. Eto se i slikarstvom od gušta bavi. Voleći Vis i upoznavajući ga, Jerković je na platnu za sebe, obitelj, prijatelje i goste istaknuo niz viških motiva poput rijetko viđene Uvale Stiniva.

Ali uočit ćete i njegov autoportret, ni toga se nije uplašio, pa zatim i portret Jerkovića u izradi poznatog splitskog karikaturista Tonća Keruma što govori o još nespomenutim avanturama 71-godišnjeg Ive Jerkovića.

21

KAD SVECI MARŠIRAJU

MILNA

Pripremila: Ana Gaspar

25. srpnja, Sveti Jakov ZAŠTITNIK MARINE KOD TROGIRA

K

ad vas s tanjura gleda jakobova kapica, sigurno se ne sjetite da nosi ime po Jakovu apostolu, koji je, usput, krpao mreže kad ga je Isus pozvao. Sveti Jakov je zaštitnik Marine kod Trogira i mnogi stari ribari isto „po vas dan“ krpaju mreže, a rado bi smazali i koju kapicu da bolja lovina uvijek ne ide u prodaju. No na dan svojega zaštitnika feštaju i domaći i stranci. Ne trebate tražiti gdje – to su prednosti naših malih mjesta. Svi će biti uz more, na rivi ili kraj Kule, današnjeg zaštitnog znaka Marine i hotela, a nekad vile biskupa Marcella koji ju je u 15. stoljeću podigao. Ti su ljudi nekad stvarno znali kako se živi. Osvetite im se i zafeštajte!

Inače je sveti Jakov zaštitnik cijele Španjolske na primjer, najpoznatije je hodočasničko središte čuveni Santiago (Sveti Jakov) de Compostela, Jakov je prvi apostol koji je umro mučeničkom smrću (od mača), a bdije i nad svim veterinarima, farmaceutima, uzgajivačima konja, kožarima, krznarima...

Neka koncem srpnja bdije i nad vama u Marini!

SVETKOVINE SVETKOV INE NA BRAČU BRAČU I U MARINI 16. srpnja, Gospa Karmelska DAN OPĆINE MILNA I SELCA

N

a blagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja, u fešti su cijela zapadna i cijela istočna strana otoka Brača. To je Dan općine Milna, dakle i Bobovišća i Postira, a i Dan općine Selca, pa slave i njegove „dvije luke“, Povlja i Sumartin. Ako ste u blizini – navratite na neku od tih riva. Razloga za dobre trenutke nikad i ne treba tražiti, ali ako se već sami nude, šteta ih je ne uzeti. Svetkovine će se tradicionalno održati i u Brelima te na otoku Šolti.

Pitagora (onaj od poučka) uspinjao se još u 6. st. pr. Krista na brdo Karmel u Palestini – uz Sredozemno more, iznad Haife – da bi bio „bliže onome koji misli na više stvari“. Očito mu je koristilo. A vi se iz Sumartina, recimo, popnite do Selaca ponad njega, ili iz Bobovišća gore do Ložišća, što je na 35 stupnjeva Celzija ravno Golgoti. Budite čiste duše i vedra srca pa bez grižnje savjesti smlatite hladno pivo ili nešto slično. Bog neće zamjerit. Inače, samom riječju Karmel misli se na „plodna vrtna zemlja“.

POSTIRA

22

MARINA

BOBOVIŠĆE

Trogirski motivi

FRIŠKA RIBA

Najsvježije vijesƟ s otoka Hvara, iz turisƟēkog srca Srednje Dalmacije

DRŽ’TE SE A RG O L E !

Apartman na šentadi

Piše Mario Garber

H

var? It means, kako bi vam reka, srce turističke sezone, gužva na šalteru bilo čega, povorke ljudi nomadskog imidža u preznojenim majicama ispod zgužvanih šešira s kotrljajućim zvukom prtljaga, titranje zraka na 40 stupnjeva u iščekivanju najveće pustolovine u vašem životu, iza ugla najednom frontalni sudar s prizorom stresne ljepote koju nikada više nećete sresti kao ni svako ljeto kojemu hrlite, halapljivo gubeći ga dok ga time i tako protiv svoje volje doslovno prestižete...

Ovo je, kako kažu novinari, ekskluzivni fotoreport u zadnji čas prije dead-linea da bi vam vijesti bile što svježije. Srednja Dalmacija, sudeći po Hvaru, svom sinonimu ljeta uopće, gori u opsadi turista sa svih strana.

Ali se valja sjetiti (i za samu dobrobit turizma) da to nisu turisti nego ljudi. Kao i svaki drugi. Kao i mi koji ih dočekujemo.

Evo mene, najblažeg primjera. Ustao u pet, autom od Splita do Drvenika stigao na

Hvar kao usred ljeta

trajekt za Sućuraj na Hvaru u sedam i pol.

Iz Hvara oko deset taxi-boatom idem na otoke, na Paklenjake, Jerolim, Stipanska, Palmižana, Klement... Na povratku uživam u prizorima globalne migracije, sveopćeg moovinga u suprotnosti s povijesnom odlučnošću Hvara i njegovih zidina da se ne pomaknu s mjesta.

JONI BEROŠ Taxi-boat Ante Žuanića vozi iz hvarskog porta do Paklenjaka i dekoncentrira goste... S onakvom argolom u ruci Ante obavlja nekoliko funkcija: podsjeća goste ako su zaboravili, te reklamira sve slavnijeg mladog skulptora Jonija Beroša iz Zastražišća.

U svojoj galeriji Beroš izlaže svoje poznate radove u drvu, privjeske u obliku falusa. Joni radi u drvu masline, ebanovine, bora, rogača,kokočike, planike, vrijesa...

Parking piše da je deset kuna na sat, taxi traži 35 kn, tri deca bavarije na Stipanskoj u „Carpe diem beach“ je 28 kn, pa da ne nabrajam dalje jer čak ni ja koji sam došao poslom, nisam došao na Hvar da bih uštedio. Ako je poslom, onda si sigurno nešto i zaradio. Ako nije, onda ne štedi na vlastitom odmoru! Hvar ti u svakom slučaju bolje od bilo koje banke vraća kamatu. Uvijek ćeš i ti zaraditi na njemu.

Obišao sam što otoka, što obale, gotovo pola Srednje Dalmacije, sve za malo više od pola dana. Vozio 200-tinjak kilometara držeći argolu, timun/kormilo svoga broda s osjećajem da ne radim nego degustiram Omiš, Makarsku, Drvenik, Sućuraj, Bogomolje, Gdinj, Zastražišće, Malu Stinivu, Jelsu, Vrbosku, Stari Grad, Hvar, Paklenjake... cijelu jednu malu planetu.

Drž’te se argole! Drž’te se života! Evo ovako kako se hvarski boat-taksista Ante Žuanić drži svog kursa i rakursa na fotki našeg Port Newsa.

Za kormilom: Ante Žuanić

23