Port news 19

br. 19

51 luka Splitsko-dalmatinske županije Brevijar za svakoga na moru

ŠOLTA, MASLINICA

AVLIJI VRAĆEN STATUS DVORCA

2400 godina Starog Grada

HRVATSKI BREST LUKA JE BREND

NOVO LICE SREDNJE DALMACIJE

Sretan Božić i Nova godina!

1

Brodogradnje nacionalnih kultura Smije li Hrvatska ignorirati mega-šanse za turizam i kulturu kakve u njoj prepoznaje svijet

Hrvatska na Atlantiku, francuski Brest u Starom Gradu na Hvaru FRANCUZI U HRVATSKOJ SUDJELUJU U POTRAZI ZA DESTINACIJOM poput njihovog Morbihana i Bresta, pogodnom za slični festival tradicionalnih drevnih brodova i starih jedrenjaka, „živih plovećih spomenika“ nacionalne maritimne kulture

O

va priča otkriva mnoge hrvatske aljkavosti u odnosu prema šansama koje nam nudi svjetski biznis.

Organizatori projekta gostovanja Hrvatske na svjetski poznatom festivalu u francuskom Morbihanu ovih dana su zbrojili da su od svih pozvanih u našoj zemlji ukupno dobili 50.000 kuna potpore. A projekt je koštao milijun i 300 tisuća kuna.

Jedanaest drevnih brodova koji predstavljaju hrvatsku maritimnu baštinu, posvuda u svijetu jako priznatu, nastupilo je na festivalu u Morbihanu 2014. čime se Hrvatska primiče svjetskoj eliti jer je to već jedna impozantna ruta hrvatske brodogradnje počevši od priznanja za repliku stare komiške gajete falkuše na EXPO u Lisabonu 1998. te cijelog niza poziva Hr2

Kruzensthern, golemi ruski jedrenjak

vatskoj kao počasnom gostu, 2004. u Brest pa 2008. i 2012. s pozivima cijeloj floti hrvatskih tradicionalnih brodova, a prošle godine i pozivom na festival ‘Tjedan zaljeva Morbihan’ u francuskoj Bretanji.

Najnovija je vijest da su Francuzi zainteresirani za pokretanje, iniciranje sličnog festivala tipa Brest, svjetski poznatog, te su s tim povodom boravili u Hrvatskoj

ovog ljeta. Dobro poznaju našu zemlju i obalu, te sve potencijale hrvatske brodogradnje u drvu, od one drevne, tradicionalne do današnjeg angažmana u rekonstrukcijama i gradnji replika starih brodova poput falkuše.

Hrvatska je poznatija Francuzima kao zemlja naslijeđene maritimne kulture i kao zemlja dobrih brodograditelja s renome-

om korčulanske gradnje, zatim tradicijom Betine, itd. A najmanje smo poznati u eksploatiranju tog brenda i objektivne kvalitete u turističke svrhe, dakle u području nautičkog turizma. Međutim, Francuzi inzistiraju da se tu ne radi samo o običnom spektaklu i uživanju naslijeđene maritimne kulture, nego u hrvatskoj tradicionalnoj brodogradnji a zatim i onoj

33

Parada najljepših jedrenjaka svijeta

suvremenoj koja se bavi replikama i oživljavanjem starih jedrenjaka – Francuzi nas vide kao umjetnike: - Vi morate biti svjesni da se vašu falkušu u svijetu gleda kao na djela Picassa ili Dalija i u tom smislu otprilike, kaže Francuskinja Anne Burlat, za vrijeme posjeta Hrvatskoj u velikome projektu traženja «Bresta u Hrvatskoj» .

Zbog svih tih komplimenata Hrvatska je u svijetu prepoznata kao mjesto koje spominjući i neviđene prirodne ljepote, zaslužuje jedan festival poput Bresta.

Za početak je to i previše reći jer je Brest svjetski prestižni festival mora, brodova i mornara te uopće

mjesto čuvanja svih nacionalnih maritimnih kulturnih baština, pa takav događaj okupi cijeli svijet, a brojke su stravične, po milijun ljudi u sedam dana plaća dnevnu ulaznicu od desetak eura, oko 3000 brodova sa svojih 16.000 pomoraca uplovi u zaljev gdje ih dočekuje impozantna brojka od 16.000 volontera koji sudjeluju u organizaciji ovog prestižnog svjetskog događaja.

Tako zahvaljujući i svom festivalu ‘Tjedan zaljeva Morbihan’ ovaj bretonski zaljev od oko 250 km² ostvari godišnje oko 30 miljuna noćenja što odgovara približno polovini ukupnih godišnjih

Plamenko Bavčević i Saša Lukić sa svojom udrugom Cronaves i misijom čuvanja hrvatske maritimne baštine

4

hrvatskih noćenja A Brest ili Morbihan priređuju se kao uvertire za njihove „turističke simfonije“. Hrvatska je za razliku od Bresta i Morbihana na Atlantiku, s mediteranskim ambijentom i specifičnošću Jadranskog mora kao jednog zaljeva – svakako u boljoj prilici za pravu planetarnu atrakciju.

Koliko mi o tome vodimo računa vidi se po onih 50.000 koliko smo kadri odvojiti za milijun i 300.000 kuna vrijedan projekt lansiranja jedanaest naših predstavnika jedinstvene stare brodogradnje.

Francuzi međutim vide interes u svakom Brestu i Morbihanu pa država ulaže 60 posto a privatnici 40 posto u događaje koji donose siguran profit. A u nas se stalno odvija ta priča s nedovoljno brige ne samo za kulturološke nego i za financijske promašaje, pa se sve svodi na individualne pokušaje zanesenjaka, zaljubljenika po vokaciji osuđenih istraživača i brodograditelja da bez pomoći cijelog društva brinu o nacionalnoj maritimnoj kulturi i baštini.

FRANCUZI O HRVATSKOJ Početkom osamdesetih Jakez Kerhoas, tada direktor jaht-krujzer kompanije Group Finisterien de Croisiere, u suradnji s istomišljenicima ustanovljava prvi tradicionalni boat festival u Pors Beac’h blizu Bresta. U to doba je susreo malu grupu entuzijasta i istraživača koji su upravo pokrenuli danas glasoviti europski časopis Chasse-Maree, magazin posvećen maritimnoj povijesti i antropologiji.

Prva okupljanja na osnovi očuvanja drevnih brodograditeljstava bili su festivali u malim mjestima poput Douarneneza 1986. godine a Brest je već klimax svih tih aktivnosti. U okupljanju rijetko zainteresiranih u to vri-

jeme spomenuti magazin poziva i uočenu turističku djelatnicu Anne Burlat. Jakez Kerkoas i Anne Burlat se ujedinjuju i evo ih danas u svjetskoj misiji vezanoj za maritimnu baštinu.

Magazin Chasse-Maree je bio glavni motivator, pokretač i inicijator a francuski par Kerhoas i Burlat « osvojili » su i « zarazili » idejom većinu nacija po Europi. Bogati biznismeni počeli su preferirati drvo u brodogradnji a ne plastiku. Preskočimo njihov trud i mnoge godine, danas su udruga značajna u svijetu maritimne kulture i najzaslužniji su za dimenzije svjetskog festivala u Brestu i Morbihanu na francuskom Atlantiku.

Anne Burlat i Jakez Kerhoas, među najzaslužnijima za festivale poput Bresta, nedavno u Starome Gradu na Hvaru

SKUPI BRODOVI Atraktivne velike svjetski poznate jedrenjake treba platiti da bi došli na pomorske manifestacije kako bi se stvorila atmosfera i profilirao brend festivala, međutim Stari Grad sa svojih 2400 godina i poviješću grčkog Pharosa bit će svakako prepoznat kao vrhunska povijesna, a sada turistički potencijalna destinacija. Osim toga spektakularni jedrenjaci svijeta su uglavnom državni i cijele godine plove s golemom posadom, imaju svoj kalendar i rute tako da nikome ne predstavljaju trošak, a treba ih samo odgovarajuće ugostiti što u ovom slučaju ne bi trebao biti problem. Oni su u svakom slučaju magnet za vlasnike drugih brodova koji regatavaju iz svog užitka i prestiža.

U svakom slučaju Francuzi koji su bili na regati ‘Latinsko idro’ u našem Murteru nastavit će s iniciranjem da Hrvatska kao zemlja bogate maritimne tradicije i kulture nastavi sudjelovati na svjetskim priredbama.

55

STARI GRAD 2400 Zamislite Stari Grad dogodine u rujnu kada slavi svoj 2400-ti rođendan pa da se prisjeti svoje a tako i hrvatske pomorske tradicije stare dva i pol tisućljeća. Jer Stari Grad su utemeljili stari Grci i dali mu ime Pharos prepoznavši mjesto! Zaljev u koji se ulazi oko 4 milje duboko. Mjesto za luku. I za život. Sve dakle počinje s brodom. Na zamišljenom hrvatskom ‘Brestu’ u Starome Gradu moglo bi nastupiti barem jedanaest, a sigurno i više, starih autohtonih hrvatskih batana, trupa, lađa, guceva, gajeta, leuta, paranca, falkuša i drugih manjih i većih brodica koje pokreću jedra, Kako su mogli biti počasni gosti Francuske, Norveške i Venecije tako bi do godine mogli biti gosti Staroga Grada na njegovoj jubilarnoj godišnjici.

Plamenko Bavčević, Saša Lukić, Jakez Kerhoas i Anne Burlat u Starome Gradu

Gradonačelnik Starog Grada Vinko Maroević i sam stari Starograđanin, žarko se zainteresirao za tu ideju na koju ga je potaknuo Aldo Čavić, dugogodišnjik dušebrižnik staro gradske kulture. I tako su na pregovore o organiza-

ciji pozvani dvoje Francuza, Jakez Kerhoaz i Anne Burlat te Plamenko Bavčević i Saša Lukić iz naše splitske Udruge CRONAVES, koja je zaslužna za dosadašnje izlete hrvatske maritimne kulture u Europi i na Atlantik.

Stari Grad s novom rivom i opremljenim vezovima spreman za najveće nautičarske spektakle

6

POZIV ZA BREST 2016.

Može li Hrvatska dobiti svoj Brest, festival drevnih brodova, i to u Starom Gradu na Hvaru koji kao Pharos slavi 2400 godina a od lani je postao turistički nautički bum na otoku s novom rivom bogatom vezovima?

Plamenko Bavčević i Saša Lukić iz splitske udruge „Cronaves“ hrvatska su verzija francuskog para. Surađujući s vodećim osobama na polju očuvanja hrvatske maritimne baštine poput Vladimira Skračića, umirovljenog profesora Filozofskog fakulteta u Zadru, Roberta Mohovića , profesora na pomorskom fakultetu u Rijeci, udrugama „Latinsko idro“, i „Lantina Vrboska“ te mnogim

drugim pojedincima, ljubiteljima naše pomorske baštine - pristali su hrabro organizirati projekt nastupa 11 hrvatskih brodova na festivalu u Morbihanu.

Toj smjeloj odluci je pridonjelo i bogato iskustvo stečeno u organizaciji sličnih manifestacija u suradnji sa vrhunskim entuzijastima i istraživačima poput Joška Božanića iz Komiže, profesora na Filozofskom fakultetu Splitu , te profesora Velimira Salamona bez kojih ne bi bilo replike komiške falkuše Njihova udruga CRONAVES je sad već iskusna jer oni kao vodeći ljudi udruge iza sebe imaju niz predstavljanja hrvatske

maritimne baštine na međunarodnim regatama kao što su „Regata storica“ u Veneciji te festivalima u Brestu i Morbihanu, a sve u kontaktu s francuskim utemeljiteljima Bresta (Anne Burlat i Jakez Kerhoaz) koji su boravili u Hrvatskoj zbog novog festivala „Brest 2016.“ gdje bi ponovno voljeli pozvati Hrvatsku za gosta.

Samo neke zemlje su zahvaljujući svojoj maritimnoj kulturi i prepoznatljivoj brodogradnji bile počasni gosti svjetskog festivala u Brestu, a Hrvatska je to bila 2008. i 2012. Iz istih navedenih razloga je Hrvatska pozvana i na 100 godišnjicu Kraljevine Norveške gdje ju je predstavljala legendarna komiška gajeta falkuša.

77

NOVO LICE SREDNJE DALMACIJE PROJEKTI LUČKE UPRAVE SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

MAKARSKA, TROGIR, STARI GRAD, JELSA, VIS, SUPETAR I ROGAČ, luke gdje se gradi za 2016.

LUKA JE HRVATSKI BREND U Srednjoj Dalmaciji županijska Lučka uprava nastavlja golemi projekt izgradnje sigurnosti plovidbe i luka u pedesetak gradića i malih mista na obali od trogirskog do makarskog područja te na otocima Veli i Mali Drvenik, Šolta, Brač, Hvar i Vis. Prekrasna zima koristi se za izgradnju projekata na otocima u Visu, hvarskoj Jelsi i Starome Gradu, bračkom Supetru te Rogaču na Šolti, a na obali u Makarskoj i na području Solina blizu Trogira Novi lukobran u Makarskoj

8

S

rednja Dalmacija sa svojih pedesetak luka Splitsko-dalmatinske županije hrli kao nikad prije ka novoj sezoni 2016. jer se gradi na veliko koristeći i idealne vremenske prilike odmah od kraja ljeta i ulaska u jesen.

Konkretni građevinski radovi izvode se po planu ove zime usu-

sret proljeću 2016. godine u sedam luka, u Makarskoj i Trogiru na obali, te po otocima u Visu, Starome Gradu i Jelsi na otoku Hvaru, Supetru na Braču i u Rogaču na Šolti.

Ali što se tiče planova i investicija županijske Lučke uprave može se slobodno reći da gotovo i

Makaraska

nema luke gdje se nešto ne gradi, popravlja, ispituje i planira, projektira, iščekuje kao novu epohu za to mjesto i luku koja znači život poznavajući i običaje u malim dalmatinskim mjestima gdje je najvažniji trenutak u danu onaj kad doplovi vapor.

PRVI PORAT OMIŠA

Tako u najznačajnije projekte Lučke uprave računajući zadnjih nekoliko izuzetno angažiranih i uspješnih godina – svakako spada i Bol na Braču, zatim Omiš na obali, pa Krilo Jesenice kao golema nesređena marina na pola

puta između Omiša i Splita, te niz manjih luka i uvala, posvuda je planirano da se uvjeti za sigurnost plovidbe i luka unaprede, na Braču u Milni, Sumartinu, na Hvaru u Sućurju, Hvaru, na Šolti u Rogaču, Nečujmu, Stomorskoj, na obali u Drveniku, što bi se reklo svi će doći na red.

Bol figurira kao najveći projekt Lučke uprave SDŽ jer je riječ o ulaganju i izgradnji toliko novih lučkih kapaciteta u Bolu na Braču da će taj atraktivni gradić uskoro postati najnovijim svjetskim turističkim hitom, iako se već i dosad

visoko držao na mnogim «top listama». No tako veliki pothvati ne izvode se preko noći, to je projekt u nekoliko faza. Gradonačelnik Bola Tihomir Marinković je oduševljeno u intervjuima govorio o novome Bolu, o gradnji luke za poveću nautičarsku flotu koja će povijesno promijeniti svako saznanje, doživljaj i memoriju tog neobičnog mjesta na južnim klifovima otoka Brača s imageom Zlatnog rata, nesvakidašnje plaže jedva stvarnog izgleda a prepunog svijeta svakog ljeta.

NOVA ERA BOLA Đirajete jedrilicom oko Zlatnog rata, bolska plaža svjetskoga glasa prekrivena je turistima sa svih strana svijeta i dobro osjećate da ste na planetarno najvažnijem mjestu u doba srpanjskih i kolovoških vrućina. Neopisiva ali fotogenična slika jezika Zlatnog rata koji govori na svim svjetskim jezicima ostaje vam zauvijek u jedrima i njedrima... Ali evo jakog maestrala, kupi tunje, sidro, u bolskome mandraču nema mjesta…

Trogir, Soline gdje se gradi novo pristanište za brodske veze s Velim i Malim Drvenikom

99

Trogir

I zato se uvijek vraćate Bolu.

A dočekat ćete i takav Bol, spreman i za manje kruzere, kamoli ne za jedrilice i jahte. No Bol će sačuvati svoju autentičnost, identitet i starinu, onu izvornu lipotu. Zamislite Bol u zalazak sunca sa 150 novih vezova, krcat do posljednjeg mjesta u večernjem ambijentu događanja svake vrsti.

Bol će ući u novu eru i prošlo je doba kad se nije moglo ni pomisliti na katamaran za Bol. Zamislite Bol s novim grandioznim lukobranom, te zaštićenom Priko, druga strana starogradske vale, vezovi za domaće brodice

10

rivom punom restorana i zabave.

Taj projekt nove budućnosti koji se temelji na modernoj luci i na zajamčenom gostoprimstvu svakome pomorcu, nautičaru, putniku i turističkom pustolovu slikovito rečeno – da mu se prihvati bačenu cimu, taj princip Lučka uprava nastavlja na golemoj obalnoj dužini cijele Srednje Dalmacije.

MAKARSKA PRAVI HIT

Ista priča se odvija i izgradnjom lukobrana u Makarskoj ili zahvatima nadogradnje luke u Jelsi, zatim uređenjem izuzetno

značajne luke u Rogaču za pristajanje glavnog trajekta za otok Šoltu, pa izgradnjom prvoga porta u povijesti Omiša, izgradnjom luke na području Solina u Trogiru čime se riješava povijesni problem stanovnika otoka Velog i Malog Drvenika jer će njihova otočka veza s kopnom postati sigurnija i efikasnija izgradnjom pristaništa van trogirskog gradskog središta na samoj rivi gdje se odvijaju nepregledne gužve usred sezone.

Projekti Lučke uprave toliko su istančani i s maksimalnim osjećajem, poznavanjem ne samo pomorskog i turističkog nego ukupnog života Srednje Dalmacije, da neće izostati ni takvi projekti kao što se planira uređenje u Kaštel Starom koji sa svojih sedam Kaštela postaje izuzetno atraktivno turističko središte gdje se odvija život šetnjom kilometrima uz more čemu nedostaju uredne i moderno opremljene rive.

Onako kako Makarska dovršava svoj novi lukobran za što mirniju sutrašnjicu, a Trogir uz pomoć Pomgrada već nasipa

Stari Grad

na području Solina da bi izgradio novu luku, tako i Stari Grad doživljava golemi povijesni preobražaj od samozatajnog i pomalo zaboravljenog malog mista, lamentirajućeg u umjetničkom „umiranju u lipoti“ – u modernu luku za nautičare otvorenu za sve vrsti ljudi s mora, planirajući čak i pristanište za kruzere u svojoj nepregledno dubokoj uvali, tamo gdje su i trajekti, ali jednako tako i gradeći u dnu vale dugu rivu i niz vezova za domaće pomorce i ribare nakon izgradnje u biti najveće otočke nautičarske marine na svom tradicionalnom punktu „Novo rivo“.

Jasno se vidi kako iz poteza u potez Lučka uprava županije Splitsko-dalmatinske sustavno Srednjoj Dalmaciji otvara širom jedna nova vrata budućnosti u kojoj se svako moderno uplovljavanje sa svim potrebnim uvjetima tipa simbolično rečeno „murting“ – lako pretvara u novi život za (što bi rekao najvažniji projektant u toj priči Edo Šegvić) onaj NAŠ DIL MEDITERANA. Jer što je tu istodobno jednako važno? Da se može

prihgvatit čak i cimu kruzera ali da se Paizu neće oduzet ni izbrisat povijest, kulturu, tradiciju, njegov temeljni maritimni identitet star 2400 godina.

Jer je Stari Grad upravo pravi simbol i sublimat svih pomorskih priča, povijesti kulture broda i fenomena luke kao civilizacijskog dobra za čovjeka i more. Stari Grad kao pojam hrvatske starosti i povijesti utemeljen je upravo zbog broda. Onog prvog koji je prije 2400 godina doplovio iz povijesti Grčke, počevši od Pharosa. Da nisu ti prvi nautičari prepoznali duboki zaljev, ne bi bilo ničeg (ali suđeno je bilo po prirodi da to netko mora prepoznati).

Komiža je svake godine središte tog posvećenja – zapalit ću sviću svetome Niki – svakome pomorcu i brodu počevši još tamo od falkuše kojom je i moderna Hrvatska oplovila svijet. KomiPoteštat Vinko Maroević u obilasku radova

SVIĆA SVETOME NIKI

U novim projektima Lučke uprave misli se na svako naše drago malo misto i dobro se uloge broda i mora prisjetiti u dane kad se za blagdan Svetoga Nikole podsjećamo svih pomoraca, dobrih ljudi na moru, tradicija i kulture hrvatske brodograditeljske, maritimne baštine...

11

ža svojim postojanjem također neprekidno priča o temeljnom smislu svih lučkih uprava pa nije loše kad pokoja grda bura podsjeti na ukupni značaj, ali kako se poslije Božića bliži i Uskrs kao simbolično najznačajniji blagdan ukorijenjen u tradiciju ovdašnjega življenja, tako se odmah i vrti ta priča u drugom smjeru, pogotovo ako su to bure, tramuntane, lebićade i garbinade, pulentade, nevere koje prijete udobnosti naše turističke sezone.

Ali i u toj priči opet leži jedno malo iznenađenje. Valja nam znati okrenut vitar u svoju korist ka šta svaki pomorac, jedriličar to čini. Zadnje vrijeme se više puta u medijima pojavila sentenca da je bura hrvatski brend. I drago nam je u Lučkom vjesniku/Port Newsu da je taj naš naslov „oplovio svijet“

iako nitko nije spomenuo autorstvo tog naslova i naš list. Međutim, bitno je da ono što pišemo i promoviramo bude porinuto kao i prst u more u smislu komuniciranja sa cijelim svijetom.

NEVERE I TURISTI Znači autorima iz Lučkog vjesnika/Port Newsa se zbio sam od sebe događaj koji smo opisali prije više od dvije godine i tako se rodio naslov „Bura hrvatski brend“. Eto bi mogao taj naslov stilom inspirirati i one koji su sudjelovali na natječaju za slogan hrvatskog turizma koji baš i nije produhovljen onako kako je osobita naša prirodna turistička ponuda, a u nju spada i Bura kao brend.

Međutim, zgoda naše bure mogla bi se čak i doslovno iskoristiti s izgradnjom – da se sad do

Riva puna „rezultata“ izgradnje nove rive u Kutu, nedavno za Viške regate

12

kraja nasmijemo – ne samo prave luke nego i tribina za turiste koji uživaju u našoj buri. Evo priče pa procijenite sami: Autori teksta su zbog prognoze tog ljeta pobjegli sa svojim malim brodićem iz Rogača na Šolti i nastavili „reportažu“ autom do Karlobaga ususret autohtonoj hrvatskoj buri. Karlobag i Senj su bili puni turista načičkanih po prozorima, balkonima i posvuda jer su snimali efekte hrvatske bure. Često se rugamo suvremenim medijskim trendovima gdje se čini da ponekad pisac teksta u nedostatku autorske snage priziva upomoć snagu bure ne bi li mu tekst bio što burniji, a time i primamljiviji najprije za šefa-urednika a onda i za čitatelja-kupca.

Međutim, valjalo bi i medije i meteorologe organizirat za priču o Buri kao pravom hrvatskom bren-

Jelsa

du. Sudeći po spomenutim turistima u Senju i Karlobagu, za orkanske bure moglo bi se prognozirati da će se mnogi zbog bure i vratiti na hrvatski Jadran.

NAŠE BURE I BONACE

Tko bi rekao što se sve krije u tajnama hrvatskih ljepota, atrakcija i magične privlačnosti turistima. Tko bi rekao da i Bura može

imat svoje čari poput Bonace.

Primijenjeni slogan našeg turizma mogao bi u ovom slučaju glasiti: Sve hrvatske bure i bonace!

Na fotografijama one nesvakidašnje prošlosezonske bure jedva se raspoznaje Supetar, najznačajnija luka na otoku Braču koja je sa Splitom povezana gotovo kao autobusom iz predgrađa, a iz Su-

petra vas na Braču vode putevi do Bola, Vidove gore, te mnogih prekrasnih malih gradića otoka preko puta Splita. A imate vi i buru u Omišu, pa buru s Vrulje gdje se s magistrale uz more skreće u brda prema Zadvarju i Imotskome. A to je sve nakon omiške rivijere i prekrasnog Piska a prije makarske rivijere i prekrasnih Brela.

13

I Rogač očekuje novi izgled

Već možete naslutiti kakva li vas bura čeka podno Biokova i tamo gdje se Makarska skrila pod klifovima. A imate vi i buru ponekad jaču nego u Senju – na krajnjem jugu Dalmacije. Ona puše iz Komolca, malog mjesta uz Dubrovnik, dakle iz Dubrovačke rijeke i širi se prema otocima Daksi, Koločepu i Lopudu do svjetionika sv.Andrije. Ta bura ne spada u Srednju Dalmaciju jer baš Srednja Dalmacija je ta koja je sasvim zaštićena od bure iako zna bit i orkanska. Ali ako za vrijeme bure valja tražit bonacu – onda je to sigurno u Srednjkoj Dalmaciji oko Splita što je utvrdio još i 14

Dioklecijan.

Znači, bura je naša prednost, a ne mana i tako se valja znati postavit u izboru garda. Poznata je poslovica Otočana, onih iz Velike Britanije. Kad je u La Mancheu magla, oni ne kažu da su odsječeni zbog magle, nego na Otoku vele: „U Kanalu magla, Kontinent odsječen!“ Priča o buri ovdje završava i podsjećamo da je ona samo još jedan podsjetnik na to koliko je luka važna jer jedino sigurna luka omogućava čovjeku da uživa i u – buri!

BUS ZA SUPETAR

Supetar je na primjer jedan od gradića Srednje Dalmacije koji se muči s burom jer je na otoku.

Supetar je na sjevernoj obali Brača i okrenut je, naravno, buri. Kako bi se drukčije iz Splita, ili uopće s obale, moglo na otok Brač nego tako da se preplovi kanal i skrene u prvu, najbližu luku na otočnoj obali preko puta a ta obala je naravno sjeverna. I naravno da se bura do Brača razmaše. Pa grdno ona puše i kad prijeđe Vidovu goru, te se spusti u jutarnjim satima niz padine prema Bolu tako da ako plovite s Hvara, neće vam bit laka niti na najvećem brodu.

A Supetar je u biti splitsko predgrađe. Već se više puta njegova trajektna luka korigirala protiv bure ali to nije jednostavno.

Zato Lučka uprava brine posebno i o Supetru. Pa to je gradić koji prihvaća cijelu Hrvatsku ljeti, onu putničku što se kreće ili transportno ili turistički ili opskrbljivački prema svim atraktivnim gradićima otoka Brača, Sumartina, Povlja,

Pučišća, Postira, Sutivana, Bola, Selaca, Milne, Bobovišća...

Zato je gradonačelnica Supetra Ivana Marković prepoznala važnost gradića koji sa Splitom u biti ima autobusnu vezu iako je ona trajektna, ali toliko često voze brodovi da se tu odvija jedna permanentna svakodnevica do te mjere da je poznato kako su srednjoškolci na povratku na

otok Brač iz Splita onim zadnjim ponoćnim trajektom znali u živo taj prevoz pretvoriti u disko-večer.

Zato se i o Supetru vodi posebna briga. Osim trajektne luke uređuje se život u ukupnom smislu u tom mjestu gdje se odvija neka vrst Splita4.

Tako će pod dirigentskom palicom arhitekte Ede Šegvića u Supetru osvanuti novi ugođaj s marinom na Vlačici.

Radovi su počeli i u Supetru, gradi se marina na predijelu Vlačica

15 15

RUTA PORT NEWSA

TROGIR

SPLIT

ČIOVO

10 ČUDA SREDNJE DALMACIJE

Lučki vjesnik vas vodi morem Splitsko-dalmatinske županije i predlaže kuda navigat, kamo svratit, kušat i okupat se

M. I V. DRVENIK

2 1

ŠOLTA

10

9

RUTA: 1. Maslinica i otočići, 2. Krknjaši na Velom Drveniku, 3. Brusnik, 4. Svetac, 5. Biševo i Modra špilja, 4 6. Stiniva, 7. Zelena špilja i Budihovci, 8. Stončica, 9. Paklenjaci, 10. Splitska vrata

L

učki vjesnik vas već četvrtu godinu vodi kroz Srednju Dalmaciju, otkriva vam ili pomaže da sami otkrijete sve što vrijedi vidjeti, kušati, fotografirati, ponijeti sa sobom za „zimnicu“ i zbog toga se dogodine vratiti na „mjesto dobročina“.

Za čitatelja Lučkog vjesnika/Port Newsa znali smo navigat s nekom čarter-jedrilicom i čut što kaže posada, to jest ekipa gostiju, turista u Srednjoj Dalmaciji.

Ili nam je svoja iskustva znao ispričat neki skiper poput Rubena Vujnovića, ili jedriličarska legenda poput Zlatana Zoričića, ili izletnik „sam svoj majstor“ poput Slavena Luštice, sina Slavka Luštice, poznatog nogometaša i trenera splitskog Hajduka.

A evo vam sad ekstrakt niza dosadašnjih reportaža toga stila, pa možete sami navigat Srednjom Dalmacijom. Predlažemo rutu: Iz Splita, glavnog grada Srednje Dalmacije, isplovite prema otocima.

To su pred Splitom Brač i Šolta između kojih se protežu Splitska vrata duž za16

8 VIS

3 5

padne obale otoka Brača i istočne obale Šolte. I najsporijim brodićem kroz ta vrata stići ćete iza otoka Brača i Šolte za oko dva sata ugodne vožnje tako da se usput možete i okupat, na primjer na otočiću Mrduja koji se vidi usred vrata otprilike tamo gdje bi skrenuli za Milnu na Braču.

Nakon tih prvih desetak milja od Splita izlazite na otvorenije more i pred vama su otok Hvar lijevo (jugoistočno možete skrenuti za Stari Grad na Hvaru) na novih desetak milja udaljenosti, a na južnoj strani Hvara ukazat će vam se Paklenjaci, mali arhipelag s uvalama za prenoćit, s marinom Palmižana, s jako puno konoba, plaža, kafića, raznih vrsta lude ljetne zabave, a sve na par minuta od Hvara kamo bi bilo dobro svratit navečer barem gumenjakom.

Ako ste Paklenjake samo „prelistali“, onda vam ostaje sitno milja do Visa, najudaljenijeg otoka Srednje Dalmacije, ukupno na 30 milja od Splita. Pred vama je otvoreno more i u

6

7

daljini još jedino Palagruža, na 40 milja, koja je u biti bliža Italiji (28 milja).

Za kušat sve to ima više puteva, a ovdje vam nudimo da probate ispred Splita odmah na Čiovo, za par minuta ste tamo gliserom, na južnoj strani tog otoka je Gospa od Prizidnice, čarobna crkvica i čarobno more. Čiovo je otok mostom spojen sasvim na zapadu – u Trogiru. A na jugoistočnoj strani od Gospe od Prizidnice idete ovom rutom: Čiovo – Šolta (Maslinica) s nizom otočića i Krknjašima na otoku Veli Drvenik preko puta, dalje je otvoreno more prema Visu, otočić Brusnik, pa Sveti Andrija, Biševo s Modrom špiljom, južna obala otoka Visa i Zelena špilja prema Budihovcima na istočnoj obali otoka, vraćate se zatim prema Paklenjacima ispred Hvara, onda od Hvara prema Splitskim vratima između Brača i Šolte preko otočića Mrduja u vratima i eto vas u Split. Sve se to može kušat za tjedan dana, a gumenjacima-gliserima i za jedan dan, deset čuda Srednje Dalmacije.

GOSPA OD PRIZIDNICE

P

OMIŠ

BRAČ MAKARSKA

HVAR

ŠĆEDRO

PELJEŠAC

KORČULA

Hvar

remda manje poznata i skromnija od Pustinje Blaca na Braču, pustinja Gospe od Prizidnice možda je još i zanimljivija onima željnima mora i kupanja. I lijepih vidika.

Crveni krovovi crkve i okolnih nastambi na visokim liticama ponad plave morske površine svakako su oku ugodne. Valjda je i to jedan od razloga što se ispred plažice u dnu strmih stijena na južnoj strani Čiova uvijek sve bijeli od brodica.

Pustinju su osnovali poljički svećenici glagoljaši u 16. stoljeću. Željni potpunoga mira za posvećenje molitvi, sagradili su prve nastambe „pri zidu“. Tako je Gospa od Prizidnice i dobila ime. Inače, Gospino je svetište posvećeno bezgrešnom začeću čiji se blagdan slavi na tom mjestu cijelih 308 godina prije nego što se počeo slaviti u čuvenome Lourdesu. I Gospa od Prizidnice je hodočasničko središte.

Prvi je na to mjesto došao, odabrao ga i sagradio crkvu, svećenik Juraj Stoidražić, kako je sam uklesao na pročelju na nekom obliku talijanskoga jezika, u prijevodu: „Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast bezgrešnog začeća Djevice Marije 1546. godine“. Drugi natpis na pročelju govori o obnovi crkve u prvoj polovici 18. stoljeća.

U samoj crkvi nalazi se slika Majke Božje s Djetetom, vrijedan rad 14. stoljeća iz čuvene slikarske škole na Kreti.

Gospa od Prizidnice postojala je kao samostanska zajednica do polovice 19. stoljeća i posljednji stalno nastanjeni svećenik bio je don Andrija Varvodić, koji je, kao slatinski župnik, umro 1852. Otada se o Gospi brinu slatinski župnici.

Danas je to mjesto osame, dakle, sada je i veća pustinja nego li je bila u doba kad je sagrađena. Crkvica se ispuni ljudima samo četiri puta godišnje na blagdane, osobito na Ime Marijino (prva nedjelja nakon Male Gospe) i 8. prosinca na Gospu od Bezgrešnog Začeća, kada postaje središte za obližnje Slatinjane i brojne hodočasnike.

Gospa od Prizidnice na Čiovu

17

THE ROUTE OF PORT NEWS Port News takes you across the sea of the County of Split and Dalmatia, and offers suggestions on where to stop by, what food to eat and where to go for a swim

10 WONDERS OF CENTRAL DALMATIA

Čiovo

ROUTE: 1. Our Lady of Prizidnica, 2. Maslinica and Krknjaši, 3. Brusnik,

F

or the fourth year in a row, Port News is taking you on a tour of Central Dalmatia, discovering or suggesting where you should discover for yourselves everything that’s worth seeing, tasting, photographing, worth taking home as a memento, as a warm memory for the cold winter ahead, we show you things that will make you come back to this part of the world. Thus, we are giving you a short version of all of our reports from the past, our discoveries, so you can go across Central Dalmatia and find its wonders on your own. Our suggested route:

STAY ON THE ISLANDS!

F

rom Split, the capitol of Central Dalmatia, you can set sail for the islands. In front of the city is where you’ll find Brač and Šolta, with The Gates of Split between them, on the west side of Brač and the east side of Šolta.

Even the slowest ferry won’t need more than two hours to take you to either island, so you have the time to go for a swim. The tiny island of Mrduja is a nice place, located in the center of the Gates, near the spot where boats take a turn to go to the town of Milna on Brač.

Brač, Maslinova

18

4. Svetac, 5. Biševo Island and its caves, 6. Stiniva, Senko and Molo Trovno, 7. Zelena - Green Cave and Budihovci,

8. Stončica, 9. Paklenjaci Islands, 10. The Gates of Split andMrduja

After the first ten or so nautical miles outside of Split, you will find yourself on the open sea, and in front of Hvar Island to your left side – if you head southeast, you’ll go to Stari Grad town on Hvar. After ten more miles, on the south side of Hvar, you’ll see Paklenjaci Islands, a small archipelago with friendly coves where you can spend the night, its Palmižana marina, and plenty of taverns, beaches, cafes, all sorts of summer activities, and everything is located just a couple of minutes away from Hvar, which is a great place to visit in the evenings. A simple vessel, such as a raft, is sufficient to take you there.

If you took just a short tour of Paklenjaci Islands, then you have a couple of miles to get to Vis, the furthest island of Central Dalmatia, thirty nautical miles outside of Split. The open sea is in front of you and only one tiny island, Palagruža, at forty miles away – it’s actually closer to Italy, at twenty eight miles, than it is to Croatia.

minutes. On the south side of the island, you’ll find Our Lady of Prizidnica, a magical church near the magical sea. Čiovo Island is connected to the land via bridge, to Trogir. On its southeast side, you can take this route, with Our Lady of Prizidnica as your starting point: Čiovo – Šolta (Maslinica) with numerous tiny islands and Krknjaši on Veli Drvenik Island, continue across the sea to Vis Island, the tiny island of Brusnik, followed by the distant and hard to reach Saint Andrew Island, then Biševo Island – a small island in front of Komiža, Blue Cave, Bear Cave, the south side of Vis and Green Cave towards Budihovci on the east side of Vis. On your way back from this route, after just seven or eight miles, you’ll end up on the open seas between Vis and Hvar.

Take a turn before Vodka towards Paklenjaci Islands, and on your map, you’ll see the high point of Saint Clement Island, which is part of Paklenjaci. That point is called Bib Skewer – because it looks like that. If you can start a flame, maybe you can grill some nice fish.

Paklenjaci are a story for themselves. You could spend a hundred days over there. In case of bad weather, you can find refuge at the Palmižana marina, a very safe place on the northern side of the island, overlooking the City of Hvar.

Going back from Hvar, you will set your course to The Gates of Split, between the islands of Brač and Šolta. Just a reminder; you didn’t see not even half the things that are worth checking out in this neighborhood, and you couldn’t imagine what wonders are hidden away on these islands – there is a lot more to see than just the popular spots we have mentioned.

We pretty much skipped everything about the islands of Vis, Hvar, Brač, Šolta, Veli and Mali Drvenik, Čiovo... All of them are located in Central Dalmatia.

CAVES, COVES, CLIFFS

T

o get a taste of what these places have to offer, there are many paths. We suggest that from Split, you head straight to Čiovo Island. A speedboat will get you there in

MASLINICA AND KRKNJAŠI

M

aslinica is a beautiful little town on the west side of Šolta Island. It has an archipelago of six islands: Stipanska, Polebrnjak, Saskinja, Balkun, Radula and Grmej, as well as Kamičić, but that’s just a cliff in the middle of the sea. In the last couple of years, Šolta has become a Central Adriatic tourist hot spot, and has become equipped with its first modern marina, neat the Martinis-Marchi Manor, which was built in 1706.

Krknjaši is a wonderful anchorage spot, located between the tiny islands which together form a lagoon on the northeast side of Veli Drvenik Island, across from Maslinica. The sea is clear and shallow and the color of turquoise, which leaves visitors breathless. It is a wonderful swimming spot, good for all-day visits, while spending the night is also great because there are a lot of nice little taverns with domestic food.

BRUSNIK

B

rusnik stands at 23 meters, its 200 meters long and 150 meters wide, but when you’re sailing near it, you can forget about your compass, sailor! The island is filled with large quantities of magnetite, so magnetic needles go crazy near it and compasses can’t tell you where north is or where you are at all. The name Brusnik comes from ‘brus’, which means whetstone, which is what the island is mostly made of.

Brusnik and Jabuka are two Croatian islands in the Adriatic (Croatia has 1185 out of the total of 1185 Adriatic islands) that are made of lava rocks. Every piece of rock there, every stone and every pebble have volcanic origin. Along with Palagruža, which is also in part volcanic, they belong to the archipelago of Vis Island, also known as the Adriatic Volcanic Triangle. The Gulf of Komiža on Vis was shaped by magma being pored into the sea some 200 million years ago – only a part of the gulf, though, not all of it.

Tiny Brusnik has a steep end which has a shallow cove with a beach, one that can be sailed into, it’s great for swimming, as well as road trips if you want to go search for the island’s endemic species, the black gecko.

BIŠEVO AND ITS CAVES

B

iševo Island is close to the town of Komiža on Vis, you can see it from four or five miles away, and the Komiža-Biševo route, a small boat, is always active, even during the winter. Biševo is also known for its Plavac wine, which is a red wine made in the center of the island. The island’s olives are also famous. There are only about a dozen people living on the island. Among its many caves, Modra (Blue) and Medvidina (Bear’s) are the most famous, as well as the biggest.

You’ll find Modra Cave on the east side of the island, and it has been a sight since 1884, which is when Baron Eugene

Blue cave Von Ransonet originally visited it and took photos. Based on his idea, the entrance way into the cave was widened, thus opening it to the public. Since then, you can enter the cave with a small boat, using oars. On the other side of the cave, you’ll find an even bigger opening, but below sea level, and that’s where sunlight penetrates the cave, reflecting on its bottom and giving way to a spectacle of colors, an incredible experience for divers in particular. The cave goes from three to twenty meters in depth.

Medvidina Cave was named after a breed of seals, the Adriatic Seal. Its Latin name is Monachus monachus, which would translate to English as ‘monk’. Within this cave, which is seventy meters long and forty meters wide, many of the island’s mammals were born and died, most of them were not a pretty sight. They used to call them the Mermaids of Biševo. It was believed that the seals went away, but over the last decade, there have been sightings, some were even caught on cameras that were set up in the island’s caves.

Šolta, Maslinica

19 19

DALEKO OD FACEBOOKA

U RAJU S PAKLENIM ANDROM SLAVICEM

PUPAK SVIJETA G

otovo da bi se moglo reći kako je na Jadranu ljeti dovoljno doplovit do Budihovca i vidio si sve što ti treba.

Hoćeš li špilje? Eno ti s Budihovca možeš doplivat ili preronit do Ravnika, otoka sa Zelenom špiljom. Naravno da je Modra špilja na Biševu nešto izuzetno, planetarno jedinstveno, ali i u Zelenoj špilji možeš zamisliti kao da si i u Modroj.

20 20

Po tom principu ne moraš nigdje nego na Budihovac. Hoćeš li bistro more u koje spustiš tunju na 15-20 metara dubine i toliko je bistro da vidiš kako ti knez gricka ešku i kako će se svaki čas sam uhvatiti, bez tvoje pameti. Slične su plićine na primjer na Krknjašima (istočna obala Velog Drvenika bliže Trogiru i kopnu uopće.

PASJA LIPOTA

A tako je i na Pupku, najjužnijoj točki hrvatskog Jadrana, gdje sam vršak te plićine oko jedne sike strši za oseke iznad morske površine, a opasan je za juga, jer se tu pjeni i nećeš primijetiti, ako se iznenada otkriješ – u nasukanom stanju. I tu sam s legendarnim ribarom Kalamberom bio, pa sam

Andro Slavić čisti i priprema ribu za goste koji upravo uplovljavaju

po njegovoj naredbi ulovio na isti način kneza, koji mu je trebao za panulat na zubaca, jer su mu kantari pogrizli sve žive lignje. I sad, kad bih vam rekao da je taj Pupak jugoistočno od Palagruže nakon što prođeš Galijulu, onda biste se u tom beskraju lipote ... pripali morskoga pasa.

Pasja žega, pasja lipota. Ničega tu nema osim morske pustinje. Sahara. Samo što u toj „pustinji“ sve vrvi od života, od zubaca pa sve do kneza. I kneginje.

Znači u rasponu od totalne pučine do Krknjaša uz obalu, negdje na pola puta tog razmaka, imate Budihovac, otočić na istočnoj obali otoka Visa gdje živi Andro Slavić, čovjek koji je vozio brod Vis puste godine, još za Jugoslavije, kao kapetan trajekta na relaciji Vis – Split, probijajući vječnu blokadu JNA (kako se višesmisleno izrazio moj prijatelj Barbieri

kuhajući brujet od mora u moru brujeta). Jer kapetan Andro Slavić je vozio taj Vis u doba kad je Vis kao otok bio „blokiran“ u biti kao vojna baza ondašnje JNA.

RECEPT ŽIVOTA

I na tom Budihovcu je taj isti kapetan odlučio dovršiti svoje naviganje. Nakon kapetanske karijere otvorio je još tamo osamdesetih glasoviti restoran As usred Visa. Onda je došao rat, a Andro je i dalje „probijao blokadu“ časteći u vlastitu restoranu visoke klase, usred Visa, na rivi, u ambijentu visokih stropova/svodova kao da si u crkvi, primao je goste ljubazno, uvijek spreman za piće i ćakulu, kako je i kao kapetan broda Vis znao sjesti sa svojim Višanima i pijuckati ili im pripremiti na brodu neku originalnu višpku spizu, brujet, lešadu i slično.

Častio je iako je na ulazu u lokal pisalo: „Neka ne ulazi tko nije bogatiji od vlasnika lokala!“ Poslije je Andro držao i druge lokale, zadnja mu je „pošta“ bila Kut. Iz tog novijeg razdoblja pamtim anegdotu vezanu za Višku regatu. Poznato je da u to doba viški turizam učini još jedan trzaj kao legendarni vratar Hajduka Beara, onaj trzaj dodatni, u zraku, dok leti, kako bi na onoj čuvenoj fotografiji iz rašlji izvadio vršcima prstiju loptu.

Tako i Vis kad ujesen zamre, i okrene se svojim domaćim zadaćama usred jematve, pa zatvori restorane, tada Vis učini još jedan trzaj dodatne turističke sezone u „sučevoj nadoknadi“, pa ponovno otvori restorane samo za vikend, u vrijeme Viške regate, jer na jedrilicama uplovi pola svijeta, bude i stranaca. Ali Andru je već počela 21

Ovuda se s mula u maloj laguni na Budihovcu kreće prema jedinoj kući na otoku

hvatati muka od toga nereda (a taman se htio odmorit od turista i sezone) te on jedini uopće ne otvori restoran za tu Višku regatu, za koje sam svratio do njega, a on mi odvrati da ne radi.

DIJALOG SMRTI

– Kako ne radiš? Umirem od gladi. A i žedan sam.

– Pa pofrigat ću ti jaja na pancetu, pršut, sir, šta oćeš?

– Kako kad ne radiš, pitam ga kao starog prijatelja.

– Ne radim. Ali ko nam brani pofrigat dva jaja za marendu. Ti si mi prijatelj, ne mogu te potirat.

– Zar ti nije onda bilo bolje da radiš?

– Ma kakvi. Pa na svako jaje moran platit porez.

Krepajen od smija.

– A šta se smiješ, oli ti ne znaš? Obiša sam svih stotinjak konoba u Visu i svakome san reka da 22

Sve Andro radi, održava vatru u krušnoj peći, na gradelama, vozi traktor, naftu i drugo...

A onda vas na trijemu kuće i konobe čeka domaćin Andro Slavić

ja neću otvorit ako mi svak od njih da sto kuna. I naravno, svima se isplati da ja ne otvorim. Jer će turisti onda doć u njih a ne u mene.

A isplati se i meni. Skupija san od svih po sto kuna. A ne moran platit porez, ne moran prat pjate, nego biran goste, evo ka šta si ti!

SMOJINI MATUNI To je Andro Slavić. Njegovi recepti su čudo u svakom smislu.

Ovaj recept na primjer, u kojemu se ogleda sva šarolikost i univerzalnost njegovog duha i ličnosti, trebalo bi dat ministru gospodarstva i porezne politike u nas.

Ili glavnom kreatoru turističke ponude. Andrin recept objedinjuje sve aspekte naše svakodnevice.

Istodobno, u njegovom receptu nazire se i blagi, ironični, ako ne i sarkastični podsmjeh, mala satira Smojinoga stila.

Da se složite s ovim podsjetit ću na jedan Smojin ekonomski kritički naoštren raport s putovanja iz Splita za Dubrovnik: „Vozimo se i prestiže nas kamionet pun matuna... Nakon par sati vozimo se i dalje prema Dubrovniku a prema nama vozi jedan drugi kamionet, isto pun matuna!?

Zar ekonomski ne bi bilo bolje da su kamioni i cigle ostali tamo di su bili?“ Andrini recepti su i njega samog odveli tako daleko da je na kraju prodao sva svoja imanja i karijere, te se otisnuo na Budihovac gdje „pati“ samo ljeti dok su turisti „u điru“ a onda nastupi duga pauza i on se ne miče s tog otočića, lovi ribu, ima puno prijatelja koji se tu smjenjuju ako to vole i mogu, Andro je svoga tila gospodar, na bastionu kontra epohe facebooka!

I još jedna njegova batuda: 23 23

Kad se dobro jede kod Andre

NIKOME NA SPROVOD

Dok je tamo, ne može nikome na sprovod. Jednom su ga pitali da je jučer bio pogreb Matotu, pa da zašto ni bi prijateju na sprovod. Andro odgovori ka iz puške: – A šta ću ja njemu ić na sprovod kad on meni neće doć?

Više-manje je Andro danas već nadaleko poznat po mnogim tim svojim ricetama pa kod njega zna doć uživat i skoro cila Vlada Hrvatske, ako joj je usput jer je

24

bila na nekom važnom sastanku na Visu. I pita ga Vlada Hrvatske posli obida račun, dakle šta triba platit.

– Ništa!

– Aaa ne može tako… – Vlada inzistira platit, a Andro ne odustaje od svoje ricete: zajebancija uvijek najviše košta: – Moj recept je da ništa ne morate platit. Jer zašto bi vi platili meni, kad ja vama ništa ne plaćam!

NE PLAĆA NI VLADI

I sad promislite, koje su to velike riči. Prvo, Andro je ispao gostoljubiv, velikodušan, nije ugostiteljska stjenica, ali da ne bi kao takav ispao ulizica koja Vladi ne naplaćuje – Andro ide u kontru i provocira, štoviše, govoreći da ni on Vladi ništa nije platio, pa zašto bi ona njemu. I sad nakon toga ne trebba ić u tko zna kojem pravcu za definirat Andru Slavića.

Upoznali ste ga! Andro je poslovan čovik, drži se svih zakona, ali ne odustaje od vica bez kojega ne bi mogao naći ni motiva ni volje za živjeti na taj njegov poseban način.

I zato vam je gušt doći na Budihovac kod Andre. Jer ste ušli u jedan drugi svijet. Koji se vjerno drži prirode. Kao najvećeg zakona

i recepta za život. Kod njega ćete se upoznat s magarcem, tovarom, psom, kokošom, pijetlom, pivcem, kozom, ovcom, i to u nekoliko podvrsta, svim vrstama morskog stanovništva, od škarpine do lignje, zatim s traktorom… I ostalom mehanizacijom svake vrsti.

Kao da je to malo!!!

OTOK ILI ČOVIK

Gdje ćete pojesti takvu višku pogaču, pečenu ne zna se kako, je li ispod peke ili je kao pizza u krušnoj peći, a rade je njegove prijateljice koje specijalno za tu priliku, ako ima takve goste zaljubljene u višku pogaču – stignu na Budihovac. Sve Andro sam zna i može, ulovi ribu, očisti i spremi ribu, ubere drva, nacipa drva, naloži vatru, obiđe i nahrani sve svoje prirodne sta-

novnike, dvonožne, četvoronožne, benzince i dizelaše, na jedra, vesla, na tekstil i ašove, a kad se nasukate, pošalje čak i mene po vas, pa mu onako zamantan zaboravin skroz spustit motor u more i vozim po ure do nasukanih do kojih san moga doplivat…

Andro i pošalje po vas. Na primjer, došao sam na Višku regatu i javim mu se onako bez obaveze. Nisam ni siguran di je. Jer zna on pokupit sve tunje i otisnut se po svitu. Možda ima sa sobom nekog prijatelja ili vjerojatnije kakvu prijateljicu, ali i tamo je Andro sam na Budihovcu. Ko njega može pratit? U obrnutom smislu sve je moguće: On vas može pratit i na kraj svita, ako treba nikako drukčije nego mobitelom.

25 25

Čim sam mu se javio, odgovorio je bez puno mislit da se javin Mani Ivaniševiću u Katarinu kod Bejbija i da će me on bacit auton u Brguljac di će me dočekat kaićen Saša Žarkovački (koji je aktualno s njim na otoku) pa će me bacit na Budihovac. E ali kako ću se vratit?

Ne brguljaj, govori Andro, vratit ćete opet Saša pridvečer kad ja pođem na lignje, a iz Brguljhca ćeš s Klisovićevim kombijem jer mi on ovdje radi na bageru a po noći mora stić na plivaricu…

U MOZAK I DUŠU

Bolje mu je virovat nego slušat cili ovi zamršeni Tolstojev Rat i mir, jer Andro vam u sekund uđe u mozak i dušu, zna šta vam triba i sve će riješit. Zato ova priča i nije o najlipšem raju na Zemlji i otočiću Budihovac nego o Andri Slaviću. Jer Budihovac i nije Budihovac bez Andre Slavića.

Budihovac! Je li to Otok ili Čovik? - pitanje je. … šta bi reka Shakespeare.

26

Otok s jednim (Andrinim) dimom

što je to brod

Prof. dr. Velimir Salamon, specijalno za Port News slaže priču o svim starim brodovima, o kulturnoj baštini hrvatskog brodograditeljstva, o svim potencijalnim replikama

SVE NAŠE FALKUŠE BRODSKI VIJAK

Ponajprije valja izreći uvjerenje autora da u razdoblju kad se pomorska prošlost nažalost zanemaruje, a današnjica baš i nije obećavajuća, sutrašnjica postaje neizvjesnom i identitet nacije upitnim. Na crtežu tradicijskih plovila hrvatske obale Jadrana, s pogonom na vesla i na jedra, a takvih više po moru nema, jer su izvorna plovila ovog podneblja nestala pojavom pogona na brodski vijak – prikazuju se projekti rekonstrukcije tradicijskih plovila u raznim preriodima. Tako na jednom mjestu, jednim pogledom, možemo obuhvatiti aktualno stanje i odvijanje rekonstrukcija u sklopu Komisije za istraživanje i očuvanje hrvatske brodgrađevne baštine u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

u Kominu na Neretvi je Miljenko Čupić sagradio repliku neretvanske trupe. Sagradile su se i brojne neretvanske lađe za regatu od Metkovića do Ploča. Upravo se dovršava i projekt sagite, omiške gusarske lađe.

SPOMENIČKA FLOTA

Iako je teško u par riječi objasniti cijeli brod, njegovu strukturu, tijelo i dušu, zanimljivo je ipak čitatelju donekle upotpuniti sliku flote karakteristične za Jadran, flote koja više ne plovi a ostavila je dubok trag, jer pripada vremenu najstarijih čovjekovih građevina.

ČOVJEK, BROD, OKOLIŠ

Bitno je ovdje naglasiti da se, u ovom projektu rekonstrukcije tradicijskih

jadranskih plovila, svaki brod promatra kao neprikosnoven i neizostavan element sustava čovjek-brod-okoliš, da se provodi isključivo stručno, a ne znanstveno vrednovanje oblikovnog rješenja prema najmodernijim dostupnim spoznajama.

Budući da je još Einstein odijelio znanost od struke, rekavši da „ako je matematika točna, ona ne opisuje prirodu, a ako opisuje prirodu onda nije točna“, i da se prirodni kriteriji vrednovanja smatraju vrhunskim u postupku vrednovanja oblikovnog rješenja, bilo projektiranog ili ostvarenog, te da se drugi brojni ljudski stručni i znanstveni pristupi neće smatrati dovoljno pouzdanima da bi ih se prihvatilo bez temeljite provjere.

REPLIKE TRADICIJE

Samo su neki projekti dovršeni i zaključeni ostvarivanjem replika. Na primjer projekt rekonstrukcije komiške gajete falkuše koja je pod nazivom „Comeza-Lisboa“ predstavila hrvatsku pomorsku baštinu na svjetskoj izložbi „Expo98“ u Lisabonu, a potom i u Barceloni, francuskom Brestu, u Norveškoj i diljem Jadrana. Sagradile su se i replike gajeta „Mikula“ i „Palagruža“ te falkuša za djecu „Molo“. Osnovala se i replika jadranske bracere „Gospa od Mora“. U Rovinju je grad sagradio svoju batanu,

27

1. Barchein Barka iz ribarskog gradića Rovinja u Istri, čija paluba jako nalikuje na palubu batane, nazvane lokalno pokrivena batana ili batana cuvierta.

2. Batana Barka ravna dna od obično šest metara dužine iz Rovinja, s jednim jarbolom, najčešće po krmi i s uglavnom oglavnom snasti. Barka je mogla biti klasična ili otvorena batana ili batana aperta ili pak tzv. pokrivena batana ili batana cuvierta.

3. Batiel Barka ravna dna što ukazuje na oblik presjeka na glavnom rebru korita barke. Dno barke je bilo ravno, a bokovi blago zaobljeni, jače u predjelu dna što je i karakteristično za trup barke nazvane dragoc. Krma batiela je bila slična krmi dragoca, nepramčana je statva batiela bila zakrivljena i nagnuta nad morem.

4. Bracera Vjerojatno najkarakterističnija barka Jadrana, podrijetlom s otoka Brača. Brod je tako dobro odgovarao potrebama življa i uvjetima okoliša da je skupa s trabakulima i pelizima činio okosnicu obalne plovidbe. Prema mjestu i vremenu izgradnje, mogao se razlikovati broj jarbola broda, a isto tako i snast. Kao i veći trabakuli, tako su i bracere na krmi imale uvijek bijelo obojenu ogradicu zvanu vrtić ili đardinet.

5. Gajeta Njezino oblikovno rješenje potječe iz Tirenskog mora iz grada Gaete koji je osnovao tro-

janski junak Eneja na mjestu gdje je preminula njegova dadilja Kaitea. To je u osnovi barka na dva kraja odnosno oštrog pramca i krme, raširena jadranska gajeta, pa je i gajeta iz zadarskog okružja mnogo čvršće građe od komiške gajete falkuše. Iako bi se obje nakrcale teškim teretom, komiške bi se falkuše redovito izvlačile na obalu zbog čega su bile lakše strukture. Na gajeti s otoka Mljeta umijeće plovidbe je zacijelo stekao i Nikola Primorac koji je za okladu preplovio Atlantik u oba smjera u dotada najmanjem brodu. Slučaj su zabilježile engleske novine.

6. Galijica Iako je, tijekom dugih stoljeća Dubrovačka Republika uspjela održati svoju neovisnost na Jadranu, grad je u svojem trajanju ipak zabilježio mnogo pomorskih ratnih operacija, a Dubrovčani su bili znani kao vrsni brodograditelji diljem Europe, ali samo za trgovačka plovila.

Zato su uvozili stručnjake za ratne brodove.

Već u 16. st. sudjelovali su u akcijama protiv sjevernoafričkih gusara, a kasnije i u flotama Karla Velikog, Filipa I., II., III., u pohodu „nepobjedive armade“ ili u pobjedi kršćana nad Turcima kod Lepanta. Galijice su bile zapravo omanje galije koje su se razlikovale u načinu veslanja. Na galijici „a sensile“ svaki je veslač veslao svojim vlastitim veslom, baš kao na starogrčkoj troveslarki. Kasnije je na galijici „a scaloccio“ veći broj veslača na pojedinom

16

8

veslu pridonosio samo snagom svojih mišića dok je jedino veslač na unutrašnjem kraju vesla, nazvan „buonavoglia“, bio vješt veslač.

7. Grip To je najčešće bio jednojarbolni ili dvojarbolni jedrenjak s vjerojatnim izvorištem u sendu u kulturi Liburna. Najčešće su ga koristili u Liburniji i u Dubrovačkoj Republici. Služio je u mirnodopskim i u ratnim operacijama.

8. Guc To je bila mala otvorena barka „na dva kraja“, odnosno oštrog pramca i krme. Oblikovno rješenje barke poteklo je s Tirenskog mora gdje je naziv „gozzo“ ukazivao na trbušast i nabrekao oblik glavnog rebra brodice.

9. Jedrilica L5 nacionalne klase (5) Najčešće se koristila za priobalni ribolov ostima, parangalima, kao svjećarica u ljetnom ribolovu ili kao pomoćna barka. U zaljevu Malog Lošinja održavale su se regate u kojima su svoje brodograđevno umijeće predstavljali lokalni brodograditelji. Na temelju njihova iskustva, sagrađena je jedrilica L5 koja je ubrzo postala nacionalnom sportskom klasom.

10. Karaka U 15. i 16. stoljeću karaka je pripadala najvećim europskim jedrenjacima. Razlikovali su se tzv. okrugli brodovi ili „navis rotundae“ s pogonom na jedra i tzv. dugi brodovi ili „navis longae“ s pogonom na vesla. Brodovi na jedra ponekad su mjesecima morali čekati na povoljan vjetar, usidreni u sigurnim lukama, dok bi ratni brodovi na vesla ovisili uglavnom o svojoj brzini, dakle inerciji, a ne o nestalnom vjetru. Radi zaštite dragocjenog tereta i života putnika od redovitih pljačkaša, karake bi nosile više raznih topova.

16

16

1

4

5 8

2 7 13 9

3

4

4 14

4 20

4

28

17

11. Koka Oblikovno rješenje koke je zapravo bila koncepcija sjevernoeuropske „koge“, broda Hanzeatske lige na Sjevernom moru koja je u 13. st. stigla i na Sredozemlje i Jadran. U ranom obliku, to je jednojarbolni brod s križnim jedrom pogodnim za jake sjeverne vjetrove, a u Sredozemlju je to bila dvojarbolna jedrilica s latinskom snasti. Razvoj koge u pouzdan trgovački jedrenjak smatra se najznačajnijim tehničkim iskorakom vremena. Radi zaštite od napadača, koge bi plovile u konvojima, a branile bi se strijelama, praćkama i katapultima.

12. Lađa Dok je neretvanska trupa bila maleno plovilo „na dva kraja“, odnosno oštra pramca i krme, lađa je bila veliko plovilo koje su gradili žitelji ušća rijeke Neretve radi transporta većeg tereta. Njega su često prevozili u trupama postavljenima poprijeko na lađu. Uzvodno se lađa mogla potezati ili „lancati“. Danas se na rijeci Neretvi održava popularna utrka lađa od Metkovića do Ploča.

13. Loger To je tip plovila podrijetlom iz Francuske gdje su ga nazivali “lougile“. I čuveni „Chasse Maree“, koji je naslikao i Claude Monet, bio je tog tipa. Služio je, najčešće, kao obalni teretnjak.

Na Jadranu je, zahvaljujući velikoj potražnji za pijeskom, loger „Zagreb II“ postao pjeskar odnosno „salbunijer“ u Omišu.

14. Marsiljana Plovilo očito potječe iz Francuske. Najprije se oblikovalo u luci Marseilles. Na Jadranu ta plovila nisu bila osobito popularna.

15. Ormanica Prema Josipu Luetiću, ormanica je bila tip lakšeg ratnog broda to jest potjerni ili izviđački

i patrolni brod. Većina ormanica nije imala palube, a klupe za veslače bi se smjestile na današnji način kao npr. na Korčuli.

16. Pasara To je danas vrlo rasprostranjen tip manje barke. Trup odnosno korito barke podsjeća na trup guca kojemu je krma odrezana i nadomještena krmenim zrcalom. Time se znatno povećao krmeni prostor što je olakšalo ribolov i ovjes izvanbrodskog motora. To su bitni razlozi popularnosti te barke.

17. Pelig /piffero Brodice trabakul i pelig teško je razlikovati.

Danas se smatra da je trabakul brod koji ima neprekinutu palubu cijelom dužinom dok pelig ima malo povišenu palubu na krmi čime se osigurava veći prostor za boravak paruna tj. kapetana i gospodara. Tijekom vremena se vertikalnu pramčanu statvu trabakula malo uspravilo i nije više bila nagnuta ka krmi dok su pelizi, pod uplivom međunarodnih oblikovnih rješenja, sve više nalikovali na zapadnjačke brodove.

18. Sagita Sagite su bile vrlo brze omiške gusarske veslarice. Hrvatski naziv im je bio strijela (na latinskom sagitta). Barke će se sagraditi prema suvremenim prikazima iz crkvice sv. Luke na Braču. Ostatak strukture napravit će se prema još postojećoj tradiciji. Istaknut će se osebujna zamisao „Mostine“, plitkog podvodnog spruda

u rijeci Cetini koji bi sagite malog gaza lako preplovile, a na kojem bi se nasukali brodovi progonitelja te slavensko oblikovno rješenje zaštitne košare za ruku na balčaku mača.

19. Štilac U narodu se kaže da je brod bio dobro „štelan“ što je značilo da je vrlo učinkovit i lijep za oko.

Baš kao da je slijedio projektantsku krilaticu „form follows function“ ili „oblik slijedi funkciju“ američkog arhitekta i teoretičara projektiranja Louisa Henrija Sullivana.

20. Trabakul Zajedno s pelizima i bracerama, trabakuli su činili okosnicu obalne plovidbe u Hrvatskoj.

Taj je brod očit potomak antičkog „okruglog“ broda ili „navis rotundae“ koji je, budući da je imao pogon na jedra – a nije kao tzv. „dugi“ brodovi ili „navis longae“ ovisio o mišićima veslača – morao danima čekati na povoljan vjetar usidren u luci. Trabakuli su obično imali tzv. uzdužna jedra kojima se moglo upravljati s palube i karakterističnu, uvijek bijelo obojenu ogradicu krmenog prostora zvanog „đardinet“ ili vrtić gdje je kapetan uzgajao zelen za hranu.

10 18

12

11

11

19 6 5

5

6

5 15 17 17 4 29

21. Barkusij Barka iz 14. st. se u Dubrovniku, otkuda izgleda potječe, nazivala barcussium ili barcosu.

Bila je najčešći tip jedrenjaka srednje veličine na Jadranu.

22. Dragoc To je bio tipičan brod ravna dna odnosno brod plitkog mora i malog gaza za npr. lagunu Venecije. Služio je uvelike za ribolov mrežama nazvanim „dragozzo“. Presjek barke na glavnom rebru pokazuje da joj je dno bilo ravno, a bokovi blago zaobljeni, nešto jače u donjem dijelu.

23. Condura U muljevitom dnu luke u Ninu pronađeni su ostaci starohrvatskih barki iz 11. st. Konstrukcija brodskih korita jako nalikuje na još uvijek prisutnu neretvansku lađu. O tim barkama je pisao i antički povjesničar Konstantin Porfirogenet.

30

24. Galijun Tim se brodom pokušalo objediniti prednosti „dugog broda“, brze i vitke jedrima pogonjene galije s velikim volumenom trgovačkog prostora tzv. okruglog jedrima pogonjenog broda.

Stoga je galijun bio vitkiji od koke ili karake, ali i malo kraći od galije. Poslije su engleski brodograditelji znatno unaprijedili trup, snast i naoružanje broda.

25. Sandula Sandula je bila malena komiška ribarska barka tzv. „sharpy strukture“ – poprečni presjek barke na njezinu glavnom rebru pokazuje ravno dno i bokove. Trup sandule bio je jednostavan i izveden drvenim daskama zakrivljenima samo u jednom, a ne u dva smjera.

26. Stela Stella izvorno znači zvijezda. Bila je brodica koja je nastala poboljšanjem oblika trupa bracere pri čemu se se koristila međunarodna oblikovna rješenja. Brodica je bila vitkija i bolje pomorstvenosti od bracere.

27. Trupa Trupa ili trupica tipična je barka Donjeg Poneretavlja koju su žitelji redovno koristili te bi se moglo reći da je ona pravi heraldički znak pokrajine. Barka je duga oko 5 m i simetrična u poprečnom i uzdužnom smjeru, zašiljena na oba kraja i izrazito jednostavnog „sharpy oblika“ odnosno i bokovi i dno su joj ravni u poprečnim presjecima.

what makes a boat

ALL OUR FALKUŠA BOATS In a Port News Exclusive, Professor Dr. Velimir Salomon writes about the cultural heritage of Croatian shipbuilding, and about potential reconstructions of old traditional boats

T

he illustrated map (pages 28 thru 29) of traditional vessels used on the Croatia side of the Adriatic coast, powered by oars and sails, showcase reconstruction projects in various phases, the current state and the direction in which the reconstruction is going, all part of the Commission for the Preservation of Croatian Shipbuilding Heritage at the Academy of Science and Art. The Komiža Falkuša ‘Comeza-Lisboa’ represented Croatian maritime heritage at the ‘Expo 98’ international fair in Lisbon, followed by Barcelona, Brest in France, in Norway and across the Adriatic. Replicas of Gajeta boats were reconstructed, ‘Mikul’, ‘Palagruža’, and a smaller version for children called ‘Molo’. A replica of the Adriatic Bracera boat, ‘Gospa od

Mora’ (Our Lady of the Sea) was also constructed. Rovinj has a replica of the Batana, Komin on the Neretva River has a replica of the Trupa from Neretva, and many other Nervetva-based vessels were constructed and used in the Metković-Ploče Regatta.

Currently, a replica of the Sagita, an Omišbased pirate boat, is being reconstructed.

The illustration/map of the giant fleet, common for the Adriatic, presents a look deep into the past of man-made constructions. Every boat, in its reconstruction, is presented as a unique and crucial element of the man-boat-environment system, with the reconstruction being conducted at the highest professional level, and is not judged upon scientific standards which would classify its design based on the utmost modern insights. These are our antient ships and boats: Barchein, hailing from the fishing town of Rovinj in Istria, Barkusilj, a sailboat from 14th century Dubrovnik, Batana, from Rovinj, featuring only one mast – usually at the stern, Batiel, similar to a Dragoc boat, Bracera, the most common barge on the Adriatic, hailing from Brač Island.

Dragoc is used in shallow waters, such as the lagoon of Venice, for fishing with nets called ‘dragozzo’, Condura, dating from

11th century Nin. Gajeta, hailing from the Tyrrhenean Sea, the city of Gaeta, which was established by the Trojan hero Aeneas at the location where his nanny Kaitea had passed. It is a barge with a sharp bow and stern, a common ‘Gajeta’ of the Adriatic.

Gajica, a war boar, used by Christians to defeat the Turks at Lepant. Galijun, a slimmer version of the ‘Koka’ or ‘Karaka’, whose body will be greatly improved by English shipbuliders, as well as the boat’s rig and weaponry. Grip, is a one or two-mast sailboat, most probably hailing from the Liburnian civilization.

Guc, a vessel with a sharp bow and sterm, comes from the Tyrrhenean Sea, where the term ‘gozzo’ implied it the main ribcage of the vessel looked swollen, almost like a belly.

The L5 National Class Sailboat (5), used for coastal fishing with spears, longlines and lighting fish boats during the summer, or as a back-up barge. In the cove of Mali Lošinj, regattas used to take place, in which local shipbuilders would show off their skills. Based on their experience, the L5 Sailboat was constructed, and it soon became a national class.

Karaka was used in the 15th and 16th century and was one of the biggest European sailboats. Koka was a North Europan ‘koga’, a vessel used by the Hanseatic League on the North Sea. It arrived in the Mediterranean on the Adriatic in the 13th century, and on the Adriatic, it was a two-mast sailboat with a Latin rig. The development of the ‘koga’ into a reliable merchant vessel was thought of as the biggest technological development of those times. It was defended by arrows, slingshots and catapults.

Lađa was a large transport vessel, from the Neretva River. Loger, hailing from France, painter Claude Monet’s subject, Marsilijana, from Marseillesa. Ormanica, a type of scout patrol vessel. Pasara, which was very common, has a body similar to ‘guc’, but its stern was cut short and replaced by a stern mirror. Pelig or Piffero, similar to the ‘trabakul’, except it has a slightly higher poop deck.

Sagita was a very fast pirate ship from Omiš, powered by oars, also known as the Croatian Arrow (sagitta means ‘arrow’ in Latin). These barges will be constructed based on the modern illustrations featured in the Church of Saint Luke on Brač Island.

Sandula, is a small fishing barge from Komiža, having what is called a ‘sharpy structure’. Stela, originally Star, is a slimmer ‘bracera’, Štilac is pleasant to the eye, as if someone went with the ‘form follows function’ credo, used by American architect and project theorist Lois Henry Sullivan.

Trabakul, along with ‘peliz’ and ‘bracera’, used to be the foundation of coastal sailing in Croatia, and is an obvious descendent of the ancient rounded boat, known in Latin as ‘navis rotundae’, powered by sails. Trupa, a typical barge from the lower end of the Neretva County, a true heraldic symbol of the region, was five meters long, sharp at both ends.

31

20 slika divote daruje vam Antun Kvinta Otok Lastovo, uvala Kručica, ribarska kućica Kvintinoga dide, ni struje, ni vode, mora koliko hoćeš

SANJAJTE ZIMA JEDNOG LAVA U RIJEČI I SLICI: Elizabeta i Mario GARBER

L

ipo je pisat reportaže jer mo’š putovat di smiš i di ne smiš, zavaravat se, lagat, maštat, izmišljat i zamišljat mista koja nikad ne’š ni vidit jer ih i nema, ali šta će vam reportaža kad imate ovaj ovdje mali album fotografija s otoka Lastova, pa od svake među tih 20 sličica možete sebi priuštit beskrajne filmove i serijale: 1. Antun Kvinta će se sad odrišit od kraja i sve nas, šta nas je ukrca u svoju „Marinelu“, odvest morem do potpune divljine otoka Lastova, u jednu malu valu u kojoj mu je dida imao ribarsku kućicu, pa ćemo tu provest vikend, a vi sad počnite sanjat.

2. Kormilar je sritan, drago mu je da i drugi vide tu lipotu uvale Kručice do koje se ne može autom nego samo morem, a može i jednom u biti planinarskom stazom...

3. Po krmi broda ne vidi se nigdje ni hotela, ni apartmana, a prati nas kaićem Kvintina sestra s mužem, pa bit će u njih i domaće rakije, vina, spize, kolača, jer su se dobro nakrcali, jedva se miču.

4. I evo nas u Kručicu. Daljina, mir i povratak normalnome čoviku od prirode.

5. Brod se okriće po Kručici za akoštat uz ribarsku kućicu Kvintinoga dide.

32

PASADUR: Na otok Lastovo trajektom uplovite u mjesto Ubli, a oni tamo kaže da idu u Selo kad idu u glavno misto Lastovo usred otoka na vrh brda i bez mora... No, bezbroj otočića između kojih uplovite u Ubli čini jedinstven prizor, a ovaj pogled na trajekt koji upravo stiže, zaustavljen je s terase poznatog restorana Pece na rivi duž Pasadura koji se proteže uz more od mjesta Ubli prema hotelu Solitudo usred prekrasne lagune

6. Akoštat ćemo tako da prova gleda na ulaz u valu, kontra svake marete.

7. I eto nas na vezu. Kvinta traži golemi ključ, g(v)ozdeni kako bi stari ribari rekli.

8. Sad se fotoaparat naradija, motivi na sve strane, ali te slike ne mogu stat u ovo malo prostora...

Nema slađih problema i slađeg umora, pa smo marendali i počinili uz piće, svi oko stola.

9. U neko doba je Kvinta užga vatru na velikom otvorenom kaminu i sramota nas je reć šta smo sve jeli. Pa opet oko stola počinit...

10. Nekima je palo na pamet i ubit oko, evo Nje na vrata od ribarske kućice.

11. Ovako kućica Kvintinoga dide izgleda iznutra.

12. Nema ni vode, ni struje, ali ima svega za preživit, jer šta će ti više od dva vrtla: jedan je more, drugi zemlja, onda bunar i gotovo.

13. Kućica iznutra izgleda kao da je ovi čas netko izaša i odma će se vratit. Puna je živosti jer Kvinta ljeti kućicu potpuno preda prijatelju iz Samobora koji je poprilično otkačeni umjetnik s dalmatinskim podrijetlom i prezimenom Vučenović, a možete ga vidjeti na slici (prvi slijeva) u društvu njegovog topa i drugih

prijatelja. Svaki čas priredi neki „performance“ u vali pa ljeti tu zna bit vraga. Svakome tko uđe u valu dijeli poklon-suvenire iz svoje umjetničke radionice, a ima i megafon kojim se oglašava svim gostima u uvali, pozivajući ih na bilo koju zafrkanciju koja padne na pamet...

14. Ubilo se oko i sad je vrime bacit oko kroz prozor, koja je ura, di je sunce, moglo bi se i okupat, pa večerat.

15. Umjetnik je jednom zgodom doveo i Cigane da sviraju, što je dalo ideju da se priredi ciganska noć na moru u vali i prošlog ljeta je to i realizirano tako da se te večeri skupilo cilo Lastovo u Kručici s barkama posrid vale. A s ciganskim sviračem harmonikašom zasvirao je i Antun Kvinta, kako se vidi na slici da je uz gitaru.

16. Fotka za povijest: Prvi slijeva umjetnik-gusar Vučenović iz Samobora u uvali Kručica slavi uz originalnu cigansku glazbu.

Posjet Kručici i ribarskoj kućici Kvintinoga dide u ove božićne dane izaziva da čovjek promisli kako bi bilo zimi uzeti onaj g(v) ozdeni ključ od Antuna Kvinte i dobro se odmorit. Bila bi to Zima jednog lava.

Eto, to je to. A vi sad sanjajte dalje!

1

2

3

4

5

ZAKLOPATICA U SUMRAK, obrisi male lagune zatvorene sa svih strana vide se dok uĹživate u veÄ?eri na terasi jednog od ribljih restorana

6

33

7

8

10

9

KVINTA UNIVERZALAC

Antun Kvinta je možda i najpoznatiji stanovnik Lastova, jer nema toga šta ćete vi pokvarit, a da Kvinta ne zna popravit. Meštar je od stroja, ima lipi brod s kojim me je više puta vozio na svjetionik Sušac, opremljen je za ribarit, bacat mriže, parangale, lovit na udicu, panulat. A uvik je s familjom, tu budu žena Ivka, kći Marinela s obitelji, pa ima i dvi unuke i unuka, a i sin Kike mu je univerzalac.

Sve Kvinta stigne, sa živcima je „na ti“, puno se angažirao i na razminiravanju po Hrvatskoj... A ribarsku kućicu svoga dide uporno odbija pretvorit u apartman, neće ni struju, ni vodu. Koliko će još izdržat?

11

ZAKLOPATICA, misto i vala zatvoreni tako dobro da se s otvorenog mora uplovljava na jedan od ukupno samo dva uska prolaza po principu „boke false“, jer otočić zatvara ulaz u valu i na slici se to i ne vidi iz ovog kuta snimanja

11

34

LUÄŒICA, toliko malo smiĹĄno misto da je evo skoro cilo stalo u jednu fotografiju

14

12 15

13

16

35

ŠOLTA, MASLINICA NJEMAČKI BIZNISMEN VJERNO POKAZAO KAKO SE GRADE TEMELJI ZAJAMČENOM TURIZMU

AVLIJI VRAĆEN STATUS DVORCA

Z

ovu tramuntanu i nevere cilu noć, a mi s dicon u «primorku» od «Kvarnerplastike» zavrnili Šoltu i zatvorili krug. Sve smo prošli, Nečujam, Stomorsku, Rogač, puste vale na južnoj obali koja je pljunuta južna obala Visa. I sad se vraćamo za lipo se okupat u Maslinicu na zapadu Šolte di ima masu otočića pa mašti nema kraja a misto je lipo, starinsko, za sakrit se i odmorit, pa ujutro iznova.

PAZI, NEVERA!

E, ali kako zovu nevere valja se najprije dobro vezat. Dok smo sve to obavili i izašli na kraj, počela je padat noć, trčimo vidit šta ćemo za večeru. Nema konobe, nema restorana, niti fast food, niti pizzerija.

Imamo nešto ribe, pa čak i kokoš, opaaaa, ali uvik ništo fali i tražimo barem dućan. Ništa! Sva srića da su dica od one vrsti šta ne vole ništa jesti.

Eto ga! I to je bilo prije petnaestak godin’…

Danas nima straja, šta ima veze ako ćeš jedan put godišnje upast u teški minus i potrošit makar za ne krepat od gladi jeo i jastoga umjesto hrenovki. Nije, ne šalimo se, jer nikad neću zaboravit kad mi je žena za rođendan, dok smo bili svjetioničari tamo osamdesetih, morala odgovorit na pitanje kolege svjetioničara Ivana Gašpara: – Beti, špta ću ti iz Dubrovnika donit za rođendan?

– Čekaj da malo promislim…

36

JASTOZI I HRENOVKE

A kolega je bio na redu umjesto mene ovaj put prodat jastoge šta smo ih ulovili. Ili zamijenit za bilo šta. I konačno mi se žena sjetila: – Hrenovkeeee!

Cila ova priča nudi vam se za shvatit koja je to lipota uplovit u neko naše malo dalmatinsko misto di ima istodobno i bogatstva i skromnosti, i hrenovki i jastoga, ali i te hirovitosti i temperamenta, duhovitosti i dosjetki. O ukusima nema smisla puno govorit, jer sve ovisi o momentu i okolnostima.

Hrenovke mogu bit više nego šta su jastozi. Ali za doć u tu situaciju kakvu svakodnevni urbani život više nikome ne nudi – za doć u tu situaciju ispunjenog životnog kontrapunkta u kojemu se simbolično rečeno hrenovka i jastog izjednačuju, e za to vam valja kušat Maslinicu na zapadnoj obali Šolte.

Jer je Maslinica zadnjih desetak godina doživjela preobražaj u turističku hit-destinaciju. Nema šanse da se danas mislite kako ćete se tamo spasit od tramuntane, kako ćete nahranit djecu, ima li ijedna konoba, restoran ili pizzerija, di ćete prespavat ako zatreba, a da se ne govori o običnoj samoposluzi koja bi nekad radila po ure ujutro dok se ne kupi kruh.

NE RADI NI POŠTA

Nije radila ni pošta pa smo «dimnim signalima» morali javit Slobodnoj Dalmaciji našu stalnu rubriku «Kanal 16» za prilog o moru koji će idućih godina prerast u magazin Otvoreno more. Ovako, govoreći o prošlosti, podsjećajući na doba kad se nije moglo sve to šta se danas može – na najbojli način smo objasnili tu erupciju turizma i nautike u Maslinici.

A ništa se to ne bi dogodilo da nije jedan poslovni čovjek iz Njemačke, Hartmut Lademacher odlučio kupiti dvorac Martinis-Marchi, koji je građen još 1706. godine. Malo tko je vjerovao da će u godinama koje slijede to ruševno zdanje nekadašnjeg prenoćišta “Avlija” u Maslinici na Šolti, nakon ulaganja milijuna eura, zasjati sjajem ekskluzivnoga boutique baštinskog hotela. A onda je izgradio i marinu sa 50 vezova. Ambijent hotela pruža nevjerojatan prizor i komoditet, bazen s nekoliko apartmana.

Ivan (lijevo) i Karlo Kuret (desno) na kavi za Viške regate u Visu

GRIJANI BAZEN

Godine 2001. počinje i temeljita obnova dvorca, pa je Hotel-baština “Martinis Marchi” otvoren 2007. i sigurno je jedan od najljepših dvoraca na Jadranu. Gostima je na raspolaganju sedam apartmana površine od 30 do 208 metara četvornih. Svaki od apartmana posebno je dizajniran i namješten tako da je očuvan izvorni stil dvorca, a da se usporedo gostima pruži elegancija, mir i udobnost. Zanimljivo je unutrašnje dvorište dvorca s otvorenim grijanim bazenom. Njegovim je gostima na raspolaganju i prostrana jahta “Martinis-Marchi III”.

IVAN KURET, PROKURIST Dobro je za Maslinicu i dvorac te za firmu Martinis-Marchi da imaju prokurista, voditelja poslova, Ivana Kureta, nekadašnjeg gradonačelnika Splita. Jer Ivan Kuret je najprije morske provenijencije, otac mu je legendarni Leo Kuret (splitska ACI marina), a brat Leo Kuret, poznati splitski olimpijac s nastupom na četiri olimpijade.

Jedrio je i Ivan Kuret a bio je i jedriličarski trener, izbornik.

Pojavljuju se braća zajedno s prvoj hrvatskoj olimpijadi 1992. u Barceloni. Kureti su kao dinastija nautičarstva svakako pravo jamstvo projektu u Maslinici na Šolti.

37 37

BOL U ZAMAHU MLADOSTI Turizam kako ga vide mladi: Festival sveopćeg artizma, glazbe, ulične umjetnosti, grafita i učenja djece

UMJETNICI NA GRADELE Bračka turistička atrakcija s fenomenom Zlatnog rata već četvrtu godinu nudi i nešto novo u spoju prirodnog uz sunce/more s urbanim backgroundom i undergroundom

L

ito je i gradelaje se na sve strane. Ali jedino u Bolu možete naručit grafite na gradele! Nisu baš za najist se, međutim, taj spektakl na gradelama u režiji umjetnički nastrojene darovite i avangardne mladosti – sigurno je za polizat prste. Grafiteri i street-art umjetnici dolaze u Bol na taj veliki happening sa svih strana Hrvatske, jer je pored svega to ujedno i pravi unikat od manifestacije.

Taj festival u Bolu na otoku Braču, „Graffiti na gradele“, priređuje se evo već četvrti put i kroz protekle četiri godine može se reći da je uspio postati prepoznatljiv, medijski dobro praćen i dovoljno popularan, privlačan i kvalitetan u izvedbi svih sudionika, od organizatora preko izvođača

38

do publike. Tako da veseli činjenica kako se Bol zapaža na turističkoj ponudi upravo u vrijeme tog festivala krajem srpnja, a još više imponira zato što su taj doprinos Bolu kao turističkoj destinaciji osigurali mladi iz različitih krajeva i raznolikih afiniteta.

PARTY, SKATE, HIP-HOP

Festival se priređuje u galeriji i prostorijama Doma kulture Bol, na tzv. Fabrici, oko godinama zapuštenog hotelskog kompleksa Bijela kuća usred mjesta, pa i zato kapa dolje mladima koji su tu lokaciju oživjeli i osmislili joj funkciju i atrakciju na razini jednog svjetski poznatog Bola i njegovog Zlatnog rata, plaže koja kao foto-vijest obilazi svijet desetljećima.

Bogata ponuda festivala s „grafitima na gradelama“ sastoji se ne samo od umjetničkog stvaranja grafita uživo na za to predviđenim zidovima nego i od drugih programa kao što je škola za buduće grafitere u dječjoj radionici, zatim koncerti i glazbeni nastupi te još puno toga zabavnog za Bol i njegove goste.

Osnovni cilj je okupiti što veći broj mladih umjetnika iz regije. Na otvaranju priredbe 27. srpnja zagrijavanje je počelo popodnevnim sunset cruiseom brodom „Frane”, zatim je otvorena i izložba Cheza, ArtuDitu kolektiva, Anxia, te Vuka Oreba u Domu kulture, što su sve skupa pripremili kustosi umjetničke platforme Boonika. Navečer se priča nastavila u baru Batuda uz warm up party.

YOUTH MOVEMENT IN BOL Tourism in the eyes of younger generations: A festival of tourism, music, street-art, graffiti and workshops for kids

ARTISTS ON THE GRILL

Zlatni rat – Golden Cape – has been a staple of tourism on Brač Island for decades, but for the fourth consecutive year, there has been an addition to the area’s traditional attractions. We’re talking about an event that connects nature and urban architecture, beaches and streets, a city background with an artistic underground

Photo report by Segor GARBER

I

t’s summertime and there are barbecue grills everywhere. But, Bol on Brač Island is the only place where you can get graffiti on a grill!

Not much to eat, sure, but this grill-themed event, organized by talented and artistically inclined youths of the area is definitely something special. Graffiti and street artist from Croatia and the region flock to Bol to attend this truly unique event.

The name of the event is Graffiti na Gradele (Graffiti on the Grill) and this is its fourth year. Since its inception, the festival has been steadily growing over the course of four years, and has become well-known, accepted by the media, it has gained many fans and loyal participants, artists and volunteers. The fact that Bol now has something fresh to offer tourists at the end of July is amazing, but the fact that this festival has turned Bol into a tourist destination for young people from all over the region is truly impressive.

PARTIES, SKATE AND HIP-HOP

The festival takes place inside the gallery area of the Bol Culture House, also known as The Factory (Fabrika), and at the White House hotel complex, which has been abandoned for years now. It is praiseworthy that this complex, which has been deteriorating for years, has a new life now, and thanks to young activists who decided to apply their creativity to the area, it has become a tourist attraction that can stand next to the Golden Cape, which has been the top destination of Bol for decades now, usually representing Bol in endless photographs.

Graffiti na Gradele isn’t only about drawing graffiti on their designated walls, there are other events taking place during the festival, such as a graffiti workshop for kids, concerts and other events for Bol locals and their guests.

The festival’s main goal is to bring together a large number of young artists from around the region. The event started on July 27th, with a warm-up boat cruise

on the ‘Frane’, followed by an art exhibition at the Culture House showcasing the works Chez, the ArtuDitu group, Anxio and Vuk Oreb, hosted by the Boonika Art Platform of Zagreb. The exhibition was followed by a party at the Batuda Cafe.

39

NEW FACE OF CENTRAL DALMATIA PROJECTS OF THE PORT AUTHORITY OF THE COUNTY OF SPLIT AND DALMATIA

MAKARSKA, TROGIR, STARI GRAD, JELSA, VIS, SUPETAR & ROGAČ, harbors that are building new projects for 2016.

Central Dalmatia’s Port Authority continues with a huge construction project, one that will give additional security to nautical travel for some fifty small towns across the coast, from Trogir to Makarska and islands such as Veli and Mali Drvenik, Šolta, Brač, Hvar and Vis.

HARBORS ARE A CROATIAN BR W The mild winter period is ideal for construction work on Vis Island, the town of Jelsa and Stari Grad on Hvar Island, Supetar on Brač Island, Rogač on the Island of Šolta, as well as coastal towns such as Makarska, Solin and Trogir Makarska

40 40

ith more than fifty harbors, the County of Split and Dalmatia is eagerly getting ready for the 2016 season, using the ideal weather conditions Dalmatia has to offer throughout the entire year, as projects have been in development since the end of summer.

Construction work will be done during the winter months of 2016,

heading into spring, across seven harbors: Makarska and Trogir on the coast, on Vis Island, in Stari Grad and Jelsa on the Island of Hvar, Supetar on Brač Island and Rogač on the Island of Šolta.

The Port Authority of the County of Split and Dalmatia has developmental projects in pretty much every harbor under its jurisdiction. There’s construction

RAND

work going on everywhere, reconstruction, plans and projects are being developed, the entire area is getting ready for a fresh chapter.

It is important to know the ways and customs of the area, and in small Dalmatian towns, the most important part of the day is the time when the local ferry sails into town.

Omiš

THE FIRST PORT OF OMIŠ

Over the last couple of years, the Port Authority has conducted major construction projects, with great success. Bol on Brač is one such projects, Omiš as well, Krilo Jasenice – which had a large, unfinished marina between Omiš and Split – as well as several smaller harbors and bays.

There are construction plans for several towns, which will ensure safer nautical travel. Milna and Sumartin on Brač Island, Sućuraj on Hvar, Rogač, Nečujam and Stomorska on Šolta, Drvenik on the coast.

Bol is one of the most important projects of the Port Authority. Bol has already established itself as a top tourist destination, and is often ranked on ‘must visit’ lists. Now, the town’s harbor will get several new objects and make it even more attractive, surely leading to a new boom period.

These are serious projects that cannot be implemented in a rush, but in several phases. Bol Mayor Tihomir Marinković has been enthusiastic in interviews, talking about a town reborn, about a harbor that could welcome a larger fleet. This will give the town a new historical meaning, create new

Trogir

41

A NEW ERA FOR BOL

Stari Grad

experiences and new memories.

Bol is known as the home of Brač’s southern cliffs and the amazingly beautiful Zlatni Rat beach.

Trogir

42

Go sailing around Zlatni Rat. Bol’s golden beach is famous worldwide, and during the summer, it’s packed with tourists. Yes, during July and August, you will get the feeling that you’re in the most important place in the world.

The place is incredibly photogenic and speaks volumes without uttering a world, in a language known to anyone on the planet. It’s a place that will forever be in your heart, the wind in your sails. Wait... A Maestral wind is blowing, so pick up your anchor, you can’t stay int he shallow bay of Bol forever.

You will always come back here. And you will find Bol ready for new times. For cruisers, sailboats and yachts. Even in a new era, Bol will keep its originality, its identity and its traditions, everything that gives the town its original beauty. Just imagine, a sunset in Bol with 150 new berths, the place packed and ready for any type of evening and nightly activity.

MAKARSKA IS A TRUE HIT

You’ll find the same story going on in Makarska, where a new breakwater is being built, or in the port of Jelsa. There’s the construction of a highly significant harbor in Rogač, as it will host a ferry line from Šolta Island to the mainland. Omiš is getting its first harbor ever, while another harbor is being constructed in the Solin and Trogir area, which fill finally put an end to the problems of the people living on the islands of Veli and Mali Drvenik, as their connection to the mainland will become secure and efficient thanks to a new ferry port just outside Trogir’s downtown area, on the promenade, which is known to be crowded during the summer months.

While Makarska is finishing up its new breakwater, thus providing the town a safer future, construction work is being done

by Pomgrad in Trogir. In Stari Grad on the Island of Hvar, the old

town is going through a historic change, transforming to a shy and somewhat forgotten islander town, almost withering away within its own artistic beauty, the town will soon have a modern harbor, designed for sailing enthusiasts, ready to take in all fans of living on the sea. There are even plans of constructing a dock for cruisers within the town’s deep cove. Also, docks for sailors and fishermen will be built at the end of the bay, at the promenade, where many berths will welcome new visitors to this fresh nautical marina and its traditional point known as Novo Rivo.

Stari Grad is a place that symbolizes and brings together all tales of the sea, from history, from the history of shipbuilding and the phenomenon of the harbor, as a civilization point that unifies humans and the sea. Stari Grad, a town that showcases how old Croatia really is, was established ex-

actly because of boats and sailing.

It’s because of that first boat that arrived to the place some 2400 years ago, sailing all the way from Ancient Greece, starting at Pharos. If it were not for those ancient sailors recognizing the deep bay of Stari Grad, nothing would had been built there, ever – but nature itself gave the bay a design that made it virtually impossible not to be noticed.

LIGHT A CANDLE FOR SAINT NICK

Every year, the town of Komiža is like a shire. Light a candle for Saint Nick. For every sailor and every boat, starting back from the Falkuša, the one that got Croatia sailing across the world. Komiža also reminds us of how important it is to have a Port Authority, as during the winter

43 43

Vis

months, around Christmas, but around Easter as well – almost symbolically, as those holidays are deeply rooted into the ways of the locals – the story goes from easy living to forces of nature, as the town is a target for gusts of wind, and many powerful winds blow in the area. Bursa, Tramuntana, Lebićada, Garbinada and Pulentada as they are called, storms that spell bad news for tourist seasons.

Withing that story, there lies a surprise. Every now and then, you need to turn around and let the wind help you out, so here goes. Lately, the media have been reporting that the Bura is a Croatian brand. Well, we here at Port News are happy this phrase is used, as it means one of our titles has sailed across the globe, even though not us, nor the name of our publication has been credited.

44

Still, the most important thing is that we write what we write and thus help promote our country, by communicating with the entire world.

STORMS AND TOURISTS

Port News writers had an experience with Bura, one that we wrote about more than two years ago, in a story called ‘Bura as a Croatian Brand’. This could have been a slogan, something inspirational to all of those who took part in the official contest to come up with a new slogan for Croatian tourism, as the one they went with certainly wasn’t inspirational. That slogan should be original, much like Croatia’s natural tourist offer, and a part of that offer is Bura as a brand.

OUR BURAS AND BONACAS

Then, there’s the Bura in Omiš, Bura from Vrulje, where roads across the coast take you up the hills, to Zadvarje and Imotski.

That’s after the Omiš Riviera and the beautiful Pisak, but before the Makarska Riviera and the beautiful Brela.

You can just imagine what sort of Bura you’d get under Biokovo Hill, down where Makarska lies on its cliffs. This Bura isn’t really a Central Dalmatian kind of Bura, because that area is actually quite safe from those winds, even though its own Bura can go into hurricane mode. But, if you want calm seas – the Bonaca – Central Dalmatia is the place to be, as thought by Roman Emperor Diocletian himself.

Rogač

Bura is something we should appreciate, it’s not a flaw.

There’s a know saying by the Islanders, and by that we mean the British. Whenever there’s fog in La Manche, they aren’t the ones

cut off from land due to fog, and this is what they say: ‘Fog in the Channel, the Continent is cut off!’

This is where the story of Bura ends. We’ll only reminder

that Bura is just another reminder of how important safe ports are, because a safe port can make a man enjoy even something like Bura!

Supetar

45

Shipbuilding of national structures Can Croatia afford to ignore the huge tourism and culture opportunities the word sees in it?

Croatia on the Atlantic, Brest of France in Stari Grad on Hvar Island THE FRENCH ARE ON A DESTINATION QUEST IN CROATIA and they are looking for the Croatian version of their Morbihan and Brest, locations suitable for similar vintage boat shows, showcases of old classic sailboats, so-called living floating monuments of maritime culture

T

his story reveals how often Croatia is unable to take the opportunities offered to the country by international business. The team leading Croatia to the world famous maritime festival in Morbihan in France has recently went public with how much financial support they have received withing Croatia: fifty thousand Kunas. The total cost of their projects was 1,3 million Kunas.

In 2014, Croatia showcased eleven classic boats, which represent its maritime culture – a culture recognized around the globe, at the international festival in 2014. The event brought Croatia even closer to an elite class of maritime nations, which started back in 1998, when the Falkuša boat, originally from the town of Komiža on Vis Island, was showcased at the Lisbon EXPO. Since then, Croatia has been invited to such festivals and expos over the years: Brest in 2004 and 2008, then again in 2012 when the entire classic fleet was invited.

Last year, Croatia was once again an honorary guest, at the Morbihan Bay Week in Brittany in France.

Recent reports have informed us that French maritime culture experts had been scouting location across Croatia over the summer, to find the perfect spot for an international festival much like the one they have in Brest. They have studied our nation and its coastline well, and know what potential Croatian wood shipbuilding has to offer, from its traditional ways to modern methods of reconstructing and building new ships based on classic designs from the past, such as the Falkuša.

The French know Croatia as a nation of inherited maritime culture. A nation of fine shipbuilders, they know about the tradition of Korčula Island, Betina, and many other places. Croatia is least famous for knowing how to utilize its maritime culture as a brand, how to profit from it via tourism, how to create real maritime tourism. However, French

THE FRENCH DESCRIBE CROATIA In the early 80s, Jakez Kerhoas, who was then the chief of the yacht cruiser company Group Finisterien de Croisiere, teamed up with like minded investors and established the first traditional boat show at Pors Beac’h near Brest. Around the same time, he met a small group of enthusiasts who had established Chase-Maree, a magazine about maritime history and anthropology.

The first boat shows dedicated 46

to vintage maritime vessels were held in small towns, such as Douarnenez, back in 1986, while Brest is a culmination of those early events. On one occasion, the magazine decided to invite noted tourism expert Anne Burlat to a gathering of enthusiasts – and there weren’t many of them at that time. After that, they formed a group which is still on a mission to preserve maritime culture around the world.

Chase-Maree Magazine was the

main motivator and initiator of this project, while the French pair of Kerhoas and Burlat spread their ideas across most of Europe. Rich businessmen started to shift their preferences, from plastic to wooden boats. Today, after years of hard work, this group is responsible for making the Atlantic based Brest and Morbihan the home of global maritime culture, as they have shaped the festival from a local to an international event.

AN INVITE TO BREST 2016 Can Croatia get its own Brest, a festival of wooden vessels, and have Stari Grad on Hvar Island as the host town?

Pharos, its Greek settlement, is celebrating its 2400 birthday, so it seems only fitting, and the island is going through a maritime tourism boom period, mostly due to the fact that it now has a new promenade with many berths.

Plamenko Bavčević and Saša Lukić of the Cronaves association from

Split are the Croatian version of the famous French couple. They have bravely decided to organize a project that will showcase eleven classic Croatian boats in Morbihan. They are helped by various Croatian maritime culture experts, such as Vladimir Škaričić, a retired professor from the University of Philosophy in Zadar; Robert Mohović, a professor from the Maritime University in Rijeka, the Latin Sail (Latinsko idro) association, the

Lantina Vrbovska association, as well as many other enthusiasts.

Their decision was surely backed by their rich experience in organizing similar projects, as they had previously worked with Joško Božanić, professor at the University of Philosophy in Split, a Komiža native, who helped reconstruct the Falkuša of Komiža, as well as professor Velimir Salamon.

Aldo Čavić, meštar od kulture Paiza, u društvu sa svojim gostima Plamenkom Bavčeviće, Sašom Lukićem, Anne Burlat i Jakezom Kerhoasom

investors are persistent. They don’t see our tradition merely as inherited maritime culture, they see something more in both our traditional ways, as well as newly established methods of building replicas and bringing back classic sailboats to life: the French see us as artists.

While visiting Croatia as a part of the ‘Brest in Croatia’ search mission, Anne Burlat said: ‘You have to keep in mind that a boat design like Falkuša is seen by maritime experts around the world as a work of art, much like the works of Picasso or Dali.’

With all those compliments, as well as international recognition of its cultural and natural heritage, Croatia deserves a festival like the one in Brest.

That is truly a huge festival. A prestigious

event celebrating maritime cultures of countless nations, an event that brings together people from all over the world, and its figures are impressive: one million guests over the course of one week, each paying some ten Euros per ticket, about three thousand vessels with sixteen thousand sailors, and those are greeted in its wonderful bay by sixteen thousand volunteers who happily take part in this global festival.

Thanks to the Week of Morbihan Bay Festival, this Brittany based cove of some 250 square kilometers sees about thirty million overnight stays annually, which is about half of total annual overnight stays in Croatia.

Brest and Morbihan even host introductory events for their annual

festival. Unlike Brest and Morbihan, Croatia is not on the Atlantic, it is on the Adriatic, and its Mediterranean surroundings which form a bay of sorts give it an advantage over many other global locations.

How much the Croatian Government cares about its own national coast is shown by the fact that a mere fifty thousand Kunas were gathered for the crucial project of reconstructing a classic national fleet of eleven vessels, while the total cost ran up to 1,3 million.

In a totally different manner, the French Government sees the value of Brest and Morbihan and covers sixty percent of the festival’s cost, while private investors cover forty percent. The festival is extremely profitable.

47

IMPRESSUM Publisher: Port Authority of Split-Dalmatia County Editor in chief: Domagoj Maroević Editor: Mario Garber Editorial concept and design: Garber media d.o.o.

Segor Garber ISSN 1848-4689

STARI GRAD 2400 Imagine if Stari Grad, which will celebrate its 2400th birthday in September of next year, gets the chance to also celebrate its own, as well as Croatian maritime traditions. Stari Grad was founded by Greek colonists, which had given it the name – Pharos. The town is located in a bay that goes four kilometers deep into the coastline. An ideal harbor location. An ideal living location.

It seems everything starts with a boat. If Stari Grad were to hold a festival like the 48

one in Brest, at least eleven classic Croatian boat designs would be shown, if not more. Classic, traditional Croatian boats: Batan, Trup, Laša, Guc, Gajeta, Leut, Paranac, Falkuša and many other sailboats.

If these vessels were good enough to be guests of honor in France, Norway and Venice, then next year, they can be guests of Stari Grad during the town’s birthday celebration.

Vinko Maroević, the Mayor of Stari Grad, a man who grew up there, is keen on the idea, which was presented to him by Aldo Čavić, another enthusiast, a man dedicated to the preservation of local culture in Stari Grad. Thus, the two of them contacted Jakez Kerhoaz and Anne Burlat, as well as Plamenko Bavčević and Saša Lukić of Cronaves- because them and their association have presented Croatian maritime culture all over Europe – and they are negotiating ways to create a classic boat festival in Stari Grad.