Lucki vjesnik br.4

BROJ 4

BREVIJAR ZA SVAKOGA NA MORU

RUJAN - LISTOPAD 2012.

51 LUKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

DIVOTA DO BOLA MALI VELIKI DRVENIK LUKOBRAN ZA NOVU MAKARSKU

SKITAJ, NE SKIJAJ!

PORT NEWS HIT

Makarska riva, uvijek živa

Piše Elizabeta Sonjara Garber

MAKARSKA AZUR M

akarsko primorje je pravi hit ovoga ljeta, a Baška Voda maršira na čelu.

Na svakoga stanovnika tog malog mjesta u sezoni je dolazilo po pet turista. Ma gdje su svi stali?

Uglavnom su se zbili u privatnom smještaju jer je to, normalno, jeftinije od hotela. No, zanimljivo, u privatnom su smještaju najtraženije bile skupe kuće s bazenima pa i dalje od mora. Poigrajmo se malo brojkama.

U srcu sezone u cijeloj je Splitsko-dalmatinskoj županiji na dan bilo oko sto tisuća gostiju. Od toga preko polovice otpada na Makarsku rivijeru. Od tih pedeset tisuća cijela petina – više od deset tisuća – gostovala je u Baškoj Vodi (koja inače zimi broji oko dvije tisuće stanovnika). Idemo dalje s matematikom: od tih 50 tisuća turista, u hotelima ih se smjestilo 12 tisuća, u kampovima 2400, a u privatnom smještaju čak 34 tisuće. Dobro, dosta matematike. Spomenimo još samo da odmah uz prvakinju Bašku Vodu ide prva pratilja na turističkom pobjedničkom postolju – sama Makarska.

I sam Napoleon – koji se trudio izgraditi ceste na putu prema kulturi starim Makaranima, koji su mu, usput, podigli spomenik, na radost gostima Francuzima – bio bi ponosan da je ovoga ljeta mogao prošetati makarskim ulicama, trgovima i, nadasve, lijepom rivom, kao negdje na Azurnoj obali. Što izabrati?

Ljetni karneval i sveopće ludilo veselja, koncerte svake vrste, Festival klapa uz mandoline i gitare (sad već tradicionalan, osmi), neku od brojnih ribarskih večeri s natjecanjem u potezanju konopa, hodanju po lojavoj gredi do pršuta… Ili tiho uplovljavanje između Osejave i Svetoga Petra, u nježan zagrljaj pi-

2

tome, doduše bučne (zbog decibela svako malo kažnjene) majke Makarske.

Mnogi su, pričaju nam, odabrali Makarsku zbog „morskog alpinizma“. Nije lako, kažu, pronaći mjesto uz more, pa još s kilometarskim šljunčanim plažama i hladovinom od borova, a odmah iznad njega golemu planinu s pogledom na to more i te plaže i preko njih do svih srednjodalmatinskih otoka pa čak i do Italije. A na toj planini Biokovu mami park prirode s bujnom vegetacijom i usponom na sam daleki vrh od 1762 metra do Svetoga Jure. Kad uz to još možete posjetiti

Krstaški makarski porat

i mala brdska sela iz kojih su se poslije razvili veliki turistički centri, premješteni doslovno niza strminu na more – Gornju Podgoru, Gornje Tučepe, Gornje Igrane – pa cijeli niz gostionica s ražnjima, nije loše. Lako se poslije vratiti brodici u luci, ušuškati se u kabini i dočekati lijeno zoru, ispod zvijezda, do novog isplovljavanja i ribe na jelovniku za sutradan.

Uf, kakva uživancija! Šteta da ljeto ne traje cijelu godinu.

Baš nitko nije otišao razočaran. I dogodine ćemo u Makarsku, makar nakratko, reći će vam svi na odlasku.

Trgovi Makarske s kulisama Biokova

Makarani: Branko Rogliđ

BRAVO, ĆIĆO! Branko Ćićo Roglić možda već i desetljećima održava glas uspješnog privatnika, poslovnog čovjeka, biznismena, zatim i bogataša. A oduvijek je bio poseban jer je počeo još u Jugoslaviji, prisiljen tražiti kao privatnik svoju egzistenciju. Odlikuje se upornim nastojanjem da ne bude suhoparni sakupljač novaca. Voli život, sve ga zanima, pa se bavi lijepim stvarima, kao vinima, knjigama, parfemima, jedrilicama…

RNA OBALA MUZEJ ŠKOLJAKA Makarski Malakološki muzej čuven je daleko izvan grada i Dalmacije. Na tisuće školjaka čeka da ih razgledate. I ne samo njih. Tu je i Herbar biokovskog područja.

Vrijedi da se zaviri.

Muzej je od 1963. godine otvoren za javnost u prostorijama franjevačkog samostana iz 16. Stoljeća. Inače, osnovao ga je prvi koji je počeo skupljati školjke dr. fra Jure Radić.

Kad smo kod toga – uvijek prepozna prave ljude od zanata s nešto umjetničkog u sebi. Pa njegovu jedriličarsku posadu vodi Zlatan Filip Zoričić. U mladosti je Ćićo igrao nogomet u Hajduku. A 1971. godina i Hrvatsko proljeće bili su njegova prekretnica. Nedavno se pisalo kako je svom idolu Miki Tripalu dao obnoviti rodnu kuću u spomen.

Znao je biti i blizu novina. Neke je čak i pokretao. Ali u njegovoj ljubavi prema lijepom a ne samo profitnom, znao se i razočarati. Tako nešto dogodilo mu se i u ljubavi prema košarci, prema splitskim „žutima“ s Gripa. Na kraju su se razočarali zajedno i Ćićo i prijatelj mu Rato Tvrdić. Ćićo ipak ne odustaje, ne posustaje.

Najnoviji dokaz da je vječni poklonik dobre nade jest to što se prihvatio podupiranja Makarske Kronike, kultnog lista lokalne provenijencije i globalne snage kako ga je pokrenuo Anđelko Erceg, a na njegovoj misiji ustrajala njegova supruga Maja Erceg. Bravo Ćićo. I eno ga na našoj slici, zasluženo uživa u rodnoj Makarskoj sa svojom suprugom Vjekom.

Uske kale ispod Biokova

Vjeka i Ćićo, makarski brend

3

Patak, Senko i Bakica

Senkov leut, bivši Tomin

ORIGINALI SREDNJE DALMACIJE

TOMINA FALKUŠA Svi podupiru ideju Tominoga sina Gorana Bebića Patka da Tonči Bakica oživi Leuta da se ne rastoči ka barilo

O

riginali Srednje Dalmacije su naravno i ljudi. Što bi rekao Toma Bebić – a ne samo ljudožderi! Ali on je pjevao o originalima tipa tovar, magarac, sivac. Pa o mjesecu (evo su nikidan i njegovu lipost razotkrili). Onda o leutu. A objavio je dok je radio u Slobodnoj Dalmaciji i intervju s vagonom (koji je počeo s Tominim: „Šjor Vagon, kako ste?“).

Duša Srednje Dalmacije su njegovi originali, pa čak i ljudi, rekao bi jedan od takvih – Toma Bebić. Ova priča je porinuta davno kad je kantautor Toma Bebić kupio neki stari rastočeni brod ali nikako da ga popravi te će ga prodati mladome pjesniku iz Komiže Senku Karuzi. Toma je stalno spuštao cijenu prodaje, a Karuza stalno dizao cijenu kupnje.

Obojica su radili u korist svoje štete.

A što bi drugo pjesnici. Tomin je leut doživio elegiju „Leute moj“, koja se vrti i danas, i među mladima, a prodani leut ostao je u Komiži kod Senka Karuze još jedan debeli

Bakica sadašnji i Patkov sadašnji leut, bivši Senkov, još više bivši Tomin

4

Motiv iz Rogača

Piše Mario Garber

raspadajući mandat. Tomin sin Goran Bebić Patak odlučio je da se leut ipak ne smije rastočiti ka barilo, kako mu otac pjeva. Dogovorio se sa Senkom da leut vrate u Split.

Na taj događaj u Komižu su stigli fotograf Zoran Krpetić, Tomin prijatelj, te Tonči Bakica, kalafat poznat po replici falkuše. Patku je palo na pamet da jedino Bakica može Tominome Leutu udahnuti život. Šta ti je sudbina.

A baš se Bakica nekoliko desetljeća prije ljutio na Tomu jer je oronuli leut smetao pred vratima malog škvera u Uvali Baluni.

Danas Bakica obnavlja Tominog Leuta po želji sina Gorana Bebića Patka. Za projekt se zagrijao i Patkov prijatelj Jurica Farac, ljubitelj lijepih čuda. A izgleda i gradonačelnik Trogira Damir Rilje koji kaže da je spreman poduprijeti ideju. Osim SDP-a (gradonačelnik Rilje), uz Tomu je i HDZ (njegov veliki prijatelj Jerolim Ostojić, svojevremeno HDZ-ov gradonačelnik Trogira – šale se Tomini sljedbenici u Trogiru koji se sjećaju da je ljeta i ljeta provodio u tom osobitom gradu. Pamti se ta slika, idu Toma i Anđa, pa još troje dice, Tatjana, Varja i najmanji – Patak. Leute, Leute…

WELCOME 2013!

Maslinica

R

astanci na kraju ljeta, ima li šta tužnije?

Ima, ima… Zato doživite to više kao sastanak, susret ljeta i jeseni. I doviđenja dogodine! Prirodna mijena svega. S jeseni, zime i proljeća do novog ljeta. Welcome 2013.! Ljeto i nije ništa ljepše nego to, taj refren koji se stalno vraća. Otok, mjesto, nebo, more, uvala, sunce i konoba, netko vaš, uspomena kojoj je – prezimiti – upravo potreba.

Vaš list Lučki vjesnik/Port News, vaš vodič od vale do vale, od veza do veza, u nizu senzacija iz pedesetak luka Srednje Dalmacije, Splitsko-dalmatinske županije, otkrića kulture, povijesti, običaja, vina i osobitih jela, i njemu je stađun za prezimit. Ovog ljeta prvi put «isplovili» smo s idejom da vas nesmetano i neprimjetno pratimo na vašem gostovanju koje ćete van svake sumnje ponoviti.

Welcome 2013. u osvit novog ljeta. Ako ste spremili svoj primjerak onda ćete sigurno moći usporediti šta ima novog za ljeto 2013.

Ovog ljeta Brač je doživio pravu opsadu turista već za Uskrs, Hvar nikad ne izostane sa svojim tradicijama, i ovog ljeta Vis je ponovno hit, a evo i najnoviji je bum – Šolta.

Makarska i Trogir sa svojim ljetima, kulturama i zabavama, osvajaju nove prostore u zanimanju turističkog svijeta, a dogodine ide se sve bliže prema novih 110 vezova u makarskoj luci koja više neće biti ucrtana na svim kartama kao nesigurna luka, Stari Grad se sprema za ugošćavanje kruzera, Bol se od lučice pretvara u luku koja će prihvaćat elitu svijeta… Welcome 2013.!

Trogirski vezovi

Pogled s Biokova

5

UPLOVITI SE MORA KAKO UPLOVIT PA ISPLOVIT, ISPLOVIT PA UPLOVIT, KAKO GUŠTAT MORE

Tekst i foto Elizabeta i Mario Garber

KABAL Punta Kabal. Otok Hvar. E, ali gdje? Na ulazu u hvarski Stari Grad, u utrci s viškom Issom za status najstarijega grada u Hrvatskoj. Jer sve počinje s Grcima. Ništa bez Odiseje. I zova Penelope. U iskrenju plusa i minusa. Našim brodom treba vam, ponekad, ako je puno mora, čak i pet sati od Splita do Paiza. A za «puno mora» Betalini je dovoljno malo vitra za suncem, skoro bonaca, redovna jutarnja pojava. Zato takvi brodići isplovljavaju na đite prije sunca. A kad se preko kanala od Splitskih vrata i lanterne Ražanj dohvatite kopna na punti Kabel bliže Paizu, možete računat da ste stigli. Tu bi mogli pod klifom Kabala na kančanicu izvadit lipog pauka ili dva za marendu. A onda produžite niz valu Staroga Grada sve do Tihe u bonacu, stižete za čas.

K

ako se skitat po moru, možda je najbolje pitat nas, i našu Betalinu, najsporiji brod na Jadranu. Pa vam tako ništa ne može uteć. Iako Betalina zna šta je GPS, ehosonder i drugo, sve saznaje sama iskustvenom metodom. Sva sreća da joj nije još palo na pamet zaronit, bacit oko i po dnu. Ali, čemu ova oldfashion priča?

Pogledajte se i vidjet ćete čemu… Upravo ste protutnjali morem kraj nas kao da nas nema. Konačno smo se jedan put pokušali «premazat svim mastima» za suhu kožu, kad… …udari s boka turbo «mareta», kompletan sadržaj izleti iz kutije i zalijepi se kao plastična mina metar dalje uz stijenku kokpita!

Nema bolje reklame za tu kremu! Ostala je

kompaktna tamo kao zavarena. Toliko jak bio je udar vala marete. Zavarili biste! Da ste vi, koji ste brži i od vremena, imali vremena to uhvatit u trenu.

Ali vi ne shvaćate u čemu je stvar. Kako se skitat, kako uživat, kako uplovit pa isplovit, isplovit pa uplovit, kako guštat more. Nego odete ljeti «na more» i onda ga prelijećete kao na skijama, brzinom da ga i ne dodirujete. I mislite da je to ta «nedirnuta priroda».

Zaboga, ne tako doslovno!

Nije more za trčat, nego za plivat. I na olimpijadi je plivanje u usporedbi s trčanjem jedan očaravajući «slow motion». A vi tutnjaste pokraj nas poput Jadrolinijinog katamarana i preskočiste cijelo Jadransko more. Još ste to i platili. Debelo. A «profit» nikad tanji. Urazu-

SKITAJ,

ŠOLTA Hit ljeta je otok za koji stanovnici Splita imaju drevnu rugalicu «dopala te Šolta».

A ono skroz drukčije! Šolta je upravo izbor a ne osuda. Na južnoj obali izloženoj pravalovima s beskrajne pučine gdje se s obzora naziru obrisi otoka Visa, listate valu za valom, tihu, duboku, stravičnu, suru, plitku, pitomu, golemu, majčinski zaštitnu, prijeteću i svaku drugu, kako vam šta padne na pamet. Tri su utočišta za surgat sidro, Nečujam i Rogač na sjeveru i Maslinica na zapadu s otočićima pred sobom i najnovijom marinom u sebi, hitom ljeta 2012.

Nije more za trčat, nego za plivat. I na olimpijadi je plivanj tutnjaste pokraj nas poput Jadrolinijinog katamarana i presk nikad tanji. Urazumite se! Ako već nist

Zaglav

MAKARSKA Rivijera Makarske s gradićima stisnutim uz more ispod vrletnoga Biokova (Brela, Baška Voda, Baško Polje, Promajna, Krvavica, Bratuš, Tučepi, Podgora, itd. do Igrana i Drvenika, može i Zaostroga ili Graca) dogodine će doživjeti pravi «toplotni udar» na turističkom planu.

Prema projektu Lučke uprave Županije splitsko-dalmatinske, metropola Rivijere Makarska dobit će lukobran koji će definitivno zaštititi luku od gotovo svih vjetrova i omogućiti pristanište za još stotinjak brodova, jahti i jedrilica.

6

mite se! Ako već niste romantik, onda budite barem racionalni.

Nema smisla potrošit toliko «time is money», znači i jedno i drugo, i vrijeme i novac, a niti se ne osvrnut na Betalinu zaostalu u vremenu Slamnigovih stihova «Barbara bješe bijela boka, Barbara bješe čvrsta, široka, ko mlada krčmarica između stolova» itd, itd.

Dakle, da ne duljimo, smanjite gas, ne prestižite vrijeme jer nemate kamo brže od vremena stići! Pitajte se kako skitati! A ne kako skijati po moru. Da ne biste preskočili milijardu kapi kojima se rasipate bjesomučno po krmi, u pjeni svoje statusne brazde (koju zapravo, sorry, nemate), uplovite u neki od «okvirića» ponuđenih uz ovaj slow motion a ne snow motion report of Port News.

Šolta, brazda u tišini uvale Zaglav

NE SKIJAJ!

je u usporedbi s trčanjem jedan očaravajući «slow motion». A vi kočiste cijelo Jadransko more. Još ste to i platili. Debelo. A «profit» te romantik, onda budite barem racionalni

Hvar, Stari Grad, punta Kabal na izlazu iz zaljeva

7

PROJEKTI ŽUPANIJSKE LUČKE UPRAVE BOL ZA BIRANOG GOSTA GRADI LUKOBRAN SA 180 NOVIH VEZOVA

B

ol je davno isplazio svoj jezik žala, objavio Zlatni rat cijelome svijetu, globalnome turizmu, planetarnom auditoriju!

Svaka publika ostaje bez riječi, bez daha, ushićena, ustobočena, zadivljena do – Bola. Bol je pravi hrvatski turistički oskarovac. Svako malo dobije neko svjetsko priznanje. Američki Los Angeles Times ga je svojedobno častio priznanjem kao jednu od 40 najljepših destinacija na svijetu.

Ta spektakularna, nikad ista plaža oblutaka koji je oblikuju rukom valova i vjetra, odaslala je Bol u orbitu Svijeta. A kako razotkriti u čemu je šarm, ako se radi o tipičnom malom mediteranskom mjestu stisnutih kamenih kuća ispod klisura na strmoj i nepristupačnoj južnoj obali otoka Brača, gdje se krov Jadrana, najviši vrh s Bolskom krunom i Vidovom gorom na 778 metara iznad mora, spušta gotovo okomito serpentinama između nizbrdo prosutih vinograda. I sve to za tisuću i pol mještana, Boljana koje ljeti preplavi turistička opsada.

IZUZETNA CIJENA Najstariji proroci bolskih turističkih perspektiva uočavali su sudbinu te mrvice u oku svijeta tvrdeći da takvoj ljepoti nema mjesta u obaranju barijera i rekorda po broju noćenja, nego u podizanju kvalitete turističke po-

nude. Danas svatko razumije kad gradonačelnik Bola Tihomir Marinković kaže da će Bol uskoro biti privilegija samo onih turista koji mogu platiti tu visoku cijenu izuzetnoga.

– Bol će ljeta 2014. biti nešto sasvim drugo. Malo misto s hotelskom, ugostiteljskom i nautičarskom ponudom kao da se radi o ipak puno većem gradiću. Proširenje postojeće luke i dogradnja luke za potrebe nautičkog turizma predstavljaju zahvat koji će Bol lansirati na dosad ipak još neosvojenu scenu turističke ponude. Ostvarit će se konačno uvjeti za širenje turističkih pretenzija Bola u smjeru kvalitete a ne kvantitete. Županijska lučka uprava, glavni pokretač i investitor razvoja luka u Splitsko-dalmatinskoj županiji, inicijator je projekta izgradnje bolske luke koja bi ponudom i uvjetima bila primjerenija postojećem stanju na turističkom merkatu. Jer cijeli svijet bi rado u Bol. Ali kako ako se ni mala brodica nekog nepredviđenog namjernika s pučine nema gdje vezati?

Bol je mjesto koje upravo i osvaja tim čarima prisnosti i topline najstisnutijega mista na svitu, pritisnutog s jedne strane morem, a s druge obrušavajućim padinama Brača kao planine, najvišeg otoka na cijelome Jadranu.

Međutim, desetljećima se već čeka da netko pokrene to pitanje, zašto gradić u njedrima svijeta nema niti odgovarajući lukobran.

DIVOTA D

Ta spektakularna, nikad ista plaža oblutaka koji je oblikuju rukom valova i vjetra, odaslala je Bol u orbitu Svijeta. Bol, iako malo dalmatinsko misto, izgradnjom novih vezova i lukobrana otvara širom vrata

Pogled prema Jelsi i Vrboskoj na Hvaru

8

Dvoboj na suncu Zlatnoga rata

Zlatni rat

počnemo s poslom već dogodine. Bitna je sezona.

Osim glavnog lukobrana uz pomoć kojeg će obični mandrač prerasti u sigurnu luku, Bol će u ostatku luke dobiti niz novih pogodnosti. Od Inine benzinske crpke usred porta lukobranom se cijela priča nastavlja još 30 metara dalje tako da će luka biti zaštićena od svih vjetrova, naročito opasnih maeštrala, zapadnjaka i tramuntane.

Od Ine šetnicom na zapad mjesta u dužini od 25 metara Bol će se proširiti s nizom novih vezova za mini-kruzere i izletničke brodove.

– To je ta priča o kvaliteti, kaže gradonačelnik Marinković. – Ne trebaju nama golemi kruzeri jer gdje bismo s tolikim svijetom.

Nama «igraju» mini-kruzeri sa 30 do 50 osoba koji kruže rutama od tjedan dana. Bit će to dobrostojeća klijentela, a istodobno ćemo rasteretiti luku koja je uistinu pretrpana.

EKSKLUZIVNI STATUS Novi iskorak za Bol koji već godinama čeka da se uvjetima približi objektivnoj želji gosta. Bit će to Bol za bogate i za jahte, brodove, jedrilice, koji traže gdje će se opustiti, ne birajući cijenu.

– Naravno da takva investicija očekuje i veće ekonomske efekte. Zasad funkcioniramo u ponudi na bazi kafića, diskača koji rade do kasno u noć, restorana za širu populaciju.

Trenutno se ostvaruju uistinu dobri rezultati, a tako je već godinama, ali sad se primičemo krupnom koraku naviše, zapravo povijesnoj prekretnici jer Bol neće više biti dostupan svakome. Bol je birana destinacija. Birat će ga

i gosti sami. Bol mora doseći ekskluzivni status. Zapravo je to Bol već desetljećima.

Projekt je zbilja kompleksan i zasad se radi o 80-tak milijuna kuna investicije no još ne postoji izvedbeni projekt. Raspisat će se natječaj, a Bol će i na tom planu odigrati ulogu rijetko viđene prigode i turističke atrakcije uopće.

Piše Mario Garber

DO BOLA – Konačno smo sigurni da dolaze bolja vremena. Plan izgradnje, dogradnje i proširenja luke Bola razvit će se u tri etape – kaže gradonačelnik Tihomir Marinković. – U prvom je planu luka za nautičarski turizam, ali nova marina mora bit otvorena za javni promet, dakle neće to bit marina s već podijeljenim vezovima. Izgradnjom glavnog lukobrana koji će zaštititi bolsku luku dobit ćemo 180 vezova na lukobranu, a dosad se u biti nije mogao vezati gotovo nitko.

Bol, gradonačelnik Tihomir Marinković (Snimio Joško Egekher)

180 VEZOVA Međutim, gradonačelnik Marinković je objektivan: – Nema smisla hvaliti se nerealno. Ako uspijemo u idućoj godini dovršiti priču s papirima i projektima, za 2014. bismo mogli biti spremni dočekati tih novih 180 vezova. Ne smijemo zakasniti. Evo, tu je već kraj 2012., a nema sreće za naš projekt 2014. ako ne za-

9

Izgradnja lukobrana u Makarskoj zašƟƟt đe luku od veđine opasnih vjetrova

LUKOBRAN ZA N Makarska je godinama ubilježena na pomorskim kartama kao izrazito nesigurna i opasna luka.

Izgradnjom lukobrana u dužini od 217 metara nautičari će pohrliti prema Makarskoj i ubrzo će ona postati potpuno drukčiji grad Piše Andrija Križančić

N

e čeka samo Makarska taj povijesni lukobran za svoju luku nego i svi njezini partneri. A tko su? Tko nisu…

Sumartin, u biti luka gradića Selca na otoku Braču, na njegovoj jugoistočnoj punti, mogla bi prerasti u pravi pandan Supetru koji je kao jedan od kvartova Splita, može se reći, s obzirom na «polifonu» povezanost sa Splitom.

Sumartin može izrasti u izuzetno frekventnu luku koja ne veže samo otok Brač s južnim krajevima Dalmacije niže od Splita, nego i u mega-Sumartin kamo se plovi da bi se brže stiglo u Bol. I to ne samo iz Makarske rivijere i s dalmatinskog juga, nego i sa hrvatskog sjevera, zapravo iz cijele Europe.

OPTIMIZAM MARKA OŽIĆA BEBEKA Kad se autocestom Makarska sasvim poveže sa Splitom, Šibenikom, Zadrom i Zagrebom, ili s Dubrovnikom južno, pa i s granicom prema Crnoj Gori, tada će uz ajmo reć splitski

Supetar i Sumartin postati vrlo tražena luka.

O tome je u Lučkom vjesniku govorio i načelnik Selaca Ivica Škrpaca, objašnjavajući da sumartinska luka nije ta koja je zbog vjetra zatvorena, kako se pogrešno stječe dojam, nego je zatvorena Makarska.

Naravno da bi čovjek pomislio drukčije.

Međutim, upravo je Makarska jedna od najslabije zaštićenih luka. Ona je tako zabilježena i na pomorskim kartama. Zato je nautičari izbjegavaju, pogotovo ako nisu profesionalci premazani svim iskustvima. Pa ipak, i ovog ljeta Makarska je uvijek prekrcana, i izletničkim brodovima i gliserima, jedrilicama. No, zna se da bi bila još krcatija.

Međutim, lebićada, garbinada kako je zovu, ti zapadni ljetni vjetrovi, ili svakodnevni ili po neveri, znaju izazvati velike probleme jer je luka Makarske potpuno za taj vjetar nezaštićena. Izgradnjom lukobrana potpuno će se ostvariti uvjeti za sigurnost u toj luci po svim meteorološkim prilikama i vjetrovima. Županijska lučka uprava pod vodstvom rav-

natelja Domagoja Maroevića pokrenula je niz projekata, inicijativa i ulaganja, a među njima je projekt velikog lukobrana sa 110 vezova krupni zahvat.

– U Makarskoj se o lukobranu govori najmanje 30 godina. Ista stvar kao i s dvoranom o kojoj se govorilo što bi se reklo kroz vjekove, pa se bavilo premještanjem projekta ovamo i onamo, a nikako da se konačno dobije tu toliko potrebnu dvoranu – asocira duhovito gradonačelnik Makarske Marko Ožić Bebek.

Radi se o tome da je lukobran za Makarsku vječno najvažnije pitanje i naravno da se onda oko takvih stvari lome mišljenja, a dodatni problem je isto vječan – kako pronaći sredstva. Lukobran Makarskoj daje potpuno novi status u svijetu nautičara i pomoraca, dakle i na planu turizma. To su i bili argumenti Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije da ulaže u projekt potpune zaštite luke i dogradnje njezinih kapaciteta sa 110 novih vezova.

ELITA JAHTI I JEDRILICA Kad osvane ta Makarska nestat će onih okorjelih nepovjerljivih nautičara. Vez u Makarskoj je veza sa svijetom na sve strane i u svim smislovima, za turizam, stanovništvo, egzistenciju i gospodarstvo ne samo Makarske nego svih koji će joj još više gravitirati.

– Dovoljan je taj krupni obrat – kaže gradonačelnik Marko Ožić Bebek. – Nema nas više na kartama označenih s opasnošću nesigurne luke. Istočni dio luke je izrazito izložen vjetru i valovima od čega bježi svaki nautičar.

Za nas, kao turistički orijentiran grad, to je veliki hendikep. Sve veće jahte i izletnički brodovi osjećat će se sigurniji u Makarskoj. Kad pogledate da Makarska živi od ugostiteljstva, onda nam mora biti jasno da slijedi sasvim nova epoha u povijesti ovoga grada. Dosad smo bili orijentirani u ugostiteljskoj ponudi na kafiće i diskače, uglavnom na otvorenom

10

Evo kako će izgledati Makarska kad dobije novi lukobran

NOVU MAKARSKU za veća okupljanja jer Makarska ljeti naraste u pravu metropolu turizma.

Izgradnjom lukobrana smatra se da će Makarsku zapljusnuti val turista nautičarski nastrojenih, a elitna flota jahti i jedrilica u makarskoj luci jamstvo je boljeg posjeta makarskih restorana.

– Makarska će doživjeti pravi bum jer će se svi ugostitelji prilagoditi novoj klijenteli s ekskluzivnim restoranima. Bit će to u ekonomskom smislu golemi korak naprijed za Makarsku. A evo, i mi građani mogli bismo ljeti mirnije živjeti, s malo manje buke a više profita, da se našalim usput – kaže gradonačelnik Ožić Bebek.

Današnja Makarska odoka ne može prodati više od sto kila jastoga, nema takvih turista, ali izgradnjom lukobrana porast će i kvaliteta i kvantiteta makarskog turizma.

– Međutim, nemojmo letjeti previsoko – kaže Ožić Bebek. – Proći će još vremena da se sve sredi i konačno dogodi. Sigurno nije moguće očekivati početak izgradnje prije kraja iduće godine, što znači da bi u najboljem slučaju novu Makarsku mogli doživjeti u ljeto 2014. U ovom trenutku još nismo stigli ni do izvedbenog projekta. Lučka uprava Županije nam je velika potpora, ali ukupni zahvat znat će se tek nakon završetka natječaja za izvođača.

PROJEKT TVRTKE NEMICO Autor projekta lukobrana u Makarskoj je projektant Neno Mikulandra, splitski arhitekt s tvrtkom NEMICO i kooperantima.

– Makarska je odlučila graditi lukobran prije tri godine, a stvari su krenule ozbiljnije naprijed otkako je cijeli projekt sa svim raspoloživim snagama, kako bi se to reklo, poduprla Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije. To je dobro jer, vidjet će svi, s novim lukobranom Makarska će bit jedan sasvim drukčiji, novi grad.

Lukobran se proteže po projektu na istočnoj strani luke Makarska. Naime, ta luka s izgledom potpuno zatvorene uvale, zapravo je potpuno otvorena prema jugu u širokom spektru, a najveći dio luke izložen je i za to područje jakoj tramuntani, buri, maestralima, uglavnom velikim valovima.

– S novim lukobranom luka će biti potpuno zaštićena – kaže Mikulandra. – Važno je reći da će to biti velika vijest za nautičare, ali našli smo rješenje tako da neće bit oštećeni ni korisnici komunalnih vezova, kako u gradskoj luci tako i u lučici društva «Arbun».

Lukobran mora biti prava atrakcija sa 217 metara dužine, a na jednom dijelu skreće prema rivi u dužini od 80 metara. Po cijeloj dužini bit će 110 vezova za veće jedrilice i jahte, a s vanjske strane lukobrana predviđena je i plaža s nekoliko platoa za sunčanje. Arhitekt Mikulandra ističe i važnost činjenice da će novi lukobran izazvati pravi bum za Makarsku u ekonomskoj opravdanosti i koraku naprijed u turističkoj ponudi.

– Pazili smo da projekt vodi računa o koridoru uplovljavanja i isplovljavanja od trajekta do svih vrsta brodova koji dolaze u Makarsku – kaže Mikulandra. – Bit će to i estetski dobitak za Makarsku.

Predviđeno je popločavanje kamenim pločama debelima 10 cm, te ukupnim dekorom šetnice.

11

port news look

Šegvićeva vizija prekrasne luke i uvale Rogač na otoku Šolta

NOVO RUH

Na bitnom dijelu u luci Rogač, gdje danas stalno prijeti prom dvosmjernu prometnicu uz more za pristup do trajektnog pristani dodatnim pješačkim pločnikom uz more, širine dva metra. Pješaci

Arhitekt Edo Šegviđ, autor idejnog projekta ureĜenja dijela Obale svete Terezije u Rogaēu na ŠolƟ

R

ogač dobiva novu luku. Može li se tako reći? Prema ugovoru s Općinom Šolta i u dogovoru s Lučkom upravom Splitsko-dalmatinske županije, Prostor-Split d.o.o. izrađuje Idejni projekt uređenja dijela Obale svete Terezije u Rogaču na Šolti. Obuhvat površine koja će se urediti iznosi oko 1000 metara četvornih.

Na bitnom dijelu u luci Rogač, gdje danas stalno prijeti prometno usko grlo, projektom se predviđa širenje obalne linije. Rogač tu

12

dobiva i kolno-pješačku dvosmjernu prometnicu uz more za pristup do trajektnog pristaništa. Sa postojećih jedva četiri metra proširit će se na dva prometna kraka ukupne širine 5,5 metara s dodatnim pješačkim pločnikom uz more, širine dva metra. Pješaci će od kolne prometnice biti zaštićeni posebno oblikovanim kamenim niskim ogradnim elementima.

Na mjestu gdje se sastaju tako proširena

obala i istočni mul, postavit će se štandarac, jarbol za zastavu na širokom kamenom postamentu i kružnom kamenom stupu.

Uredit će se i prostor u dnu uvale gdje je također uska prometnica koja prolazi uz sam ogradni zid terena uz crkvu, a zbog pličine iz mora danas raste trava. Ovaj dio će se urediti proširenjem kolne prometnice te stvaranjem posebne šetnice za pješake. Dno uvale oplemenit će se lučnom žardinjerom s rogačima

što će prema moru formirati ugodni plato s javnim klupama i pogledom na more. Na tom platou postavit će se kamena fontana pitke vode, oblikovana u formi nekadašnjih bucala iz kojih se kantama vadilo vodu iz gustirni.

Poboljšat će se i postojeće istezalište brodova tako da bude olakšano izvlačenje brodova. Uredit će se i južna linija uvale Rogač s kamenim rubom rive. A riva će biti opremljena za privez brodica, uključujući i ormariće s priključkom jahti na vodu i struju.

Riva u tom dijelu bit će obložena kamenom odgovarajuće debljine i površinske obrade. Poseban ugođaj i cjelinu nove rive u Rogaču dat će oprema s novim modernim kandelabrima javne rasvjete.

HO ROGAČA

metno usko grlo, projektom se predviđa širenje obalne linije. Rogač tu dobiva i kolno-pješačku išta. Sa postojećih jedva četiri metra proširit će se na dva prometna kraka ukupne širine 5,5 metara s i će od kolne prometnice biti zaštićeni posebno oblikovanim kamenim niskim ogradnim elementima

13

OBALA IZAZOVA Projektom splitske tvrtke «Obala» izgradit đe se u Trogiru posebno pristanište za otoke Drvenik veli i Drvenik mali Piše Andrija Križančić

L

ako je vama bit Robinzon i navijat da na Veli i Mali Drvenik nikad ne dođe ni voda, ni struja, ni cesta, ni trajekt, ni mobitel, internet, prašuma antena, semafora, signala… A sve samo da biste se vi na par tjedana imali gdje odmoriti u zapuštenom ili plemenito nedirnutom kraju.

Za vas je to čisti flert. S Velim ili Malim Drvenikom. A šta će on bidan preostalih jesenskih, zimskih i proljetnih dana, čekajući vas da mu budete nakratko svjedok kako je njegova, čuj «autohtona nedirnuta priroda» pravi raj na Zemlji bolji od interneta.

Sigurno tako ne može bit i sutra, prekosutra… Svi Drvenici ovoga svijeta malo pomalo će ući u sustav. Nema nikakve dvojbe da će vrlo brzo baš Veli i Mali Drvenik postati jedna

od najtraženijih destinacija za uplovljavanje na svemu i svačemu, od daske do feribota.

LUKA TROGIR-SOLINE Trajekti za Veli i Mali Drvenik još uvijek pripadaju sorti onih manjih transportnih putničkih plovila koji svojim ukupnim imidžom održavaju tijesnu a naravno i romantičnu vezu s erom malih brodića «pjesnika» i vapora čija oldtimerska vrijednost danas dobiva na težini s debelom nostalgijom u krmu.

Na tom raskrižju epoha lako je prognozirati da će jednoga dana prema Drvenicima hrliti i kruzeri. U ime toga nije svejedno gdje će u Trogiru pristati brod koji će vas odvesti ili vratiti s Drvenika. Izgradnjom nove marine između Trogira i Segeta Donjeg drvenički trajekti ostali su bez veza pa su preseljeni na

početak trogirske rive gdje im naravno nije mjesto iz oba razloga: smetaju šetačima a daleko su od prometnice.

Tako se rodi projekt o trajektnom pristaništu na novoj lokaciji Soline, zapadno od gradske jezgre i trogirske rive, a na samoj granici s općinom Seget. Splitska tvrtka «Obala», specijalizirana za pomorsko projektiranje pod vodstvom direktora, projektanta dipl.ing. Ivice Galassa, obuhvatila je temeljito nužni projekt prema kojemu će se izgraditi trajektni pristan, odnosno luka otvorena za javni promet Trogir – Soline.

Uz trajektno pristanište dužine dva puta po 55 metara projektom je predviđena izgradnja dijela luke na toj lokaciji s namjenom za komunalne vezove. Bit će to dovođenje u red postojećih improviziranih vezova za brodice.

MALI VELIKI D

Prošla su vremena kad su oba Drvenika bili šansa za Robinzone, a krenuti čak i kruzeri. Trajektno pristanište i luka Trogir-Soline prirodn

Trajekt za Drvenike, vizija projektanta Ivice Galassa

14

Daljine Drvenika Malog

Ivica Galasso, projektant i direktor splitske tvrtke Obala

DRVENIK

Drvenik Veli

a vrlo je vjerojatno da će začas tamo na su potreba i stanovništvu i turistima

Tipični prizori iz otočkog života – sad će vapor…

Naravno da svaki projekt uključuje i smisao sigurnosti u pristaništima i na vezovima u ukupnoj dužini od oko 300 metara.

U sklopu projekta «Obale» i projektanta direktora Galassa na dužini obalne linije od 220 metara u planiranoj luci Trogir – Soline zamišljen je i plan organizacije prometa na kopnenom dijelu luke s pratećim sadržajima suprastrukture.

Novoplanirani pristan odnosi se na trajekte tipa «Hanibal Lucić» koji sada udovoljavaju prometu s otocima Drvenik veli i Drvenik mali. Taj dio obale izložen je vjetrovima u rasponu od juga do maestrala pa se oprezno predvidjelo sve potrebno za siguran boravak trajekata i drugih plovila po svim meteorološkim uvjetima i svim stanjima mora.

Drvenik Veli

TRAJEKTI I BRODICE U dijelu luke s komunalnim vezovima zamijenit će se pet gatova za manje brodove i brodice. Uredit će se obala sa šetnicom, a ostali sadržaji prilagodit će se namjenski prema trajektnoj luci, ali i prema gatovima s komunalnim vezovima. To se posebno odnosi na parkirališta i na prilaz trajektu, ukrcaj i ostalo.

A već su davno prošla vremena kad su brodske veze s Velim i Malim Drvenikom bile rijetka dragocjenost. Galassova «Obala» prati život, i onda kad Stari Grad na Hvaru valja približiti vremenima spremnim za prihvat kruzera, ili kad stanovništvu prekrasnih drveničkih otoka od Trogira prema Vinišću valja omogućiti sigurnu vezu s kopnom.

15

ZA LUČKI VJESNIK

11. studenoga, SveƟ MarƟn

Sumartin

Trogir

Sumartin, Vranjic

S

umartin na Braču i Vranjic blizu Splita slave svetoga Martina kao svojega zaštitnika. Naravno, Martinje slave svi, i u drugim mjestima, po običaju kušajući novo vino, pa se Sumartinjani i Vranjičani i neće osobito razlikovati. Samo će crkve biti punije.

Sveti Martin spada među omiljenije svece, vjerojatno i zbog veselja koje obećava. On je prvi svetac koji nije bio mučenik, život je proveo kao „vojnik na silu, biskup po dužnosti i monah po odabiru“ (4. stoljeće), a slavi ga se kao zaštitnika vinara i vinogradara, Francuske, vojnika i konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka.

Piše Elizabeta Sonjara Garber

Trg po trogirsku

Kad sveci m 14. studenoga, SveƟ Ivan

Trogir

S

vetkovina zaštitnika glavni je događaj u Trogiru, a 14. studenoga je i Dan grada i Dan svetoga Ivana Trogirskoga. Uostalom, da nije bilo svetoga Ivana, možda ne bi danas bilo ni Trogira – kada je hrvatsko-ugarski kralj Koloman 1105. htio razoriti Trogir, Ivan, biskup trogirski ga je uspio odvratiti od toga. Puno je legendi vezano uz trogirskoga sveca, koji je umro 1111. godine. Spomenimo samo kako je, hodajući po valovima, za oluje kod rta Planke (kraj Rogoznice) spasio i mornare i brodski teret, a kada je umro i kada su Mlečani njegovu ruku htjeli odnijeti u Mletke, ruka je doletjela i spustila se na njegov grob.

Kapela svetoga Ivana u trogirskoj katedrali svetoga Lovre, jedan od najljepših renesansnih spomenika, nedavno je obnovljena pa se može vidjeti u punome sjaju. Svečevo je tijelo inače preneseno u kapelu 1681. godine.

16

21. studenoga, SveƟ Klement

Makarska

Makarska

S

veti Klement zaštitnik je Makarske i njegov blagdan tradicionalno se i višednevno slavi pod Biokovom još od početka 18. stoljeća. U crkvi sv. Marka na glavnome gradskom trgu, čuvaju se kosti sveca mučenika, donesene iz rimskih katakomba 1725. godine.

O mučeništvu svetoga Klementa ne zna se puno, ali se drži da je umro u progonstvu, na Krimu, 98. godine. Bio je četvrti papa, nakon Petra, Lina i Anakleta.

Na dan sveca bit će živo u Makarskoj. Srećom, glavni gradski trg sa crkvom svetoga Marka dovoljno je prostran da primi i Makarane i goste.

Makarska

6. prosinca, SveƟ Nikola

marširaju!

Komiža, Krilo Jesenice

A

ko nekog sveca ne treba posebno predstavljati, to je sveti Nikola. Posebno se štuje u Komiži na Visu, dakako, kao Mikula. Dan zaštitnika ujedno je i Dan općine. I danas u Komiži vrijedi višestoljetna tradicija spaljivanja brodice ispred crkve svetoga Nikole – za spas svih brodova i mornara na svijetu.

Sveti Nikola zaštitnik je pomoraca i putnika, djece, siročadi, siromaha, trgovaca, bankara, sudaca, radnika, nevino osuđenih, pa čak i lopova. On je najpopularniji svetac svih vremena. Dovoljna su mu djeca cijeloga svijeta i običaj darivanja u čarapu. Po legendi, ostavljao je novac starcu za miraz kćerima i, da ga ne bi vidio, spustio je dar kroz dimnjak, a kako su kćeri na kaminu sušile čarape, upao je ravno unutra. Koliko je samo radosti izniknulo iz tog čina!

Osim u Komiži, osobito će svečano i veselo biti u Krilu Jesenice jer je sveti Nikola zaštitnik i tog mjesta. Nije slučajno: Komižani najstariji i najmoćniji ribari i pomorci i Kriljani puni malih brodara koje je nemoguće ne susresti ljeti u svakom malom mjestu na Jadranu.

Sv. Nikola

Komiža

17

E

vo nas sad i na kopno. Kušali smo sve delicije po otocima pa je red na kraj lita iskrcat se na kraj. Tamo će sezona i duže potrajat. A da ne govorim da ima lipih konobi koje funkcioniraju i usrid zime. Možda i nema ničeg boljeg od toga. Samo nismo još time šarmirali naše turiste. Da oni znaju kako mi lipo kužinajemo kad oni odu i uživamo u našim specijalitetima koje je koji put i riskantno ponudit gostu, ko zna kako bi reagirali. Kao da je malo onih koji su nekad znali pitat zašto nismo oprali crne riži…

VEZ UZ STOL Krenimo od „Frenkija“. Dakle, stigli smo u Seget Donji. Lipo malo ribarsko stisnuto misto čim izađete iz Trogira prema hotelu Medena, prema Vranjici, Marini itd… Šta ima, minut-dva za spustit se sa ceste u Seget Donji. Lokal „Frenki“ smjestio se u samoj vali.

Ako ste s brodom, možete ga vezat za nogu od stola u restoranu. A ručat možete dok sjedite u moru.

Konoba je prekrasna. Gazda ima bazen sa filtriranom morskom vodom, jedan je za jastoge specijalno, a drugi za školjke i u njemu obavezno drži četiri-pet vrsti. Sve je domaće.

Vrtal iza konobe i kuće je velik, a more još veće s kojega svakodnevno ribari donose birani ulov. Od pravih komada do mišane ribe s kojom možeš pripremit šta god zaželiš.

Ne bojte se, neće pofalit ni škarpine ni šanpjera, ni brujeta ni lešade a, naravno, ni ribe za žar. Specijalitet konobe je juha od škampi s purom. Zanimljiva je za salatu domaća rikula. Brujet mu je fantastičan, a spremljen je po starinsku, kako se radi poznata segetska popara. To je najstariji način pripremanja brujeta kad je nedostajalo mnogih

sastojaka pa bi se kapula i krumpir s ribom ukrcao u teču s hladnom vodom i maslinovim uljem te s još nekim sitnicama koje čine specijalnost. Popara se na drugim mjestima zove gregada.

Gazda je izvrsni kuhar, završio je potrebne ugostiteljske škole u Kaštelima. Ime mu je Pere Čatlak. Zapamtit ćete ga, sto posto!

KRILO PA U BRDO Sad pogledajte ovu avanturu! Idete od Splita, koji preskačemo jer je tu sve poznato, do kraja urbano i u lučkom smislu nije pod Županijom – pa nastavljamo prema Omišu.

Nitko nikad na tom putu nije preskočio Krilo Jesenice! Nemoguće, jer za oko ti moraju zapet barem ti stari jedrenjaci, trabakuli, salbunari…

Luke starih brodova su prekrasne, jedna za drugom na tom potezu, a ono što preskačete stalno jest jedan put u unutrašnjost koji kreće u Sumpetru nalijevo do crkve pa opet lijevo ili idete do Krila pa u mistu skrenete lijevo u brdo. Od Splita vam treba dvadesetak minuta do odredišta, rijetko viđene konobe u brdima iznad Krila Jesenice. A od samog Krila dosta vam je pet minuti.

Gori, uzbrdo, uletjet ćete u Krilo Jesenice, staro selo. To vam je konoba od onoga poznatoga Gorana Albinija. Otvorio ju je tamo 1977. I dao joj ime Kamanjo. Ako nikad prije niste čuli za njega, onda se evo možete upoznat s njim ovom prilikom. Riječ je o čoviku koji upravo piše ovu rubriku „Jesti se mora“ za Lučki vjesnik i za Port News.

Ta konoba već dugo ne radi. Tamo živi moj sin Bartul Albini Kamanjo Junior. Normalno da je potega na mene pa je vrsni kuhar, ali dao se u neku priču o zdravoj hrani i obra-

đuje goleme vrtle, sve živo ima, pome, paprike, kukumare, tikvice, kapulu, balancane…

Idealno za otvorit konobu na neki otkačen način. Predložio sam mu da bude originalan i da pozove goste neka sami donesu što žele pripremit za jelo.

Ideju smo razvili i dalje. Neka gosti i sami pripremaju za sebe jelo, kako njima odgovara. Iako bi im mogao peku pripremit i moj sin. Ali ta verzija da se nekamo zaputite sa svojom spizom i ambicijama da sami sebi kuhate, pečete i drugo u izuzetnom ambijentu, čini mi se da bi mogla bit kao neki izazov.

E ali vidite, čak ni tako još nije proradila ta drevna konoba. Stara je 200 godin’…

Lipo bi bilo zamislit tamo i zjog za na balote.

Međutim, moj sin je kao ugostitelj još uvijek okorjeli početnik. Nagovaram ga da jednostavno ponudi ljudima tu opciju i da naplati samo boravak, na primjer na deset ljudi tisuću kuna. Konoba je zakon. Tu je uvijek ista temperatura. Ljeti, zimi. A najveći gušt je baš zimi. Jer se zapali pravi, veliki oganj. Gori su još i koze, pa ima i sira, mlika, janjaca. Naokolo ljekovito bilje.

OPAČAK POD BIOKOVOM Kad prođete Makarsku i trčite dalje prema jugu, prema Pelješcu, Dubrovniku, smanjite gas i promislite je li ovaj savjet vridi zlata.

Skrenite lijevo ravno prema visinama Biokova. Tamo vas čeka Opačak. Radi se o konobi u Gornjim Tučepima na cesti za Vrgorac i Međugorje. Sa prekrasne terase konobe „Opačak“, pruža se atraktivan pogled na Pelješac, Hvar, Brač i Split. Uz ugođaj tihe dalmatinske glazbe kušat ćete zdravu hranu dalmatinske kuhinje, uz degustaciju kvalitetnih vina i rakija.

DALMACIJA NA TANJURU GORAN ALBINI KAMANJO, KULINARSKI EKSPERT, KOJI JE KUHAO ZA HRVATSKE PREDSJEDNIKE I PREMIJERE

PI 18

O K C A V

, N U P

Seget Donji

E L Z O K

Gastro-expert Port Newsa kušao je jelo za naše čitatelje i goste po cijeloj Srednjoj Dalmaciji i kao gastro-skipper vodi vas po dalmatinskim konobama

Jastozi i Kamanjo

Uz konobu posluje i vinarija, jedina registrirana vinarija uz obalu na vinskim cestama srednje Dalmacije. Može se izabrat pet vrsta kvalitetnog vina proizvedenog od autohtonih dalmatinskih sorti grožđa. Konoba „Opačak“ nudi tradicionalna jela: pršut, sir, meso sa roštilja, riba sa roštilja, peka po narudžbi, kruh ispod peke. Tri godine zaredom u ljetnom turističkom vodiču konoba „Opačak“ je svrstana među 30 najboljih konoba na Jadranu.

Opačak je vrsni ugostitelj. Organizirani su izleti autobusima do njegove konobe. A glavni specijalitet su pivci. Ne znam di ih on nađe toliko, ali uvik ih ima, nikad nije zakazao. U pet uri ujutro on će vam spremit pivca ako vam padne na pamet. A može i u ponoć.

Uvik je od volje, marljiv, spreman, u akciji.

KOPUNI ZA OKLADU Pivce radi na mali milijun načina, a meni se najviše svidija na ražnju obložen pancetom.

To su pivci kopuni, najbolji na svitu. Jedan put je prijatelju i meni spremija pivca od pet kili. I, nećete virovat, ljudi, sve smo izili. A nudit će vam on i pivca lešo. Pa njegov sir, pršut.

Nikad ništa mu nije teško. Ispod onih planina Biokova naravno da uvik ima bure. Onda valjda i pršuta. Gazda Opačak, zapravo Vjeko Opačak, pojam je čovika optimiste: – Šta ima koristi od plakanja. Je, grubo je, teška su vrimena, ali ko radi, naći će se i za njega. Odakle mi toliki pivci? A nekad sam i

ja gojio kopune. Sad to rade drugi i od toga žive. A ja nabavim. I moj princip je da gostu moram ponudit takvog pivca il kozletinu, janjetinu, u koju se ja slobodno s gostom mogu kladit. Znači, kladit da je prvoklasna. Ako je tako, bit će u tebe gostiju, budi siguran!

!

A N I T E J N A J , E

Čekajući konobu u starome selu Krila Jesenice

Piše: Goran Albini Kamanjo

Klasika kacjole

19

FELJTON PORT NEWS U POVODU JEDINSTVENE KNJIGE O PALAGRUŽI, AUTORA DR. BRANKA KIRIGINA (2)

„Ca je Palagruz

Palagruža je Diomedov otok. Diomedovo lutanje nije poznato u deta Afrodite, lutao i našim morem. Pomnije proučavanje spisa i nalazi po Palagruži, a ne na talijanskim

Za podlistak Lučkog vjesnika ispričao Branko Kirigin, autor knjige Palagruža – Diomedov otok, ugledni splitski arheolog

Z

natno prije izgradnje svjetionika živjelo se na Palagruži. Pokazuju to arheološki nalazi iz doba starih Grka i Rimljana, da i ne spominjemo prethistorijskog čovjeka.

Između ostaloga i čaša iz 520. g. pr. n. e. s urezanim grafitima imena Diomeda i slikom nagoga i bradatoga boga kako sjedi. To je prvi materijalni dokaz o štovanju boga Diomeda na Jadranu. Palagruža je, naglašava dr. Kirigin, Diomedov otok. Diomedovo lutanje nije poznato u detalje kao Odisejevo, ali se zna da je, gonjen osvetom Afrodite, lutao i našim morem.

Umro je u dubokoj starosti, po jednoj od priča ubili su ga naši ilirski preci – domoroci.

Pomnije proučavanje spisa i nalazi potvrđuju da je Diomed poginuo i da je pokopan na Palagruži, a ne na talijanskim Tremitima, gdje mu je na otoku San Nicola obilježen i grob.

20

UTRKE FALKUŠA ZA RIBANJE Diomedovo svetište na Palagruži nastalo je stotinu godina prije nego su stanovnici egejskog otoka Parosa utemeljili Faros, današnji Stari Grad na Hvaru. Usput, za ilustraciju, u to doba od Gargana do Palagruže jedrilo se šest sati. Kao što je od Komiže do Palagruže trebalo šest sati. Ako nije bilo vjetra, Komižani bi veslali i petnaest.

Komiški ribari znali su godišnje posoliti između 56 i 112 tona ribe. Da bi svaki ribar imao jednaku startnu poziciju, organizirali su svojevrsnu regatu. Na početku svakog mraka, koji traje 22 dana, poredali bi se ribari u gajetama ispred Kaštela na komiškoj rivi i startali na pucanj topa s Kaštela ujutro u sedam sati. Tko bi brže preplovio tih 40 milja do Palagruže, hvatao je bolju poštu. Ljeti za srdele, zimi za jastoge. Tako je bilo sve do 1936. godine.

Da bi mogli loviti na pučini, Komižani su od obične gajete napravili falkušu, brodicu savršenih svojstava za lov na otvorenome moru. Kad bi se nakupilo lovine, brodu bi dodali falke kako bi mu povećali visinu, a time i nosivost. Znalo bi se okupiti oko Palagruže i stotinu družina. Među njima nikad nije bilo svađa, dapače, samo su pomagali jedni drugima, vladao je visoki moralni kodeks.

Nije uzalud vladala uzrečica: „Ca je Palagruza dola tu je i vazela”.

Rekordan ulov jedne gajete bio je onaj vlasnika Jovanina Marinkovića Dere koji je 1909. ulovio i posolio 40 tona srdela. U 16. st. 1000 srdela prodavalo se za 1 dukat ili za jedan cekin, dakle da je Dero tada živio, zaradio bi 800 dukata, a ako je 60 dukata bilo cjelogodišnji prihod plemićke obitelji u Veneciji, lako je zamisliti kako je mogao biti bogataš. No nije. Na palagruškoj su se ribi bogatili plemići i vlast, nikad ribari.

za dola tu je i vazela”

lje kao Odisejevo, ali se zna da je, gonjen osvetom otvrđuju da je Diomed poginuo i da je pokopan na Tremitima

HODIL JE KALAT GAĆE Zanimljivo, tako mali otok (i Vela je mala, a o Maloj Palagruži da i ne pričamo), a tako puno toponima! Na Veloj 80, na Maloj 40, a na Galijuli (najjužnijoj točki Jadrana) 10. Svako mjesto moralo je dobiti svoje ime jer u doba kad nije bilo ni kompasa ni GPSova, kako drukčije opisati točnu poštu? Pa ako je sama Palagruža nastala od grčke riječi pelagos (pučina), za pličinu Pupak nije teško pogoditi, za Cuf također, a tu su i Mondefust, Pulentino, Konfin, Salamandrija…

Pol Forane su dobili ime po tome što su na tom mjestu poginuli hvarski ribari koji su taman sjeli ručati kad se na njih, valjda u potresu, srušila cijela litica. Svi su poginuli osim dječaka koji je na Salamandriju otišao po vodu. Tada su Hvarani predali Palagružu Komižanima. Nedaleko od Pol Forane, na Pol Klobuk odronila se stijena i usmrtila “Centota Mardešića Foku kal je hodil kalat gaće”. Pol kriz je križ od stijene, postavljen za nesretnog Višanina kojega je jugo bacilo u more i nikad nije pronađen. Doista, na Palagruži nitko nije umro prirodnom smrću. Poginulih je bilo mnogo, kao i olupina potonulih brodova u moru.

Papa Aleksandar III. (onaj što je postavio kamen-temeljac za pariški Notre Dame) s velikom pratnjom i flotom od 13 galija plovio je prema Veneciji od Viestea, gradića na vrhu Gargana i 9. ožujka 1177. doplovio do Palagruže. Zbog lošeg vremena, neki su se brodovi morali vratiti (čak s teretom bijelih konja spremnih za žrtvu Diomedu), a ostali su zapeli na Palagruži. Za uspomenu su ostavili nazive mjesta na Maloj Palagruži: Popina njiva, Popin brig i Pol popino.

PUTOKAZ, NACIONALNI PARK Život na Jadranu počeo je s Grcima.

Od Krfa do Adrije je 480 milja, a Palagruža je oduvijek stajala na pola puta kao čvrst putokaz moreplovcima, istraživačima i gusarima. S nje se vide obje strane Jadrana, na njoj i danas obitava 220 raznih vrsta biljaka, a u njezinu moru 321 vrsta algi.

Svakako je zaslužila da postane nacionalni park i da se na njoj utemelji međunarodni znanstveno-istraživački centar Lanterna znanosti o Sredozemlju. Želimo joj to zajedno s dr. Brankom Kiriginom.

NAJDULJI RAT Jedan od najduljih sukoba u ovim vodama stoljećima je trajao između ribara koji su lovili tradicionalnim mrežama vojgama (stajaćicama), a to su bili samostalni, te onih koji su lovili mrežama tratama (potegačama), a ti su lovili za vlastelu. Vlastela je podržavala trate jer su bile unosnije pa je lov vojgama bio zabranjen i to uz okrutne kazne.

Ribarski sukobi, u kojima su padale i žrtve, potrajao je stoljećima. Napokon su završili 1808. Kada je austrijski generalni providur za Dalmaciju Vicko Dandolo omogućio Komižanima da nesmetano love vojgama srdele, ali samo oko Palagruže i Sveca (gdje se ionako nije moglo loviti potegačama).

21

REPORT NEWS Prva inozemna dopisnica Luēkog vjesnika piše iz Finske

LUČKI VJESNIK U FINSKOJ FINCI I MORE

F

inska je obala duga 46 tisuća kilometara i uz nju je više od 73 tisuće otoka!

Tipičnu obalu čine stijene i morena (naneseni razdrobljeni kameni materijal što ga ledenjaci talože u nižim predjelima). Pješčane su plaže jako rijetke. Posjedovanje kuće uz more ili uz jezero za Fince je od životne važnosti. Imati saunu, brodicu ili jahtu, mjesto za roštiljanje i vodu (bilo kakva oblika) za kupanje sve je što pravom Fincu treba. Tako se mi odmaramo ljeti, ali i zimi. Osim toga, to su mjesta gdje možemo naći malo osame (kao što pronalazite osamu već time što živite u Finskoj). Jasno, uz odmor obavezno ide i ogovaranje susjeda s obližnjeg otočića, ali i brzo zaboravljanje ljutnje. Čim skočiš gol u mirnu vodu jezera, sve brige nestaju. Ostajemo samo ja i moja vikendica na obali.

Tekst i fotografije: Oona Lydia Kristiina Polvi

LUČICA U HELSINKIJU

J

edrilice su snimljene u lučici Katajanokka u Helsinkiju, Finska, na kraju finskoga ljeta. Luka, smještena na istočnoj strani Helsinkija, imala je svoje dobre i loše dane. Nekad su se u njoj okupljali krijumčari alkohola i prostitutke, a danas je jedna od najljepših u glavnome gradu Finske. Odmah uz nju smještene su školske tržnice, a služi i kao privezište kruzera za Estoniju i Švedsku kojima Fincima stiže (njima drago) piće, jeftinije nego doma. Jasno, plovidba je skuplja od odlaska u dućan, ali kad se spoji ugodno s korisnim, dobro dođe.

22

KOMIŠKI PORTAL

Piše Jakša Fiamengo pjesnik, član i suradnik HAZU

Sveti Mihovil, Beethoven i Sofoklo Nekad je simbolika susreta dva otočka viška grada na brdskom sedlu bila originalno predstavljena drvenim triptihom na oltaru crkvice sv. Mihovila. Po zapisima s početka 17. stoljeća, sv. Mihovil je bio smješten između svetaca zaštitnika viške (sv.

Juraj) i komiške uvale (sv. Mikula). Kad danas kraj crkvice „pukne“ pogled na komišku uvalu, ne može se odoljeti a da se onim ta-ta-ta-taaa ne „citira“ svečani početak Beethovenove Pete

S

v. Mihovil sa svog brdskog prijevoja nad Komižom ustrajno čuva uvalu i motri na more ispod terasastog spusta, na tu beskrajnu plavet koja se gubi u daljini, iza otočića što poput kakvih brodica prate viški brod-otok da ne odluta još dalje na pučinu.

Kao da – pogledom se spuštajući niz terasaste obronke – pomaže njezinom zaštitniku sv. Nikoli. Dakako, po konfiguraciji ljevkaste lepeze, ne bez primisli na teatar, antičku dramu, Sofokla. Uvala je, nema što, mudra činjenica. Sam Mihovil, ako niste znali, ranosrednjovjekovni je svetac, a njegova crkvica je na samom usjeku, kojim od davnina prolazi put što spaja Vis i Komižu, Komižu i Vis, dva velika naselja na otoku. Danas i Vis i Komiža imaju status grada, a crkvica, vlasnost benediktinskog samostana na Biševu, po pisanim vrelima vuče tragove još iz 12. stoljeća.

Put između ova dva naselja, u novije vrijeme oba sa statusom grada, sada je propisno asfaltiran i predstavlja najkraću kolnu vezu između ova dva otočka središta u pripadajućim uvalama na sjeveru odnosno jugozapadu otoka. Nekad je simbolika tog susreta dvaju gradova na brdskom sedlu bila na originalan način predstavljena na drvenom triptihu na oltaru te crkvice. Na njemu je, po zapisima s početka 17. stoljeća, sv. Mihovil bio smješten između svetaca zaštitnika viške (sv. Juraj) i komiške uvale (sv. Mikula). No, drvo propalo, likovi zagubljeni, a simbolika ostala zauvijek.

Kraj crkvice, kad „pukne“ pogled na komišku uvalu, ne može se odoljeti a da se onim tata-ta-taaa ne „citira“ svečani početak Beethovenove Pete. I srce se uvijek ispuni nekim ekstraushitom u pogledu na otoke Biševo, Svetac, Brusnik i – kad je „čisto vrijeme“ – Ja-

buku, 96 m visoku vulkansku okaminu nalik na impozantnu peraju morskog psa ili kojeg daleko većeg morskog čudovišta. Sama uvala otvara se poput divovske školjke, „rahle“ od stepenastih vinograda i gomila, a one su i ovdje najveći ruralni graditeljski svjedoci stoljetnih težačkih truda. Pisac ovih redaka prije koju godinu imao je čast na tom mjestu otvoriti vidikovac, počivalo s pogledom na uvalu.

Zacijelo se i drugima na tom mjestu dogodi štogod veličajno: kao da tu svi najljepši zvuci, otkupljeni od sveopće buke vremena i okupljeni u tišini te školjke, u punoj sunčevoj svjetlosti zvone od nabujalih uspomena, vlastitih i tuđih, obvezno s ribarsko-težačkim predznakom i prizvukom povijesnog blaženstva. Časni benediktinci, koji su kristijanizirali našu obalu a kojih na našim prostorima više i nema (izuzetak čini pašmanski vrh Čokovac s još uvijek „aktivnim“ samostanom – ostale su objekte uglavnom preuzeli franjevci i dovršili misiju svojih predšasnika), nisu zacijelo u svojim graditeljskim pothvatima ni slutili koliko su dobra učinili krajoliku i ljudima u njemu.

Crkvice, posvećene sv. Mihovilu, obično se

grade na ulazu u naselje, kao straža i predstraža svega što se u njemu zbiva. Kao da s dužnim blagoslovom u nj propuštaju samo ono dobro i ljudsko. S druge strane, obično se na izlazu iz mjesta, na „izlazu u vječnost“ grade sakralni objekti posvećeni sv. Jerolimu, grobljanske kapele koje nas ispraćaju u zagrobnost. Usidreno u posvemašnjim signalima epifanije, sve ovdje ima svoj red, mediteransko ravnovjesje, sporazumnu razmjenu ovozemnog i onostranog.

U komiškoj uvali, koja je poput zagrljaja, kako je to znao reći Ranko Marinković, koji sada i sam počiva pod grobljanskim čempresima u uvali a nama prepušta da ga citiramo, nema kapele posvećene sv. Jeri, inače nebeskom zaštitniku cijele Dalmacije. Njega kao da ovdje glavom, bradom, mitrom, štapom i zlatnim kuglama zastupa sv. Nikola, putnik i po moru i po kopnu i po raju. A taj raj kao da počinje već u uvali kao što je ova. Župna crkva sv. Nikole (iliti Mikule), smještena na brijegu, odmah iznad grobišta, u samim počecima, također je bila benediktinska opatija -– iz nje Svetac moćnom rukom blagoslivlja uvalu i sve koji po njoj plove pa i sami otoci u daljini.

23

Senzacije srednje Dalmacije

Za ovo nemamo riječi

Hvar u četiri dimenzije turizma, kupači, auti, brodi, vikendice Sezona na jesenskoj nizbrdici, katamaran na hvarskoj rivi

Veliki izazovi na hvarskoj rivi

Rogač, konoba Pasarela

24

Vežite se, stiže zima, Križna luka, Hvar

I ljetu je kraj

Stomorska

Lijevo jastog, desno „roge“, Kalambera u centru pažnje

25