Port news 15

BR.15 LIPANJ 2015.

51 LUKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE BREVIJAR ZA SVAKOGA NA MORU

SAGITA stara 1000 godina, iz doba omiških gusara

Krstarite Lučkim vjesnikom!

KLJUČ ZA SRCE JADRANA Zlatan Filip Zoričić

VIRUJEN U BROD! Ana Miše Periš

UDRI KRIZU NA VESELJE! Lidija Fuštar

ŽENA IZ VEDRA NEBA

Makarska

MILIJUN I JEDNA NOĆ Uređenje svih malih lučica

MANDRAČ NAŠ SVAGDAŠNJI

OVAJ BROJ LUČKOG VJESNIKA OT

KRSTARITE S LUČKIM VJESNIKOM!

KLJUČ ZA SRCE JADRANA V

raćam se iz Venecije, sa spektakularne pressice, odakle sam poslao senzacionalnu vijest-reportažu i fotografije, bez sumnje teški ekskluziv pod naslovom: Hrvatska domaćin America’s cupa!

Poslao sam i priču o pokretanju najnovijeg jedriličarskog projekta, maratonske etapne regate od Venecije do Dubrovnika!

U „poluvremenu“ te cjeloljetne utakmice, u njedrima i jedrima Jadrana, posebno bi mjesto pripalo Splitu kao izuzetnom gradu usred jadranske obale, idealnom za „veliki odmor“. Zato bi se u Splitu, kroz dva tjedna tog lipanjskog velikog odmora golemih jedriličarskih posada 2

sa svih strana svijeta, priredio dodatni „karusel“ koji bi predvodio Russell Coutts, najveći svjetski skiper s ostalim vrhunskim posadama svjetskog dvobojskog „matchrace“ jedrenja, te Oliver Dragojević s autorskim koncertom na Rivi.

SKIPER I SPIKER Vjerojatno će poneki stariji čitatelj početkom ovog odlomka već prepoznati vijest koju sam objavio prije desetak godina. Od svih nabrojenih ekskluziva u prva dva odlomka – ništa se nije ostvarilo osim Oliverovog koncerta na Rivi. A mogao ga je Oliver otpjevati i bez te svjetske halabuke. Ipak se vidi razlika, više ti vridi Oliver ka spiker nego svi skiperi ovoga svita...

Zašto su Split, Dubrovnik i Venecija, u neraskidivoj i prirodnoj vječnoj vezi povijesti i kultura, doslovno izmišljeni za globalnu navigaciju i suvremene seobe turista

Autor: Mario GARBER Fotografije Segor GARBER

Ali, bolje da isključimo mikrofon i otključamo Splitska vrata usred Srednje Dalmacije, u srcu Jadrana. Zašto se ništa od nabrojenih bombastik-vijesti nikad nije dogodilo, kad po svemu izgleda da je priča – makoliko nevjerojatna i senzacionalna – u biti sasvim prirodna i logična, sama od sebe izvire s ovog našeg kao izmišljenog kraja uz more. Nema ničeg neobičnog u tome da Venecija i Dubrovnik prirede jednu takvu regatu, ideja je bila da se jedne godine jedri od Venecije do Dubrovnika, a dogodine od Dubrovnika do Venecije.

Nastavak na 4. stranici

TVARAMO SPLITSKIM VRATIMA Venecija

MANN, MAHLER I VISCONTI

Da nije bilo putovanja za Istru i Veneciju početkom ove godine, možda ne bi ni došlo do ove priče i podsjećanja na sve što se čovjeku dogodi za života, između ostaloga, i u Veneciji. Taj grad je stvarno bajka za sebe jer čim pomisliš da tamo postoji brod za vjenčanje i brod za pogreb (jer se drukčije život ne može odvijati na, moglo bi se reći, pontonima Venecije) – odmah je jasno da se tu odvija jedna sasvim drukčije organizirana svakodnevica. I jedino bi djeca, dok se igraju, mogla maštom doći do tako izuzetnih rješenja, preslikavajući dosadnu svakidašnju realnost na potpuno nesvakidašnju postavu cijeloga grada na sojenici, nad morskom površinom, koja sama po sebi uvjetuje sve ostalo što se u toj priči neizvjesno može zbiti, i ne zbiti.

Venecija je grad koji je kao motiv poslužio svima, od povijesnih osvajača sve do Napoleona, preko sitnih švercera i krupnih „prevaranata“ najveće vrsti, dakle iluzionista, umjetnika svake vrsti i performera koji za tren Veneciji mijenjaju izgled i namjenu, radi li se o iznenadnoj kiši (pa valja u prodaju pustiti zalihe kišobrana) ili o planiranom karnevalu.

Jedino u Veneciji maske nikad ne padaju. Jer se skidaju trajno. Vječno se zna da su maske. Kako god je Venecija i jeftina, ili drečava, dozla boga pragmatična i blazirana, ipak zauvijek ostaje tonuće uspravna i onako dostojanstvena s tom ukupnom istinom na svom licu. Koliko pauna, toliko klauna – Venecija nam je u krvi, i kad nas je stid, i kad nam podilazi.

S Venecijom i odrastamo. Divimo joj se, pa je u pubertetu preziremo, pogotovo njene štovatelje opčinjene gondolama i lutkama-balerinama na baterije. Onda sazrijevamo, skupa s njom, i starimo. I zavjesa pada s Luchinom Viscontijem i Gustavom Mahlerom, točno za Smrt u Veneciji (Thomasa Manna). Nitko nije toliko život, usput i smrt, koliko Venecija.

Zato se isplati na Piazzi San Marco naručit espresso, a još više ga platit – 100 kuna!

Split

Dubrovnik

Piazza San Marco, Duždeva palača

3

Najsimpatičnije i najvažnije za ovaj naš Lučki vjesnik/Port News jest činjenica da su iluzionisti i organizatori te regate tamo prije desetak godina u sam fokus tog velikog spektakla stavili baš Split, metropolu Dalmacije i glavni grad Srednjeg Jadrana, Srednje Dalmacije, dakle Splitsko-dalmatinske županije. A taj Split je baš u tom posljednjem desetljeću doživio fantastični bum i tako, sasvim neočekivano, postao i sam među najvećim turističkim atrakcijama, a bio je tek prolazno prometno čvorište, uglavnom odskočna daska za druge turističke meke.

TUĐMANOV DUBROVNIK 96.

Dva su pitanja, zašto se ništa od tih ideja nije ostvarilo i kako to da ideja nije bila naša nego iz glave stranca, Thomasa J. Gozdeckija, svojedobno čak i direktora našeg glasovitog ACI-ja. Ostavimo Gozdeckija i njegove korijene, nego ajmo sami smislit slične ideje. Na pressici u Veneciji bila je i gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica i javno predložila Dubrovnik za domaćina America’s cupa.

A Dubrovnik je već 1996. pod pokroviteljstvom predsjednika dr. Franje Tuđmana bio domaćinom svjetskog prvenstva u match-raceu, velikog spektakla u jedrenju i sjećam se kao sad globalnih imena jedrenja, svjetskih skipera na čelu s Chrisom Loweom za šankom hotela President.

Tom glamuroznom America’s cupu za 2017. određen je domaćin. Bermuda!

Bermudsko otočje poznato je po bermudama i, naravno, još poznatije po Bermudskom trokutu u kojem tajanstveno svako toliko nestane poneki brod. A u nas tajanstveno nestaju dobre ideje, ispare od dugotrajnog ključanja čekajući uzalud da ih se netko sjeti skinuti s vatre.

Nastavak na 7. stranici

4

Porporela u vizuri dubrovačke rozete

Split, Sv. Duje

REPUBLIKE MLETAČKA I DUBROVAČKA Morate se zbilja uozbiljit ako zaplovite rutom Venecija – Dubrovnik! Nije to samo regata morem sa sjevera na jug Jadrana nego je to vremeplov na jedra jer su Dubrovnik i Venecija temeljne dimenzije (i tenzije) Jadrana kao epoha i epoha.

Dubrovnik je u jednom trenutku bio grad sa 40.000 stanovnika. A London je imao 50.000. Dakle, to su bila dva glavna europska grada.

Otkrićem Amerike, novi interesi svjetskih puteva i najvećih trgovačkih križišta izmijenili su ukupan život, ali golemo je vrijeme pripalo ajmo reć match-raceu (dvobojskom jedrenju) između dviju trgovačkih i pomorskih sila, između Mletačke i Dubrovačke Republike kroz cijeli srednji vijek. Venecija i Dubrovnik dominirali su i stvarali utjecaj u politici, trgovini, razmjenama ideja te u umjetnosti i kulturi uopće.

I Dubrovnik i Venecija bilježe svoju povijest od stoljeća sedmog, a ima i najnovijih istraživačkih potvrda o antičkoj povijesti Dubrovnika. Venecija i Dubrovnik nisu samo ratovali, nego su se i nadopunjavali nadahnućem i stvaralaštvom Ivana Gundulića, Marina Držića, venecijanskih slikara Tintoretta, Tiziana, pa pisaca Carla Goldonija, glazbenika poput Antonija Vivaldija, a tko može zaobići pjesnika i ljubavnika Giacoma Casanovu.

S Venecijom uzdišu svjetski brendovi: Lord Byron, Monteverdi, Richard Wagner, Goethe, Thomas Mann, Francesco Petrarca, Charles Dickens… A Marco Polo je legenda koja više od svega spaja Jadranom Veneciju i naš jug, Korčulu, Dubrovnik.

Knežev dvor na Stradunu

Venecija, Rialto

5

AMERICA’S CUP America’s Cup jedna je od najpoznatijih i najcjenjenijih jedriličarskih regata. Povijesna godina je 1851. kada je 170-tonski škuner „America“, član New York Yacht Cluba, pozvan na sudjelovanje u Nacional Cupu koji je dodjeljivala engleska kraljica. Iako je prejedrila Atlantik, „Americi“ nije bilo dozvoljeno sudjelovati na Nacional Cupu jer je on bio predviđen samo za nacionalne jedrilice. Engleski domaćin je zbog toga organizirao posebnu regatu oko otoka Wight u kojoj je „America“ pobijedila 17 engleskih jedrilica, te tako dala ime najstarijem međunarodnom sportskom trofeju America’s Cup. Ova je regata danas mjerilo najvećih sportskih dostignuća u jedrenju. Za pobjedu na toj regati potrebno je okupiti vrhunski jedriličarski tim, ali i pozamašna financijska sredstva potrebna za izgradnju skupih i tehnički najmodernijih jedrilica za natjecanje. Sanjali smo Dubrovnik, a za America’s cup 2007. u to vrijeme već su bili predviđeni samo ovi gradovi: Palma de Mallorca, Marseille, Monaco, Barcelona, Valencija, Lisabon, Sardinija (Porto Cervo)…

Za kraj, da bi se vidjelo koliko jedrenje privlači pozornost svijeta, podsjećam na još jedan svoj ekskluziv otprije desetak godina – Karlo Kuret, prvi Hrvat na America’s cupu. Splitski olimpijski jedriličar, labudaš, završio je olimpijsku karijeru četvrtom olimpijadom u Ateni 2004. na četvrtom mjestu, bez brončane medalje, ali je kao svjetsko ime pozvan jedriti na America’s cupu u Valenciji 2007. pa sam ga 2004. u Valenciji fotoreportirao s projekta talijanske posade „Piu 39“ s Devotijem i glasovitim jedriličarom Percyjem.

Russell Coutts

Dubrovnik, pogled na porat i Vrata od Ploča 6

Venecija, Bazilika sv. Marka Karlo Kuret

VENECIJA I DUBROVNIK Ne moramo (a vjerojatno i ne možemo) izboriti domaćinstvo America’s cupu, ali u biznisu malo bezobrazluka nije na odmet: da je barem težiti sličnim idejama! Prošlo je desetak godina, okolnosti su danas drukčije, ne bih se začudio da još nekoga upravo sada kopkaju slične misli. Pa i čitatelj će pomisliti kako se iza ovih redaka krije nekakvo „sondiranje tla“, međutim, nažalost, u pozadini ove priče samo je moje sjećanje na 2004. te asocijacija: zamisli, regata Venecija – Dubrovnik ove je godine mogla već doživjeti jubilarnu desetu feštu.

A to bi značilo da je i Split, u fokusu te rute od Venecije do Dubrovnika, mogao slaviti desetogodišnju ulogu u svjetskom jedrenju. Nismo Francuska da možemo odvojiti 500 milijuna eura za kandidaturu Marseillea za America’s cup 2007., ali nismo ni pokušali, možda bi se moglo i nešto manje, opominju primjeri hrvatskog jedrenja, splitskog Labuda, organizacije na primjer aktualnog prvenstva Europe u klasi finn i slično. Sve to govori da je tlo plodno.

GRAD OLIMPIJACA Split je označen i prepoznat kao olimpijski grad, izvor gotovo stotinu olimpijskih medaljonoša, brendova poput Blanke Vlašić, Gorana Ivaniševića, Tonija Kukoča, Dina Rađe, pa unatrag do Beare, Vukasa, Đurđice Bjedov... Svaki skiper kad se iskrca na Zapadnu obalu usred Splita šeta između ploča i medalja splitskih velikana sporta, možda i bolje prepoznatih u svijetu nego u nas.

Toliko je razloga za skočit u Split sa svih strana svijeta, pa i s Bermuda. Naš je bermudski trokut u misteriju Splitskih vrata kroz koja otvarate Srednji Jadran, Srednju Dalmaciju, more Splitsko-dalmatinske županije s otocima Vis, Hvar, Brač, Šolta, Drvenicima Velim i Malim, posvuda poznatim atrakcijama Bola, Zlatnog rata, Paklenjaka ispred Hvara, poviješću i kulturom najstarijih hrvatskih gradića, Staroga Grada i Visa još iz antičkog doba, čudima daleke Palagruže i beskrajnih otočića prosutih po otočkim rtovima Srednje Dalmacije tako da se i na vesla, i na jedra, stiže kamo god ti padne na pamet.

Ako stigneš do Srednje Dalmacije, u središtu si svega, i za čas te put vodi do Dubrovnika ili Venecije, na Palagružu ili u planine, na Biokovo povrh Makarske, Velebit, na slapove Krke ili Plitvička jezera... Srednja Dalmacija u srcu svijeta.

12.000 GONDOLA Venecija i Dubrovnik dva su možda najvažnija cilja svih turističkih opsada na Jadranu i Mediteranu, a ljepotom i bajkovitom tajanstvenošću vjerojatno predvode i cijelu Europu. Veneciju umjesto ulica presijeca oko 150 kanala, kojima se ispod mostova odvija sav promet gondolama, brodovima i specijalnim čamcima, od građevinskih namjena do hitne pomoći.

Grad je usred lagune zaštićen otokom Lidom, a s kopnom je spojen mostom dugačkim 3600 m te autobusima i željezničkom prugom. Nevjerojatno je da grad počiva na arhipelagu od 115 otočića i oko 150 kanala, povezanih sa 400 mostova, pa su jedino prijevozno sredstvo brodovi.

Vaporettom se kao autobusom redovnim vezama odvija gradski promet kanalima, ali danas je u toj mreži samo oko 400 gondola, a nekad ih je bilo 12.000.

Porporela i Lokrum

7

Hvar

12 LUČICA LUČKE UPRAVE

vis

ČOVIK NAŠ I MANDRAČ NAŠ SVAGDAŠNJI vrboska

8

N

ema nas na svitu, ako je u pitanju naš čovik.

Uopće nije pitanje da je to intelektualac kakvoga nigdi nima. Pod „intelektualac“ se i misli na čovika koji u sve sumnja. Šta će drugo činit intelektualac, ako ne sidit po cile dane na šentadu, pazit radi li itko išta, i čim spazi koga da radi, odma će se prižentat sa sumnjičavim pitanjem. Nemojte se čudit intelektualcu koji sumnja? Stara je mudrost „sumnjam, dakle postojim“!

Naš intelektualni, da se ne kaže – sumnjičavi, narod nikad nema vire u nove projekte. A šta će bidan, ko se opeka, i na ladno puše. Pa ga vaja razumit. U tome intelektualnom ozračju obično se dočekuje bilo koji projekt. Poznata je poduka još od vremena kad se prije puno desetljeća predlagalo izgradnju ACI-marine u Splitu.

Skoro svi su bili protiv.

Intelektualno grintanje je dio dalmatinske, ako ne i mediteranske kulturne baštine pa s njim jednostavno treba računat u svakom projiciranju i projektiranju. Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije nikad nije zaboravila, ni izostavila Našega Čovika u svojim projektima, pa tako ni Naš Mandrač Svagdašnji. Gradilo se i luke, i trajektna pristaništa, planiralo i goleme gatove za najveće krujzere, ali nikad se nije zaboravilo našu pomorsku kulturu i tradiciju, identitet našega maloga mista.

Jer sve je proisteklo iz maloga smišnog mandrača. Iz lučice, iz portića, za sakrit kaić od bure i juga. A brod je pitanje komunikacije. Sa susidom, sa cilin sviton.

Zato u Lučkoj upravi misle i na kruzer, i na kaić. I planovi su jednako obimni i dosljedni kao i kad se ne radi o malim brodićima i brodicama nego kruzerima. Projekt je da se posvuda urede i izgrade male lučice s tim, današnjim temrinom – s komunalnim vezovima.

sumartin

stari grad

jelsa

9

12 LUČICA ZA ŽIVOT SVAKOG MALOG MISTA

rogač bol

10

Za početak misli se uredit i oplemenit, ovisno gdje je što potrebno, prema našem malom mistu – dvanaest (12) lučica. Tako da nitko ne može reć kako se brinulo za vezove nautičarima, turistima i strancima, a zapostavilo mali kaić od kojega je sve i počelo. U cijeloj Srednjoj Dalmaciji, na području Splitsko-dalmatinske županije uredit će se komunalni vezovi, lučice, mulovi i bove, a u startnom planu je početi sa 12 lučica u mjestima na otocima Visu, Hvaru, Braču i Šolti.

Radi se o lučicama u Visu, Hvaru, Starome Gradu, Jelsi, Vrboski, Supetru, Bolu, Postirama, Pučišćima, Sumartinu, Milni i Rogaču. Posvuda su to izuzetno potrebne lučice. U velikoj Jurjevoj uvali mjesta Vis na Visu oduvijek su mještani imali svoje vezove a otvaranjem otoka prema svijetu, prema turistima, brojnim nautičarima i putnicima svake vrsti, otvorio se i novi interes, potražnja za mjestom gdje vezati brod, gliser, jedrilicu, jahtu... Tu nema kraja.

Tako se ista potreba razvija s porastom turističkih ambicija i u svih pedesetak luka Splitsko-dalmatinske županije. Bol na Braču je svakako jedan od prioriteta jer dok još nije ni bilo projekta Lučke uprave za proširenje i izgradnju luke i novih lukobrana, Bol u biti nije ni bio ništa drugo nego jedan mali mandrač.

Slično je i u Starome Gradu na Hvaru. Taj neobični stari Hektorovićev gradić s poviješću još iz antike proširio se na golemu trajektnu luku, planira i kruzere primiti, a u njegovoj povijesti najnovija je nautičarska era jer je izgrađena riva specijalno za jedrilice, glisere i jahte. Stari Grad je time okrenuo novi list u svojoj povijesti i postao nautičarskom marinom uz sva svoja tradicionalna i kulturna obilježja.

supetar

DO JESENI 2016.

Lučka uprava će u svakoj od dvanaest lučica voditi računa da kompletnu priču staroga mandrača dovede u red. Pod jedan, lučica će dobiti pravi vez, s novim korpomortom, sidrištem, bovom, konopima, lancima, popravljenom rivom s novim anelima za vez. I sve ostalo u lučici artikulirat će se kao u kompletnu malu luku, s ukupnom infrastrukturom u kojoj će o poslovima, prihodima i rashodima voditi brigu Lučka uprava.

Posao će se obaviti u roku od dvije godine, prvih dvanaest lučica na redu je odmah od jeseni 2015. Znači, od 2016.

Najesen te lučice su sasvim pod brigom Lučke uprave. I tako će se nastaviti poslovi sa svim ostalim lučicama. Stav je Lučke uprave nastaviti ulaganjem u infrastrukturu svih luka u županiji brineći o svemu, od odnošenja smeća do ulaganja i unificiranja lučica pod kontrolom županijske Lučke uprave.

pučišća postira

milna

11

NEPONOVLJIVO PONOVLJIVO

LJETO 2014.

12

M

ora čitatelju past na pamet pitanje – a di su ljudi? Evo ih počevši od dvanaeste stranice! Teško je napravit fotografiju a da tu nema baš nikoga, međutim, kad se govori o pojavama i projektima, krupnim planovima i tome slično, onda su u prvom planu prostori, ambijenti, odredišta sa svojim višestoljetnim identitetima, pa je tu dovoljan i onaj čovjek što stoji iza, a ne ispred objektiva.

Ali kad nahrupi ljeto, sezona i svi aspekti te prijelomnice, tada ljudi i priroda naprosto procvjetaju u slapovima, između ostalog i turističkog tsunamija, otprilike onako kako konvoji i vojske Japanaca zapljuskuju i najuže kalete Venecije, jednako kao i ulicu Pusti me proć usrid Splita, ili po sličnim, prisnim tjesnacima ljudskog prometa Srednje Dalmacije u bilo kojem malom mistu.

Prizori iz srednjodalmatinskog „bračnog života“ s ljeta na ljeto poprimaju jedan novi timbar u kojemu se i turistički namjernici pokušavaju asimilirati na primjeru da kroz kaletu idu pedantno, držeći se desne strane ulice, kako bi se tečnije mimoilazili u „suživotu“ s ostatkom čovječanstva koje sve više sliči, u biti, na neku sveopću ekskurziju, ali ne virtualnu nego baš prkoseći Google Earthu – preferira „hodaj uživo“.

Na tri stranice uglavnom fotografijama podsjećamo na ljeto 2014. i po svemu se može pretpostaviti da će bit materijala i za ljeto 2015. Srednja Dalmacija je ipak podneblje zajamčenog podrijetla.

Japanci u Hvaru

Turisti na jedrilici s plišanim medom Tedom

Maslinica, otok Šolta

13

Kupanje u Maslinici

Zabava u plićaku u Milni na Visu

Nakon kupanja na Braču, sa suncem odlaze i turistkinje Gušti u kaiću, Stipanska na Paklenjacima

14

DOBA NOVOG LUKOBRANA Makarska kao metropola rivijere od Brela do Gradaca neodoljivi je zov za turiste s novim usmjerenjem prema nautičarima

MILIJUN I JEDNA NOĆ K

ako odoljeti zovu Makarske!? Nikako! Nisu uspjeli ni stari Feničani koji su joj, prema nekim tvrdnjama, dali i ime.

Radi se o feničkom nazivu za grimiz ili purpur (mucar), za boju što su je Feničani proizvodili od volaka kojima je oduvijek bila bogata makarska luka. Inače se smatra da je Makarska dobila ime po obližnjem selu Makar. Danas je Makarska metropola Makarske rivijere, od Brela do gradića Gradac na krajnjem jugu, Makarska koja sa svojih 10-15 tisuća stanovnika ljeti postaje pravi City of Makarska. Dovoljno je sjetiti se podataka koje napominje gradonačelnik Tonći Bilić: – Lijepo je čuti kad na kraju sezone kao Makaranin možeš reći da smo imali više od milijun noćenja!!! Makarska se vraća svojim najboljim turističkim vremenima, postavlja nove rekorde, a zadnjih ljeta evo ih i obaramo. Već sad se vidi da je dolazak turista za pet posto više nego prošle sezone u ovo doba, a čak 16 posto više ima noćenja. Zato se ne plašimo prognozirati i ove godine oko 170.000 dolazaka i najvjerojatnije oko milijun i sto tisuća noćenja za bilancu sezone.

Fotoreport: Segor GARBER

Makarska klasika

Nastavak na 16. stranici 15

Radi se non-stop, osim ljeti: lukobran će 2016. preobrazit Makarsku

Luka nekad i sad, s lukobranom

Makarska je iz niza razloga zadnjih godina postala izuzetno atraktivna turistička destinacija, a naravno da se to ne bi dogodilo da su Makarani stali skrštenih ruku. Posebne zasluge pripadaju i Turističkoj zajednici, objašnjava makarski gradonačelnik Bilić, navodeći niz primjera kojima su turistički radnici privukli pažnju inozemstva i uopće sa svih strana.

– Za prva četiri mjeseca ove godine ostvareno je 38.520 noćenja, prvosvibanjski vikend je napunio Makarsku, trudimo se smišljati i prirediti zanimljive manifestacije i privući gosta – kaže Tonči Lalić, direktor Turističke zajednice Makarske.

Makarska je već postala poznata po događanjima kao što su Wine Expo,

16

izložba starih automobila, Zmajev turnir u nogometu koji je ove godine okupio oko 900 djece, zatim trka biciklima na Biokovo, pa tradicionalni planinarski pohod trčanjem i penjanjem, svi znaju za MaFest i Biciklijadu...

– Ispunjavamo obećanja da ćemo produžiti sezonu i evo postigli smo već to da pauze između sezona gotovo i nema – kaže gradonačelnik Bilić. – Jedan od naših najjačih i najnovijih aduta sigurno je lukobran koji je Makarskoj dao novu pomorsku sigurnost, povijesno drukčiji izgled, nove uvjete za turistički razvoj, posebno za korak naprijed u nautičkom turizmu. Zadovoljni smo što smo u ovo ljeto ušli već i s drugom fazom radova na

lukobranu, dakle oblaganjem kamenom, što je obećanje da će iduća sezona imati lukobran sa 110 potpuno opremljenih vezova i novim šansama za razvoj.

Makarska novim lukobranom kao turistička atrakcija mijenja i svoju strukturu, ugostitelji se okreću toj novoj ponudi Makarske čija riva neće biti samo niz kafića.

– Cijeli grad smo doveli u novi izgled obogaćen sadržajima i uvjetima, šetnicama, uređenim ulicama, pričom u kojoj se vidi Makarska kao jedna cjelina.

Hit je sigurno šetnica koja ide prema svjetioniku Sv. Petar kroz prirodu uz more i ne fali, naravno, plaža, tako da nikako vam u Makarskoj ne može bit ni dosadno ni neudobno – kaže gradonačelnik Bilić.

SPALATO, STAVROS, MASSIMO Makarsko ljeto 2015. starta u drugoj polovici lipnja tradicionalnim projektom Pozdrav ljetu, a planirani su nastupi klape Berulia i Tedija Spalata, grupe „Pešes“, bit će tu i izložbi fotografija, umjetničkih radova, koncerta, zanimljivih autora poput Ibrice Jusića, zatim premijera nove predstave Zlatoustih „U raj za kraj“ i koncert makarske rock-grupe „Rezerva“, te grupe „Mjesni odbor“ sa Šolte, na kraju i Romana Lalić Pejković, te Jasmin Stavros i Massimo Savić.

17

MALO MISTO TUTTO MISTO

OPSERVATORIJ HVAR

NEBESKI OTOK I

sunce je u Hvaru drukčije – ta ne zove se uzalud „sunčani Hvar“! O mjesecu i zvijezdama da i ne govorimo jer Hvar je izmišljen za zaljubljene.

E ali Festival znanosti – i to ove godine na temu „Sunce“ – prvi put se ovoga proljeća održao u Hvaru pa se osim sunca i mjeseca koje vidimo svaki dan, teleskopom moglo promatrati Sunce, Mjesec, Veneru, Jupiter... I hvarski mališi razotkrili su čaroliju, spazivši čak i nekoliko Sunčevih pjega... To je, dakako, omogućio Opservatorij Hvar, uz hvarsku osnovnu školu, organizator „Sunca“ u Gradskoj loži. A osim mališa, nebom su bili opčinjeni i veliši. Kao i brojni turisti koji su se već okupili na otoku.

VIS U VIS

Višani, vežite se, polijećemo!

18

V

eć na jesen, prođe li sve po planu, i vi ćete moći ovako iz zraka snimiti Vis i onda sletjeti u viško Velo polje, na travnatu pistu dugačku čak 1200 metara, stresti perje, potegnuti žmul vugave i bacit se u more na kakvu plažu ili – u džip pa u Titovu ili neku drugu špilju, stazama vojnog turizma, koji se nigdje ne nudi tako slojevito kao na Visu.

Ili možete, prije novog uzlijetanja, u Zelenu špilju brodicom. Zašto ne i do Komiže pa u Modru špilju na Biševu?

Nema kraja.

Inicijativa za aerodrom potekla je od viškog Aerokluba Cumulus i stvar se zahuktava, samo što nije poletjela.

Grad Vis radi na tome. Ako su na istom mjestu u Drugom svjetskom ratu mogli slijetati bombarderi, nema razloga da se i Vis ne pridruži Braču i Hvaru s otočnom zračnom lukom.

A u Vis svatko ima razloga doći.

Zove vas Stiniva, jedinstvena uvala s ulazom na šljunčanu plažu kroz „kanjon“, zove vas Žena Glava s dobrim pogledom svisoka i tanjurom zduboka, pa laguna i otočići Budikovci...

BRAČKE MAŠKARE

EUROKARNEVAL U BOLU

S

ezonu su ove godine u Bolu na Braču otvorile maškare. I to ne obične maškare nego majstori za maškaravanje, da ne kažemo mentori od maškara. Naime, 35. Konvencija Federacije europskih karnevalskih gradova, čiji je Bol član od 2012., održala se u drugoj polovici svibnja u Bolu. Oko 170 gostiju iz dvadeset i dvije zemlje Europe i Amerike skinulo je maske svim karnevalskim običajima, raspravljajući o njima, ugodno se družeći i obilazeći bračke znamenitosti.

Osim Zlatnoga rata, plaže koja je osvojila svijet, majstori od maškara posjetili su Pučišća i njegov kamenolom, najstarije bračko naselje Škrip i njegov kamen, a onda još bacili i pogled s najvišega vrha Jadrana na Vidovoj gori.

A vi obiđite cijeli Brač! Jest da je to najveći hrvatski otok, oko 150 kilometara četvornih veći od Malte, na primjer, ali obići ga možete brzo – i kopnom i morem i iz zraka. I nećete se pokajati jer ima se što vidjeti.

Spopala te Šolta

VESNA PARUN GROHOTOM SE SMIJE Tvoje su oči za me lisnata, topla streha. Našla sam biser-kamen u školjci tvog osmijeha.

U grlu mi je srce, u srcu mi je ptica. Sva sam zvučno zrnce, bistra večernjica.

T

ako je iskazala Ushit Vesna Parun, velika hrvatska pjesnikinja. I ove godine održani su u Grohotama na Šolti (ovaj put četvrti) Dani Vesne Parun, na njezin rođendan 10. travnja. Kao gost-književnik s djecom iz Osnovne škole Grohote družio

2400 MI JE TEK!

se Hrvoje Hitrec, a nagradu za najbolji literarni rad dobila je učenica osmog razreda Julija Mihovilović.

Vesna Parun je, već petu godinu, počivala u blizini. Odabrala je Šoltu za vječnost jer je na majčinu otoku provela dobar dio djetinjstva.

Stari Grad za najstariji rođendan u Hrvata

T

ko se još ponosi starošću, osim Japanaca koji na pitanje koliko godina imaju, odgovaraju s koliko godina nemaju (jer su ih već potrošili)? Svi bi htjeli biti mladi.

Osim gradova.

Stari Grad na Hvaru dično nosi svoje ime. I zasluženo. Dogodine mu je tek – 2.400! Neka se javi tko se još pohvaliti time može! Samo Vis, dakako.

Užežin velike fešte za obilježavanje jubileja od 384. prije Krista i (opet) starih Grka koji su imali dobar nos za pronalazak najboljih uvala na Jadranu, čestitamo mu unaprijed rođendan. Nisu uzalud doplovili čak iz Parosa da bi osnovali Faros, znali su što rade.

19

I KRUZER JE BROD: Malta, Amerika, Japan, Australija

Mladi ljudi, nove generacije, a stara izreka „trbuhom za kruhom“: govori Splićanin Darko Slivar (37)

KUHAR OD SV K

ruzeri su u povijesti čovjeka kao „ptice selice“ svakako jedno od značajnijih prijevoznih sredstava. Dođu mu nekako kao točka na „i“ u toj ukupnosti masovnog kretanja, masovnih pojava, masovnih medija, hrane, igara... A Darko Slivar (37), na primjer, mladi čovjek iz Splita, jedan je od predstavnika najnovijih generacija suočenih s modernim svijetom kojemu potpuno pripadaju, ali ipak se ne može reći da su ga birali i stvarali nego prije da ih je dopao kao generaciju. Novi ljudi a stare izreke: „trbuhom za kruhom“.

Darko je najprije otišao u kuhare, a onda, nedavno, otišao je još dalje: – Idem na more, na brodove, na kruzere, u potragu i u nadi da ću naći mjesto gdje je dobra kužina, haha. Moraš se malo našalit, jer spiza je osnovna stvar i zna se koliko vrijedi dobar kuhar. I ja sam radio dosta po dalmatinskim restoranima u vjeri da predstavljam mediteransku kuhinju, međutim, naše šefove u ugostiteljstvu to ne zanima jer većina njih vlasnika uopće nisu iz tog ugostiteljskog zanata, iz tog kruga. Njih i ne zanima smisao, stil restorana i kuhinje, nego samo to kako da zarade novac, bez obzira na to što su zbog takvog pristupa našem zanatu vrlo često u suprotnosti s pravilima struke.

Darko Slivar sigurno nije jedini i puno je mladih koji traže osim posla i zarade, pomalo i onog u nadgradnji. Iako, za to im malo ostaje prostora, imaju obitelj kao i Darko suprugu, sina... Svakodnevica ga sustiže skupa s računima.

Nedavno se vratio s Malte gdje je bio na probnom putovanju, a sad je presretan što će se ukrcati na kruzer „Asuka II“, na svjetsko krstarenje, gdje će raditi isključivo s Japancima.

– Promjena je velika, istina je da su Japanci svjetski putnici i vole u svakom smislu kušat sve šta im je novo, ali ipak, morat ću se dobro potrudit u novim uvjetima. Nadam se najviše tome da će se barem malo više poštovati pravila kuhinja 20

i da će nas šefovi prepoznati kao kuhare koji vole svoj zanat, i ne boje se posla.

S Malte je Darko donio i nešto slika, dojmova... Malo koga Malta oduševi.

Premda, sjetit ćete se možda da na Malti i splitski poznati poduzetnik Juroslav Buljubašić voli često boraviti, a ujedno se dokazao i kao brodar. Malta je mnogima asocijacija za Hajdukov susret u Valletti, a zadnjih godina se često s malteškim nogometom sretne reprezentacija Hrvatske.

Međutim, Malta je poznata u svijetu i kao zemlja s najgušće naseljenim stanovništvom s obzirom na površinu, izrazito je urbana makar se moglo na njezinim otocima naći prekrasnih prizora, sudara mora i kopna. Malta je na samo 93 km od Sicilije, a do Afrike ima manje nego od Splita do Zagreba. A Darko poslije probnog putovanja na Maltu sad ide ipak malo dalje, leti za New York, a odatle idućih pola godine po cijelome svijetu.

VITA

Splićanin Darko Slivar na malteškoj šentadi

KUŠAJTE

CRNI ORZO SA SIPOM D

arko Slivar vam „diktira“ kako skuhat crni orzo sa sipom, a baš to jelo izabrao je, kaže, jer je pravi ljubitelj stare, tradicionalne dalmatinske spize i kuhinje: – Crni orzo sa sipom je jelo za koje možda i niste dosad čuli. Poznat je i raširen crni rižot koji se kuha od sipe, a neki ga rade i od liganja, ali po tradiciji

mora bit sipa. E a orzo je već nešto drugo, omiljeno u starim dalmatinskim familijama. Orzo treba obavezno pomočiti dva-tri sata u vodi, s tim da vodu više puta promijenite kako bi se uklonio višak škroba što ga orzo pusti. Dobro je da orzo malo nabubri.

Sipu morate lijepo očistiti, pažljivo odvojit crnilo, jer crnilo ima i boju i osobit

okus. Narezanu sipu propirjajte na kapuli i maslinovom ulju, dodajte petrusimul, sol i malo češnjaka. Nakon po ure, kad meso sipe omekša, dolije se malo bijelog vina, kvasine i crnila od sipe. Za par minuta, kad to prokuha, doda se orzo. Po potrebi može se dodati malo ribljeg temeljca, ako ga imate pri ruci, a kuha se još 15-ak minuta.

21

I KRUZER JE BROD

Ploveći gradovi, suvremeni „jedrenjaci“ za plovidbe oko svijeta i naš čovik: Pero Juričević, ekskluzivno za Port News

Stalno mislim na sagitu!

Sjeverni Atlantik po krmi Black Watcha

I

splovili smo iz Liverpoola.

Javljam se Lučkom vjesniku/ Port Newsu, ali nemam bolje fotografije od ovog morskog bespuća. Sjeverni Atlantik! Ali barem plovimo prema doli, na jug, cilj su Azorski otoci. Pa za koji dan možda bude boljih fotografija.

To je prva „mejl poruka“ Pere Juričevića, prvog časnika na kruzeru ...

Sastali smo se, i rastali, prvi put nekidan u Splitu zbog priče o povijesnom brodu omiških gusara sagiti (vidi susjednu stranicu). Jer je Pero Juričević u kompi s Juricom Sabljićem u projektu stare sagite. Juričević je inženjer pomorskog prometa nautičkog smjera, diplomirani inženjer pomorskog menadžmenta, zaposlen kao prvi časnik na kruzerima. Ali potpuno su zabrazdili s tom sagitom: – Stalno mislim na Nju i da vidim članak u Lučkom vjesniku, nešto opipljivo, javlja se s kruzera u Liverpoolu Pero Juričević.

Fotografija koja je za bacit, ali nije, snimljena je na pola puta od Liverpoola do Azora. Najbliže kopno tu je sjeverozapadna punta Španjolske na oko 340 nautičkih milja od ove fotke. Šta bi sad reka Kolumbo? A di je tek Indija... Je li odatle Kolumbo pliva do Portugala? Jer prvi put se itnija u more isprid Portugala pa mu se brod potopija, i mora je „pješice“ doma. Spasija se i otkrija nam (ni kriv ni dužan) Ameriku umisto Indije.

Uspjeli smo našega „kolumba“ Peru uvjerit da svaka fotografija nešto govori pa će nam se javljat i dalje u idućim brojevima Port Newsa. A članak o sagiti pronaći će na internetu i web-stranici Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije gdje izlaze svi brojevi Lučkog vjesnika/Port Newsa.

Ekskluzivno za naš list govori Pero Juričević, prvi časnik palube s kruzera „Black Watch“ u Irskom moru: – Na brodu je 608 turista i 374 člana posade. Odmah po ukrcaju dočekalo Tipično azorsko plavo

22

me brdo posla, a pogledajte koliko odgovornosti, tisuću ljudi... Tješi nas pogled na prognostičke karte, uglavnom lijepo vrijeme putem preko Irskog i Keltskog mora, sve do Azora, kroz Sjeverni Atlantik.

Dolazak u Ponta Delgadu na otoku San Miguel očekuje se 26. svibnja 2015. u 9 ujutro po lokalnome vremenu.

Milje se ipak pomalo tope i evo se prvi časnik „Black Watcha“ javlja da do Azora fali još samo 200 milja.

– Šaljem vam fotku moga kolege, a obećavam seriju fotki s Azora.

Vulkanskom aktivnošću uvijek nemirnog srednjoatlantskog grebena nastali su i Azorski otoci, a zaljubljenik u more Diocleciano Silva uzburkao je svijet zadnjih godina svojim otkrićem 60 m visoke piramide čime su oživjele legende o povezanosti Azora s Atlantidom. I to sve baš blizu San Miguela, otoka na koji pristaje „Black Watch“ našega Pere Juričevića, više vedrog negoli mrkog pogleda.

Jedan od 374 člana posade na kruzeru

STALNA RUBRIKA LUČKOG VJESNIKA

što je to brod

PRIČA IZ PRVE RUKE, GOVORE AUTORI:

Jurica Sabljić i Pero Juričević, pokretači projekta replike drevnog omiškog broda, uz pomoć vrhunskih stručnjaka, vjeruju da će sagita zaploviti već idućeg ljeta

SAGITA

BROD OMIŠKIH GUSARA STAR 1000 GODINA

Č

itatelju odmah pada na pamet – evo nove falkuše, ovaj put omiške. Ali nije to jedino bitno. Radi se o brodu kojim su gusari u 11. stoljeću ubirali ondašnju verziju poreza (danak) zbog čega je bilo i ratovanja na moru, a priča i brod su svakako hrvatska maritimna baština, prepoznata i izuzetno cijenjena u svijetu. I sam pokušaj

istraživanja te – valja se nadati – realizacije oživljavanja drevnog gusarskog broda, zahvaljujući omiškim zanesenjacima, zaslužuje svaku pohvalu, pa neka govore autori.

– Kad smo uvidjeli da nema sluha za istraživanje sagite, ovog našeg broda, Pero Juričević i ja krenuli smo s privatnim angažmanom i kapitalom. Odmah

smo potražili prof. dr. Velimira Salamona kako bi on ušao u znanstveno istraživanje broda. Očekivalo se dugotrajno i temeljito istraživanje jer nije bilo puno podataka dotad, a jedini povijesni artefakt bio je crtež broda iz crkvice sv. Luke iz Humca na Braču. Tu sve počinje u istraživačkom smislu jer se smatra da je to jedini prikaz omiškog gusarskog broda sagite.

Krma drevne sagite, gusarskog broda iz 11. stoljeća, bez ikakvog kormila

23

Zanimljivo je slušati redom kako su istraživali i radili Sabljić i Juričević jer je sve počelo 2008. i nikako da se stvar pokrene kako bi trebalo. Hrvatska je na glasovitom Brestu 2008. bila počasna zemlja, cijenjena u svijetu po maritimnoj kulturi, a Expo 98. donio je priču o falkuši, desetljeće prije.

– Vidio sam tamo – priča Jurica Sabljić, kolika je ta naša maritimna baština i koliko nas cijene, pa sam definitivno shvatio i povijesnu vrijednost naše sagite.

Tako smo počeli kopat po povijesti i zagrijali smo se, i puno nas Omišana, pa se od tada stalno očekuje da se nešto dogodi, mašta se, ali godine prolaze i ništa.

Pero Juričević, Tonći Bakica i Jurica Sabljić, projekt kreće

EKSPERTNI TIM

Omišani su potražili profesora Salamona jer se čovjek naradio na svim jadranskim brodovima, istraživanjima i otkrićima svih naših bracera, falkuša, galija itd...

– Nakon Bresta smo shvatili da valja krenut s našim privatnim angažmanom i kapitalom, nema ništa inače. Brodomodelar Saša Matijašić je po našem istraživanju izradio maketu broda. Pridružio nam se mladi diplomirani inženjer brodogradnje Marko Barišić, koji je u suradnji s profesorom Salamonom definirao konačni izvedbeni projekt. Marko Barišić je trenutno zaposlen kao projektant u brodogradilištu Greben iz Vele Luke – priča Jurica Sabljić.

Zanesenjaci omiške sagite htjeli su po bilo koju cijenu imati što objektivnije a time i mjerodavnije istraživanje pa su kontaktirali i prof. Mithada Kozličića, prof. Roka Markovinu, povjesničare Božu Mimicu, pa i Marija Reljanovića koji je istraživao pečat kneza Nikole Kačića što je bitno za ukupnu priču o sagiti.

– Čvrsto smo odlučili da ništa ne propustimo. Uključili smo i kustosa

UDRUGA ZA REPLIKU

Projekt rekonstrukcije povijesnog broda omiških gusara, omiške strijele, sagite, pokrenula je istoimena Udruga za razvoj i očuvanje maritimne kulture pod vodstvom predsjednika i pokretača Jurice Sabljića. Ideje su u Sabljića pale i prije, osobito u Brestu gdje je Hrvatska kao zemlja pomorstva i brodova imala počasno mjesto 2008. godine. Jurica Sabljić je inženjer elektrotehnike, projektant, ali trenutno završava studij pomorskog menadžmenta, a zaposlen je u Končaru. Potpredsjednik je Pero Juričević, inženjer pomorskog prometa nautičkog smjera, diplomirani inženjer pomorskog menadžmenta, zaposlen kao prvi oficir na kruzerima. Tajnik udruge Sagitta je Špiro Balić, inače strojar, sa stažom pomorskog strojara, a zaposlen u Galebu.

24

omiškog muzeja prof. Antu Novakovića-Bakulu i Vanju Bedena, koji su zajedno istraživali fortifikacijski profil grada Omiša, pa zato i podvodni zid, poznatu Mostinu na ušću rijeke Cetine.

PROVOM U BOK NEPRIJATELJA

S vremenom grad Omiš pokazuje sve veći interes za brod, ekipa Udruge Sagitta zato se nada i ozbiljnom poslovnom pristupu ukupnom projektu.

– Mi se nadamo da bi brod mogao idućeg ljeta zaploviti ispred Omiša, ali prerano je govoriti, nakon nekoliko kalafata izbor je pao na Tonća Bakicu, što ipak još nije definirano i ne zna se tko će udahnuti novi život sagiti. No s Bakicom sad imamo odličnu suradnju, brod bi se radio, naravno, od drva koje nas okružuje (hrast, ariš, bor, česmina…). Držimo se povijesne sagite, znači, lagani brod, plitkog gaza, odličnih maritimnih sposobnosti, što ga je krasilo i u prošlosti.

sagite:

Lideri projekta ističu specifičnosti

– Drukčija je na primjer po mostu na provi, rostrumu, čime se probijalo bok neprijateljskog broda (tzv. abordaž), te uskakalo na brod kako bi se pomorsku bitku pretvorilo u kopnenu. Brodom se upravljalo sa dva bočna vesla na krmi, a za današnji pogon bi se koristila dva električna motora, skrivena u „bunar“ broda, da ne naruše vizuru broda koji je tipičan i po starinskom latinskom jedru. Brod bi imao dva takva jedra i po pet vesala za po petoricu veslača sa svake strane.

TRADICIJA GUSARA OMIŠA

Brod bi, prema projektu Udruge Sagitta, služio za brendiranje gusarske tradicije Omiša, kao i za turističke svrhe, gdje bi se prenosilo iskustvo broda, kako u tradicionalnom jedrenju, tako i u veslanju, vezivanju čvorova itd.

Sagita sa 15 vesala na svakoj strani broda

OMIŠKA STRIJELA

Istraživanja su potvrdila da je omiška strijela, sagita, imala odlične maritimne sposobnosti. Bila je izuzetno brz brod, vitka, plitka, uska, niska, karakteristična po rostrumu, oštroj provi kojom bi se u ratovanju zarila u bok neprijateljskog broda. Brzo bi poletjele kuke, sidra tipa mačak, protivnik bi bio zarobljen i bitka se pretvarala začas u kopnenu jer bi gusari prešli na zarobljeni brod.

Sagita je imala bočna vesla za kormilarenje jer istraživanja pokazuju da u to vrijeme još nije bilo izmišljeno krmeno kormilo, dakle srednje veslo. Sa svake strane broda veslalo je po 15 veslača. Brod je bio dug 18,5 m, a zamišljena rekonstrukcija predviđa manju sagitu dužine 10,8 m.

– Zanimat će nas i posjeti raznim festivalima, kojih je sve više, pa bi bilo prirodno utemeljiti i vlastiti festival jednog dana tako da možemo okupiti gusarske brodove koji su plovili Mediteranom. Uzbudljivo je poznavati duh toga doba. Gusari su imali svoje uređeno društvo, pečat, pisara, dakle knjigovođu, nije to neki divljaluk kako se obično površno prepričava, nego su gusari bili uređena zajednica s jednim da tako kažem legaliziranim odnosom prema državi, te se može govoriti o nekoj vrsti legitimnog načina privređivanja.

– Neće škodit malo vica za kraj: gusari su naplaćivali što im koristite teritorij, danak, porez... I bili su moć, sila. Pa zašto bi to bilo nelegitimno onda, kad je legitimno i danas?!

– Hahaha... To smo se i mi znali nasmijat istražujući to doba. Jer danas države imaju svoje vojske, silu, moć, oduvijek je bilo bitno kako se naplatiti.

POVIJESNO I AKTUALNO

Znači, da zaključimo, ovo nije samo muzejska, povijesna, nego i aktualna tema. Pa smo se rastali od Omišana u veselom raspoloženju, vjerujući da će, dakle, država imati razumijevanja, da će prepoznati višestruku vrijednost projekta, te da će sagita uistinu poslije tisuću godina ponovno zaploviti ispred Omiša. U stara doba postojali su ugovori s Mlečanima, Dubrovčanima i Kotoranima (odakle se i crpilo podatke za istraživanje sagite), dakle ugovori s pomorskim silama temeljem kojih se dogovarao mir uz plaćanje danka u zamjenu za slobodnu plovidbu. Sagita dakle nije samo replika jednog broda, nego cijele jedne epohe pa se u ovoj priči otkriva još jedan istraživački pothvat (pogledajte okvir pod naslovom „MOSTINA ZA BITKE“).

Tonći Bakica, kalafat u osamdesetima, s mlađim sinom Marinkom, s koljena na koljeno

Kako je porinuta ova priča

BROD I DOBRO

T

MOSTINA ZA BITKE

– Kontaktirajući mnoge stručnjake, došli smo i do drugih vrijednih otkrića – kaže Jurica Sabljić. – Prof. Salamon je pozvan na simpozij podvodnih arheologa u Grčkoj gdje svjetska istraživanja tvrde da je Egina u Grčkoj jedini primjer podvodne fortifikacije na Mediteranu, neke vrsti utvrde, to jest prepreke, u funkciji obrane grada. Međutim, viši konzervator arheolog u odjelu za podvodnu arheologiju u Hrvatskom restauratorskom zavodu, naša podvodna arheologinja Vesna Zmajić Kralj, ustvrdila je i uputila svjetske stručnjake da postoji takav primjer i na ušću Cetine u Omišu. Riječ je o Mostinama. Navuklo bi se neprijateljske brodove u pličinu gdje bi zaglavili na Mostinama, a zna se i za ratovanje lancima koji bi se podigli kad bi brod ušao u klopku. U sustavu obrane je bila i omiška Mirabella za izviđanje. Gusarske aktivnosti tog vremena bile su sastavni dio svakodnevice.

ko misli o dobru (o stvarnom dobru), dobro mu se i vrati. Dobro je biti dobronamjeran, pogotovo prema – brodu.

Premetaljkom ćete lako utvrditi da su riječi „brod“ i „dobro“ složene od istih slova.

Nije slučajna među slovima jedna moja zafrkancija „drobom do broda“. Šetajući svakodnevno na toj plemenitoj ruti, od kuće do broda, smršavit ćete zdravije negoli po bilo kojoj petparačkoj dijeti.

I Toma Bebić je napisao „Leuta“ govoreći ne samo o brodu nego i o dobru (možda i o drobu, kao trbuhu svega). Ali svakako je vidljivo da se tu radi o nekoj svevremenskoj temi i davno, davno, napisali smo o legendarnome Tomi: „Čovik je otiša, osta je brod!“. Nekako se u taj ugođaj uklapa i ova tema Lučkog vjesnika/Port Newsa, zamišljena najprije kao rubrika s dobrotom u naslovu i ideji: Što je to brod? Cilj je na jednom mjestu objaviti iz svih uglova što je brod čovjeku i čovjek njemu.

Zato u toj rubrici našeg lista imaju što reći i pjesnik Ivan Slamnig sa stihovima „Barbara bješe bijela boka...“ ali i kalafat, pjesnik brodograditeljstva, Tonći Bakica, čiju se ruku prepoznaje na falkuši. I prije nego je za naš list počeo govoriti na temu „što je to brod“, Bakica nam gurne pod nos crteže nove falkuše u svom životu, crteže i projekte drevnog broda omiških gusara, starog više od tisuću godina. Tako se rodila ova priča.

Da nije bilo smišljanja rubrike „Što je to brod“, ne bismo se sastali s Bakicom i projektom mladih, istraživački nastrojenih Omišana. Znači, za dobro ti brod uvijek vrati, a i za more se zna reć „ko moru da, more mu i vrati“.

M. Garber

Omiš na ušću Cetine, tisuću godina poslije sagitinog doba

25

FIRST HAND STORY, AS TOLD BY THE AUTHORS:

SAGITTA A

round the world, Croatia is known in the segment of maritime culture by its strong tradition, the Falkuša boat, a peculiar galley used by fishermen from the town of Komiža on Vis Island. A replica of that boat took Croatia to the top of the maritime world back at Expo 1998 in Lisabon, But, that’s not the only traditional boat design Croatia has. The country has a huge fleet which is being constantly researched. In 2008, enthusiasts from Omiš had decided to start a project to build a replica of the Sagitta, a boat

26

also known as The Arrow of Omiš. It’s a vessel used by Omiš pirates, which were famous in the 11th and 12th century.

The Sagitta was used to collect tolls, taxes for using nautical paths, there were even agreements between naval forces such as Venice, Dubrovnik and Kotor – who were string at the tie – about paying Omiš a fee for sailing freely. Omiš pirates were always ready to fight. Sagitta was a boat made exactly for them; fast, swift, shallow, slim, narrow and low.

Jurica Sabljić and Pero Juričević, the initiators of a project to restore a traditional Omiš boat design, with the help of top experts, are saying that Sagitta will sail as soon as next summer The Sagitta Association of Omiš is lead by forty-year-old Jurica Sabljić (president) and Pero Juričević (vice president). They were wise enough to seek guidance from all competent experts in Croatia, starting with professor Velimir Salomon (known for his work on the Falkuša boat), as well as shipbuilder Tonći Bakica (another Falkuša expert).

Sabljić and Juričević believe that the Sagitta could set sail as soon as next summer. Of course, the boat would be constructed using wood from the area, evergreen oak, larch and

pine. The Sagitta is a proper pirate vessel, known for a sharp bow (rostrum) which was used as a spike that would penetrate the side of an enemy vessel.

That way, the pirates would capture the disruptive vessel, transfer to it and turn a naval battle into a land one.

About one thousand years ago, the Sagitta had fifteen pairs of paddles and a rower on each side. It was 18, 5 meters long and in today’s replica version, it would be a smaller boat, with only five pairs of paddles and designated rovers on each side, with a total of 10,8 meters in length. It would feature two Latin sails and no helm, as research has shown that prior to the 13th century, boats didn’t have a helm in the back, therefore, there was no middle paddle as well. This project would create a brand for Omiš pirates and their tradition. Sabljić and his partners from The Sagitta Association are already thinking about creating their own festival in Omiš, which would be an extension of the famous Brest, from 2008.

Prof. dr. Velimir Salamon i Jurica Sabljić

Dokumenti na kojima je radio prof. dr. Salamon, karta svih drevnih brodova na istočnoj obali Jadrana i simulacija bitke oko Omiša

FALKUŠU ZOVE CIJELI SVIJET

Govori prof. dr. Josip Božanić

OTKRIĆA NEKA JE Ima li življe pobjede: kad znanstvena istraživanja i otkrića zaveslaju i odjedre na pučinu, u svijet, osvajaju more, protive se smrti i zaboravu, dokazuju da su živi, iako su „samo“ iskustvo čovječanstva, pamet za nasljeđe

E

vo se u svibnju navršava 20 godina otkako smo mi luđaci iz Komiže sa svojom udrugom i znanstvenim istraživanjima prvi put svijetu predstavili hrvatsku tradicionalnu brodogradnju u Lisabonu. Zamislite da mi je tada netko rekao da će tri godine poslije tu, u Lisabonu, osvanuti naša falkuša i osvojiti svijet na Svjetskoj izložbi.

U to doba Hrvatska je svijetu bila poznata samo po neretvanskoj trupici.

– Na Expo 1998. u Lisabonu nastupili smo s već gotovom falkušom, s replikom, oživljenim brodom naše maritimne kulture, koji je počeo pobjeđivati najprije kao eksponat, a onda i kao živo biće na regatama među svojim vršnjacima.

28

Ima li življe pobjede, znanstvena istraživanja i otkrića veslaju i jedre, osvajaju more i svijet, protive se smrti i zaboravu, dokazuju da su živi i kao nasljeđe!

– Kroz znanstveno-istraživački projekt ostvario sam izuzetnu suradnju i doživljaj u poznanstvu s prof. dr. Velimirom Salamonom s fakulteta strojarstva i brodogradnje. Danas se vide rezultati, zbog falkuše nas svijet stalno zove. Lani Oslo, sad Galicija. Uvijek smo spremni, falkuša će i tamo pobijediti, bio bi joj to sedmi isplov na Atlantik.

Suradnja između kulturne ustanove Ars halieutica iz Komiže i galicijske Federacije za maritimnu kulturu počela je 2008. na svjetskom festivalu mora u Brestu

EDRE!

(Francuska) kada je organizator festivala izabrao Galiciju (Španjolska) i Hrvatsku (pored Norveške, Madagaskara i Vijetnama) među pet zemalja svijeta kojima je dao status “special honoured guest” s privilegijem i obvezom da integralno predstave maritimnu kulturu svoje zemlje.

Tako falkuša stiže i na obljetnicu 200-godišnjice Kraljevstva Norveške u Oslo 2014. Hrvatsku se stalno zove ponovno, i odatle poziv za Cabo da Cruz – Boiro od 9. do 12. srpnja 2015. Isto tako, dogovoreno je i njihovo gostovanje na Festivalu mora “Rota palagruzona” u Komiži, gdje će norveška asocijacija Forbundet Kysten nastupiti u lipnju 2015. s vikinškim brodom i vikinškim workshopom, a Galicija gostuje 2016.

RIBARI KOMIŽE UČILI GALICIJU

Veliko prijateljstvo znanstvenika rezultira još jednim velikim otkrićem za svijet.

– Izložba Oceanska Hrvatska i samim imenom puno govori, a cjeloživotna istraživanja sam objavio i u istoimenoj knjizi, no presudno je bilo da smo svijet ostavili u čudu otkrićem o doprinosu hrvatskih ribara svjetskom ribarstvu.

Nastavak na 30. stranici

RIBARI IZUMITELJI Prof. dr. Josip Božanić uspio je sačuvati dokaze o tome kako su hrvatski ribari mijenjali ribarsku povijest svijeta, što je do danas nepoznato široj hrvatskoj javnosti. Ustanovio je istraživačkim potvrdama koja su sve otkrića hrvatskih ribara: Josip Rasel iz Motovuna izumio brodski propeler, komiška tvornica „Mardešić“ pokreće soljenje ribe u Španjolskoj, Komižanin Martin Bogdanović u San Pedru podiže prvu tvornicu ribljih konzervi na zapadnoj obali SAD-a, Petar Dragić iz Crikvenice prvi je konstruirao tuneru/plivaricu, Joe Bezmalinović iz Selaca na Braču izumio brod-tvornicu, John Resich Fishman, Komižanin iz San Pedra, izumio spray sistem za zamrzavanje ribe u brodskim bazenima, Mario Puratić iz Sumartina izumio power-block za izvlačenje mreža, Jakov Kuljiš iz Komiže izumio karbidni feral za ribolov, proglašen počasnim građaninom SAD-a, Laurence Žuanić iz Komiže najveći je ribar u povijesti svjetskog ribarstva, sa svojih 13 brodova lovio 5 posto ukupnog svjetskog ulova tunida, Dinko Lukin iz Kalija na Ugljanu izumio kavez za transport ulovljenih tuna, hrvatski ribari u Port Lincolnu u Australiji, najviše podrijetlom iz Kalija na Ugljanu, raspolažu kvotom od 92 % za ulov tuna cijele Australije...

NEUZVRAĆENO MORE

Z

vučat će malo prenaglašeno i neuvjerljivo, ali nije pretjerano reći da bi maritimna kultura kao hrvatska baština bila već davno zaboravljena bez Josipa Božanića, pjesnika i znanstvenog krčitelja maritimnih puteva iz Komiže na otoku Visu.

A još teže je vjerovat da niti Josip Božanić nije bio dostatan u osvješćivanju nacije i skretanju njezine pozornosti prema blagu na kojem sjedi. Suprotno toj ružnoj osudi, srećom se ipak mogu nabrojiti primjeri maritimno osviješćene nacije koja je tu i tamo prepoznala vlastitu ljepotu i čula vapaje s mora, primjerice u podupiranju projekta falkuša.

Ali kad se vidi kako maritimni bijeli svijet reagira na hrvatsko blago i kako ga uvrštava u sam vrh pomorskih elita, onda se čini nedovoljnom naša društvena briga prema nasljedstvu ne samo roditelja nego ni davnih predaka, a to znači da se u Božanićevu slučaju radi o neuzvraćenoj ljubavi jednog na momente ignorantskog društva, umišljenog pa čak i svirepog, neosjetljivog prema vlastitom posjedu rijetko uzbudljivog blaga.

U datoj dijagnozi barbarski destruktivni stav lako prerasta u epidemiju, pa se s njim teško boriti, ali prof. dr. Josip Božanić se ne predaje. U stalnoj rubrici Lučkog vjesnika/Port Newsa pod naslovom “Što je to brod” otvara se prostor novim idejama i inicijativama, u rasponu od komiške falkuše do aktualnog otkrića prastarog gusarskog broda sagite iz doba omiških gusara. Tom kapi mora pridružujemo se svim naporima tipa Božanić.

M. GARBER

U Španjolskoj, u Galiciji, u Portugalu (Lagos), Južnoj Americi (Chile, Peru), Sjevernoj Americi (SAD) Australiji…

Upoznao sam se s oceanologom Pablom Lopezom Carrerom u španjolskom Oceanografskom institutu i bio je oduševljen kad sam mu ispričao o ulozi komiških ribara u pokretanju riblje industrije na Costa da Morte kod Finisterre u Galiciji što je značilo početak riblje industrije za Španjolsku. To je nepoznata epizoda ribarske povijesti, a ovaj projekt trebao bi rezultirati istraživanjem i javnom prezentacijom te nepoznate epizode ribarske povijesti Španjolske i Hrvatske. Teškim volovskim zapregama izvlačili su Španjolci Galicije na tone srdele iz mreža iz mora i nisu znali

PITANJE 150.000 KN Za nastup hrvatske falkuše traži se 150.000 kn. Za ovaj sedmi po redu nastup falkuše na Atlantiku javila se s pomoći Hrvatska kuća pri Ministarstvu vanjskih poslova, jedna nova institucija. Imali su natječaj pa smo se javili. A ja osobno predložen sam za člana u Međunarodnom vijeću zaklade za Mediteran, i na preporuku rektora splitskog Sveučilišta Šime Anđelinovića moju kandidaturu podupire predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

30

što bi s njom pa su gnojili vinograde sve dok Komižani nisu otkrili kako se to golemo blago srdele može sačuvati soljenjem.

PRIVILEGIJ I OBAVEZA Pouka našoj Hrvatskoj mogla bi biti da je lakše solit pamet cilome svitu nego samome sebi. Ako te svijet uporno, stalno i ponovno zove, ako priznaje da si ga tu i tamo naučio pameti, onda kako to da mi sami sebi oduzimamo to priznanje!?

A svijet nam je dao privilegij kao specijalnom gostu, pa naglasio još – da nam daje i obavezu! Kao da je svijet predvidio i to, da mi nemamo taj osjećaj obaveze prema samome sebi.

ŠTO JE TO KULTURNO DOBRO Ministarstvu kulture nismo se obratili za pomoć jer nema natječaj u kojem brod tretira kao kulturu. Kao kulturno dobro. Ja stalno pokušavam uvjeriti naciju da je brod kulturno dobro, ali nema pomoći. Ako je kamen, koji stoji iznad kamena, kulturno dobro, ako je kuća kulturno dobro, zašto onda to ne bi bio i brod koji stoji iznad mora, kaže Josip Božanić.

Izložba fotografija Ive Pervana „Rota Palagruzona“ Ars halieutica u suradnji s „Nikonom“ napravila je 40 fotografija na platnu formata 140 x 100 cm i 100 x 70 cm. Ta izložba bila je postavljena do sada u Komiži, Splitu, Biogradu na Moru, Vodicama, Zadru, Zagrebu (Mimara), na festivalu mora u Brestu (2012.) i na Festivalu mora u Oslu (2014.). Organizator Festivala u Cabo da Cruzu ponudio je poseban paviljon za izložbu Ive Pervana koja predstavlja najstariju u Europi povijesnu regatu od Komiže do Palagruže.

THE WHOLE WORLD IS CALLING FOR FALKUŠA

Prof. dr. Josip Božanić speaks

LET THE DISCOVERIES SAIL! I

n May, it’s going to be twenty years since us crazy folks from Komiža decided to team up our cultural association with our scientific research and showcase Croatia at the annual shipbuilding convention in Lisbon for the first time. I can’t imagine how I would feel if someone had told me back then, while we were still at war, that only three years after, right there in Lisbon, our falkuša boat would win at the 1998 World Fair.

Professor Doctor Josip Božanić teaches at the University of Philosophy in Split. Born in Komiža on Vis Island, he embarked on a quest full of love and knowledge and went on to do scientific research which would receive a traditional galley, originally used by the fishermen of Komiža, a boat now known throughout the world as a representative of Croatia’s maritime cultural heritage.

People call up for Croatia and falkuša all the time. It has been the guest of honor at many events, it has one many awards at maritime festivals, such as the famous Brest Festival, and last year, it was

invited to participate at the 200th anniversary of the Kingdom of Norway. Yes, in Oslo, falkuša left people breathless.

– Through scientific research, this project has spawned an exceptional partnership, as well as friendship, with Professor Doctor Velimir Salamon from the University of Mechanical Engineering and Shipbuilding. Falkuša has sailed across the Atlantic a total of six times and it keeps winning awards, which means it’s not just an ancient boat suited for museums.

Back at the 2008 International Maritime Festival in Brest, France, a partnership between the Ars halieutica cultural association of Komiža and the Galician Maritime Culture Federation was established. That is why today, falkuša has an invitation for Galicia, for Cabo de Cruz – Boiro, from the 9th till the 12th of July of this year. Similarly, our Norwegian friends have been invited to come to Rota Palagruzona in Komiža, this June, where their Forbundet Kysten association will showcase a viking boat and also host a viking workshop.

31

što je to brod

Zlatan Filip Zoričić, čovik-brod, prof. dr. od mora, vrhunski jedriličar, ribar i pomorac

VIRUJEN U BR Razgovarao Mario GARBER

E

vo tražim u ovu butigu šta tanju tunju jer gren lovit špare, a krajnji cilj mi je da nađen špara boljega od mene pa da vidin kako će mi uteć!

To je jedan put, tko zna kad, izlanuo Zlatan Filip Zoričić, morski prof. dr.

Kad vam ponestane inspiracija, „zavedite“ Zlatana nekako da izgubi po ure s vama uz čašu, ali dobroga – vina ili konjaka, pa ćete vidjeti kako mašta idućih dana radi. Loše je sastati se sa Zlatanom jedino zbog toga što će vam se nekoliko dana vrzmati po glavi da izvrnete svoj (krivo) uređeni život naopako.

Gofi, orhani sa Zlatanove panule 32

NIRVANA I GRINTANJE

Na primjer, jedva sam dočekao dovršit radove oko svog brodića i bacit ga u more, usporedo sa svim svakodnevnim obavezama. Ali nikad kraja mukama, sad treba sve vratit u brod, iznova ga naseliti, počistit, dovesti u red i svaku stvar stavit na svoje vječno mjesto kako brodu priliči – jer u hipu moraš znat na primjer gdje je nož. Zlatan me prekida u grintanju: – Aaajmeee, nema lipše stvari…

Lipo polako svaku stvar na svoje misto…

Nemam kad, a njemu je to nirvana.

Moram vas prenit iz tog vašeg mišljenja da je Zlatan starinski čovik iz nekog drugog svijeta. Ma kakvi. Slušajte ovo:

– Ova butiga od opreme za more i brode u Strožancu postala je fantastična, triba mi vodič šta sve imaju, a te tehnološke novitadi iz svita pratim na internetu i specijalnim tv-kanalima, međutim, šta ti to vridi kad se pojavi novo dostignuće dok ti realiziraš ono od jučer. Obilazin butige od mora i brodi ka ženske kad kupuju postole i boršine. Svit ide fantastično naprid i mi smo stalno u zaostatku jedno petnaestak godin. Sad nam u Berketovu marinu stiže jedna super jedrilica iz tog zapadnog svijeta pa ćemo moć malo bacit oko na savršenstvo od broda koji dnevno prejedri po 500 milja na svjetskim regatama tipa Volvo Ocean Race…

ROD! DRŽAVNI PRVAK

Sa Zlatanom sam zahvaljujući velikom zaljubljeniku mora i broda Slavku Braliću (glasovit po firmi Adria cink, otac Silvana Bralića) i njegovom zetu kompozitoru, aranžeru Remiju Kazinottiju, proveo jedan Božić u lovu na gofe na južnoj strani Paklenjaka. Dok smo Slavko i ja izlovili nekoliko kila kanjaca i druge sitne ribe na kančanicu blizu Vodnjaka, Zlatan i Remi vratili su se sa par gofova od desetak kili, tako Zlatan lovi.

Za Otvoreno more opisao sam tada Zlatanovu inovaciju za naše podneblje. Radilo se o panuli zlatnih žica kojom se vade gofi i zubaci, ali prije toga valja potrošit desetak tisuća kuna i nekoliko Zlatan za kormilom jedrilice Branka Roglića Ćiće na startu Mrduje u splitskoj luci

desetljeća Zlatanovih godina.

– E ali taj aspekt broda nije jurilica za 500 milja dnevno, nego jedan mali gliserić, boston-wheeler od 3,20 m, a bolje bi bilo da je još manji. Šta manji brod, veća riba. Nema do malih brodića za dobro doživit more. Ali more valja poštovat, ne ga se plašit, nego ljubit i štovat. Naravno da vam za to treba cijeli život. Ja sam na primjer od sedme u Labuda, prvo sam čeka ka mali sa strane da me pošalju bilo di, mali donesi ovo, pa ono, onda, mali operi brod, osuši ga itd.

U petnaestoj Zlatan postaje veliko ime jedrenja, osvaja naslov prvaka države i jedri godinama u sportskim, olimpijskim klasama tipa finn i slično, postaje zaštitni znak jedriličarskog sporta.

JEDRIT NA ŠUMPREŠ

– U Labuda sam član od 1958. i prve klase su omladinac, zvali smo te brode „šumpreš“ jer su sličili na staru peglu. A još su bili i drveni. Danas, poslije toliko godina jedrenja i skitanja po moru, moram priznat da je brod – kad se gleda iz aspekta jedrenja – prava religija. Šlepere ne ubrajam u to. Jer ja u brod virujen.

Pod šleperima se misli danas na ove glisere i jahte ljudi od novca koji s brodom u biti nemaju ništa.

– Međutim, o brodu se može govoriti kao o komunikaciji u prometu, od ljudi do tereta, trgovine itd… Ne bih se miješao… Govorim samo o ovim brodovima tipa religija. Znači strast.

– Moraš svaki dan na misu!

– To je to. Svaki dan isprid oltara.

Pamtim onu od pijaniste da si sve izgubio ako samo jedan dan nisi sjeo za klavir. Ima ljudi koji su zaljubljeni u brod do te mjere da nikad ne isplovljavaju nego ga stalno lickaju i usavršavaju na suhom.

– Mora se i to razumit, kao umjet-

nike koji cili život rade isti film, knjigu ili pjesmu.

– Međutim, mora se sve znat, na primjer, nikad nisam išao preko nekih obrisa koje je uspostavio projektant, može se reć i umjetnički direktor broda. Sigurno treba cijeniti njegovo znanje i iskustvo.

Ako to ignoriraš, onda kićenjem preko granica praviš nakaradnu stvar, ali usprkos tome valja težit savršenstvu broda u izgledu i funkciji. Moj mali gliserić od 3,20 m toliko je pedantno primijenjen mojim potrebama da se može reći kako je on do daske personaliziran. Baš ta riječ ide.

NAUČITE PAŠNJAK!

– I tako evo nas do – ne zadnjeg nego – predzadnjeg pitanja…

– Znam, šta sve triba znat na brodu?

– Ne, nego šta ne zna Zlatan na brodu?

– Ma neee, nikad ne znaš sve, ta tehnologija, pa trče i čovik isprid vrimena, pa internet, a najviše u stvari moraš znat ako si vjeran starom dobrom vrimenu.

Ljudi s malim brodima za rekreaciju znaju sve živo, oni su pituri, maranguni, plastičari, kalafati, električari, mehaničari, strojari, ribari, jedriličari, mora se znat i meteorologiju, navigaciju, jer je osnovni cilj sloboda. Da moreš neovisan o drugome poć na more.

Zlatan izbacuje kao iz rukava: – Moraš znat barem kako ozračit motor, ili pjumbat konope, ili grop pašnjak šta skoro niko ne zna, a neš ti čarolije, jer moraš znat ako ne želiš da nastradaš čekajuć meštra... I zadnje pitanje, hehe…

Smije se Zlatan, pa ćemo zadnje pitanje još pričekat, a inače, lakše je bit novinar, jer u tome zanatu ne moraš znat ništa nego jedino moraš znat ko zna. A ja, Zlatane, znam tebe! Hehe…

33

A MILLION AND ONE NIGHT THE NEW BREAKWATER ERA

H

Photo report Segor GARBER

34

ow does one resist the lure of Makarska?! No way! Not even the ancient Phoenicians were able to resist it, and by some claims, they are the ones that gave the town its name. The name stems from the Phoenician word for purple (mucar), a coloring that was used by Phoenicians, produced from processed murex, which were always aplenty in the bay of Makarska. Usually, people say Makarska got its name from the nearby village of Makar.

Today, Makarska is the center of the Makarska Riviera, starting from Brela to the small town of Gradac far south, while Makarska itself is the home to some fifteen to twenty thousand people, and during the summer, it becomes a proper city. Town

Mayor Tonći Bilić has some wise words about Makarska: – It’s nice to find out our tourist season results once it’s over, and as a native of Makarska, I am proud to say that we have had more than one million overnight stays! Makarska is getting back to its finest era of tourism, it’s setting new records, and over the last few years, we’ve been breaking records as well.

Makarska has already become widely known for events such as Wine Expo, a convention of classic cars, The Dragon’s Soccer Tournament – which has gathered more than nine hundred children this year alone – a bike race to Biokovo, a traditional mountain hike with running and climbing, plus everyone knows about MaFest and Biciklijada.

– One of our best, but also one of our newest strong points is our breakwater, which has given Makarska a new sense of maritime confidence and safety, a historically different appearance, new ways to develop tourism, especially the segment of nautical tourism. We are happy to say that we’re welcoming this summer with out second phase of developing our breakwater, which includes lining it up with stones.

We can guarantee that our next tourist season will see a breakwater with 110 fully equipped berths and new modes of development – Mayor Bilić concludes.

NEVERA, NEVERA

Lidija Fuštar, prvi ženski glas u povijesti meteorologije na našem području

ŽENA IZ VEDRA NEBA

Lidija Fuštar dolazi iz obitelji fizičara i inženjera, sve redom u tri koljena, pa u prognozi traži oslonac u matematici objašnjavajući da je sve u biti izračunato, ali nevere i iznenađenja uvijek vrebaju. Za struku valja upisati fiziku na PMF-u u Zagrebu, prijeći na Geofiziku i završiti Meteorologiju i fizičku oceanografiju Piše Elizabeta GARBER Fotografije Segor GARBER

P

rognostičar drži sve karte u svojim rukama. On vam određuje dan i ako kaže da nećete na more jer dolazi nevrijeme, nema isplovljavanja. Ako ste pametni. E ali u posljednje vrijeme ima i utješna nagrada.

Pojavio se napokon ženski glas. Meteorolozi su dobri, ali meteorologinje su bolje.

A u splitskom Pomorskom meteorološkom centru Državnog hidrometeorološkog zavoda samo je jedna – Lidija Fuštar. Prvi

put u povijesti na našem području u vremenskoj prognozi slušamo sinoptičarku pa se o njoj priča. Uz glas, koji nam je već poznat, evo smo dodali i sliku.

– Vrijeme je uvijek na tapetu – kaže. – Jer, naravno, nema čovjeka kojega ne zanima. Ako vam i ne treba čuvati glavu jer ne idete na debelo more ili u planinske visove, opet vas zanima ide li roba u naftalinu, hoće li biti kiše za masline ili može li se organizirati vjenčanje na otvorenome.

Pa uz redovito slušanje prognoze na radiju i na Kanalu 16 za pomorce i ribare, stalno ljudi zovu i na telefon.

NAJOPASNIJI NEVERINI

Za sve koji borave na Srednjem Jadranu, a nisu odavde, kažimo odmah: nalazite se na idealnom mjestu u idealno vrijeme. Na sredini, između jakih juga s juga i bure sa sjevera u godišnje doba kad su snažni vjetrovi već utihnuli. Ni valova u nas nema da se čovjek baš prepadne – najviši val od deset metara zabilježen je od juga na sjevernom Jadranu, što je i logično ako ga zamislimo kao bocu u koju se kroz Otrant naglo nalije voda.

Naš je vjetar maestral i da ga nema, trebalo bi ga izmislit. Rashlađuje i dušu i tijelo i najjači je oko 15 sati kad je i najveća razlika između temperature kopna i mora.

– Uvijek su zapadni vjetrovi ti koji mogu biti opasni – nastavlja meteorologinja. – Pulenat je grobničar, kroz povijest je potopio sve brodove što ih je Jadran progutao. Ali on jako, jako rijetko uopće i zapuše. Nema straha za nautičare ni od kakve oluje – ako slušaju prognoze.

Najopasniji su neverini i to samo zato što ljudi, gledajući u sunce i vedar dan, tek odmahnu rukom kad u prognozi čuju za opasnost od neverina. Ma to će pogodit nekoga drugoga! Još se i sprdaju kako su meteorolozi pogriješili.

ČUVAJ SE GROMA!

Bolje im je ne sprdati se. Recimo 1. rujna 2012. šteta na brodovima mjerila se u milijunima samo zato što nautičari nisu slušali. Kao što sit gladnome ne vjeruje.

– Ja ne idem u more ako išta miriše na neverin. Prvo sjednem za kompjutor i proučim situaciju – podučava Lidija, Dalmatinka od glave do pete. Zašto? Jer grom traži čovjeka u moru. Ako grmi, brzo van! Ne igrajte se životom. Druga je priča kad sipi kišica za prirodno tuširanje poslije morskog kupanja.

35

PIJAVICA I TSUNAMI

Dobra je stvar s našim dijelom mora što sve imamo u malome, u malim dozama. Na primjer tsunami. Mislite da ga nemamo? Imamo meteotsunami, ali najgore što vam se može dogoditi kao gostu to je da vam more smoči noge. Mještanima Vele Luke na Korčuli i Staroga Grada na Hvaru već je nešto gore jer im more zna ući u kuće kad se dogodi ta mikropojava, popularnije šćiga, odnosno spajanje male razlike tlaka, blizine središta ciklone i plime.

Imamo mi i tornada jer pijavica je tornado u malome. I mala je, nekoliko metara u promjeru, i spora, ide 30 kilometara na sat. Što je najvažnije, brzo nestane.

– Zadnjih ljeta kao da sve vrvi od pijavica. Kamo god pogledaš, slike pijavica po moru. Je li to stvarno postalo češće – pitamo.

– Slike su postale češće – odgovara mlada stručnjakinja. – Nema više pijavica nego ima više podataka. Napretkom tehnologije vidimo sve i čujemo sve pa izgleda kao da su svaki čas potresi, a i prije su bili, pijavice, a i prije ih je bilo... No sada takoreći svaku vidimo barem na Facebooku.

Globalno zatopljenje donosi efekte ekstremnih pojava pa su suše malo suše, a povodnji mokriji. Vela Gospa odnosno prva kiša 15. kolovoza, po običaju iz pamtivijeka, nije više granica ljeta. Super. Nije svaka promjena na loše. Neka ljeto traje što dulje.

– I za kraj nam recite svoju prognozu za ljeto.

Prognostičari ne vole takva pitanja, ali Lidija Fuštar spremno odgovara: – Bit će ovo normalno ljeto, dakle, sunčano, suho i toplo.

– A sutra?

– Sutra kiša. Moj sinusni barometar najavljuje glavobolju.

Nepogrešiv kao kompjutor.

HVAR NAJSTARIJI Prva meteorološka postaja u Hrvatskoj otvorena je u gradu Hvaru 1858. godine. Hvar je inače, zna se, najsunčanije mjesto pod našim suncem, a rekord je zabilježen 2003. kada je dostignuto 3053 sati sijanja sunca. Najsunčaniji dan u godini jest 18. srpnja.

TOPLINSKI OTOCI

S druge strane, klimatske promjene su ipak tu i koliko je god to normalno, jer i tih je promjena bilo otkako je svijeta, ipak se ćuti toplina koje prije nije bilo. Na primjer gradovi su postali toplinski otoci. Pogledajte Zagreb, snijeg posvuda uokolo, a u njemu ništa! Grad isijava svoju napučenu toplinu. Osim toga, deset najtoplijih godina u povijesti pripadaju ovom stoljeću!

S druge strane, najviša ikad izmjerena temperatura u Splitu, 38,6 stupnjeva Celzijevih, zabilježena 5. srpnja 1950. ni do danas nije nadmašena. I ne treba!

36

SPLIT CENTAR JADRANA U tijeku su aktivnosti oko Regionalnog pomorskog meteorološkog centra u osnivanju, po kojemu će splitski centar, u okviru Europske unije, objediniti sve poslove na našoj strani Jadrana, bez obzira na državne granice.

Split, treća luka na Mediteranu (poslije Napulja i Pireja), dobit će tako središnje mjesto u pomorskoj hidrometeorologiji cijelog istočnog Jadrana, od Tršćanskog zaljeva do Otranta.

BURNI OŽUJAK Poslovične tri marčane bure ove su godine na splitskom području nadmašene s pet orkanskih bura. Sedmi dan u mjesecu puhala je brzinom od 164 kilometra na sat, što je jačina orkana, no, srećom, pametna bura udara na refule, svako malo dade odmora. Njezina karakteristika i jest da u jednoj sekundi s nule dođe na stotinu na sat. Pa ipak nam je svima draga jer je čista, svježa i zdrava.

– Moj najdraži vjetar – kaže i Lidija Fuštar.

U ožujku je zabilježena još jedna dosad neviđena pojava: na jake valove od mrtvoga mora od juga puhala je orkanska bura. Brrr!

Inače, najniža granica za davanje upozorenja jest 35 čvorova.

PROGNOZA: ADRENALIN Ovo je posao u kojemu te stalno drži adrenalin, kaže naša meteorologinja. Odgovornost je velika jer se radi o ljudskim životima i ne smije se dogoditi – i ne događa se – da ne najaviš nešto čime bi spriječio katastrofu. Najavljuješ recimo orkansku buru, a s njom i zatvaranje autoceste, prekid plovidbe trajekata – a kroz prozor gledaš sunce i bonacu.

Sve je matematički izračunato, a tu je Lidija u svom elementu. Dolazi iz obitelji fizičara i inženjera, sve redom u tri koljena. Za buduće meteorolge i meteorologinje na znanje: valja vam se upisati na studij fizike na PMF-u u Zagrebu, pa prijeći na Geofiziku i završiti Meteorologiju i fizičku oceanografiju.

WOMAN OUT OF THE BLUE Lidija Fuštar, the first female voice of meteorology in our region

A

weather researcher holds all the cards. That’s the person who tells you whether you’ll be able to go to the beach that day, or can you take off to sea if there is a storm coming. You should pay attention to weather reports, especially if they’re explained by the first female meteorologist ever in this part of the world, one Lidija Fuštar.

– The weather is always what’s on the menu. A lot of people pay close attention to our radio reports on Channel 16, which is dedicated to marines and fishermen, so people call our phone lines all the time. To all of those who are spending time in the Central Adriatic, but are not originally from this area, I’ve got one thing to say: you are at an ideal place at an ideal

time. Right in the middle, between strong southern winds of Jugo from the south, and Bura from the north.

During the summer, the main wind in Central Dalmatia is Maestral. It cools down the body and soul, and its peak is at about 3PM, which also when the difference between the temperature of the sea and air is at its highest peak.

–Winds from the north are the ones that can always become dangerous – Fuštar explains – Pulenat is a type of wind we call ‘the widow-maker’, as it has managed to sunk all types of vessels that have ever sailed the Adriatic. But, that wind is very, very rare. Small stormy winds, such as the Neverin, they are the most dangerous ones. People see sunshine and a clear

blue sky and think nothing of it, just shaking off the news of an approaching Neverin. Hey, it’s going to hit someone else! They even make fun of meteorologists, claiming they must be wrong.

A true Dalmatian woman, Lidija Fuštar says she won’t go swimming if she smells a bit of Neverin in the air. She sits down at her computer and examines the situation. A lighting bolt can strike a person at sea, no doubt about it! We also have miniature tsunamis over here, even small tornadoes. Thankfully, their top speed is only thirty kilometers per hour, and they disappear quickly.

This summer, we’re expecting standard weather: sunny, dry and warm.

37

small place on a plate

UP WITH VIS People of Vis, fasten your seat-belts, we’re taking off!

A

s soon as this autumn, if everything goes according to plan, you too will be able to take photos and videos of Vis from above, and then land in Velo Field down on the island, on the grassy runway that is a hood 1200 meters long. Relax, take a sip of domestic vugava wine and check out a beach or two, go for a swim. You could also take a jeep ride to Titova Cave, or some other cave, walk the path of armies of yesteryear and enjoy a taste of military tourism, which is nowhere so layered as it is on Vis Island.

Or, before you take off again, you could visit the Green Cave by boat. Maybe even visit the town of Komiža, or the Blue Cave on the tiny island of Biševo. The possibilities are endless.

Aero-club Cumulus of Vis is the main initiator of the idea to construct an airport on the island, and things are looking up; so up that they’re almost sky bound. The Town of Vis is working on it. They’re using the same spot used by World War II aircraft, so there’s no reason why Vis wouldn’t join the club of Brač and Hvar as islands with airports. Goran Ratkajec, the president of the Opatija-based Cumulus Club, has sent us this photo which shows where the future grassy runway will be built, on its left side. Think of it as an invitation to the grand opening of the island’s airport, which will happen soon. See you there!

You got caught by Šolta

VESNA PARUN IS LAUGHING WHOLEHEARTEDLY

T

o me, your eyes are a warm, leafy canopy. I have found a pearl stone in the clam of your heart. My heart is where my throat is, there is a bird in my hear. I am all like a grain of sound, a clear night star.

These are the words used by grand Croatian poet Vesna Parun, describing the feeling of Thrill. For the fourth consecutive year, the town of Grohote on Šolta Island was the home of Vesna Parun Days, which start on her birthday, April 10th. Hrvoje Hitrec visited elementary school children, and the award for best written piece was presented to Julija Mihovilović, an 8th grade student.

For the fifth year now, Vesna Parun is nearby, resting in piece. She had chosen Šolta as her resting place, as it was the home of her mother, where she spent a big part of her childhood.

I AM ONLY 2400 YEARS OLD

Stari Grad has the oldest birthday in Croatia

W

ho else is proud of their age, apart maybe from the Japanese, whose reply to the question about how old they are is how many years they don’t have any more, because they’ve used them up? Most people prefer staying young. Towns are not like that.

Stari Grad on the Island of Hvar, whose name literally means Old Town, is proud of its name. The town has earned it.

Next year, it will celebrate its 2400 birth38

day. Only! Let’s see who else can say that.

Okay, Vis, obviously.

It will be a grand celebration. The town’s history goes back to 384 BC and (once again) ancient Greeks who had a good nose for sniffing out great bays on the Adriatic. Congratulations, Old Town.

The Greeks didn’t sail all the way from Paros to establish Faros, they knew what they were doing.

T

HVAR OBSERVATORY

he Sun shines in a different way on Hvar Island. You don’t call it ‘Sunny Hvar’ for nothing! We don’t even have to mention the moon and the stars, Hvar is simply an island designed for those in love.

HEAVENLY ISLAND

Okay, but there’s also the Science Festival. This year, the main theme of the festival is the Sun. For the first time ever, this spring, the festival gave its guests the opportunity to observe the Sun, Moon, Venus and Jupiter through a telescope.

Much more than just the Sun, which we see every day. Hvar’s children were thrilled to discover the wonders of science, and were even able to see a couple of Sun spots.

This opportunity was provided by Hvar Observatory, which co-hosted the event with Hvar’s elementary school at the City Hall building. The kids weren’t the only ones mesmerized by watching the sky, lots of grown ups were there enjoying the view, too. Plenty of tourists attended the event as well, as they were spending time on the island.

T

his year, the summer season in Bol on Brač Island was started by a masked carnival.

Not just any type of masked carnival, this one was organized by the masters of the game, true experts. Namely, Bol was the town host of the 35th Annual Federation of European Carnival Cities Convention, and the event took place in the second half of May. Bol has been a Federation member since 2012. Some 170 guests from twenty two European and American nations came together, took of their masks – which is a carnival tradition – and discussed their art while enjoying the wonderful sights of Brač.

EURO-CARNIVAL IN BOL

THE CARNIVAL OF BRAČ

Zlatni rat, Bol’s golden sand beach which has taken over the world, was visited by carnival masters, as well as the town of Pučišće and its quarry, the oldest settlement on the island – Škrip, as well as its stones, and the highest place in the Adriatic, Vidova gora hill, on the top of the island.

Take a tour of the entire Island of Brač! Sure, it’s the biggest island Croatia has, some 150 kilometers wider than Malta, for example, but you can get around it quite fast – by land and by sea, as well as by air. And you won’t regret none of it, because there is plenty to see.

39

REPORT INTERVIEW

Turistički vodič vas vodi kroz život: govori Ana Miše Periš

UDRI KRIZU NA VES STRANCI BI ZAUVIJEK OSTALI ŽIVJETI U NAŠOJ KRIZI Razgovarala Elizabeta GARBER Fotografije Segor GARBER

D

ioklecijanova palača u Splitu najstarija je očuvana kasnoantička palača. Izgradio ju je rimski car Dioklecijan i iz nje je poslije nastao grad. Obrnutim redoslijedom, jer obično prvo nastaju gradovi, a onda palače. A u ovoj palači je car imao kanalizaciju, grijanje i hlađenje – priča svojoj grupi turista vodičica Ana Miše Periš, inače profesorica engleskog (i talijanskog) u školi Dental centar Marušić u Splitu. Vodi ih preko Rive ravno na vrata u Podrume.

KLJUČ ZA PALAČU

– A gdje je ključ? Palača se noću ne zatvara? – pita uredan Englez.

– Ma ne! Ova palača jest grad. U njoj se živi.

Dokazuje to, čim se opet izađe na sunce, i rublje što se, demokratski širokogrudno izloženo, suši po kamenim blokovima starim 1700 godina i kusur.

– Ah, majice i gaćice, plahte – postiđeno će Skandinavci.

– Mi vam u Dalmaciji ne koristimo sušilice. Tvornica bi po nama propala. Svi fino i dično pokazujemo što imamo – objašnjava im domaćica.

– Persone normali – mirno zaključuju Talijani.

– Very interesting – upijaju Srednju Dalmaciju Amerikanci.

Japanci su suzdržani u izjašnjavanju, ali budno i poslušno sve prate. Škljocaju fotoaparati.

40

NEMA MUŠICA

Kolona ide dalje preko ribarnice u Marmontovoj.

– Čekajte, cara mia, mamma mia, sporije, polomit ću noge – viče postariji Talijan sa začelja kolone. Fini sjevernjaci odmah uspore i pričekaju ga.

– Na bancima s ribom nikad nećete vidjeti ni jedne mušice. Ovdje ih jednostavno nema.

Svi zinuli. Kako to?

– Pa Dioklecijan je i sagradio palaču ovdje zbog toga. Ne zbog mušica nego zbog sumpornih vrela koje, usput, mušice ne vole.

NEMA KRIZE

A na Rivi gozba za oči. Sve krcato ljudi, kao da su i oni procvjetali, jedni sjede po kafićima, drugi se šetkaju, ležerno razgovaraju, sve se iskri od ljepote i veselja. Život se odvija vani.

– Ja definitivno ne vjerujem da je u Hrvatskoj kriza. To je neka politička varka – odlučno će Nijemac.

Pa da, teško je vjerovati. Nitko se ne žuri na posao jer uglavnom posla i nema, ali reklo bi se da se nitko i ne uzrujava.

Piju kavicu i pivo, sok, razgovaraju i smiju se. A svi dotjerani.

– Kako razlikovati strankinju od lokalne gospođe? Lako – podučava ih Ana. – Dalmatinka barem u kosi, ako ne na licu, nosi najmodernije naočale za sunce, sva je fino skockana i namirisana. Svaki je detalj tip-top. Strankinje su „casual“.

– Ja dolazim ovamo. Zauvijek – zaključi priču Francuz.

ZAČARANI POSAO

Turistički vodič, to vam je najljepše zanimanje na svijetu – priča poslije Ana Periš dok sjedimo same, uz kavicu, i uz naočale, po dalmatinsku. – Jedino što je to začarano tržište. Svi bi unutra, i to je lako, položiš i dobiješ licencu, ali poslije nitko neće van.

Ana radi kao sam svoj majstor/vodič.

Upravo je provela i jedan australski par koji je htio vodiča samo za sebe. Onda je došla na red grupa Engleza „singles“, sami samci. Možda se koji od njih poslije javi da ispriča je li upoznao srodnu dušu u obilasku Srednje Dalmacije. Nikad se ne zna.

Poslije je turističkim autobusom-kabrioletom provela goste kroz Split, a svako malo ode u turu po Trogiru, na iskopine stare Salone, na Krku i u Radmanove mlinice kraj Omiša. Pa u Međugorje s duhovnom obnovom.

Kad se uzmu prosječne brojke od 200 grupa godišnje i prosječan broj od 30 turista u grupi, ispadne da je u četiri godine bavljenja tim zanatom upoznala oko 24 tisuće ljudi iz cijeloga svijeta! Prosjecima i statistici nije baš doslovno za vjerovati, ali nakupilo se veliko društvo u svakom slučaju.

S nekima od tih ljudi stalno je i dalje u kontaktu e-mailovima, a s nekima su sklopljena i čvrsta prijateljstva. A kako i ne bi? Recimo s obitelji čovjeka koji je preživio srčani udar pa ga je ona vodila i u bolnicu, trčala u apoteku, prevodila nalaze i pronalazila im smještaj i davala savjete kako što lakše prebroditi tešku situaciju.

i kameni venecijanski lav. Kako je tamo dospio? Trogirani su ga otkinuli odnekle i iz bijesa bacili u more 1932., nakon Mussolinijeve izjave da je „Italija sve gdje ima venecijanskog lava“. Eto, ostao je jedan u Vijećnici na Pjaci.

SELJE!

STIŽU VEGETARIJANCI

Najljepši je u Dalmaciji, slažu se svi gosti, taj život na ulici. Sjediš za stolom, brodice prolaze, ljudi šeću i trče, prohuji bicikl, a ti pijuckaš i jedeš. I stolovi su dobro uskisli i na svakome se šepuri barem jedna gradelada, gozba od ribe i mesa.

A vegetarijanci stižu u skupinama i sve ih je više. Dalmatinci, prestrojite se!

Makar bila i moda, stavite je u ponudu!

Ionako je zdravo.

SVI ZNAJU GORANA

Goran Ivanišević i dalje je Number One za prepoznavanje Splita i Dalmacije.

– Split? Oh, yes, Goran Ivanisevic.

Onda vam više i ne treba puno govoriti. Ionako valja čuvati glasnice. A naša je vodičica još i profesorica u školi, pa ne samo da svoje đake iz Dentala vodi u Trogir, usput ih usavršavajući u povijesti i engleskome, nego i turiste strance na kraju ophodnje dočeka s: – E sad ću vas ispitati da vidimo jeste li zapamtili kako se hrvatski kaže „dobar dan“.

Najbolje je to što svi turisti redom iz zalaganja imaju čistu peticu. Svi žele učiti.

Lako ih je onda podučavati.

CLAUDIA KOLL Ili sa ženom koja je slomila nogu pa je ljetovanje potrajalo dulje nego je planirala, a ne zna ni kud ni kamo. Pa kako bi čovjek odolio da ne skokne doma i odnese joj fini topli domaći dalmatinski ručak s vlastitog stola?

ZAŠTO ZVONA ZVONE

To je nezaobilazno pitanje turista u Trogiru. Zvona sa crkava kao da se nadglasavaju s kale u kalu, a turisti, ako su došli

prvi put, prestrašeno stanu: Je li negdje požar? Neka nesreća? Nije valjda rat?

Valja im objasniti da je to samo dio našeg zvučnog kolorita.

Nedavno je Ana Periš kroz trogirske kale i pjace vodila grupu Talijana letača borbenih aviona. Ako je itko okusio ushit visina, to su oni. A njima je od Trogira zastao dah. Doslovno, priznali su. Bila im je zanimljiva priča iz dubina Foše, kanala u kojemu je prije nekoliko godina pronađen

Počela sam kao vodič turama do Međugorja što zahtijeva posebnu duhovnu pripremu – priča domaćica. Nakon povratka najčešće tek slijedi duga prepiska i „psihoterapija“. Svaki gost imao je svoj težak i tužan razlog za odlazak po malo nade i utjehe pa kontakt ne završava završetkom ture. Često tek počinje.

Jedna od njezinih gošći u turi do Međugorja bila je i poznata talijanska preobraćenica glumica Claudia Koll, nekad poznata po golišavim scenama u filmovima, a danas kao vjernica i gorljiva aktivistica za pomoć nemoćnima.

OTOK SVIJETA

Evo kako Ana Miše Periš podučava turiste koji žele dublje proniknuti u naš komadić podneblja.

– Pročitajte dvije knjige koje će vam mnogo reći o Splitu. Riječ je o romanima koji se čitaju bez stanke. Prvi je napisao Kanađanin, a drugi Talijanka. Prvi je „Otok svijeta“ Michaela O’Briena, a drugi „Napokon rođen“ od Margareth Mazzantini.

– Porca miseria, pa gdje mi je olovka!?

Talijani uvijek imaju zadnju.

41

REPORT INTERVIEW

A tourist guide takes us on a life journey:

Ana Miše Periš talks

NO TIME FOR RECESSION!

TOURISTS WOULD LIKE TO STAY IN OUR RECESSION FOREVER

D

iocletian’s Palace in Split is the oldest kept late ancient palace in the world. Roman emperor Diocletian had it built, and a city grew out of it. Within this palace, he had a sewer system, heating and ventilation – just some of the info Ana Miše Periš shares with her group of tourists. Ana is an English professor, at Dental Center Marušić High School in Split. She takes her guests across the Riva into the Basements.

THE KEY TO THE PALACE

– Where’s the key? Isn’t the Palace locked at night? - a posh Englishman wonders.

– Of course not! People live in it.

This is evident as soon as you leave the Basements and see laundry hanging from the ropes, drying, spread wide across stone blocks that are some 1700 years old.

– Ah, shirts and pants, sheets, sure – Scandinavian tourists comment, shyly.

– Here in Dalmatia, we don’t use driers. A drier factory would go under over here. Everyone is okay with showcasing what they’ve got – a housewife explains.

– Persone normali – say the Italians, not surprised.

– Very interesting – Americans comment, soaking up every Dalmatian thing they see.

The Japanese are reserved and quiet, but alert and follow each word. Cameras go off.

NO FLIES

The group strolls across the fish market in Marmont Street.

– Mama mia, cara mia, wait up, slower, I’m losing my legs – an older Italian gentleman yells from the back of the line. Polite northerners slow down and wait.

– You won’t see any flies around the fish, not a single one. There aren’t any around.

People look amazed. How come?

– It’s one of the reasons why Diocletian chose this place to build his palace.

Not because of the flies or the lack thereof, but because there’s a sulfur fountainhead over here.

NO RECESSION

Riva, the city’s promenade, is a sight to see. People everywhere, almost as if they’re blossoming along with the springtime flowers, other people strolling, chatting, life and sparks fly everywhere, beauty and joy aplenty. Life is lived outside.

– There is no way this country is in a recession. It’s a political ploy, must be. - A German tourists says, with determination.

Sure, it’s hard to believe. Nobody is rushing to get to work because there is no work, but people aren’t really upset by it. They’re sipping on coffee, beer, juice, chatting away and laughing. Everyone is looking their best.

– How to tell the difference between a foreign girls and a local one? Easily – Ana says. A Dalmatian woman carries the latest sunglasses, if not on her face, then in her hair. She’s fine and smells fine.

Every detail is top notch. Foreign women are more casual.

– Well, I’m staying here. Forever. - a Frenchman concludes.

AN ENCHANTED JOB

42

As we’re sitting alone with a cup of coffee, with our sunglasses on, which is typically Dalmatian of us, Ana Periš tells me how being a tourist guide is the best job in the world. It’s like an enchanted market – she says – everyone wants to get it, and it’s easy, you pass the tests, you get the license and after that, no one wants to get out.

– Split? Oh, yes, Goran Ivanisevic.

After that, you don’t have much to add. You need to take care of your voice, anyway. Our tourist guide is also a high school teacher, so she takes her classes from Dental Center on tours of Trogir with her, helping them learn history and English, but she also teaches the tourists: – Now I’m gonna ask you to see if you remember how we say ‘have a nice day’ in Croatian.

Best thing about that is that the vast majority of tourists do learn, and deserve the highest grade. All of them want to learn. It’s easy to teach them.

CLAUDIA KOLL

Ana is like a do-it-yourself handyman and a guide. She just had a tour with an Australian couple that wanted a guide just for themselves. After that, she had a group of English tourists, all singles. Who knows, maybe sometime in the future, one of them will check up on her and tell her how he or she found a soul mate while visiting Central Dalmatia. You never know.

After that group, she took another group on a tour across Split in a convertible bus, and every now and then, she’ll go to Trogir, the Salona ruins, Krk Island and Radmanove mlinice near Omiš. She’ll even take a spiritual journey to Međugorje.

When you add the numbers up and see she handles about two hundred groups of tourists each year, and each group is about thirty people, you come up with the staggering fact that Ana met about twenty four thousand people in her four years of working as a tourist guide! Statistics aren’t as strong as people, but in any case, she has been a guide to many, many people.

Some people still keep in touch with her via email, some have become friends. Why not? Let’s take a look at just one example, a family that keeps in touch with her because their father had suffered a heart attack while here, and she took him to the hospital, ran to the pharmacy to get him meds, translated medical tests, found accommodation for the family and gave them advice on how to handle the situation. Or a woman who broke her leg and had to extend her stay, but didn’t know where to go or what to do. You just have to help out, and Ana is the type of person that will bring you a home cooked meal.

Dalmatian, of course.

WHY DO THE BELLS RING

This is a common question asked by tourists in Trogir. Church bells can be

heard from street to street, loudly, and tourists, if they’re in town for the first time, are usually startled by them. Is there a fire somewhere? An accident? There’s not a war going on, is there?

They need to know that it’s just something that’s a part of our daily soundtrack.

Recently, Ana Periš took a group of Italian fighter pilots on a tour of Trogir’s narrow streets. If anyone knows what’s it’s like to get really high, they do. And Trogir took their breath away. True, that’s why they said. They were intrigued by the story of Foša, a channel in which a Venetian stone lion was found some years ago. How did it get there? Back in 1932, people of Trogir took it down in an act of rage and threw it into the sea – it was right after Mussolini had said that ‘Italy is everywhere where you can find a Venetian lion’.

So, there’s one left at the City Hall building in Trogir.

THE VEGETARIANS ARE COMING

Dalmatia is the best, sure, all guests agree, they love the street life here.

You sit at a table, boats on the horizon, people walking up and down, bikes pass and you’re sitting and sipping on a drink.

Tavern tables wouldn’t have anything to do if it were not for at least one grilled feast consisting of meat and fish.

But, more and more, vegetarians are discovering Dalmatian food. Chefs, get ready. Even if it’s just a phase for some, make sure you have vegetarian menus!

Besides, it’s healthy.

– I started out as a tour guide of Međugorje, which requires special spiritual preparation – she tells us. After coming back from a tour, you need to write down a journal entry and basically do counseling with your group. Every one of my guests has a sad story and a serious reason for coming to Međugorje on a path of hope and comfort, so our relationships don’t end once the tour is over. Usually, that’s where it starts.

One of her frequent guests in Međugorje is a famous Italian actress turn born again Christian, Claudia Koll. She used to be famous for doing nude scenes in movies, but these days, she is a woman of faith and an activists, helping out those in need.

WORLD ISLAND

This is how Ana Miše Periš teaches tourists who want to know deeper info about our neck of the woods.

– You should check out two books that will help you out discover Split in a major way. Two novels, easily read in one go. The first one was written by a Canadian man, the second one by an Italian woman.

The first one is called ‘World Island’ by Michael O’Brien and the other one is ‘Finally Born’ by Margareth Mazzantini.

– Porca miseria, where’s my pencil?!

The Italians always have their final say.

EVERYONE KNOWS GORAN

Goran Ivanišević is still number one when it comes to recognizing Split and Dalmatia.

43

GO CRUISING WITH PORT NEWS!

THE KEY TO THE HEART OF THE ADRIATIC S

ome ten years ago, a savvy businessman made a public proposition to the media, claiming that there ought to be a regatta every summer, from Venice to Dubrovnik.

A marathon of a regatta, with the biggest names of that sport. The first person he called up was world known skipper Russell Coutts. A media event was organized, which was attended by the Mayor of Dubrovnik, Dubravka Šuica, who decided to throw another challenge out there, by nominating Croatia and Dubrovnik for America’s Cup 2007.

None of those plans ever saw the light of day, which is a shame. Still, one must remember this exceptional idea which stems from a historical, cultural and every other eternal bond of Venice, Split and Dubrovnik. Venice and Dubrovnik

are ancient rivals, going back to Medieval times, when they were battling for supremacy of the Adriatic Sea, as the Venetian and Dubrovnik Republic, which were merchant and nautical forces. Today, they are the biggest tourist attractions in Europe.

In his plan for a marathon sailing contest from Venice to Dubrovnik, the before mentioned businessman pointed out Split as a crucial and central point of the regatta, which would host an additional spectacle that would serve as a rest and relaxation spot for a fleet of global sailing giants. In Split, they could rest up, sort of like having a halftime during a match.

Split, a city that is a sporting and Olympic

Find out why are Split, Dubrovnik and Venice forever connected through a natural bond of history and culture. These cities are predetermined for global navigation and a modern-day migration of tourists brand, would definitely utilize such an opportunity Once again, I must point out hat it is a shame that none of this came to life.

If it did, we would already be celebrating a tenth anniversary of the regatta Each time, Split would be the central point of the regatta, with its wonderful archipelago - Palagruža, Vis, Hvar, Paklenjaci, Brač, Šolta, Drvenik Mali and Veli – which are entered via The Gates of Split, a beautiful channel between the islands of Brač and Šolta.

Split and Central Dalmatia are right in the center of the Adriatic Sea, and by that fact alone, the city would showcase the benefits of its location, as it is easily accessible from almost any side, from

Dubrovnik

44

Venice to Dubrovnik. In that decade of an opportunity lost, Split saw a tourist boom period and caught the attention of the world. From a transit place, Split has become one of the leading tourist attractions on the Adriatic.

Split has been labeled and acknowledged as an Olympian city, a source of almost one hundred medal winners, athletes that are sporting brands themselves, such as Blanka Vlašić, Goran Ivanišević, Toni Kukoč, Dino Rađa, Bear, Vukas, Đurđica Bjedov. Every skipper, once they place their feet on firm ground at the West Coast of Split, can take a walk down its promenade and check out famous sporting names engraved on the plaques below.

Some of those names are even bigger abroad then they are in Croatia.

Splitska riva

Venecija

Dubrovnik

THE VENECIAN REPUBLIC AND THE REPUBLIC OF DUBROVNIK You have to really get serious when sailing on the route from Venice to Dubrovnik! It’s not just a regatta from the north to the south side of the Adriatic, it is also a time machine running on sails, because the relationship – often strained – between Dubrovnik and Venice have defined the Adriatic region. At one point in history, Dubrovnik had a population of forty thousand people.

At the same time, London had fifty thousand.

In a way, those were the two major capitals of Europe.

With the discovery of North America, new interests and global routes of merchant intersections arose, and changed life in general for many. A lot of time was spent in what can be described as a match race, a sailing duel, between two great maritime forces, The Venetian Republic and The Republic of Dubrovnik, which lasted throughout most of the Middle Ages. Venice and Dubrovnik dominated the world and had a major influence on politics, trade, the economy and the flow of ideas, art trends and culture alike.

Both Dubrovnik and Venice have a history that stretches back to the seventh century, but there are newer pieces of evidence, from explorers, which speak of Dubrovnik’s ancient history. Venice and Dubrovnik did not only go to war. They complemented each other, inspiring artists and creators such as Ivan Gundulić, Marin Držić, Venetian painters Tintoretto, Tizian, writers Carlo Goldoni, musicians such as Antonio Vivaldi, and we cannot forget to mention poet and lover Giacomo Casanova.

World brands are associated with Venice: Lord Byron, Monteverdi, Richard Wagner, Goethe, Thomas Mann, Francesco Petrarca, Charles Dickens. Marco Polo is a legendary figure who connects Venice and our south side, Korčula and Dubrovnik, via the Adriatic Sea.

45

KANAL SVE U ŠESNAEST

KONOBA NA V Elizabeta i Mario GARBER

P

ravi putnici su ipak pustolovi i pri spomenu pojma „plan“ isti čas ostaju „bez goriva“ za maštu, bez temeljnog inspirativnog pogona na koji se voze svijetom. Ali i u tome ima iznimke jer nema većega gušta od planiranja rute, izbora puta, kamo na „đitu“. GPS bi takvi „fetivi“ avanturisti zakonom zabranili. Ma isto neka se nađe za potrebu. A nije loše poslušat ni Kanal 16 na radiovezi gdje o vama brinu dežurni na obalnim radiopostajama hrvatskog Jadrana.

Na tim proturječjima držite ravnotežu kako vas luda glava ne bi zavela i na kraju navela da zaglavite. Ljepota Srednje Dalmacije cijeni se i zbog njezina susjedstva, pa oni koji izaberu otok Vis, mogu planirati i kako skočit do 40 milja udaljene Palagruže ili Sušca, pa kako do otoka susjedne županije, do Lastova, Korčule, Mljeta...

MAKARSKA I STARI GRAD

I otok Hvar u Splitsko-dalmatinskoj županiji pruža još lakše planiranje izleta na Korčulu, Mljet ili poluotok Pelješac. A s otoka Šolte ili s Malog i Velikog Drvenika, ili iz Trogira, brzo se može osvojiti susjednu Šibensku županiju s nevjerojatnim krasotama niza manjih otoka prema Kornatima, ali i s predivnom prirodom u zaleđu zbog Nacionalnog parka na slapovima Krke.

Srednja Dalmacija, dakle županija Splitsko-dalmatinska, otprilike je kao središnji golemi trg ili raskrižje svih puteva na hrvatskoj obali Jadrana. Gotovo da nema nautičara koji se vrti po Jadranu a da ne dodirne barem usput Srednju Dalmaciju. Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije zato i vodi posebnu brigu o pedesetak luka u gradićima i manjim mjestima Srednje Dalmacije. Župan Zlatko Ževrnja dao je zadnje godinu-dvije niz intervjua u kojima obrazlaže investicije i ulaganja u izgradnju neophodnih luka gdje se radi o iznosima do 200 milijuna kuna, a ravnatelj županijske Lučke uprave Domagoj Maroević unaprijedio je zadnjih četiri-pet godina sustav za pružanje maksimalne i moderne sigurnosti plovidbe te uvjeta na vezovima, pristaništima i u lukama i lučicama. Glavni je cilj uspostavi-

Makarska

Impressum

46

Publisher: Port Authority of Split-Dalmatia County For the publisher: Port Authority director, Editor in chief Domagoj Maroević Editor: Mario Garber

Editorial concept and design: Garber media d.o.o.

Segor Garber Photos: Garber media d.o.o.

Translation: Vuk Oreb Lector: Elizabeta Sonjara Garber

Printed in: SUTON d.o.o.

Online edition: www.lusdz.hr All Rights Reserved by Garber media Ltd. info@garber-media.hr ISSN 1848-4689

VEZU

Stari Grad

Omiš

Stari Grad

ti besprijekornu pomorsku komunikaciju, a za to su potrebni uvjeti, luke, pomorski putevi i sve što čovjeku treba na moru, jednostavno rečeno. I važno nam je dočarati svim zainteresiranima što se radi, gradi, što se očekuje na osnovi ulaganja Lučke uprave.

Trošenjem se dolazi i do prihoda, stara je uspješna računica, pa i Lučka uprava bilježi rast prihoda ulaganjem u ravnomjeran razvoj lučke infrastrukture.

Jedan od takvih primjera je Makarska s

novim lukobranom, pa Stari Grad koji je postao stjecište nautičara, bum na Visu gdje je došlo do objedinjavanja svih čimbenika goleme viške Jurjeve uvale i luke, vezova duž obale i popravljanja te dogradnje rive na Kutu, tako da je Vis za nautičare san snova. A ne posustaje se jer su planovi daljnjeg poboljšanja Visa tako da niti jedan metar duge rive ne bude izostavljen, računajući rasvjetu i sve što ide, pa se ukupno ulaganje penje na više od pet milijuna kuna.

PRVA LUKA OMIŠU

Veliki planovi su za unapređenje Jelse, a povijesni projekt je i Krilo Jesenice na kopnu, na obali između Splita i Omiša, te također povijesni događaj – izgradnja prve luke u povijesti grada Omiša. Na drugoj strani županijske obale isti je plan i s Trogirom, pristaništem Soline, dakle komunikacijom između Drvenika Velog i Malog sa Segetom i Trogirom.

Omiš

47

51 PORTS OF CENTRAL DALMATIA Zbog gospodarskog potencijala i značaja djelatnosti koju brodari obavljaju, luka Krilo je prioritet. Jer ukupni je plan Lučke uprave unificirati pristaništa, vezove, luke, tako da se nautičar i svaki pomorac osjeća u najboljim uvjetima da se ne mora dodatno brinuti za sigurnost.

Bitno je upravljati svim sidrištima da bi se u prometu i životu ljudi koji su na moru uspostavio odgovarajući optimalni red. Sve je to dio koncepta da Lučka uprava bude nositelj razvoja na županijskom pomorskom području.

SRDELE U KRILU

Krilo Jesenice je – zanimljivo – davno u 19. stoljeću imalo parobrodsku liniju pa su logični planovi Lučke uprave o uspostavljanju trajektne veze čime bi se rasteretio napregnuti promet Split – Supetar na Braču. Vrsni pomorci, ljudi s „koljenom od mora“, tradicionalno su poznati iz Krila, a s golemim flotama potrudili su se sami improvizirati pristaništa svih vrsta brodova koji se zadnjih godina gomilaju kao srdele u Krilu.

Po svemu je tu narasla potreba za temeljitim uređenjem, projektom i ravnanjem županijske Lučke uprave.

NO.15 JUNE 2015

BREVIARY FOR EVERYONE ON THE SEA

BEZBRIŽNI ZALAZAK SUNCA Kriljani neće više razapinjati električne kabele od svoje kuće preko stabala i ceste do svojih brodova na nesigurnim vezovima bez ikakve pristupačnosti. Izgradit će se marina za domaće vlasnike brodica i trajektno pristanište. Bit će tu stotinjak novih vezova sa svim potrebnim uvjetima. Krilo će dobiti i parkirališta, trgovine, restorane, sportsko igralište, obalnu šetnicu, suhu marinu s dizalicama, novi gat...

Pa sad zamislite kad uplovite u zalazak sunca, ne misleći se hoće li biti slobodnog veza, struje, vode, hoćete li mirno spavati te noći, nego odmah, čim pristanete, iskačete na rivu u prvi kafić, a o konobama da se i ne govori, pa o seoskim domaćinstvima i kozletini, janjetini u brdima uz domaći mali plavac ili bijeli pošip, vugavu, maraštinu... Vežite se, isplovljavamo!

Stari Grad