Portnews 22

br. 22 kolovoz 2016.

51 luka Splitsko-dalmatinske županije Brevijar za svakoga na moru

Stari Stari Grad

Graffiti na gradele

ZIDANJE LJUBAVI

2400 GODINA ZRELOSTI

Hrvatski proizvod

LIJEPA NAŠA BURA

Zlatni rat

BOL, FAMOUS TOURIST BRAND

2

Fotoreport: Segor GARBER

BOL, FAMOUS TOURIST BRAND

B

ol is no longer just a domestic brand, actually, it’s been a global brand for quite some time now. Zlatni rat beach is a staple of Bol. Global tourist trends have created a demand for Bol so high, the town just doesn’t have the capacity to handle all of it. It’s because of this that the citizens of Bol, those in charge of the town and the creators of its attractive tourist programs have planned out a completely fresh Bol, a town with 150 new berths – to meet the demands of sailors, yachts and sailboats – all with new breakwaters, ensuring a port that’s safe from winds and strong sea currents, which will also have many other useful features. Zlatni rat is, both during the day and at nighttime, breathtaking.

It’s a dance of daylight, sunshine and night time magic. Nobody can remain indifferent at such sights.

3

ŠTO JE TO BROD

2400 GODINA ZRELOSTI: Kako je Stari Grad na otoku Hvaru doživio lipe godine

Prilog uredničke ekipe Lučkog vjesnika

ONA JE LUKA, A ON JE BROD

4

U početku bijaše – brod! On je za isplovit, a Ona za uplovit. Tako je sve počelo, prije 2400 godina uplovom broda iz grčkog Parosa u golemi starogradski zaljev. Starogradski književnik i akademik Tonko Maroević opisuje i formulira kako je Paiz vezan za svoje bracere, trabakule i pelize, za kapetane i mornare, a Petar Hektorović je pisao i živio svoje ribarsko mudro prigovaranje

G

odina dvije tisuće četiristota! 2400! Zvuči epohalno. Nije lako obuhvatiti okom. Dimenzija je izvan naše svakodnevice, nema te navike, ali baš zato valja posvetit ljeto 2016. godine starome hrvatskom gradu Starom Gradu na otoku Hvaru. I otok Vis slavi svoje višetisućljetno postojanje, a tako slavi i Hrvatska svoju da se ne kaže starost nego – zrelost. Pa i

pradjedovi najstarijih hrvatskih gradića, starijih puno i od same Hrvatske, sad dobro znadu da su bili davno u antičko doba, kao moreplovci, prvi pokretači i utemeljitelji danas drevnih gradića Visa i Starog Grada, Isse i Farosa.

Paiz 2016. s pogledom na Eremitaž i Sv. Jerolim

5

Novo rivo, novi vezovi

Hektorovićev ribnjak

PLOVEĆA SVETINJA Da nije bilo broda, sigurno ne bi ni došli. A da nije bilo prirodnog golemog zaljeva na mjestu današnjeg Starog Grada, ne bi imali gdje ni uploviti. Lučki vjesnik/Port News je i prije ovog ljeta njegovao rubrike s vjetrom u krmu maritimne kulturne baštine i tradicije hrvatskog brodograditeljstva. Rubrika je porinuta pod stalnim imenom „što je to

6

brod“, a ta planetarna ploveća svetinja, koja je čovjeka spasila i pružila mu utočište kao pravi prijatelj u najtežim trenucima čovječanstva, danas bez ikakve sumnje zaslužuje isto što i Riječ!

U početku bijaše riječ. Ne, nego u početku bijaše brod! Bez broda ne bi bilo ni Staroga Grada. Iz starogrčkog Parosa isplovio je prvi brod za Stari

Grad, koliko se sigurno zna, a golema starogradska vala postojala je i prije, imala i svoje stanovnike, pa ako je Paiz postojao i prije, dođe mu opet na isto – u početku bijaše brod.

U 17. broju Lučkog vjesnika pod naslovom „Hektoroviću bez prigovora“ piše se o 2400 godina Staroga Grada i tema je slična:

Škor, trg na nekadašnjem škveru

Ne biste vjerovali što je sve u moćima broda. Više nego sudbina. Brod je magična inicijativa, mirakul i misterij. Čovik nas ostavi, umre, ali ostane brod.

On je za isplovit, a Ona za uplovit. Ona? Luka. Brod i Luka. Znači, osim starim Grcima kapu valja skinit i Starome Gradu koji se zbilja nudio s tako dubokim zaljevom od skoro pet milja plovidbe.

Vezovi za bicikle svih naraštaja

SHE’S THE PORT, HE’S THE BOAT

2400 Years of Hvar Island’s Stari Grad

W

e are entering the 2400th year of this wonderful town.

Twenty four hundred years! It’s 2016 and that sounds epic. We should dedicate this entire year to Stari Grad (Eng. Old Town or Old City) on Hvar Island. If it were not for nautical travelers, we are sure Ancient Greeks would have never found this place 2400 years ago. Thankfully, they saw a natural, large bay to settle, and that’s where Star Grad is today.

It was from the Ancient Greek town of Paros that the first boat to Stari Grad had sailed some 2400 years ago. It was destiny more than anything else. That boat was like a magical incentive, a miracle and mystery, all in one. A man can leave us, die, but his boat will remain with us. He is for sailing off, She is for sailing in. Who is she? The port. They’re a boat and its port.

In the Olympic year 99, which was 384 B.C., Greek settlers definitely had no idea that 2400 years from the mo-

ment they sailed into Paiz – a.k.a. Stari Grad – their anniversary will be in the same year that the Olympic Games would be held in Brazil. Another interesting fact – Stari Grad is as old as Aristotle. They were born in the same year, and it is with that statement that Aldo Čavić, Stari Grad’s culture buff, opens his 2004 book called ‘A Historical Guide Through Paiz’.

UNESCO had decided to declare protection on the Stari Grad Field, as a cultural heritage site. In its many, many years, Stari Grad has given the world countless unique individuals, intellectuals, scientists, good people, artistic souls, creators and poets of the wonders of Life.

Now, Stari Grad is turning a new page in its long nautical history as it is becoming a truly universal town on Hvar Island, thanks to its port which features the longest marine coast – one that can host all sorts of vessels – and it continues its maritime tradition. This old town is ready to become the nautical center of Central Dalmatia.

7

ARISTOTELOV VRŠNJAK

NOSTALGIČNA NAVIGACIJA

Grci iz 99. olimpijske godine, dakle 384. prije Krista, sigurno nisu mogli pretpostavit da će se 2400 godina nakon njihova uplovljavanja u Paiz ovaj rođendan poklopit i s Olimpijskim igrama u Brazilu. A sad zamislite i to da je 2400-godišnji Stari Grad ujedno i Aristotelov vršnjak. Rođeni su iste godine i tom spektakularnom rečenicom starogradski kulturnjak Aldo Čavić započinje svoju knjigu „Povijesni vodič kroz Paiz“, objavljenu 2004.

UNESCO će zaštititi glasovito Starogradsko polje jer je Polje, kratko rečeno, nešto kao prakatastar po drevnoj stručnoj izmjeri, što danas predstavlja neprocjenjivu vrijednost kulturne baštine, ali je puno lipše čoviku za uho ako se kaže da je Stari Grad i po tome jedan univerzalni izvor svega što čini svakodnevicu današnjice.

Valjda je i zbog svega toga Stari Grad porinuo toliko neobičnoga svita, intelektualaca, znanstvenika, dobrih ljudi, umjetničkih duša, stvaratelja i pjesnika Života kao elementarne pojave.

Hrvatski književnik i akademik Tonko Maroević zapisat će u predgovoru knjige Mladena Domazeta o sutonu starogradskih jedrenjaka:

„More je otoku više od širokog polja i dugačkog puta. Ono je za otočane sam uvjet opstanka. Istodobno i mjesto rada, prehrane, zarade i mjesto obraćanja drugima, susretanja s ostalim svijetom... Graditeljski, ekonomski i demografski apogej našega Paiza vezan je uz njegove bracere, trabakule i pelize, za njegove kapetane, mornare...“ Tonko Maroević se u spomenutom predgovoru obraća svim „okorjelim“ Starograđanima koji će u nostalgičnoj navigaciji Mladena Domazeta naći sebe, pretke, ili barem prezimenjake u 2400-godišnjoj plovidbi Paiza. U drugoj polovici 19. stoljeća Stari Grad razvija flotu od pedesetak jedrenjaka za Mediteran, a tradicija okrenutosti moru oživljava se zadnjih godina novog tisućljeća izgradnjom temeljnog povijesnog zaokreta u Starogradskom zaljevu zahvaljujući projektima županijske Lučke uprave.

Stari Grad otvara novu stranicu svoje pomorske i lučke povijesti jer postaje u lučkom smislu univerzalnim gradićem na otoku Hvaru, s najdužom obalom sposobnom za prihvat svih vrsta plovila i komunikaciju s ukupnim pomorskim prometom na Jadranu, počevši od luke

za trajekte, sutra možda i za kruzere, te s nizom vezova za nautičarsko-turistički svijet, a u dnu uvale i za manje brodice te za lokalno stanovništvo sa starim škverom i mandračom za tzv. komunalne vezove.

Paiz tako prestaje biti zabačeno ribarsko i težačko naselje koje se moglo dičiti samo svojom umjetničko-pjesničkom otkačenošću i osobitostima bogate povijesti, nego izrasta u moderni kulturno-maritimni, atraktivni povijesni i turistički gradić Srednje Dalmacije, pa evo i sa zrelošću jednog vitalnog 2400-godišnjaka.

Trg i Tvrdalj, prizori za prepoznavanje Starog Grada

8

Vjeran Paizu dogradonačelnik prof. dr. sc.Vedran Deletis uživa u školi veslanja

Piše Mario Garber

2400 godina od prvog broda Festival mora Dani u vali (06. – 11. 09.) uvrstit će Stari Grad među poznate maritimne festivale u Europi

OD PAIZA DO PARIZA

U

godini velike proslave 2400 godina postojanja Staroga Grada na otoku Hvaru, u rujnu Starograđani priređuju festival mora pod nazivom „Dani u vali“. Utvrđen je i definitivni program fešte na sastanku Odbora maritimnog festivala Dani u vali kod gradonačelnika Starog Grada Vinka Maroevića.

TRAGOM BRESTA I MORBIHANA „Dani u vali“ festival je ne samo starih nego brodova svake vrsti kojom se potvrđuje bogatstvo maritimne kulturne baštine Hrvatske i veliku pomorsku tradiciju Starog Grada na Hvaru. Festival ide u red svjetski poznatih maritimnih

priredbi i okupljanja istinskih zaljubljenika u brodove, more i brodograditeljstvo. A 2400 godina taj stari grad, Stari Grad na Hvaru, nikad ne bi ni postao da nije bilo brodova kojima su doplovili njegovi osnivači iz daleke Grčke i da nije bilo luke, prirodnog golemog starogradskog zaljeva, koji se i u to doba nudio pomorcu svojom sigurnošću i dubokim zaklonom u vali dugoj blizu pet milja.

Hoće li stari Paiz, kako mještani zovu Stari Grad, uspjeti u spektakularnom slavljenju svojih 2400 godina i svog postanka kojega možda ne bi ni bilo da nije plovećeg fenomena i bića zvanog brod? Uzori i Paizu moraju bit poznati festivali poput francuskog Bresta i Mor-

bihana. U godini upravo ugaslog nogometnog prvenstva Europe u Francuskoj i Parizu, pada vam na pamet naslov „Od Paiza do Pariza!“.

Stari je Grad idealno smješten za pokušaj organiziranja i ustanovljavanja festivala mora po uzoru na svjetske spektakle u Brestu i Morbihanu gdje su zadnjih godina pozivani predstavnici hrvatske maritimne kulture, počevši od glasovite falkuše.

Ovogodišnji prvi „Dani u vali“ počet će slavljenjem 2400. rođendana Starog Grada već 6. rujna, otvaranjem izložbe Jagode Buić, a sutradan slijedi znanstveni skup „Faros i Starogradsko polje“ koje je pod zaštitom UNESCO-a i sudjelovat će mnogi znanstvenici iz 9

Drevni i drveni brodi, foto na vezu blizu Škvera i najnovije novo novo novo rivo, ili novo Priko inozemstva. U nizu događanja tog tjedna do 11. rujna pozornost će sigurno privući i izložba „Hrvatska tradicijska flota u zaljevu Morbihan“, a otvaranje Međunarodnog festivala „Dani u Vali – Stari Grad 2016“, sa svečanom povorkom, predviđeno je za petak 9. rujna.

NOĆNI PLES JEDARA

2400 YEARS OF PAIZ AND THE SEA

Glavni događaj svakako će biti na moru kao „Dani otvorenih paluba“, druženje gostiju s posadama tradicionalnih brodova, zatim između deset i jedanaest navečer „Ples jedara i svjetla“, noćna parada tradicionalnih brodova.

U subotu je regata tradicionalnih jedrilica „Dani u Vali“ (Starogradski zaljev), te završna parada tradicionalnih brodova sa startom na ulazu u Valu.

This year marks the 2400th anniversary since the formation of Stari Grad (Eng. Old Town) on the Island of Hvar.

In September, the people of Stari Grad will host a maritime festival entitled ‘Days in the Bay’- a spectacle showcasing various vessels as a look into the rich maritime culture of Croatia and its original fleet over the last couple of centuries.

GPS FOR THE DAY IN THE BAY 06. 09. 2016. / 07. 09. 2016. / 08. 09. 2016. /

09. 09. 2016. /

10. 09. 2016. /

11. 09. 2016. /

The festival is organized in the same spirit as leading international nautical festivals, gatherings of sailing enthusiasts, summits of marine culture and shipbuilding. Vessels are incredibly important to the history of Stari Grad, as the town was established by Ancient Greek settlers that had sailed from Paros to Hvar Island. This festival in Stari Grad looks up to similar, but larger, famous events, such as Brest and Morbihan in France.

21.00 Exhibition: Jagoda Buić, Stari Grad Museum 17.30 Science Conference: FAROS AND THE STARI GRAD FIELD, Čitovnica 09.00 Science conference and dinner 23.00 Jazz Quartet Repasaž, Sailor’s Club, Gradski Restoran, (City Restaurant) 09.30 Days in the Bay – Stari Grad Festival 2016 Grand Opening 11.00 Children’s Workshop and Showcase: Building a Traditional Boat 12.00 Exhibition: Croatian Traditional Fleet in the Bay of Morbihan 16.00 Science Conference: FAROS AND THE STARI GRAD FIELD 17.00 Showcase of Culture and Arts Associations of Tvrdalj Island 18.00 Lecture: Croatian Maritime Heritage 20.30 Concert: Culture and Arts Association Filip Dević, Tvrdalj 21.00 Exhibition, opening: Faces of Faros, Stari Grad Museum 23.00 Jazz Quartet Repasaž, Sailor’s Club, Gradski Restoran, (City Restaurant) 08.30 Mass for sailors taking part in the Days in the Bay Festival, St. Nicholas Church 10.00 Amateur and culture associations from Tvrdalj Island 10.00 Children’s Workshop: Building a Traditional Boat 11.00 Monument uncovering at Vorba Park, music by Imotski 12.00 Sailboat Model Regatta 16.30 Lecture: Croatian Maritime Heritage 17. 00 Culture and arts Associations from Tvrdalj Island 20.00 Days in the Bay – Stari Grad 2016 Festival closing event, winner showcase 21.00 Brass Concert: Imotski, Tvrdalj 23.00 Jazz Quartet Repasaž, Sailor’s Club, Gradski Restoran, (City Restaurant) 10.00 Plaque uncovering: Streets of Paros, Stari Grad City Orchestra

COASTAL EVENTS (REGGATAS, PARADES, NIGHT PARADE) 08. 09. 2016. / 09. 09. 2016. /

20:00 – 22:00 Open Decks’ Day at Riva, meet and greet with the crews of traditional Croatian boats 11.00 – 14.00 Promenade sails and traditional boats showcase across the bay 17.00 – 19.00 Open Decks’ Day at Riva, meet and greet with the crews of traditional Croatian boats 22.00 - 23.00 A Dance of Sails and Lights, night parade of traditional boats

10. 09. 2016. /

10.00 – 13.00 Traditional sailboats regatta – Days in the Bay (Bay of Stari Grad) 18.00 – 19.30 Traditional boats closing parade, start line at the bay entrance 20.00 – 23.00 Open Decks’ Day at Riva, meet and greet with the crews of traditional Croatian boats

10

Kamen po kamen palača

STARI GRAD STORY

Serijal Lučkog vjesnika: Vječne veze baštine kulture, arhitekture, literature (3)

A DVORCI ČUVALI SU TAJNE Prošetajte Starim Gradom i Hvarom na otoku i otkrijte kako se kroz stoljeća gradila kuća Dalmacije i Hrvatske! Otkrit će vam se tako i bezbrojne glende i legende o postanku ljetnikovaca, dvoraca i utvrda, samostana i crkvica, trgova nastalih od škverova, lazareta i karantena za putnike danas ugođenih za restorane, nekadašnjih arsenala i kazališta, loža, antikvitetnih čak i polja Priredila Elizabeta Sonjara Garber

11

Starogradsko polje

UNESCOV VRT

Starogradsko polje već je 2400 godina zasađeno vinovom lozom. Na niskim su obroncima masline, nađe se koja smokva, bor, danas ima i kupina, a nekad je u srednjem vijeku bilo žita i lavande u prošlom stoljeću. I još uvijek je očuvana grčka parcelacija polja sa suhozidima, najstarija sačuvana katastarska podjela zemljišta na Mediteranu, što je horu (polje) i dovelo na popis UNESCO-ove svjetske kulturne baštine. U polju su za-

sijani i ostaci raznih građevina kroz povijest, brojnih kapelica i crkvica – sve u svemu, oko 120 arheoloških lokaliteta!

Polje, hora (po Grcima) ili ager (po, mlađim, Rimljanima) oduvijek je bilo trbuh grada. Hranilo je i prehranilo naraštaje i naraštaje Farana. Zato je i bilo izuzetno važno pa su se, kako su potvrdili arheolozi po pronađenim natpisima, njegovali kultovi i vrhovnomu Zeusu i božanstvima plodnosti Dio-

nizu i Perzefoni, a često se spominje i Afrodita. Hora je u srednjemu vijeku nosila ime svetoga Stjepana, zaštitnika hvarske biskupije. Inače, najstariji pisani spomen Polja datira iz Hvarskoga statuta iz 1331. godine gdje mu se točno navode granice.

Hora se nalazi između Staroga Grada i Vrboske, u dužini od šest i prosječnoj širini od dva kilometra.

Škor, nikad dosta slika sa tog starogradskog trga Trg Škor od škvera

BAROK I ŠKURE Dražestan i topao, Škor je jedno od najljepših mjesta u Starome Gradu. Mali slikoviti trg, obrubljen kućama s baroknim, renesansnim i tipično otočkim karakteristikama, s krovnim prozorima i kamenim stepenicama i terasama, nikad prenapučen, vječna je meta šetača, zaigrane djece, rolera i biciklista danju, a gledatelja raznih predstava i koncerata za ljetnih večeri.

Ime je Škor dobio jednostavno po škveru, brodogradilištu koje se tu nalazilo u 17./18. stoljeću, dok je još more bilo tu, dakle prije nego je u 19. stoljeću nasuta obala.

12

Starogradsko polje pod zaĹĄtitom UNESCO-a

13

Crkvica sv. Jerolim

PUSTINJACI I EREMITAŽ Priča se da se negdje u 17. stoljeću od crkvice svetog Jerolima preko mora protezao lanac na drugu stranu starogradske uvale kako brodovi ne bi mogli proći. Ne zna se je li to istina jer je ipak legenda, ali i ne bi im trebalo puno lanca za tu udaljenost. Uvala je uska i duga.

Crkvica potječe najkasnije iz 1487. godine, a možda je i starija. Iste godine gradi se ermitaž (Eremitaž), nastamba za fratre pustinjake što ga osniva Nikola Barbeta. „Tek“ 1529. izgrađen je oratorij za picokare, dominikanke koje nisu dugo tu boravile. Godine 1571. Turci su dijelom razorili crkvu i samostan koji su poslije obnovljeni. Čak su razrušili kip Bogorodice s djetetom koji i danas gleda u kupače dok traže osvježenje u

14

moru točno ispod starih zidina.

Eremitaž, nekadašnji stan za pustinjake, kroz stoljeća je mijenjao namjene. U 17. je stoljeću bio konačište za putnike, a poslije lazaret za posadu brodova u karanteni dok su čekali dozvolu za uplovljavanje u luku. Od 1966. kućica ima sadašnju namjenu – restoran – opet, dakle, konačište za umorne i gladne. U modernom smislu, dakako.

U crkvici, iznad portala, nalazi se reljef svetog Jerolima s lavom u pustinji i natpisom, u prijevodu: Onaj koji ulazi u ovaj oratorij neka se prvo pomiri s Bogom i sa svojim bližnjima! Savjet koji bi svatko trebao poslušati!

Tvrdalj Petra Hektorovića

RIBNJAK I PERIVOJ

Tko još nije ribao ni ribarski prigovarao, taj ne zna što je Tvrdalj. A Tvrdalj je, uz „Ribanje i ribarsko prigovaranje“, životno djelo Petra Hektorovića, pjesnika, mislioca, prevoditelja Ovidija, plemića.

Za razliku od prvoga, djela od riječi, ovo je djelo u kamenu. I ne samo u kamenu.

Jer unutar Tvrdalja (kako kažu Starograđani) nalazi se posveta svim oblicima života: u ribnjaku za ribe, tornju za ptice, u perivoju za biljke i naravno krovu za ljude. Tvrdalj je građen u humanističkim manirima, što najslikovitije ocrtavaju dvoja vrata – ulaz za putnike i ulaz za siromašne. Tu je i duhovna ostavština pjesnika u vidu nekoliko desetaka uklesanih natpisa na latinskom, talijanskom i hrvatskom.

Tvrdalj je Hektorović gradio i kao ladanjski kompleks za sebe i prijatelje (nad ulaznim vratima Ribnjaka uklesan je natpis: Petar Hektorović, sin Marina, vlastitim troškom sagradio je za upotrebu sebi i prijateljima) i kao obrambenu utvrdu protiv Turaka. I baš Turci 1571. – godinu prije umjetnikove smrti – napadaju Tvrdalj, ruše dio, onemogućavaju izgradnju revelina...

Pjesnik je svoj utvrđeni ljetnikovac gradio takoreći cijeli život – punih četrdeset godina – po vlastitim nacrtima i pod svojim nadzorom. Jednostavna renesansna zgrada izvana i, suprotno, kićena iznutra. Ribnjak, gdje se more miješa s izvorskom vodom, njegovo je srce. Cipli koji u Ribnjaku slobodno plivaju ne trebaju se ničega strašiti: po tradiciji su slobodni. Na ribnjak se nadovezuje „gizdavi perivoj“, kako ga je sam pjesnik nazvao, s biljkama koje se i danas njeguju.

Spoznaj da ne spašava ni bogatstvo ni svjetska slava ni ljepota ili dob, jer smrt sve grabi! Ništa nema skriveno!

Jao, bježe dani nepovratnim tijekom.

To je samo par natpisa, pokupljenih u šetnji Tvrdaljem. A odmah čim se uđe kroz ulazna vrata zdanja, gdje je nekad, sjetimo se, bilo more, nalazi se jedinstveni raritet iz 16. stoljeća – zahod i nad njim uklesana Hektorovićeva poruka: Čovječe, ako znaš što si, zašto se uznosiš!?

Nakon smrti Petra, Tvrdalj se nadograđivao i nadopunjavao kroz generacije nasljednika. Srce mu je ipak ostalo isto – Hektorovićevo. Bez prigovora.

Hektorovićev Tvrdalj s ribnjakom, perivojem i bistom pjesnika na trgu

15

Palača Biankini

JEDRENJAK ZA PALAČU Složna braća kuću grade, uzrečica je koja najbolje pristaje četvorici braće Biankinijevih koji su svojim djelovanjem, svaki u svojoj branši, pa i neorenesansnom palačom s vrtom što su je podigli 1896. godine, označili Stari Grad. Sinovi brodara i kapetana Jurja Biankinija podigli su palaču u reprezentativne svrhe i, iako imućni, da bi je sagradili, morali su prodati i staru kuću i očev prekooceanski jedrenjak.

Najstariji Dinko bio je, kao i otac, kapetan koji je život proveo na Sredozemlju s obiteljskim jedrenjakom „Giulietta e Romeo“, a početkom 20. stoljeća bio je i gradonačelnik Staroga Grada. Juraj je bio svećenik, političar, „narodni prvak“ u Carevinskom vijeću u Beču i urednik Narodnog lista u Zadru.

Petar, agronom, autor je prvog hrvatskog vrtlarskog priručnika „O uzgoju i njegovanju cvieća, uresnog grmlja i drveća“. Između ostaloga, podigao je poznati starogradski park Vorbu. Ni najmlađi Petar ne zaostaje za uspješnom braćom: bio je liječnik, i u Starome Gradu i u Chicagu u Americi, profesor kirurgije.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u palači su bili smješteni talijansko pa njemačko zapovjedništvo, poslije rata općinski komitet komunističke partije i narodna škola šivanja za djevojke (kada je mnogo toga uništeno i slomljeno, poput Meštrovićeva poprsja starog kapetana Jurja), pa dječji vrtić i skladište građevnog materijala...

Danas se u palači Biankini nalazi Muzej Staroga Grada s galerijom poznatog starogradskog slikara Jurja Plančića.

Palača Biankini, te ljetnikovac i mauzolej don Šime Ljubića

16

Kuća i mauzolej don Šime Ljubića

APOLON, VILA I RESTORAN Jedan od najuglednijih žitelja Staroga Grada svakako je don Šime Ljubić, arheolog, povjesničar, jedan od utemeljitelja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada jugoslavenske), osnivač Hrvatskog arheološkog društva i njegova glasila „Vestnika hrvatskoga arheologičkoga družtva“. Uza sve to, bio je i veliki ljubitelj svoga rodnog grada u kojemu je i umro. Pokopan je, uz dopuštenje austrougarskog cara Franje Josipa I., u mauzoleju koji je sam po-

digao uz ljetnikovac što ga je sagradio 1887. godine po projektima arhitekta Srećka Jacominija.

Palača kao da je podignuta u spomen na stare Grke i na dolazak Parana u budući Faros. Ukrašena je terakotnim skulpturama muza i antičkih božanstava među kojima središnje mjesto ima Apolon, bog glazbe i sunca, po kojemu je i nazvana.

Danas je Apolon luksuzna vila s restoranom.

17

HVAR STORY Ljetnikovac Hanibala Lucića

ODMOR PJESNIKA 1530.

Ljetnikovac pjesnika Hanibala Lucića, godine 1530., kada ga je počeo graditi, smješten izvan grada, na drevnome putu od Hvara prema Starom Gradu još iz antičkih vremena, a danas usred Hvara – svakako mami posjetitelje, ako ništa drugo, a ono da vide kako se odmarao stari plemić, autor „Robinje“ i tko zna čega sve još što bismo znali da nije, ponesen samokritičnošću, većinu svojih djela uništio. I znao se odmarati, dakako, jer u prekrasnom perivoju u renesansnom stilu uzdižu se dvije kuće: jedna za ladanje, a druga s gospodarskom namjenom.

Danas je u kući Muzej hvarske baštine.

Ljetnikovac Hanibala Lucića u Hvaru

18

Franjevački samostan

UTOČIŠTE MORNARA Hvarski franjevački samostan, danas uz samo kupalište, podignut je 1461. godine kao utočište za mornare. I ne samo za njih. Samostan se počeo graditi za potrebe franjevaca, ali i za obranu od Turaka. Na istoku je imao kulu za obranu od gusara. Renesansni klaustar iz 1489. godine djelo je majstora Rade iz Šibenika, a bunar je izgrađen doprinosima građana i mletačke mornarice.

Inače, cijelo je zdanje podignuto novcem gradskih vlasti i samih građana. Djed pjesnika Hanibala Lucića darovao je, na primjer, tisuću dukata. I sam je pjesnik pokopan u okrilju samostana.

U samostanu je muzej sa slikama, grčkim, rimskim i mletačkim novcem, rijetkim primjercima amfora, a tu je i atlas antičkog kartografa Ptolomeja.

No najviše oduševljava velebna slika Posljednje večere za koju se smatra da pripada školi slikara Palme Mlađega.

U samostanskom vrtu uzdiže se i živi čempres star više od 300 godina.

Franjevački samostan ispred kojega je danas popularno kupalište

19

Pogledi na Pjacu, trg sv. Stjepana s katedralom, te na staro kazalište u Arsenalu

Hvarska Pjaca s Katedralom

TRG SV. STJEPANA

Trg svetoga Stjepana, hvarska Pjaca, sa svojih je 4500 metara četvornih najveći trg u Dalmaciji. Nekad je bio još i veći i obrubljen vrtovima, ali kako vrijeme odmiče, svima ponestaje prostora, pogotovo unutar utvrđenoga grada, u sigurnosti, pa se grade kuće na sjevernom dijelu. Inače, nekad je sve do katedrale dopiralo more, a poslije Pjaca postaje prostor između Grode i Burga, dvaju utvrđenih gradova na sjeveru i jugu. Do 15. stoljeća trg je nasut, dijele

ga Katedrala s jedne strane i mandrač s druge. Gradski je bunar na sredini izgrađen 1520. godine, a u cijelosti je Pjaca popločana 1780. godine.

Kada je crkva sv. Stjepana izgrađena, ne zna se točno, ali katedralom postaje u 13. stoljeću kada se središte biskupije preselilo iz Staroga Grada u Hvar. U 16. se stoljeću počela graditi nova katedrala, ali opet su se Turci upleli i spalili je.

Od stare je crkve sačuvan prezbiterij, a sve ostalo u cijelosti je završeno u 17. stoljeću. Renesansni su zvonik gradili domaći majstori i završen je 1550. godine.

Gradska tvrđava iz 1278.

Tvrđava Španjola

FORTICA ŠPANJOLA Današnja stara hvarska tvrđava, zvana Fortica i Španjola, zapravo je nova jer je stara, čija je gradnja započela s dolaskom Venecije 1278. godine, zajedno s gradskim zidinama – srušena. Nova, na istome mjestu, sagrađena je 1551. Gradila se dugo i sporo, sredstvima hvarske općine, i to uglavnom prihodima od prodaje soli. Zašto se zove Španjola?

Pretpostavlja se da bi za to mogli biti „krivi“ vojni inženjeri Španjolci koji su je gradili tijekom 14. stoljeća.

Svoju blagodat Španjola je iskazala već dvadeset godina nakon dovršetka (druge) gradnje, u velikom napadu Turaka na grad 1571. Cijelo hvarsko stanovništvo sklonilo se iza njezinih zidina i, za razliku od opljkačkanih i spaljenih kuća u gradu, prošlo „lišo“. Zanimljivo je da je tvrđava najteže stradala „od svoje ruke“. Godine 1579., dakle jedva

20

osam godina nakon toga, 1. listopada, u 3,30 sati u noći, grom je udario u zgradu u kojoj se čuvao barut. Odjeknula je snažna eksplozija koja nije uništila samo velik dio Fortice nego i dobar dio grada. Bilo je to veliko razaranje Hvara.

Hvar je, dakako, bio važna mletačka luka i popravci su započeli odmah, ali

su tekli toliko sporo da je u potpunosti obnovljena tek u 17. Stoljeću, za vrijeme kneza Pietra Semitecola. Posljednju preinaku na tvrđavi obavila je Marija terezija 1776. Dogradnjom vojarne.

Gradske zidine, što se obrušavaju s tvrđave prema gradu, započete u 13. i završene u 15. stoljeću, nakon ponovnog dolaska Mlečana na vlast, otvara-

ju četvora gradska vrata, od kojih su glavna Porta Maestra koje s vrha Pjace vode prema vrhu. No već u 16. Stoljeću zidine su postale zastarjele i nevažne – grad se već proširio izvan njih! Srećom, nikome nije palo na pamet da ih zato sruši jer bez njih, ni danas Hvar ne bi bio Hvar.

Prepoznatljivi Hvar lijepo se vidi sa Španjole

Arsenal i Kazalište

BAROK EUROPE Da nije bilo poduzetnoga kneza Semitecola, puno bi toga falilo gradu Hvaru.

Sve što su Turci spalili, a eksplozija baruta na Fortici dokrajčila, on je popravio. I još uljepšao. K tome je bio i značajan inovator. No krenimo redom!

Hvarski arsenal, prepoznatljiva veduta Hvara, jedan je od najbolje očuvanih na Mediteranu. Sagrađen je u 16. stoljeću, na mjestu onoga dvjesto godina starijega i nedostatnoga za potrebe luke. Velika je zgrada služila i kao brodogradilište i kao mjesto za opremanje i čuvanje galija i drugih brodova.

Zgradu je potpuno popravio i opremio Pietro Semitecolo nakon svih razaranja.

I ne samo to: Semitecolo je u kratkom vremenu uspio ono što se stoljećima nije moglo – 1611. je uspostavio red i mir između zavađenih plemića i pučana. I kako je to proslavio? Gradnjom Kazališta na prvom katu Arsenala! Već u drugoj godini mira, 1612., vječito sukobljeni staleži hvarske komune dobili su zajedničko mjesto za druženje i zabavu, za kulturnu razmjenu. Vjerojatno se ni jedan drugi arsenal na svijetu ne može podičiti kazalištem.

A malo je i kazališta koja se mogu podičiti tolikom starošću. S više od 400 godina, pripada najstarijim javnim kazalištima u Europi. I svakako je jedinstveno. U početku je, zaključuje se po ostacima, imalo renesansni oblik da bi do sredine 19. stoljeća, kako je i danas, nakon brojnih preuređenja i popravki, steklo neobarokni izgled čime se svrstava u nekoliko najstarijih baroknih kazališta Europe.

Pozornica i gledalište s ložama potječu iz 1803. godine, a skromnost dimenzija, uskoća loža i bliska povezanost gledališta i pozornice daju mu intimni ugođaj tako često drag i glumcima i gledateljima.

Arsenal i staro kazalište

21

Knežev dvor iz 1282.

LOŽA, KULA, SAT, HOTEL Tko ne zna gdje je u Hvaru Knežev dvor, neka dođe u hotel Palace, iznad čuvene Lože! Danas je to, recimo, to. Povijest piše najmaštovitije priče pa prenesimo i tu, ukratko. Već 1282. godine mletačka je vlada odlučila pripomoći hvarskoga kneza u izgradnji komunalne palače. S pročeljem na jugu i četiri kule na rubovima (od kojih je ona istočna sat-kula), nije imala puno sreće. Turci su je te 1571. spalili pa ju je knez Semitecolo, kao i mnogo drugih građevina u Hvaru, obnovio koncem 16. stoljeća. Sve do kraja 18. stoljeća i pada Venecije, u palači je stanovao knez, okupljali su se vijećnici i pučani, bila je sudnica i mjesto za zabave i karnevale. U jednoj je kuli bila tamnica. Bilo je to doba života i živosti palače. Poslije slijedi propadanje. Nakon što se austrijska carica Elizabeta, čuvena Sisi, zaljubila u Hvar, negdje na prijelazu 19. U 20. stoljeće srušen je Knežev dvor i izgrađen hotel. U početku se zvao „Elizabet“.

Hotel Palace, nekad Knežev dvor

22

Današnja Loža, ispred Kneževa dvora, sagrađena je početkom 16. Stoljreća u vrijeme kneza Viktora Dieda. Kako je i ona platila Turcima 1571., konačan je izgled s nizom stupića na balustradi s malim piramidama, dobila početkom 17. stoljeća. Pročelje je djelo velikog majstora Tripuna Bokanića.

I dok su se nekad u loži održavala suđenja i javne licitacije za zakup pore-

za i carina, kada je na mjestu Kneževa dvora izgrađen hotel, Loža je postala mjesto za kavanu, plesnu dvoranu i stjecište hvarske elite.

Kula sa satom, koja je pripadala sklopu Kneževe palače, godine 1466. je dobila javni sat odlukom kneza Veniera. Zvono koje se danas nalazi na vrhu kule, postavljeno je stotinu godina poslije.

BRAČ, BOL & ZLATNI RAT Fotoreport by Segor GARBER

23

Najzlatniji Zlatni rat

TURIZAM JE BOL

24

BRAČ, BOL & ZLATNI RAT

I

Ljubav je Bol! Ne, nego turizam je Bol. Tko može srušit takve rekorde!

Pa ništa manje nego 20 posto. Jer svi podaci govore o 192.000 noćenja. Međutim, nije samo to nego ukupna slika i ideja Bola. Njegov gradonačelnik Tihomir Marinković u svom trećem mandatu obećava da će se kandidirati za još jedan mandat kako bi se nastavio i dovršio višegodišnji projekt.

Do 2017. Bol uplovljava u novu eru s

pravim portom, zahvaljujući projektima i inicijativama županijske Lučke uprave.

Gradonačelnik Marinković objašnjava kako su poslali ekipe u Europu s prezentacijom fenomena Bol & Zlatni rat i evo rezultata. U Bolu se zbilja uživa, za stare i mlade, za moderne novitade i svete tradicije, Bol ovih dana slavi turističke rekorde kao višestruki barjaktar

hrvatskog turizma a sad slijede fešte, blagdan Gospe od Sniga, zaštitnice grada Bola. Kad su Zlatni rat i Bol u pitanju, onda budite sigurni da će i od snijega napravit turistički bum.

25

26

GRAFFITI NA GRADELE Zlatni rez Bola 2016.

Festival Graffiti na Gradele proslavio je u Bolu ovog ljeta svoj peti rođendan!

ZIDANJE LJUBAVI Kakvoću umjetničke slobode grafitera moglo se u Bolu prepoznati i večer prije jer su grafiteri i samu scenu podvrgli svojoj kreaciji te je Bijela kuća njihovom spontanom pretvorbom preko noći osvanula kao Šarena kuća. I taj uvod u festival grafita, ljubavi i sreće s puno smijeha i zabave, te pozitivnih misli ljudi, koji su cijelu godinu čekali, pa napokon i dočekali taj dan u Bolu – najprikladnije šalje poruku sa zidova sreće i ljubavi Fotoreport: Sani Šil & Segor Garber

F

estival Graffiti na gradele ove je godine proslavio svoj peti rođendan! Proslava je bila savršen spoj preznojavanja i kupanja, odmora i rada, te dnevnog chillanja i divlje noćne zabave. Sve je započelo još na trajektu i katamaranu dolaskom sudionika koje nije bilo teško primijetiti i prepoznati kao veselu družinu koja ide raditi, a zapravo se odmarati. Festival je službeno otvoren 28. srpnja ispred Bijele kuće u Bolu na Braču. Iako je otvorenje organizirano za večer, grafiteri su već dan prije započeli pretvorbu bijele kuće u šarenu, tako da su posjetitelji, kada su počeli dolaziti već imali čemu svjedočiti. Otvorenje je obilježeno s puno smijeha i zabave, sreće i pozitivnih misli ljudi koji su cijelu godinu čekali i napokon i dočekali taj dan.

Cijeli dan oko Bijele kuće vozilo se skejtove, hodalo se po slacklineu, odmaralo i ljuljalo u hemocima, igralo košarku, plesalo break-dance, igralo ping-pong i picigin, kupalo na prekrasnoj plažici udaljenoj od Bijele kuće svega 10 metara, ali ne udaljenosti po daljini, nego po visini. Dakle sjedite na zidiću, pijete pivo ili kavu i sokić i sretno i zadivljeno promatrate šarene boje i vesele ljude koji vas okružuju, a s druge strane zidića na kojem sjedite, ravno ispod, vama iza leđa, kupa se ekipa s festivala. Sretni kao mala djeca, brčkaju se u plićaku i štrcaju kao da nikada nisu ni odrasli. To je ono što vam ovaj festival pruža, neizmjernu pozitivu, toliku da zaboravite na obaveze, račune, škole, faksove, poslove i punice i vratite se u ono najsretnije doba kada vam je za sreću trebao samo štap i komad zemlje u koji ćete ga zabiti.

Od ranih jutarnjih sati zainteresirani su prolaznici bacali vesele poglede na Bijelu kuću, nadgledajući tako pretvaranje ruševine u nadprosječni izložbeni primjerak kakvome bi se divili i u velikim metropolama.

Nije bilo ni jednoga koji nije zastao pred nekim od sudionika i pružio mu iskreni smiješak podrške i poštovanja. I dok je festival za posjetitelje trajao u nekim normalnim satima, dnevnim i večernjim, zidovi su se ocrtavali od zore do sumraka, doslovno. Najveća špica započela bi oko 9-10 sati uvečer i trajala do oko 4 u noći, ali Bijela kuća bila je dječje igralište za odrasle non-stop. Rano ujutro bi se već počela skupljati ekipa koja crta, jer nitko ne želi crtati dok mu sunce terorizira čelo pa je svatko, s obzirom na poziciju svoga zida imao „smjenu“ u kojoj je crtao, svatko je hvatao vrijeme hlada na svom zidu a ostalo vrijeme provodio kao i

27

posjetitelji, u moru, ležanju i odmaranju, uživanju u cvrčcima i muzici, te u prekrasnoj prirodi kojom je Bol okružen.

Nakon grafitera, ali još kroz jutro, pojavili bi se najentuziastičniji posjetitelji sa svojim hemocima i opremom za hedonizam i opuštanje na sunčanom otoku. Kada bi došlo rano popodne, to je već bilo puno ljudi, svatko u svom elementu sa svojim načinom za zabavu, muzika trešti, ljudi se zabavljaju, neki plešu, neki žongliraju ili vrte štap s vatrom, neki samo leže, ljujaju se i odmaraju dok vise u hemocima sa stabala, svi zidovi okruženi sprejevima i crtačima, skejteri na pločicama, brejkeri na linoleumu, ekipice sjede razbacane svugdje uokolo dok GNG-team obilazi sve i svakog brineći o tome da nitko ne ostane zakinut za ono po što je došao, sreću i zadovoljstvo. Kako bi se počela približavati večer, oko 8-9 sati sprejevi su se bacali iz ruku i spremali u kutije, zamijenilo bi ih pivo ili kakvo drugo piće koje prati noćni život na odmoru. Dok se muzika pojačavala, broj ljudi se povećavao kao i osmijesi na licima već prisutnih, sunce je palo, mjesec izašao, a zabava počela. Trajala bi do nekih 4-5 ujutro, kada bi većina krenula kući odmoriti se i pripremiti za sutrašnje ponavljanje cijele te bajke.

Najhrabriji bi produžili na plaže na kojima su se manje ekipice spajale u jednu veću prijateljski nastrojenu grupu sretnih ljudi koja se druži i kupa dok zora izlazi. Drugi i treći dan nisu bili puno drugačiji od prvoga, uz to da je ljudi i sadržaja bilo svakim danom sve više, muzika je bila glasnija, a svi prisutni već međusobno upoznati jedni s drugima, tako da je to izgledalo kao jedno veliko okupljanje prijatelja koji se znaju od davnina...

Uz višednevno crtanje na više lokacija, vožnju skejta, razne glazbene izvođače, ručkove i konstantnu sreću, sadržaj festiva-

28

la činila je i GNG izložba Naših pet godina, radionica grafita za djecu i sketch battle (natjecanje u crtanju skica grafita). U svakom slučaju GNGov peti rođendan prošao je tako da GNG, da je pravo živo biće, što skoro da i jest, ne bi mogao biti sretniji!

Na crtanje grafita ove su godine došla neka od najvećih imena u regiji, a tome je svjedočio rekordni broj oduševljenih posjetitelja. Po dosadašnjoj putanji rasta ovog festivala možemo zaključiti kako će sljedeće i sljedeće godine biti samo još veći, još bolji i još pozitivniji, iako pozitivniji zapravo ne može biti. Dok su se svi zabavljali, netko je i radio, i to od 7 do 17! Vjerovali ili ne, nije šala – tome su, u nevjerici, svjedočili svi koji su se pojavili na festivalu. Ta fascinantna

pojava zaslužna je za cijeli ovaj događaj, iako on kaže da ni do čega ne bi došlo bez mnogih prijatelja i suradnika koji su pomogli festivalu, te potpore svih koji su sudjelovali na bilo koji način. Ta skromna pojava zove se Marko Boko, i bilo bi mu lako da je za ostvarenje ovog događaja bilo dovoljno tri dana posla sa smjenama između kojih spavaš samo dva sata, ali tu je cijela godina traženja, dogovaranja, naručivanja, jednom riječju organiziranja koje ponekad zna biti vrlo komplicirano. Kako je sam prepričao, dan nakon završenog festivala posprema se i sređuje, ali se već razmišlja i dogovara za sljedeću godinu, dakle to je cjelogodišnji posao čiji su produkt mnoga nasmijana lica.

Neki se ne bi složili, ali nije li to zapravo najbolja plaća na svijetu!?

Valja naglasiti pozitivu i stavove GNG-fanova, organizacije i sudionika koji su uspjeli u nekoliko dana zabavljanja ne razbiti niti jednu bocu, ne uputiti nikome ružnu riječ i ne skinuti smiješak s lica sve dok nisu napustili sretni otok koji ne možete napustiti bez tužnog pogleda u daljinu. To vam je jednostavno GNG, nisu to samo grafiti, muzika i popratni urbani sportovi uz zabavu, to je promicanje tolerancije i ljubavi, prijateljstva i zabave, tu se cijene smijeh i ljubav i to je cijeli smisao svega – pozitivan stav! Festival je uz muziku i druženje prošao kao ekskurzija u srednjoj školi, par dana zahvaljujući kojima zaključiš da su se sve četiri godine isplatile, u ovom slučaju to je još bolje jer nas GNG ipak nikada ne ostavlja same na više od jedne godine, iako i cijelu tu godinu provede s nama u mislima.

GRAFFITI ON THE GRILL Bol’s 2016 Golden Cut

This summer, Bol’s Graffiti na Gradele Festival celebrated its fifth birthday!

BRICKWORK OF LOVE T

his year, Graffiti na Gradele (Graffiti on the Grill) Festival celebrated its fifth birthday! It was a perfect celebration, one combining blazing heat, cool beach getaways, work and play, all day relaxation and great parties at night. It all started as people will still going to the event in Bol, and were traveling on ferries of catamarans, where it was hard to tell who was there to work, and who was there just for the fun.

The festivals official opening was on July 28th in front of the abandoned hotel complex known as The White House. However, graffiti artists had arrived a day early, so the whole place was already covered in colorful murals which left guests in awe. The opening party kicked off in great fashion, lots of positive vibes and good people – and many of them were waiting for almost a year for this edition of the festival to start.

NEVER GROW UP The White House was an all-day home to skaters, slack-line walkers, people chilling in hammocks, playing street ball, break-dancing, ping pong, picigin, beach trips just a

couple of steps away from the festival’s location. It’s a great spot to take a seat, grab a beer, cup of coffee or juice and take a look around and see all the colors of the walls and smiles on people’s faces around you.

Grownups as happy as little kids, going to the beach and having fun without any stress in their minds. That is what this festival gives – an endless source of positive energy, so clear that you forget about your chores, bills, school, university, work, in-laws or whatever; you can sit back and return to the most happiest period of your life, when all you needed was a stick and a lil’ bit of dirt.

People were checking out what was going on at The White House since early morning hours, witnessing a derelict building turn into a work of art that would be worthy of major European cities. The artists definitely got some major support from the locals. While guests attended the festival at what we could call ‘normal hours’, the artists were busy all day, from dawn till dusk.

The highlight of the festival would begin at around 9 or 10PM and would last till 4AM. The White House was like a playground for adults. Graffiti artists were the first to show

up each morning, and they would arrive early – before the sun got too much to handle – and everyone tried to get as much shade as possible for the duration of their work. When not illustrating walls, the artists would join everyone else at the beach, and enjoy some rest, relaxation and good music.

Bol’s nature is truly amazing.

CANS OF PAINT AND BEER After the writers, another group that would arrive each day early in he morning were those most enthusiastic about laying in hammocks and giving into the island’s hedonism. The place would get crowded early in the afternoon, and music would play non-stop. People were having fun in various ways – some would dance, others would juggle balls or flaming sticks, others would just lie around, chill in hammocks – and this is all happening in a setting where there isn’t a wall without illustrations on it, graffiti writers and their spray paints everywhere. Skaters were on decks, brake-dancers danced on linoleum mats, groups of people were all over the place, and GNG volunteers were there all the time, making sure

29

everyone was taken care of, that everyone got what they came for, and that was some happiness and tranquility.

As the party hour would draw closer, at about 8 or 9PM, the artists would collect their cans and pack ‘em up for the day and trade paint for a pint of beer. Music would get louder, the crowd bigger, the mood would get even better, the sun went down, the moon went up and the party would start.

Parties were in full force till about 4 or 5 in the morning, at which point everyone would go back to their homes for a but of sleep, knowing that they have another round to go that evening. Those most enthusiastic would simply move to the beach and watch the sun go up. The second and third day of the festival were pretty much as good as the first one, but we do have to point out that more and more people came with each new day. The music got louder, people friendlier, so it all looked like a gathering of long time friends...

BEST SALARY IN THE WORLD The festival featured graffiti session at several locations, skate sessions, various music acts, good food and good vibes. One of the highlights of the fest was an exhibition titled ‘Our Five Years’, a graffiti workshop for kids and a sketch battle. If GNG was a real person, you could say that he couldn’t get a better fifth birthday that this one!

This year, some of the leading names of regional graffiti scene took part in the festival, while the festival itself managed to break its own attendance record. Based on what we have seen this year, and how popular this event is getting, we can say that next year, it can only get bigger, better and more positive – if that’s even possible. While most people there were just having fun, volunteers worked from 7AM till 5AM. It’s true, and guests saw for themselves, as volunteers worked crazy hours without ever complaining. We could attribute all of this to one person, although this person will say that the festival is nothing without its volunteers and supporters. That one modest person is Marko Boko, and to create this edition of GNG, he worked around the clock for three days straight, sleeping maybe two hours a day. Not only that, but he worked all year long, making sure everything the festival needs would be covered, seeking out

30

sponsors, making deals, ordering items – it’s hard to organize an event. As Boko himself admits, as soon as they’re packing up they’re already making plans for next year, which means that a festival like this one is something you work on during the entire year. The result? Many, many smiling faces.

Some might disagree, but isn’t that really the best salary you can get?

GNG IS FOREVER WITH US One thing we can’t point out enough is the positive attitude of those working at GNG, as well as their guests, all the artists and everyone taking part in the event. This is an event that lasted a couple of days and not one bottle was smashed, there were no arguments to be heard, no bad moods.

Everyone left Brač Island happy, although leaving a place like that can truly be melancholic. That’s just what GNG is all abut, because it’s not just about the graffiti, music or sports and parties. It’s about promoting an attitude of love and tolerance, friendship and fun. It’s about making others smile and feel good! This year, GNG felt like a carefree high school trip. An effort that takes almost one year of preparation, but the result is four days of unbelievable fun. It may be over now, but it’s still in the hearts and minds of all those who attended.

Brend hrvatskog turizma NOVA ERA, MAKARSKA RIVIJERA

LIJEPA NAŠA BURA

P

rošla su već dva-tri ljeta otkako je Makarska uplovila u novu eru realnih nadanja o povratku u sam svjetski vrh popularnih turističkih destinacija. Sve je počelo inicijativom Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije o izgradnji velikog lukobrana za zaštitu makarskog porta od velikoga juga i bure, što nije bila prepreka samo za pomorski promet Makarske nego i njenih „kooperanata“ poput Sumartina, a to znači – zastoj u vezi kopna i otoka Brača.

I zahvaljujući županijskoj Lučkoj upravi, danas na sve strane po medijima možete vidjeti fotoreporte iz Ma-

karske koja sa sigurnošću svoje luke skače na rejting-ljestvicama svih nautičkih karata. Poznata je makarska bura ispod Biokova, gotovo isto kao i bura podno Velebita ispred Senja. U Lučkom vjesniku smo već pisali davno o tome kako bi se moglo projektirati najnoviji hrvatski brend, pod imenom Bura!

LUKOBRAN BUDUĆNOSTI Nije nimalo bezazleno. Jer ta hrvatska bura ujedno je i jamstvo najboljega pršuta. Valjalo se pripremiti za taj stav prema Europi, jer i nju zanima da zaradi na autohtonim brendovima kojima se jamči dobra prodaja. A hrvatska bura je po fotoreportaži našega lista iz Se-

nja i Karlobaga uistinu rijetka prigoda za lansiranje vjetra kao turističkog proizvoda. Stvar je sasvim ozbiljna, iako, dok pišemo, osjećamo kako se podsmjehujete. Međutim, treba se sjetiti da je turistički brend još prije pola stoljeća bio i pariški zrak, pa švedski zrak, itd...

Sjetite se, pakirali su ga u limenkama, konzervama...

To pomalo sliči na podvalu, ali ova hrvatska bura, bome, nimalo ne vara nego udara nemilice i turisti uživaju u kupanju po tim valovima ako je moguće, ali ako nije, onda se prepuštaju bjesomučnom burnom fotografiranju prizora koje bura izaziva, što smo fotografirali i objavili u Lučkom vjesniku još tamo 2014. godine.

31

Čemu toliko priče? Pa evo čemu: nudimo besplatno ideju! Lijepa naša Bura! List Lučki vjesnik namijenjen je kao brevijar za svakoga tko se nađe na moru, od bespomoćnih izletnika koji o toj problematici ne znaju ništa kao ni Dalmatinci o snijegu, do ozbiljnih i profesionalnih pomoraca, nautičara i turista koji su već naučili godinama ponavljajući gradivo dolaskom na naš Jadran.

32

Dakle, nudimo ideju. Lijepa naša Bura je kao slogan sigurno atraktivnija nego naš ukupni turistički slogan kojim se ne nudi baš nikakvu osobitost, originalnost, drukčijost i personeliti bez čega se ne razumije zašto uopće tražiti slogan ako je takav običan. No, nije sve u sloganu. Lijepa naša Bura već je samim sloganom usmjerena kao veliki projekt.

TRIBINE ZA FOTO Ponovno podsjećamo da smo u Lučkom vjesniku fotoreportažom iz Karlobaga prikazali i dokazali da bi se u Senju i Karlobagu slobodno moglo izgraditi tribine s pratećim sadržajima, kao da je neki stadion, a to podrazumijeva i kafiće i restorane...

Ovako smo 1989. još u Jugoslaviji pisali sa žarom o svjetionicima, nudili besplatno ideju, pa je netko ipak bio mudar, pametan, te je pokrenuo realizaciju naše inicijative da se za robinzonski turizam ostvare uvjeti u apartmanima na cijelom lancu prekrasnih svjetionika na Jadranu. Nije nam bilo teško doći do te ideje jer smo i sami dvije godine proveli na svjetioniku s profesionalnim svjetioničarskim angažmanom i službom na lanterni Sveti Andrija ispred Dubrovnika.

A tako i ovom prilikom, vidjeli smo turiste kako se slažu „u strijelce“ s fotoaparatima i halapljivo skidaju motive bure u Senju i Karlobagu jer su to zbilja spektakularni kadrovi. Pa sad zamislite da se tako pojača turistički brend Makarske! Lukobran što ga je izgradila Lučka uprava Splitskodalmatinske županije zatvorio je potpuno makarsku luku i to je sad nešto poput lagune,

jezera, sasvim zatvorenog prostora iz kojega se izlazi kroz prolaz između lukobrana što od hotela Osejava ide prema zapadu i one druge strane obale na kojoj je put prema svjetioniku Sveti Petar na zapadnoj strani Makarske gdje se nižu prekrasne plaže gotovo jednako kao i u Bolu i na Zlatnom ratu na otoku Braču.

33

Makarska je postala uistinu turistički hit jer u zoru njenim lukobranom na primjer jurišaju čak i roleri, a u okolišu, iznutra i izvana pružaju se mogućnosti za kafiće, restorane, vezove, te plaže sa žalom u samoj blizini hotela Osejave i velikog parkinga što je bitno za one koji na Makarsku rivijeru stignu cestom, automobilom. Jer i na tom planu imate novost, u Zagvozdu na 50 km od Splita možete s autoceste skrenuti prema Makarskoj rivijeri (Baško Polje i Baška Voda) te vrlo brzo tunelom kroz planinu Biokovo spustiti se na makarsko more.

34

MEDIJSKI BUM Pa sad zamislite na novome lukobranu tribine za uživanje u Buri Lijepe naše! Znamo da će se mnogi nasmijati. Ali neće oni koji to budu realizirali za nekoliko godina. Isto kao i apartmane na svjetionicima. Jer ideje, vicevi i vijesti upravo zato i postoje, da bi cirkulirali svijetom i pokretali nove epohe.

U stvaranju uvjeta za nautički turizam Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije jedna je od takvih vidovitih institucija koje brinu o društvu, stanovništvu i uopće prelijepom kraju Srednje Dalmacije.

U Makarskoj je lukobran zaštitio luku od nevremena i ostvario uvjete da se tu privuče na 240 m dugi lukobran čak 110 jahti na muringe opremljene priključcima za struju i vodu, a sve to evidentiraju mnogi mediji hvaleći Lučku upravu Srednje Dalmacije kao najboljeg investitora na Jadranu. Ulaganja u svijet nautičara sigurno su isplatljiva, ali ne samo to nego takvi poduzetni koraci usmjeravaju Srednju Dalmaciju prema zajamčenom višestoljetnom prosperitetu, otprilike onako kako su se pokazali i dokazali lanci svjetionika te temeljitih luka koje su ostale vječne poput one čak iz Prigradice, malog mjesta na Korčuli – još iz doba Austrougarske.

BURA AS A CROATIAN BRAND

I

t was two or three summers ago since Makarska sailed into a new era of having realistic goals of once again becoming a leading tourist destination. It all began with a project lead by the Port Authority of the County of Split and Dalmatia, about the construction of a large breakwater that would protect the Makarska Harbor from aggressive gusts of Jugo and Bura winds. Those winds are not only an obstacle in maritime travel in the Makarska area, but it’s connecting destinations as well, such as Sumartin on Brač Island, making it an issue of both islanders and those living on the Dalmatian coast.

Thanks to efforts of the Port Authority, today we are seeing regular photo reports from Makarska, showcasing how the town is moving up on the rankings of all major nautical maps.

The Bura wind down the Biokovo Hill is well known, as well as the Bura that blows under Velebit Mountain, in front

of Senj. We have previously reported about those winds years ago, and discussed about how Croatia could very well have an official in this wind called Bura.

In Senj and Karlobag, we’ve seen tourists gather to get the best photo op showing the Bura wind in all its glory, trying to get some truly spectacular shots. Now, imagine when Makarska grows as a tourist brand. The breakwater in Makarska Harbor, which was constructed by the Port Authority of the County of Split and Dalmatia, has completely closed the harbor, turning it almost into a lagoon or a lake. It is a closed area that leads to the open sea outside of Makarska, and to get out, you need to go through the breakwater from Osejava Hotel on the west side of town, all the way to the other side, towards Saint Peter Lighthouse. Over there, you can see an endless line of wonderful beaches, as beautiful as those on Brač Island, in Bol and Zlatni rat.

Makarska has become a top tourist destination. Even at dawn, the new breakwater can often get crowded, with roller-blade riders zooming along.

The whole area has a lot of developmental potential, and could host a series of cafes, restaurants, piers, even pebble beaches close to the Osejava Hotel – which features a large parking lot, something that is quite useful to all of those who come to Makarska via the highway. Speaking of the highway, there are news regarding that as well.

Some fifty kilometers outside of Split, near Zagvozd, you can take a turn off the highway and head on down to Makarska Riviera – Baško Polje and Baška Voda – through the Biokovo Tunnel.

Now, imagine if there were bleachers on the breakwater in Makarska, where people could sit down and enjoy the Bura wind.

35

Jelsa

LETJETI SE MORA

U

Resniku pokraj Splita, podno zračne luke, slijeće hidroavion iz Vele Luke na Korčuli. Uskoro potom skuplja nove putnike i za jedanaest će minuta biti u Jelsi na Hvaru. Što je više debljih putnika, to će ih se manje smjestiti unutra. Težina je, dakako, ključna: stane ih petnaestak. Svaki putnik, osim svoje kilaže, može ponijeti 15 kg prtljage i još pet ručne. Cijena karte do Jelse je 349 kuna, a do Italije petstotinjak. Isplati se, dakle, preletjeti Jadransko more. Od splitske Gradske luke do Ancone za 59 minuta! Do Pescare 55.

I baš u svakoj luci u koju sleti, bila to mala jelšanska ili velika splitska, ili neka druga, izaziva turiste da se „maše“ fotoaparata: aviončić slijeće između glisera, jedrenjaka i trajekata, plovi polako uzbrdo i nizbrdo po valovima da bi, nekoliko minuta poslije, ponovio cijelu sliku i vinuo se nebu pod oblake. Dovoljno visoko za odmah od strke i dovoljno nisko za ostanak.

European coastal airlines inače morsko-zračnom linijom veže još i Dubrovnik, Mali Lošinj, Novalju, Pulu, Rab, Rijeku, Ubli na Lastovu i Lumbardu na Korčuli. Može se, ako se skupi ekipa, uzeti i cijeli avion u čarter. Posada garantira dobar pogled – stakla se, kažu, redovito peru pa sol ne priječi vidik.

Vrijeme je za let. Sjetite se toga kad uplovite u neku lučicu u jednom od pedesetak gradića Srednje Dalmacije. Za 11 minuta ste u Splitu, Trogiru, na obali, kopnu, odakle u istom danu možete vidjeti i Plitvice ili Slapove Krke pa se vratiti na svoj vez.

E. S. Garber 36

Resnik

Split

Jelsa

Resnik

A

YOU GOTTA FLY

t Resnik Airport just outside of Split, an hydroplane is making a landing. It flew from Vela Luka on Korčula Island. Soon, it will pick up new passengers and within eleven minutes, it will land in Jelsa on Hvar Island. A ticket to Jelsa will cost you 349 Kunas, and you can get to Italy for about 500. You’ll get from Split Port to Ancona in 59 minutes! It will take you 55 minutes to Pescara.

Via an air and sea line, European Coastal Airlines connects Dubrovnik, Mali Lošinj, Novalja, Pula, Rab, Rijeka, Ubli on Lastovo Island and Lumbarda on Korčula Island. Time to fly. Remember this when you sail into one the many tiny ports in Central Dalmatia. You can fly to Split in eleven minutes, Trogir as well, anywhere on the coast, you’re connected to continental Croatia and visit Plitvice National Park and Krka Falls and make a return, all in one day.

From Split Port to Ancona and Pescara in 59 minutes!

37

TRI STOLJEĆA ALKE

Sinj, grad i simbol velike povijesti i kulture: godine 1715. Turci zaustavljeni u srcu Europe!

SINJ OBRANIO EUROPU! KLASA BEARA, ZAMBATA, TRIPALO:

Ljudi, je li to moguće: Mladen Delić, Vladimir Beara, Slaven Zambata, Joško Alebić, Dinko Šimunović, Milan Begović, Jakov Gotovac, Stipe Sikirica, Ivan Aralica, Mirko Božić, Marko Grčić, Bože V. Žigo, Veselko Tenžera, Ivan Bošković, Stjepan Gunjača, Boris Ljubičić, Dušan Bilandžić, Siniša Pavić, Milka Podrug Kokotović, prof.dr. Stipislav Jadrijević... sve sami Sinjani!

PIŠE Mario Garber

N

ikad dosta priče kad su u pitanju koincidencije, pa glede toga valja uvijek računati sa svakakvim čudima.

Na primjer, Josip Broz Tito rođen je (mnogi ne znaju) 7. svibnja na Svetoga Duju. Ili, Hajduk je rođen užežin Valentinova, 13. veljače, a 14. veljače rođen je Miljenko Smoje. Lučki vjesnik je davno već objavio da su Stari Grad i Aristotel vršnjaci (podatak iz knjige Alde Čavića)!

A sad najnovije čudo: Sinj obranio Europu!

Kako? Lipo! - kažu Sinjani.

RATOBORNI PLEMENITI DUH Jer je hrvatski narod junačke Cetinske krajine godine 1715. porazio osmanlijsku vojsku koja je u osvajačkom pohodu pokušala zauzeti Sinjsku tvrđavu, značajno uporište koje bi Turskom Imperiju osiguralo nesmetan prolaz u srce Europe. Tada je spontano narod Cetinske krajine osnovao vitešku igru Sinjsku alku kao vječitu uspomenu na junaštvo pradjedova, ali i svjesno obilježio tu povijesnu simboliku kao poticaj naraštajima da čuvaju ne samo ratoborni duh branitelja protiv neprijatelja, nego i fenomen svih natjecanja u plemenitosti, poštenju i radu, budući su se načela tih igara za dušu i tijelo - tijekom višestoljetne tradicije utkala u narod, postala njegov nepobitni činitelj, nositelj, narodnog ponosa, nadahnuće i izvorište stvaralaštva u pričama i pjesmama, slikama, skulpturama i skladbama.

38

U znak priznavanja za poticanje domoljublja i očuvanje povijesnih, kulturnih, etnografskih i drugih vrijednosti, sinjska Alka je po međunarodnim mjerilima proglašena pokretnim spomenikom kulture najviše kategorije 1979. I eto još jedne nimalo slučajne slučajnosti. Godina 1979. je godina MIS-a, velike prekretnice u povijesti Splita i njegove regije. A to je bila sportska godina. Kao što je i Alka ponikla gotovo olimpijski iz samog sporta.

Tko zna je li onda slučajnost da je ove godine i olimpijada... Sve sama poklapanja, pa eto se poklapa i stoti rođendan NK Junaka. To je svakako dika sinjskog nogometa kojemu povijesna priznanja daje i FIFA zbog spomenika otkrivena u Trilju pa ispada da se nogomet u Cetinskoj krajini igrao i prije dva tisućljeća, u vrijeme Rima.

Dobra stara Hrvatska. Korijeni njene kulture, povijesti i tradicijskih vrijed-

nosti sežu u vrijeme prije Krista. Viška Issa, hvarski Stari Grad, to jest Pharos, Faros, s podrijetlom od antičkih vremena, zatim 300 godina stara Alka koja se održavanjem igara može proglasiti starijom od Wimbledona (1877.) a Alka se priređuje u spomen na pobjedu iz 1715.

I to već tri stoljeća. Pa i evo tek započete olimpijske igre mlađe su od Alke.

VITEŠKO GNIJEZDO Sinj je grad izuzetnih vrijednosti, kulture, tradicije, povijesti, a njegovi Sinjani su itekako poznati umjetnici, intelektualci, književnici, političari... Taj Eldorado svestranih originala i izuzetaka dao je niz velikana tako da vam ne preostaje nego poput Mladena Delića uskliknuti „Ma ljudi, je li to moguće?!“ Uostalom, provjerite: Od sportskih izuzetnih ličnosti svjetskog brenda to su nogometaš, golman Vladimir Beara (priznanje FIFA-e), rekorder atletičar

Sinjska Vela Gospa, trg usred grada ujedno i svetište, hommage 1715.

Joško Alebić, nogometaš Slaven Zambata (dao više golova od Šukera)...

A zašto bi za Bearom zaostajali pisci kao Dinko Šimunović, Milan Begović, Ivan Aralica, Dušan Žanko, Mirko Božić, Marko Grčić, Bože V. Žigo, Ivan Bošković… Je li to moguće da jedan tako mali a veliki gradić Sinj može nabrajati sve te brendove kao iz rukava, od legendarnih alkarskih vojvoda i harambaša, do glasovitih pisaca, pa opet natrag do sinjskih arambaša, rafiola, uštipaka i kotonjade, jer ne valja se zapustit Sinj je kao viteško gnijezdo Cetine, i kao čitava Cetinska krajina sa svojom burnom i junačkom prošlošću, pravi fenomen i kroz 20. stoljeće biva neiscrpnim nadahnućem brojnim umjetnicima, znanstvenicima i kulturnim djelatnicima. Nije se lako „obraniti“ od svih tih „alkarskih dostojanstvenika“, počevši od skladatelja Jakova Gotovca, kipara Stipe Sikirice, slikara Ive Filipovića Grčića, Stjepana Bakovića, do dizajnera Borisa Ljubičića, arheologa i akademika Stjepana Gunjače, povjesničara Dušana Bilandžića, znanstvenika i pisaca, franjevaca fra Ivana Markovića, fra Karla Eterovića, fra Stanka Petrova, fra Josipa Olujića, fra Krste Kržanića, fra Ante Jadrijevića, fra Gašpara Bujasa, fra Jeronima Šetke, fra Karla Kosora, fra Josipa Ante Solde, fra Hrvatina Gabrijela Jurišića…

39

IMENA OPĆE KULTURE Poznatiji Sinjani uistinu su poznatiji i kao dio opće kulture: Ivica Buljan, kazališni redatelj, Vice Buljan, političar, načelnik Crvene općine 1940., Mojmir Čačija, umjetnički voditelj klape Sinj, Anđeo Dalla Costa, svećenik i pravnik, tv-komentator Mladen Delić, Ivan Filipović Grčić, svećenik i književnik, dr.

Tihomil Radja, ekonomski i politički analitičar, publicist, Nikola Jerkan, reprezentativni nogometaš, Šime Jurić, filolog, fra Rafo Kalinić, mučenik u Drugom svjetskom ratu, fra Petar Knežević, pjesnik i skladatelj, Siniša Labrović, konceptualni umjetnik, Bore Lee, samouki glumac i redatelj, fra Ivan Marković, književnik, fra Josip Olujić, paleontolog, Siniša Pavić, pisac i scenarist poznat po tv-serijama „Pozorište u kući“, „Bolji život“, „Diplomci“, „Vruć vetar“, filmovi „Otpisani“, „Tesna koža“, pa glumica Milka Podrug Kokotović, Vedran Runje,

Alkarski dvor, palača sinjskog viteštva

40

reprezentativni nogometni vratar, Goran Sablić, nogometaš, Ante Sesardić, pravnik, Dražen Sesardić, hrvatski proljećar, predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske, Miko Tripalo, političar, sudionik Hrvatskog proljeća, fra Pavao Vučković, graditelj crkve i samostana, legendarni

zapovjednik obrane Sinja, Ante Vukušić, nogometaš, Slaven Zambata, reprezentativni legendarni nogometaš, Dražen Žanko, pjevač… Nema kraja, pa ljudi, ma je li to moguće, uskliknuo bi, i sam iznenađen, Sinjanin Mladen Delić.

301 YEARS OF SINJ’S ALKA

I

n 1979, Sinj’s Alka was named a historical monument of the highest category based on international standards, thus cementing its powerful role a protector of patriotic, historic, cultural, etnographic and other values. It’s no coincedence that 1979 was also the year of the Mediterranean Games in Split, which was highly significant for the city and its area. It was a year marked by sports. Alka is a sporting tradition with Olympic values.

Who knows, maybe it’s no coincedence that this is an Olymipic year.

Things are coming together. This year also marks the 100th birthday of the Junak (Hero) Football Club. The club is Sinj’s pride. FIFA even acknowledged how important this region was for the development of football, as ancient ruins in Trilj indicate that something similar to football was played even back in those colonial Roman times.

Good ol’ Croatia. The roots of its culture, history and traditional values stem back to an area before Jesus was born. Issa on Vis Island, Stari Grad on Hvar Islan – Pharos, Faros, dating back to ancient times; Alka and its 300 years which make it older than Wimbledon (which was established in 1897). Alka celebrates a 1715 victory. And it’s been going on for three centuries now. Modern day Olympic Games are younger than Alka.

41

Priče s lanterne Svjetioničar Petar Baraba Bare cili život čuva lanternu Ražanj na izlazu iz Splitskih vrata

ROŽATA NA RAŽNJU Među veće spektakle za oko i dušu ubraja se pogled na kućicu svjetionika Ražanj (rt na krajnjem zapadu otoka Brača) i to u momentu dok isplovljavate iz Splitskih vrata na pučinu Srednje Dalmacije, naravno, uvijek s pitanjem što vas čeka u tom golemom akvatoriju na putu do udaljenih otoka Hvara i Visa.

Budite mirni, prati vas oko lanternista Petra Barabe

Tekst: Elizabeta i Mario Garber Fotografije: Segor Garber

42

P

etar Baraba Bare već je nekako legendarni svjetioničar među lanternistima Srednje Dalmacije jer cijeli život čuva svjetionik Ražanj koji je smješten na samome rtu krajnje točke otoka Brača na njegovoj zapadnoj obali odakle se pruža pogled na drugu stranu Splitskih vrata i krajnji rt otoka Šolte na njezinoj istočnoj obali, čime je uokviren izlaz iz prolaza između spomenutih otoka ispred Splita.

Splitska vrata su i danas svakome iskusnome pomorcu, nautičaru i jedriličaru jedna mala a velika tajna jer u tom prolazu koji se nonšalantnom brzinom većine brodica od šest milja prođe u najtežim uvjetima za sat vremena – krije se toliko potencijalnih iznenađenja tako da je u svakom slučaju to uvijek prekrasna avantura. Splitska vrata su zaštićena od jačeg vjetra pa između

Petar Baraba Bare, svjetioničar na punti otoka Brača, na lanterni Ražanj koju svi zapamte prolazeći kroz Splitska vrata prema prekrasnim otocima na pučini Srednje Dalmacije, prema Hvaru i Visu

pučine pred Splitom i one na otvorenom moru prema Visu, uvijek možete predahnuti, a privlači vas niz malih uvala za sidrenje, izazovnih pošta za ribarenje, idealnih pličina na rubu dubina kao stvorenih za panulanje, a predvečer malo tko odoli šarmu otočkih gradića poput Bobovišća i Milne na Braču ili Stomorske i prostrane uvale Livke na Šolti.

FILM KOD BARE U svakoj zgodi obično pomislite barem jednom u toku dana na lanternu Ražanj i njezina vjernog čuvara, svjetioničara, zaposlenika tvrtke Plovput, hrvatske majke sigurnosti plovnih putova. Veliki meštri od mora znaju da je tu uvijek pri ruci Bare, lanternista Petar Baraba, da nema straha, ako se što iznenada dogodi, nazvat ćete ga, a i on sam vidjet će vas na moru ako ste u neprilici.

Baraba je strogi i ozbiljni čuvar, ali morate poznavati i njegovu drugu stranu, onu opuštenu stranu ličnosti. Znalo se kod njega za Božić ili za Novu godinu okupiti golemo društvo i feštat ako je pravi povod, nema straha, jer posao je uvijek na prvom mjestu. Svjetionik Ražanj privukao je pažnju mnogih putnika s različitim motivima pa se tako tu nađu i filmadžije kao u slučaju snimanja filma po knjizi Renata Baretića „Osmi povjerenik“.

— I to je bila avantura i po, prošlo ih je priko mene na lanterni na desetke, selili iz sobe u sobu pa opet iznova jer je tribalo za snimit film dočarat atmosferu i valjda sve ono šta je pisac htio

reć’. Opituralo je jednu sobu u crno, stavilo neki pjat ka satelit, pa masline, a svašta po malo – kaže lanternist Bare, Petar Baraba.

MODA OD LANTERNE Zadnjih tridesetak godina lanterna je dobro ušla u modu, svi bi nešto na svjetioniku, a onda još i došli apartmani, pa turizam, pa film i kultura. A možda su ponešto krivi i ovi autori teksta koji su još u Jugoslaviji bili svjetioničarska familja na dvije godine i to na Svetome Andriji ispred Dubrovnika. Po povratku smo objavili u zafrkanciji da je robinzonijada vrhunski vid turizma i da bi

43

lanterne na Jadranu trebalo prilagodit tome, adaptirat ih u hotele. A Plovput ideju odmah shvatio ozbiljno i eto nove svjetioničarske ere.

— Na svjetioniku je sve drukčije, počevši od stola, od jastoga do srdele, jer ambijent čini svoje — govori svjetioničar Bare.

— Ali uvik mi je najteže bilo radit sa sviton. I vidin da to nikome nije lako, svima ideš na živce kad nešto dolaziš na primjer na šalter ili u sobu bilo koje ustanove, jer čim si banija, da si im posla. Zato san i ja otiša na lanternu da nikome ne smetam, fino rečeno, a u biti da ne smetaju ni oni meni. Učinija san 16 godina Ražnja, a svjetioničario sam i na teškim lanternama na Blitvenici, Palagruži... Prije toga radio sam sa sviton, npr. u dućanima Plovputa i po kancelarijama.

44

Petru Barabi je 55 godina, žena Adela i kći Andrea (28) rade kao „tete“, kako ih on zove – po dječjim vrtićima. Baš su došle kod njega na lanternu i naravno da mu je odmah mrvu bolje. Poznat je kao društveni usamljenik, uvijek su se kod njega znale skupit klape, pogotovo dok je još bio živ i njegov kompanjon Duka (Bakota), svjetioničar.

JAJA I KOKOŠI Jednom smo o Barabi pisali priču za Novu godinu kad se kod njega zatekla klapa i naložila oganj za meso, ali dok se to ne razgori išli oni ipak kušat ulovit koju lignju. I eno jedne od kila. Pa se vratili na tu poziciju, a ono opet od kila. I tako sedam puta. Meso je ostalo za sutra. A imali su i kokoše, pusta jaja svaki dan i žena više nije znala šta će s tim pa je skoro svaki dan u njih bila rožata.

— Ali najveći događaj je šta se Dalmacijavino nasukalo meni isprid nosa.

Njihov brod Duboka doslovno se nasukao. Morao sam ih spašavat. Malo su bili i šokirani. Onda se sjetili da su zaboravili brodski dnevnik. Pa smo opet išli na brod. A onda san se i ja sitija da bi tamo moglo bit vina. Barem onog arhivskog. I spasija san tako posadu i 80 boca. Posli su mi uvik zahvaljivali, zvali bi me kad bi prolazili i ja bi njima doda koju obotnicu a oni meni vina. Znali su i natočit isto ka da je gorivo...

Onda je lanternist Bare malo zaustio, pa smo se skupa nasmijali: — Mora bit da su tako i propali, hahaha...

Lighthouse stories For his entire life, lighthouse keeper Petar Baraba Bare has been the guardian of the Ražanj lantern at the exit of Split Gate

FLAN AT RAŽANJ One of the biggest spectacles for your eyes and ears is the view to the lighthouse at Ražanj – a cliff on the far west side of Brač Island – at the exact moment when you’re sailing out of Split Gate, heading to the open seas of Central Dalmatia, and, of course, always with the question of what awaits you in the vast aquatorium on the long way to the islands of Hvar and Vis. Don’t worry, the watchful eye of lighthouse keeper Petar Baraba is guarding you.

Text: Elizabeta i Mario Garber Photos: Segor Garber

P

etar Baraba Bare is in some ways a legendary lighthouse keeper, and has a reputation amongst other lanternists because he has spent his entire life guarding the lighthouse at Ražanj, located on the very edge of the last cliff on west side of the Island of Brač.

Over there, you can see the other side of Split Gate and the furthest cliff of the east side of Šolta Island, bringing together the exit way between the two islands located in front of the City of Split.

Even today, Split Gate is a great mystery to all sorts of experienced sailors. It’s like a small, but big secret, as those who have sailed there know that crossing this route at a typical, relaxed speed of six miles an hour – which is the norm for sailboats – can be achieved in no more than an hour’s time. This path has so many potential surprises that any time you cross it, you’re in for an adventure. Split Gate is hidden from all the hard winds that blow between the open sea in front of Split up till the route to Vis Island. There are spots where

45

you can rest, many small coves where you can cast anchor, wonderful fishing spots, beautiful shallow ends as well as deep waters that are ideal for deep sea fishing, and in the evenings, you’ll fall for the charm of tiny islander towns such as Bobovišće and Milna on Brač, or Stomorska, or the wide bay of Livka on Šolta.

A MOVIE AT BARE’S PLACE Quite often we find ourselves immersed in local anecdotes and we mention the lighthouse at Ražanj and its firm, serious and forever loyal keeper, the man employed by Plovput, a company that’s basically the mother of safe sea passages in Croatia. Masters of the sea know they can always rely on lanternist Petar Baraba Bare. There’s no fear, because if something bad happens, you can call Baraba — unless he sees you on the open sea first. If you’re in trouble, he has your back.

46

Baraba is a firm and serious lighthouse keeper, but you need to know him personally in order to discover his other side, which is more relaxed. He regular hosts parties for Christmas or New Year’s Eve, and it can get crowded, but Baraba never forgets his job.

The Ražanj Lighthouse has sparked the interest of many passengers with various motives. Sometimes, filmmakers have found use of the lighthouse, as was the case with the cinematic adaptation of Renato Baretić’s book ‘The Eight Confidant’.

— Oh boy, it was an adventure and a half, dozens of people went through the lighthouse, they moved from room to room and shot scenes countless times, because I guess they wanted to get the mood right, make sure they’ve captured the spirit of the book. They even painted one room black, they installed a fake satellite dish, brought in olive trees, all sorts of stuff — says lighthouse keeper Petar Baraba Bare.

LIGHTHOUSE TRENDS Over the last thirty years, lighthouses have become popular, trendy. People want to vacation in lighthouses. Tourism came along, condos, movies, culture types. Well, maybe even the authors of this article are to blame, as they are from a family that spent two years in the Saint Andrija Island Lighthouse, back in the days of Yugoslavia. Once we came back to dry land, we jokingly wrote about Robinson Crusoe tourism, and talked about how lighthouses on the Adriatic should be adapted into hotel.

— Everything is different in a lighthouse. Your dinner table, the food you eat – lobsters and srdelas – and the ambient is truly unique, says Bare. But, I’ve always found it difficult to work with people. It’s like when you go to a public office, or any place where you have to wait in line and then talk to the person at the counter – the moment you step in, people are annoyed, they know

you’re there for something, you’re giving them chores to do. So, I decided to become a lighthouse keeper and stay out of everyone’s way. And so other people don’t get in my way, too. I spent sixteen years at Ražanj, but I’ve worked at other spots as well. I’ve had hard times at Blitvenica, Palagruža... Before that, I worked with people, at Plovput offices and stores.

Petar Baraba is fifty-five-years-old.

He has a wife named Adele and a twenty-eight-year-old-daughter named Andrea. They work as nannies, as he calls them – they’re kindergarten teachers.

As we’re interviewing him, they were visiting his workplace, and of course, he was in a good mood because of this.

He’s know to be a loner. But, people always gathered at his lighthouse, especially when his partner Duka Bakota was alive.

EGGS AND CHICKENS A while ago, we wrote about a New Year’s Eve party at Baraba’s lighthouse, when friends gathered and fired up a grill. While the fire was getting ready, they decided to go fishing for squid.

They caught a big one, weighting one kilo. Then they caught another big one.

Then they caught seven more. They were ready to grill some meat, but that was left for tomorrow. Baraba and his wife used to keep chickens, so they had fresh eggs every day – so many that they didn’t know what to do with them, and his wife would make flan almost every day, just so they don’t go to waste.

— The biggest surprise, in my career, was when Dalmacijavino was stranded right in front of me. The beverage company’s boat Duboka was literally stranded in front of my lighthouse. I had to

rescue the crew. They were somewhat shocked. Then, they remembered their logbook was till on board, so they went back. Then I remembered what they’re carrying, so I figured there’s still wine on board, at least some sample bottles. So, I went back and saved an entire crew, as well as eighty bottles of wine. For years after that had happened, every time a Dalmacijavino boat would sail nearby, they’d say thanks and call me on board, I’d give them a fresh octopus or two, and they’d give me some wine. They used to pour it as if it was fuel...

Bare the lighthouse keeper then paused along with us, only to break out in laughter: — That must be the reason the company went bankrupt! Ha ha ha...

47

impressum Publisher: Port Authority of Split-Dalmatia County For the publisher: Port Authority director, Editor in chief Domagoj Maroević Editor: Mario Garber Editorial concept and design: Garber media d.o.o.

Segor Garber Photos: Garber media d.o.o.

Translation: Vuk Oreb Lector: Elizabeta Sonjara Garber Printed in: Slobodna Dalmacija Print d.o.o.

Online edition: www.lusdz.hr All Rights Reserved by Garber media Ltd. info@garber-media.hr ISSN 1848-4689