Vezani iskusenjem

1

2

Znala sam da je pogrešno. Ako netko sazna, ako moj otac sazna, nikada me neće ponovno pustiti iz Chicaga. Više me ne bi pustio ni da izađem iz kuće. Bilo je to veoma neprikladno i nimalo damski. Ljudi su i dalje loše govorili o Gianni nakon toliko vremena. Samo su tražili priliku da pronađu novu žrtvu, a što bi moglo biti bolje od još jedne Scuderi sestre uhvaćene na djelu?

A duboko u sebi znala sam da sam ista kao i Gianna kada je u pitanju odupiranje iskušenju. Jednostavno nisam mogla. Romerova vrata nisu bila zaključana. Ušuljala sam se u njegovu sobu na vrhovima prstiju, zadržavajući dah. Nije bio ondje, ali sam mogla čuti zvuk tekuće vode u susjednoj kupaonici. Krenula sam u tom smjeru. Vrata su bila pritvorena.

Provirila sam kroz otvor.

U posljednjih nekoliko dana naučila sam da je Romero rob navika, pa sam ga pronašla ispod tuša kao što sam i očekivala. Ali sa svog trenutnog stajališta, nisam mogla vidjeti mnogo. Još sam više otvorila vrata i uvukla se unutra.

Moj dah zastane na sami pogled na njega. Bio mi je okrenut leđima, a to je bio veličanstven pogled. Mišići na njegovim ramenima i leđima savijali su se dok je prao svoju smeđu kosu. Naravno, moje su oči kliznule naniže do njegove savršeno oblikovane stražnjice. Nikada nisam vidjela takvoga muškarca, ali nisam mogla ni zamisliti da bi se netko mogao usporediti sa Romerom.

Počeo se okretati. Tada sam trebala otići. Ali sam začuđeno zurila u njegovo tijelo. Da li je bio uzbuđen? Napeo se kada me ugledao. Njegove oči uhvatiše moj pogled prije nego je pogledom kliznuo preko moje spavaćice i golih nogu. I tada sam pronašla odgovor na svoje pitanje.

Prije nije zaista bio uzbuđen. Prokletstvo.

Moji se obrazi zažare dok sam gledala kako po staje tvrđi. To je sve što sam mogla, a da ne smanjim udaljenost između nas i dotaknem ga.

3

Romero isključi tuš i ležernim pokretima omota ručnik oko struka.

Zatim iskorakne iz tuša. Miris njegova gela za tuširanje ispuni moje nosnice. Polako krene prema meni. „Znaš,“ rekao je čudnim glasom. „Ako nas netko pronađe ovakve, ostavili bismo krivi dojam. Dojam koji bi mene koštao života, a tebe tvoje reputacije.“ I dalje se nisam mogla ni pomaknuti. Bila sam okamenjena, ali činilo se da moja unutrašnjost izgara, da se topi poput užareno crvene lave.

Nisam mogla odvratiti pogled. Nisam ni željela.

Moj se pogled zadržavao na rubu ručnika, na liniji tamnih dlačica koje su nestajale ispod njega, na slasno V koje su tvorili njegovi bokovi.

Samovoljno, moja se ruka pomakne, posegne za Romerovim grudima, trebajući osjetiti njegovu kožu pod mojim prstima.

Romero me uhvati za zglob prije nego sam ga uspjela dotaknuti, njegov je stisak bio skoro pa bolan. Moj se pogled podigne, napola posramljen, napola iznenađen. Zbog onoga što sam ugledala na Romerovom licu sam zadrhtala.

Naginjao se prema naprijed, prilazeći mi sve bliže i bliže. Moje se oči zatvoriše, ali poljubac koji sam željela, nikada nije došao. Umjesto toga, začula sam otvaranje vrata. Pogledala sam prema Romeru. Samo je širom otvorio vrata kupaonice. Zato je prišao bliže, ne da me poljubi.

Posramljenost me preplavi. Kako sam uopće mogla pomisliti da je zainteresiran za mene? „Moraš otići,“ promrmljao je i uspravio se. Njegovi su prsti i dalje bili stisnuti oko mog zgloba. „Onda me pusti.“ Istog je trena to učinio i odmaknuo se. Ja sam ostala na istom mjestu.

Htjela sam ga dotaknuti, htjela sam da i on mene dotakne. Opsovao je i odjednom je bio na meni, jednom mi je rukom obuhvatio glavu, a drugom me primio za bok. Skoro pa sam mogla okusiti njegove usne jer su bile toliko blizu. Zbog njegovog sam se dodira osjećala življe nego zbog ičega drugog. „Odlazi,“ rekao je hrapavim glasom. „Odlazi prije nego prekršim svoju zakletvu.“ Bilo je to napola molba, napola zapovijed.

4

Još uvijek bi se lecnula kada bih se sjetila svog prvog poniženja pri flertovanju s Romerom. Majka i sestra Aria uvijek su me upozoravale da ne provociram muškarca, a nikada nisam bila toliko smjela s nekim kao što sam bila s Romerom tog dana. Činio se sigurnim, kao da ne postoji način da me povrijedi bez obzira na to koliko ga provocirala. Bila sam mlada i glupa, bilo mi je samo četrnaest i već sam bila uvjerena da znam sve što se treba znati o muškarcima i ljubavi i svemu drugome.

Bilo je to samo nekoliko dana prije Arijine udaje za Lucu, a on je poslao Romera da zaštiti moju sestru. Bila je velika stvar izabrati tjelohranitelja za svoju buduću suprugu, samo netko tko je zaslužio apsolutno povjerenje imao je dozvolu biti toliko blizu, ali to saznanje nije imalo nikakvog smisla u tome zašto sam ja vjerovala Romeru.

Romero je bio nevjerojatno zgodan u svojoj bijeloj košulji, crnim hlačama i prsluku koji je skrivao futrolu njegova pištolja. A iz nekog razloga, njegove su smeđe oči izgledale ljubaznije nego što sam navikla na one muškaraca iz našeg svijeta. Nisam mogla otrgnuti pogled od njega. Nisam bila sigurna o čemu sam razmišljala ili što sam očekivala da ću postići, ali onog trenutka kada je Romero sjeo, ja sam se smjestila u njegovo krilo. On se napeo ispod mene, ali zbog nečega u njegovim očima ja sam pala na njega toga dana. Često u prošlosti, kada bih flertovala s očevim vojnicima, vidjela bih u njihovim očima da ne bi oklijevali iskoristiti svoju priliku sa mnom, samo da nije bilo mog oca.

Ali s Romerom, znala sam da nikada neću morati brinuti da će uzeti više nego što sam ja bila voljna dati. Na kraju krajeva, tako je bilo toga dana. Činio se kao dobar momak, poput onih dečki kojima si se mogao diviti samo izdaleka jer ih nisi mogao pronaći u mafiji. Poput viteza u sjajnom oklopu, o onima o kojima sanjaju blesave djevojke – djevojke poput mene.

5

Samo nekoliko mjeseci kasnije, saznala sam da Romero nije onaj za kojeg sam ga smatrala, kakvim sam htjela da bude i kakvim sam ga zamišljala. Taj me dan još uvijek progoni, nakon svog ovog vremena. To bi mogao biti trenutak u kojem je moja zaljubljenost prema Romeru iščeznula.

Moji su roditelji poveli Giannu, Fabiana i mene u New York sa sobom kako bi nazočili sahrani Salvatorea Vitiella, čak iako nisam znala Lucainog i Matteovog oca. Bila sam toliko uzbuđena što ću ponovno vidjeti Ariu. Ali taj se put pretvorio u noćnu moru, u prvi pravi okus onoga što je bio dio našeg svijeta.

Nakon što su Rusi napali rezidenciju Vitiello, ostala sam sama s bratom Fabiom u prostoriji u koju nas je Romero odveo nakon što je Famiglia pod Lucinim vodstvom stigla kako bi nas spasili. Netko je mom bratu dao sredstvo za smirenje jer se potpuno pogubio nakon što je vidio kako naš tjelohranitelj prima hitac u glavu. Ja sam bila iznenađujuće mirna, skoro pa u transu dok sam se sklupčala pokraj njega na krevetu, zureći u ništa i osluškujući zvukove. Svaki put kada bi netko prošao pokraj naše sobe, ja bih se napela, pripremajući se za još jedan napad. Ali tada mi je Gianna poslala poruku, pitajući me gdje sam. Nikada se u životu nisam brže pomaknula. Bilo mi je potrebno manje od dvije sekunde da skočim s kreveta, preko sobe i otvorim vrata. Gianna je stajala u hodniku, njezina je crvena kosa bila posvuda. Onog trenutka kada sam skočila u njezino naručje, osjećala sam se bolje i sigurnije.

Otkako se Aria preselila, Gianna je preuzela ulogu moje zamjenske majke jer je naša majka bila previše zaposlena svojim društvenim odgovornostima i udovoljavanjem očevim hirovima.

Kada je Gianna odlučila poviriti u prizemlje, panika me preplavila.

Nisam sada željela biti sama, pa sam unatoč svome strahu u vezi onoga što bi mogli pronaći na prvome katu, slijedila svoju sestru. Većina namještaja u dnevnoj sobi bila je uništena od borbe s Rusima, a krv je pokrivala gotovo svaku površinu. Nikada nisam bila naročito gadljiva kada je u pitanju bila krv ili bilo što drugo. Fabi bi mi uvijek dolazio pokazivati svoje rane, posebno kada bi mu se zagnojile jer ih ne bi očistio kako treba. Čak i sada, dok smo prolazile pokraj crvene boje koja je prekrivala tepihe i sofe, nije krv bila ta zbog koje mi se želudac okrenuo.

Bilo je to sjećanje na događaje. Više nisam mogla ni namirisati krv jer su podovi bili očišćeni sa nekom vrstom dezinficijensa. Bila sam zahvalna kada je Gianna krenula prema drugom dijelu kuće, ali tada sam začula

6

prvi vrisak iz podruma. Ja bih se okrenula i pravila da tamo nema ničega. Ne i Gianna.

Otvorila je čelična vrata koja su vodila u prostoriju ispod površine.

Stepenice su bile u tami, ali odnekud iz dubine podruma, svjetlost je dolazila. Zadrhtala sam. „Ne želiš ići dolje, zar ne?“ Prošaptala sam.

Trebala sam znati odgovor. Bila je to Gianna. „Da, ali ti ćeš ostati na stepenicama,“ Gianna reče prije nego se pokrenula. Oklijevala sam samo na sekundu prije nego sam krenula za njom. Nitko nikada nije rekao da sam dobra u slijeđenju naredbi.

Gianna pogleda prema meni. „Ostani ovdje. Obećaj mi.“ Željela sam se prepirati. Više nisam bila maleno dijete. Ali onda je netko zajecao pod nama, a dlake na mome vratu se podigoše. „U redu.

Obećavam,“ rekla sam brzo. Gianna se okrene i krene prema dolje niz nekoliko preostalih stepenica. Zamrznula se u mjestu kada je stigla do posljednje stepenice, prije nego je napokon zakoračila u podrum. Mogla sam vidjeti samo dio njezinih leđa, ali iz načina na koji se njezino tijelo napelo, znala sam da je uznemirena. Začuo se prigušeni jecaj, a Gianna se trzne. Unatoč strahu koji mi je nabijao u sljepoočicama, krenula sam niz stepenice. Trebala sam znati što je moja sestra vidjela. Ona nije bila netko tko bi lako pošizio. Čak iako sam znala da ću požaliti, nisam mogla odoljeti. Bila sam umorna od toga da uvijek budem izostavljena iz svega, od toga da sam uvijek premlada, od toga da me se svaki dan podsjećalo da mi treba zaštita od same sebe i svega oko mene.

Onog trenutka kada su mi stopala dotaknula pod podruma, moj pogled padne na središte prostorije. Isprva, nisam uopće mogla shvatiti što se događa. Bilo je to kao da mi mozak daje priliku da odem i da budem mudrija, ali umjesto da pobjegne, ostala sam i zurila. Moj je mozak užurbano radio, upijajući svaki detalj, svaki jeziv detalj preda mnom. Detalje kojih se i dalje, nakon svih ovih godina, jasno sjećam.

Tamo su bila dva Rusa koja su nas napala, zavezani za stolice, a tamo je bilo i krvi. Matteo i drugi muškarac su ih tukli i rezali, povrjeđivali ih.

Moj se vid suzi, a užas mi se podigne u grlo. Zatim moj pogled padne na Romera, njegove ljubazne smeđe oči, koje nisu bile tako ljubazne kakvima sam ih se sjećala. Njegove su ruke, također, bile prekrivene krvlju. Dobar momak i vitez u sjajnom oklopu o kojemu sam maštala, on nije bio taj momak. Vrisak se prolomi iz moga tijela, a to sam mogla reći samo zbog pritiska koji sam osjetila u grudima i grlu. Nisam čula ništa osim zujanja u svojim ušima. Svi su zurili u mene kao da sam ja bila ona 7

luda. Nisam sigurna što se dogodilo nakon toga. Sjećam se samo djelića.

Ruke koje me stišću, koje me čvrsto drže. Umirujuće riječi koje nisu pomagale. Sjećam se toplih grudi uz svoja leđa i mirisa krvi. Osjetila sam nakratko i žareću bol kada mi je Matteo ubrizgao nešto prije nego je moj svijet postao stravično miran. Užas je i dalje bio prisutan, ali je bio prekriven. Moj je vid bio zamagljen, ali sam mogla nazrijeti Romera koji je klečao pokraj mene. Podigao me i uspravio se sa mnom u naručju.

Prisilna mirnoća ispari, a ja se opustim uz njegove grudi. Baš ispred mojih očiju, crvena mrlja narušavala je bjelinu njegove košulje. Krv muškarca koji je bio mučen. Užas se polako pokušavao probiti kroz lijek, ali bio je bezuspješan i ja sam odustala od borbe. Moje se oči zatvoriše, a ja se prepustim svojoj sudbini.

Kao Made Man, naš je zadatak bio da sigurnima održimo one koje smo se zakleli čuvati: slabe, djecu, žene. Ja sam, posebno, svoj život posvetio ovom cilju. Mnogi zadaci u mome poslu uključivali su povrjeđivanje drugih, trebao sam biti brutalan i hladan, ali održavanje ljudi na sigurnome uvijek je činilo da se osjećam kad da postoji nešto više od lošega za mene. Ne da je bilo bitno, da je Luca od mene to tražio, učinio bi svaku lošu stvar koja je zamisliva. Bilo je lako zaboraviti da smo unatoč našoj etici, moralu i kodu, mi Made Man, bili ono što većina ljudi vidi kao zlo. Podsjetio sam se na našu pravu prirodu, na svoju pravu prirodu, kada sam začuo Lilianin vrisak. Vrisci Rusa me nisu doticali. Čuo sam takve i gore, još prije. Ali taj visoki vrisak bez kraja, vrisak djevojke koju smo trebali štititi, bio je poput uboda u trbuh.

Njezin izraz lica i oči bile su najgore pokazali su mi upravo ono što sam bio. Možda bi se dobar čovjek zakleo da će biti bolji, ali ja sam bio dobar u svome poslu. Većinu dana uživao sam u tome. Čak me i užasnuto Lilianino lice nije natjeralo da poželim biti nešto drugo osim Made Man. Tada nisam shvaćao da taj komadić brutalnosti nije najgori način na koji ću sjebati njezin život.

8

Probudila sam se uz nešto toplo i meko ispod moga tijela. Moj je um bio usporen, ali su sjećanja bila čista i jasna, sjećanja na koja sam bila usredotočenija nego na okruženje koje sam ugledala kada sam se napokon usudila otvoriti oči. Pokret u kutu privuče mi pozornost.

Romero se naslanjao na zid nasuprot mene. Brzo sam pogledom promotrila prostoriju u kojoj sam bila. Bila je to gostinjska spavaća soba, a ja sam bila sama s Romerom iza zatvorenih vrata. Da nije bilo popratnih pojava onoga što je Matteo ranije ubrizgao u mene, vjerojatno bih ponovno počela vrištati. Umjesto toga, tiho sam gledala kako mi Romero prilazi. Ne znam zašto sam ikada o njemu mislila kao o bezopasnom budući je svaki njegov pokret vrištao opasnost. Kada je skoro stigao do kreveta, ja sam se lecnula, čvršće se pritisnuvši o jastuk.

Romero zastane, njegove tamne oči omekšaju, ali njihova ljubaznost više me nije mogla prevariti, ne nakon onoga što sam vidjela. „U redu je. Na sigurnom si.“ Nikada se u životu nisam osjećala ugroženom – sve do sada. Željela sam svoje blaženo neznanje natrag. Ništa nisam odgovorila.

Romero uzme čašu vode s noćnog ormarića i pruži mi je. Moje su oči tražile tragove krvi na njegovim rukama, ali mora da ih je u međuvremenu očistio. Nije bilo ni najmanje naznake crvene, čak niti između njegovih prstiju ni ispod njegovih noktiju. Vjerojatno je imao mnogo iskustva u čišćenju krvi. Kugla se stvori u mome grlu na samu pomisao. „Moraš piti, mala.“ Moj pogled odleti prema njegovom licu. „Nisam dijete.“ Nagovještaj osmjeha preleti Romerovim licem. „Naravno da nisi, Liliana.“ Tražila sam porugu u njegovim očima, tračak tame koju sam ugledala u podrumu, ali izgledao je poput dobrog momka, onakvim kakvim sam 9

željela da bude. Sjela sam i prihvatila čašu od njega. Ruka mi je drhtala, ali sam uspjela ne proliti vodu po sebi. Nakon dva gutljaja, vratila sam čašu Romeru. „Uskoro ćeš moći ići k svojoj sestri, ali prvo Luca želi porazgovarati s tobom o onome što si danas vidjela,“ rekao je mirno.

Strah me presiječe poput hladne oštrice. Kliznula sam iz kreveta kada je netko pokucao, a Luca uđe trenutak kasnije. Zatvorio je vrata. Moje su oči prelazile s njega na Romera. Nisam se htjela slomiti kao ranije, ali sam mogla osjetiti kako se još jedan panični napad probija kroz droge u mom krvožilnom sustavu. Nikada nisam bila sama s njima, a nakon današnjih događaja, to je bilo previše. „Nitko te neće povrijediti,“ Luca reče dubokim glasom. Pokušala sam mu vjerovati. Činilo se da ga Aria voli, pa nije mogao biti loš, a i nije bio dolje u podrumu i mučio Ruse. Usudila sam se još jednom pogledati prema Romeru, čiji je pogled počivao na meni.

Spustila sam lice. „Znam,“ naposlijetku sam rekla, što je vjerojatno više zvučalo kao laž. Duboko sam udahnula i pogled usmjerila prema Lucinoj bradi. „Želio si razgovarati sa mnom?“ Luca kimne. Nije se približio, baš kao ni Romero. Možda im je moj strah bio jasan kao dan. „Ne možeš ispričati Ariji o onome što si danas vidjela. Bila bi uznemirena.“ „Neću joj reći,“ brzo sam obećala. Nikada nisam ni namjeravala razgovarati s njom. Nisam se htjela sjećati događaja, a još manje nekome pričati o njima. Da sam mogla, istog bih trena obrisala sjećanje na njih.

Luca i Romero izmjene poglede, a zatim Luca otvori vrata. „Razumnija si od svoje sestre Gianne. Podsjećaš me na Ariu.“ Nekako sam se zbog njegovih riječi osjećala kao kukavica. Ne da je Aria takva bila. Ona je bila hrabra baš kao i Gianna, svaka na svoj način.

Osjećala sam se poput kukavice jer sam pristala na šutnju iz sebičnih razloga, jer sam željela zaboraviti, a ne zato što sam htjela zaštititi Ariu od istine. Poprilično sam sigurna da bi se ona s tim nosila bolje od mene. „Možeš je odvesti do Gianne, ali pobrini se za to da ponovno ne lutaju po kući,“ rekao je Romeru. „Što je s Ariom?“ Izvalila sam.

Luca se ukoči. „Ona spava. Možeš je vidjeti kasnije.“ S tim je otišao.

Omotala sam ruke oko struka. „Znaju li moji roditelji što se dogodilo?“ „Da. Otac će te pokupiti kada završi s poslom i zatim će te odvesti u Chicago. Vjerojatno ujutro.“ Romero je čekao, ali se ja nisam pomaknula.

10

Iz nekog se razloga moje tijelo naježilo na samu pomisao da mu se približim, što je bilo smiješno, s obzirom na to da sam do nedavno maštala o tome da ga ljubim. Širom je otvorio vrata i odmaknuo se. „Vjerujem da te sestra Gianna jedva čeka vidjeti.“ Duboko sam udahnula i natjerala se da krenem u njegovom smjeru.

Tijelo mu je bilo opušteno, a lice ljubazno i unatoč užasu i strahu koji su još uvijek krčkali duboko u mome tijelu, u mome je trbuhu zalepršalo kada sam se očešala o njega dok sam prolazila pokraj njega. Možda je to bio šok. Nisam se mogla zaljubiti u njega nakon današnjeg dana.

11

Kada god bi pomislila da sam prešla preko onoga što se dogodilo prošlog rujna, nešto bi me podsjetilo na taj dan i ponovno bi mi se želudac zavezao u čvrsti čvor. Kao i danas, kada smo Gianna i ja krenule prema Matteu, Ariji i Luci. Otac je napokon popustio i dopustio sestri i meni da posjetimo New York kako bi proslavili moj petnaesti rođendan. „Jesi li u redu?“ Gianna tiho upita, prekinuvši me u mojoj sve više rastućoj nervozi. Sami povratak u New York i pogled na Mattea i Lucu, bio je dovoljan da mi se nosnice ispune slatkastim mirisom svježe krvi. „Da,“ rekla sam brzo. Više nisam bila malena djevojčica koja je trebala svoju stariju sestru da je zaštiti. „U redu sam.“ Aria potrči prema nama kada smo skoro stigle do njih i zagrli nas obje. „Toliko ste mi nedostajale.“ Zbog činjenice da sam ujedinjena sa svojim sestrama, nisam mogla da se ne nasmijem. Čak bih ponovno ušla i u podrum ako bi to značilo da ih ponovno mogu vidjeti.

Aria me još jednom promotri. „Visoka si baš poput mene. Još uvijek se sjećam kako nisi nigdje željela ići bez da me držiš za ruku.“ Brzo sam pogledala uokolo, zahvalna što nitko nije bio blizu nas da je čuje. „Nemoj nešto takvo govoriti kada je Romero u blizini. Uostalom, gdje je on?“ Trenutak kasnije shvatila sam koliko sam idiotski zvučala, pa sam se zarumenila.

Aria se nasmije. „Vjerojatno u svom stanu.“ Slegnula sam ramenima, ali je bilo prekasno. Nije kao da sam zaboravila krv na Romerovim rukama, ali iz nekog razloga nisam ga se plašila kao Mattea ili čak Luce. Jačinu toga sam shvatila tek kada smo krenuli prema njima. Moje srce ubrza, mogla sam osjetiti paniku kako raste. Nisam već tjednima imala panični napad, pa sam se očajnički borila protiv njega.

12

„Slavljenica,“ Matteo reče uz osmjeh. Kako taj šarmantan momak može biti ista osoba koju sam vidjela prekrivenu krvlju u podrumu? „Ne još,“ rekla sam. Mogla sam osjetiti kako moja panika jenjava. U stvarnom životu, Matteo nije bio zastrašujući kao u mojim sjećanjima. „Osim ako imaš preuranjeni poklon za mene.“ „Sviđa mi se način na koji razmišljaš,“ Matteo reče i namigne. Uzeo je moj kovčeg, pa ispružio ruku. Pogledala sam prema Gianni. „Zar nećeš ponijeti Gianninu prtljagu?“ Nisam htjela da Gianna pomisli da flertujem s njezinim zaručnikom iako se činilo da joj baš i nije drag većinu vremena. „Luca se može pobrinuti za to,“ Matteo reče.

Gianna pogleda u njega prije nego se meni osmjehne. „Idi.“ Prihvatila sam Matteovu ruku. Nisam bila sigurna zašto ga Gianna toliko prezire. Sve je to započelo još prije podruma, tako da to nije bilo zbog toga. Ali to me se nije ticalo i Gianna svakako sa mnom nije razgovarala o svojim osjećajima. Za to je Aria služila. U njihovim umovima, ja sam uvijek bila premlada da bi shvatila. Ali znala sam više nego što su oni mislili.

Pedeset minuta kasnije, stigli smo u stambenu zgradu Luce i Arie.

Provjerila sam svoj izgled u ogledalima u dizalu, samo da se uvjerim da mi je šminka na mjestu i da nemam nešto između zubi. Prošli su mjeseci otkako sam posljednji put vidjela Romera i htjela sam ostaviti dobar dojam. Ali kada smo ušli u Arijin i Lucin stan, Romero nije bio ondje.

Moje su oči lutale uokolo sve dok se Aria nije nagnula prema meni i prošaptala, „Romero nije ovdje jer su tu Luca i Matteo da nas zaštite.“ „Nisam njega tražila,“ rekla sam brzo, ali ona to nije popušila.

Odvratila sam pogled prije nego je mogla uočiti moje rumenilo. „Naravno,“ Aria reče, znalački se osmjehujući. „Doći će kasnije kada se Luca i Matteo budu trebali ići pobrinuti za posao.“ Uzbuđenje u meni poraste, ali je bilo pomiješano s nečim nelagodnim i nervoznim. Imala sam učestale noćne more o toj noći u podrumu, ne baš vezano za Romera, ali sam se pitala hoće li novi susret donijeti još loših stvari. Ali to uopće nije bio glavni razlog moje nervoze. Do sada me Romero uvijek ignorirao, pa, ne baš mene, već moje flertovanje. Odnosio se prema meni kao prema djetetu. Možda napokon pokaže više interesa ili barem mrvicu interesa. Naposlijetku, punila sam petnaest i nije kao da 13

nisam uhvatila mnoge očeve vojnike kako me odmjeravaju. Možda nisam bila Romerov tip, bez obzira na svoje godine. Nisam čak znala ni hoda li on s nekim i da li je nekome obećan.

Za vrijeme večere, mogla sam reći da su se Aria i Gianna povremeno pogledavale. Nisam bila sigurna što to znači. Jesu li razgovarale o meni.

Začuje se zvuk dizala jer ga je očito netko pozvao. „To je Romero,“ Aria reče. Luca je čudno pogleda, ali ja uopće nisam reagirala, kao da me nije bilo briga, a jest i bilo mi je drago što je Aria upozorila. „Trebam u kupaonicu,“ rekla sam, pokušavajući zvučati ležerno.

Gianna prevrne očima. Dohvatila sam torbicu s poda i požurila prema gostinjskoj kupaonici. Kada sam zatvorila vrata, začula sam da su se vrata dizala otvorila. Trenutak kasnije, začuje se Romerov glas. Bio je dubok, ali ne i grub. Sviđao mi se njegov zvuk.

Pogledala sam se u ogledalo i brzo osvježila svoju šminku i zagladila svoju tamnu kosu. Nije bila sjajna i lijepa kao Arijina, a niti privlačna poput Giannine crvene kose, ali mogla sam i gore proći. Drugi će primijetiti da sam otišla u kupaonicu kako bih se uredila, moje sestre prve, ali me nije bilo briga. Pokušala sam izgledati opušteno dok sam izlazila iz kupaonice. Romero je sjeo za stol i punio tanjur sa ostacima našeg deserta: tiramisu i Panna Cotta. Sjedio je na stolici pokraj moje.

Pogledala sam prema Ariji pitajući se ima li ona nešto s tim. Jedva da mi se osmjehnula, ali Gianna se nije ni trudila prekriti svoju zabavljenost.

Zaista sam se nadala da me neće osramotiti pred svima. Krenula sam prema svojoj stolici, nadajući se da izgledam odraslo i opušteno, ali osim kratkog osmijeha, Romero uopće nije obraćao pozornost na mene.

Razočarenje se smjesti u mom trbuhu. Sjela sam pokraj njega i otpila gutljaj vode, više kako bih nešto učinila, nego što sam zapravo bila žedna.

Ako sam pomislila da je Romerova nezainteresiranost za mene danas bila pri kraju, gadno sam pogriješila. Kada su Luca i Matteo otišli zbog nekog poslovnog sastanka, postalo je očito da Aria i Gianna traže priliku da budu same. Mogle su me jednostavno zamoliti da se udaljim, ali trebale su se riješiti i Romera. Aria se nagne i prošapće mi u uho. „Možeš li nakratko Romeru odvratiti pažnju? Važno je.“ Nisam dobila priliku da odbijem niti da postavim bilo kakvo pitanje. „Romero, zašto ne bi zaigrao Scrabble s Lily? Čini se da joj je užasno dosadno, a Ariji i meni je potreban trenutak nasamo za ženski razgovor,“ Gianna istakne.

14

Moje je lice gorjelo od srama. Gianna je obično znala bolje nego me tako posramiti. Zvučalo je kao da me Romero treba dadiljati dok ona i Aria razgovaraju o važnim stvarima.

Romero priđe iz kuhinje u kojoj je provjeravao svoj mobitel i zaustavi se pokraj mene za stolom u blagovaoni. Jedva da sam mogla pogledati u njega. Što je sada mislio o meni? Provirila sam kroz trepavice. Nije izgledao iznervirano, ali to nije značilo da zapravo želi provesti svoju večer zabavljajući mene. Bio je tjelohranitelj, a ne dadilja. „Tvoja sestra izgleda kao da bi radije provela vrijeme s tobom,“ rekao je Gianni. Tada njegove smeđe oči padnu na mene. „Jesi li sigurna da želiš igrati Scrabble sa mnom?“ Upitao me, a ja si nisam mogla pomoći, osmjehnula sam se. Samo je nekoliko ljudi pitalo što ja želim, čak su i moje sestre ponekad zaboravljale da sam ja osoba sa vlastitim mišljenjima i željama.

Aria i Gianna me značajno pogledaše. Trebala sam uvjeriti Romera da to želim jer ću u suprotnom njima sve uništiti. „Da, zaista želim igrati Scrabble s tobom. Volim tu igru, možemo li?“ Rekla sam široko se osmjehnuvši. Nisam se čak niti sjećala kada sam je posljednji put igrala.

Naša obitelj nikada nije igrala društvene igre.

Romero pogleda prema mojim sestrama. Na njegovom licu vidio se tračak sumnjičavosti. „Možete nam se pridružiti,“ rekao je. „Radije bih igrala sama s tobom,“ rekla sam flertujući. Gianna mi namigne kada Romero nije gledao. „Moje sestre mrze Scrabble kao i svatko drugi koga znam. Ti si moja jedina nada.“ Cerek se pojavi na Romerovom licu i on kimne. „U redu, ali budi strpljiva. Prošlo je već neko vrijeme otkako sam igrao.“ Igranje Scrabblea s Romerom zapravo je bilo veoma zabavno. To je bio prvi put da smo zaista proveli vrijeme nasamo. Podignula sam pogled s riječi koju sam upravo odložila, dvoumeći se da li bih trebala postaviti pitanje koje je bušilo rupu u mom trbuhu. Romero je bio zaposlen smišljajući sljedeću riječ. Njegove su tamne obrve bile skupljene na neodoljiv način. Htjela sam se nagnuti preko ploče i poljubiti ga. „Imaš li djevojku?“ Izvalila sam kada se više nisam mogla susprezati. A zatim sam htjela umrijeti na licu mjesta. Očito mi nisu bile potrebne sestre da me osramote. I sama sam to činila sasvim dobro.

Romero podigne pogled. Na njegovom se licu pojaviše iznenađenost i zabavljenost. Mogla sam osjetiti rumenilo kako se podiže uz moj vrat.

Bravo, Lily. Zvučala sam kao kreten. „Da li je to tvoj način da me odvratiš od igre kako bi mogla pobijediti?“

15

Zakikotala sam se, bilo mi je drago što se ne ljuti na mene jer sam postavila toliko osobno pitanje. Vratio je pozornost na slova ispred sebe, a moja zabavljenost izblijedi kada sam shvatila da mi nije odgovorio na pitanje. Da li je to značilo da nema djevojku? Ne mogu ga pitati ponovno, a da ne zvučim očajno.

Dublje sam potonula na stolicu, iznervirana. Moj pogled poleti prema krovnoj terasi na kojoj su moje sestre bile.

Aria i Gianna vjerojatno nisu mislile da ja znam da nešto smjeraju.

Mislile su da sam ja nesvjesna onoga što se događa oko mene. Samo zato što sam flertovala s Romerom, nije značilo da nisam primijetila skrivene poglede koje su jedna drugoj upućivale. Nisam ih pitala jer sam znala da mi ionako ne bi rekle, a tada bi se još više osjećala kao višak. Nisu to radile namjerno, ali je svejedno boljelo. Aria je izgledala uznemireno zbog nečeg što je Gianna rekla. Morala sam se oduprijeti potrebi da odem do njih i iskušam svoju sreću. „Tvoj je red,“ zbog Romerovog sam glasa poskočila.

Zacrvenila sam se i brzinski promotrila riječi na ploči, ali je moja koncentracija iščeznula. „Želiš li prestati?“ Romero upita nakon nekoliko minuta. Zvučalo je kao da je to nešto što on želi. Vjerojatno mu je ovo bilo užasno dosadno.

Odgurnula sam razočarenje pa kimnula. „Da. Idem malo čitati u sobu.“ Ustala sam, nadajući se da moje lice ne odaje emocije, ali nisam se trebala brinuti. Romero mi se smeteno osmjehne i uzme svoj mobitel kako bi provjerio poruke. Polako sam se odmaknula. Nije ponovno podigao pogled. Trebala sam pronaći način da privučem njegovu pažnju, a to nije bilo igranjem glupih igara.

Aria je čitav stan ukrasila balonima za moj rođendan, kao da sam bila dijete iz vrtića. Mislila sam da će nam možda biti dopušteno otići u jedan od Lucinih klubova, ali on i Aria odbili su odvesti me onamo. Zbog hrpe hrane na stolu, činilo se kao da je planirana velika zabava, ali bili smo tu samo mi i Romerove dvije mlađe sestre. Aria ga je zamolila da ih dovede. Osjećala sam se poput luzera bez prijatelja kojemu je starija sestra trebala pronaći prijatelje. Možda sam trebala ostati u Chicagu, onda bih barem provela dan sa svojim prijateljima.

16

Kada je Romero stigao sa svojim sestrama, nabacila sam svoj najsjajniji osmjeh. „Sretan rođendan, Liliana,“ rekao je i predao mi omotnicu. Bio je to vaučer za knjižaru. „Aria je rekla da voliš čitati.“ „Da, hvala ti,“ rekla sam, ali sam se nekako nadala drugačijem daru od Romera. Nešto osobno, nešto što bi pokazalo da sam posebna. „Ovo su moje sestre.“ Pokazao je na višu djevojku sa gustim smeđim kovrčama. „Ovo je Tamara, ima petnaest kao i ti.“ Osmjehnula sam se pa je i Tamara, ali se činilo da njoj nije nelagodno kao i meni. „A ovo je Kiera, njoj je dvanaest. Siguran sam da ćete se dobro slagati.“ Bilo je očito da bih trebala provesti vrijeme s njima jer sam previše mlada da bih se družila s Ariom, Lucom i ostalima. To mi je išlo na živce, čak iako su se Tamara i Kiera činile dovoljno dobrima, ali nisam došla u New York na dječju zabavu. Uz još jedan osmjeh, Romero krene prema Luci i Matteu, a ja povedem njegove sestre prema Ariji i Gianni i švedskom stolu.

Dala sam sve od sebe da uživam u večeri i da budem draga prema Romerovim sestrama, ali željela sam nešto posebno za svoj rođendan, nešto o čemu sam sanjala veoma dugo vremena. Kada sam primijetila da je Romero krenuo prema krovnom balkonu kako bi obavio poziv i ja sam se išuljala za njim. Drugi su bili blaženo zaokupljeni pa neće nekoliko minuta primijetiti da me nema. Romero je razgovarao na mobitel pa me isprva nije ni primijetio. Tiho sam ga slijedila i promatrala ga dok se naslanjao na ogradu. Rukavi su mu bili zavrnuti do laktova, otkrivajući mišiće podlaktice.

Kada su njegove oči pale na mene, on se namršti i uspravi. Prišla sam bliže i stala pokraj njega. Poklopio je i stavio mobitel u džep. „Zar ne bi trebala biti unutra sa svojim gostima?“ Pitao je uz osmjeh, ali sam mogla reći da nije bio iskren kao i inače.

Prišla sam mu bliže i osmjehnula se. „Trebalo mi je malo svježeg zraka.“ Romerove se oči uznemiriše dok me je promatrao. „Trebali bismo se vratiti.“ „Ima nešto što želim za svoj rođendan,“ rekla sam tiho. „Nešto što mi samo ti možeš dati.“ Nebrojeno sam puta te riječi ponovila u svojoj glavi, ali ovako izgovorene nisu zvučale ni upola flertujuće kao u mom umu. „Lily,“ Romero počne, a tijelo mu se napne.

Nisam htjela čuti ono što je namjeravao reći. Brzo sam se podignula na prste i pokušala ga poljubiti. Uhvatio me za ramena prije nego su moje usne dotaknule njegove i odmaknuo me od sebe kao da sam zarazna bolest.

17

„Što to radiš?“ Pustio me i odmaknuo se nekoliko koraka unatrag. „Ti si dijete, a ja sam vojnik Famiglije. Ja nisam igračka s kojom se možeš igrati kada ti je dosadno.“ Nisam očekivala takvu reakciju od njega. Iznenađenost i šok, da, ali ljutnju? Ne. „Samo sam te htjela poljubiti. Ne želim igrati igrice. Sviđaš mi se.“ Romero odmahne glavom pa pokaže prema staklenim vratima. „Vrati se unutra. Tvoje će se sestre početi pitati gdje si.“ Zvučao je poput velikog brata, a to je bila posljednja stvar koju sam htjela od njega. Okrenula sam se uokolo prije nego sam požurila natrag.

Srce mi je drhtalo u grudima. Iz nekog razloga, nikada nisam ni pomislila na Romerovu reakciju. Toliko sam često zamišljala naš prvi poljubac da mi mogućnost da se nikada ne dogodi nikada nije pala na um. Ostatak večeri, trudila sam se da održim osmjeh na licu, posebno kada bih ugledala Romera. Zapravo će mi biti drago kada se vratim u Chicago. Neću dugo vremena morati vidjeti Romera, dovoljno vremena da ga prebolim i pronađem nekog drugog u koga ću se zaljubiti.

Znao sam da je Lily zaljubljena u mene. Aria je to ranije spomenula, ali nikada nisam očekivao da će djevojka postupati u skladu sa svojim osjećajima. Bila je ljupko dijete. Dijete.

Nije me niti najmanje zanimala i što prije ona to shvati, to bolje.

Izgledala je jebeno povrijeđeno kada sam je odbio, ali nisam imao izbora. Čak i da nije dijete, nisam joj mogao dopustiti da me poljubi.

Kada sam se vratio u dnevni boravak, Luca mi je prišao. „Što je to bilo? Zašto je Liliana bila vani s tobom?“ Naravno da je primijetio. Luci nikada ništa nije promaknulo. „Pokušala me poljubiti.“ Lucine obrve se podigoše. „Pretpostavljam da si je odgurnuo.“ „Zar stvarno moraš pitati? Ona je godina moje sestre.“ „Njezine su godine najmanji problem. Barem u očima njezina oca.“ „Znam.“ Bio sam vojnik, a djevojka poput Liliane trebala je ostati u svojim društvenim krugovima.

18

Luca uzdahne. „Djevojka će biti problematična poput Gianne, ako ne i više.“ Imao sam osjećaj da bi on mogao biti u pravu.

19

„Kako mi ta djevojka ide na živce! Od dana otkad se rodila samo je nevolja!“ Očeve riječi odzvanjale su kroz kuću. Fabiano pogleda prema meni kao da sam ja znala odgovor na njegovo pitanje. I za mene je to bio jedan golemi upitnik. Nisam baš bila sigurna što se dogodilo, ali sam mogla pretpostaviti. Gianna je nestala dok je bila u New Yorku s Ariom.

Sada su je svi tražili. Nije ni čudo što me Aria nije pitala da je dođem posjetiti. Ne da sam bila previše gorljiva što se tiče povratka u New York nakon mog posljednjeg ponižavajućeg susreta s Romerom prije četiri tjedna. Ali i dalje je boljelo što su Aria i Gianna planirale nešto iza mojih leđa, iza svačijih leđa.

Sišla sam niz stepenice, pokazala Fabiu da ostane tamo gdje jest pa se polako približila očevim uredu. Majka je bila tamo i plakala je. Otac je bio na telefonu, iz njegovog ljutitog, ali suzdržanog tona, pretpostavljala sam da razgovara sa Bossom Cavallaro. Cavallaro je bio jedina osoba koju je moj otac zaista poštovao. Majka me uoči u dovratku i brzo odmahne glavom, ali ja napravim još jedan korak prema naprijed u ured.

Znala sam da je bolje ostati podalje od oca kada je u ovakvom raspoloženju, čak iako bi inače išibao Giannu, a ne mene, ali moje sestre sada nije bilo.

Otac poklopi, pa se namršti na mene. „Jesam li ti dopustio da uđeš?“ Njegov me glas pogodi poput biča, ali sam ostala čvrsto stajati na zemlji. „Što se dogodilo Gianni?“ Majka mi uputi upozoravajući pogled. „Tvoja je sestra pobjegla. Vjerojatno će je napumpati neki idiot i time će uništiti svoju reputaciju i reputaciju obitelji.“ „Možda će se vratiti,“ predložila sam. Ali nekako sam znala da neće.

Nije to bilo nešto učinjeno iznenada. Planirala je ovo, vjerojatno mjesecima. To objašnjava sve te tajne razgovore s Ariom prilikom našeg posljednjeg posjeta New Yorku. Zašto mi nisu rekle? Zar mi nisu vjerovale? Jesu li mislile da ću otrčati ocu prvom prilikom? A zatim se 20

druga misao nastani u mome umu. Ako je Gianna otišla, ako se ne uda za Mattea, tko će? Strah me preplavi. Što ako me otac poželi udati za Mattea? Nadala sam se da ću se moći udati iz ljubavi sada kada su moje sestre bile tako reći udane iz taktičkih razloga. Možda je to bilo sebično pomisliti u ovakvoj situaciji, ali nisam si mogla pomoći. Slika Romera iskoči mi u glavi. Znala sam da je smiješno uopće pomisliti na njega kada je brak u pitanju. Čak i kada bi se Gianna vratila i udala se za Mattea, bilo bi gotovo nemoguće nagovoriti oca da me da običnom vojniku, posebice jednom iz New Yorka. A tu je bio i problem toga što me on uopće nije želio, a sama sebi sam obećala da ću ga preboljeti.

Znala sam sve to, ali to nije značilo da se ne mogu nadati i sanjati, a ponekad se činilo da samo to i mogu. „Koliko će muškaraca imati Giannu do tada? Neće ništa vrijediti ako se vrati,“ otac ispljune. Trepnula sam, zgrožena njegovim riječima. Neće vrijediti ništa? Zasigurno smo mu značile više od robe koju je mogao prodati. Više od komadića mesa među našim nogama?

Otac me uhvati za ramena, a njegov me pogled palio. Trznula sam se unatrag, ali me nije pustio. „Nemoj misliti da ne vidim kako odmjeravaš moje vojnike. Previše si nalik na Giannu i to nije dobro za tebe. Neću dopustiti da još jedna kćer pravi budalu od mene.“ „Neću,“ prošaptala sam. Otac nikada prije nije sa mnom razgovarao tim tonom. Njegov izraz lica i riječi natjerale su me da se osjećam jeftino i bezvrijedno, kao da se trebam očistiti od svojih nečistih misli. „Tako je. Nije me briga ako te moram zaključati u tvoju sobu do dana tvoje udaje samo kako bi zaštitio tvoju reputaciju i čast.“ Nije se tu radilo o mojoj reputaciji i časti. Nisam marila za to. Sve se vrtjelo oko mog oca. Uvijek se radilo o muškarcima u obitelji, oko onoga što su oni željeli i očekivali. „Rocco, Lily je dobra djevojka. Ona ništa neće učiniti,“ majka pažljivo reče. Nije mi to inače govorila. Uvijek me upozoravala da previše flertujem, da sam previše svjesna utjecaja koje moje tijelo ima na muškarce. Ali bilo mi je drago zbog njezine podrške jer je prečesto ostajala tiho dok bi otac na jednak način napadao Giannu.

Otac me pusti i okrene se prema njoj. „Tvoj je posao bio da odgojiš pristojne djevojke. Za tvoje dobro, nadam se da si u pravu i da Liliana neće krenuti Gianninim stopama.“ Zbog prijetnje u njegovom glasu sam zadrhtala. Kako je mogao biti toliko užasan prema vlastitoj supruzi?

21

Majka problijedi. Ja sam se odmaknula unatrag, a nitko me nije zaustavio. Brzo sam potrčala na kat. Fabi me čekao, očiju širom otvorenih i znatiželjnih. „Što se dogodilo?“ Upitao je preplašeno.

U odgovor sam odmahnula glavom, nisam bila raspoložena sve mu prepričavati pa sam požurila prema svojoj sobi.

Nikada nisam bila u središtu očeve ljutnje, kao sada. Ali sada, kada je Gianna nestala, dodatno će me nadgledati, pobrinut će se da budem savršena dama, baš onakva kako je želio da mu kćeri budu. Uvijek sam se osjećala slobodnom, nikada nisam shvaćala zašto se Gianna osjećala ograničena našim životom, ali sada mi je svanulo. Sada će se stvari promijeniti.

U mjesecima nakon Giannina bijega, stvari kod kuće su bile veoma napete. Otac se gubio u najmanjim stvarima. Udario me samo dva puta, ali Fabi nije imao toliko sreće. Ali gora od nasilja bila je njegova neprestana sumnjičavost, način na koji me promatrao kao da ću počiniti još jedan skandal. Moj je zlatni kavez postao još manji, čak iako se to prije činilo nemogućim. Nadala sam se da će se stvari promijeniti sada kada je Matteo uhvatio Giannu i kada je vraća natrag u Chicago. Možda će to umiriti oca iako se činio daleko od mirnog kada sam ga posljednji put vidjela. Nisam bila sasvim sigurna što se dogodilo, ali iz onog što sam načula, Gianna je uhvaćena s drugim muškarcem, a to je bio najgori scenarij na svijetu. Otac će me vjerojatno staviti u kućni pritvor kako bi me spriječio da učinim isto. „Kada će oni doći ovamo?“ Fabiano upita po stoti put. Njegov je glas imao plačljiv ton pa sam se morala suzdržavati da ga ne udarim iz frustracije.

Fabiano i ja smo čekali na odmorištu prvog kata posljednjih dvadeset minuta, a moje je strpljenje postajalo tanko. „Ne znam,“ Prošaptala sam. „Budi tiho. Ako majka shvati da nismo u našim sobama, bit ćemo u nevolji.“ „Ali –“ Glasovi se začuju u prizemlju. Prepoznala sam jednog od njih kao Lucin glas. Uspio je ispuniti kuću njime, nije ni čudno s obzirom na to koliko je snažan bio.

22

„Ovdje su!“ Fabiano se dade u trk, a ja sam bila iza njega dok smo se spuštali niz stepenice.

Istog sam trena uočila Giannu. Njezina je kosa sada bila smeđa. izgledala je nevjerojatno umorno, ali osim toga, bila je sestra kakve sam se sjećala. Otac je često govorio na način kao da će ona biti nova osoba ako se vrati, užasna bezvrijedna osoba.

Otac pošalje meni i Fabiju značajan pogled kada nas je primijetio, ali me nije bilo briga. Požurila sam prema Gianni i omotala ruke oko nje.

Toliko mi je nedostajala. Kada sam prvi put čula da ju je uhvatio Matteo, zabrinula sam se da će je ubiti, ali sada kada sam je vidjela neozlijeđenu, naveliko sam odahnula. „Zar ti nisam rekao da ih zadržiš na katu?“ Otac prosikće. „Žao mi je. Bili su previše brzi,“ Majka reče. Pogledala sam preko ramena na njezin ispričavajući pogled dok je silazila niz stepenice.

Budući je zbog Giannina bijega otac stalno bio na rubu, često je i nju tukao. Njegova me vika probudila više nego jednom tokom noći. Nisam bila sigurna kada je postao toliko nasilan. Nisam ga se sjećala takvoga kada sam bila mlađa ili sam možda samo bila manje svjesna tih stvari. „Lily, Fabi, vratite se u svoje sobe,“ otac naredi. Pustila sam Giannu i namjeravala sam se pobuniti, ali me Fabi pretekao u tome. „Ali, oče, nismo čitavu vječnost vidjeli Giannu,“ Fabi se pobuni.

Otac krene prema nama, a ja se napnem. Rijetko kada me udarao, a sada je izgledao bijesan. Zgrabio je Fabija i mene i odvukao nas od Gianne. A zatim nas je gurnuo prema stepenicama. „Odmah gore.“ Zateturala sam od snage njegova guranja, ali kada sam povratila ravnotežu, zaustavila sam se i nisam se pomicala. Nisam mogla vjerovati da nam neće dopustiti da razgovaramo s Giannom nakon što je nismo vidjeli toliko dugo. „U redu je,“ Gianna reče, ali je njezino lice odražavalo drugu priču.

Izgledala je povrijeđeno i tužno, a Gianna nije bila netko tko je pokazivao tu vrstu emocije. „Možemo razgovarati kasnije.“ Moje su oči bile privučene nečemu iza nje: Romero. Stajao je onako snažan i visok, a pogled mu je bio čvrsto fiksiran na moga oca. Nisam ga vidjela sedam mjeseci i mislila sam da ću se s vremenom osloboditi svoje zaljubljenosti, ali kada sam ga sada ugledala, ponovno su se pojavili leptirići u mome trbuhu.

Otac svojim ispadom privuče moju pažnju na sebe. „Ne, ne možete.

Ne želim te blizu njih. Više nisi moja kći, a ne želim da tvoja pokvarenost dotakne Lilianu,“ zagrmio je. Izgledao je kao da ništa više ne bi volio 23

nego ubiti Giannu. To me plašilo. Zar nas on ne bi trebao voljeti, svoju djecu, bez obzira na sve? Kada bih i ja učinila nešto što on ne bi odobrio, da li bi i mene mrzio? „To je sranje,“ Matteo reče. „Matteo,“ Luca reče. „To se nas ne tiče.“ Moj se pogled kretao između njih dvojicu, pa prema Romeru čije su ruke bile ispod njegovog prsluka.

Nastrani dio mene htio ga je vidjeti u akciji. Zasigurno je nevjerojatan u situacijama koje zahtijevaju borbu, a još gori dio mene znao je da bi majci, Fabiju i meni bolje bilo kada oca više ne bi bilo.

Majka omota prste oko mog zgloba i primi Fabija za ruku. „Hajde sada,“ rekla je inzistirajući, povlačeći nas prema stepenicama pa na kat. „Tako je. To je moja obitelj, a Gianna je još uvijek pod mojim pravilima, nemoj to nikada zaboraviti,“ otac reče. „Mislila sam da više nisam tvoja kći, pa zašto onda moram slušati ijednu riječ koju ti izgovoriš?“ Moja se glava okrene, bila sam zapanjena otrovom u Gianninom glasu. „Oprezno,“ otac prosikće. „Još uvijek si dio Outfita.“ Izgledao je kao da bi prebio Giannu samo da je Matteo nije držao za struk. Majka me pokušavala odvući dalje, ali u tom trenutku Romero podigne glavu i njegove oči susretnu moje. Njegova reakcija na moj rođendan još mi je uvijek bila svježa u mislima, ali i dalje sam znala da ga još uvijek želim poljubiti. Zašto smo ponekad željeli nešto što nismo mogli imati? Nešto što je samo vodilo do povrijeđenosti?

24

Ponekad se činilo kao da se svaki dan moram dokazivati ocu. Samo je čekao kada ću zabrljati poput Gianne, ali ja nisam bila sigurna kako bi to uopće bilo moguće, nikada nije skidao pogleda s mene. Osim ako ne započnem nešto sa svojim prastarim tjelohraniteljima, nije postojao način na koji bi uništila svoju čast. Ali otac još uvijek nije oprostio Gianni, što je razlog iz kojeg je nisam vidjela skoro dvije godine. Bilo joj je zabranjeno da dolazi u Chicago, a meni nije bio dozvoljen posjet u New York. Da nije bilo Arijine lukavosti, ne bih čak mogla ni razgovarati s Giannom na mobitel.

Ponekad sam čak i ja osjećala ljutnju prema Gianni jer je njezin bijeg pretvorio moj život u pakao. Možda bi otac bio manje strog da je Gianna igrala po njegovima pravilima. A postojali su i trenuci u kojima sam joj se divila zbog njezine smjelosti. Nije postojala noć kada nisam sanjala o slobodi. Nisam zaista željela pobjeći, ali sam željela da imam malo više slobode u životu. Slobodu da hodam s nekim, slobodu da se zaljubim i budem s tom osobom.

Nisam se čak niti sjećala kakav je to osjećaj biti zaljubljen. Baš kao i Giannu, nisam vidjela ni Romera posljednje dvije godine. Ono što sam osjećala tada za njega, nije bila ljubav, niti približno. Bilo je to divljenje i fasciniranost, sada sam to znala. Ali nije bilo ni ikog drugog. Naravno, bilo je teško upoznati nekoga u koga bi se zaljubila kada sam išla u žensku školu i nije mi bilo dopušteno nigdje drugdje ići.

Zvuk razbijanja stakla u prizemlju otrgne me od misli. Poskočila sam iz kreveta i otvorila vrata. „Majko?“ Pozvala sam. Nije je bilo čitavog jutra. Nije bilo odgovora, ali sam mogla čuti nekoga da se kreće u kuhinji.

Izašla sam iz sobe i krenula niz stepenice. „Majko?“ Pokušala sam ponovno kada sam skoro stigla do kuhinjskih vrata. I dalje nema odgovora. Otvorila sam vrata i zakoračila unutra. Boca vina bila je 25

razbijena na podu, vino se prolilo posvuda. Majka je klečala uz nju, njezina kremasta suknja polako se natapala od alkohola, ali činilo se da ona to ne primjećuje. Zurila je u krhotinu u svome dlanu, kao da je ona odgovor na sva njezina pitanja. Nikada je takvu nisam vidjela. Krenula sam prema njoj. „Mama?“ Skoro nikada je tako nisam zvala, ali to se činilo kao pravi izbor u ovom trenutku.

Pogledala je prema gore, a pogled joj je bio suzan i nefokusiran. „Oh, doma si?“ 'Gdje bih drugdje bila?' Htjela sam pitati, ali umjesto toga, dotaknula sam njezino rame i pitala, „Što nije u redu? Jesi li dobro?“ Zurila je u krhotinu boce u svojoj ruci ponovno, a zatim je bacila na pod. Pomogla sam joj da ustane. Nije bila stabilna na nogama, a mogla sam osjetiti i alkohol u njezinom dahu. Još uvijek je bilo rano da počne piti, a i inače nije bila neka pijanica. „Bila sam kod doktora.“ Smrznula sam se u mjestu. „Jesi li bolesna? Što nije u redu?“ „Rak pluća,“ Rekla je i lagano slegnula ramenima. „Treći stadij.“ „Ali ti nikada nisi pušila! Kako je to uopće moguće?“ „Može se dogoditi,“ rekla je. „Uskoro moram započeti s kemoterapijama.“ Omotala sam ruke oko nje osjećajući se bespomoćno i maleno pod težinom tih novosti. „Zna li otac?“ „Ne mogu doći do njega. Ne javlja se na mobitel.“ Naravno da nije. Zašto bi svojoj supruzi odgovorio na poziv?

Vjerojatno je bio s jednom od svojih ljubavnica. „Moramo nazvati Ariu i Giannu. One trebaju znati.“ Majka stisne moju ruku. „Ne,“ odlučno je rekla. „Uništit ću im Božić.

Ne želim da još saznaju. Nema potrebe zabrinjavati ih. Nedavno sam razgovarala s Giannom, a Aria ima dovoljno briga kao Capova supruga.“ „Ali mama, one bi željele znati.“ „Obećaj mi da im nećeš reći,“ naredila je.

Polako sam kimnula. Što sam drugo mogla?

Dva sata kasnije čula sam da se otac vratio kući i nakon još trideset minuta, začula sam majčine lagane korake kako se penju uz stepenice, a potom i kako se vrata glavne sobe zatvaraju. Da li je otac ostao u 26

prizemlju? Izašla sam iz sobe i otišla do njegovog ureda na prvom katu.

Nakon trenutka oklijevanja, pokucala sam. Trebala sam razgovarati s njim.

Naša će Božićna zabava biti za dva tjedna, a sada kada je majka bolesna, Gianna bi trebala biti pozvana. Ona i majka bi trebale dobiti priliku da provedu malo vremena zajedno i da se izmire. „Naprijed,“ otac reče.

Otvorila sam vrata i provirila glavom unutra, napola očekujući da ću ga ugledati shrvanog i uplakanog, ali on je bio nagnut nad neke papire, radio je. Ušla sam unutra, zbunjena. „Da li ti je majka rekla?“ Možda mu nije rekla za rak.

Podigao je pogled. „Da, jest. Započet će terapiju sljedeći tjedan kod najboljeg liječnika u Chicagu.“ „Oh, u redu.“ Zastala sam, nadala sam se nečemu drugome od oca, ali on me promatrao bez ijedne emocije na licu. „Razmišljala sam o tome da je majci sada više nego ikada potrebna podrška čitave obitelji. Njezine čitave obitelji.“ Otac podigne obrvu. „I?“ „Mislim da bismo trebali pozvati Giannu na našu Božićnu zabavu.

Ona i majka se nisu vidjele dosta dugo. Sigurna sam da bi majka bila sretna da ponovno vidi Giannu.“ Očevo se lice smrkne. „Ne želim tu kurvu u svojoj kući. Možda joj je Matteo oprostio i čak se i oženio njome unatoč njezinom prijestupu, ali ja nisam toliko milostiv.“ Ne, dobrota definitivno nije bila riječ kojom bih opisala svog oca. „Ali majka treba svaku podršku koju može dobiti.“ „Ne i to je moja konačna odluka,“ zarežao je. „A tvoja majka ne želi da ljudi znaju za njezinu bolest. Samo bi se počeli pitati jesmo li pozvali Giannu. Ponašat ćemo se kao da je sve u redu. Čak nećeš reći ni sestrama ni ikome drugome, razumiješ li?“ Kimnula sam. Ali kako da takvu tajnu sakrijem od svih?

Kuća je bila predivno ukrašena za našu Božićnu zabavu. Sve je bilo savršeno. Miris pečene govedine, tartufa i pire krumpira širio se kroz prostorije, ali ja nisam mogla uživati u tome. Majka je provela jučerašnji 27

dan i većinu ovog jutra povraćajući od terapije. Nakon nekoliko slojeva šminke, nisi mogao reći koliko je bila blijeda, ali ja sam znala. Samo smo otac i ja znali. Čak ni Fabi nije slutio ništa.

Aria i Luca stigli su samo nekoliko minuta prije drugih gostiju. Ionako su odsjeli u hotelu pa nije bilo teško sakriti majčino stanje od njih. Aria se blistavo osmjehnula kada me ugledala pa je požurila zagrliti me. „Bože, Lily. Tako si prekrasna.“ Sramežljivo sam se osmjehnula. Bila sam toliko uzbuđena prije nekoliko tjedana kada sam pronašla srebrnu haljinu jer sam se u njoj osjećala odraslo i naglašavala je moje obline na pravi način, ali danas se moje uzbuđenje nad komadom odjeće činilo besmislenim.

Aria se odmakne i pogledom pretraži moje lice. „Da li je sve u redu?“ Brzo sam kimnula i pažnju svrnula na Lucu koji je strpljivo čekao iza moje sestre na zagrljaj. Kratko me zagrlio. Bilo je čudno da me on pozdravlja na takav način. „Otac je još u svom uredu, a majka u kuhinji,“ objasnila sam. Barem sam se nadala da majka nije u kupaonici, da ponovno ne povraća.

Luca prođe pokraj mene, a moj pogled padne na Romera koji je bio skriven iza Lucine masivne pojave. Moje se oči širom otvoriše na sam pogled na njega. Prošle je godine Luca došao sam s Ariom. Na kraju krajeva, on je sam bio sasvim sposoban zaštititi je. „Zdravo,“ rekla sam ležerno, zvučeći sabranije nego što sam se osjećala. Nisam baš u potpunosti prerasla svoju zaljubljenost u Romera, ali sam s olakšanjem shvatila da više nisam dršćući nered dok sam uz njega. Posljednjih nekoliko mjeseci i tjedana su me promijenili.

Luca je imao posao za koji se trebao pobrinuti sa Scuderima i Danteom Cavallarom, to je bio jedini razlog zbog kojeg sam pošao s njima u Chicago. A sada sam stajao u dovratku Scuderi rezidencije, zurio sam u Lilianu i pitao se jesam li trebao smisliti neku ispriku. Posljednji put kada sam vidio Lily, bila je samo djevojčica, a iako još uvijek nije bila žena, mnogo je izrasla. Bila je jebeno zapanjujuća. Bilo je teško ne gledati 28

u nju. Bilo je lako zaboraviti da je svega još nekoliko mjeseci dijeli od punoljetnosti, lako zaboraviti da je bila daleko izvan moje lige.

Nagnula je glavu u pozdrav i odmaknula se. Kamo je nestala djevojka koja je flertovala i rumenila se? Moram priznati da sam bio tužan što mi nije uputila flertujući osmjeh, iako me uvijek prije u prošlosti to smetalo.

Slijedio sam Lucu i Ariu u kuću. Mogao sam čuti Lilyine korake iza sebe, mogao sam namirisati njezin cvjetni parfem pa čak i vidjeti njezinu krhku pojavu krajičkom svog oka. Trebalo mi je mnogo samokontrole da ne bacim pogled na nju preko ramena.

Proveo sam nekoliko sljedećih sati diskretno je promatrajući dok sam se pravio da sam zaposlen čuvajući Ariu, ne kao da sam imao što raditi.

Ali što sam više promatrao Lily, sve sam više shvaćao da nešto nije u redu. Kada god je mislila da nitko ne obraća pozornost, činilo se kao da bi odlutala, njezin bi osmjeh nestao, a ramena bi se povila. Bila je dobra glumica kada bi trebala posvetiti svoju punu pažnju, ali nekoliko trenutaka nepažnje meni su bili dovoljni. Godinama kao tjelohranitelj, naučio sam biti svjestan čak i najmanjih znakova.

Kada je napustila prostoriju i nije se vratila, zabrinutost me preplavi.

Ali ona nije bila moja odgovornost. Aria jest. Pogledao sam prema Lucinoj supruzi. Bila je duboko zadubljena u razgovor sa svojom majkom i Valentinom Cavallaro. Ispričao sam se. Ona će biti sigurna ovdje. Luca je bio s druge strane prostorije udubljen u nešto nalik prepirci sa Danteom i Scuderijem.

Kada sam izašao u predvorje, oklijevao sam. Nisam bio siguran kamo je Lilyana otišla, a teško da sam mogao pretražiti čitavu kuću kako bi je pronašao. Zvuk iz hodnika s moje desne strane privukao mi je pozornost, a nakon što sam se uvjerio da sam sam, slijedio sam ga sve dok nisam ugledao Lilianu. Naslonila se na zid, glava joj je bila zabačena unatrag, a oči zatvorene. Mogao sam reći da se pokušavala sabrati, a čak i sada, jedva se držala. Jebeno predivna. Jednog će dana neki muškarac biti veoma sretan da je oženi.

Ta mi ideja nije dobro sjela, ali nisam se zadržao na svojoj čudnoj reakciji. Krenuo sam prema njoj, pobrinuvši se da se moji koraci čuju kako bi znala da više nije sama. Napela se, oči su joj zatreperile i otvorile se pa me uočila, ponovno se opustila i okrenula od mene. Nisam bio siguran što bih mislio zbog njezine reakcije na moju nazočnost.

Zaustavio sam se nekoliko koraka dalje od nje. Moj je pogled putovao preko njezinih dugih, dugih nogu, a zatim se brzo prebacio na njezino lice. „Liliana, jesi li u redu? Nije te bilo dosta dugo.“ 29

„Zašto inzistiraš na tome da me zoveš Liliana dok me svi drugi zovu Lily?“ Ponovno j otvorila oči i gorko se osmjehnula. Imala je jebeno nevjerojatne plave oči. „Da li ti je moja sestra rekla da me pričuvaš?“ Upitala je optužujući.

Kao da mi je itko morao reći. Bilo mi je skoro pa nemoguće večeras držati oči podalje od Liliane. „Ne, nije,“ jednostavno sam rekao.

Njezine su plave oči bile zbunjene, a zatim se okrenula u stranu, ostavljajući me da zurim u njezin profil. Brada joj zadrhti, ali njezin se izraz lica istovremeno ujednači. „Zar ne trebaš nadgledati Ariu?“ „Luca je ondje,“ rekao sam. Primakao sam joj se malo bliže, previše blizu. Lilyin parfem dolebdi mi do nosa, zbog čega sam želio zakopati lice u njezinu kosu. Bože, gubio sam jebeni razum. „Vidim da nešto nije u redu? Zašto mi ne kažeš?“ Lily se namršti. „Zašto? Ja nisam tvoja odgovornost. A posljednji put kada smo se vidjeli, nije se činilo da sam ti baš draga.“ Zar je još bila ljuta na mene jer sam je zaustavio od onog poljupca za njezin rođendan prije dvije godine? „Možda ti mogu pomoći,“ rekao sam inzistirajući.

Uzdahnula je i pogrbila ramena još malo. S tim zabrinutim izrazom lica, izgledala je nekako starije, poput odrasle žene pa sam se ponovno morao podsjetiti na obećanje i zakletvu. Njezine se oči ispuniše suzama kada je podignula pogled prema meni, ali nijedna nije napustila njezine oči. „Hej,“ rekao sam nježno. Želio sam je dotaknuti, odmaknuti joj kosu.

Jebem ti. Želio sam puno više od toga, ali sam ipak ostao ondje gdje sam bio. Nisam smio ići uokolo i dodirivati kćer Outfitovog Consiglierea. Ne bih čak ni smio biti ovdje s njom. „Ne smiješ nikome reći,“ rekla je.

Oklijevao sam. Luca je bio moj Capo. Postojale su određene stvari koje nisam smio tajiti od njega. „Znaš da ti to ne mogu obećati bez da ne znam o čemu se radi.“ I tada sam se zapitao da nije ona možda trudna, da li je netko možda slomio njezino srce i zbog same pomisli na to postao sam bijesan. Nisam je trebao željeti, a ipak... „Znam, ali ne radi se o Outfitu ni o Famigliji. To je...“ Spustila je pogled i progutala. „Bože, ne bih trebala nikome reći. I mrzim to. Mrzim što svi rade ovu šaradu kada se sve raspada.“ Strpljivo sam čekao, dajući joj vrijeme koje joj je očito bilo potrebno.

Ramena joj počnu drhtati, ali još uvijek nije zaplakala. Nisam bio siguran kako je uspijevala. „Moja majka ima rak.“ 30

To nije bilo ono što sam očekivao. Ipak, sada kada sam to znao, shvatio sam da se njezina majka i jest činila blijedom iza svih tih slojeva šminke na svome licu.

Dotaknuo sam Lilyno golo rame i pokušao ignorirati taj dobar osjećaj, koliko je glatka njezina koža bila. „Žao mi je. Zašto o tome ne popričaš s Ariom? Mislio sam da ti i ona pričate o svemu?“ „Gianna i Aria pričaju o svemu. Ja sam mala sestra, treći kotač.“ Zvučala je ogorčeno. „Oprosti.“ Ispustila je dugi dah, očito se trudila držati emocije pod kontrolom. „Otac mi je zabranio da ikome kažem, čak i Ariji, a ja sam rekla tebi.“ „Ja neću reći nikome,“ obećao sam prije nego sam uspio promisliti o tome. Zašto sam obećavao nešto takvo Lily? Luca i Famiglia bili su moj prioritet. Morao sam promisliti o posljedicama ako je žena Consigliera bolesna. Hoće li to oslabjeti njega i Outfit? Luca bi možda to i pomislio. I ne samo to, ja sam trebao štititi i Ariu. Zar nije moj posao reći joj da joj je majka bolesna? To postaje problem ako počneš razmišljati svojim kurcem. Tada stvari uvijek postaju zeznute.

Lily nagne glavu u stranu sa znatiželjnim izrazom na licu. „Nećeš?“ Naslonio sam se na zid pokraj nje, pitajući se kako ću se maknuti iz ovog kuta. „Ali, zar ne misliš da bi trebala reći sestri? To je i njezina majka. Zaslužuje znati istinu.“ „Znam, zar misliš da nisam razmišljala o tome?“ Prošaptala je očajno. „Želim joj reći. Osjećam se tako krivom što čuvam tajnu. Što misliš, zašto se skrivam u hodniku?“ „Onda joj reci.“ „Otac će biti bijesan ako sazna. Već je neko vrijeme na rubu. Ponekad mi se čini da bi mu bio dovoljan samo mali incident da mi prosvira glavu.“ Zvučala je jebeno prestravljeno svog vlastitog oca. A kopile je bilo strašno. Primio sam je za ruku. „Da li ti je išta učinio? Siguran sam da Luca može pronaći način da te zaštiti.“ Koji sam kurac govorio? Scuderi će uvjeriti Dantea da započne rat ako Luca odvede od njega njegovu najmlađu kćer. Nikad se ne uplići u probleme drugih obitelji. To je jedno od najvažnijih pravila u našem svijetu. „Otac to ne bi dopustio,“ izrekla je činjenicu. Ona stvarno nije bila dijete koje sam prije susretao. Ovaj je svijet oduzeo od nje nevinost previše rano. „I on nije učinio ništa, ali bi bio bijesan kada bi pokazala neposlušnost.“ „Znaš svoju sestru, ona nikada nikome neće reći.“ 31

„Onda će ona morati čuvati tajnu i neće smjeti niti s majkom razgovarati o tome. Zašto je sve toliki nered? Zašto ne mogu imati normalnu obitelj?“ „Ne možemo birati naše obitelji.“ „A u mom slučaju, ni budućeg supruga,“ rekla je. Zatim je odmahnula glavom. „Ne znam zašto sam to rekla. To nije ono što bi me trebalo brinuti.“ Pogledala je prema mojoj ruci, koja je još uvijek držala njezinu.

Pustio sam je. Ako Scuderi ili jedan od njegovih ljudi naiđu na nas, Scuderi će imati novi razlog da poludi. „Znaš što? Reći ću joj,“ Lily iznenada reče. Ispravila se i zahvalno mi se osmjehnula. „U pravu si. Aria zaslužuje znati istinu.“ Sada kada se nije naslanjala na zid, bili smo još i bliže. Trebao bih se odmaknuti korak unatrag i držati se na rastojanju, ali umjesto toga, moje su oči privučene njezinim usnama.

Lily me iznenadila time što se udaljila. „Hvala ti za pomoć.“ Gledao sam kako zalazi za ugao i nestaje.

Srce mi je nabijalo u grudima, ne samo zato što sam bila sama s Romerom i zbog toga što sam jedva uspjela otići bez poljupca, već i zbog toga što sam bila odlučna u tome da slijedim očeve naredbe. Možda je Romero govorio istinu i neće reći mojoj sestri i Luci o majci, ali zašto bi on za mene čuvao tu tajnu? Nismo bili par, nismo bili čak ni prijatelji. Bili smo ništa jedno drugome. Ta se pomisao poput velike težine spusti na moj želudac.

Bilo bi bolje da odmah kažem Ariji. Ionako će na kraju saznati, a ja sam htjela da to bude od mene.

Pronašla sam je u dnevnom boravku s tanjurom pršuta u ruci. Razgovarala je s Valentinom. Krenula sam prema njima, a Valentina me prva primijetila. U njezinim sam zelenim očima ugledala tračak žaljenja prije nego mi se osmjehnula. Da li je znala?

Naravno da jest. Otac je vjerojatno odmah rekao svom Bossu Danteu, a Dante je rekao svojoj supruzi. Da li je otac rekao i drugim ljudima?

32

Ljudima za koje je smatrao da zaslužuju znati istinu više nego njegova vlastita obitelj? „Bok, Val,“ rekla sam. „Mogu li ukrasti Ariu na trenutak?

Moram razgovarati s njom.“ Aria me upitno pogleda, a Valentina jednostavno kimne. Ispreplela sam ruke sa sestrom i ležerno krenula prema izlazu iz prostorije s njom.

Nisam htjela da otac ili majka postanu sumnjičavi. Uhvatila sam Romerov pogled preko prostorije. Stajao je uz Lucu i Dantea, ali je gledao u mom smjeru. Lagano mi je kimnuo za ohrabrenje i nekako sam se zbog te male geste osjećala bolje. U posljednje dvije godine uvjeravala sam sebe da ta stvar s Romerom nije ništa osim glupave zaljubljenosti, ali sada više nisam bila sigurna u to. „Lily, što se događa? Čitavo popodne se ponašaš veoma čudno,“ Aria je šaptala dok smo hodale prema hodniku. „Reći ću ti za koji trenutak. Želim da budemo same.“ Arijino lice se ispuni brigom. „Da li se nešto dogodilo? Treba li ti pomoć?“ Povela sam je uz stepenice pa u svoju sobu. Kada su se vrata za nama zatvorila, pustila sam Ariu i potonula na svoj krevet. Aria je sjela pokraj mene. „Radi se o majci,“ rekla sam šaptom. „Ima rak pluća.“ Možda sam joj to trebala priopćiti manje direktno, ali to ne bi umanjilo užasnost novosti.

Aria je zurila u mene širom otvorenih očiju, a zatim se naslonila na zid, duboko izdahnuvši. „Oh Bože. I pomislila sam da izgleda iscrpljeno, ali sam za to okrivila prepirku s ocem.“ „I dalje se svađaju i to samo pogoršava stvar.“ Aria omota ruku oko mene pa smo se na trenutak tako grlile u tišini. „Zašto mi sama to nije rekla?“ „Otac ne želi da itko zna. Zapravo mi je i zabranio da ti kažem.“ Aria se odmakne. „Zabranio ti je?“ „Mislim da želi održati lažan privid. Mislim da je posramljen majčinom bolesti.“ Oklijevala sam. „Zato ti nisam odmah rekla. Nisam znala što da učinim, ali sam razgovarala s Romerom i on me uvjerio da ti kažem.“ Aria pretraži pogledom moje lice. „Romero, hmm?“ Slegnula sam ramenima. „Hoćeš li ti reći Gianni kada se vratiš u New York?“ „Naravno,“ Aria reče. „Mrzim to što ne može biti ovdje.“ Uzdahnula je. „Želim razgovarati s majkom o tome. Treba joj naša podrška, ali kako da joj je damo ako ne bismo trebali znati?“ 33

Nisam znala. „Mrzim način na koji se otac ponaša. Tako je hladan prema njoj. Toliko si sretna, Aria, što imaš supruga koji mari za tebe.“ „Znam. Jednog ćeš dana i ti to imati.“ Zaista sam se nadala da je u pravu. Život s nekim poput mog oca bio bi pakao koji ne bih mogla preživjeti.

Svaki dan je majka blijedjela sve više. Ponekad se činilo da bih samo trebala odvratiti pogled, a da bi njezina koža za to vrijeme postala još strašnije siva, a čak je izgubila i mnogo na kilaži. Čak je i njezina prekrasna kosa nestala u potpunosti. Postalo je nemoguće njezinu bolest držati tajnom. Svi su znali. Dok su ljudi bili oko oca izigravao bi brižnog i zabrinutog supruga, ali kod kuće, kada bismo bili sami, jedva bi mogao podnijeti majčinu prisutnost, kao da se brinuo da je zarazna. Palo je na moja pleća da joj budem podrška dok sam se pokušavala progurati kroz posljednju godinu škole. Aria, Gianna i ja smo razgovarale na mobitel skoro svakog dana. Bez njih ne bih preživjela. Noću, kada bih ležala u tami i kada ne bi mogla zaspati zbog zabrinutosti i straha, sjetila bih se načina na koji me Romero gledao na Božićnoj zabavi, kao da me prvi put vidi, zaista vidi kao ženu, a ne kao glupavo dijete. Zbog pogleda u njegovim smeđim očima bilo mi je toplije pa čak iako je to samo bilo sjećanje.

Začuje se meko kucanje na vratima pa sam se uspravila u sjedeći položaj. „Da?“ Tiho sam upitala. 'Molim te, nemoj da majka ponovno povraća.' Htjela sam jednu noć bez kiselog mirisa u nosnicama. Osjećala sam se loše zbog te pomisli. Kako sam uopće mogla pomisliti takvo nešto?

Vrata se otvoriše i Fabi promoli glavom unutra prije nego se ušuljao u sobu. Njegova je tamna kosa bila razbarušena i bio je u svojoj pidžami.

Nisam navukla zavjese i zato sam mogla vidjeti da je plakao, ali to nisam spomenula. Fabi je napunio dvanaest prije nekoliko mjeseci i bio je previše ponosan da obznani svoje osjećaje prema bilo kome, pa čak i prema meni. „Spavaš li?“ „Izgledam li ti kao da sam spavala?“ Pitala sam ga zadirkujuće.

Odmahnuo je glavom pa ruke gurnuo u džepove na hlačama pidžame. Bio je prestar da dolazi k meni u krevet ako se bojao nečega.

34

Otac bi otkinuo Fabiju glavu kada bi ga pronašao suznog lica u mojoj sobi. Slabost nije bilo nešto što je otac tolerirao kod svog sina, a ni kod ikoga drugog. „Želiš li gledati film?“ Pomaknula sam se u stranu. „Ionako ne mogu zaspati.“ „Ti imaš samo ženske filmove,“ rekao je kao da sam tražila od njega golemu uslugu, ali je ipak krenuo prema mojoj polici s DVD-ima i izabrao nešto. Zatim je sjeo pokraj mene i leđa oslonio na uzglavlje kreveta. Film je počeo pa smo ga dugo gledali u tišini. „Misliš li da će mama umrijeti?“ Fabi iznenada upita dok mu je pogled još uvijek počivao na ekranu. „Ne,“ rekla sam s uvjerenjem koje nisam osjećala.

Danas je bio moj osamnaesti rođendan, ali neće biti zabave. Majka je bila previše bolesna. Nije postojala prostorija u kući koja bi bila za proslave i sreću. Otac jedva da je više dolazio kući, uvijek je bio odsutan zbog posla, a nedavno mu se i Fabi pridružio. I tako bih ja sama doma ostajala s majkom. Naravno, bila je tu i medicinska sestra i naša sluškinja, ali nije bilo obitelji. Majka ih nije htjela blizu sebe i tako sam ja bila jedina koja je uz nju sjedila nakon škole, čitala joj, pokušavala sam se praviti da soba nije zaudarala na smrt i bespomoćnost. Aria i Gianna nazvale su ujutro da mi požele sretan rođendan. Znala sam da žele doći u posjet, ali je otac zabranio to. Čak ni za moj rođendan nije mogao biti pristojan.

Odložila sam knjigu koju sam čitala majci. Zaspala je. Zvuk njezinog respiratora, škljocanje i zveckanje, ispunjavali su sobu. Ustala sam, trebala sam malo prošetati. Moja su leđa i noge bile ukočene od cjelodnevnog sjedenja.

Otišla sam do prozora i pogledala van. Život se odvijao svuda oko mene. Mobitel mi zazvoni u džepu i prene me iz misli. Izvadila sam ga i ugledala nepoznat broj na ekranu. Stavila sam ga uz uho. „Halo?“ Prošaptala sam dok sam izlazila na hodnik kako ne bi ometala majku, iako ju je čak i buka teško mogla probuditi u posljednje vrijeme. „Zdravo Liliana.“

35

Smrznula sam se u mjestu. „Romero?“ Nisam mogla vjerovati da me nazvao, a zatim me užasna misao pogodi, jedino objašnjenje za ovaj poziv. „Bože, da li se nešto dogodilo mojim sestrama?“ „Ne, ne. Žao mi je, nisam te želio preplašiti. Samo sam ti htio zaželjeti sretan rođendan.“ Njegov je glas bio gladak, topao i dubok, liječio me na način na koji med liječi bolno grlo. „Oh,“ rekla sam. Naslonila sam se na zid dok mi je puls usporavao. „Hvala ti. Da li ti je moja sestra rekla da mi je rođendan?“ Lagano sam se osmjehnula. Mogla sam zamisliti kako Aria to čini, nadajući se da će me razvedriti. Nije sa mnom razgovarala o tome, ali sam bila sasvim sigurna da je znala da mi je Romero i dalje drag nakon sveg ovog vremena. „Nije trebala. Znam kada ti je rođendan.“ Nisam ništa rekla, nisam znala što da kažem. Sjetio se mog rođendana? „Imaš li planove za rođendan?“ „Ne. Ostat ću kod kuće i brinuti se za majku,“ rekla sam umorno.

Nisam se mogla sjetiti posljednjeg puta kada sam prespavala noć. Ako me majka ne bi probudila zbog povraćanja ili bolova, onda bih samo budna zurila u ništavilo.

Romero je bio tih s druge strane, a zatim je nježnim glasom rekao. „Stvari će biti bolje. Znam da se sada sve čini beznadno, ali neće uvijek biti ovako.“ „Vidio si mnogo smrti u svom životu. Kako to možeš podnijeti?“ „Drugačije je kada umire netko za koga mariš, a sasvim drugačije kada se radi o poslu.“ Morao je biti oprezan s onim što govori preko mobitela, pa sam zažalila što sam to uopće spomenula, ali čuti njegov glas bilo je tako dobro. „Moj je otac umro kada mi je bilo četrnaest.

Nismo bili toliko bliski koliko sam ja želio, ali njegova je smrt jedina koja me do sada pogodila.“ „Majka i ja nismo toliko bliske poput nekih mojih prijatelja i njihovih majki, a sada kada umire, žalim za tim.“ „Još ima vremena. Možda i više nego misliš.“ Htjela sam da bude u pravu, ali znala sam da je samo pitanje tjedna, prije nego majka izgubi svoju bitku. „Hvala ti, Romero.“ Rekla sam nježno. Htjela sam vidjeti njegovo lice, htjela sam omirisati njegov utješni miris. „Učini nešto što će ti danas razvedriti dan, pa makar i nešto malo.“ „Ovo me čini sretnom,“ priznala sam. „To je dobro,“ rekao je. Tišina je uslijedila.

36

„Moram ići.“ Odjednom me moje priznanje posrami. Kada ću se prestati tako sramotiti? Nisam bila netko tko je bio dobar u skrivanju emocija i mrzila sam to. „Zbogom,“ Romero reče.

Završila sam poziv s drugim svijetom, a zatim dugo zurila u mobitel.

Jesam li previše toga iščitavala iz Romerova poziva? Možda je želio biti ljubazan i nazvati sestru šefove supruge na njezin osamnaesti rođendan kako bi ostvario poene. Ali Romero se nije činio kao takav. Zašto je onda nazvao? Da li je to imalo veze s tim što me na onakav način gledao na Božićnoj zabavi? Da li sam mu počela biti draga jednako kao što je on meni bio drag?

Dva tjedna nakon mog rođendana, majčino se zdravlje još više pogoršalo. Njezina je koža bila suha i hladna, a pogled mutan od lijekova protiv bolova. Moj je stisak na njezinoj ruci bio lagan, bojala sam se da je ne povrijedim. Izgledala je toliko krhko. Duboko u sebi znala sam da neće izdržati još dugo. Htjela sam vjerovati da će se dogoditi čudo, ali više nisam bila maleno dijete. Znala sam bolje. Ponekad sam željela da sam još uvijek ta naivna djevojčica kakvom sam prije bila. „Aria?“ Majka reče slabašnim glasom.

Podignula sam se sa stolice i nagnula bliže njoj. „Ne, ja sam, Liliana.“ Majčine se oči fokusiraju na mene i ona se nježno osmjehne. Osmjeh je izgledao nevjerojatno tužan na njezinom iznurenom licu. Jednom je bila toliko lijepa i ponosna, a sada je bila samo ljuštura te žene. „Moja slatka Lily,“ rekla je.

Stisnula sam usne. Majka nikada nije previše iskazivala nježnost.

Zagrlila bi nas i čitala nam priče prije spavanje i općenito se trudila biti najbolja majka koliko je znala, ali skoro nas nikada nije zvala nadimcima. „Da, ovdje sam.“ Barem dok me otac ne pokuša ponovno udaljiti. Da je bilo do njega, majka bi bila odvedena u neku ustanovu daleko od svih koje je voljela, za nju bi se brinule medicinske sestre koje bi zaposlio sve dok ne bi preminula. Pokušavala sam sama sebi reći da je to zbog toga što ju je želio zaštititi, zato što je želio da ponosna žena bude pamćena onakva kakva je bila, a ne po svojoj bolesti, ali imala sam osjećaj da to nije bio njegov glavni razlog. Ponekad sam se pitala da li je se on srami.

37

„Gdje su ti sestre? I Fabi?“ Pogledala je preko moje glave, kao da ih je očekivala vidjeti ondje.

Spustila sam pogled na njezinu bradu, nisam bila sposobna pogledati je u oči. „Fabi je zauzet u školi.“ To je bila ogromna laž. Otac se pobrinuo da Fabi bude zauzet Bog-zna-čime, tako da nije mnogo vremena provodio s našom majkom. Kao da se otac bojao da će njezina bolest prijeći na Fabija ako se previše približi. „Aria i Gianna će uskoro doći.

Jedva čekaju da te ponovno vide.“ „Da li ih je otac pozvao?“ Majka upita.

Nisam je željela ponovno lagati. Ali kako sam joj mogla reći da otac nije želio da posjete svoju majku na samrti, da čak ne bi ni znale da je na samrti da im ja nisam rekla. Napunila sam njezinu čašu s vodom i prinijela je do njezinih usana. „Moraš piti.“ Majka otpije maleni gutljaj i okrene glavu na drugu stranu. „Nisam žedna.“ Srce mi se slamalo dok sam odlagala čašu na noćni ormarić.

Razmišljala sam o čemu bih mogla razgovarati s majkom, o stvarima koje sam joj zaista željela reći, o svojoj zaljubljenosti u Romera, ali nisam joj mogla vjerovati kada je to bilo u pitanju. „Treba li ti nešto? Mogla bih ti donijeti juhe.“ Lagano je odmahnula glavom. Promatrala me nekim čudnim izrazom lica pa mi je postalo nelagodno. Nisam bila sigurna zašto. U njezinom je pogledu bilo toliko tuge i čežnje koja je odgovarala nekom mračnom mjestu duboko unutar mene. „Bože, čak se više ni ne sjećam kako je to biti mlad i bezbrižan.“ Bezbrižan? Ja se bezbrižnom nisam osjetila već dugo vremena. „Ima toliko toga što želim učiniti, toliko sam snova imala. Sve se činilo mogućim.“ Njezin je glas postajao jači, kao da je energiju crpila iz sjećanja negdje duboko u sebi. „Imaš prekrasnu kuću i mnogo prijatelja i djecu koja te vole,“ rekla sam, ali sam čak i tada znala da je to bilo pogrešno za reći i mrzila sam ovaj osjećaj kada bih uvijek učinila krivu stvar, kada nisam mogla pomoći. „Imam,“ rekla je uz malen tužni osmijeh. Koji je polako izblijedio. „Prijatelje koji me ne posjećuju.“ Nisam to mogla poreći, a nisam bila ni sigurna da je otac razlog zbog kojeg su se držali podalje ili zaista nikada nisu marili za moju majku.

Otvorila sam usta kako bih nešto rekla, još jednu riječ zbog koje ću

38

kasnije osjećati krivnju, ali majka je nastavila pričati. „Kuću koja je plaćena krvavim novcem.“ Majka nikada nije priznala da otac čini užasne stvari za naš novac, a ja nikada nisam stekla dojam da je previše marila zbog toga. Novac i luksuz bile su jedine stvari koje je otac uvijek u izobilju davao njoj i nama. Zadržala sam dah, napola znatiželjna, a napola prestravljena zbog onoga što će sljedeće reći. Zar je žalila zbog toga što ima djecu? Jesmo li mi njoj bili razočaranje?

Potapšala je moju ruku. „A vi djeco... Trebala sam vas bolje zaštititi.

Uvijek sam bila previše slaba da se zauzmem za vas.“ „Učinila si sve što si mogla. Otac te ionako nikada ne bi poslušao.“ „Ne, ne bi,“ Prošaptala je. „Ali mogla sam se jače potruditi. Toliko je stvari zbog kojih žalim.“ Nisam ni to mogla poreći. Toliko sam puta poželjela da se zauzme za nas, posebno za Giannu, kada ju je otac ponovno odbacio. Ali nije bilo koristi nabijati joj na nos nešto što nije moglo biti promijenjeno. „Imaš samo ovaj jedan život, Lily. Uzmi od njega ono najbolje. Voljela bih da sam i sama to učinila, ali sada je prekasno. Ne želim da završiš poput mene, da se osvrćeš na život pun propuštenih prilika i izgubljenih snova. Nemoj da život prolazi pokraj tebe. Ti si hrabrija od mene, dovoljno hrabra da se boriš za svoju sreću.“ Progutala sam, zapanjena njezinim strastvenim govorom. „Kako to misliš?“ „Prije nego sam se udala za tvog oca, bila sam zaljubljena u mladića koji je radio u restoranu moga oca. Bio je sladak i očaravajući. Nije bio dio našeg svijeta.“ Pogledala sam prema vratima, zabrinuta da će nas otac čuti. Kao da se to moglo dogoditi. Kao da bi on uopće kročio nogom u ovu sobu. „Jesi li ga voljela?“ „Možda. Ali ljubav je nešto što se razvija s vremenom, a mi nikada nismo dobili priliku. Zasigurno bih ga mnogo voljela, sigurna sam u to.

Poljubili smo se jednom iza kontejnera za smeće. Vani je bilo hladno i smrdjelo je na smeće, ali to je bio najromantičniji trenutak u mom životu.“ Sladak osmjeh na njezinom licu, izraz koji nikada nisam vidjela kod majke.

Sažaljenje snažno stisne moje srce. Zar otac nikada nije učinio ništa romantično za nju? „A što je s ocem?“

39

„Tvoj otac...“ njezin glas izblijedi. Nekoliko je puta drhtavo uzdahnula. Čak i uz pomoć spremnika za kisik, borila se da dođe do daha. „On nije imao vremena za romantiku. Nikada.“ Ali je imao vremena za kurve iza majčinih leđa. Čak sam i ja znala za njih, a ja sam obično bila posljednja osoba koja bi saznala za takve stvari.

Nikada ga nisam čula da upućuje majci ljubaznu riječ. Uvijek sam pretpostavljala da on pokazuje naklonost iza zatvorenih vrata, ali sada sam shvatila da se to vjerojatno nikada nije dogodilo. Jedina lijepa stvar koju je učinio bila je da joj kupi skupi nakit. „Nemoj me krivo shvatiti, ja poštujem tvog oca.“ „Ali ga ne voliš,“ završila sam. Uvijek sam bila uvjerena da je majka voljela oca, čak iako joj on nije uzvraćao osjećaje, ali saznanje da ništa nije postojalo među njima, bilo mi je poput udarca u trbuh. Aria i Gianna izvukle su najbolje od svojih dogovorenih brakova, ali sada sam shvaćala koliko njih nije toliko sretno i nikada voljeno niti tolerirano od strane svojih supruga. Većina žena u našem svijetu bile su zatočene u braku bez ljubavi, s muževima koji ih varaju, a nemali broj puta su i nasilni prema njima.

Uzdahnula je, zatvorila oči, a koža joj postane još bljeđa nego prije. „Uvijek sam sama sebi govorila da još uvijek ima vremena za stvari koje volim, da budem sretna, a sada? Sada je prekasno.“ Hoće li te riječi svaki put kad ih izgovori biti poput udarca? „Ne,“ drhtavo sam rekla. „Nije. Ne odustaj.“ Pogledala me s tužnim osmjehom na licu. „Neću još mnogo izdržati.

U meni ne postoji ništa osim žaljenja. Ali ti imaš čitav život pred sobom, Liliana. Obećaj mi da ćeš živjeti punim plućima. Pokušaj biti sretna.“ Teško sam progutala. Cijeli moj život majka mi je govorila da prihvatim svoju sudbinu, da budem dobra djevojka, poslušna. „Želim se udati iz ljubavi.“ „I trebala bi,“ prošaptala je. „Otac to neće dozvoliti. On će pronaći nekoga za mene, zar ne?“ „Aria i Gianna su imale uspješno spajanje. Ti se ne trebaš udati iz taktičkih razloga. Trebala bi imati slobodu da se zaljubiš i udaš za tog posebnog dečka.“ Slika Romera iskoči mi u glavi, a leptirići se uzlete u mome želucu. „Sjećam se tog pogleda,“ majka reče nježno. „Postoji netko, hmm?“ Pocrvenila sam. „Smiješno je. Čak nije ni zainteresiran za mene.“ „Kako ne bi mogao biti? Predivna si, inteligentna, dolaziš iz dobre obitelji. Lud je ako se ne zaljubi u tebe.“ 40

Nikada s majkom nisam razgovarala na ovaj način, a nevjerojatno je tužna bila činjenica da nam je bio potreban njezin rak da postanemo bliske. Voljela bih da je takva majka ranije bila, a zatim sam osjetila krivnju jer sam takvo nešto pomislila. „On nije netko koga bi naš otac odobrio,“ rekla sam naposlijetku. I to je bilo veliko podcjenjivanje. „On je samo vojnik.“ „Oh,“ majka prošapće. Imala je problem s držanjem očiju otvorenima. „Nemoj da te itko zaustavi u tvom naumu da prigrliš sreću.“ Te su riječi bile jedva čujne dok je majka tonula u san. Izvukla sam ruku iz njezine i ustala. Njezino je disanje bilo otežano, hrapavo i ujednačeno. Zapravo sam mogla skoro pa zamisliti kako se odjednom zaustavlja. Izašla sam iz sobe, ali nisam zatvorila vrata. Željela sam biti sigurna da ću čuti majku ako pozove za pomoć.

Krenula sam prema stepenicama i zamalo se sudarila s ocem. „Majka će biti sretna što te vidi,“ rekla sam. „Ali upravo je zaspala, pa ćeš morati malo pričekati.“ Otpustio je kravatu. „Nisam krenuo k tvojoj majci. Imam još nekoliko sastanaka.“ „Oh, u redu.“ Zato je smrdio na prodavaonicu parfema i zato je njegovo odijelo bilo izgužvano. Proveo je jutro s jednom od svojih kurvi i vjerojatno je na putu k sljedećoj. „Ali voljela bi te vidjeti kasnije.“ Otac se namršti. „Jesi li ti zvala svoju sestru? Luca me zvao jutros i rekao da on i Aria dolaze u Chicago posjetiti vašu majku.“ „Imaju pravo reći zbogom.“ „Zar zaista misliš da žele majku vidjeti ovakvu? Tvoje je majka jednom bila ponosna žena, a ako je još uvijek svoja, ne bi željela da je netko vidi u njezinom jadnom stanju.“ Ljutnja izbije iz mene. „Ti je se sramiš, to je sve!“ Podigao je prst kao upozorenje. „Oprezno. Ne pričaj sa mnom takvim tonom. Znam da si pod velikim pritiskom, ali moje strpljenje je pri kraju.“ Stisnula sam usne. „Dolaze li Aria i Luca još uvijek ili si im zabranio posjet?“ Nisam spomenula da će i Gianna doći u posjet. Saznat će to uskoro, ali tada će Luca biti tu da ga smiri. „Stići će poslijepodne. To će dati priliku Luci i Danteu da razgovaraju o poslu.“ Oko toga je bio zabrinut? Posla? Supruga mu je umirala, a njega je bolio kurac za to. Kimnula sam i udaljila se bez ijedne riječi. Pola sata kasnije gledala sam kako otac ponovno napušta kuću. Prije sam mu se 41

veselila. Kada bih ga ugledala u crnim odijelima, pomislila bih da je najvažnija osoba na svijetu. Ali to nije dugo trajalo. Kada je prvi put podigao ruku na majku, znala sam da nije čovjek kakvim sam ga smatrala.

Aria, Gianna i Luca stigli su dva sata kasnije. Matteo je ostao u New Yorku. Ne samo zato što je Luca trebao ondje nekoga kome vjeruje, već i zato što će Giannin susret s ocem biti svakako eksplozivan. Da je i Matteo ovdje, netko bi umro.

Aria i Gianna čvrsto su me zagrlile u pozdrav. „Kako si?“ Aria upita.

Slegnula sam ramenima. „Ne znam. Teško je vidjeti majku toliko slabu.“ „A to što se otac ponaša poput kretena, ne pomaže,“ Gianna promrmlja.

Luca lagano kimne prema meni. „Pričekat ću u kuhinji. Imam još nekoliko poziva koje trebam obaviti.“ Imala sam osjećaj da nam samo daje vremena da budemo nasamo s majkom i bila sam zahvalna radi toga. Umalo sam ga upitala za Romera, ali sam se na vrijeme zaustavila.

Povela sam sestre na kat. Kada smo ušle u majčinu sobu, šok prijeđe preko njihovih lica. Čak i ja, koja sam joj pravila društvo svaki dan, bila sam šokirana svakog jutra kada bih je vidjela tako slomljenu, a i smrad je bio užasan. Medicinske sestre čistile su pod i namještaj dezinfekcijskim sredstvom dva puta na dan, ali smrad raspadanja i mokraće i dalje je prekrivao sve. Činilo se da se čak upio u moju odjeću i kožu, pa čak i u nosnice jer bih ga osjetila i noću kada ne bi mogla zaspati.

Majka je bila budna, ali joj je bio potreban trenutak dok je prepoznavanje bljesnulo u njezinim očima. Tada se osmjehnula i na trenutak, unatoč cjevčicama u svom nosu, nije izgledala kao da ju je smrt već označila kao svoju. Aria istog trena krene prema krevetu i pažljivo zagrli majku. Gianna je bila napeta pokraj mene. Ona i majka nisu se vidjele neko vrijeme, a nisu se ni rastale u dobrim okolnostima. Kada se Aria odmaknula, majčin pogled padne na Giannu, a ona počne plakati. „Oh, Gianna,“ prošaptala je. Gianna požuri prema majci i zagrli je. Skoro mi je slomilo srce što ovo ponovno okupljanje ima tako užasan razlog.

42

Voljela bih da smo se okupili zajedno davno prije danas. Privukla sam još dvije stolice do kreveta i stavila ih pokraj one na kojoj sam provela bezbrojne sate. Sjele smo, a majka je izgledala smireno po prvi put nakon nekog vremena. Dopustila sam Ariji i Gianni da pričaju i slušaju. Gianna se nagne prema meni dok je Aria pričala majci o novoj izložbi u New Yorku. „Gdje je Fabi? Zar ne bi trebao biti kod kuće?“ „Otac je naredio da ga uvijek netko pokupi poslije škole pa ne vidim Fabija do večere.“ „Već je inducirao Fabija? Previše je mlad za ta sranja.“ „Ne znam. Teško je s Fabijem razgovarati o tome. Više mi ništa ne govori kao prije. Uvelike se promijenio otkako se majka razboljela.

Ponekad ga više uopće ne prepoznajem.“ „Nasilje ih sve promijeni. Sve dobro izvuče iz njih,“ Gianna promrmlja. „Pogledaj u Mattea i Lucu, a i u Romera, oni nisu toliko loši.“ Gianna uzdahne. „Ali nisu ni dobri. Daleko od toga. A što se Fabija tiče, znam kakav je bio prije nego je ta gnjiloća pronašla put do njega. A što se tiče Luce i Mattea, ja ih znam samo kao Made Mane, pa je to drugačije.“ Gianna se zamišljeno namršti. „Jesi li još uvijek zaljubljena u Romera? Zar nisi već trebala pronaći novu metu?“ Zarumenila sam se, ali nisam odgovorila. Srećom, Aria je uključila Giannu u razgovor pa sam se ja ponovno mogla opustiti.

Gianna, Aria i ja smo zaspale na svojim stolicama. Dva sata kasnije probudio nas je očev oštar glas. „Što ona radi ovdje?“ Uspravila sam se, trebalo mi je nekoliko trenutaka da dođem sebi.

Otac je stajao u dovratku, a iz pogleda su mu sijevali bodeži prema Gianni. Još uvijek joj nije oprostio za ono što je učinila. Vjerojatno će svoju mržnju ponijeti u grob sa sobom. „Vjeruj mi, nisam ovdje da bih gledala tebe,“ Gianna promrmlja.

Aria ustane i priđe ocu kako bi ga nakratko zagrlila. Inače bi mu se raspoloženje popravilo kada bi ona bila ovdje, ali sada je nije ni pogledao. „Ne želim te u svojoj kući,“ rekao je Gianni.

Uočila sam Fabija nekoliko koraka iza njega, očito je bio nesiguran u to kako bi reagirao. Znala sam da mu jako nedostaje Gianna i da je uvijek 43

volio razgovarati s njom na mobitel, ali očev utjecaj na njega porastao je u posljednjih nekoliko mjeseci i bilo je očito da moj maleni brat nije siguran koju bi stranu izabrao.

Ustala sam i prema majci dobacila zabrinut pogled. Još uvijek je bila ošamućena od lijekova. Nisam htjela da svjedoči ovome. „Molim vas, raspravimo o tome vani,“ prošaptala sam.

Otac se okrene na peti i izađe u hodnik bez da je dobacio ijedan pogled prema majci. Mi ostali smo ga slijedili. Gianna nije dala Fabiju priliku da se predomisli, zagrlila ga je, a on joj je nakon nekoliko trenutaka uzvratio zagrljaj. Otac oštro pogleda prema mome bratu.

Nisam mogla vjerovati da nije mogao niti jednom svoj glupi ponos ostaviti po strani. Majka nas je trebala u svojim posljednjim danima, ali njega nije bilo briga. Nije čak ni pričekao da zatvorim vrata prije nego je ponovno počeo. „Zabranio sam ti da kročiš u ovu kuću,“ režao je.

Zatvorila sam vrata i naslonila se na njih. Noge su mi bile drhtave. „To je također majčina kuća, a ona me htjela vidjeti,“ Gianna reče. Bila je to istina. Prestala sam i brojati koliko je puta majka pitala za Giannu. „Ja sam platio za ovu kuću i moja je riječ zakon.“ „Zar nemaš nimalo poštovanja prema posljednjim željama svoje umiruće supruge?“ Gianna prosikće.

Bila sam sasvim sigurna da bi otac udario Giannu, iako je bila Matteova supruga, samo da Luca u tom trenutku nije naišao na katu. To nije zaustavilo oca u tome da izgovori još neke gadne stvari, a niti Giannu da mu uzvrati. Nisam više mogla podnijeti. Požurila sam pokraj njih. Njihova me svađa pratila niz hodnik pa niz stepenice, čak sam i u prizemlju mogla čuti njihovu viku. Ušla sam u kuhinju, zatvorila vrata i naslonila se na njih prije nego sam zakopala lice u dlanove. Suze protiv kojih sam se toliko dugo borila, navrle su na moje očne jabučice. Nisam ih mogla zadržati.

Začula sam buku pa sam podignula pogled. Romero je stajao za kuhinjskim šankom i promatrao me preko svoje šalice s kavom. Istog sam se trena posramila i pokušala obrisati obraze. „Žao mi je,“ rekla sam. „Nisam znala da ima nekoga ovdje.“ Nisam uopće znala da je Romero ovdje, ali nisam trebala biti iznenađena. Budući je Matteo ostao u New Yorku, Luca je trebao nekoga da drži moju sestru na oku kada je on zaposlen.

44

„Ovo je tvoj dom,“ jednostavno je rekao. Njegov je pogled bio ljubazan i pun razumijevanja. Morala sam odvratiti pogled, inače bih počela ridati, jecati i šmrcati, a to je bilo posljednje što sam htjela. „Nekada je bio,“ prošaptala sam. Znala sam da trebam usta držati zatvorenima jer su riječi same navirale. „A sada imam osjećaj kao da sam zatočena. Nema ništa dobroga. Svagdje kamo pogledam, vidim samo tamu, samo bolest, mržnju i strah.“ Zašutjela sam, šokirana svojim priznanjem.

Romero odloži svoju kavu. „Kada si posljednji put izašla iz kuće?“ Nisam znala. Slegnula sam ramenima. „Hajde da prošetamo. Možemo uzeti kavu, Zaista je toplo vani.“ Euforija se probije kroz tamne oblake koji su bili moje emocije posljednjih nekoliko tjedana. „Jesi li siguran da je to u redu?“ „Provjerit ću s Lucom, ali ne vidim razloga zašto bi to bio problem.

Samo sekundu.“ Pomaknula sam se u stranu kako bi on mogao proći. Njegov slastan losion poslije brijanja draškao mi je nosnice dok je prolazio pokraj mene, pa sam poželjela zakopati nos u njegovu majicu i pronaći utjehu u njegovom mirisu. Moj ga je pogled slijedio, njegova široka ramena i uske bokove.

Majčine riječi prolete mi kroz um ponovno. Možda sreća nije toliko daleko kako sam mislila.

Nisam čak smio ni pomisliti na to da budem sam s Lily, ni sada, ni ikada. Zato što nisam mogao prestati primjećivati koliko je odraslo izgledala. Nije bila djevojčica kao kada sam je prvi put upoznao. Sada je bila žena spremna za udaju, ali je bila izvan mog domašaja. Barem po standardima njezinog oca. Bio sam jedan od najboljih boraca u New Yorku, samo su Luca i Matteo bili jednako dobri kao i ja i s nožem ili s pištoljem, nisam ništa manjkao u usporedbi s njima, ali definitivno se nisam ubrajao u bogataše i nisam si mogao priuštiti penthouse kao i Luca. Nisam bio ni jebeno siguran zašto sam sada razmišljao o tim stvarima. Nisam namjeravao zatražiti Lilynu ruku, niti sada, niti ikad, a sada je bilo važnijih stvari za koje se trebalo pobrinuti.

45

Popeo sam se uz stepenice prema zvuku svađe. Gianna i njezin otac su se ponovno svađali, a činilo se kao da Luca pokušava spriječiti da jedno drugome otkinu glavu. Samo što je izgledalo kao da će on jebeno puknuti. Dok sam hodao prema njima, Luca mi uputi očajnički pogled.

Scuderi je bio trn u guzici, a Luca nije bio najstrpljivija osoba na svijetu.

Loša kombinacija. Prišao mi je. „Jebeno ću izgubiti um ako Gianna i njezin stari ne prestanu sa svađom.“ „Lily je to teško primila. Mjesecima je morala svjedočiti majčinom propadanju. Želim je izvesti u šetnju i na kavu kako bi se malo maknula od ovoga.“ Luca promotri moje lice izrazom svoga lica koji mi se ni najmanje nije svidio. „U redu, ali stvarno mi ne treba više problema. Stvari između New Yorka i Chicaga već su zategnute.“ „Neću učiniti ništa što bi povrijedilo našu povezanost s Chicagom.“ Luca kimne, ali nije izgledao uvjeren. Vratio je pogled na Scuderia i njegove dvije kćeri. „Bolje da se vratim. Vrati se prije večere, tada Scuderi neće niti znati da je Liliana uopće napustila kuću. Kopile jedva da obraća pozornost, a najmanje na tu djevojku.“ Okrenuo sam se na peti, ostavljajući Lucu da se nosi s usranim problemom između Scuderia i Gianne. Lily je sjedila za kuhinjskim stolom kada sam ušao prostoriju i brzo je ustala, s izrazom lica punim nade na svom lijepom licu. Lijepom? Koji kurac, Romero? Nisam smio razmišljati na taj način dok sam bio pokraj nje. Granice se lako prekrše, a Luca je bio u pravu. Nije nam trebalo još sranja na našem tanjuru. „I? Znači možemo ići?“ Lily upita s istim osmjehom na svom licu, punim nade.

Zaustavio sam se za duljinu ruke daleko od nje. „Da, ali moramo se vratiti prije večere.“ To je ostavljalo malo više od dva sata.

Tračak razočarenja bljesne u njezinim očima, ali jako brzo nestane. „Onda idemo.“ Izašli smo iz kuće, a Lily se zaustavi na prilazu i nagne glavu u stranu s blaženim izrazom na licu. Sunčeve su zrake bacale blagi sjaj na njezino lice. „Ovo je tako dobro,“ rekla je nježno.

Znam toliko mnogo stvari koje bi bile još i bolje.

Kako bi njezino lice izgledalo u trenutcima strasti? To je nešto što vjerojatno nikada neću saznati. Nisam ništa rekao, samo sam je promatrao kako uživa na suncu.

46

Trepnula je prema meni i posramljeno se osmjehnula. „Oprosti.

Trošim vrijeme. Trebali bismo ići na kavu, a ne stajati na prilazu čitav dan.“ „Ovo je sve zbog tebe. Ako bi radije ostala ovdje i uživala na suncu, možemo i to učiniti. Meni ne smeta.“ Jebeno nimalo. Promatranje Lily bilo je nešto što bih mogao raditi čitav dan.

Odmahnula je glavom. Njezina je plava kosa u mekim valovima padala na njezina ramena, pa sam se morao zaustaviti da ne posegnem prema njoj i provučem pramen njezine kose kroz svoje prste. Iz nekog razloga koji nisam znao, ispružio sam ruku prema njoj. Bez oklijevanja je provukla ruku kroz moju, a osmjeh se pojavi na njezinom licu kada je pogledala u mene. Prokletstvo. Poveo sam je niz ulicu. „Znaš li neki dobar kafić? Bio sam mnogo puta u Chicagu u posljednjih nekoliko godina, ali nisam toliko upoznat s restoranima.“ „Samo deset minuta od nas je udaljen maleni kafić s izvrsnom kavom i ukusnim kolačićima. Možemo ići onamo. Ja obično sve naručim za ponijeti, ali možemo sjesti, ako želiš?“ Postojale su mnoge stvari koje želim, a većina njih je uključivala Lily golu u mome krevetu. „To zvuči dobro. Ti znaš put.“ „Znaš što mi se sviđa kod tebe? Toliko si uviđavan i opušten. Kao da si dečko iz susjedstva. Dobar i ljubazan.“ „Lily, ja sam Made Man. Ne pretvaraj me u junaka kakav nisam.

Nisam dobar i ljubazan.“ „Jesi prema meni,“ rekla je jednostavno. Njezine su plave oči imale previše povjerenja. Nije znala stvari koje sam zamišljao o njoj, a većina njih nije bila lijepa. Želio sam joj raditi toliko prljavih stvari, pola od njih ona čak ne bi ni razumjela i zato sam je morao držati na odstojanju.

Možda i jest izgledala odraslo, ali još uvijek je bila previše mlada, previše nevina.

Samo sam se osmjehnuo. „Trudim se.“ „Dobro ti ide,“ rekla je zadirkujući me. Tuga i bespomoćnost su na trenutak nestali s njezina lica, a to je bio sav poticaj koji mi je bio potreban.

47

Romero se podsmjehne. „Hvala.“ Najradije bih ga poljubila. Izgledao je tako zgodan i seksi. „Nema na čemu,“ rekla sam. Hodali smo niz ulicu prema malenom kafiću koji je izgledao kao da pripada u popločanu ulicu u Parizu, a ne u Chicago. Bilo je neobično šetati s muškarcem koji nije bio dvostruko stariji od mene, poput očevih tjelohranitelja. Tek kada smo se zaustavili na uglu, Romero je pustio moju ruku, a do tada hodali smo jedno uz drugo poput ljubavnika. Kakav bi to bio osjećaj da je istina? Da mi nije pokušavao odvratiti pažnju od moje bolesne majke, da smo zaista par? „Da li je sve u redu?“ Romero tiho upita.

Zurila sam. Brzo sam pažnju svrnula na djevojku za šankom koja je čekala našu narudžbu. „Cappuccino i kolačić Red Velvet,“ rekla sam odsutno. Bila je to moja standardna narudžba, a um mi je bio previše zbrkan da bih pogledala na tablu s dnevnim specijalitetima. „Isto za mene,“ Romero reče i izvadi novčanik kako bi platio za oboje. „Nisi trebao platiti za mene,“ prošaptala sam dok smo hodali prema slobodnom stolu pokraj prozora.

Romero podigne jednu tamnu obrvu. „Žena nikada ne plaća kada je sa mnom.“ „Oh?“ Rekla sam znatiželjno. Romero je izgledao kao da je već požalio svoj komentar, ali bilo je prekasno. Potaknuo je moju znatiželju. „Koliko si djevojaka imao?“ Bilo je to veoma osobno pitanje.

Romero se zakikoće. „To nije nešto što ću ti reći.“ „To znači mnogo,“ rekla sam i nasmijala se. Konobarica je donijela našu narudžbu i time pružila Romeru vremena da se pribere. Čim se odmaknula od nas, rekla sam, „Znam kako to ide s vama muškarcima.

Imate mnogo žena.“ „Znači, znaš sve nas?“ Romero upita. Naslonio se na stolicu kao da nema niti jedne brige na svijetu.

48

Otpila sam gutljaj svog cappuccina. „Žene govore, a iz onoga što sam mogla čuti, većina Made Mana ne kažu ne bordelima u Outfitu. Za većinu njih, hobi je imati koliko god je više žena moguće.“ „Za većinu, ali ne za sve.“ „Znači, ti si iznimka?“ Upitala sam dvoumeći se. Htjela sam da to bude istina, ali sam također bila i realistična.

Romero odgrize zalogaj kolačića, očigledno razmišljajući o tome što da mi kaže. „Imao sam ja svojih divljih dana, kada sam bio mlađi, s osamnaest ili devetnaest.“ „A sada? Imaš li djevojku? Zaručnicu?“ Uvijek bih rekla ono što mislim, ali način na koji je Romero sada pričao valjalo je iskoristiti priliku. Pijuckala sam svoju kavu, zahvalna na osjećaju šalice u mojim rukama. Dala mi je nešto na što se mogu fokusirati.

Romero odmahne glavom s nečitljivim izrazom na svome licu. „Ne, nisam imao djevojke posljednjih nekoliko godina, teško je imati stalnu vezu kada je posao uvijek na prvome mjestu. Ja sam vojnik. Famiglija će uvijek biti moj prioritet. Većina žena to ne može podnijeti.“ „Većinu se žena ne pita da li žele ovaj život ili ne. A što je s dogovorenim brakom?“ „Ne sviđa mi se ni sama pomisao na to da mi netko kaže kime ću se oženiti.“ „Znači, tvoja ti obitelj nikada nije pokušala nametnuti nekoga?“ Romero se naceri. Mogla bih skočiti preko stola i upuzati mu u krilo. „Naravno da jesu. Mi smo Talijani, u našoj je krvi miješati se u živote naše djece.“ „Znači, nikada ti se nisu svidjele djevojke koje su ti predlagali?“ „Neke su mi se svidjele, ali ili nisu bile zainteresirane za mene ili se ja nisam vidio kako provodim ostatak života uz njih.“ „I nitko te nije pokušao prisiliti na brak?“ „Kako bi me uopće mogli natjerati?“ Kimnula sam. Da, kako? Bio je Made Man, a ne glupava djevojka. „U pravu si. Možeš sam donositi svoje odluke.“ Romero odloži svoju šalicu. „Luca bi me mogao zamoliti da se oženim iz političkih razloga. Vjerojatno bih ga odbio.“ „Ali on to neće učiniti,“ rekla sam. „Možda ćeš ti moći izabrati sama za sebe. Možda uskoro upoznaš savršenog muškarca koji će možda biti vrijedan u očima tvoga oca.“ Savršeni muškarac sjedio je ispred mene. Zapanjilo me što je Romero predlagao da pronađem nekoga drugog. Zar nije shvatio da gajim 49

osjećaje prema njemu? Nisam željela pronaći nekog muškarca kojeg bi moj otac odobrio. Htjela sam muškarca preda mnom.

Na kraju smo razgovarali o nasumičnim stvarima, o ničemu bitnom i onda smo, po mom mišljenju prebrzo, krenuli natrag prema mojoj kući.

Ovaj put nismo isprepleli ruke. Pokušala sam ne biti razočarana, ali bilo je teško. Kada smo ušli u predvorje kuće, mogla sam osjetiti težinu tuge u zraku koja se vratila na moja ramena.

Romero lagano dotakne moju ruku. Moje su oči putovale preko njegove jake čeljusti s naznakom tamne brade, preko njegovih zabrinutih smeđih očiju, istaknutih jagodica. A onda sam učinila ono što sam sama sebi obećala da neću ponoviti, ali u ovom trenutku, u ovoj hladnoj, beznadnoj kući, on je bio svjetlost, a ja sam bila noćni leptir. Podignula sam se na prste i poljubila ga. Dodir je bio jedva značajan kontakt, jedva da je bio, a ja sam žudila za još. Romero me uhvati za ruke i odgurne me. „Liliana, nemoj.“ Oslobodila sam se njegova stiska i otišla bez ijedne riječi. Majka je rekla da trebam preuzeti rizik za svoju sreću, a upravo to sam i činila.

Uletio sam u kuhinju. Trebala mi je još jedna šalica kave. Vrata se prejako zatvoriše za mnom. Želio sam rastrgati nešto na malene komadiće. Moje su usne još uvijek treperile od tog smiješnog poljupca.

Zaista ga nisi čak ni mogao nazvati tako. Bio je prebrzo gotov. Jer sam se ja ponašao poput poslušnog vojnika kakvim sam i trebao biti. Jebem ti.

Napravio sam si kavu i iskapio je u jednom gutljaju, a zatim sam odložio šalicu uz tresak.

Vrata kuhinje se otvoriše, a Luca se nasloni na dovratak s upitnim izrazom na licu. „Shvaćaš li da ovo nije tvoj dom, ha? Mislim da Scuderi ne bi cijenio što uništavaš njegovu skupu mramornu radnu ploču.“ Kutovi njegovih usana izviše se u nešto što je skoro nalikovalo na osmjeh.

Opustio sam se uz kuhinjski šank. „Mislim da Scuderi uopće ne zna gdje mu se nalazi kuhinja. Gdje je on uopće? Neobično je tiho u kući.

Mislio sam da se on i Gianna nikada neće prestati svađati.“

50

Lucain izraz lica se smrači. „Još uvijek bi se svađali, ali je Scuderi otišao na sastanak, što ću i ja uskoro morati učiniti. Dante i ja ćemo raspraviti večeras o Rusima u nekom talijanskom restoranu koji mu se sviđa.“ „Pretpostavljam da ću ja ostati ovdje i držati žene na oku,“ rekao sam kruto. Sama pomisao na to da ću čitavu večer morati biti pokraj Lily me zabrinjavala.

Luca me provalio. „Trebam li se brinuti što se dogodilo između tebe i Liliane dok ste bili na kavi? Želim li uopće znati?“ Zurio sam u njega. „Ništa se nije dogodilo, Luca. Znaš mene, ja sam dobar vojnik.“ „Isto si tako muškarac s kurcem, a Liliana je prekrasna djevojka koja je s tobom flertovala godinama. Bilo što može odvesti do nesretnog slučaja.“ Duboko sam izdahnuo. „Jebem ti.“ Luca promrmlja. „Samo sam se šalio. Nemoj mi reći da se zaista nešto događa.“ „Liliana me poljubila, ali to jedva da se time može nazvati. Naše su se usne jedva dotaknule, a ja sam je odgurnuo, tako da se za ništa ne moraš brinuti.“ „Oh, ali moram se brinuti s obzirom na to kakav ti je bio izraz lica kada si rekao da su vam se usne jedva dotaknule. Želiš je.“ „Da, želim je,“ promrmljao sam, iznerviran njegovim ispitivanjem.

Luca je bio jedan od onih koji nisu mogli ostati u svojim hlačama, a sada se ponašao kao svevišnji. „Ali ja neću poduzeti ništa po tom pitanju. Mogu se kontrolirati. Nikada ne bih učinio ništa što bi povrijedilo Famigliju.“ Luca me potapša po ramenu. „Znam to. A ako budeš u iskušenju da slijediš svoj kurac umjesto mozga, sjeti se da Liliana trenutno prolazi kroz mnogo toga. Vjerojatno samo traži nešto što će joj odvući pažnju.

Ona je ranjiva i mlada. Znam da nećeš dopustiti da si uništi život.“ Da sam ikad osjetio osjećaj krivnje, to bi bilo ovo sada. Kimnuo sam, jer su riječi koje su čekale na vrhu moga jezika bile preteške čak i za mog Capa.

U tom trenutku Aria uđe u kuhinju, ali se zaustavila kada nas je ugledala. „Prekidam li nešto?“ Pogledala je između Luce i mene. „Mislila sam da bismo trebali početi raditi večeru. Otac je domaćici dao slobodan dan jer nije želio da itko sada bude u kući. To znači da mi moramo kuhati.“ 51

„Naručimo pizzu,“ Luca reče. Prišao je svojoj supruzi i privukao je u zagrljaj prije nego ju je poljubio u vrh glave. U prvih nekoliko godina dok sam radio za Lucu, kladio bih se u sve da nije bio sposoban pokazati takvu naklonost. „Da li je vaš razgovor imao veze s Lily?“ Aria ležerno upita dok je pretraživala nekoliko letaka dostave pizze.

Ja nisam rekao ništa, a Luca slegne ramenima. „Zašto pitaš?“ Rekao je.

Aria odmahne glavom. „Nisam slijepa. Lily se ponaša čudno otkako se vratila iz šetnje s Romerom.“ Uputila mi je upozoravajući pogled. „Ne želim da bude sama s tobom.“ Lucine se obrve naglo podigoše. Znam da je i on izgledao poprilično šokirano. „Nemoj me tako gledati. Znaš da si mi drag, Romero, ali Lily trenutno prolazi kroz puno toga, a kada si ti u pitanju, njezin se mozak zaustavi.

Ne želim da se moram brinuti još i o tome.“ „Znači, sada štitiš i njezinu krepost?“ Upitao sam sarkastično. „Hej,“ Luca reče oštro. „Ne razgovaraj s njom na taj način.“ Aria odmahne glavom. „Ne, u redu je. Ne štitim njezinu krepost.

Samo ne želim da bude povrijeđena. Ti imaš mlađe sestre, zar ne želiš da budu na sigurnom?“ „Želim,“ rekao sam. „I nikada ne bih učinio ništa što bi povrijedilo Lily. Ali poštujem tvoju želju. Od sada nadalje neću više biti sam s Lily.“ Kratko sam kimnuo prema Luci i krenuo prema izlazu iz kuhinje. Arijine mi riječi nisu dobro sjele. Luca mi je vjerovao kada je Aria bila u pitanju, iako je bio posesivno kopile, ali Aria mi nije vjerovala kada je njezina sestra bila u pitanju. Naravno, istina je da nikada nisam bio zainteresiran za Ariu. Nisam bio slijep. Bila je prekrasna i definitivno seksi, ali nikada nisam razmišljao o njoj i to ne zato što bi mi Luca odrezao kurac da sam to učinio. Lily je bila druga stvar. Zamišljao sam njezino golo tijelo poda mnom više nego jednom i kada sam bio blizu nje, želio sam je pritisnuti uza zid i jebeno se pozabaviti njome. To je bila glavnina problema.

Možda je bilo najbolje da za sada Arijina naredba bude glavna prepreka između Lily i mene.

52

Netko me tresao. Otvorila sam oči, ali isprva je sve bilo zamagljeno. „Lily, ustani. Mislim da će majka umrijeti,“ Aria reče uspaničenim glasom. Naglo sam ustala, u glavi mi se vrtjelo.

Aria je već bila na izlazu iz sobe, vjerojatno da probudi ostale. Jedno od nas je uvijek sjedilo uz majčin krevet kako bismo se pobrinuli za to da nikada nije sama. Noćas je bio Arijin red. Izvukla sam se ispod pokrivača, izašla iz kreveta i požurila prema sobi na kraju hodnika. Miris antiseptika i dezinficijensa dočekali su me i prije nego sam ušla u sobu, ali se moj nos već navikao na ta nadražujuća sredstva. Gianna je već bila unutra, sjedila je na rubu kreveta. Majčine su oči bile zatvorene pa sam na trenutak bila uvjerena da sam zakasnila i da je već umrla. Ali tada sam ugledala lagano podizanje i spuštanje njezinih grudi. Oklijevajući sam prišla krevetu. Gianna jedva da je pogledala prema meni. Kršila je ruke u krilu. Omotala sam ruke oko njezinih ramena straga i priljubila obraz uz njezin. „Mrzim ovo,“ Gianna prošapće. „Gdje je medicinska sestra?“ „Otišla je kako bismo se mogli pozdraviti na miru. Dala je majci još jednu dozu morfija kako bi mogla otići bez boli.“ Aria i Fabi ušli su u sobu. Fabi je na lice postavio hrabar izraz i prokletstvo, izgledao je tako odraslo. Već je bio veći od Arie. Luca je stajao u hodniku, ali nije ušao unutra, umjesto toga je zatvorio vrata dajući nam privatnost.

Majčino disanje bilo je slabo, jedva primjetljivo. Njezine su oči ispod kapaka treperile, kao da je pokušavala gledati film u svojoj glavi. Još samo malo. Fabi se uhvati za podnožje kreveta, njegovi su članci postali bijeli. U očima su mu se vidjele suze, ali mu je lice bilo poput kamena.

Znala sam taj pogled, taj stav.

Okrenula sam se od njega. Aria nam je prišla. „Kako je ona?“ 53

Nisam bila sigurna kako da odgovorim na to pitanje.

Gianna se izjasni. „Gdje je otac? Trebao bi biti ovdje!“ Govorila je tiho, ali Aria i ja smo svejedno bacile zabrinut pogled prema majci. Nije trebala biti uznemirena posljednje trenutke svog života. Želudac me užasno bolio i na sekundu sam bila sigurna da ću morati požuriti u kupaonicu i povratiti. Smrt je bila dio naših života, posebno kada si odrastao u tom svijetu. Nazočila sam nemalom broju sprovoda tokom godina, ali gotovo svi su bili od ljudi koje sam jedva poznavala. „Ne znam,“ Aria prizna. „Pokucala sam na njegova vrata, čak sam i ušla unutra, ali čini se kao da uopće nije spavao u svome krevetu.“ Gianna i ja smo izmijenile pogled. Da li je noćas zaista bio s jednom od svojih kurvi? Majka je jučer bila veoma slaba pa nije bilo iznenađenje da bi noćas mogla biti ta noć. Trebao je ostati kod kuće i biti ovdje za nju. „Znaš li ti gdje je? Ponašaš se poput njegovog najboljeg prijatelja proteklih nekoliko dana,“ Gianna promrmlja mršteći se prema Fabiju.

Frknuo je. „On mi ne govori gdje ide. A ja nisam njegov najbolji prijatelj, ali kao njegov sin, imam odgovornosti.“ Gianna ustane, a ja nisam imala izbora nego pustiti je. „Oh moj Bože, kakva su to sranja. Ne mogu vjerovati,“ prosiktala je. „Gianna,“ Aria reče upozoravajući je. „Dosta je. Ne ovdje, ne sada.“ „Nije bitno što otac nije ovdje,“ rekla sam odlučno. „Mi smo ovdje za nju. Mi smo najbitnije osobe u njezinom životu, ne on.“ To je bio posljednji put te noći da smo spomenuli oca. Sati su prošli, a majčino je stanje bilo nepromijenjeno, s vremena na vrijeme moje su oči padale, a zatim se njezino disanje promijenilo.

Uspravila sam se u stolici i primila je za ruku. „Mama?“ Upitala sam.

Aria je primi za drugu ruku. Gianna se nije micala sa svog mjesta u naslonjaču u kutu. Koljena su joj bila stisnuta uz grudi, a brada joj je počivala na koljenima. Fabi je zaspao obraza naslonjenog na drvenu nogu kreveta. Ispružila sam ruku i dodirnula ga. Uspravio se na svojoj stolici.

Majčine oči zatrepere, kao da će ih otvoriti. Zadržala sam dah, nadajući se da će još jednom pogledati u nas, možda čak nešto i reći, ali njezino se disanje još više uspori.

Nisam bila sigurna koliko je još vremena prošlo. Izgubila sam pojam o vremenu dok sam promatrala majčine grudi, način na koji su se pomicale, sve dok se nisu zaustavile. Fabi potrči kako bi doveo medicinsku sestru, ali meni nije ona trebala da mi kaže ono što sam već

54

znala, naše majke više nije bilo. Medicinska se sestra kretala oko nas, a kada je tiho kimnula, ponovno je nestala.

Ispustila sam majčinu ruku, ustala sa svoje stolice i odmaknula se.

Aria se nije micala, samo je stiskala majčinu ruku. Jednog je trenutka majka bila ondje, a sljedećeg je više nije bilo. Samo tako, život je završio, a s tim i snovi i nade te osobe. Život je bio toliko kratak, svaki trenutak mogao bi biti tvoj posljednji. Majka mi je rekla da budem sretna, ali u našem svijetu, sreća nije bila nešto do čega si lako dolazio.

Aria osloni glavu na rub kreveta, jecajući bez glasa. Fabi ustane kao i ja. Izgledao je kao da ne može shvatiti što se dogodilo. Gianna priđe Ariji, po prvi put u nekoliko sati primakne se krevetu i stavi ruku na Arijino rame. Nije čak ni pogledala prema majci, a ja sam tada shvatila.

Giannin odnos s našom majkom uvijek je bio težak, a samo se pogoršao kada je majka prihvatila užasan način na koji se otac odnosio prema Gianni nakon što je pobjegla. U danima prije njezina dolaska ovamo, Giannini su se osjećaji mijenjali iz sekunde u sekundu.

Nakon nekoliko trenutaka, Aria ustane i utisne poljubac na majčino čelo. Na moje iznenađenje, Gianna učini isto, iako se ponovno brzo odmaknula od kreveta. Ja sam mogla samo zuriti. Znala sam da i ja trebam poljubiti majčino čelo za rastanak, ali nisam se mogla natjerati da dotaknem to beživotno truplo. To više nije bila ona. To je bilo nešto prazno i beživotno.

Požurila sam iz sobe. Grlo mi se stisnulo, a oči su me žarile. Htjela sam potrčati i ne zaustavljati se, ali sam u hodniku naletjela na Romera.

Da me nije zgrabio za ramena, pala bih. Pokušavala sam doći do daha.

Panika se polako obavijala oko moga tijela poput steznika. „Odvedi je odavde,“ Luca naredi. Nisam ga čak niti primijetila. „A što je s Arijinom naredbom?“ „Nije me briga.“ Romero omota ruku oko mog struka i povede me niz hodnik. Još uvijek sam pokušavala udahnuti, ali nisam uspijevala. Noge su mi se ukočile. „Hej,“ Romero reče utješnim glasom. „Sjedni.“ Pomogao mi je da se spustim na pod i da stavim glavu među noge dok me kružnim pokretima masirao po leđima. Osjećaj njegove tople ruke me smirivao. „Samo diši,“ mrmljao je. „U redu je.“ Njegov me glas izvlačio iz crne rupe koja je prijetila da će me proždrijeti i naposlijetku se moje disanje vratilo u normalu. „Ona je mrtva,“ prošaptala sam onda kada sam bila sigurna da mogu govoriti.

55

Romero zastane u svom milovanju mojih leđa. „Žao mi je.“ Kimnula sam, boreći se protiv novih suza. „Otac nije bio ondje. Ne znam gdje je. Trebao je biti ovdje u njezinim posljednjim trenutcima!“ Osjećaj ljutnje bio je bolji od tuge. „Da, trebao je. Možda ga je Dante pozvao.“ Podignula sam pogled prema Romeru. „Dante to ne bi učinio, ne u sred noći, ne kada je znao da je naša majka toliko bolesna. Ne, otac nije želio biti ovdje kada majka umre. Jedva da ju je i posjećivao otkako joj se stanje pogoršalo. On je sebično kopile i vjerojatno u ovom trenutku ševi jednu od svojih kurvi.“ Romero se mračno osmjehne. „Ponekad zaboravim da si sada odrasla i da poznaješ ružnu stranu našeg svijeta.“ „Bolje da to ne zaboraviš,“ rekla sam. „Ja sam više nego što svi vi mislite.“ „Ne sumnjam u to,“ rekao je. Za promjenu, samo smo zurili jedno u drugo. Sada sam se osjećala smirenijom. „Hvala,“ jednostavno sam rekla. Romero skloni ruku s mojih leđa.

Voljela bih da nije. Njegov je dodir bio dobar osjećaj. Ustao je i ispružio ruku. Prihvatila sam je pa me povukao na noge. Vrata majčine sobe se otvore, a Aria izađe van, pogledom je pratila Romera i mene. Pustio je moju ruku i ohrabrujuće mi se osmjehnuo prije nego je otišao do Arije kako bi joj izrazio sućut. Aria kimne, ali joj pogled ponovno padne na mene. Njezini su obrazi bili mokri od suza. Prišla sam joj i omotala ruke oko nje. Romero je to shvatio kao znak da se udalji, ali prije nego je zašao za ugao, pogledao je preko ramena i naši se pogledi spojiše. Hladan i prazan osjećaj u mojim grudima se smanji i nešto toplo i s malo više nade upotpuni to mjesto. Zatim nestane iz mog vida. Zamalo sam krenula za njim, ali sada su me sestre trebale. Koraci se začuju iza nas, Luca je krenuo prema nama, spuštajući mobitel s uha. „Ne javlja se na svoj mobitel? Jesi li pokušao poslati mu poruku?“ Aria upita dok se odmicala od mene i žurila prema suprugu.

Luca se namršti. „Da, poslao sam mu dvije poruke, ali još nije odgovorio, a ne odgovara ni na moje pozive. Sumnjam da će se uskoro vratiti.“ Vratila sam se u majčinu sobu iako mi se tijelo bunilo na samu pomisao, ali Ariji je trebalo malo vremena nasamo sa svojim suprugom.

Ja bih samo bila treći kotač. Prije nego sam zatvorila vrata, vidjela sam kako Luca dlanovima obuhvaća obraze moje sestre i ljubi njezine kapke.

To je bila ljubav i posvećenost. On ne bi nju napustio da je umirala. Nije 56

bio dobar čovjek, ali je bio dobar suprug. Molila sam se da i ja budem te sreće jednog dana. Ne bih mogla živjeti životom kakvim je moja majka živjela, uz hladnog supruga koji ne bi mario za mene. Znala sam da Romero ne bi bio takav. Ali nije kao da bi ga otac izabrao za moga supruga.

Gianna je sjedila u svome naslonjaču, ali je tiho razgovarala na mobitel, vjerojatno s Matteom. Ona je, također, pronašla nekoga.

Fabija nije bilo. Nisam htjela prekidati Giannu pa sam krenula u potragu za svojim malim bratom. Pronašla sam ga u njegovoj sobi, sjedio je za stolom i polirao jedan od mnogih noževa za borbu. Već su bili sjajni. „Želiš li razgovarati?“ Upitala sam.

Nije čak ni podigao pogled, samo je stisnuo usne. Čekala sam, a zatim kimnula. „U redu. Ako se predomisliš, ja sam u svojoj sobi.“ Romero je čekao izvan njegove sobe. Kimnuo je prema mome bratu. „Želiš li da porazgovaram s njim? Možda mu treba netko tko nije obitelj.“ „Misliš, tko nije žensko,“ rekla sam ogorčeno, ali sam tada progutala svoje emocije. „Vjerojatno si u pravu. Radije bi razgovarao s tobom nego sa mnom.“ Romero je izgledao kao da je želio reći više, ali je ipak prošao pokraj mene prema mome bratu. „Trebaš li pomoć oko poliranja svoje kolekcije?“ Fabijina se glava naglo podigne. Divljenje bljesne na njegovom blijedom licu. Nije rekao ništa, samo je tkaninu predao Romeru. Romero se nasloni na rub stola i izvadi svoj nož iz korica. Dugačku, zakrivljenu oštricu koja je izgledala apsolutno smrtonosno. Fabijev pogled se razvedri, a on se podigne sa stolice kako bi je pobliže promotrio. „Wow,“ izdahnuo je. „Vjerojatno bih nju trebao prvu ispolirati. Tvoji su noževi u puno boljem stanju.“ „To je zato što su samo za pokazivanje,“ Fabi reče. „Tvoj je oružje, pravo. Koliko si ih ubio s njim?“ Brzo sam zatvorila vrata. Bilo mi je dosta smrti za jednu noć. Nisam htjela znati koliko je Romero smrti prouzrokovao u svom životu.

Pogledala sam prema sobi u kojoj je ležalo majčino truplo i čekalo da ga odnesu, a zatim sam se okrenula i krenula prema svojoj sobi. Aria je imala Lucu, Gianna je imala Mattea, a na trenutak je čak i Fabi imao

57

Romera, ali ja ću se s ovim izboriti sama. Radila sam to već tjednima i mjesecima.

Htio sam biti ondje za Lily, htio sam je utješiti, ali sam poštovao Arijine želje. I ona je sama prošla kroz dosta sranja i nije joj trebala dodatna zabrinutost zbog sestre.

Umjesto toga sam pokazao Fabianu kako se rukuje mojim nožem, kako potegnuti dugačku oštricu jednako brzo kao i kratku. Bilo je lako odvratiti ga od tuge. Ali prokletstvo, on nije bio onaj koji me najviše trebao.

Trebao? Prokletstvo, ako sada počnem razmišljati na takav način, uvalit ću se u veliku nevolju. Lily nije bila moja odgovornost i sasvim sigurno nije trebala mene.

Fabi izvuče svoj nož iz korica koje sam mu posudio i široko se osmjehne na to kako je brzo to učinio. I ja sam jednom bio takav, žudio sam da naučim sve o borbi, o pobjeđivanju. Žudio sam za tim da se dokažem. Moj je otac bio utjerivač dugova, netko tko nikada izravno nije razgovarao s Capom. Ja sam htio biti bolji, dokazati svoju vrijednost njemu i sebi. Na Fabianovim su ramenima počivala velika očekivanja, postojalo je mnoštvo načina da ne uspije, a samo nekoliko načina za uspjeh.

Izašao sam iz sobe i krenuo prema stepenicama, ali sam se zaustavio ispred Lilianine sobe, osluškujući. Možda sam želio čuti jecaje kako bih mogao upasti unutra i utješiti je, biti njezin jebeni vitez u sjajnom oklopu.

Nastavio sam dalje.

58

Bila sam smrtno blijeda na žalovanju. Aria, Gianna i ja bile smo odjevene u jednake skromne crne haljine i balerinke, a kosa nam je bila podignuta u pundžu. Nisam nosila šminku, čak su i sjene ispod mojih očiju bile zastrašujuće. Otac je organizirao ogroman sprovod, skupi lijes, more prekrasnog cvijeća, samo najbolja hrana na zakusci za kasnije.

Ponašao se poput shrvanog udovca, kakvim su ga svi očekivali vidjeti.

Bila je to izvanredna predstava. Trebao je biti ondje za majku kada ga je najviše trebala. Ovo je bilo samo kako bi ostavio dojam na ljude i možda kako bi se on bolje osjećao. Čak bi i čovjek poput njega trebao osjećati krivnju zbog napuštanja umiruće supruge.

Sprovod je bio velika stvar u našem svijetu. Otac je bio važan čovjek i zato je majčina smrt društveni događaj. Svi su htjeli nazočiti, svi su plakali krokodilske suze, kao da su željeli oprati svoju savjest. Moje su oči bile suhe i imala sam osjećaj kao da imam pijesak u njima. Vidjela sam kako ljudi idu prema meni, kako čekaju u redu da izraze saučešće, da pokažem reakciju koju su svi očekivali od mene. Ali ja nisam mogla plakati. Nisam željela plakati, ne kada me okruživalo toliko mnogo ljudi s lažnim suzama. Pretvarali su se da su marili za moju majku, da su je poznavali, ali nitko od ovih ljudi nije je posjetio kada je bila osuđena na kuću. Za njih je bila mrtva dugo prije nego je umrla. Onog trenutka kada više nije bila blistava društvena dama, odbacili su je poput starog saga.

Bilo mi je muka od njih, od svih njih.

Otac postavi ruke na moje i Fabijevo rame i povede nas prema lijesu.

Drhtala sam pod njegovim dodirom. Mislim da nije shvaćao da je to bilo zbog odbojnosti na njegovu blizinu, jer je zapravo stiskao moje rame.

Bila je potrebna nevjerojatna samokontrola da ostanem na istom mjestu, da se ne otrgnem iz njegova stiska.

Svećenik je započeo sa svojom molitvom dok se lijes polako spuštao u rupu. Virila sam kroz trepavice i uhvatila Romerov pogled preko groba.

59

Za razliku od Luce i Mattea, koji su doletjeli radi sprovoda, Romeru nije bilo dopušteno stajati na ovoj strani s našom obitelji. Njegov je izraz lica bio služben dok je promatrao prisutne, a zatim spustio pogled natrag na lijes. Izbjegavao me posljednjih nekoliko dana. Kada bi ja ušla u prostoriju u kojoj je on bio, najčešće bi pronašao neku glupu izliku. Bilo je očito da nije mogao podnijeti moju prisutnost, a nije mi želio reći koji je razlog tome. Svi su sada oko mene i mojih sestara bili oprezni, kao da su hodali po jajima. Voljela bih kada bi mi rekao istinu. Mogla sam se nositi s time. Otac nas ponovno povede prema žalobnicima, dalje od majčina groba i napokon me pusti. Tiho sam izdahnula, bilo mi je drago što sam bila dalje od centra pažnje i oca.

Onog trenutka kada su ljudi krenuli prema lijesu kako bi se posljednji put pozdravili, ja sam se odmaknula. Nitko me nije zaustavio. Nitko me čak nije ni primijetio. Bili su zaposleni svojim proguravanjem do predstave koju su izvodili. Okrenula sam se i nisam se okretala. Požurila sam niz puteljak, dalje od groba, šljunak je frcao ispod mojih peta dok sam žurila. Nisam čak bila ni sigurna kamo idem. Groblje je bilo ogromno, postojalo je mnogo mjesta na kojima si mogao pronaći mir i tišinu. Stigla sam do dijela koje je bilo čak i raskošnije od mjesta na kojem je pokopana moja majka. Redovi i redovi grobnica starih obitelji okruživali su me. Većina je njih bila zaključana, ali jedna željezna vrata bila su pritvorena. Krenula sam tim smjerom i nakon što sam se uvjerila da me nitko ne gleda, otvorila sam vrata i ušla unutra. U grobnici je bilo hladno, a smrad plijesni draškao mi je nosnice. Sve je bilo načinjeno od sivog mramora. Polako sam potonula prema dolje i leđima se oslonila na hladan zid.

U trenutcima poput ovih, razumjela sam Giannu zašto je pobjegla. Ja nikada nisam imala potrebu napustiti i ostaviti ovaj život za sobom, ali ponekad sam barem nakratko željela pobjeći.

Znala sam da će naposlijetku netko primijetiti da me nema i da će me doći potražiti, ali uopće me nije bilo briga što će otac pobjesnjeti zbog toga.

Prošlo je manje od sat vremena prije nego sam začula svoje ime u daljini. Otvorila sam usta kako bih odgovorila, ali zvuk nije izlazio.

Naslonila sam glavu na mramor i gledala kroz rešetke željeznih vrata.

Toliko sam se često u životu osjećala kao da sam okružena nevidljivim rešetkama, a sada sam potražila utočište iza njih. Gorko slatki osmjeh izvije moje usne. Koraci se začuju izvan grobnice. Zadržala sam dah kada sam ugledala nekoga s druge strane vrata.

60

Visoka prilika poznatog držanja zastala je ispred grobnice. Romero.

Još me nije ugledao, ali njegov je pogled pretraživao okolinu. Prošao je pokraj mjesta na kojem sam se skrivala i namjeravao se okrenuti. Mogla sam ostati skrivena, zajedno sa svojom ljutnjom, mizerijom i tugom, ali odjednom nisam htjela to. Iz nekog razloga, htjela sam da me Romero pronađe. On nije lažirao suze i nije bio obitelj, on je bio sigurna luka.

Tiho sam pročistila grlo jer čovjeku poput Romera to ne bi promaklo.

Okrenuo se i pogledao prema meni. Krenuo je prema meni, otvorio je željezna vrata i ušao unutra, ali je morao pognuti glavu jer je bio previše visok da bi uspravno stajao. Ispružio je ruku prema meni. Pretražila sam njegov pogled za žaljenjem koje sam toliko mrzila, ali on je samo izgledao pomalo zabrinuto i možda kao da je malo čak i mario. Nisam znala što bih mislila o njegovoj zabrinutosti kada je ne tako davno činio što god je mogao kako bi me izbjegavao.

Stavila sam dlan u njegov, a on zatvori svoje prste oko mene prije nego me povukao na noge. Taj me pokret katapultirao ravno u Romerovo naručje. Trebala bih se odmaknuti. On bi me trebao odgurnuti. Ali nismo.

Bilo je toliko dobro biti blizu nekome, osjetiti njegovu toplinu, nešto što je moj život očito u posljednje vrijeme izbjegavao. Polako je izašao iz grobnice, vodeći me sa sobom i dalje me držeći blizu. „Tražili smo te skoro sat vremena,“ Romero reče tiho, zabrinuto, ali sve na što sam se mogla usredotočiti bile su njegove usne i koliko je dobro mirisao. „Ocu će ti biti drago znati da si na sigurnom.“ Moj otac. Ljutnja me preplavi zbog načina na koji se ponašao proteklih nekoliko mjeseci. Bila sam toliko umorna od toga da budem ljuta, od toga da ne znam kamo bih sa svojom ljutnjom. Podignula sam se na prste, zatvorila oči i oslonila usne na Romerove. Ovo je bio treći put da sam to učinila. Činilo se da nikada neću naučiti, ali barem me više nije bilo strah da ću biti odbijena. Bila sam toliko obamrla iznutra, da nije postojalo ništa što bi me ponovno moglo povrijediti.

Romerove ruke nađu se na mojim ramenima, kao da me namjeravao odgurnuti, ali ipak ih je samo ostavio ondje, tople i snažne. Nije pokušao produbiti poljubac, ali naše su se usne pomicale jedne uz druge. Jedva da smo se dodirivali usnama, a čak je i to prebrzo završilo. Nešto je klizilo niz moje obraze i zaustavilo se na mojim usnama. Nikada nisam zamišljala da će moj prvi poljubac imati okus suza. Spustila sam se s vrhova prstiju i otvorila oči. Bila sam previše iscrpljena, previše tužna, previše ljuta, previše posramljena svojim postupcima.

61

Romero je pogledom pretraživao moje lice, njegove se tamno smeđe obrve skupiše. „Lily,“ počeo je, ali ja sam počela plakati za stvarno, krupne suze slijevale su se niz moje obraze. Zakopala sam lice u Romerove grudi. Obgrlio je moj potiljak i dopustio mi da jecam. U sigurnosti Romerova naručja, dopustila sam tuzi da se razlije, nisam se bojala da će me čitavu progutati. Znala sam da ni Romero to neće dopustiti. Možda je to bila smiješna pomisao, ali vjerovala sam da će me Romero čuvati od bilo čega. Pokušala sam ga zaboraviti, pokušala sam nastaviti, pronaći nekoga u koga ću se zaljubiti, ali sve to nije imalo smisla. „Trebali bismo se vratiti. Tvoj je otac zasigurno već bolestan od brige.“ „Ne brine se on za mene. On se brine samo za to hoću li ga ja osramotiti,“ rekla sam tiho i odmaknula se. Obrisala sam obraze. Romero odmakne pramen kose koji mi se zalijepio za mokar obraz. Još uvijek smo stajali blizu jedno drugome, ali sada kada sam imala bolju kontrolu nad svojim emocijama, odmaknula sam se, posramljena načinom na koji sam se bacila na Romera. Ponovno. Bilo mi je drago što ne mogu čitati njegove misli. Nisam htjela znati što misli o meni u ovom trenutku.

Romerov mobitel zazvoni i nakon osmijeha isprike, on se javi. „Da, pronašao sam je. Eto nas za trenutak.“ Krenula sam prema starijem čovjeku koju je stajao ispred grobnice.

Njegove su se usne pomicale, a on se naslanjao na štap za hodanje. Imala sam osjećaj da razgovara sa svojom preminulom suprugom, da joj priča o tome kako mu dani prolaze, koliko mnogo želi biti ujedinjen s njom.

Moj otac nikada neće biti takav. Činilo se da je on već prešao preko majčine smrti.

Romero lagano dotakne moje rame, a ja umalo ponovno pobjegnem u njegovo naručje, ali ovaj put sam bila jaka. „Jesi li spremna za povratak?“ Spremna? Ne. Nisam htjela vidjeti oca niti primati lažna žalovanja.

Nisam htjela čuti više niti jednu riječ žaljenja. „Da.“ Niti jedno od nas nije spomenulo poljubac dok smo se vraćali prema majčinom grobu. Romero me poljubio ili je dopustio da ja njega poljubim iz sažaljenja, a to je bila teška istina ove situacije. Luca i Aria su bili jedini koji su nas čekali.

Aria požuri prema meni i čvrsto me zagrli. „Jesi li u redu?“ Istog sam se trenutka osjetila užasno. I ona je izgubila majku. I ona je bila tužna, a sada se povrh svega, morala brinuti i za mene. „Da, samo mi je trebalo nekoliko trenutaka nasamo.“

62

Aria kimne u razumijevanju. „Otac i drugi gosti su otišli kući na zakusku poslije sprovoda. I mi bismo trebali biti ondje inače će otac biti još više ljut.“ Kimnula sam. Aria dobaci Romeru pogled koji nisam mogla pročitati.

Zatim me povede prema autu dok joj je ruka bila čvrsto omotana oko mojih ramena. Luca i Romero su nas slijedili. Nisam ponovno pogledala prema majčinom grobu, znala sam da bi mi to bilo previše. „Kakav si to pogled dobacila Romeru?“ Pitala sam tiho dok smo sjedale na stražnje sjedalo.

Aria načini nevin izraz lica, ali me nije prevarila. Znala sam je predobro čak iako nismo bile toliko bliske kao prije, čak iako je među nama postojala razdaljina. Uzdahnula je. „Rekla sam mu da se drži podalje od tebe.“ „Učinila si što?“ Prosiktala sam. Luca pogleda preko ramena u nas, a ja još više spustim glas. Nadala sam se da nije čuo što sam rekla. Romero se činio zauzetim traženjem radio postaje. „Zašto si to učinila?“ Upitala sam jedva čujnim šaptom. „Lily, ne želim da budeš povrijeđena. Misliš da ćeš se zbog Romera činiti sretnom i da će ti pomoći prijeći preko tuge, ali to će samo pogoršati stvari. Možda misliš da si pala na njega, ali ne smiješ miješati usamljenost s nečim drugim.“ U nevjerici sam zurila u sestru. „Ja nisam idiot. Poznajem svoje osjećaje.“ Aria me primi za ruku. „Molim te, nemoj biti ljuta, Lily. Samo te želim zaštititi.“ Svi su uvijek govorili da me žele zaštititi. Pitala sam se od čega. Života?

Dva dana kasnije, Aria, Gianna, Romero i Luca otišli su za New York.

Nisam bila sigurna kada ću ih ponovno vidjeti. Aria je upitala oca mogu li ih posjetiti na nekoliko tjedana ljeti, ali je odbio, uz ne tako lijepi pogled prema Gianni. Ja sam namjestila hrabar izraz na lice, rekla sam im da sam zauzeta druženjem s prijateljima i da se moram pobrinuti za Fabija. Romero me nije čak niti zagrlio za pozdrav, a on i ja nismo dobili priliku za privatan razgovor. Možda je čak bilo i najbolje da ga nisam mogla pitati ništa vezano za poljubac.

63

Aria je nazvala iste večeri, pokušavajući se uvjeriti da sam zaista u redu. Nisam bila, ali joj to nisam rekla.

Umjesto toga, naučila sam se nositi s emocijama, pokušavala sam se praviti da će stvari krenuti na bolje. Ali moji su prijatelji ili bili na odmoru ili su bili zaposleni s obiteljskim stvarima, a ja sam dane provodila sama u našoj kući samo s domaćicom i starim tjelohraniteljem.

Fabija i oca skoro čitavo vrijeme nije bilo, a kada bi se vratili razgovarali bi o novim tajnim stvarima o kojima sa mnom nisu mogli razgovarati, pa sam se čak i u njihovoj prisutnosti osjećala usamljeno. Najgora je bila usamljenost koju si osjećao čak i kada si bio okružen ljudima. Često sam provodila sate sjedeći u stolici pokraj kreveta u kojem je majka umrla, razmišljala sam o njezinim posljednjim riječima i pitala se kako bi trebala održati svoje obećanje. Otac mi nije dopustio da idem na fakultet, nije mi dopustio da posjetim New York, nije mi dopustio da se zabavljam s prijateljima. Mogla sam samo čekati da se nešto dogodi, da se život dogodi. Da majka nije umrla, možda bi proveli ljeto upoznavajući me s potencijalnim supruzima i možda bih u skorijoj budućnosti planirala svoju budućnost. Čak se i to činilo prihvatljivim za moj trenutni način života, sada kada se nisam imala čemu veseliti unaprijed.

Luca, Matteo i ja kartali smo kada je zazvonio Arijin mobitel. Sjedila je na kauču s Giannom, pila vino i smijala se.

Onog trenutka kada je Aria počela razgovarati, znao sam da nešto nije u redu. Luca također odloži svoje karte. „Zašto prije nisi zvao? Trebao si je odmah poslati s nama!“ Luca ustane. „Možeš razgovarati i sa mnom,“ Aria reče pa pogleda prema Luci. „Moj otac želi razgovarati s tobom.“ Pružila mu je mobitel, a Luca ga prihvati uz zabrinut pogled koji je uputio svojoj supruzi.

Gianna prijeđe preko prostorije i priđe sestri. „Što se događa?“ Imao sam loš predosjećaj. „Lily se danas onesvijestila. Čini se da nije mnogo jela od majčina sprovoda.“ 64

Ustao sam sa stolice. „Da li je ona u redu?“ Aria kimne. „Fizički, da. Otac je pozvao doktora i ovaj je rekao da mora više jesti i piti. Ali ima više od toga. Iz onoga što je otac rekao, čini se da je Lily bila sama čitavo vrijeme otkada smo otišli. Nitko se nije brinuo o njoj. Ne mogu vjerovati da me otac nagovorio da je ostavim ondje. Trebala sam je odmah povesti sa sobom u New York.“ „Časti mi moje, ništa se neće Liliani dogoditi dok je ovdje. Biti će dobro zaštićena. Ja ću se pobrinuti za to,“ Luca reče. A zatim je slušao što god je Scuderi imao za reći s drugog kraja linije. „Svjestan sam toga.

Vjerujte mi, Liliana će biti sigurna kao što je bila sigurna u Chicagu.“ Ponovno je slušao pa poklopio.

Aria požuri prema njemu. „I? Hoće li joj dopustiti da dođe ovamo?“ Luca se lagano osmjehne. „Složio se da joj dopusti da ovdje provede čitavo ljeto, možda i malo više. Činio se stvarno zabrinut za nju.“ „Stvarno? To je odlično!“ Aria reče, poskakujući. „Sumnjam u to da on to radi jer je zabrinut za nju, ali koga briga, sve dok joj dopusti da ostane s nama,“ Gianna reče. „Kada će stići?“ Pitao sam, pokušao sam zvučati ležerno, kao da sam bio samo pomalo zabrinuti vojnik koji se želi pobrinuti da ispuni svoje tjelohraniteljske dužnosti.

Lucin izraz lica davao je do znanja da niti na jednu sekundu nije popušio moj stav, ali Aria je bila previše obuzeta svojom euforijom da bi obraćala pozornost. „Sutra poslijepodne.“ „Odsjest će u našem apartmanu, zar ne?“ Aria upita.

Luca kimne. „Rekao sam tvom ocu da ću se osobno pobrinuti da bude na sigurnom.“ „Znači, ne smije hodati uokolo i zabaviti se ili Bože sačuvaj dovesti svoju čistoću u pitanje,“ Gianna promrmlja. „Da, to,“ Luca reče, kao da se to podrazumijevalo. „A budući rat s Outfitom možda bude na pomolu ako ne održim svoje obećanje, učinit ću sve što je u mojoj moći da bude ograničena što se zabave tiče.“ Sve oči padnu na mene pa sam morao potisnuti psovku. Nije ništa znao o poljupcu koji smo Lily i ja podijelili na groblju. Pitao sam se koliko bi bilo gore da zapravo on zna. „Možemo provesti ljeto u Hamptonsu. Previše je vruće i zagušljivo u gradu, a imanje ne koristimo dovoljno često u svakom slučaju.“ Aria dotakne Lucinu podlakticu i zagleda se u njega jednim od pogleda koji je uvijek prolazio kod njega. „Molim te, Luca? Ne želim da Lily bude

65

zatvorena u apartmanu. U Hamptonsu možemo ležati uz bazen i plivati u oceanu i otići na izlet našim brodom.“ „U redu, u redu,“ Luca reče pomiren sa sudbinom. „Ali Matteo i ja ne možemo ostati s vama čitavo vrijeme. Trenutno imamo mnogo toga s čime se moramo nositi. Romero i Sandro će vas morati čuvati dok nas nema.“ Aria pogleda prema meni. Vjerojatno se pitala da li je dobra ideja da budem u blizini njezine sestre, a da budem iskren i ja sam se isto pitao.

66

Nisam čak ni shvatila koliko sam sama sebe zanemarila u posljednja dva tjedna od majčina pogreba. Nisam bila gladna i rijetko kada sam bila žedna, pa nisam mnogo jela.

Naravno, bila sam sretna što je moje onesvješćivanje natjeralo oca da se predomisli. Put u New York je najveći dar koji mi je mogao dati. U posljednjih dva tjedna nisam htjela ništa drugo nego napokon se maknuti iz ove kuće.

Kada sam sletjela u New York, Aria i Luca su me već čekali. Nakon kratkog osjećaja razočaranja što Romero nije bio ovdje, dopustila sam sebi da budem sretna što sam uopće ovdje. Aria me čvrsto zagrli. Kada se odmaknula, promotrila je moje tijelo. „Kako otac nije mogao ranije primijetiti? Bože, toliko si izgubila na težini, Lily.“ „To je samo nekoliko kila, a ja ću ih povratiti začas,“ rekla sam uz osmijeh. „I bolje ti je,“ Luca reče, zagrlivši me jednom rukom. „Ja ću te sam hraniti ako bude potrebno. Obećao sam tvom ocu da ću se dobro brinuti za tebe.“ Prevrnula sam očima. „Čak ni ne razumijem očevu brigu. Jedva da obraća pozornost na mene, a odjednom je bolestan od brige za mene? O čemu se tu radi?“ Zabrinut izraz preleti Arijinim licem i baš sam je namjeravala pitati o tome, kada Luca mene i nju pogura prema izlazu. „Idemo. Mrzim ovo mjesto.“ „Pa, što ćemo raditi danas?“ Pitala sam dok smo hodali prema autu.

Nakon tjedana u kojima nisam radila ništa, osjećala ništa, bez potrebe da igdje odem, trebala sam se ponovno osjetiti živom. „Ništa.“ Aria reče uz pogled isprike.

Moj izraz lica padne, pa Aria požuri dodati, „Ali samo zato što rano ujutro odlazimo za Hamptons. Provest ćemo ljeto na plaži.“ „Stvarno?“ Upitala sam.

67

Aria se široko osmjehne, a tamni oblak iznad mog srca odjednom se rastvori.

Bio sam dobar u održavanju neutralnog izraza lica čak i u teškim situacijama, ali kada sam prvi puta ugledao Lily kada je ušla u penthouse, nisam bio siguran hoću li uspjeti sakriti svoj bijes. Bijes prema njezinom ocu koji je dopustio da mu kćer toliko bude uvučena u svoju tugu dok je on bio zaposlen učvršćivanjem svog položaja u Outfitu uvođenjem svog premladog sina u sve to.

Lily je izgubila na težini, dovoljno da joj se ključna kost i ramena ističu. Izgledala je krhko, ali i dalje tako prokleto prekrasna. Želio sam je zaštititi od svega.

Njezine oči susretnu moje, a žudnja u njima zamalo me očara preko prostorije, poželio sam je primiti u svoje naručje, ali ostao sam tamo gdje sam bio i to ne samo zbog pogleda koji mi je Aria uputila. Luca je dao svoje obećanje Scuderiju. Mi, Famiglija, štitit ćemo Lilianu, a to je uključivalo i njezinu čast. S obzirom na to da je većina mojih snova uključivala Lily u nekom obliku razodjevenosti, definitivno sam se trebao držati podalje, a to ću i učiniti.

U posljednjih nekoliko tjedana, jebao sam nekoliko djevojaka u nadi da će izbaciti Lily iz moje glave, ali sada kada sam je vidio, shvatio sam da je to bilo potpuno beskorisno. Naravno, nije pomoglo ni to što sam svaki put kada bih bio s nekom ženom, zamišljao da je to Lily.

Bio sam potpuno sjeban.

Luca mi je prišao dok sam se naslanjao na kuhinjski šank i promatrao ponovno okupljanje triju sestara. „Hoće li ti ovo biti problem, da budeš u Lilianinoj blizini?“ „Ne,“ rekao sam odlučno. „Jesi li siguran, jer tvoj izraz lica od maloprije rekao mi je nešto sasvim drugačije.“ „Siguran sam. Liliana je prekrasna djevojka, baš kao što si i rekao, ali ja sam bio s lijepim djevojkama. Bio sam čak i s ljepšim djevojkama. Ne želim riskirati Scuderijev bijes.“ 68

Bila je to jebena laž. Niti jedna od djevojaka s kojima sam bio nije se mogla usporediti s Lilynom ljepotom, ali srećom, Luca nije čitao misli, iako je pokušao glupavije vojnike uvjeriti u to da ima neki oblik šestog čula samo kako bi ih držao na uzici. „Ne samo Scuderijev bijes,“ Luca reče. „Ovo je jebeno ozbiljno. Mislim to, Romero.“ Da li je to bilo upozorenje?

Morao sam suzbiti svoj komentar i zato sam samo kimnuo. Luca je bio dobar Capo i ja nikada nisam imao problema s tim da slijedim njegove naredbe, ali iz nekog razloga, ovo mi nije dobro sjelo. Lily je pokušavala uhvatiti moj pogled tijekom večere, ali ja sam se pobrinuo da svoju pažnju usmjerim na Mattea i Lucu. Nisam želio da Lily pružim nadu.

I što je bilo još važnije, trebao sam svoje jebene porive držati pod kontrolom.

Romero me još uvijek ignorirao. Mislim da to zapravo nije bila ispravna riječ. Odnosi se prema meni s ljubaznošću, uvijek prijateljski, ali nikada previše blisko. Da nisam znala što mu je Aria rekla, uvrijedila bih se, ali budući sam znala, bila sam poprilično sigurna da je zainteresiran za mene.

Prvi dan na imanju, sunce je blistavo sjalo pa smo odlučili imati večeru na plaži. Odlučila sam odjenuti svoju rozu haljinu za plažu. Bila je nisko rezana, bez naramenica i obgrlila je moje obline. Pa, barem je to inače činila, sada je bila pomalo olabavljena na određenim mjestima, ali je svejedno i dalje bila veoma lijepa. Kada smo sestre i ja krenule prema stolu koji su muškarci postavili, Romero podigne pogled s roštilja koji je pravio i pogled u njegovim očima kada me uočio dao mi je svu hrabrost koja mi je bila potrebna. To je bilo daleko od ljubaznosti u posljednjih dvadeset četiri sata.

Otrgnuo je svoj pogled od mene i vratio se svom zadatku okretanja odrezaka. I on je izgledao nevjerojatno, način na koji je zalazeće sunce obasjavalo njegovu kosu, način na koji su se njegovi mišići zatezali dok se kretao. Sviđao mi se način na koji bi zavrnuo svoje bijele rukave i 69

otkopčao gornja dva gumba na svojoj košulji, otkrivajući malo svoje preplanule kože. „Sliniš,“ Gianna mi prošapće u uho.

Zacrvenila sam se i otrgnula pogled od Romera, a zatim pogledala prema sestri koja je sjela za stol s podmuklim osmjehom na svome licu.

Sjela sam pokraj nje. „Jesi li i ti rekla Romeru da se drži podalje od mene?“ Gianna uzme bocu bijelog vina iz hladnjaka i napuni čaše – „Ja? Ne. Znaš mene. Ja sam sva za zločeste i zabranjene stvari. Ako želiš komad Romera, samo izvoli. Život je prekratak.“ Zaustavila sam vinsku čašu blizu usana. Majčine riječi upadnu mi u um, skoro pa iste riječi. „Aria se ne slaže s tim,“ rekla sam pa iskapila pola vina. „Aria se pokušava ponašati poput majke koke, ali ti moraš odlučiti što želiš.“ „Pokušavaš li me uvaliti u nevolju?“ Pitala sam, osjećajući toplinu u trbuhu od vina. Završila sam s čašom u još jednom gutljaju. „Da budem iskrena, mislim da ti ne trebam ja za to,“ Gianna reče i podigne svoje crvene obrve. „Ali učini mi uslugu i uspori s tim vinom.“ „Mislila sam da želiš da se zabavim.“ „Da, ali moraš biti dovoljno trijezna da shvatiš što želiš. A mislim da te Romero neće shvatiti ozbiljno budeš li nacvrcana.“ „U pravu si. On je preveliki džentlmen da iskoristi pijanu djevojku.“ Gianna frkne. „Wow, sada znam zašto je Aria zabrinuta.“ Nakratko je promotrila Romera. Smijao se na nešto što je Matteo rekao. „Ne bih puno povjerenja stavljala u njegovu gospodskost, da sam na tvome mjestu.

Ostani pribrana kada si uz njega. On je još uvijek Made Man. Nemoj da ga moram ubiti, u redu?“ „Mislila sam da ti nisi majka koka?“ „I nisam. Ja sam ljutita majka medvjedica koja će mu otkinuti kurac samo ako te povrijedi.“ Prasnula sam u smijeh. Aria nam se u tom trenutku pridružila za stolom i sumnjičavo nas pogledala. „Ne znam da li mi se sviđa kada ste vas dvije same zajedno. Miriše mi na nevolju, ako mene pitate.“ „Čini se da ti ne želiš da ja s ikime budem nasamo.“ Rekla sam, samo je zadirkujući.

Aria se široko osmjehne i ulije si čašu vina. „Jesi li još uvijek ljuta na mene?“

70

„Nisam ljuta na tebe.” Samo ću ignorirati Arijine naredbe i napravit ću najbolje što mogu kako bi uvjerila Romera da ih i on ignorira.

Aria pogleda prema Gianni koja napravi nevin izraz lica, a zatim u mene. „Ne sviđa mi se ovo. Obećajte mi da vas dvije nećete upasti u nevolju.“ „Meni je dosta nevolja, hvala lijepo,“ Gianna reče široko se osmjehujući.

Aria me fiksirala s još jednim pogledom starije sestre. „Bit ću pristojna, obećavam,“ na kraju sam rekla. A zatim sam si natočila još vina, pokušavajući smisliti plan kako da ostanem nasamo s Romerom. Znala sam da će Aria dati sve od sebe da bude moja stalna sjena.

Tokom dana bilo je gotovo nemoguće otarasiti se Arije. Nadzirala je mene, a pogotovo Romera, poput sokola. Kada se pretvorila u tolikog kvaritelja zabave? Noći i rana jutra bila su jedina opcija koju sam imala.

Budući sam ionako jedva spavala, to ne bi trebao biti problem. Zbog nekog razloga, bojala sam se spavati u mraku, pa sam provodila noći fantazirajući o Romeru i praveći planove o tome kako da ga zavedem dok bih pokoji sat sna uhvatila poslijepodne dok smo se sestre i ja sunčale.

Trebalo mi je nekoliko dana da skupim hrabrost za svoj sljedeći pokret. Znala sam kako namjestiti masku hrabrosti na lice, ali ovo je bilo nešto što nikada do sada nisam učinila. Nisam imala iskustva s muškarcima, osim bezopasnog flertovanja s očevim vojnicima tokom godina.

Nisam kao inače bila zabrinuta zbog Romerova odbijanja. Uhvatila bih ga i prečesto kako me promatra posljednjih nekoliko dana, kada je mislio da nitko ne obraća pažnju. Kada je sunce počelo izlaziti, kada su prve zrake sunca dotaknule moje lice, iskočila sam iz kreveta i prišla prozoru kako bi pogledala prema plaži. Baš kao i svakog jutra posljednjih nekoliko dana, uočila sam usamljeni lik kako trči plažom u kratkim hlačama, bez košulje. To je bio vrhunac moga dana. Nisam bila sigurna kako je Romero zadobio disciplinu da se ustaje svako jutro prije zore i vježba, ali sam se nadala da neće imati toliko samokontrole kada sam ja bila u pitanju. Promatrala sam ga kako trči uzbrdo prema imanju i 71

prišla sam bliže zidu kako me ne bi uočio da ga špijuniram. Kada je nestao iz mog pogleda, pričekala sam još pet minuta, a potom izašla iz sobe. U kući je u ovaj rani sat bila mrtva tišina, bilo je jedva šest sati.

Moje su sestre još uvijek spavale, nikada nisu ustajale ovako rano, a Luca i Matteo su jučer otišli za New York i neće se vratiti do večeras i zato je jedina osoba koja bi mi mogla stati na put bio tjelohranitelj Sandro. Dok sam prolazila pokraj Sandrovih vrata, bila sam posebno tiha, ali nikakav zvuk nije dopirao iz njegove sobe. Što sam se više približavala Romerovoj sobi ubrzavala sam korak.

Znala sam da je pogrešno. Ako netko sazna, ako moj otac sazna, nikada me ponovno neće pustiti iz Chicaga. Više me ne bi pustio ni da izađem iz kuće. Bilo je to veoma neprikladno i nimalo damski. Ljudi su i dalje loše govorili o Gianni nakon toliko vremena. Samo su tražili priliku da pronađu novu žrtvu, a što bi moglo biti bolje od još jedne Scuderi sestre uhvaćene na djelu?

A duboko u sebi znala sam da sam ista kao i Gianna kada je u pitanju odupiranje iskušenju. Jednostavno nisam mogla. Romerova vrata nisu bila zaključana. Ušuljala sam se u njegovu sobu na vrhovima prstiju, zadržavajući dah. Nije bio ondje, ali sam mogla čuti zvuk tekuće vode u susjednoj kupaonici. Krenula sam u tom smjeru. Vrata su bila pritvorena.

Provirila sam kroz procjep.

U posljednjih nekoliko dana naučila sam da je Romero rob navika pa sam ga pronašla ispod tuša kao što sam i očekivala. Ali sa svog trenutnog stajališta, nisam mogla vidjeti mnogo. Još sam više odškrinula vrata i uvukla se unutra.

Moj dah zastane na sam pogled na njega. Bio mi je okrenut leđima, a to je bio veličanstven pogled. Mišići na njegovim ramenima i leđima savijali su se dok je prao svoju smeđu kosu. Naravno, moje su oči kliznule naniže do njegove savršeno oblikovane stražnjice. Nikada nisam vidjela takvoga muškarca, ali nisam mogla ni zamisliti da bi se netko mogao usporediti sa Romerom. Čak se ni Romero u mojim snovima nije mogao usporediti s ovim.

Počeo se okretati. Tada sam trebala otići. Ali sam začuđeno zurila u njegovo tijelo. Da li je bio uzbuđen? Napeo se kada me ugledao. Još je jedna tetovaža bila iznad njegova srca, znak Famiglije.

Njegove oči uhvatiše moj pogled prije nego je pogledom kliznuo preko moje spavaćice i golih nogu. I tada sam pronašla odgovor na svoje pitanje. Prije nije zaista bio uzbuđen. Prokletstvo.

72

Moji se obrazi zažariše dok sam gledala kako postaje tvrđi. To je sve što sam mogla, a da ne smanjim udaljenost između nas i dotaknem ga.

Nikada nisam razumjela koncept željenja nečega toliko jako da je boljelo, sada razumijem.

Romero isključi tuš i ležernim pokretima omota ručnik oko struka.

Zatim iskorakne iz tuša. Miris njegova gela za tuširanje ispuni moje nosnice. Polako krene prema meni. „Znaš,“ rekao je čudnim glasom. „Ako nas netko pronađe ovakve, ostavili bismo krivi dojam. Dojam koji bi mene koštao života, a tebe tvoje reputacije.“ I dalje se nisam mogla ni pomaknuti. Bila sam okamenjena, ali činilo se da moja unutrašnjost izgara, da se topi poput užareno crvene lave.

Nisam mogla odvratiti pogled. Provela sam sate promišljajući o stvarima koje mu želim reći jednom kada ga uhvatim nasamo, a sada sam bila bez riječi.

Moj se pogled zadržavao na rubu ručnika, na liniji tamnih dlačica koje su nestajale ispod njega, na slasno V koje su tvorili njegovi bokovi.

Samovoljno, moja se ruka pomakne, posegne za Romerovim grudima, trebajući osjetiti njegovu kožu pod mojim prstima. Nisam imala nimalo samokontrole kada je on bio u pitanju. Možda bi me to trebalo prestravljivati. Djevojke ne bi trebale biti takve.

Romero me uhvati za zglob prije nego sam ga uspjela dotaknuti, njegov je stisak bio skoro pa bolan. Moj se pogled podigne, napola posramljen, napola iznenađen. Zbog onoga što sam ugledala na Romerovom licu sam zadrhtala.

Naginjao se prema naprijed, prilazeći mi sve bliže i bliže. Moje se oči zatvoriše, ali poljubac koji sam željela, nikada nije došao. Umjesto toga, začula sam otvaranje vrata. Pogledala sam prema Romeru. Samo je širom otvorio vrata kupaonice. Zato je prišao bliže, ne da me poljubi.

Posramljenost me preplavi. Kako sam uopće mogla pomisliti da je zainteresiran za mene? „Moraš otići,“ promrmljao je i uspravio se. Njegovi su prsti i dalje bili stisnuti oko mog zgloba. „Onda me pusti.“ Istog je trena to učinio i odmaknuo se. Ja sam ostala na istom mjestu.

Htjela sam ga dotaknuti, htjela sam da i on mene dotakne. Opsovao je i odjednom je bio na meni, jednom mi je rukom obuhvatio glavu, a drugom me primio za bok. Skoro pa sam mogla okusiti njegove usne jer su bile toliko blizu. Zbog njegovog sam se dodira osjećala življe nego

73

zbog ičega drugog, htjela sam još ovog osjećaja, htjela sam da me preplavi. „Odlazi,“ rekao je hrapavim glasom. „Odlazi prije nego prekršim svoju zakletvu.“ Bilo je to napola molba, napola zapovijed.

Htjela sam da prekrši svoju zakletvu, htjela sam to više od ičega, ali zbog nečeg u njegovom pogledu, odmaknula sam se nekoliko koraka unatrag. Bila sam hrabra, ali ne i glupa. Dopustila sam sebi da bacim još jedan pogled na njegovu dužinu po posljednji put, pa sam brzo požurila preko sobe i zaustavila se prije nego sam izašla kako bi provjerila hodnik. Nije bilo nikoga pa sam izašla i požurila prema svojoj sobi.

Skoro sam stigla do svojih vrata kada se Gianna pojavila, još uvijek je bila odjevena u pidžamu, a u ruci je držala šalicu vruće čokolade. Zastala je i sumnjičavo se namrštila prema meni. “Što radiš i zašto se šuljaš hodnikom u spavaćici?”

Zašto je baš danas morala ustati rano? „Ništa,“ rekla sam malo prebrzo. Mogla sam osjetiti kako mi se vrućina penje u obraze. Kada će me tijelo prestati izdavati u situacijama poput ove? „Ništa,“ Gianna ponovi, prekrižila je ruke na grudima i ležerno otpila iz svoje šalice. „Baš. Zar nije Romerova soba u tom smjeru?“ Slegnula sam ramenima. „Možda. Kao da bi me on ikada pozvao k sebi.“ „To ne znači da nisi bila ondje.“ „Jesi li gotova s ispitivanjem? Ne znam zašto odjednom pokušavaš zvučati poput oca. Nije kao da si ikada igrala po njegovim pravilima.“ „Polako tigrice. Samo sam znatiželjna. Što se mene tiče, možeš posjetiti Romera i koga god želiš koliko god često želiš, ali znaš kakve su stvari. Ako te posluga uhvati, tračevi će se raširiti poput požara. Moraš biti pametna i prestati trčati po kući kao kokoš bez glave jer nam to neće pomoći. Ako te Aria ovako uhvati, morat ćeš puno toga objasniti.“ „Nisam učinila ništa loše,“ rekla sam tvrdoglavo.

Gianna se gorko osmjehne. „Znam, ali to ne znači da te neće kazniti zbog toga. Samo budi oprezna.“ Pružila mi je šalicu vruće čokolade. „Mislim da ti je potrebnija nego meni.“ Mislila sam da sam bila oprezna, a na kraju me sestra providjela.

Samo sam se nadala da ću uspjeti sačuvati tajnu od njihovih supruga.

Oboje i Romero i ja upasti ćemo u nevolju ako ljudi počnu vjerovati da se nešto događa između nas, čak iako nije. Nitko nije mario za istinu.

Voljela bih kada bi postojalo nešto o čemu bi se moglo razgovarati, 74

voljela bih da me Romero poljubio kao što sam i htjela, voljela bih da nije zaustavio poljubac.

Zamalo sam krenuo za Lilianom kako bih je vratio u svoju sobu i pozabavio se njome. Prokletstvo. Željela me. Bilo joj je ispisano na čitavome licu, jasno kao dan. Prvi trenutak kada sam se okrenuo i vidio je da stoji tamo s tim krupnim plavim očima, mislio sam da maštam. Na kraju krajeva, razmišljao sam o njoj za vrijeme tuširanja. Prečesto mi je bila na pameti. Da je Luca znao koliko mi je teško ponekad bilo koncentrirati se, pronašao bi nekog drugog da štiti Ariu, a mene bi definitivno poslao natrag u New York, daleko od Lily. Da sam dobar vojnik, sam bih ga to zatražio, ali nisam želio ići nigdje. Želio sam ostati uz Lily.

Prošao sam rukom kroz mokru kosu dok sam gledao u kupaonska vrata. Zašto sam je otpravio? Željela je da je poljubim. Željela je više od toga. Zašto sam morao slušati svoju prokletu savjest?

Ali nije to bila moralnost, nije bila ona koja me držala dalje od toga da poljubim Lily. To se kosilo s mojom zakletvom, mojom dužnosti, ali čak ni to nije bio glavni razlog. Iako nije stvarno bila moja da je štitim i dalje sam želio zaštititi Lily, čak i od sebe. Nije mogla razumjeti posljedice flertovanja sa mnom na takav način. U našem svijetu, čitava vrijednost djevojke bila je u njezinoj reputaciji, njezinoj čistoći, to je bila istina, a posebno za djevojke iz gledišta Made Mana. Ali čak i među vojnicima, samo je malom broju žena dopušteno da hodaju s onim koga izaberu. Mi smo i dalje slijedili ista pravila, više od stoljeća, a nisam vjerovao da će se to uskoro promijeniti. Ako dopustim Lily da se približi, ako dopustim da se ovo među nama ostvari, ako je uzmem na način na koji je želim, tada će ona biti uništena u očima našeg društva.

Naravno, postoji toliko mnogo stvari koje možemo raditi, a da ne uništimo njezino djevičanstvo. Prokleto mnogo stvari.

Bila je to veoma opasna stvar za razmišljanje, jer ako stvarno počnem razmišljati o svim tim mogućim stvarima koje bih mogao činiti Lily bez da je uništim, sve je vjerojatnije da ću zapravo podleći tim idejama, a 75

nisam bio siguran da li bi se u određenom trenutku mogao zaustaviti.

Na kraju krajeva, ne ako me Lily ne zatraži da stanem, a imao sam osjećaj da ne bi.

Tokom doručka, ponašao sam se kao da se ništa nije dogodilo. Aria je ionako već bila previše pozorna. A činilo se da i Gianna zna više nego što bi trebala.

Lily susretne moj pogled kada njezine sestre nisu gledale, a zbog pogleda u njezinim očima moj se kurac trzne. Današnji će dan biti početak. Sada je znala da je želim.

Potrošio sam život na druge, uvijek sam tuđe potrebe stavljao ispred svojih. Zar bih stvarno bio toliko loš da samo jednom uzmem ono što želim? Nikada u životu nisam ništa toliko jako želio kao ovu djevojku nasuprot sebe.

Zašto bih si to uskratio?

76

Zurila sam u strop ili u svako drugo mjesto gdje je nije bilo. Tama je bila neprobojna, nisam čak ni vlastitu ruku mogla vidjeti. Ponekad se činilo da je samo tama u mom životu. Dugačak tunel bez kraja. Posebno onih noći kada bi me majčine riječi progonile. Obećala sam joj da ću biti sretna, ali nisam bila sigurna kako da to učinim. Ispunjavala me duboka usamljenost, držala me čvrsto u svom stisku sve otkad je majka preminula. Nikada nismo bile bliske kao neke kćeri sa svojim majkama, ali bila je ondje, stalno prisutna. A sada se činilo kao da sam potpuno sama. Naravno, bio je tu i Fabi, ali on je bio mlad i uskoro će biti uveden u prljave poslove, a otac… Sada, kada sam u Hamptonsu, bila sam sretna, ali sve je to bilo privremeno.

Moje su sestre uvijek bile tu za mene, ali one imaju svoje živote, imaju svoje supruge i jednog će dana imati i svoje obitelji. One će me i dalje voljeti i dalje će se brinuti za mene, ali ja sam htjela svoju sreću, odvojenu od njihove. Htjela sam ono što su one imale. I znala sam da tu sreću želim isključivo s Romerom.

Na drugačiji me način promatrao ovo ljeto. U proteklih nekoliko godina, njegov je izraz lica davao do znanja da me gleda na način kao da sam djevojčica, netko koga treba zaštititi. Ali u posljednje vrijeme, nešto se promijenilo. Nisam bila ekspert kada su u pitanju bili muškarci, naravno, ali njegov je pogled u sebi imao nešto što bih često ugledala na Lucinom licu kada bi gledao u moju sestru Ariu.

Napokon sam bila sasvim sigurna. Odgurnula sam pokrivače sa svog tijela i sjela. Nisam se gnjavila s tim da uključim svjetlo iz straha da bih time privukla pažnju, umjesto toga krenula sam prema vratima. Stisnula sam kvaku i izašla u hodnik. Bilo je tiho i mračno, ali barem sam ovdje mogla vidjeti kamo hodam. Nije kao da mi je bilo potrebno vidjet kamo idem kako bih pronašla Romerovu sobu. Znala sam točno gdje je.

77

Prestala sam brojati koliko sam se puta zamišljala da idem onamo. Ali uvijek me neki razlog zaustavljao. Večeras sam bila umorna od slušanja razloga, od igranja na sigurno. Nisam htjela biti sama, nisam htjela provesti čitavu noć zureći u tamu, biti usamljena i tužna. Šuljala sam se niz hodnik, pazeći da ne napravim ni zvuka, jedva da sam se usudila i disati. Kada sam stigla pred Romerova vrata, dugo sam stajala ondje.

Unutra je bilo tiho. Naravno, već je prošla ponoć, a on je ustajao rano zbog trčanja.

U prstima sam osjećala trnce kada sam uhvatila kvaku i pritisnula je prema dolje. Vrata se bez zvuka otvoriše. Ušuljala sam se unutra i zatvorila ih, a zatim se opet dugo vremena nisam pomicala, samo sam zurila u krevet i konture Romerova tijela. Zavjese mu nisu bile navučene, tako da je mjesečina davala malo svjetlosti. Bio je leđima okrenut k meni, a pokrivač mu je dosezao samo do struka. Moje su oči prelazile preko njegovih mišićavih ramena i ruku. Primaknula sam se bliže, koračala sam oklijevajući. Ovo je bilo toliko pogrešno. Romero me već uhvatio u svojoj sobi, a što je još gore, uhvatio me kako ga promatram dok je bio pod tušem, a ovo je bilo još intimnije. Bio je u krevetu, a ako stvari pođu putem kojim sam željela da pođu, uskoro ću mu se i ja pridružiti. Što ako me otpravi? Još gore, što ako se naljuti i kaže Luci? Što ako me pošalju natrag u Chicago u tu mračnu i beznadežnu kuću s mojim ocem kojemu moja majka niti malo ne nedostaje?

Zaustavila sam se nekoliko koraka od kreveta. Moje se disanje ubrzalo kao da sam činila neki napor, a ruke su mi drhtale. Možda sam gubila razum. Pokušala sam sama sebi reći da ovo radim zato što je majka htjela da budem sretna, ali možda sam to samo koristila kao izliku za svoje ludilo. Željela sam Romera dugo prije nego je majka išta rekla, čak sam ga pokušala poljubiti davno prije njezine smrti.

Odmahnula sam glavom, ljutila sam se na samu sebe jer sam promišljala o svačemu. Postojalo je vrijeme kada sam činila sve što sam htjela sve dok sam se tako osjećala. Napravila sam još jedan korak prema krevetu, ali mora da sam proizvela neki zvuk bez da sam primijetila jer se Romerovo disanje promijenilo, a tijelo mu se napelo. Oh ne. Nema povratka.

U jednom brzom pokretu se otkotrljao na leđa, a zatim oči položio na mene. Opustio se pa se ponovno napeo. „Liliana?“ Nisam odgovorila. Činilo se kao da mi se jezik zalijepio za nepce. Što sam uopće mislila?

78

Romero prebaci noge preko ruba kreveta i sjedne na rub na trenutak, tiho me promatrajući. Da li je mogao vidjeti moje lice? Vjerojatno sam izgledala poput miša uhvaćenog od mačke, ali nisam se bojala. Niti malo. Ako ništa drugo, bila sam posramljena i neobično uzbuđena. Bila sam bolesno uvrnuta, toliko je bilo sigurno. Ustao je i ja sam, naravno odmah promotrila njegovo tijelo. Na sebi je imao samo bokserice.

Izgledao je predobro da bi bilo istinito. Kao da je izašao iz mojih snova.

Bilo mi je neugodno uopće priznati koliko sam često sanjala o Romeru i o svim stvarima koje sam htjela raditi s njim. „Lily, što radiš ovdje? Da li je sve u redu?“ Bilo je zabrinutosti u njegovom glasu, ali bilo je i nečeg drugog. Nečeg što sam začula kada me uhvatio kako ga promatram dok je bio pod tušem. Bilo je to nešto mračnije i skoro željno.

U trbuhu mi zatrepere leptirići pa sam zakoračila prema njemu. Htjela sam poletjeti u njegovo naručje, htjela sam ga poljubiti i još toliko više. „Mogu li spavati s tobom?“ Te su riječi izletjele, samo tako, a kada su izašle, nisam mogla vjerovati da sam ih izrekla. Posebice zato što su mogle biti protumačene na krivi način.

Romero se smrzne u mjestu. Tišina se rastegne među nama. Bila sam sasvim sigurna da će se obrušiti na mene svake sekunde. Napravila sam još jedan korak prema njemu. Skoro sam stigla na dohvat njegove ruke.

Zvuk Romerova disanja bio je nevjerojatno glasan. Mogla sam vidjeti kako su mu prsa otežala od disanja. Da li je bio ljut? „To nije nešto s čime bi se trebala šaliti,“ rekao je tiho. „Nije smiješno.“ Bio je ljut. Možda sam trebala shvatiti mig, okrenuti se i otići iz njegove sobe, ali poput Gianne, ni ja nikada nisam bila jako pametna u ovakvim situacijama. „Nisam se šalila, samo nisam mislila da ispadne na taj način,“ prošaptala sam. „Želim spavati u tvom krevetu, samo spavati.“ Za sada.

A na kraju sam htjela više od toga. „Liliana,“ Romero promrmlja. „Jesi li se pozdravila s pameću?

Shvaćaš li uopće što govoriš?“ Bijes me preplavi. Svi su uvijek mislili da sam premlada, previše naivna, previše žensko da sama donosim odluke. „Znam točno što govorim.“ „Sumnjam u to.“ Smanjila sam razdaljinu među nama sve dok nam se grudi skoro nisu dodirivale. Romero se nije odmaknuo, ali se obgrlio. „Svaku se noć osjećam kao da će me tama progutati čitavu, kao da moj život izmiče 79

kontroli, kao da ništa dobroga ne postoji u mome životu. Ali kada pomislim na tebe, ti osjećaji nestanu. Osjećam se sigurnom kada sam s tobom.“ „Ne bi trebala. Ja nisam dobar čovjek, po niti jednom standardu.“ „Nije me briga za dobro. Odrasla sam u ovome svijetu. Znam kako stvari stoje i slažem se s tim.“ „Ne znaš ti čak ni pola toga. A da stvarno znaš kako stvari stoje, onda bi shvaćala što se može dogoditi ako te netko pronađe noću u mojoj sobi.“ „Dosta mi je slušanja o tome što ne smijem. Mogu li odlučiti sama za sebe? To je moj život, zašto onda ne mogu sama donositi odluke?“ Romero je na trenutak bio tiho, prije nego je rekao, „Naravno, to je tvoj život, ali tvoj otac ima određena očekivanja od tebe. I ne samo to, Luca je dao njemu i Danteu Cavallaru svoju riječ da će se dobro brinuti o tebi i držati te na sigurnom. To uključuje i tvoju reputaciju. Da im netko kaže da si ti sada u mojoj sobi, to bi moglo značiti rat između Outfita i New Yorka. Ovo nije igra. To je previše ozbiljno da bi se time poigravala.“ „Ja se ne poigravam. Ja sam usamljena, Romero,“ prošaptala sam. „I sviđaš mi se. Stvarno mi se sviđaš.“ To je bilo podcjenjivanje. „Samo želim biti blizu tebe. Uzvratio si mi poljubac i znam na koji me način gledaš. Znam da se zanimaš za mene.“ Ništa nije rekao.

Sumnja pronađe svoj put u moj um. Jesam li samo umišljala poglede koje mi je upućivao? „Ako ti se ne sviđam, onda mi to reci. U redu je.“ Ali nije bilo. Bit ću slomljena, ali možda tako bude najbolje. Nekako ću nastaviti sa svojim životom. „Jebem ti,“ promrmljao je, okrenuo se od mene tako da sam zurila u njegova leđa. „Da sam ja dobar momak, rekao bih ti upravo to. Jebeno bi lagao za tvoje vlastito dobro. Ali ja nisam dobar, Lily.“ Olakšanje me preplavi. Nije rekao da mu se ne sviđam. Dobro sam pročitala znakove. Mogla bih vrištati od radosti. Položila sam dlanove na njegova gola ramena. Njegova je koža bila glatka, osim nekoliko malih ožiljaka, ali zbog njih mi je bio još više neodoljiv. Trznuo se pod mojim dodirom, ali se nije odmaknuo. „Znači, zanimaš se za mene? I sviđam ti se?“ Romero se glasno nasmije. „Ovo je ludo.“ „Samo mi reci. Jesam li ti privlačna?“

80

Okrenuo se. Nisam dovoljno brzo povukla dlanove pa su sada bili oslonjeni na njegove grudi. To je bilo čak još i bolje. Morala sam se zaustaviti da ne prelazim dlanovima gore dolje po njegovom tijelu. Čak sam i u polutami mogla vidjeti vatru u njegovim očima. Odmjeravao me od glave do pete. Na sebi sam imala samo kratke hlačice i top, ali čak me nije bilo ni sram. Htjela sam da me Romero vidi takvu, htjela sam izvući reakciju od njega. „Lily, ti si zapanjujuća. Naravno da si mi privlačna. Pogledaj se, jebeno si previše prekrasna da bi se to opisalo riječima.“ Moje se usne razdvoje. To je bilo i više nego što sam se usudila nadati.

Prišla sam mu još bliže i pogledala u njega. „Zašto me onda uporno odguruješ od sebe?“ „Jer je to ispravno i zato što znam kakav je sve to rizik.“ „Zar nije vrijedno rizika?“ Romeo je zurio u mene toliko intenzivno da si nisam mogla pomoći već sam zadrhtala. Nije odgovorio na to. Stisnuo me za bokove i privukao sebi prije nego je usne spustio na moje. Otvorila sam svoje bez oklijevanja, željna tog poljupca, željna njegove blizine. Njegov je jezik prodirao u moja usta. Nije bilo dvoumljenja ili oklijevanja ili sumnji u njegovom poljupcu. Zastenjala sam. Ovo je bilo toliko drugačije od našeg prvog poljupca, intenzivnije. Rukom mi je obuhvatio potiljak, vodeći me na svoj način. Jedva sam uspijevala držati korak s njim. Podignula sam se na vrhove prstiju i naslonila se na njega hvatajući se za njegova ramena za oslonac. Poljubac me preplavio, paleći vatru u mome trbuhu i čineći da žudim za još.

Romero se odmakne, pokušala sam ga slijediti, ali me držao na odstojanju. Disanje mu je bilo otežano, a pogled divlji. „Daj mi sekundu,“ hrapavo je rekao.

Stisnuo je oči kao da ga je boljelo. Sve o čemu sam ja mogla misliti bilo je o tome da ga ponovno poljubim, da on stavi svoje ruke na moje tijelo.

Nisam željela ništa više. Ali učinila sam kao što je rekao i pružila sam mu nekoliko sekundi da povrati kontrolu. Na kraju je ponovno otvorio oči.

Divljeg pogleda više nije bilo, a zamijenilo ga je nešto pod kontrolom.

Njegov je stisak na mojim ramenima popustio, a njegov je palac nježno milovao moju kožu. Nisam bila sigurna ni da je to primijetio. Nježan dodir budio je trnce po mojoj koži. Čekala sam da nešto kaže, ali sam se također pribojavala toga što će reći. Jedna je njegova ruka putovala do moga obraza. „Trebala bi sada otići,“ rekao je tiho.

Ukočila sam se. „Otpravljaš me?“ 81

Oklijevanje preleti njegovim licem. „Tako je najbolje, Lily, vjeruj mi.“ Odmaknula sam se za korak. Neću ga preklinjati. Ako ne želi da ovdje provedem noć, onda ću to prihvatiti. „U redu. Laku noć.“ Okrenula sam se i požurila izaći iz sobe. Jedva da sam obraćala pozornost dok sam hodnikom išla prema svojoj sobi. Danas sam se izložila, riskirala sam sve da dobijem što sam htjela. Neću to ponovno učiniti. Bila sam jako zaljubljena u Romera, ali sam također imala i svoj ponos. Ako on nije želio riskirati, onda ću to prihvatiti.

Zatvorila sam vrata i uvukla se u svoj krevet. Baš kao i ranije, tama se zatvorila oko mene. Bilo je previše tiho u mojoj sobi, previše osamljeno i isprazno. Čak me ni sjećanje na poljubac koji sam podijelila s Romerom nije moglo razveseliti. Ne kada je to vjerojatno bio posljednji put da sam poljubila Romera. Trebalo mi je dugo da zaspem, a kada jesam, majčino me blijedo, nesretno lice progonilo u snovima.

Romero i ja jedva da smo se pogledali sljedećeg jutra. Nisam tražila njegovu blizinu kao inače. Pokušavala sam izbjegavati njegov pogled koliko god sam mogla, ali sam ga ipak nekoliko puta uhvatila kako pogledava prema meni. Nisam bila sigurna što to znači, ali bilo mi je drago što nismo uspjeli provesti više vremena nasamo. Naravno da je on uvijek bio ovdje negdje. Bilo je teško izbjeći tjelohranitelja, ali učinila sam sve što je bilo u mojoj moći kako bih se fokusirala na sestre, kako bih uživala u vremenu provedenom s njima.

Prošla je ponoć kada sam krenuo prema svojoj sobi. Luca, Matteo i ja kartali smo do prije sat vremena, bilo je to odvraćanje pažnje koje mi je trebalo, a nakon što su se oni pridružili svojim suprugama u krevetu, ja sam sjedio na terasi i pitao se zašto nisam mogao imati isto to.

Začuo sam neki zvuk i zaustavio se. Ruka mi poleti prema pištolju dok sam slijedio zvuk do Lilynih vrata. Zvučalo je kao da je uznemirena, kao da mrmlja u snu i plače. Provjerio sam hodnik, ali bio sam sam. Svi su već odavno spavali ili su barem bili zaposleni iza zatvorenih vrata.

82

Otvorio sam vrata i uvukao se unutra. Mojim je očima trebao trenutak da se privikne na tamu koja je bila veća nego igdje u kući. Zavjese nisu propuštale nimalo svjetlosti. Ostavio sam vrata prikučena i krenuo sam dublje u sobu. Znao sam što trebam učiniti, a to definitivno nije bilo da budem sam s Lily u njezinoj sobi po noći. Na mojoj listi stvari koje treba izbjeći, ta je definitivno bila pri vrhu.

Očito je bila uznemirena, a ja sam se zakleo da ću je štititi, ali njezina je noćna mora neće povrijediti. Nije bilo razloga da budem ovdje. Trebao bih pozvati Ariu ili Giannu ili samo ostaviti Lily da prespava svoju noćnu moru, ali bio sam glupi jebač.

Kada je došla u moju sobu prije dva dana, iskoristio sam svaki jebeni gram samokontrole da je udaljim od sebe. Želio sam je u svome krevetu, ali ne samo zbog spavanja. Kada sam začuo njezino pitanje o tome da spava sa mnom, umalo sam svršio. Znao sam da ona to nije mislila na takav način, ali nikada nisam želio nikoga shvatiti na pogrešan način kao nju te noći.

Ovo je bilo toliko zbrkano. Uvijek sam stavljao svoj posao i Famigliju na prvo mjesto. Sve su žene u mom životu do sada bile samo odvraćanje pažnje, ali nikada nisu bile ni blizu da bi se umiješale u moju dužnost.

Lily je bila drugačija. Nisam bio siguran kako je to postizala, ali nisam je mogao izbaciti iz svoje jebene glave. Pogledom sam prelazio s pritvorenih vrata na Lilyin krevet, a zatim sam prišao njoj. Ostavio sam vrata pritvorena, čak iako ih je dio mene želio zatvoriti i imati potpunu privatnost, ali ako sam želio ikakvu priliku da održim svoje obećanje, nije mi trebalo da netko prođe pokraj sobe i proviri unutra.

Dok sam stajao iznad Lily, na trenutak sam je promotrio. Ležala je na leđima, njezina je plava kosa bila rasuta po jastuku, a obrve skupljene u mrštenju. Čak je i u dubinama noćne more bila prekrasna. Prokletstvo. U što sam se to uvalio? Dotaknuo sam njezino rame. Bila je odjevena samo u majicu bez rukava, a moji su prsti milovali njezinu golu kožu na ramenu, dodir je poslao jebeni drhtaj ravno do mog kurca. Njezino jebeno rame, a ne njezina sisa ili njezina guzica ili njena pičkica. Umalo sam jebeno svršio od samog dodirivanja njezina ramena, za milost Božju.

To je bilo potpuno patetično. „Liliana?“ Nekako se činilo sigurnije koristiti njezino puno ime od nadimka.

Oči su joj se pomicale pod kapcima i zadrhtala je pod mojom rukom, ali se nije probudila. Nježno sam joj dotaknuo vrat, osjećajući njezin puls pod svojim vrhovima prstiju. „Lily,“ rekao sam malo glasnije.

83

Trznula se, otvorila oči i zagledala se u mene. „Romero?“ Prošaptala je snenim glasom. Toliko sam je jako želio poljubiti.

Netko mi je dotaknuo vrat, otrgnuo me od sna. Otvorila sam oči, ali mi je trebalo nekoliko sekundi prije nego je moj mozak shvatio tko se nalazi preda mnom: Romero. „Romero?“ Možda sam još uvijek sanjala. Bilo je to potpuno poboljšanje mog prijašnjeg sna u kojem mi je moja majka beživotnih očiju govorila o sreći. „U redu je,“ Romero reče svojim dubokim glasom.

Osvrnula sam se oko sebe. „Ti si u mojoj sobi.“ Zvučala sam poput kretena. Ali bila sam zapanjena. Na kraju krajeva, izbacio me takoreći iz svoje sobe prije dva dana, a sada je bio u mojoj. Mali preokret koji nisam očekivala. Ali nije mi smetalo.

Romerove se usne izviše, kao da se želio osmjehnuti, ali tada je ponovno postao ozbiljan. Ponekad bih pomislila da je pokušavao suspregnuti svoj osmijeh jer se brinuo da će mu to dopustiti neku ljubaznu emociju, a onda bi same od sebe jedna za drugom uslijedile. „Imala si noćnu moru. Odlučio sam te probuditi.“ Kimnula sam. Stajao je pokraj mog kreveta, napola nagnut nad mene.

Kada bih ispružila ruku, mogla bih ga obgrliti oko vrata i privući ga k sebi. Prsti su me svrbjeli da učinim upravo to, ali nisam zaboravila njegovu reakciju od neku večer. On je bio taj koji je trebao načiniti sljedeći korak, a nisam bila sigurna da se dolazak u moju sobu i buđenje iz noćne more može brojati kao takav. I ja sam to htjela. Uspravila sam se, a pokrivač padne do mojih bokova. Na sebi sam imala samo tanki negliže. Romerov je pogled pratio taj pokret, a zadržao se na mojim grudima. „Hvala ti što si me probudio. Sanjala sam o svojoj majci.“ Nisam bila sigurna zašto sam to rekla. Moja je noćna mora bila posljednja stvar o kojoj sam htjela razmišljati, a još manje sam o njoj htjela razgovarati s Romerom. Njegove se oči vrate na moje lice. Ponekad sam mislila da bih se mogla utopiti u njima. Kada je on bio u blizini, osjećala bih se toliko sretnom i vedrom. Nekako sam znala da je on taj, osoba s kojom mi je 84

suđeno da budem. Znala sam to veoma dobro od samog početka. Ako je postojalo nešto poput sudbine, onda je to bilo to.

Romero odmakne pramen kose s mog čela, a ja se nagnem prema naprijed prema njegovom dodiru. Nekako je sada bio bliže. „Nedostaje ti.“ Kimnula sam. Jest, ali njezine su me posljednje riječi progonile više od njezine smrti. Njezina tuga nad stvarima koje su joj nedostajale, žudnja u njezinim očima – mislim da to nikada neću moći zaboraviti. Romero i ja zaključamo poglede i samo smo zurili jedno u drugo. Na prigušenoj svjetlosti koja je dopirala iz hodnika, mogla sam vidjeti nedoumicu u Romerovim očima. Htjela sam se nagnuti prema naprijed, ali sam se zaustavila. Morala sam biti jaka, imati malo samopoštovanja.

Namjeravala sam reći nešto, bilo što, zaustaviti ovu tihu napetost među nama, ali tada se Romero nagnuo prema dolje i poljubio me.

Nisam to očekivala pa sam uzdahnula uz njegove usne, ali moja je iznenađenost potrajala samo na nekoliko sekundi jer sam ubrzo omotala ruke oko njegova vrata i uzvratila mu poljubac sa svime što sam imala.

Spustio je jedno koljeno na krevet pokraj mene i dlanom mi obuhvatio glavu. Njegov je poljubac protjerao posljednje od moje tuge i turobnosti koje su zaostale od sna. Nisam bila sigurna koliko smo se dugo ljubili, koliko je dugo Romero klečao na krevetu, a koliko sam ja dugo bila u polusjedećem položaju, no svakom sam se sekundom osjećala življom.

Na kraju sam se odmaknula, disanje mi je bilo otežano. Na mjestu među nogama mi je pulsiralo, ali znala sam da je pogrešno da stvari odu dalje noćas.

Romero mi pomiluje obraz i krene se uspraviti, a ja ga uhvatim za podlakticu. „Ne želim noćas biti sama.“ Čekala sam da se pobuni, ali nije. Srce mi padne u pete kada je krenuo prema vratima. Zar će otići bez ijedne riječi? Umjesto toga, tiho je zatvorio vrata prije nego se vratio na krevet. Svakim korakom koji je načinio prema meni, činilo se kao da mi srce sve više raste od emocija.

Romero ukloni svoju futrolu s pištoljem i stavi je na noćni ormarić, a zatim skine cipele. Pomaknula sam se na drugi kraj kreveta kako bih mu napravila mjesta dok mi je uzbuđenje treperilo u grudima. Nije se uvukao pod pokrivač sa mnom kao što sam se nadala, umjesto toga ispružio se na njemu. Pogledala sam preko ramena u njega. Izgledao je umorno, možda čak umornije od mene. Osmjehnuo se. Osmjeh je bio skoro pa suzdržan uz malo žaljenja. Obgrlio je rukom moj struk i privukao me uz svoje tijelo, moje su leđa bila oslonjena na njegove grudi, 85

a pokrivač je počivao među nama. Htjela sam ukloniti tu barijeru između nas, ali odlučila sam da noćas bude po njegovom. Dobila sam malenu bitku, a rat je mogao pričekati. Unatoč skupljenoj tkanini među nama, bila sam sasvim sigurna da mogu osjetiti koliko je naš poljubac utjecao na Romera. Osmjehnula sam se za sebe i sklopila oči. „Hvala ti što si ostao sa mnom.“ Poljubio je stražnji dio moje glave. „Naspavaj se. Ja ću te čuvati od noćnih mora.“ „Znam da hoćeš,“ prošaptala sam.

Kada me alarm probudio sljedećeg jutra, bila sam sama u krevetu.

Uspravila sam se i pritisnula gumb koji je razmaknuo zavjese.

Zasljepljujuća me svjetlost probudi pa sam brzo stisnula i zatvorila oči.

Kada sam se priviknula na svjetlost, potražila sam po sobi znak da je Romero prespavao, ali ništa nisam mogla pronaći. To je mogao biti samo san. Na trenutak sam to i pomislila. Zabila sam nos u jastuk i uhvatila njegov miris. Nije san. Izvukla sam se iz kreveta. Naravno da nije ostao do jutra. Romero je bio oprezan, jedno od nas je moralo biti. Da jedna od mojih sestara uđe bez kucanja, što se i prije znalo događati, bili bi u velikoj nevolji. Ipak se činilo poput malog odbijanja to što me ostavio samu bez ijedne riječi.

Saberi se Lily.

Morali smo biti oprezni jer ću u suprotnom biti poslana kući, a onda više nećemo moći provoditi vrijeme zajedno. Ovo je bio dobar početak.

Početak za što? Nisam bila toliko naivna da povjerujem da će moj otac prihvatiti Romera kao potencijalnog kandidata za brak. Nisam čak bila ni sigurna da me Romero smatrao nekime kime bi se želio oženiti. Ali ja sam sama sebe shvaćala. Htjela sam preuzeti rizik, uživati u životu i biti sretna. Ova noć s Romerom bila je korak u dobrom smjeru.

Na brzinu sam se istuširala, ali sam si uzela vremena da sredim šminku i kosu. Zatim sam krenula u prizemlje. Začula sam sestre kako se smiju u kuhinji i slijedila sam zvuk. Stajale su za kuhinjskim šankom, a šalice s kavom bile su im u rukama. Nitko drugi nije bio ovdje, ali veliki drveni stol bio je postavljen za šestero, pa će nam se muškarci očito pridružiti kasnije. Pokušala sam sakriti razočarenje što Romero već nije 86

ovdje i prišla sam sestrama. Aria mi natoči šalicu kave i pruži mi je uz zabrinuti pogled. „Zar opet sinoć nisi spavala?“ Zaustavila sam šalicu pokraj usana, a puls mi se ubrzao. Zar su vidjeli Romera kako ulazi u moju sobu? Ili možda kako izlazi iz nje jutros? „Zašto?“ Oklijevajući sam upitala.

Gianna frkne. „Jer izgledaš jebeno umorno. Ispod očiju su ti podočnjaci.“ Trebala sam staviti još jedan sloj korektora na njih. Prokletstvo. „Dobro sam. Sanjala sam o majci, ali nije bilo loše.“ Aria omota ruke oko mojih ramena. „Još uvijek o onome što ti je rekla?“ „Da,“ rekla sam naglo. „Ne mogu se riješiti njezinih riječi, stalno su mi u glavi.“ „Nemoj sve što je rekla previše uzimati k srcu. Bila je bolesna. Nije tvoj posao da ispravljaš njezine pogreške. Na kraju je bila nesretna i to je samo njezina krivica,“ Gianna reče. „Gianna,“ Aria reče upozoravajući je. „Nije kao da me majka htjela kriviti za nešto. Samo je htjela da budem sretna.“ „I biti ćeš sretna. Mi ćemo se pobrinuti za to,“ Aria reče, lagano stisnuvši moja ramena prije nego se odmaknula. „Idemo jesti. Tko zna kada će se muški pojaviti. Imali su nešto za raspraviti.“ „Oh?“ Upitala sam nervozno dok smo išle prema stolu i sjedale. „Posao?“ Ako sam već sada bila nervozna, a Romero i ja nismo učinili još ništa, koliko će biti gore kada se jednom stvarno nešto dogodi.

Aria me čudno pogleda. „Pretpostavljam. To je sve o čemu i razgovaraju.“ „Ponašaš se nekako čudno,“ Gianna reče dok je dohvaćala kruh iz košarice. Promotrila mi je lice. „Da li se nešto dogodilo?“ „Ne,“ rekla sam prebrzo. Zgrabila sam zdjelicu, pahuljice i mlijeko.

Srećom su u taj trenutak stigli muški. Ukočila sam se kada mi je pogled pao na Romera. Jedva da me pogledao dok je s Lucom i Matteom hodao prema stolu. Unatoč saznanju da se trebamo ponašati normalno i ne privlačiti pažnju na sebe, njegovo odbijanje da pogleda prema meni pošalje ubod zabrinutosti kroz mene. Dohvatila sam žlicu i počela jesti žitarice. Mogla sam osjetiti poglede svojih sestara na sebi. Znaju me predobro, ali neću im dati priliku da posumnjaju u išta. Nisam htjela da čuvaju tajnu od svojih supruga, a posebno ne takvu vrstu tajne.

87

Pobrinula sam se da se ostatak doručka držim pogled podalje od Romera i umjesto toga razgovarala sam sa svojim sestrama.

Nakon doručka, Aria i Gianna su odlučile da ćemo ponovno otići do bazena. Otišla sam do sobe da se preodjenem u bikini, slatku roza stvarčicu s točkicama. Kada sam izašla, umalo sam se sudarila s čvrstim prsima. Uzdahnula sam, nisam očekivala da će netko biti pred mojim vratima. „Bože, prestrašio si me,“ rekla sam lagano se nasmijavši. Romeo nije ništa rekao. Svojim je pogledom odmjeravao moje tijelo. „Oduzimaš dah.“ Nisam mogla suzbiti ubod. „Čini se da to nisi primijetio za doručkom.“ Romero susretne moj pogled. „Primijetio sam, vjeruj mi. Nemoguće je ne primijetiti,“ rekao je tiho. Bili smo sami u hodniku i stajali smo toliko blizu jedno drugome da sam mogla namirisati njegovu kolonjsku. „Nisam te želio ignorirati, ali nemamo izbora. Ovo mora ostati tajna.“ „Ovo?“ Upitala sam. „Što je točno ovo?“ Jedva da smo išta i učinili.

Poljubili smo se tri puta i to je bilo to. „Ne znam. Možda ništa. Ali ja te želim Lily. Ne mogu te izbaciti iz glave. Bez obzira na to što radim, ti si uvijek u njoj.“ Udahnula sam. Osjećala sam se kao da je ogroman kamen pao s mojih ramena. Znači, nisam samo ja to osjećala. „I ja tebe želim. I što da sada učinimo?“ Prišla sam mu korak bliže. Romerov je pogled ponovno odmjeravao moje tijelo zbog čega sam ponovno zadrhtala. Kakav bi bio osjećaj da dotakne svaki dio mog tijela koji je očima ugledao?

Romero je prišao bliže pa sam nagnula glavu unatrag kako bih mogla pogledati u njegovo lice. Nije me dodirivao, iako sam željela da to učini. „Ono što ja želim jest odvesti te u tvoju sobu, strgnuti taj bikini s tebe i kušati svaki dio tvoje kože. Znam da bi ti okus bio apsolutno savršen.“ „Zašto ne bi to saznao?“ Prošaptala sam. „Prokletstvo,“ Romero promrmlja. Dlanom mi je obuhvatio potiljak i nagnuo je ustranu, zatim se nagnuo prema dolje i otvorene usne pritisnuo na moju žilu kucavicu na vratu prije nego je jezikom prešao preko istog mjesta. Posramljeno sam zastenjala dok se moje središte stiskalo od uzbuđenja. Nagnula sam glavu još više u stranu, dajući mu bolji pristup, ali on se odmaknuo od moga vrata i poljubio mi usne.

Naslonila sam se na njega. Njegova je košulja bila hladna na mojoj goloj koži. Zbog buke koja se začula negdje u kući, oboje smo poskočili i razdvojili se. Nije bilo nikoga u hodniku, ali to je bio dobar podsjetnik na to da moramo biti oprezni. Nakon još jednog pogleda niz hodnik, 88

Romero ponovno dlanovima obuhvati moje lice. „Okus ti je savršen, baš kako sam i mislio.“ Osmjehnula sam se. „Čak me nisi ni kušao čitavu.“ Obrazi mi se zapališe kada sam shvatila što sam rekla i na koji bi način Romero to mogao protumačiti.

Romerove oči potamne, pretpostavljala sam od žudnje. „Namjeravam, vjeruj mi.“ Zadrhtala sam. „Stvarno?“ „Bože, da.“ Uzdahnuo je, pa se odmaknuo. „Ali moramo biti oprezni.

Opasan je ovaj put kojim smo krenuli.“ „Znam, ali me nije briga. Želim ovo.“ Romero me ponovno poljubi. Odmahnuo je glavom. „Ne znam kako si to učinila, ali ne mogu te izbacit iz svog jebenog uma. A sada i ovo.“ Pokazao je prema mom bikiniju. „Imaš sreće što ne možeš čitati moje misli, bila bi šokirana.“ „Ne toliko koliko bi i ti bio da možeš pročitati moje misli,“ rekla sam to uz osmjeh za kojeg sam se nadala da je zavodljiv. Okrenula sam se i počela udaljavati, ali sam se pobrinula za to da zaljuljam bokovima.

Dok sam promatrao Lilyn odlazak, zamalo sam zarežao. Njezin maleni bikini jedva da je pokrivao savršene guzove, a njezine su me duge noge jednako jako izluđivale. Htio sam joj pročitati misli, htio sam saznati koje su njezine žudnje i ispuniti ih.

Njezin raniji komentar o kušanju nje ispunio mi je um sa slikama mojih usana na njezinoj pičkici. Nisam mogao dočekati da saznam da li je ružičasta i savršena kao što sam zamišljao. Htio sam je lizati sve dok ne bude preklinjala za milost.

Hlače su mi postale neudobne pa sam morao premjestiti kurac kako bi imao više mjesta. Kako da se suzdržim kada nisam mogao prestati razmišljati o kušanju nje? Već je bilo dovoljno teško noću leći u krevet pokraj nje bez tih slika u mojoj glavi, koje su me mučile. Znao sam da će me Lily ponovno posjetiti noću. Sada kada je znala koliko je želim, iskoristit će svoju priliku.

89

Ali sam također znao da trebam postaviti određene granice.

Flertovanje i ljubljenje bilo je prihvatljivo, iako sam bio siguran da se Luca i Aria, a najviše Scuderi ne bi složili. Da odem dalje s tim stvarima nije bilo nešto što sam želio riskirati. Dao sam Luci obećanje i barem ću ga pokušati održati do neke granice.

90

Te sam se noći ponovno ušuljala u Romerovu sobu. Svjetla su bila isključena, ali on je sjedio na krevetu leđima oslonjen na uzglavlje. Nije ništa rekao dok sam se približavala krevetu i odjednom sam bila nervozna. „Hej,“ prošaptala sam, a zatim zijevnula jer je dan bio dug i kao po običaju, san me zaobilazio. „Mogu li ući u tvoj krevet?“ Romero podigne pokrivač. Brzo sam se uvukla pod njega, ali se nisam privila uz Romera, odjednom sam se postidjela. Romero pogleda prema meni, a zatim ispruži ruku i ukloni nekoliko pramenova moje kose s moga čela. Pridignula sam se na laktove kako bih ga poljubila, ali on odmahne glavom. Ukočila sam se. „Mislim da se ne bismo trebali ljubiti dok smo zajedno u krevetu.“ „Ne želiš me više ljubiti?“ Zar sam bila toliko užasna? „Ne i dalje te želim ljubiti i poljubit ću te, ali ne dok smo u krevetu.

Postoje određene granice koje ne smijemo prijeći, Lily.“ „U redu,“ rekla sam polako. Možda je bio u pravu. Ljubljenje u krevetu samo je maleni korak od toga da učinimo više, a neke stvari jednostavno ne smiju biti učinjene. „Ali, možemo li se maziti?“ Romero se zakikoće. „Vjerojatno bih trebao reći ne,“ promrmljao je. „Ali svakako sam sjeban.“ On legne i raširi ruke. Pomaknula sam se prema njemu i oslonila glavu na njegovu nadlakticu. Nisam bila sigurna zašto mi je bilo toliko ugodno u njegovoj blizini. Nisam bila netko tko je volio imati fizički kontakt s ljudima koje ne poznajem, ali s Romerom sam uvijek željela bliskost.

Zatvorila sam oči, ali nisam odmah zaspala. „Jesi li ikada požalio što radiš za Lucu? Kao sin vojnika, imao si mogućnost da ne postaneš dio Famiglije. Mogao si živjeti normalan život.“

91

„Ne. Ovo je sve što sam ikada želio,“ Romero reče. Njegovi su prsti prelazili gore dolje po mojoj podlaktici na način koji je odvraćao pažnju, ali nisam bila sigurna jesam li uopće shvatila što je radio. „Poznavao sam Lucu i Mattea dugo prije nego sam uveden. Uvijek sam se ugledao na Lucu jer je stariji i snažniji poput medvjeda, a Matteo i ja smo uvijek upadali u nevolje zajedno.“ „Kladim se da je Matteo uvijek upadao u nevolje, a ti si morao spašavati njegovu guzicu.“ Romero se nasmije. „Da, to je točnije. Kada je Luca postao Made Man i kada sam ja čuo priče o tome kako je ubio prvog čovjeka s jedanaest godina, želio sam biti baš poput njega.“ „Tebi je tada bilo tek osam. Zar se nisi trebao igrati s autićima tada?“ „Uvijek sam želio postati dio Famiglije. Želio sam biti njihov najbolji borac. Često sam vježbao s Matteom, a na kraju i s Lucom. Obrisali bi pod sa mnom. Ali ja sam brzo učio, a kada sam uveden nekoliko godina kasnije, samo su se vješti mogli nositi oči u oči sa mnom u borbi noževima, a s vremenom sam samo postao bolji. Teško sam radio.“ Mogla sam reći da je bio ponosan na ono što je postigao. „Što tvoja obitelj želi? Jesu li te pokušali držati podalje od mafije?“ „Moj otac nije želio svoj život za mene. Kao utjerivač dugova morao je činiti mnoge užasne stvari. Ali on i moja majka vjerovali su da mogu odlučiti sam za sebe.“ Kako je to kada ti ljudi vjeruju da sam možeš donositi odluke za sebe? „Ovaj život, čini li te sretnim?“ Upitala sam nježno. Ponekad sam željela da postoji jednostavna definicija onoga što me čini sretnom. „Ponekad, ali nitko ne može uvijek biti sretan.“ Bio je tih na trenutak. „Što tebe čini sretnom?“ „Ne znam. Ovo, ali znam da je privremeno.“ Romerove su se grudi podizale i spuštale pod mojim obrazom, sve dok nisam bila sigurna da je zaspao. „Sreća obično i jest prolazna. Ali to ne znači da ne možeš u njoj uživati sve dok traje.“

Duboko u sebi znala sam da trebam zaustaviti ovo ludilo. Ako nas netko uhvati, oba naša života biti će uništena. Ali nisam mogla. Kada god bih bila uz Romera, tuga koja me toliko jako tištala u posljednjih nekoliko tjedana bila bi podnošljiva. Sve se činilo vedrije i s više nade.

92

Otvorila sam vrata. Kao i inače, svjetla su bila isključena, ali zavjese nisu bile navučene pa je mjesečina obasjavala namještaj i pokazivala mi put prema krevetu. Zatvorila sam vrata bez zvuka i na vrhovima prstiju prešla preko sobe. Romero nije spavao. Mogla sam osjetiti njegov pogled na sebi, pogled koji me slijedio dok sam se uvlačila pod pokrivač. Ležao je na leđima, a ruke su mu bile postavljene pod glavu. Nisam mogla iščitati njegov izraz lica. Čekao je da oslonim glavu na njegove grudi kako bi mogao omotati ruku oko mene. Nikada nije učinio prvi potez, ali večeras nisam samo htjela zaspati pokraj njega. Nisam baš bila sigurna što želim, ali to je definitivno bilo nešto više. Bila sam zahvalna na tami kada sam se pridignula na koljena i pomilovala njegove usne svojima.

Romero se napne poda mnom i uspravi se, njegovi su dlanovi počivali na mojim ramenima. „Što radiš?“ Promrmljao je, glasom koji kod njega nikada nisam začula. „Ne znam,“ prošaptala sam prije nego sam nježno usnama ponovno okrznula njegove. Nisam bila sigurna kakvu sam reakciju od njega očekivala, zasigurno ne onakvu kakvu sam dobila. Preokrenuo nas je tako da su moja leđa bila utisnuta u madrac, a on se nadvijao nad mene.

Nije me držao dolje, ali me njegovo tijelo zatočilo, koljena su mu bila među mojim nogama, njegove ruke pokraj moje glave, njegovo tijelo iznad moga. Romero je bio posvuda. Bože, kako dobar osjećaj. Možda sam trebala biti zabrinuta i uplašena. Bili smo sami u njegovoj sobi, a kada bi pozvala u pomoć upala bi u veće probleme nego kada bi mu dopustila da radi štogod poželi. Ali nisam se bojala Romera. Možda sam bila glupa zbog toga. Znala sam za što je sposoban. Bio je ubojica. Bio je odrastao muškarac koji je imao mnoge žene prije mene, žene koje su mu nudile svoje tijelo. Svi su mi uvijek govorili da će me igranje igrica uvaliti u nevolje jednog dana. Možda se večeras dokaže da su bili u pravu.

Unatoč tome, moje je tijelo reagiralo na Romerovu blizinu. Moje se središte stisnulo u iščekivanju, nisam bila sasvim sigurna čega, ali u mome se trbuhu skupljala vrelina. Dugo vremena je u tami jedini zvuk bio zvuk našeg ubrzanog disanja. „Lily,“ rekao je tiho, molećivo. „Ponosan sam na svoju samokontrolu, ali ja sam muškarac i to jedan ne baš dobar. Do sada sam pokušavao biti gospodin. Znam da si tužna i usamljena i nisam te želio iskoristiti. Ali ako napraviš sljedeći korak i ponudiš više, onda ne možeš očekivati od mene da ne uzmem ono što nudiš.“ „Možda i ja tebe želim.“ Srce mi je k'o ludo nabijalo u grudima dok su te riječi napuštale moje usne.

93

Romero usnama okrzne moje sljepoočice, bio je to jednostavan dodir zbog kojeg sam zadrhtala. „Znaš li uopće što nudiš, Lily?“ Oklijevala sam.

Romero dugo izdahne, poljubi mi čelo i počne se povlačiti.

Stisnula sam ga za ramena, ali čak sam i kroz njegovu majicu imala osjećaj kao da me njegova toplina pali. „Ponekad, kada sam sama, pokušavam zamisliti kakav bi to bio osjećaj kada bi me dodirivao.“ „Jebem ti,“ izdahnuo je. A zatim me nježno poljubio prije nego se ponovno odmaknuo. Čak ga ni moje ruke ovaj put nisu mogle zaustaviti. „Zašto se odmičeš?“ „Svjetlo.“ „Svjetlo?“ Rekla sam nervozno. „Moram ti vidjeti lice.“ Svjetlo se upali, a ja trepnem zbog iznenadne svjetlosti. Legao je pokraj mene, ali je jednom rukom obgrlio moj struk. „Kada zamišljaš moj dodir, da li sama sebe ikad miluješ?“ Pitao je tiho.

Moje se oči iznenađeno širom otvoriše, a vrućina navre u moje lice.

Romero mi dlanovima obuhvati obraze, prstima je pratio moje rumenjenje. „Reci mi,“ rekao je.

Spustila sam pogled do njegove bradu. „Da,“ priznala sam jedva čujnim šaptom. Što će sada misliti o meni?

Romero utisne svoj nos u moju kosu. „Jebem ti.“ „To si već rekao.“ Nije se nasmijao, kao što sam to očekivala. Bio je veoma tih. Njegova se ruka na mome struku jače zategnula kada je podigao glavu i zabljesnuo me gladnim pogledom. Obrušio je usne na moje pa sam otvorila svoje usne za njega. Njegov jezik klizne unutra, činilo se da je sve oko mene izblijedjelo u ništavilo dok sam ga kušala. Nije ovo bio naš prvi poljubac, ali je bio potpuno drugačiji, dok sam bila s njim u krevetu, a ništa nas nije sprječavalo. Njegov je poljubac bio snažan. Ovaj put nije bilo oklijevanja ni iznenađenosti. Uvukao je moju donju usnu u svoja usta, a zatim moj jezik. Lagano ga je sisao, nisam bila sigurna kako je moguće da taj osjećaj osjećam skroz dolje, između svojih nogu. „Da li je ovo u redu?“ Promrmljao je uz moj vrat, a sve što sam mogla učiniti bilo je kimnuti. Aria i Gianna uvijek su me nazivale brbljavicom, ali s Romerom, riječi bi me toliko često iznevjerile. Njegove su usne lagano putovale mojom kožom preko ključne kosti, a zatim njegov jezik isklizne van kako bi me okusio. Usnama je krenuo još niže, uz moj negliže. Prstima je pratio liniju tkanine, a usne spuštao na isti taj put.

Izvila sam leđa, želeći da se kreće još niže, da učini više.

94

„Rekla si mi da bih trebao okusiti svaki dio tebe. U velikom sam iskušenju da to i učinim,“ promrmljao je. Podigao je pogled. Oči su mu imale pogled grabežljivca. Samo sam ga jednom vidjela da ima takav pogled, onda kada je s Rusima bio u podrumu. Bilo je tu nešto mračno i poremećeno u njegovim smeđim očima, ali ovaj me put nije bilo strah. „Što želiš?“ Upitao je grubo.

Kada bih samo znala. „Više,“ rekla sam nježno.

Romero spusti usne na moje grudi. Moje su se bradavice gurale o materijal mog negližea, očvrsnule i bolne, željne pažnje. Romero lagano prijeđe palcem preko jednog vrška, a ja uzdahnem. „Ovako?“ Pitao je. Žestoko sam kimnula. „Više.“ Romero se zakikoće, a zbog tog sam zvuka još više žudjela za njegovim dodirom. Uzeo je moje obje bradavice između palca i kažiprsta i lagano ih vrtio natrag naprijed kroz svilu. Zatvorila sam oči na snažan osjećaj između mojih nogu. Stisnula sam bedra, očajnički sam žudjela za nekom vrstom oslobođenja. Romero obuhvati moju bradavicu usnama i nježno je usiše u usta. Iz nekog je razloga tkanina još više pojačavala osjećaj. Njegova ruka okrzne moj kuk prije nego je kliznuo pod rub negližea i lagano putovao mojim trbuhom. Naježila sam se na njegov lagan dodir. Pustio je moju bradavicu, ali mokra tkanina moga negližea obgrlila ju je. Nisam mogla vjerovati da se ovo napokon događa.

Romero se posveti mojoj drugoj bradavici na isti način. Trljala sam bedra. Napetost među njima bila je skoro pa nepodnošljiva. Romerove su oči slijedile moje pokrete prije nego me pogledao u lice. „Želiš li da te ondje diram?“ Brzo sam kimnula. Romero se osmjehne. Klizio je rukom niz moj bok sve dok nije stigao do mojih bedara. Milovao je vanjsku stranu, ali njegove oči nisu napuštale moje, želeći se uvjeriti da sam u redu.

Njegova su milovanja polako napredovala prema unutrašnjoj strani mojih bedara, sve dok nisam željela ništa osim uhvatiti ga za ruku i gurnuti je u svoje gaćice. Kao da je mogao osjetiti moju nestrpljivost, Romero lagano povuče moje hlačice. Raširila sam noge bez razmišljanja, poput tihog poziva. Jesam li pretjerala? Nije me bilo briga.

Kliznuo je rukom kroz nogavicu mojih hlačica, a njegovi su prsti putovali osjetljivom kožom po rubu mojih gaćica. Pažljivo je promatrao moje lice dok je prstom klizio pod materijal i očešao moje nabore. Ja sam uzdahnula, a on je zastenjao. Već sam bila toliko vlažna da je njegov prst lako klizio preko mene. Njegove su usne zaposjele moje s manje 95

suzdržavanja nego ranije, a meni to nije smetalo. „Da li je ovo u redu?“ hrapavo je rekao između poljubaca dok je njegov prst nježno milovao moje nabore. Činilo se kao da su iskrice natopile moju srž. Bilo je toliko intenzivnije nego kad bi se sama dodirivala. „Da,“ prošaptala sam.

Njegov se prst pomicao među mojim naborima, razmazujući moju vlažnost po samoj srži. Počeo je trljati naprijed natrag i najmanji dodir činio se nevjerojatnim. Moji se bokovi izviše od intenzivnosti osjećaja.

Zastenjala sam u njegova usta, noge mi se jače razmaknuše kako bi on imao bolji pristup. Poljubio mi je vrat, a zatim ponovno usisao bradavicu u usta, još više natapajući negliže. Njegovi su me prsti između mojih nogu izluđivali sve više i više. „Tako si dobra, Lily. Tako mekana i vlažna i topla,“ mrmljao je.

Zastenjala sam u odgovor. Kada sam začula te njegove riječi, još sam se više opustila pod njegovim dodirom. Bio je nježan i nije žurio. Prešla sam dlanovima preko njegovih leđa i kose, želeći osjetiti što je bilo moguće više njega, htjela sam da mi bude bliže na svaki mogući način.

Uvijek sam ga željela, a sestre su mi često govorile da će taj osjećaj izblijedjeti s vremenom, ali moja je želja samo porasla. Mislila sam da nikada neće prestati, ne kao da sam to željela.

Romerova druga ruka pomaknula se do ruba gornjeg dijela moje pidžame i povukla je prema dolje, oslobađajući moje grudi. Morala sam se boriti protiv potrebe da se pokrijem. Iz nekog je razloga bilo teže izložiti se njegovom pogledu nego da me dodiruje na najskrivenijim mjestima. Posramljenost je odlebdjela kroz prozor kada je Romero spustio glavu i uvukao moju bradavicu u svoja usta. U isto se vrijeme prst na mome klitorisu počeo pomicati brže. Zadrhtala sam i zakopala lice u udubinu Romerova vrata. Njegov je jezik nježno milovao moju bradavicu, bilo je čak i bolje bez tkanine kao prepreke. Moji posramljujući jecaji i uzdasi bez daha nisu mogli biti ušutkani uz njegovu kožu. Stisnula sam usne, pokušavala sam suspregnuti zvukove koje sam proizvodila, ali sve što je Romero činio bilo je tako dobro.

Romero pusti moju bradavicu. „Volio bih kada bi mogao čuti tvoje stenjanje. Sviđa mi se taj zvuk.“ Podignula sam glavu. „Stvarno?“ Romero se osmjehne osmjehom koji kod njega još nikada nisam vidjela. Bio je mračniji, opasniji i neopisivo seksi. „Stvarno. Zar ne možeš osjetiti koliko mi se ovo sviđa?“

96

Malo se čvršće oslonio na mene, a nešto tvrdo i dugo se zakopa u moju nogu. Nisam mogla vjerovati da sam mu to činila. Romero poljubi moje usne, a zatim i udubinu ispod moje brade pa moj vrat i sve tako prema dolje dok se ponovno nije vratio do moje bradavice. Kružio je jezikom oko nje, a zatim prešao na drugu dojku. „Toliko sam dugo čekao na ovo. Jebem ti, nije me briga što je pogrešno, što se kosi s mojim obećanjima, ne mogu ti odoljeti.“ Slušajući ga da to izgovara na način kao da je trijumfirao i kada je ponovno usisao moju bradavicu u usta, raspala sam se. Jecaje sam prigušila jastukom, znajući da moramo biti oprezni.

Romero mi poljubi vrat, a ja mu se osmjehnem. „Wow.“ „Da, wow. Promatrati tebe je jebeno nevjerojatno.“ Podignula sam se na laktove, a oči mi padnu na izbočinu u njegovim boksericama. Htjela sam ga vidjeti gologa još otkako je bio pod tušem.

Položila sam dlan na njegovu erekciju. Čak je i kroz bokserice bio nevjerojatno vruć. „Nisam siguran da je to dobra ideja,“ Romero reče upozoravajući me, ali je i dalje rastao pod mojim dodirom. „Želim to učiniti,“ rekla sam.

Romero se nije pobunio. Podigao je bokove i spustio bokserice.

Njegova se erekcija oslobodi.

Sklopila sam prste oko njegova korijena, iznenađena time koliko je bio širok. Romero duboko udahne i padne na leđa na krevet, a ruke zakopa u madrac. Milovala sam gore dolje, prelazila sam prstima preko njegova vrha pa sve do jaja. Nisam se mogla zaustaviti u istraživanju njega, bila sam znatiželjna i uzbuđena u isto vrijeme.

Romero mi dlanovima obuhvati obraze i okrene mi lice prema sebi, ali nisam prestala s istraživanjem. „Prokletstvo, Lily, izluđuješ me.“ „Kako želiš da te diram?“ Tiho sam upitala. Željela sam da se osjeća jednako dobro kako sam se i ja osjećala. Načula sam kada je Gianna jednom govorila Ariji o pušenju i da muškarci zbog toga padaju na koljena, ali nisam bila sigurna kako da to izvedem, a da mu donesem zadovoljstvo. Možda sam trebala pitati Giannu za upute… „Dobro ti ide.“ Nisam htjela da bude dobro. Htjela sam da bude nevjerojatno.

Odgurnula sam ustranu svoju zabrinutost, nagnula se nad njega i uzela ga u usta.

Romero se iznenađeno trzne ispod mene i zgrabi me za potiljak. „Ne trebaš to raditi.“ 97

Nije to uvjerljivo izrekao. Lizala sam ga od korijena do vrha. Nije imao okus po ničemu, osim vrha na kojemu se skupilo nekoliko kapi.

Polizala sam ih bez razmišljanja.

Romero opsuje i uplete prste u moju kosu. „Radim li to dobro?“ Pitala sam nakon nekoliko minuta. „Jebem ti, da. Ne znaš koliko mi je teško suzdržavati se da ti se ne zabijem u usta.“ „Ako je to ono što želiš, možeš to učiniti.“ „Ne, ne danas. Uzmi si vremena i radi što želiš. Ja ću u svemu uživati, vjeruj mi,“ rekao je tiho. Tako sam i učinila. Lizala sam ga po vrhu, a zatim ga uzela u usta, klizila sam jezikom iznova i iznova po njegovoj dužini. Romero nije pravio mnogo zvukova, ali svako toliko bi naglo udahnuo i čvršće me uhvatio za kosu. „Svršit ću,“ upozorio je. Snažnije sam zasisala, stišćući mu bedra kako bih pronašla bolji kut, a zatim je Romero svršio i lagano zarežao.

Zadržala sam ga u ustima, čekala sam da omekša, ali nije. Nije bio čvrst kao ranije, ali sasvim sigurno nije ni omekšao. „To sam mislio kao upozorenje. Nisi morala progutati, Lily,“ Romero reče. Privukao me k sebi i poljubio. „Jesi li u redu? Ili ti je bilo užasno?“ „Užasno? Ne, zašto? Htjela sam učiniti da se ti osjećaš dobro. Ne smeta mi kada mi svršiš u usta.“ Romero se osmjehne. „Nemoj mi govoriti takve stvari. Više se neću moći fokusirati.“ Široko sam se osmjehnula, a pogled mi odluta prema Romerovoj erekciji. „Zašto ne omekša?“ Mogla sam vidjeti Romerovu zbunjenost, a zatim i shvaćanje pa se njegove usne izviše u cerek koji je pucao od ponosa. „Samo zato što sam svršio ne znači da više nisam napaljen. Treba mi više od jednog orgazma da omekšam.“ „Stvarno?“ Upitala sam zločesto.

Romero odmahne glavom. „Ne večeras. Kasno je. Ne možeš ostati toliko dugo.“ Razočarenje protjera moje uzbuđenje. „Znam.“ Romero mi pomiluje obraze. „Moramo biti oprezni. Vjeruj mi, volio bih provesti čitavu noć s tobom.“ Kimnula sam i položila glavu na njegove grudi. Htjela sam uhvatiti nekoliko sati sna prije nego se iskradem i vratim u svoju sobu. Uživaj u trenutku, rekla sam sama sebi prije nego sam utonula u san.

98

Nakon što mi je Lily popušila, sljedeći sam dan proveo razmišljajući samo o tome da joj uzvratim uslugu svojim jezikom. Bila je dobra stvar što imanje nije bilo opasno mjesto jer sam izgubio fokus. Mislim da ne bih učinio dobar posao u zaštiti da nas netko napadne.

Kurac mi je bio toliko tvrd da je gotovo boljelo dok sam te večeri čekao Lily da dođe u moj krevet. Kada se ponoć približila i još nije došla, umalo sam je krenuo potražiti. Nisam se mogao sjetiti posljednjeg puta kada sam bio toliko napaljen.

Kada su se moja vrata konačno otvorila i kada se Lily ušuljala unutra, morao sam se zaustaviti da je ne zabijem o zid i zakopam se u nju. To je bila jedina stvar koju nisam smio učiniti. Mnogo je granica već prijeđeno, ali tu sam morao povući liniju.

Lily uskoči u krevet i željno me poljubi. Čini se da nisam bio jedini koji je ovo čekao. „Gianna i Matteo su bili u hodniku pa sam morala čekati,“ rekla je dok je prstima klizila pod moju majicu.

Sviđao mi se njezin dodir, ali je bio red na mene. Zgrabio sam je i izvrnuo na leđa. Iznenađeno je uzdahnula. Zakačio sam prstima rub njezinih hlačica i skinuo joj ih zajedno s gaćicama, a zatim se zaustavio.

Sve je ovo još uvijek bilo novo za Lily. Nisam se prema njoj mogao odnositi kao prema ženama s kojima sam prije bio. „Da li je ovo u redu?“ Podignula je noge kako bi mi pomogla da joj prevučem gaćice preko stopala. Brzo je kimnula. Samo je potreba bila u njezinim očima.

Osmjehnuo sam se. Smjestio sam se između njezinih nogu, a tračak posramljenosti preleti njezinim prekrasnim licem, ali nisam joj dao vremena da razmisli o tome. Spustio sam se na trbuh, jače raširio njezine noge i dugačko je polizao.

Prokletstvo, bila je čak i boljeg okusa nego sam zamišljao.

99

Čula sam priče djevojaka u školi kako dečki idu ondje dolje, ali nikada nisam mogla zamisliti kakav je osjećaj imati nečije usne na sebi na takav način. Hoće li biti neobično? Vlažno? Odvratno? Čudno?

Nije bilo ništa od toga. Bilo je predivno i van pameti. Ili je možda takvo bilo samo zato što je Romero znao što radi, kako grickati i sisati i lizati sve dok se moji prsti nisu zakopali u madrac jer više nisam mogla podnijeti to zadovoljstvo. I činilo se bolje svaki put kad bismo to iznova činili. Tjedni su prolazili, a svake bi me noći Romero zadovoljavao svojim ustima. Činilo se da uživa jednako koliko sam i ja uživala u njemu.

Večeras je polako uživao u svemu i nisam ga htjela požurivati. Osjećaj je bio predobar. Romerova jednodnevna brada povremeno bi me zagrebla što je samo pojačavalo osjećaj. Podigao je glavu, a ja frknem u protest.

Zakikotao se, ali nije spustio usne do mojih. „Reci mi kada budeš svršavala, u redu? Želim znati.“ „U redu.“ Rekla sam, a zatim zastenjala kada su se Romerove usne zatvorile oko mog klitorisa i nastavile gdje su stale.

Mogla sam osjetiti kako se približavam. Bedra su mi počela drhtati. „Svršavam,“ izdahnula sam, previše obuzeta užitkom da bih time bila posramljena.

Romerov prst okrzne moj ulaz, a zatim klizne u njega. Izvila sam se s kreveta. Osjetila sam ubod boli, ali iz nekog razloga, samo sam svršila još jače.

Na kraju sam mlitavo ležala na krevetu, pokušavala sam doći do daha.

Romero teško izdahne. „Prokletstvo. Tako si uska.“ Nisam mogla ništa odgovoriti, bila sam previše preplavljena osjećajem njega u sebi. Polako je pomicao prst, milovao je moje unutarnje stijenke, budeći osjećaje u mome tijelu. Savio je prst, a moji se bokovi odignu s kreveta dok sam dahtala u iznenađenju jer je još jedan orgazam prostrujao kroz mene. Izvukao je prst i stavio ga u svoja usta. Mogla sam samo zuriti, bila sam neobično napaljena zbog toga što je učinio.

Romero se izdigne iznad mene.

100

Jedno pitanje palilo mi je um. Što ako je ona oštra bol značila da mi je probio himen? Bilo je smiješno što sam se uopće brinula o nečemu poput toga.

Romero pomiluje moje čelo. „Hej, jesam li te povrijedio?“ „Ne, ja… Samo sam se pitala što ako…“ Osjećala sam se previše posramljeno da bih izrekla svoje zabrinutosti. Činilo se kao da je Romero i sam shvatio o čemu se radi. „Bojiš se da više nisi djevica jer sam stavio prst u tebe.“ Nisam mogla odrediti emociju u njegovom glasu. Da li je bio ljut? Iznerviran?

Primio me za potiljak. „Ne bih ti to učinio, Lily.Ne bih ti oduzeo djevičanstvo bez tvog pristanka, a čak i tada…“ Odmahnuo je glavom. „Uopće ne smijem niti razmišljati o oduzimanju tvog djevičanstva. Ali ne moraš se brinuti. Moj prst nije dovoljno dugačak i nisam ga dovoljno duboko stavio da bih načinio štetu. Sigurna si.“ „Nisam bila preplašena, samo…“ Da, što? Bila sam zabrinuta. Nisam to mogla poreći. Nije da nisam željela Romera. Jesam. Ali to je bio velik korak, onaj s kojeg nema povratka. „U redu. Smiješ biti uplašena. Život bi ti bio uništen kada bi izgubila djevičanstvo prije prve bračne noći,“ rekao je neobičnim glasom. Omotao je ruke oko mene tako da mu više nisam mogla vidjeti lice. „Želim da ti budeš taj, znaš?“ Prošaptala sam u tami. „Ali ja to ne mogu učiniti,“ Romero reče, njegovi se prsti stisnuše na mojoj ruci. „Zašto ne?“ „Lily,“ Romero reče pomalo ljutito. „Znaš zašto ne. Do sada smo imali sreće što nas nisu ulovili. Tvoje sestre i Luca su već sumnjičavi. Trenutno još uvijek možemo sve poreći i nitko ne bi mogao dokazati suprotno, ali ako budemo spavali jedno s drugim, postojao bi dokaz.“ „Dokaz?“ Frknula sam. „Ne namjeravamo počiniti zločin.“ „U našem svijetu to jest zločin. Ne igramo po pravilima vanjskog svijeta i to znaš.“ „Samo želimo biti zajedno jer se volimo. Zar je to toliko loše?“ Naglo sam zatvorila usta jer sam shvatila što sam rekla. Praktički sam stavila riječi 'Volim te' u Romerova usta iako ih nikada nije izrekao. Nisam ni ja, ali sam znala da ga volim. Da li je i on mene volio?

Postao je nepomičan, a ja sam na trenutak prestala disati. „Jebem ti,“ Romero hrapavo reče. Utisnuo je poljubac u moju sljepoočicu. „Ovo izmiče kontroli.“ „Mislila sam to, Romero. Ja te volim,“ rekla sam.

101

Bio je tih. „Ne bi trebala. Mi nemamo budućnosti, Lily.“ Srce me zaboli od njegovih riječi. Nisam htjela vjerovati da su istinite. „To ne znaš.“ „U pravu si,“ Romero na kraju reče. Ponovno me poljubi u sljepoočicu i nakon toga nijedno od nas više ništa nije reklo.

Majka je umrla sa žudnjom u očima i žaljenjem na svojim usnama. Ja nisam tako htjela završiti. Nisam htjela žaliti za onim 'što ako' i 'kako je moglo biti' u svojoj glavi posljednjih nekoliko sati svog postojanja. Htjela sam se osvrnuti i ne pitati se koliko je prekrasan život mogao biti. Htjela sam da mi Romero bude prvi, htjela sam sve podijeliti s njim.

U ovom trenutku, ništa nisam željela više od toga i znala sam da čak i ako požalim, žaljenje nikada neće biti mučno poput onoga ako to ne učinim, poput onoga kada bi se zauvijek pitala kakav je to osjećaj postati jedno s osobom koju sam voljela. Ponekad moraš riskirati nešto da bi živio, a Romero je bio rizik koji sam bila voljna prihvatiti. To je bilo sve o čemu sam mogla razmišljati dok sam uživala u posljednjim trenutcima orgazma.

Romero se podigne do mojih usana i nakratko mi utisne poljubac na njih. Namjeravao je leći pokraj mene, kao i uvijek, nakon što bi se pobrinuo za mene, ali sam ga uhvatila za ramena. „Večeras ne želim stati.“ Ukočio se. Njegove su tamne oči promatrale moje lice, kao da se nadao da će na njemu pronaći naznaku žaljenja, ali ja sam znala da neće.

Previše sam noći provela žudeći i pitajući se i priželjkujući, ali noćas ću napokon dobiti ono što sam htjela. Naravno, trebala mi je Romerova suradnja za to, a imala sam osjećaj da me neće odbiti. Bio je dosljedan i odgovoran, ali isto tako i muškarac i želio me. Mogla sam to vidjeti u njegovim očima, a njegova je erekcija koja se gurala o moj bok bila poprilično dobar pokazatelj svega. „Lily,“ Romero hrapavo reče, a zatim pročisti grlo. Morala sam zadržati osmjeh. „To je nešto što se ne smije učiniti. Sve što smo dosad učinili lako je sakriti, ali za sve više od toga, postoje načini da se dokaže naša… transgresija.“ Lagano sam se nasmijala. „Transgresija?“ Podigla sam glavu i poljubila ga. „Kako ovo može biti pogrešno?“ Naravno, znala sam da 102

otac i mnogi drugi ljudi u našem svijetu mogu napisati novelu o svemu tome, ali nije me bilo briga. Nije postojao dio mene koji je mislio da činimo nešto pogrešno, a to je jedino bilo bitno. „Već smo raspravljali o ovome. Ne bih to trebao učiniti. Za milost Božju, dao sam obećanje Luci da ću te štititi. Kako da te zaštitim uništavanjem tvog života?“ „Ne uništavaš mi život. Želim ovo, zar se to ne računa?“ „Naravno da jest.“ Naslonila sam se na njega i uhvatila ga za kurac preko bokserica. „Želim tebe. Samo tebe. Želim da mi budeš prvi.“ Htjela sam da mi bude i jedini. „Zar ne želiš biti moj prvi?“ Romero izdahne i nasmije se pa me poljubi u kut usana, a zatim i moj obraz prije nego se ponovno njegove oči spojiše s mojima. „Znaš koliko te želim. Jedva da mogu razmišljati o ičemu drugom.“ Jače sam stisnula njegovu erekciju. „Znam.“ Ispustio je dugi uzdah, a zatim se tiho nasmijao. „Držiš me u šaci na svaki mogući način. Ne bi tako trebalo biti.“ Osmjehnula sam se. Bilo je dobro znati kakvu moć imam nad nekim poput Romera. Ali on je imao jednaku moć nada mnom i nad mojim srcem. Bila je to strašna stvar, znati da netko drugi ima moć da ti slomi srce s nekoliko riječi. Ljubav je bila strašna. „Želim da ti budeš taj, Romero. Ne želim nikog drugog. Molim te.“ Ponovno me poljubio, snažnije ovaj put i lagano se gurnuo u moj dlan.

Bio je vruć i tvrd i nisam mogla dočekati da ga osjetim u sebi. „Jesi li sigurna?“ Upitao je, ali jedva da sam mogla čuti ikakvu odlučnost iza njegovih riječi. „Da. Želim tebe.“ Romero kimne. Uzbuđenje i treperenje poharalo je moje tijelo. Napola sam očekivala da će se usprotiviti, ali bilo mi je drago što me nije pokušao odgovoriti od toga. Danas ću napokon postati njegova.

103

Trebao sam biti glas razuma, onaj koji štiti Lily od nje same i od mene, ali nisam bio jak kakvim su me drugi smatrali. Luca je vjerovao u mene, vjerovao je da ću dobro izvršiti posao i da ću se obuzdati. Nije me dovoljno dobro poznavao. Povjerenje i žudnja ispuniše Lilyne predivne plave oči. Željela me, a prokletstvo i ja sam nju želio više od ičega. Svaki jebeni put kada bi je jebao svojim prstom, zamišljao bih kako je to moj kurac u njoj, poželio bih osjetiti njezine vrele stijenke oko sebe. Nisam je mogao odbiti. Možda da sam ugledao tračak sumnje na njezinom licu, ali nije ga bilo. Još sam jednom kušao njezine usne. Bila je slatka, meka i neodoljiva. Njezini se prsti oko mog kurca zategnuše, a ona stisne bedra – bila je to pozivnica koju sam i predobro razumio i žudio da je prihvatim. Odmaknuo sam se od njezinih usana. „Ne još.“ „Ali,“ počela je. Kliznuo sam rukom između njezinih nogu i ušao u nju svojim srednjim prstom. Uzdahnula je i jače se otvorila za mene.

Volio sam način na koji je bila toliko jebeno susretljiva. Uvijek tako mokra za mene. Postojalo je mnogo trenutaka u životu kada sam se osjećao moćnim, ali pružanje užitka Lily bilo je iznad svega. Ništa drugo nije rekla, samo je zatvorila oči i opustila se, vjerovala je da ću joj pružiti dobar osjećaj. Poljubio sam joj grudi, a zatim joj gricnuo vrh bradavice dok sam polako prstom klizio unutra i van. Njezino se disanje ubrzalo, ali sam održao jednaki ritam. Spustio sam se niže i smjestio se između njezinih nogu. Dopustio sam sebi da uživam u pogledu na svoj prst koji je ulazio u njezinu savršenu, ružičastu pičkicu. Sve u vezi nje bilo je prekrasno. Nagnuo sam se prema naprijed, nisam mogao izdržati ni trenutak više. Zatvorio sam usta oko njezine srži i zadirkivao je usnama i jezikom dok sam prstom nastavio prodirati u nju, sada dublje i snažnije.

Mogao sam osjetiti njezin himen svaki put kada bi gurnuo prema unutra.

Pritisnuo sam jezikom na njezin klit i kliznuo još jednim prstom u nju.

Nikada prije to nisam pokušavao, a njezine me stijenke snažno stisnuše.

Njezino se disanje ubrza zbog iznenađenja, a ona se napne poda mnom.

Kružio sam jezikom lagano, kako je voljela, a zatim sam je uzeo između usana i zasisao. Napetost napusti njezino tijelo i novi val vlažnosti uslijedi, zbog čega su moji prsti lakše mogli uklizati u nju. Krenuo sam 104

laganim ritmom dok sam slušao njezino slatko stenjanje i uzdahe koji su klizili s njezinih usana. Mogao bih je slušati zauvijek. Nikada se ne bih umorio od pružanja zadovoljstva njoj. Nije postojao bolji osjećaj na svijetu od onoga kada učinim da Lily eksplodira od zadovoljstva i saznanja da sam jedini koji joj to čini. Mračnije me emocije ispune. Nije zaista bila moja, a možda nikada ni neće biti. Jednog će se dana možda morati udati za nekoga koga joj otac izabere i onda će je taj muškarac gledati ovakvu. Neobjašnjivi me bijes preplavi pa ga odgurnem ustranu.

Nije bio trenutak za razmišljanje o takvim stvarima. Nisam želio izgubiti kontrolu samo zato što sam dopustio mislima da odlutaju na opasno mjesto. Želio sam uživati u svakoj jebenoj sekundi ovoga, posebno zato što nisam znao koliko ćemo još imati prilika da ih provedemo zajedno.

Usredotočio sam se na Lilynu slatkoću, sve dok se konačno nije raspala, a mojim je jastukom prigušila svoje uzdahe. Volio bih da sam njezine jecaje mogao čuti bez suzdržavanja, bez straha da će nas uhvatiti.

Jednog dana. Jednog dana, zaista ću je učiniti svojom. Pronaći ću način.

Izvukao sam prste i odmaknuo se, uživajući u pogledu na njezino otežano podizanje grudi dok je uživala u svom orgazmu. Polako je otvorila oči i osmjehnula se. Prokletstvo. Taj me osmjeh opijao svaki put.

Nagnuo sam se nad nju i poljubio je, a zatim sam ispružio ruku prema noćnom ormariću i dohvatio kondom.

Lily me promatrala, maleni bljesak nervoze nakratko joj prijeđe licem.

Zastao sam. „Jesi li sigurna da to želiš učiniti?“ Htio sam sam sebe upucati jer sam to pitao. Nisam ništa drugo želio osim biti u njoj, učiniti je svojom, osjetiti njezino stezanje oko svog kurca. Zašto sam morao biti toliko plemenit? Koga sam zavaravao?

Polizala je usne na najmučniji način i prošaptala, „Da, želim te.“ Hvala Bogu. Ponovno sam poljubio njezine usne. Podigao sam se s kreveta i skinuo donje rublje. Moj je kurac tražio pažnju. Brzo sam prevukao kondom preko njega, prije nego sam se vratio na krevet i legao na leđa. Ovo nije prvi put da me Lily vidi gologa, ali danas se mogao uočiti tračak nemira na njezinom licu dok je gledala u moj kurac.

Smjestio sam se između njezinih nogu i vrhovima prstiju milovao sam meku kožu njezinih bedara.

Samo je povjerenje bilo u njezinim očima. Nisam zaslužio toliko povjerenja od nje, a ipak sam jebeno volio vidjeti ga na njezinom licu.

Prebacio sam težinu na laktove i počeo je nježno ljubiti. Vrh mog kurca lagano je dodirivao njezinu vlažnu vrućinu. Želio sam se zakopati u nju, trebao mi je svaki gram samokontrole da ostanem miran dok sam čekao 105

da se opusti poda mnom. Podvukao sam ruku pod njezino bedro i malo jače raširio njezine noge. Pogledao sam je duboko u oči, a zatim sam premjestio bokove i počeo ulaziti u nju. Nisam skidao pogleda s nje dok sam pomalo ulazio u njezinu usku vrelinu. Bila je toliko jebeno nevjerojatna. Uska, topla i vlažna i samo sam se do korijena želio zakopati u nju. Umjesto toga, usredotočio sam se na Lilyne oči, na način na koji mi je vjerovala da ću učiniti sve da joj bude dobro, da ću se pobrinuti za nju i da ću biti oprezan. Na licu joj bljesne nelagoda, a još nisam ni do pola ušao u nju. Zaustavio sam se, a njezini se prsti na mojim ramenima stisnuše. „Nemoj stati,“ brzo je rekla. „Neću,“ obećao sam. Zaustavljanje je bilo posljednje što sam želio.

Prešao sam usnama preko njezine sljepoočice, a zatim sam ponovno lagano gurao dok nisam stigao do njezine prepreke. Nisam joj rekao da će boljeti. Samo se napela. Nabio sam se u nju. Njezine stijenke čvrsto stisnu moj kurac. Nisam se pomicao.

Lilyno je lice bilo obavijeno boli. „U redu je,“ mrmljao sam. „Najgori je dio prošao.“ Barem sam se nadao da je tako. Bila je toliko uska oko mene, bojao sam se da ako se počnem pomicati, da ću samo pogoršati stvari za nju, ali nisam ovako mogao ostati zauvijek. I stvarno sam se želio pomicati, htio sam se izgubiti u njoj. „Lily?“ Drhtavo mi se osmjehnula. „U redu je. Nije loše kao što se čini.“ Nije to bilo nešto što je muškarac želio čuti od djevojke s kojom je bio. Želio sam učiniti da se dobro osjeća, ali sam znao da će to biti teško postići prvi put. Iako nisam želio ništa osim pomicati se, odlučio sam ostati miran i ljubiti je neko vrijeme. Moj je kurac vrištao u protest. „Možeš se pomaknuti, zaista,“ prošaptala je. I to je bilo sve što mi je bilo potrebno. Skoro sam se čitavi izvukao prije nego sam ponovno polako kliznuo u nju.

Uzdahnula je i zakopala prste u moja leđa. Još sam više usporio i pokušao ne ići tako duboko pa se uskoro Lilyno tijelo opustilo poda mnom. Dugo sam tako vodio ljubav s njom, htio sam jebeno pobjedonosno vrisnuti. Ali nisam ni ja mogao zauvijek potrajati, ne uz način na koji se stiskala oko mene, a imao sam osjećaj da ona neće svršiti.

Sljedeći put hoće. A biti će sljedećeg puta, znao sam to. Kada se radilo o Lily, nisam mogao odoljeti njezinim iskušenjima.

Malo sam više ubrzao sve dok nisam osjetio da mi se kurac zategnuo i svršio sam u nju. Pridržavao sam Lilyno bedro dok sam očajnički udarao bokovima, a zatim se umirio.

106

Zatvorila je oči i oslonila čelo na moje grudi. „Jesi li u redu?“ Promrmljao sam.

Kimnula je, ali ništa nije rekla. Lagano sam se odmaknuo i lagano joj podignuo glavu, bio sam zabrinut da je plakala. Ali samo je izgledala pomalo iscrpljena i sretna.

Olakšanje me preplavi. Polako sam se izvukao iz nje i skinuo kondom.

Prije nego sam ga bacio u kantu za smeće, ugledao sam malo razmrljane krvi na kondomu.

Iz nekog razloga, stvarnost me pogodi. Jebem ti. Što sam učinio? „Romero?“ Lily prošapće. Legao sam uz nju i povukao je u svoje naručje. Nije trebala znati moje misli. Nisam je htio zabrinjavati.

Nije joj trebalo mnogo da zaspe, ali ja sam ležao budan satima. Na kraju sam izašao iz kreveta i prišao prozoru. Dugo sam gledao u ocean. Žaljenje nije bila korisna emocija. Nisam mogao poništiti učinjeno.

Okrenuo sam se prema krevetu.

Lily je ležala sklupčana ispod pokrivača, vidjela se samo njezina prekrasna kosa i spokojno lice. Bila je u dubokom snu. Uskoro ću je morati probuditi kako bi se mogla vratiti u svoju sobu. Nebo izvan sobe već je počelo sivjeti. Uskoro će ljudi početi ustajati i biti će previše rizično ako Lily bude u mojoj sobi tada. Trebao sam je odmah otpraviti za njezino vlastito dobro, ali nisam imao srca to učiniti, a nisam ni želio da ode toliko brzo nakon onoga što smo učinili. „Jebem ti,“ promrmljao sam. Do sada je sve što smo Lily i ja učinili bilo rizično, ali nije bilo dokaza. Ali ovo, ovo bi moglo uništiti Lilynu reputaciju pa čak i započeti rat. Uzimanje Lilyna djevičanstva bilo je zaista sebično. Znao sam bolje. Učio sam donositi odgovorne odluke tokom godina, donositi odluke koje su dobre za Famigliju. Ali danas, ignorirao sam svoju dužnost i obećanje Luci.

Lily uzdahne u snu i okrene se. Pokrivač se pomakne pa se ispod plahte pojavi ružičasta točka. Zatvorio sam oči. Prokletstvo. Ovo se trebalo dogoditi u njezinoj prvoj bračnoj noći. Ali znao sam da mi Rocco Scuderi nikada ne bi dao Lilynu ruku. Bio sam samo jebeni vojnik.

Cijenjen i častan, ali zauvijek vojnik. Unatoč tome što me preplavila krivnja zbog oduzimanja Lilynog djevičanstva, znao sam da ću to ponoviti. Toliko sam je dugo želio učiniti svojom, a ovo je bio jedini način na koji sam to mogao. Sada je barem dio nje pripadao meni, nikada neće zaboraviti našu zajedničku noć, ali također sam znao da ovo nije bilo dovoljno. Nisam htio da Lily samo ima sjećanje na našu zajednički provedenu noć, htio sam da se sjeća zadovoljstva koje sam joj pružao 107

svaku noć, htio sam je okusiti, omirisati, osjetiti je svaku jebenu noć. Htio sam da zaspe u mome naručju i probudi se uz mene sljedećeg jutra. Htio sam da bude moja, a da svi to znaju, ali nije postojao niti jedan jebeni način da to učinim bez da izdam Lucu i Famigliju. Luca se prema meni odnosio kao prema bratu, ali ako učinim ovo, ako se suprotstavim Outfitu i službeno proglasim Lily svojom, morat će me ukloniti poput psa za dobrobit Famiglije.

Uz uzdah, prišao sam krevetu i nagnuo se nad Lily. Sklonio sam kosu s njezina lica. „Lily, moraš se probuditi,“ prošaptao sam.

Oči joj zatrepere, a ona se okrene na leđa. Pokrivač sklizne, otkrivajući njezine savršene grudi. Bradavice joj očvrsnu zbog svježeg zraka u sobi.

Moj se kurac zauzvrat ukruti. Nagnuo sam se nad nju. Još uvijek je mirisala na mene. Jebem ti. Već sam ponovno postajao tvrd. Otvorila je oči i pospano mi se osmjehnula. Sreća i povjerenje bljesnu na njezinu licu. Zar nije shvaćala da sam noćas uništio njezin život?

Lagano rumenilo pojavi se na njezinim obrazima. Poljubio sam je u čelo. „Trebaš ići,“ rekao sam.

Ukočila se, a pogled joj ispuni nesigurnost. „Jesam li učinila nešto pogrešno noćas?“ Dragi Bože. Htio sam se probosti vlastitim jebenim nožem. Bio sam toliki šupak. Nikada nisam trebao dopustiti da do ovog dođe. Lily je bila dobra djevojka, a ja sam je uništio. Poljubio sam je ispod uha, a zatim i u obraz. „Ne, slatkice, nisi učinila ništa pogrešno.“ Opustila se. Podignula je ruku na moj potiljak prepuna nade. „Možemo li se malo maziti?“ Zvučala je toliko ranjivo. Naravno da je priželjkivala blizinu nakon prošle noći i ja sam je želio, ali vani se već počelo razdanjivati. Ali zbog načina na koji me gledala nisam mogao reći 'ne'. Uvukao sam se pod pokrivače, a ona se privije uza me. Njezina je gola koža milovala moju, svi su se moji osjećaji probudili. Odgurnuo sam u stranu svoju žudnju.

Nije bilo vrijeme za to. Pomilovao sam njezinu kosu. „Jesi li u redu?“ Kimnula je uz moje rame. „Malo sam osjetljiva.“ Zvučala je posramljeno.

Utisnuo sam poljubac u njezinu sljepoočicu. Nisam bio siguran zašto sam to rekao, jer sasvim sigurno time nisam olakšao stvari, ali izustio sam, „Volim te.“ Snažno je udahnula prije nego je prošaptala, „I ja tebe volim.“ Kopao sam svoj i njezin grob, samo zato što nisam mogao kontrolirati svoj kurac, svoje srce i svoju usta.

108

Lagano je i sretno uzdahnula. Čini se da nije shvaćala u kolikoj smo nevolji. Ja nisam mogao prestati osjećati krivnju. Volio bih kada bi mogao reći da bi se drugačije ponio kada bih dobio novu priliku, ali znao sam da bih ponovno spavao s njom. Želio sam je. Još uvijek je želim.

109

Nisam mogla vjerovati da smo zapravo Romero i ja spavali zajedno.

Nisam osjećala žaljenje. Možda se ukaže naknadno, ali nisam baš vjerovala u to.

Bilo je bolno, ali je ipak bio najbolji trenutak u mom životu. A kada je kasnije Romero priznao da me voli, svima sam htjela to reći. Neka se naljute, neka me nazivaju svakakvim imenima, zar je bilo bitno? Bila sam sretna, a to je sve što je bilo bitno. Ali znala sam za bolje. Romero i ja trebali smo to čuvati tajnom. Možda jednog dana shvatim kako da to učinim službenim, bez da započnem rat, ali sada, mogli smo samo uživati u zajednički provedenim trenutcima. Ljeto se bližilo kraju, ali činilo se da me otac ne želi natrag. Možda je zaboravio da postojim i možda se mogu preseliti u New York zauvijek.

Prvi put kada sam se susrela s Arijom i Giannom nakon što sam izgubila djevičanstvo, zabrinula sam se da će primijetiti razliku, ali naravno da nisu. Nitko ništa nije posumnjao.

Možda sam zbog tog shvaćanja postala još smjelija.

Skoro je bilo podne, a ja sam jedva držala oči otvorenima. Romero i ja smo vodili ljubav do ranih jutarnjih sati, a kada sam se vratila u svoju sobu, uspjela sam samo dva sata odspavati prije nego sam ponovno ustala za doručak. „Zašto se malo ne odmoriš na kauču? Izgledaš umorno,“ Aria reče kada sam ponovno zijevnula. Prolazile smo kroz brošuru koja je opisivala detalje događaja u Hamptonsu za sljedećih nekoliko dana.

Sunčanje i kupanje postali su dosadni.

Gianna zamigolji obrvama iza Arijinih leđa. „Baš izgleda. Čini se da ne spava dovoljno noću.“

110

Romero dobaci pogled s mjesta na kojem je stajao s Lucom i Matteom, ali činilo se kao da nije zabrinut. Odlučila sam ignorirati Giannin komentar. Ustala sam od stola. „Vjerojatno si u pravu, Aria. Malo ću prileći.“ Aria odloži brošuru i pogleda na sat pa prema Luci. „Ako želimo izaći na ručak, trebali bi uskoro krenuti.“ Luca kimne.

Prišla sam kauču, legla i zatvorila oči. Skoro sam odmah utonula u lagani san, ali me ubrzo prekinuo zvuk odlaska Arie i Luce, a nakon nekoliko minuta i Giannin i Matteov smijeh kada su krenuli na plažu.

Uslijedila je tišina pa sam ponovno utonula u san. „Odnijet ću te van,“ Romero reče u blizini.

Otvorila sam oči i ugledala ga kako stoji iznad mene s cerekom na licu. Usne mi se polako izviše u osmjeh, a moja pospanost počne iščezavati. Omotala sam nogu oko njegova koljena kako bih ga srušila prema naprijed jer bi tada vjerojatno pao na mene, ali Romero je bio presnažan. Nakon što je dobacio kratak pogled prema balkonskim vratima, sagnuo se prema dolje i poljubio me. Kada se namjeravao odmaknuti, omotala sam ruke oko njegova vrata i noge oko njegova struka. „Aria i Luca su izašli na ručak, a Gianna i Matteo će provesti dan na brodu. Znači, kuća je samo nama na raspolaganju.“ Romero je izgledao kao da se predomišlja, ali kada sam pritisnula svoje središte na njegovu palicu, znala sam da ga imam. Već je bio krut.

Zarežao je i spustio se na mene. Naše su usne željno pronašle jedne druge. Nakon nekoliko minuta izmjenjivanja vrelih poljubaca i lutanja naših ruku, Romero se odmakne. „Previše je riskantno seksati se ovdje.“ „Znam, ali možemo i nešto drugo raditi,“ rekla sam, prije nego sam privukla Romerovu glavu prema sebi za još jedan poljubac. Nije se bunio, što je moglo biti zbog toga što sam se trljala o njegovu erekciju preko njegovih hlača.

Iz nekog razloga, maženje s Romerom u dnevnom boravku, činilo se stvarnije, kao da bismo možda mogli biti pravi par, a ne nešto što se događa samo u tajnosti noći.

Moje su usne bile osjetljive od Romerova poljupca, ali sviđalo mi se to.

Romero prstima klizne pod moju majicu i ispod ruba grudnjaka pa dotakne moju bradavicu. Uzdahnula sam i izvila se s kauča. Romero me još žešće poljubi. Zakačila sam ga nogom oko donjeg dijela leđa i snažnije ga privukla uza sebe. Nisam mogla dočekati da ga osjetim bez 111

odjeće među nama. Možda bih ga mogla uvjeriti da riskira jedan na brzaka u dnevnom boravku.

Vrata se zalupe i začuju se koraci, ali nije bilo vremena da reagiramo prije nego se Aria pojavila u dnevnom boravku. „Lily, ja –“ Zatvorila je usta i ukočila se, baš kao i Romero i ja. Romero izvuče ruku iz moje majice i brzo se odmakne. Postavio je ruke ispred sebe kako bi sakrio erekciju, ali sam sumnjala da je zavarao Ariju. Moje oči padnu na područje iza Arijinih leđa, ali Luca nije bio ondje. To je bila jedina dobra stvar u ovoj situaciji.

Nitko ništa nije izgovorio dugo vremena. Pokušala sam namjestiti grudnjak i zagladiti kosu, ali mi to baš i nije uspijevalo jer su mi ruke drhtale. „Nije kako se čini,“ rekla sam, ali sam se zaustavila jer sam shvatila koliko je glupo zvučalo.

Aria podigne obrve, kao da je pomislila istu stvar. „Zato te nisam htjela ostavljati samu s njom, Romero. Znala sam da će se ovo dogoditi!“ „Govoriš to kao da ja nemam ništa s tim. Nije samo Romero kriv,“ rekla sam, ali Aria jedva da me i pogledala. Gledala je u Romera. „Zašto si se uopće vratila? Zar nisi trebala biti na ručku sa svojim suprugom?“ „Zar kriviš mene za ovo?“ Aria upita u nevjerici. „Luca je primio poziv o problemima u jednom od klubova. Nešto u vezi Ruskih zamjenika, pa me ostavio na prilazu i krenuo ravno u New York. Imate sreće što on nije naišao.“ „Ako kažeš Luci,“ Romero počne, ali ga Arija prekine. „Neću mu reći,“ rekla je.

Romero mi pomogne da ustanem. „On je tvoj suprug. Duguješ mu istinu.“ Što je to radio? Bit će u velikoj nevolji ako Luca sazna, a što ako Luca kaže mome ocu? Zbunjeno sam pogledala Romera kada nije reagirao. A zatim me još jedna pomisao pogodi. Možda je želio da ljudi saznaju.

Možda se nadao da će Luca odobriti i da će pronaći način da se moj otac složi sa zajednicom između Romera i mene. Nada me preplavi. „Lily, možemo li razgovarati nasamo?“ Aria upita.

Kimnula sam, iako me želudac bolio od nervoze. Aria je moja sestra.

Voljela sam je i vjerovala sam joj, ali Romero je bio u pravu. Također je bila supruga Capa i nisam bila sigurna kome je odana. Slijedila sam je kroz blagovaonu do kuhinje. Nije rekla ništa sve dok nismo sjele na barske stolice. „Koliko dugo to već traje?“ Upitala je. Bože, čak je i zvučala kao supruga Capa, tako odraslo i odgovorno.

112

„Neko vrijeme. Skoro otkako smo došli iz New Yorka,“ priznala sam.

Zaista nije bilo koristi od toga da joj i dalje lažem. Zapravo sam i htjela razgovarati s njom o tome. Romero i ja smo čuvali tajnu skoro tri mjeseca.

Aria polako kimne, a oči joj bijahu prepune zabrinutosti. „Trebala sam znati. Ponekad bih pomislila da izmjenjujete one tajne poglede kakve samo ljubavnici izmjenjuju, ali nisam željela povjerovati u to.“ Nisam bila sigurna što bih trebala reći, ako je uopće očekivala da išta kažem. „Trudili smo se da to sakrijemo.“ „Naravno da jeste!“ Aria oštro prošapće. „Oh, Lily, ovo je loše, znaš to, zar ne? Ako tata sazna, sve će otići k vragu. Biti ćeš u ogromnoj nevolji i ne samo to. Otac bi mogao pokrenuti rat zbog ovoga. Na kraju krajeva, Luca je obećao da ćeš biti sigurna dok si u New Yorku, a činjenica da jedan od njegovih ljudi ima aferu s tobom je definitivno kršenje obećanja.“ „Aferu?“ Rekla sam uvrijeđeno. Ono što smo Romero i ja imali, bilo je više od toga. „Zbog tvojih riječi čini se kao da se radi samo o seksu.“ Arijine se oči širom otvoriše. „Nisam htjela da tako ispadne, ali… čekaj malo. Molim te reci mi da već nisi spavala s njim.“ Njezin je izraz lica bio toliko molećiv i uznemiren, da sam joj umalo slagala.

Zagrizla sam usnu. „Stvarno ga volim, Aria.“ „Znači, spavala si s njim,“ rekla je tiho. Njezine su se riječi činile kao da je to kraj svijeta.

Kimnula sam. „I ne žalim zbog toga.“ Bilo mi je toliko drago da sam to mogla podijeliti s Romerom. Željela sam toliko više dijeliti s njim.

Svaki put u posljednjih nekoliko tjedana kada bi spavala s njim, sve mi je više bio drag, iako sam mislila da to nije moguće u tolikoj mjeri.

Aria se nasloni i duboko udahne. „Otac će te ubiti ako sazna. Nakon svega s Giannom, mislim da bi potpuno poludio.“ „Majka mi je rekla da budem sretna malo prije nego je umrla. A Romero me čini sretnom. Želim biti s njim.“ „Lily, otac to neće dopustiti. Bez obzira na to što bilo tko od nas kaže, neće ti dopustiti da se udaš za vojnika iz New Yorka. On nema koristi od takve zajednice, ne kada sam ja udana za Capa, a Gianna za Savjetnika.“ „Znam,“ rekla sam šaptom. „Ali… Ja…“ Utihnula sam. Znala sam da je Aria u pravu. Znala sam to od samog početka. Mrzila sam što se moram ispričavati što volim nekoga, što želim biti s nekim. Ne bi trebalo biti ovako.

113

Aria uzme moju ruku u svoju i ispreplete naše prste. „Neke žene uspiju lažirati svoje djevičanstvo na svoju prvu bračnu noć. Možda i ti to možeš učiniti. A nije kao da je otac već dogovorio brak za tebe, pa mislim da možemo smisliti nešto do tada.“ „Aria, ne želim se udati za nikoga drugog. Želim samo Romera.

Mislila sam kada sam to rekla, volim ga.“ Aria je dugo gledala u moje oči. Nisam bila sigurna što pokušava ondje pronaći, ali dala sam joj vremena. „Jesi, zar ne?“ Rekla je suzdržano. „A što je s njim? Voli li on tebe?“ „Rekao mi je to kada smo prvi put vodili ljubav.“ Nadala sam se da će to reći ponovno nakon naše prve zajedničke noći, ali još nije. Možda nije bio od onih koji to često govore. „Jesi li sigurna da je on ozbiljan u vezi svega ovog?“ „Naravno, zar nisi čula što sam ti rekla?“ Rekla sam, ali čak sam i ja mogla čuti tračak nesigurnosti u svome glasu i nisam bila sigurna odakle on dolazi. „Neki muškarci kažu neke stvari nakon seksa jer osjećaju krivnju.“ Moje se oči širom otvoriše. „Ne bi to učinio. A ako misliš da je to rekao samo kako bi mi se uvukao u gaćice, varaš se. Poznaješ Romera, ne bi me tako iskoristio.“ „Ne, u pravu si. Romero nije takav i ne bi toliko riskirao radi samog seksa. Mora da mu je stalo do tebe čim je išao protiv Lucinih naredbi.“ „Nećeš mu reći, zar ne?“ „Rekla sam ti, neću. Ima dovoljno svojih problema i ne želim ga još i s ovim zabrinjavati. Smislit ćemo nešto. Ali do tada, molim te, budite oprezniji. Neću ti reći da se držiš podalje od Romera jer pretpostavljam da bi se viđali meni iza leđa, ali ako netko drugi sazna, stvari bi zaista mogle izmaći kontroli.“ „Znam,“ rekla sam. „Romero i ja ćemo biti oprezni.“ Aria stisne usta. „I stvarno ne postoji način da razmisliš o tome da sve to prekineš s Romerom?“ „Ne,“ rekla sam bez oklijevanja.

Tužno se osmjehnula i sišla s barske stolice. „Sada želim razgovarati s Romerom.“ Sišla sam i uhvatila je za ruku. „Zašto? Hoćeš li ga pokušati nagovoriti da me ostavi?“ „Zar stvarno misliš da bih ti to učinila?“ Aria upita povrijeđeno.

Istog sam se trena osjetila krivom, ali Aria se s godinama promijenila.

Možda je to bilo zato što je imala više odgovornosti kao Lucina supruga, 114

ali ponekad se ponašala previše majčinski kada sam ja bila u pitanju.

Nisam ni sumnjala u to da je za mene uvijek htjela samo ono što je smatrala najboljim, ali problem je bio u tome što nisam bila sigurna da li bismo se složile u istim mišljenjima. „Ne. Ali zašto želiš razgovarati s Romerom?“ „Jednostavno želim,“ rekla je tvrdoglavo. „Molim te ostani ovdje dok razgovaram s Romerom. Učini mi tu uslugu.“ „Aria, molim te ne stvaraj iz ovoga nešto veće nego što jest.“ „Oh, Lily, to i jest veće nego što ti misliš,“ rekla je prije nego je otišla.

Htio sam si počupati kosu od frustracije. Trebali smo biti oprezniji.

Obično nikada nisam bio toliko malo na oprezu. Uvijek sam očekivao moguće rizike. Danas sam posrnuo u toliko mnogo stvari, to je bilo jadno.

Aria me preduhitrila. Izgledala je potpuno bijesno. A ja je nisam mogao kriviti. Stala je preda me, a njezine su plave oči sjale od ljutnje. „Kako si to mogao učiniti? O čemu si razmišljao?“ Bjesnjela je. „Ali vjerojatno nisi razmišljao, barem ne svojom glavom.“ Napravila je pokret rukom prema mojoj palici.

Moje se obrve podignu. To nije nimalo nalikovalo Ariji. „Ne radi se tu samo o seksu.“ „Lily je isto to rekla, ali onda o čemu se radi? Znaš kakva su pravila, za milost Božju. Ironično je što te ja moram podsjećati na to.“ „Znam pravila,“ rekao sam razdraženo, postajao sam ljut. Ali Aria je bila posljednja osoba na koju bih trebao biti ljut. Bila je u pravu. „Lily je rekla da si spavao s njom.“ Aria odmahne glavom. „Bože, Romero, ako netko sazna, Lily će biti uništena. Ili se namjeravaš oženiti njome?“ „Ne mogu. Znaš to. Tvoj otac to nikada ne bi dopustio, a ako krenemo protiv njegovih pravila, to bi značilo rat.“ „ Znam. Zašto si onda to učinio?“ „Nisam prisiljavao Lily ako to misliš,“ rekao sam. Zar je mislila da sam na neki način prisilio njezinu sestru? „I Lily je to htjela.“ 115

„Ne sumnjam u to. Vidim na koji te način gleda. Voli te. Naravno da je htjela spavati s tobom, ali ti si trebao znati bolje!“ „Znam. Što želiš da kažem? Da mi je žao?“ „Tada bi lagao,“ Aria promrmlja.

Ogorčenost me preplavi, ali bila je u pravu. Nije mi bilo žao što sam spavao s Lily, barem ne dovoljno da to ne ponovim. „Hoćeš li mi reći da se držim podalje od nje?“ „Viđat ćete se iza mojih leđa. A Lily će me mrziti ako pokušam stati između vas dvoje. Već si spavao s njom i zato nije bitno hoćeš li to ponoviti sve dok si oprezan i dok paziš da moja sestra ne zatrudni.“ „Hoćeš li mi održati onaj govor?“ Rekao sam zabavljeno. „Ozbiljna sam. Ako Lily zatrudni, stvari će postati stvarno loše.“ „Bit ćemo oprezni.“ „Jednako oprezni kao što ste maloprije bili pa sam vas ja uhvatila na kauču?“ „Mislim to. Lily neće zatrudnjeti.“ Aria pokrije lice dlanovima. „Bože, ne mogu vjerovati da razgovaramo o ovome. Htjela sam da Lily dođe u New York i zabavi se, ali ne na ovaj način.“ Nisam bio siguran što bih rekao. Krivnja je snažno pritiskala moja ramena, ali kao što je Aria i rekla, sada je bilo prekasno. „Hoćeš li ostati podalje od nje ako ti zaprijetim da ću reći Luci?“ Aria upita dok je spuštala ruke. „Ne,“ rekao sam bez oklijevanja. „Dobro,“ rekla je, izbacivši me iz ravnoteže. „To barem znači da si ozbiljan u vezi s njom. Možda možemo pronaći rješenje za moju sestru i tebe. Daj da razmislim o tome.“ „Ja već dugo razmišljam o tome, ali možda ti budeš imala više sreće od mene. Osim ako ne želimo rat, moramo uvjeriti tvog oca da pristane na zajednicu između Lily i mene.“ „Gianna i ja smo se udale iz političkih razloga. Zašto Lily ne bi bilo dopušteno da se uda za nekoga koga želi?“ „Da sam bio više od vojnika, možda bi vaš otac i razmislio o tome.“ Arijin se pogled podigne. „Mogao bi postati Kapetan i imati svoju grupu vojnika. Toliko dugo radiš za Lucu i on uvijek govori da si mu ti najbolji vojnik. Jedini razlog iz kojeg te već nije promaknuo jest što je imao povjerenja u tebe kada sam ja u pitanju i ne želi da me itko drugi čuva.“

116

Zurio sam u nju. Obično je mjesto Kapetana prosljeđivano s oca na sina. Vojnici su rijetko dobivali čast da postanu Kapetanom. „Otac još uvijek nije pronašao supruga za Lily. To je dobar znak.

Gianna i ja smo bile dugo zaručene kada smo bile Lilyne dobi, pa je otac možda otvoren za prijedloge i možda će smatrati dobrim potezom ponovno poboljšati odnose između New Yorka i Chicaga.“ „I ti bi bila dobar Capo,“ rekao sam uz osmjeh. „Udala sam se za dobrog Capa, to je sve.“ „Jesi,“ rekao sam. „Ali ne želim postati Kapetan samo zato što ćeš ti na to nagovoriti Lucu. Nisam ovoliko naporno radio da bih dobio promaknuće iz sažaljenja.“ „Ja ga neću nagovarati, a Luca nikada ništa ne radi iz sažaljenja. To bi ti trebao znati.“ Kimnuo sam. Imala je pravo. „Kada mu jednom kažeš, nema povratka. Možda to neće tako dobro prihvatiti. Na kraju krajeva, išao sam protiv njegovih naredbi. To je još uvijek zločin.“ „Da, jesi,“ Aria reče. „Ali voli te poput brata. Oprostit će ti. Sada samo moram pronaći način kako da mu to priopćim.“ „Mogao bih sam razgovarati s njim. Moram se iskupiti zbog svojih postupaka.“ Aria odmahne glavom. „Ne, ja sam uvjerljivija od tebe i na mene ne može dugo ostati ljut.“ Nasmijao sam se. „Vi Scuderi žene znate s muškarcima.“ Aria se osmjehne po prvi puta otkako je pronašla Lily i mene na kauču. Shvatio sam to kao dobar znak, čak iako nisam bio toliko naivan da pomislim da ću sutra postati Kapetanom i da će me Scuderi voljno prihvatiti kao svog zeta. Ovo će biti teška bitka.

117

Nervozno sam koračala kuhinjom. Zašto je Ariji toliko trebalo? Nisam čak ni željela znati što je govorila Romeru. Što ako ga uvjeri da prekine sa mnom? Obećala mi je da neće učiniti takvo što, ali nisam bila sigurna.

Ako je mislila da me može zaštititi, igrat će prljavo ako bude morala.

Vrata se otvoriše i Romero uđe unutra. Izgledao je kao da mu je laknulo. Požurila sam prema njemu. „Što je rekla?“ „Da moramo biti oprezni.“ „To je sve? Neće reći Luci?“ „Ne, za sada ne.“ „Što to znači?“ Maleni osmijeh pojavi se na njegovim usnama. „Možda postoji način na koji bismo mogli biti zajedno.“ „Misliš službeno?“ Upitala sam uzbuđeno. „Da, ali prvo Aria mora smisliti način na koji će to priopćiti Luci i onda ćemo otuda nastaviti dalje.“ Pokušala sam suspregnuti svoju radost, ali bilo je teško. Nisam željela ništa više od normalne budućnosti s Romerom.

Podignula sam se na vrhove prstiju i poljubila ga, ali nakon samo nekoliko sekundi, Romero se odmakne s bolnim izrazom na licu. „Moramo biti oprezniji. Aria će mi otkinuti glavu ako nas opet uhvati da se ljubimo.“ „Vjerojatno ne samo tvoju glavu,“ rekla sam i zločesto se osmjehnula, obuhvativši ga preko hlača.

Romero zastenje, uhvati me za zglob i odmakne moju ruku. „Lily, prestani me mučiti.“ „Mislila sam da voliš kada te mučim.“ Romero se sagne i usnama okrzne moje uho. „Volim, ali kada smo sami.“ „A da možda odemo do moje sobe?“ 118

„Ne postoji ništa što bih radije učinio, ali ne smijemo riskirati tokom dana,“ Romeo sažaljivo reče. „A i stvarno trebam nazvati Lucu i pitati ga za taj problem s Ruskim zamjenikom.“ Zaigrano sam opsovala. „Mrzim kad si tako odgovoran. Večeras je predaleko. Želim te sada.“ „Jebem ti,“ Romero promrmlja. A zatim mi se opasno osmjehne. „Idi. Doći ću za tobom za nekoliko minuta.“ Požurila sam prema svojoj sobi, već sam osjećala kako mi se srž stisnula od iščekivanja.

Sljedeći dan, Luca se vratio iz New Yorka. Bio je na rubu pa je naše priznanje moralo pričekati. Za vrijeme večere tog dana, Aria, Romero i ja ponašali smo se kao da se ništa nije dogodilo. Stvarno sam se nadala da će Aria pronaći način da uskoro to priopći Luci kako bi mogli znati da li je moja i Romerova zajednička budućnost moguća.

Gianna je neprestano pogledavala prema Ariji i meni, kao da je mogla nanjušiti da se nešto događa. Giannu je uvijek privlačila nevolja pa to stvarno nije bilo iznenađujuće.

Na pola večere, Lucin mobitel počne zvoniti. „Što je sada?“ Zarežao je dok je bacao vilicu. Danas definitivno nije bio dan za priopćavanje o Romeru i meni. Nisam ga već neko vrijeme vidjela toliko loše raspoloženog. Ustao je, izvukao mobitel iz džepa hlača i javio se. „Rocco, nisam očekivao tvoj poziv,“ rekao je.

Svi smo se okrenuli prema njemu dok je razgovarao.

Luca pogleda prema meni. „Liliana je dobro.“ Moj je otac tokom ljeta nazvao samo jednom kako bi pitao kako sam.

Iz nekog sam se razloga zabrinula zbog pravih razloga njegove provjere. „Sutra? To je brzo. Da li se nešto dogodilo?“ Odložila sam vilicu, želudac mi se stisnuo od nervoze. „Naravno. Bit će ondje,“ Luca reče i namršti se. Poklopio je i vratio se za stol, sjedajući na stolicu. „Što se događa?“ Aria upita prije nego sam ja uspjela izreći i riječ. Ona je izgledala zabrinuto koliko sam se i ja osjećala. Da li je pomislila da je otac saznao nešto o Romeru i meni? Ako se o tome radilo, poziv vjerojatno ne bi protekao tako mirno, toliko je bilo sigurno. A tko mu je mogao reći? Nitko iz ove kuće to ne bi učinio. „Tvoj otac želi da se Liliana sutra vrati kući,“ Luca pažljivo reče.

119

„Što?“ Rekla sam, šokirana. Ni Romero baš nije uspio sakriti svoju iznenađenost. Morala sam se prisiliti da odvratim pogled od njega kako Luca ne bi posumnjao na nešto. „Tako brzo?“ Matteo se nasmije. „Ovdje si tri mjeseca.“ Gianna ga udari laktom pod rebra, a on protrlja bolnu točku i namršti se. „Prokletstvo, šalio sam se. Zašto moraš biti toliko nasilna?“ Upitao je.

Nisam bila raspoložena za šale. Osjećala sam se kao da mi je tlo nestalo pod nogama. Uvijek sam znala da ću se morati vratiti, ali sada kada sam bila suočena s očevim naredbama, osjećala sam se slomljeno. „Želi da sjedneš na prvi let. Već ti je rezervirao kartu,“ Luca je nastavio dok su se njegov brat i Gianna još uvijek prepirali. „Da li je rekao zašto?“ Pitala sam. „Spomenuo je nešto o društvenim odgovornostima. Očito ima nekoliko zabava na kojima želi da nazočiš, ali je bio škrt s informacijama.“ Moje oči padnu na Romera pa ponovno na Lucu. „Da li je rekao koliko dugo moram ostati u Chicagu?“ Luca se namršti. „Ne. Chicago je tvoj dom i zato nemam pravo to pitati.“ „Lily ima dovoljno godina, može jednostavno odbiti vratiti se,“ Gianna iznese činjenicu. Matteo omota ruku oko njezina ramena. Kao i inače, njihova prepirka nije dugo trajala. Vjerojatno će se uskoro povući u svoju sobu kako bi se mazili. „Onda ću je ja odvući na taj avion ako bude potrebno. Ako je njezin otac želi doma, ići će. Neću riskirati sukob radi nečeg besmislenog poput ovog.“ Zagrizla sam usnu. „U redu je. Ići ću. Preživjet ću nekoliko zabava i uzbuđena sam što ću ponovno vidjeti Fabija. Nedostaje mi. Molit ću oca da mi dopusti da se vratim u New York što je moguće prije.“ Do kraja večere nisam progovorila i bilo mi je drago što napokon mogu ustati. Bilo je smiješno što sam bila nervozna oko povratka kući, jer unatoč svemu, Chicago je i dalje bio moj dom. Krenula sam prema balkonu i omotala ruke oko sebe, odjednom mi je bilo nevjerojatno hladno iako je vani još uvijek bilo toplo.

Vrata se otvore iza mene i Aria stane pokraj mene uz osmijeh razumijevanja. „Nazvat ću oca i pitati ga hoće li te uskoro poslati u još jedan posjet. Nije kao da mu trebaš u Chicagu. Vratit ćeš se prije nego se okreneš.“ 120

„Vjerojatno ti je drago što me neće biti jer to znači da neko vrijeme neću vidjeti Romera,“ ispalila sam. Istog sam se trena osjetila loše jer sam se iskalila na sestri. Zatvorila sam oči i rekla, „Oprosti.“ Aria nježno dotakne moje rame. „Ne brini. I zaista ne želim da odeš, molim te, vjeruj mi.“ Kimnula sam. „Navikla sam se na život ovdje. Bila sam sretna. Čak se ni ne sjećam kada sam posljednji put bila sretna u Chicagu.“ „Ovo je samo privremeno. Brzo ćeš se vratiti, a dok si u Chicagu, ja ću s Lucom razgovarati o Romeru. Možda do vremena kada se vratiš, mi napravimo plan kako da uvjerimo oca da prihvati Romera za tvog supruga.“ Nada me preplavi. Pogledala sam prema sestri. „U pravu si. Gledat ću na to kao na kratak odmor. Možda ću uskoro za stalno moći nazivati New York svojim domom.“ Nakon toga, nismo ništa više izgovorile, samo smo stajale jedna pokraj druge i promatrale uzburkani ocean. Ono što sam stvarno htjela jest razgovarati s Romerom, biti u njegovom naručju i uvjeriti sama sebe da je ovome među nama suđeno da potraje, ali bilo je prerano da se povučem u krevet i nismo mogli toliko riskirati kada su svi još uvijek bili budni.

Kada je povjetarac zapuhao, Aria i ja smo se vratile u dnevni boravak.

Romero uhvati moj pogled preko prostorije. Nisam mogla dočekati da budem nasamo s njim večeras, da njegovo tijelo klizi uz moje. Sada sam ga trebala više nego ikad.

Ranije nego inače iskrala sam se iz svoje sobe i krenula prema Romerovoj. Htjela sam s njim provesti što više vremena. Nije izgledao iznenađen kada sam se ušuljala u njegovu sobu.

Sjedio je na rubu kreveta, ruku prekriženih na koljenima. Ustao je kada sam zatvorila vrata. Neko vrijeme smo samo gledali jedno u drugo, sve dok pritisak u mojim grudima nije postao toliko velik da sam mislila da će mi rebra popucati. Zašto sam bila toliko emocionalna u vezi ovoga?

Romero prijeđe preko prostorije i uhvati me za bokove, zatim nas okrene i povede me unatraške prema krevetu. Hodali smo tako sve dok nisam nogama udarila o krevet i tada smo oboje pali na madrac.

121

Naše su ruke istraživale tijela onog drugog gotovo neobuzdano, razodijevale su i milovale. Tko zna kada ćemo dobiti priliku osjetiti jedno drugo ponovno? Mogli su to biti tjedni. Predugo. Morali smo izvući ono najbolje od naše posljednje noći.

Noćas sam ja htjela imati kontrolu. Gurnula sam Romera na leđa, a on se nije opirao. Opkoračila sam njegove bokove i spustila se na njegovu erekciju, osjetila sam kako klizi u mene. Na trenutak sam zatvorila oči i ispustila dah na poznati osjećaj ispunjenosti. Romero me zgrabi za bokove i pogura se prema gore, zabijajući se duboko u mene. Nagnula sam se naprijed i oslonila na svoje podlaktice tako da je moje lice bilo iznad njegova, a moja nas je kosa zaklonila poput zavjese, naše vlastito utočište od vanjskog svijeta. „Nedostajat ćeš mi,“ prošaptala sam dok sam se naginjala naprijed natrag. „Nedostajat će mi ovo, sve.“ „Nećeš se dugo zadržati,“ zarežao je.

Zvučao je potpuno siguran. Poljubila sam ga, pomičući se još brže sve dok nismo oboje svršili u isti tren, ali još uvijek nismo bili zadovoljeni.

Vodili smo ljubav još dva puta te noći, kao da možemo utisnuti osjećaj zajedništva u naše umove, na taj način. „Ne želim otići,“ promrmljala sam kasnije dok sam ležala u Romerovom naručju. „Želim zaspati u tvojim rukama.“ Romero posegne za svojom budilicom. „Onda ni nemoj. Ustat ćemo ranije kako bi se mogla vratiti u svoju sobu bez da itko primijeti.“ Osmjehnula sam se i oslonila obraz na njegove grudi. Nije mi trebalo dugo da zaspem uz Romerove otkucaje srca, koji su bili poput glazbe u mojim ušima.

Budilica nas je probudila prije zore pa sam brzo skupila odjeću u mračnoj sobi. Prije nego sam otišla, Romero me privukao uz svoje grudi i snažno me poljubio, a zatim sam se iskrala i požurila prema svojoj sobi.

Uhvatila sam nekoliko sati sna prije nego sam se morala pozdraviti u čekaonici aerodroma. Uz posljednji pogled, udaljila sam se, pokušavajući ignorirati uporan osjećaj zabrinutosti koji mi je govorio da se neću vratiti.

122

Kada sam sletjela u Chicago, moj me stari tjelohranitelj Mario čekao.

Nije bio najrazgovorljivija osoba i zato nismo razgovarali za vrijeme vožnje prema mojoj obiteljskoj kući.

Kada sam se zaustavila na ulaznim vratima, srce mi je udaralo u grudima poput bubnja. Posljednji put kada sam bila ovdje, kuća je bila ispunjena tugom i smrću.

Mario otvori vrata za mene, a ja uđem unutra. Nije bilo loše kao inače, ali također više nisam imala osjećaj da je to dom. Da li se miris dezinfekcijskog sredstva još uvijek zadržavao u kutovima ili je to samo bila moja mašta? „Gdje je moj otac?“ Upitala sam prije nego mi je um uspio smisliti još gluposti. „U svom uredu. Želi Vas odmah vidjeti.“ Sumnjam da je razlog bio taj da sam mu nedostajala. Mario je krenuo odnijeti moju prtljagu u moju sobu. Prošla sam niz dugačak hodnik i pokucala na očeva vrata, pokušavala sam ignorirati nervozan način na koji mi se okretao želudac. „Uđi,“ otac reče.

Duboko sam udahnula i ušla unutra. Fabi je stajao pokraj prozora.

Narastao je u ova tri mjeseca otkako me nije bilo i nešto mi je u njegovom načinu držanja govorilo da to nije jedina promjena na njemu. Činilo se kao da se posljednjih nekoliko mjeseci uvelike odrazilo na njega. Bilo bi bolje da je otac dopustio Fabiju da pođe sa mnom izvan Chicaga tokom ljeta, ali naravno, o tome uopće nije bilo govora.

Otac je sjedio iza stola kao i inače. Nije se zamarao time da ustane i zagrli me. Ali Fabi mi je prišao i omotao moje ruke oko sebe prije nego je odlučio da je prevelika faca za pokazivanje naklonosti. Bio je veći od mene. Odmaknula sam se kako bi pogledala njegovo lice.

Znala sam da nešto nije u redu onog trenutka kada sam ugledala izraz na Fabijevom licu. U zadnje ga je vrijeme otac sve više i više uvodio u mafijaški posao, čak iako će Fabi tek za nekoliko tjedana napuniti trinaest. Da li se nešto dogodilo? Nije već mogao biti prisiljen nekoga ubiti, zar ne? Sama pomisao da je moj mali brat već sada morao biti ubojica, donijela je ledeni ubod u moj želudac. „Sjedni,“ otac reče i kimne prema naslonjaču ispred svog stola. Fabi se istog trena oslobodi mog zagrljaja, ali ono što me još više brinulo bilo je to što je odlučio zadržati pogled na mojoj bradi. „Dobro je vidjeti da si se vratila u Chicago. Jesu li se Luca i Aria dobro brinuli o tebi?“ Otac upita.

123

Niti spomena na Giannu, što nije bilo veliko iznenađenje.

Potonula sam u naslonjač nasuprot njega. „Da, jesu. Bilo je lijepo.“ Pokušala sam uhvatiti Fabijev pogled, vratio se na svoje mjesto pokraj prozora gdje je bio zaposlen s izbjegavanjem mog pogleda, ruke su mu bile stisnute u šake uz bokove, a usne su mu se stisnule u ravnu liniju na njegovom ljutitom licu. Moj se želudac stisne u kuglu.

Otac osloni prste na glatko drvo svog stola. Da nisam znala bolje, rekla bih da je skoro pa posramljen. Strah me preplavi. Ponovno sam pogledala prema Fabiju, ali on je gledao u pod.

Tišina se razlila među nama, sve dok nisam bila sigurna da ću se ugušiti. „Rekao si Luci da me želiš ovdje kako bi nazočila na nekoliko zabava?“ „To je dio razloga. Trebaš postati dio naših društvenih krugova ponovno.“ Otac zastane, a zatim pročisti grlo. Izgledao je skoro pa kriv. „Život se mora nastaviti. Smrt je dio postojanja, ali moramo se pobrinuti da naša obiteljska loza ostane snažna.“ Na što je ciljao s ovim? „Ponovno ću se oženiti.“ Bila sam rastrgana između olakšanja i šokiranosti. Barem nisam bila u nevolji, ali nisam mogla vjerovati, a još manje razumjeti kako je mogao razmišljati o ponovnoj ženidbi kada je majka umrla prije manje od šest mjeseci. „Ali –“ zaustavila sam se. Ništa što bih rekla ne bi to promijenilo. Samo bih se uvalila u nevolju. „Tko je ona? Da li je poznajem?“ Bilo je nekoliko udovica očevih godina koje sam poznavala, ali bila sam sigurna da niti jedna od njih nije njegov tip. Čak sam i zbog samog razmišljanja o tome osjećala krivnju, a ja čak nisam ni bila ta koja je razmišljala o zamjeni majke. Možda je otac bio usamljeniji nego što je davao do znanja. Uvijek sam mislila da on i majka nisu baš marili jedno za drugo, ali možda sam pogriješila. Možda ju je volio na neki uvrnut način. Možda nije bio sposoban to pokazati. Neki su ljudi takvi.

Fabiano ispusti neki tihi zvuk, zbog čega privuče moju pozornost, ali i dalje je zurio u svoja stopala. Što je vjerojatno bilo najbolje jer mu je otac uputio pogled koji je poslao drhtaj niz moju kralježnicu. Primijetila sam modricu koja je već skoro izblijedila na Fabijevoj lijevoj sljepoočici, pa si nisam mogla pomoći, a da se ne zapitam da li ih je imao još skrivenih pod odjećom i da li je otac bio odgovoran za njih.

Očevi prsti ponovno počnu kuckati po stolu. „Ramona Brasci.“

124

Umalo sam pala sa stolice. „Što?“ Provalila sam. Mora da se šalio.

Ramona je bila samo godinu starija od mene. Mogla je biti očeva kći. Išla je u školu sa mnom, za milost Božju!

Ponovno sam pogledala prema Fabijanu, trebalo mi je da mi kaže da je ovo šala, ali grimasa na njegovom licu dala mi je odgovor koji sam trebala. To je bilo odvratno. Da li je to bio neki oblik očeve krize srednjih godina? Nisam čak ni mogla početi shvaćati kako je mogao izabrati nekoga tko mu je mogao biti kći. „Zauzvrat,“ otac nastavi. „Ti ćeš se udati za njezinog oca, Benita Brasci.“ I tada se čitav moj svijet razbio u komadiće. Mogla sam to vidjeti pred svojim očima. Sve slike budućnosti s Romerom, sva sreća i osmjesi, slatki poljupci i beskonačne noći vođenja ljubavi rasplinule su se u sitne komadiće, a bile su zamijenjene nečim stravičnim i mračnim. Nečim o čemu bi ljudi samo šaptali jer su bili zabrinuti užasima koji bi se mogli dogoditi ako to kažu na glas. Niti u najgorim noćnim morama nisam mogla zamisliti da će me otac udati za nekog starca poput Benita Brascia.

Nisam se sjećala mnogo toga o njemu, ali nisam ni morala. Sve u vezi ovoga bilo je pogrešno.

Pokušala sam progovoriti, ali bila sam bez riječi. Pitala sam se kada će kapnuti prva suza. Upravo sada, osjećala sam se previše ispraznom. „Osuđuješ Lily na mizeran život,“ Fabiano reče riječi o kojima sam ja mogla samo razmišljati. Zvučao je tako… odraslo. Kao da je postao muškarac onda kada ja nisam bila tu. Htjela sam mu se zahvalno osmjehnuti, ali moje se lice ukočilo, čitava sam se zamrznula u mjestu.

Zar se ovo zaista događalo?

Ovog sam jutra još uvijek ljubila Romera, a sada bih se trebala udati za Brascia. „Ja donosim razumne odluke. Ti to još ne razumiješ, ali s vremenom hoćeš.“ „Ne. Nikada neću razumjeti takvo nešto.“ „Ti ćeš učiniti i gore, vjeruj mi sine.“ Uzdahnuo je. „Svi se mi moramo žrtvovati. Takav je život.“ Kakva je to žrtva oženiti se mladom ženom koja mu može biti kći? Ja sam ta koja treba podnijeti žrtvu.

Nisam se mogla prestati pitati kada će se suze pojaviti, ali još ih uvijek nije bilo na vidiku. Nije bilo ničega. Ja sam bila ništa. Ponovno sam u um pokušala prizvati sliku Benita Brascia, ali nisam uspjela. Nije bilo bitno.

On nije bio Romero.

125

„Sutra ćeš ga upoznati. On i Ramona dolaze na večeru.“ Možda bi bilo i smiješno da nije bilo toliko užasno. „U redu,“ jednostavno sam rekla. Zvučala sam sabrano. Fabiano se namršti prema meni, a otac je izgledao iznimno zadovoljno. Ustala sam iz naslonjača i prešla preko prostorije prema vratima. „Idem u krevet.

Bio je ovo dug dan.“ „Zar nam se nećeš pridružiti na večeri?“ Otac upita, ali je zvučao kao da ga nije bilo briga. „Nisam gladna,“ rekla sam mirno. „Onda lijepo spavaj. Sutra je uzbudljiv dan za nas oboje.“ Moja se ruka na kvaki na trenutak umiri. Tračak nečega, možda ljutnje, prožme mi tijelo na trenutak, ali brzo iščezne i ponovno se pojavi ona otupjelost.

Jedna noga ispred druge. Jedna noga ispred druge. Ta mi je mantra ispunjavala um dok sam se penjala uz stepenice. Začula sam korake iza sebe, Fabiano se stvorio iza mene. Uhvatio me za ruku. Sada je bio visok poput mene. Bio je tako odrastao. Te su se misli neprestano ponavljale u mome umu. Možda se moj um slomio od šoka ili se ugasio jer je stvarnost bila previše za podnijeti. „Koji kurac nije u redu s tobom, Lily?“ Zarežao je. Njegov glas još uvijek nije bio poput glasa muškarca, ali više nije bio ni dječački. „Nije u redu?“ Upitala sam. „Da, nije u redu,“ Fabiano promrmlja. Pustio me, a ja protrljam svoju ruku. Bio je jak.

Zar nešto nije bilo u redu sa mnom? Možda je u tome i bio problem.

Učinila sam mnogo pogrešnih stvari u prošlosti. Možda je ovo kazna za moje grijehe. Pastor u našoj crkvi vjerojatno bi to i rekao. „Zašto ne šiziš? Zašto si upravo rekla da je u redu? Shvaćaš li uopće na što si pristala?“ Nisam bila svjesna toga da sam pristala na išta. Kako bih mogla biti kada nitko nikada nije zatražio moje mišljenje? „Jer ne postoji ništa što bih mogla učiniti.“ „Sranje,“ Fabi reče, udarivši nogom. Možda nije bio toliko odrastao koliko sam mislila.

Umalo sam se osmjehnula, ali moje lice nije bilo sposobno za pokret. „Kada si počeo toliko psovati?“ „Svi Made Mani to čine.“ „Ali ti nisi jedan od njih.“ „Uskoro ću biti.“ 126

Kimnula sam. Toga sam se i bojala. Otac se činio odlučnim uništiti oba naša života. „Ali to sada nije bitno. Ne možeš samo prihvatiti ovaj brak. Moraš učiniti nešto.“ „Što? Što mogu učiniti?“ Upitala sam uz nagovještaj ljutnje. Taj kratak bljesak emocije preplašio me jer mi je bila draža otupjelost. „Nešto,“ Fabiano reče tiho, a njegove su me smeđe oči preklinjale. „Bilo što. Samo nemoj to prihvatiti.“ „Onda mi reci što mogu učiniti. Ti si budući Made Man. Reci mi.“ Fabiano odvrati pogled, a krivnja se ocrta na njegovom licu.

Dotaknula sam mu rame. „Niti jedno od nas ne može ništa učiniti.“ „Mogla bi pobjeći kao Gianna,“ Fabi izvali. „Nju su uhvatili.“ „Ali tebe neće.“ „Hoće.“ Nisam bila nalik Gianni. Ne bih izdržala ni mjesec, a vjerojatno ni tjedan. Ja nisam bila pobunjenica. Čak nisam htjela ni ostaviti ovaj život za sobom. Nije bilo načina na koji bih mogla preživjeti sama duže vremena.

Ali možda ne bih trebala biti sama. Romero bi mogao biti sa mnom.

On je znao kako izbjeći progonitelje. Zajedno bismo mogli uspjeti. „Razmišljaš o tome, zar ne?“ Fabi upita uz dječački cerek. „Sjeti se gdje leži tvoja odanost,“ prošaptala sam. „Ovo je izdaja. Ako otac sazna, biti ćemo jako kažnjeni.“ „Još nisam Made Man.“ „Ali uskoro ćeš biti, sam si to rekao. Osuđivat će te kao Made Mana, a to znači smrt.“ „Ocu je potreban nasljednik,“ Fabi reče. „Otac će uskoro imati mladu nevjestu koja će mu moći podariti mnogo djece. Možda mu ipak nećeš biti potreban.“ Fabi napravi zvuk povraćanja. „To je kao da se ženi tobom. Bolesno je.“ Nisam to mogla poreći. „Benito Brasci je stariji od oca, zar ne?“ „Ne znam. Izgleda prastaro.“ „Trebala bih otići u svoju sobu,“ rekla sam odsutno. Trebala sam razgovarati s Romerom. Fabi me nije zaustavio dok sam se penjala po preostalim stepenicama i krenula prema svojoj sobi.

Kada su se vrata zatvorila za mnom, na trenutak sam se preplašila da ću zapravo udariti u plač, ali brzo sam suspregnula svoje emocije.

127

Izvukla sam mobitel s dna putne torbe i birala Romerov broj. Ruke su mi drhtale, a kada se Romero nije javio nakon prva dva zvonjenja kao i inače, mogla sam osjetiti kako se panika probija kroz moju obamrlost.

Nije znao da ću zvati, ali si nisam mogla pomoći, zabrinula sam se da mu se nešto dogodilo. Ili da je možda saznao za moje zaruke s Bascijem i nije želio imati više ništa sa mnom. Što ako je Luca to znao čitavo vrijeme?

Da li je bilo moguće da mu je otac rekao preko mobitela, a da Luca to nije spomenuo jer je znao da bi Aria i Gianna napravile scenu.

Preusmjerena sam na govornu poštu i brzo sam poklopila. Nisam čak ni odložila mobitel kada sam na zaslonu ugledala Romerovo ime.

Duboko sam udahnula i javila se. „Lily, jesi li u redu? Bio sam na sastanku pa sam utišao tonove.“ Oslonila sam se o zid na zvuk Romerova glasa. Smirivao me, ali sam u istom trenu shvaćala što mogu izgubiti ako se budem morala udati za Brascia. „Otac mi je izabrao supruga,“ rekla sam naposlijetku. Zvučala sam kao da govorim o vremenu, potpuno suzdržano.

Uslijedila je tišina s druge strane. Nisam mogla čuti čak ni disanje.

Nisam se usudila ništa reći, iako sam gorjela od straha i zabrinutosti. „Tko je on?“ Romero tiho upita. Voljela bih da sam mogla vidjeti njegovo lice, dobiti nagovještaj njegovih emocija. Zvučao je kao da je bio bez emocija, baš kao i ja. „Benito Basci. Vjerojatno ga ne znaš, ali –“ Romero me prekine. „Znam ga. Upoznao sam ga tokom okupljanja prošle godine.“ „Oh,“ rekla sam, a zatim sam čekala, ali je Romero ponovno bio tih.

Zašto je bio toliko miran? Zar nije mario za to što ću se udati za drugog čovjeka? Možda mu je to uvijek bila samo razonoda. Možda nije namjeravao da ikada imamo više od… čega? Afere? Osjetila sam se prljavom samo dok sam razmišljala o tome. „On je mnogo stariji od mene.“ „Znam.“ Naravno da je Romero znao, ali nisam bila sigurna što bih drugo rekla. „Mislila sam,“ rekla sam oklijevajući. „Mislila sam da bismo mogli…“ Nisam se usuđivala izgovoriti riječi. „Mislila si da bismo mogli što?“ Zatvorila sam oči. „Mislila sam da bismo mogli pobjeći zajedno.“ Proklela sam riječi koje su sišle s mojih usana. Jesam li mogla zvučati još više patetično i naivno?

128

„To bi značilo rat između Outfita i New Yorka.“ Rekao je to kao da je neka činjenica, kao da to nema nikakve veze s njim. Nisam mislila na to, ali naravno da bi to bila prva Romerova pomisao. Famiglija je uvijek bila na prvom mjestu.

Bila sam glupa. Majka me uvijek upozoravala da ti muškarci obećaju svijet ako žele nešto od tebe. Romero je bio drag i ljubazan, a ja sam mu zauzvrat dala sve. Svoje tijelo, svoje srce, svaku malu stvar koju sam mogla dati. Dala sam to dobrovoljno i nisam osjećala žaljenje zbog niti jedne stvari, ali bilo je teško.

Zagrizla sam usnu, odjednom sam bila na rubu plača. Osjećala sam se kao da brana popušta. Neću dugo izdržati. „U pravu si,“ hrapavo sam rekla. „Ja –“ Zagrcnula sam se i brzo poklopila. A zatim sam ponovno ubacila mobitel u putnu torbu i sklupčala se na svom krevetu, dopustila sam jecajima da potresaju moje tijelo sve dok me svaki mišić nije bolio, sve dok mi grlo nije gorjelo, sve dok me sve nije boljelo, ali ništa toliko jako kao moje srce. Da li je to bilo to? Kraj svakog sna kojeg sam imala?

129

Zurio sam u svoj mobitel. Koji je kurac Scuderi mislio? Toliko sam ga često poželio ubiti u prošlosti, a sada sam želio da sam to i učinio.

Nino izađe iz sobe za sastanke i stavi cigaretu u usta. Taj mi je čovjek jebeno išao na živce. „Čemu tužna faca? Priušti si dobro pušenje od jedne od djevojaka. Uvijek vrate osmjeh na moje lice.“ Zaletio sam se prema njemu, zgrabio ga za ovratnik i zabio ga u zid.

On glavom udari o njega i ispusti svoju glupu cigaretu. „Koji kurac, šupčino jedna! Pusti me!“ Vrištao je poput jebene pičkice.

Dva puta sam ga udario u trbuh pa je pao na koljena. Bože, htio sam jebeno ubiti nekoga. Nije me čak bilo briga ni koga. Iznova i iznova sam ga udarao. „Hej! Što se događa ovdje?“ Luca zareži. Uhvatio me za ruke i povukao ih iza mojih leđa. „Romero, koji se kurac događa? Jebeno se smiri.“ Opustio sam se u njegovom stisku i duboko udahnulo.

Matteo klekne pokraj Nina koji je krvario iz rane na glavi i iz nosa.

Uopće nisam shvatio da sam ga udario i u lice. Aria nam se pridruži samo trenutak kasnije. Otkako je počela raditi na klupskim knjigama, često je bila ovdje. Upitno me pogledala, a zabrinutost joj preplavi lice. „Ubit ću te, kopile jedno,“ Nino frkne.

Matteo mu pomogne da ustane. „Nećeš ti učiniti ništa. Idi unutra i pronađi nekoga tko će ti zašiti glavu.“ Nino se počne udaljavati, ali ne prije nego mi je uputio smrtni pogled.

Kao da me jebeno bilo briga. Samo neka me pokuša ubiti. Obrisat ću jebeni pod s njegovom slabašnom guzicom. „Da li se nešto dogodilo Lily?“ Aria uplašeno upita dok je hodala prema meni.

130

„Sada me možeš pustiti,“ rekao sam Luci. Učinio je to i odmaknuo se, njegov je namršten pogled prelazio s njegove supruge na mene. „Zašto bi Romero znao da li nešto nije u redu s Lily?“ Pažljivo je upitao.

Aria ništa nije rekla, samo je pogledala prema meni. Možda sam trebao biti zabrinut što će Luca možda saznati, ali živo mi se jebalo i za to. „Tvoj joj je otac dogovorio brak s Benitom Bascijem,“ rekao sam tiho.

Aria naglo udahne. „Što? Ništa nije spominjao o tome da joj traži supruga!“ Pogledala je prema Luci. „Ili ti je to spomenuo?“ Lucin izraz lica bio je nečitljiv. „Ne, nije. Ali sada me više brine činjenica da je Romero saznao što se događa prije ikoga od nas i da je umalo ubio jednog od mojih ljudi zbog toga.“ Naslonio sam se na zid. Mogao bih mu tako i reći istinu. „Lily i ja smo se viđali tokom ljeta.“ Matteo lagano zazviždi. Iz nekog me razloga to baš živciralo.

Pogledao sam prema njemu i umalo se usrao kada sam ugledao njegov cerek. Koji je kurac bilo toliko smiješno?

Luca mi se unese u lice. „Zar mi nisi ne toliko davno rekao da nisi zainteresiran za nju? Da neće biti jebeni problem što je ovdje? Prokleto se dobro sjećam tog razgovora, a sada mi jebeno govoriš da si viđao Lilianu iza mojih leđa čitavo ljeto?“ Aria dotakne Lucinu ruku i postavi se između nas. „Luca, molim te, nemoj se ljutiti na Romera. On i Lily nisu mislili ništa loše. Zaljubili su se.

Samo se dogodilo.“ „I ti si znala sve to?“ Luca promrmlja. „Znala si i nisi mi rekla? Zar nismo imali raspravu o odanosti i povjerenju kada si pomogla Gianni da pobjegne?“ Aria trepne. „One su moje sestre.“ „A ja sam tvoj jebeni suprug.“ „Luca, nije mislila –“počeo sam.

Luca zakopa prste u moju čeljust. „Jebeno ostani izvan ovoga. Imaš sreće što ti nisam stavio metak u čelo jer si išao protiv mojih naređenja.“ „Hej, smiri se Luca. Možda nije loše kao što zvuči,“ Matteo reče, pokušavajući biti glas razuma, što je bila šala samo po sebi. „Oh, pretpostavljam da je baš toliko loše,“ Luca promrmlja. Njegov se pogled fiksira na meni. „Samo mi reci, hoće li Liliana biti u nevolji prve bračne noći?“ Znao sam što pita.

131

„Lily se neće udati za tog čovjeka. Zar mu nije preko pedeset? To je smiješno,“ Aria upadne. „Preko pedeset i stvarno je gadno govno,“ Matteo doda.

Luca ih je ignorirao. Njegov se pogled zakopao u moj. „Hoće li biti jebenog problema njezine prve bračne noći?“ „Spavao sam s Lily,“ rekao sam mirno.

Matteo ispusti još jedan zvižduk koji mi je išao na živce.

Luca opsuje. Izgledao je kao da me želi udariti po glavi s čekićem. „Zašto nisi mogao zadržati kurac u hlačama? Zar nisi barem mogao povući liniju bez da je jebeš?“ „Nije mi žao,“ rekao sam. „Niti sad, niti ikada.“ Luca se odmakne od mene, kao da si nije vjerovao da bude u mojoj blizini. „Ovo je jebeni nered. Shvaćaš li što će se dogoditi ako Benito Brasci sazna da mu žena nije djevica? Scuderi će shvatiti da se to dogodilo u New Yorku i mi ćemo biti sjebani.“ „Mislim da to neće biti problem. Stajao sam pokraj Brascia jednom dok je bio kod pisoara. Kurac tog lika je sićušan. Ne može očekivati da bude krvi na plahtama s tom malom kobasicom. Liliana vjerojatno neće ni primijetiti njegov kurac u sebi,“ Matteo se šalio.

Vidio sam crveno. Zaletio sam se prema njemu, moja je šaka udarila njegovu čeljust. Ali Matteo nije bio Nino. Nakon mog prvog udarca, blokirao je drugi i izvukao nož. I moj je bio vani. Suočili smo se upirući noževe jedan u drugog. „Dosta!“ Luca vikne, stane između nas i odgurne nas jednog od drugog. „Uspavat ću vas poput jebenih pasa ako ovog trena ne prestanete obojica.“ „On je započeo,“ Matteo reče bez da je skinuo pogled s mene. Nikada se nismo borili jedan protiv drugog, nisam bio siguran da li bih ga mogao pobijediti u borbi noževima, ali nije mi smetalo da saznam. „Ti si ga isprovocirao,“ Aria reče. „Ono što si rekao je užasno.“ Matteo prevrne očima. „Bože, pokušao sam vam malo popraviti raspoloženje.“ „Nisi uspio,“ Luca reče hladno. „A sada sklonite svoje noževe.

Obojica.“ Spremio sam svoj nož i Matteo je učinio isto. Udahnuo sam. „Nisam te trebao udariti,“ na kraju sam rekao.

Matteo kimne. „Trebao sam biti tiho.“

132

Rukovali smo se pa sam se naslonio na zid. Noge su mi bile teške, pogledao sam u svoj mobitel. Trebao sam nazvati Lily, reći joj da je se neću odreći. „Ali nije trudna, zar ne?“ Luca upita nakon trenutka.

Odmahnuo sam glavom. Uvijek smo bili oprezni. „Onda se možda iz ovog možemo izvući neozlijeđeni. Brasci možda ne primijeti i postoje načini na koje se može lažirati krv na plahtama.“ „Ona se neće udati za tog čovjeka,“ rekao sam.

Luca podigne obrve. „Oh, zar neće? Razmišljaš li o tome da zaustaviš Scuderija? Možda da otmeš Lily i oženiš se njome?“ Ništa nisam rekao. Htio sam udariti i Lucu, ali to bi definitivno bilo poput zabijanja čavala u moj lijes. „Luca, molim te. Možeš li razgovarati s mojim ocem?“ „Razgovarati s njim i reći mu što?“ Luca zareži. „Da je moj najbolji vojnik jebao njegovu kćer i da je želi za sebe? To će proći baš jebeno dobro.“ „Ne, ali možeš mu reći da Gianna i ja želimo našu sestru u New Yorku, a ako to ne želi dopustiti, možda bi mogao promisliti o tome da je uda za nekoga iz Famiglije. Ne bi mu trebao odmah reći za koga. To će nam dati vremena da smislimo nešto.“ „Ne mogu se uplitati. To nije moj posao. A ako je tvoj otac obećao Lilianu Brasciju, neće se predomisliti. Zbog toga bi loše izgledao i uvrijedio bi Brascia.“ „Ali moramo učiniti nešto!“ Aria reče. „Neću ići u rat zbog ovoga!“ Luca je bjesnio.

Razumio sam ga. Morao je misliti samo na Famigliju. Ali ja nisam morao.

Probudila me zvonjava mobitela. Polako se razgovor s mojim ocem i Romerom ponavljao u mome umu. Pogled mi odleti prema putnoj torbi u kliznom ormaru, misleći i nadajući se da je to ponovno Romero, prije nego sam se sjetila da je na mobitelu isključen zvuk. Razočarenje me još 133

jednom preplavi. Sjela sam, dezorijentirana i iscrpljena od plakanja. Sat na noćnom ormariću pokazivao je da je bilo samo deset sati uvečer.

Prišla sam svome stolu na kojem je bio telefon i podigla slušalicu. Bila je to Aria. Mora da je već čula. Zar ju je otac nazvao da joj prenese dobre vijesti?

Oslonila sam slušalicu na uho. „Bok, Aria,“ hrapavo sam rekla. Nisam mogla sakriti da sam plakala. Aria je poznavala moj glas. „Oh, Lily. Upravo sam čula. Tako mi je žao. Ne mogu vjerovati.“ „Nećemo dopustiti ocu da se izvuče s tim. Smislit ćemo nešto,“ Gianna poviče u pozadini. Bile su zajedno, imale su supruge koji su ih voljeli, a ja sam zapela sa starcem kojeg nikada neću moći voljeti. Kako su stvari mogle krenuti tako užasno nakrivo? „Da li te otac zvao?“ Upitala sam, moj je glas imao malo emocija u sebi. „Ne, nije. Saznali smo od Romera.“ „Rekao vam je.“ „Da, jest,“ Aria reče polako. „Napao je jednog od drugih vojnika koji mu je nešto rekao, pa je Luca popričao s njim i riješili su to.“ „Zašto je napao čovjeka?“ „Što misliš? Jer ne želi da se udaš za Brascia,“ Aria nježno reče. „Pokušava te nazvati posljednjih sat vremena, ali nisi se javljala. Umalo je poludio. Želi razgovarati s tobom.“ „Tu je s tobom?“ „Da. Predat ću mu telefon, u redu?“ Strah se popne uz moje grlo. „U redu.“ „Lily,“ Romero promrmlja u telefon. Njegov je glas bio sve osim smirenog. Duboko sam udahnula i osjetila kako mi se suze slijevaju niz obraze. „Lily?“ Teško sam progutala. „Mislila sam da više ne želiš imati ništa sa mnom sada kada sam obećana drugome.“ „Ne, nikada. Znam da nisam reagirao na način na koji sam trebao.

Ja… Bio sam toliko ljut kada si mi rekla da te tvoj jebeni otac želi dati tom starom kopiletu. Htio sam doletjeti onamo i ubiti ga. Nisam htio iskaliti ljutnju na tebi pa sam te pokušao odgurnuti od sebe.“ „U redu,“ prošaptala sam. „Želiš li još uvijek pobjeći?“ Da, više od ičega. „To bi značilo rat. I sam si to rekao.“ „Nije me briga. Riskirao bih i rat zbog tebe.“ 134

„Da li je Luca tu? Mogao bi te čuti što govoriš.“ „Ne, nije.“ „Ubio bi te da je to čuo.“ „Tvoje su sestre također voljne riskirati rat zbog tebe.“ Nisam ni sumnjala u to. Gianna, na primjer, ali čak i Aria koja je razumnija, učinila bi sve da me zaštiti, a to je bilo ono što me previše plašilo. Fabiano će uskoro biti u središtu mafijaških poslova. Rat s Rusima se pogoršao u posljednjih nekoliko godina, a vjerojatno nisam znala ni pola od toga. Ako se New York i Chicago počnu međusobno boriti, to bi moglo koštati mnoge ljude koje volim njihova života. „Moram se sutra sastati s njim.“ „Ne želim da budeš nasamo s njim, Lily.“ „Što ako me upita, a otac kaže 'da'?“ „Ti si poštena talijanska djevojka, igraj na tu kartu. Ako se moram brinuti da ćeš biti sama s njim, rezervirat ću kartu za sljedeći let i biti ću sutra ondje. Jebem ti. Želim učiniti upravo to i ubiti ga.“ Lagano sam se osmjehnula, poželjela sam da može. Nisam željela ništa više nego da on sada bude sa mnom, da osjetim njegove ruke oko sebe. „Ja više nisam poštena djevojka. Možda se mogu izvući iz tog braka ako to kažem ocu.“ „Mogao bi te ubiti. Tvoj je otac nasilan od onoga s Giannom.“ „Možda bi to i bilo bolje nego da se udam za tog čovjeka.“ „Nemoj govoriti takvo nešto. Smislit ćemo nešto.“ Kimnula sam, iako on to nije mogao vidjeti. Htjela sam mu vjerovati. „Znam,“ rekla sam tiho. „Aria će sutra ujutro nazvati tvog oca da čuje sve iz prve ruke.“ „Mislim da ga neće moći odgovoriti od toga. Zna li Luca za nas?“ „Da, barem sve što treba znati kako bi bio upućen u ovu situaciju.“ Obrazi su mi gorjeli, ali Romero je bio u pravu. Trebao je Luci reći istinu ako je želio da može nešto učiniti. „Da li je bio puno ljut?“ Romero je na trenutak bio tih. „Nije bio sretan. Udario sam Mattea, tako da ni to baš nije pomoglo.“ „Udario si Mattea? Zašto? Mislila sam da je Aria rekla da si napao drugog vojnika.“ „Jesam, obojicu,“ Romero prizna. „Stvarno sam se pogubio.“ „Molim te, nemoj upadati u nevolju zbog mene. Ne želim da se povrijediš, obećaj mi.“ Prošao je još jedan trenutak prije nego je rekao, „Obećavam.“

135

Ali imala sam osjećaj da je to bilo obećanje za koje nije bio siguran hoće li ga moći ispuniti. Ako je već napao Mattea, Famiglijinog Savjetnika, to nije bio dobar znak. „Nazovi me sutra nakon sastanka s Brascijem. Poludjet ću ako te ne čujem. I nemoj mu dopustiti da bilo što pokuša. Uopće nema pravo na to.

Jebeno ću ga ubiti ako samo stavi prst na tebe pa čak i ako te pogleda na krivi način.“ „Zar nisi obećao da ćeš se kloniti nevolje?“ Pomalo sam se našalila. „Pokušat ću, ali sutra ću bit na rubu, toliko je sigurno.“ Razgovarali smo o još nekoliko nevažnih stvari prije nego smo se pozdravili i poklopili. Privila sam telefon uz grudi. Polako sam legla na krevet. Odahnula sam od olakšanja jer me Romero još uvijek želio, ali isto sam bila uplašena jer sam se bojala da će učiniti nešto zbog čega će poginuti. Romero je Luci bio veoma drag, ali je također Luca bio Capo i trebao je svoje ljude držati pod kontrolom. Ako Romero učini nešto što bi javno povrijedilo Famigliju, Luca ne bi imao izbora, morao bi ga kazniti.

Neću dozvoliti da se to dogodi.

Jedva da sam odspavala dva sata. Znala sam da moja prva noć u Chicagu neće bit lagana, ali nisam očekivala ni da će biti ovoliko užasna.

Ispod očiju sam imala podočnjake i nisam se zamarala time da ih prekrijem. Možda se Benito odluči da se neće oženiti mnome ako budem izgledala poput trupla. Navukla sam traperice i majicu prije nego sam krenula u prizemlje. Fabi i otac već su sjedili za stolom i doručkovali.

Pitala sam se da li su jednako radili dok mene nije bilo. „Otkada si ti budan ovako rano u subotu ujutro?“ Pitala sam Fabija dok sam sjedala na stolicu nasuprot njega. „Samo zato što nema škole, ne znači da mora ljenčariti,“ otac odgovori umjesto Fabija. Fabi nabode voće s vilicom, izgledao je kao da je htio da je otac na mjestu voća. „Hoće li uskoro biti uveden?“ Otac odloži svoju kavu. „Dobro znaš da te se to uopće ne tiče.“ Skupila sam dlanove u šake ispod stola. Grlo mi se stisnulo na moje sljedeće riječi. „Kada Benito Brasci i njegova kći stižu?“

136

„Oko šest. Već sam ti rekao da ćemo večerati s njima.“ Namršti se. „Nadam se da večeras ne namjeravaš to nositi. Odjeni jednu od svojih koktel haljina i raspusti kosu. Tako Benito voli.“ Nekoliko sam puta trepnula, previše zapanjena riječima. Fabi ispusti vilicu koja odzvoni. „I trebala bi jesti. Ne želim da se ponovno onesvijestiš. Večeras je važna večer,“ otac je nastavio bezbrižno.

Posegnula sam za kruhom i natrpala nekoliko komadića u usta, ali nisam bila sigurna hoću li ga moći progutati. „Prestani prebirati po hrani, Liliana, za milost Božju.“ „Ostavi je na miru!“ Fabi poviče.

Otac i ja se ukočimo. „Što si ti upravo rekao?“ Otac upita opasnim glasom.

Fabi uzvrati pogled, a zatim ga ipak spusti. „Zašto je ne možeš ostaviti na miru? Ne sviđa mi se kako se odnosiš prema njoj.“ „Ti me nećeš kritizirati, Fabiano. Bolje da naučiš kako držati gubicu zatvorenom ili ćeš se naći u velikoj nevolji kada postaneš dio Outfita.

Jasno?“ Fabi kimne, a usne mu se stisnu u čvrstu liniju.

Prisilila sam se progutati kruh iako nije imao okusa. Otac podigne novine i nestane iza njih.

Fabi i ja nismo pokušali razgovarati. A zaista, da li je bilo ičega što se moglo izreći?

137

Izabrala sam haljinu koju sam nosila na prošlogodišnjoj Božićnoj zabavi. Bila je čednija od mojih ostalih haljina, s visokim izrezanim ovratnikom i porubom koji mi je dopirao do koljena. Ipak je bila napadnija nego što sam htjela za ovu večer. Kao što je otac i rekao, raspustila sam kosu po ramenima, iako me ideja da budem atraktivna Benitu prestravljivala. Odlučila sam obući balerinke jer otac nije spominjao potpetice. „Liliana, zašto ti toliko treba? Naši gosti stižu svakog trena. Dolazi dolje!“ Duboko sam udahnula i izašla iz svoje sobe. Sve će biti u redu. Ako preživim današnji dan, Romero će pronaći način da me izvuče iz ovog braka. Sve će biti u redu. Ponavljala sam riječi iznova i iznova dok sam silazila niz stepenice, ali moje se grlo svejedno stisnulo. Fabi je bio odjeven u prikladno tamno plavo odijelo i kravatu, ali izraz lica bio mu je kao u tinejdžera koji se durio.

Otac je, također bio odjeven u poslovno odijelo, ali i inače je gotovo uvijek bio tako odjeven. Kritički je odmjerio moju odjeću. „Trebala si izabrati drugu haljinu, ali morat će ova sada poslužiti. Nemamo vremena da se ponovno preodjeneš.“ Zaustavila sam se na stepenicama. Ljutnja me ponovno preplavi, snažnije nego prije. Začuje se zvono na vratima i spriječi me da izgovorim nešto zbog čega bih vjerojatno dobila šamar preko lica. Otac Fabija i mene upozoravajući pogleda prije nego je prišao vratima i otvorio ih.

Moji se prsti na rukohvatu stepenica snažno stisnu. „Benito, dobro Vas je vidjeti. Uđite, uđite. Večera je spremna. Rekao sam kuharu da pripremi divno pečenje,“ otac reče na pretjerano

138

prijateljski način koji je koristio samo uz ljude od velike važnosti, a sasvim sigurno ne sa svojom obitelji.

Morala sam se zaustaviti da ne pobjegnem uz stepenice i sakrijem se u svojoj sobi. Više nisam bila dijete. Dostojanstveno ću se nositi s ovom situacijom i učinit ću sve što mogu da zaustavim ovaj brak. Mora postojati način.

Ali, što ako ne postoji?

Sišla sam niz posljednjih nekoliko stepenica i stala pokraj Fabija.

Otac šire otvori vrata kako bi Brasci i njegova kćer mogli ući. Zadržala sam dah. A kada je moj budući suprug ušao u hodnik, odbojnost me preplavi.

Bio je visok i mršav, sa prosijedom smeđom kosom koja bi bila začešljana unatrag kao i očeva, ali dok je očeva kosa bila gusta, Benitova je bila tanka, a tjeme proćelavo. Koža mu je bila osunčana od previše sati provedenih u solariju, sjajila se poput kože. Izgledao je staro. Njegov taman pogled padne na mene, a usne mu se izviše u cerek.

Benitov pogled na sebi osjećala sam na način kao da puževi plaze po meni, način na koji je odmjeravao svaki dio moga tijela, već me označavajući kao svoju. Htjela sam mu izbrisati taj cerek poput neke sline. Moj pogled padne na djevojku pokraj njega koja je jedva bila starija od mene, na njezinom je licu bio izgled očaja i rezerviranosti. Nije joj bilo bolje nego meni. Udavala se za mog oca. Naši se pogledi susretnu. Da li je to bila optužba u njezinom pogledu? Možda je mislila da sam ja razlog za dogovor između mog oca i njezinog. Nisam je čak mogla ni kriviti.

Sve se u vezi ovoga činilo toliko nepoštenim.

Otac mi pokaže rukom da mu priđem. Iako je svaki dio mog bića bio protiv toga, krenula sam prema njemu. Fabi je bio nekoliko koraka iza mene. Kada sam prišla ocu, stavio je ruku na donji dio mojih leđa i ponosno se osmjehnuo, „Ovo je moja kći Liliana.“ Benito se lagano nakloni glavom, ali pogled mu se nije maknuo s mene. Nije radio ništa neprikladno, ali zbog njegova sam se pogleda osjećala kao da ulazi u moj osobni prostor. „Zadovoljstvo je upoznati te,“ rekao je, a zatim mi prišao i poljubio mi obraze. Ukočila sam se, ali ga nisam odgurnula. Otac bi me vjerojatno ubio da sam to učinila. „I Fabiano,“ Benito reče, okrenuvši se prema mome bratu, koji je izgledao kao da je okusio nešto gorko.

Benito mahne prema svojoj kćeri da priđe bliže. „Ovo je Maria.“ Otac je također pozdravi poljupcima u obraz, a ja umalo povratim.

Maria pogleda prema meni. Izgledala je tako… suzdržano. Ali kada se 139

ponovno okrenula prema mome ocu, osmjehnula mu se. Meni se osmjeh činio lažnim, ali činilo se da je moj otac zadovoljan njezinom reakcijom.

Mogla sam doslovno vidjeti kako mu se grudi nadimaju od ponosa.

Otac kimne prema blagovaoni. „Hajdemo večerati. Imat ćemo priliku za razgovor.“ Otac ispruži ruku prema Mariji i ona je prihvati bez oklijevanja. Znala sam što slijedi. Ali umjesto da me primi za ruku, Benito osloni dlan u dno mojih leđa. Umalo sam se odmaknula od njega, ali sam se prisilila da ostanem mirna. Ipak se nisam mogla prisiliti na osmijeh.

Ušli smo u blagovaonu i kada sam konačno sjela na stolicu, umalo sam zaplakala od olakšanja jer sam se riješila Benitovog dodira. Ipak je sjeo pokraj mene. Otac i Benito ubrzo su se udubili u razgovor, a Maria i ja smo sjedile u tišini. Teško da sam je mogla pitati išta bitno dok su naši očevi sjedili pokraj nas. Pobjegla sam u misli, ali često mi je pogled bježao na čovjeka pokraj mene koji je mirisao na cigarete.

Sve o čemu sam mogla razmišljati bilo je da se želim vratiti u New York k Romeru. „Zašto vi djevojke ne sjednete na kauč da mi možemo razgovarati o poslu?“ Otac upita, otrgnuvši me od misli.

Ustala sam sa stolice i povela Mariu prema dnevnom boravku. Sjele smo jedna pokraj druge i opet se nastavila čudna tišina. Pročistila sam grlo. „Čudno je, zar ne, da sjedimo ovdje dok naši očevi planiraju naše vjenčanje?“ Maria me promatrala s oprezom. „Samo žele ono što je najbolje za nas.“ Umalo sam frknula. Zvučala je poput papige. Da li joj je njezin otac stavio te riječi u usta? „Zar stvarno vjeruješ u to? Udat ćeš se za čovjeka koji ti može biti otac. Kako je to najbolje za tebe?“ Njezin pogled odleti prema našim očevima. Vrlo se dobro ponašala, toliko je bilo sigurno.

Ono što me brinulo bilo je da je toliko oprezna. Da li je njezin otac bio strog? Možda nasilan? „Biti ću supruga Savjetnika. To je dobra stvar.“ Odustala sam. Ona očito ne želi iskreno sa mnom razgovarati ili joj je toliko ispran mozak da zapravo i misli ono što govori. „Da, to je zasigurno veliko postignuće.“ Nisam namjeravala ispaliti na nju, ali živci su mi bili previše napeti da bih bila obzirna. Ali ona nije shvatila moj sarkazam. Bila je previše zauzeta dobacivanjem pogleda prema našim očevima.

140

Otac ustane. „Zašto na trenutak ne porazgovaraš sa Benitom, Liliana?

A ja ću porazgovarati s Mariom.“ To je bila posljednja stvar koju sam željela. Benito krene prema meni, a mene uhvati panika. Kamo ćemo otići? Nisam htjela biti nasamo s njim.

Romerove riječi bljesnu mi kroz um. Ja sam bila poštena talijanska djevojka, barem koliko su oni znali. Otac i Maria zajedno su sjeli za stol u blagovaoni, a Benito je sjeo pokraj mene na kauč. Barem neću biti sama s njim. Čak je ostavio i prostora među nama, ali mi je svejedno bio preblizu za moj ukus. Mogla sam osjetiti miris cigare na njegovoj odjeći i u dahu, a njegovo je koljeno bilo samo sedam centimetara udaljeno od moga.

Mogla sam osjetiti kako mi se vid sužava. Bože, nisam imala napad panike samo jer je sjedio pokraj mene, zar ne? Što će se dogoditi kada se oženi mnome? Onda će činiti više od toga da samo sjedi pokraj mene.

Gledala sam ravno naprijed, nisam bila sigurna što učiniti ili reći. Mogla sam osjetiti kako me on promatra. „Ti si veoma atraktivna djevojka,“ rekao je. Primio je moj dlan i prinio ga svojim usnama. Nisam čak mogla niti reagirati, bila sam previše šokirana. Kada su njegove usne okrznule moj dlan, htjela sam ući u sebe.

Mnogo ljudi mi je ljubilo dlan na zabavama, ali iz nekog razloga, ovo je bilo gore. „Hvala Vam,“ gušila sam se. „Da li ti je otac već rekao datum našeg vjenčanja?“ Postojao je datum? Za ovo sam saznala tek jučer. Kako je već mogao postojati datum? Bezglasno sam odmahnula glavom. „Četiri tjedna od danas. 20.listopada. Tvoj otac nije želio čekati pa sam se ja složio. On će se oženiti Mariom tjedan dana prije našeg vjenčanja.“ Zurila sam u njega, a zatim sam pogledala prema svom ocu koji je bio opčinjen Mariom, kao da je ona bila slatkiš kojeg je silno želio okusiti.

Pozlit će mi. Svakog trenutka, moja će večera izletjeti van. „Liliana, slušaš li?“ Začula sam tračak nestrpljivosti u Benitovom glasu i nešto manje ljubazno bljesne u njegovim očima.

Zadrhtala sam. „Oprostite. Samo sam iznenađena.“ Iznenađena?

Iznenađena? Bože, iznenađenost uopće nije mogla opisati moje osjećaje.

Ako je već postojao datum, kako bi Romero uopće mogao uvjeriti moga oca da odabere njega za mog supruga? Nije mogao. Nisam bila naivna.

Otac se nikada ne bi složio s tim. Htio je Mariu, a kako bi nju dobio, morao je zauzvrat mene dati Benitu.

141

Benito se osmjehne, ali je zbog toga nekako izgledao još strašnije.

Možda je to bila samo moja mašta. „Naravno, sve se to brzo događa, ali ljudi neće htjeti propustiti naša vjenčanja i zato sam uvjeren da će to biti veliki događaji.“ Kimnula sam. Stisnula sam svoj zglob, osjetila sam svoj puls i bila sam iznenađena što sam ga uopće pronašla. Osjećala sam se toliko obamrlo, kao da sam bila mrtva.

Benito je govorio o gostima koje bi trebali pozvati i o hrani koju bi trebali poslužiti, ali ja nisam bila usredotočena. Trebala sam razgovarati s Romerom. Benito mi dotakne koljeno, a ja se trznem iz misli. „Nervozna si,“ rekao je optužujući. Nije maknuo dlan s mog koljena. „Drago mi je da se tako dobro slažete,“ reče otac dok nam je dolazio s leđa, a Maria ga je slijedila, bila je nekoliko koraka iza njega poput poslušnog psića. Nikada mi nije bilo draže nego sad što vidim oca.

Benito makne ruku s mog koljena i brzo ustane. Trebala sam se maknuti odatle prije nego se pogubim.

Srećom, Benito i njegova kći otišli su kratko nakon toga.

Otac je izgledao nevjerojatno zadovoljan kada je zatvorio vrata za njima. Kada se okrenuo prema meni, osmijeh mu izblijedi. „Nemoj me tako gledati. Benito je važan čovjek. On je jedan od najutjecajnijih Kapetana s velikim brojem odanih vojnika. Važno je imati ga na svojoj strani.“ „Mogu li odletjeti u New York kako bih otišla u kupovinu vjenčanice s Ariom?“ Nisam spomenula Giannu, iako sam se zbog toga osjetila loše, ali nisam mogla riskirati da se otac ponovno naljuti. A i sasvim sigurno ga nisam htjela podsjećati na Giannin bijeg.

Otac se nasmije. „Možeš u kupovinu ići i ovdje. Neću ti dopustiti da ponovno napustiš Chicago. Previše toga treba napraviti, a ne vjerujem ti da nećeš učiniti nešto glupo ako te ispustim iz vidika. Znam da ti i Gianna niste mnogo drugačije. Neću ti dopustiti da ovo uništiš. Udat ćeš se za Benita.“ Kada sam se vratila u svoju sobu, birala sam Romerov broj drhtavih prstiju. Javio se nakon prvog zvona. „Jesi li u redu?“ Istog je trena upitao. „Vjenčanje je za četiri tjedna.“ „Jebem ti,“ Romero zareži. Mogla sam čuti da je udario nešto i kako se nešto razbilo. Romero se uvijek činio toliko pod kontrolom. „Tvoj je otac izgubio jebeni um. Neću to dopustiti. Jebe mi se što je Savjetnik.“

142

„Molim te, smiri se.“ Dio mene uživao je u njegovom bijesu jer je tako pokazivao koliko mu je stalo do mene, ali drugi dio bio je prestravljen posljedicama s kojima bi se mogao suočiti ako bude djelovao prema svojim emocijama. „Kako možeš biti toliko mirna, Lily? Shvaćaš li što to znači?“ „Naravno,“ prošaptala sam. „A što je s Ariom i Lucom? Mogu li oni išta učiniti?“ „Ne znam. Aria upravo razgovara s tvojim ocem.“ „Dobro,“ rekla sam bezvoljno, ali znala sam da nema koristi. Otac je izgledao odlučno. „Hoće li ti biti dopušteno da se vratiš u New York?“ „Ne, otac ne želi da napuštam Chicago. Želi me držati na oku do vjenčanja.“ „Prokletstvo. Razgovarat ću s Lucom. Pronaći ćemo način.“ „U redu,“ prošaptala sam. „Neću te izgubiti, Lily. Neću nikome dopustiti da te povrijedi. Kunem se.“ „Znam.“ „Nazvat ću te nakon što popričam s Lucom.“ „U redu.“ Zvučala sam poput pokvarene ploče. Poklopila sam i sjela na krevet, prekriživši noge. Nisam sigurna koliko je vremena prošlo dok Romero nije ponovno nazvao. Odmah sam se javila. Bila sam neobično mirna. „I?“ Rekla sam.

Romero snažno uzdahne i po tome sam znala da je sve gotovo. „Tvoj otac nastavlja s tim vjenčanjem. Aria ga je pokušala odgovoriti od toga, ali stvarno se naljutio i optužio je da pokušava oslabjeti Outfit. Upozorio ju je da se ne miješa u to jer će na to gledati kao na napad na Outfit i da će savjetovati Danteu da prekine odnose s nama.“ „Znači, ne postoji ništa što bi zaustavilo ovo vjenčanje.“ „Mogu sutra doletjeti u Chicago i pokupiti te. Sumnjam da bi me ljudi tvog oca mogli zaustaviti.“ „A onda što?“ „Onda ćemo smisliti nešto.“ „Možemo li se vratiti u New York? Hoće li nas Luca zaštititi?“ Romero je dugo bio tiho. „Luca neće riskirati rat zbog ovog. Bit ćemo sami.“ „Hoće li to značiti da bi nas i Luca mogao loviti?“ Romero uzdahne. „Lily, mogli bi uspjeti. Mogu nas oboje zaštititi.“ 143

Nisam sumnjala u to, ali kakav bi to život bio? Nikada više ne bih vidjela Ariu i Giannu, nikada više ne bih vidjela Fabija, nikada se ne bih mogla vratiti u Chicago ili New York i zauvijek bi morali živjeti u strahu. „Mogu li razgovarati s Arijom?“ „Naravno. Što nije u redu, Lily? Mislio sam da želiš da pobjegnemo zajedno.“ „I jesam. Želim. Ali ti voliš Famigliju, Luca i ti ste poput braće. Izgubit ćeš sve to ako pobjegneš.“ „Ti si vrijedna toga.“ Nisam bila sigurna da je to istina. „Mogu li sada razgovarati s Ariom?“ „Naravno. Mi ćemo razgovarati kasnije, u redu?“ „U redu,“ rekla sam.

Arijin glas začuje se na drugoj strani. „Oh, Lily, ovo je toliki nered.

Kako si ti?“ „Osjećam se kao da padam, a da ne postoji ništa što će zaustaviti moj pad,“ priznala sam. „Ja neću dopustiti da padneš, Lily. Uvjerit ću Lucu da se predomisli.

Ti si moja sestra. Neću dopustiti da budeš jadna do kraja života. Ako me Luca voli, pomoći će tebi.“ „Rekao je da ne želi riskirati rat. Zar misli da će Dante zaista započeti rat ako se ja ne udam za Benita?“ „Ako pobjegneš s Romerom, otac će to shvatiti kao napad od strane Famiglije i uvjerit će Dantea da uzvrate. Biti će rata. I Luca i Dante moraju pokazati svoju snagu. Njihovi ljudi to očekuju od njih. Unatoč godinama suradnje, New York i Chicago i dalje ne vole jedni druge.“ „Ako Romero odluči učiniti po svome i odvesti me iz Chicaga, što će Luca učiniti?“ „Ne znam. Zaista je odlučan u tome da izbjegne rat s Chicagom. Da to učini, morao bi proglasiti Romera izdajicom koji je djelovao bez dopuštenja svog Capa i kako bi Outfit bio sretan, morao bi progoniti Romera i…“ Utihnula je. „I ubiti ga,“ završila sam umjesto nje. „Može li on to učiniti? Zar bi zaista ubio Romera?“ „Mislim da to ne bi učinio,“ Aria reče. „Ali možda bi ga predao Outfitu.“ „To bi isto značilo Romerovu smrt.“

144

„Razgovarat ću s Lucom. Ako me voli, neće to učiniti. Gianna će razgovarati i s Matteom. Pomoći ćemo ti, Lily, bez obzira na sve. Nije me briga ako to znači rat.“ „Fabi će uskoro biti dio Outfita. Možda će se morati boriti protiv Romera, Mattea i Luce. Mnogi će umrijeti, a Rusi možda iskoriste svoju priliku i ubiju još više nas.“ „Nije me briga ako Rusi preuzmu dijelove grada. Sve se vrti oko novca. Želim da svi mi budemo sretni.“ „Ali, možemo li biti sretni? Što ako Dante i Outfit pokušaju ukloniti Lucu? To se dogodilo i ranije kada su New York i Chicago bili u ratu.“ Aria je utihnula. Voljela je Lucu. „Neće doći do toga.“ „To ne možeš znati.“ Bile smo tiho. „Želiš li da ti ponovno dam Romera na telefon?“ Aria upita nakon nekog vremena. „Da.“ Mogla sam čuti kako se kreće, a zatim je Romero bio na drugoj strani. „Jeste li ti i Aria razgovarale o svemu?“ „Jesmo. Aria će ponovno razgovarati s Lucom.“ „On se neće predomisliti. Ima pravo da ostane pri svojoj odluci. Mora misliti na Famigliju,“ rekao je. „Nije me briga za Famigliju, stalo mi je do tebe.“ „Ne brini za mene. Drage volje ću umrijeti ako to znači da ću te spasiti od Benita Brascia.“ To je bilo upravo ono čega sam se pribojavala. „Nemoj to govoriti.

Moj život nije vrjedniji od tvog. Udaja za njega nije smrtna presuda.“ „Želiš li se sada udati za njega?“ Romero upita oštro. Bio je na rubu. Željela sam ga dotaknuti i smiriti ga. „Naravno da ne, ali ne želim riskirati tvoj život.“ „Nema drugog načina, Lily. Ali ne brini. Već sam to činio.“ Znala sam da jest, ali ovo je bilo drugačije. Razgovarali smo još nekoliko minuta prije nego sam mu obećala da ću ga sutra ponovno nazvati da se dogovorimo oko detalja mog bijega.

Nakon što sam poklopila, dugo sam zurila u bijeli zid nasuprot svog kreveta, kao da mi je mogao dati odgovore koji su mi bili potrebni.

Ljudi koje sam najviše voljela sve bi riskirali za mene, da me zaštite, da me sačuvaju od braka bez ljubavi, ali po koju cijenu?

Romero je zvučao kao da ga nije bilo briga što bi mogao sve izgubiti.

Znala sam da je volio Famigliju, da je ponosan što je dio nje. Volio je svoj život, ali morat će ga ostaviti iza sebe ako namjerava pomoći meni da 145

pobjegnem od tog braka. Luca neće riskirati rat. Njegovi bi se ljudi pobunili. Ne bi imao izbora, morao bi se odreći Romera i predati ga Outfitu. Aria bi mogla uništiti svoj brak ako pokuša ucijeniti Lucu da meni pomogne. Jednom joj je oprostio što ga je izdala, ali da li bi to ponovno učinio?

Mogu li riskirati svačiju sreću zbog svoje?

Netko zalupa na moja vrata, a zatim otac uđe unutra bez upozorenja.

Istog sam trena ustala. Njegov je izraz lica bio užasan. „Što si rekla svojoj sestri? Zašto se ona i Luca pokušavaju uplesti u našu obitelj? Zar si stvarno mislila da me mogu natjerati da se predomislim u vezi vjenčanja?“ „Samo žele pomoći jer su zabrinuti za mene.“ „Nije me briga!“ Povikao je. „Udat ćeš se za Benita i tu je kraj priče.“ „Ne mogu,“ rekla sam očajno. „Možeš i hoćeš.“ „Više nisam djevica. Ako ne želiš da ljudi saznaju, nećeš me udati za Benita!“ Izlanula sam.

Otac poleti prema meni, stisne me za ruke i gurne me u zid. U glavi mi zazvoni od udarca. „Što si rekla?“ Režao je.

Dahnula sam u njegovo prijeteće lice.

Snažno me tresao sve dok mi se vid nije zamutio. Odjednom Fabi uleti u sobu. Uhvatio je oca za ruke, pokušavajući me osloboditi, ali otac ga odgurne. Fabi sleti na pod, a na licu mu se ocrtavala bol. „Vrati se u svoju sobu, dječače. Odmah ili se kunem da ćeš požaliti to.“ Ruke su me boljele od očeva stiska, ali sam samo kimnula Fabiju.

Htjela sam da ode. Nije trebao upasti u nevolju zbog mene. Fabi se borio da ustane i nakon nekoliko trenutaka oklijevanja, odšepao je iz sobe.

Kada ga se više nije moglo vidjeti, otac se okrene prema meni.

Zadrhtala sam. „Reci mi istinu.“ Nisam mogla govoriti. Požalila sam što sam išta spomenula. Otac je zaista izgledao kao da me želi ubiti.

Ošamario me preko lica, ali me nije pustio. „Tko je to bio? Tko te učinio malom kurvom? Netko iz Famiglije, zar ne?“ Suze su me pekle u očima, ali nisam plakala. Nisam ocu mogla reći istinu. „Ne,“ rekla sam brzo. „Upoznala sam ga u klubu, nitko koga znaš.“

146

„Ne vjerujem ti niti jedne riječi, odvratna kurvo. Ali nije bitno. Udat ćeš se za Benita i vrištat ćeš poput male uplašene djevice u svojoj prvoj bračnoj noći kako ne bi sumnjao u tvoju nevinost. Kunem ti se, ako mi ovo uništiš, slomit ću svaku kost u tvome tijelu.“ Pusti me i odmakne se, očiju prepunih mržnje. „A ako se pokušaš izvući od ovog vjenčanja, pa čak i ako pokušaš zamoliti sestre za pomoć, rat između Famiglije i Outfita biti će samo početak. Osobno ću progoniti tebe i tvoje sestre, a onda ću saznati tko te jebao i tom ću šupku oderati kožu na živo.

Razumiješ li me?“ Brzo sam kimnula. Otac je izgledao kao da želi pljunuti na mene.

Umjesto toga, okrenuo se na peti i udaljio.

Pala sam na tlo. Sada je sve zaista bilo gotovo. Nisam mogla dopustiti ocu da povrijedi sve koje volim samo zato što sam se željela izvući iz braka s Benitom. Slika očevih očiju prepunih mržnje pojavi mi se u očima.

Ako se udam za Benita, Outfit i Famiglija će nastaviti surađivati. Fabi će biti sigurniji, svi će biti sigurniji. Moći ću vidjeti svoje sestre i Fabija, barem povremeno, a Romero će nastaviti raditi za Lucu. Preboljet će me i pronaći će si nekoga.

A ja? Možda ovo i neće biti toliko loše. Nisam čak ni poznavala Benita.

Možda i nije bio toliko užasan. A i nije kao da nisam okusila tračak sreće.

Biti s Romerom bilo je nevjerojatno. To je nešto što nikada neću požaliti i uvijek ću njegovati sjećanje na to. Vrijeme je da učinim pravu stvar.

Maria je prihvaćala svoju sudbinu. Pa i tolike djevojke prije mene. I ja bih trebala, ako je to značilo da ću zaštititi one koje volim.

Kada sam odlučila, osjetila sam olakšanje, a zatim i duboku tugu.

Legla sam, ali san nije dolazio. Sjetila sam se žudnje u majčinim očima prije njezine smrti i nisam si mogla pomoći, pitala sam se da li će i moj pogled jednog dana biti takav.

147

Nikada nisam razmišljao o tome da idem protiv Famiglije, ali nisam mogao gledati kako se Lily udaje za tog čovjeka. Bila je moja i nije me bilo briga što moram učiniti kako bi tako i ostalo. Luca me držao na oku jučer, gotovo cijeli dan. Nikada me prije nije gledao s istinskom sumnjičavošću. Moram priznati da je boljelo znati da mi više ne vjeruje, a najgore je od svega bilo to što je imao svako pravo da bude nepovjerljiv prema meni. Oglušio sam se na njegove naredbe, prekršio sam zakletvu, izdao sam ljude koji su mi bili bliski, možda čak i bliži od vlastite obitelji.

Kada sam tog jutra stigao u Lucin i Arijin penthouse, vidio sam u Lucinom pogledu saznanje o tome da me izgubio. Drugi Capo možda bi me smaknuo kako bi spriječio da se nešto gore dogodi. Aria mi se ohrabrujuće osmjehne, ali nije mi promaklo da je Luca otišao bez da ju je poljubio. To se nikada nije dogodilo i bio je to jebeno loš znak. Čim sam mogao, nazvao sam Lily. Mobitel je zvonio najmanje dvadeset puta prije nego sam odustao. Aria mi dobaci zabrinut pogled. „Možda još uvijek doručkuje s ocem i Fabijem.“ Pričekao sam nekoliko minuta prije nego sam pokušao ponovno. Ako se ovaj put ne javi, rezervirat ću let za Chicago danas i otići ću po nju. Na moje olakšanje, Lily se javila kada je treći put zazvonilo. „Gdje si bila? Ranije sam te pokušao nazvati. Jesi li u redu?“ „Dobro sam.“ Zbog otuđenosti u njezinom glasu sam zastao. Osjećalo se kao da postoji neka prepreka među nama koja nije imala nikakve veze s fizičkom udaljenošću. „Razmišljao sam o najboljem načinu na koji da to učinimo i mislim da bih trebao što prije doletjeti do tebe. Luca postaje sve više sumnjičav i zato trebamo brzo reagirati.“ „Mislim da ne bismo to trebali uraditi.“ „Uraditi što?“ „Pobjeći.“ „Znam da ne želiš ostaviti svoje sestre, ali možda nas Luca kasnije prihvati. Aria ga možda navede da se predomisli.“ „Ne,“ rekla sam odlučno. „Mislim, ne želim da dođeš ovdje i odvedeš me. Ostat ću.“ 148

Nisam mogao vjerovati što sam čuo. „Što to govoriš? Želiš se udati za Benita? Uopće ne vjerujem u to. Mogao bi ti biti otac.“ „Ali on je važan čovjek. Ima mnogo svojih vojnika.“ „Otkada mariš za takvo što?“ „Uvijek sam marila za to. Uživala sam u našem zajednički provedenom vremenu, ali moramo biti odgovorni. Ovo među nama nikada ne bi moglo uspjeti. Ti si vojnik, a ja imam dužnosti koje moram ispuniti kao kćer Savjetnika. Svi moramo činiti stvari koje ne želimo.“ „Koji je kurac tvoj otac učinio? Ne zvučiš poput sebe, Lily.“ „Romero, molim te. Ne čini ovo težim nego što jest. Imaš odgovornosti prema Luci. Ne želim da prekršiš svoju zakletvu.“ „Nije me briga za moju zakletvu.“ „Trebalo bi te bit!“ Rekla je ljutito. „Ne želim da dođeš ovamo. Gotovo je među nama, Romero. Učinit ću pravu stvar i udati se za Benita. A ti bi isto trebao učiniti ispravnu stvar i slijediti Lucine naredbe.“ Odjednom sam bio ljut. „Pa što je bilo ovo među nama? Ljetna avantura? Znatiželja kako je to jebati običnog vojnika?“ Lily snažno udahne, a ja požalim svoje oštre riječi, ali bio sam preponosan da bi ih povukao ili se ispričao. „Ne možemo ponovno razgovarati,“ rekla je tiho. Da li je to plakala? „Trebali bismo zaboraviti što se dogodilo.“ „Ne brini i hoću,“ rekao sam pa poklopio. Bacio sam mobitel. „Jebem ti!“ Aria požuri prema meni. „Što nije u redu? Da li se radi o Lily?“ „Želi se udati za Brascia.“ Aria se ukoči. „Ona je to rekla?“ Kimnuo sam. Krenuo sam prema kuhinji. Trebala mi je šalica kave.

Aria požuri za mnom. „Što je još rekla?“ „Ne mnogo. Samo da je Benito dobra prilika i da bismo oboje trebali izvršiti svoju dužnost. Jebeš to.“ „Ona to nije mislila, Romero. Ona te voli. Vjerojatno nas samo želi zaštititi.“ Više nisam bio siguran. Pa čak i da je Aria bila u pravu, možda je Lily govorila istinu. Posvetio sam život Famigliji. Ne bih trebao napustiti svoju zakletvu samo zbog žene. Bio sam Made Man i moj prioritet uvijek bi trebao biti moj posao.

149

Aria me nazvala trideset minuta nakon mog razgovora s Romerom, pokušavajući me odgovoriti od mog plana da se udam za Benita. Ali već se posvađala s Lucom zbog mene. Neću joj dopustiti da stavi na kocku svoj brak zbog mojih sebičnih razloga. Udat ću se za Benita i pokušat ću izvući najbolje od toga.

Sljedeći su tjedni prošli u izmaglici od kupovine vjenčanice s Valentinom, do biranja cvijeća i hrane te osobnog pozivanja važnih gostiju. Samo sam dva puta vidjela Benita, a nije bilo vremena za ništa više osim za izmjenjivanje nekoliko riječi i poljupca u obraz. Zbog toga i zbog činjenice da sam bila previše zaposlena da bih bila zabrinuta, toliko da sam umalo uspjela zaboraviti da sam se zapravo pripremala za vjenčanje s čovjekom kojeg sam jedva uspijevala podnijeti. Ali stvarnost me udarila na dan vjenčanja moga oca s Mariom. Nije razgovarao sa mnom od onog dana kada sam mu rekla da nisam djevica, osim u nekoliko prilika kada smo se zbog Benita ili drugih ljudi morali pretvarati.

Gianna i Matteo će doći kasnije, tek na moje vjenčanje, a Luca i Aria bili su također pozvani i na očevo primanje, a to je značilo da je i Romero s njima. Nadala sam se da je odlučio ostati u New Yorku, ne zato što ga nisam htjela vidjeti, već zato što sam se bojala suočiti s njime, biti suočena s onim što sam gubila.

Srećom, svi su oni dolazili ravno u crkvu jer je njihov let kasnio, to je značilo da imam priliku biti sama i izbjeći susret s Romerom.

Sjedila sam u prednjem redu, a Benito je bio pokraj mene. Nije me dodirivao, hvala Bogu, jer bi to bilo neprikladno prije našeg vjenčanja, ali svaki put kada su Luca i Aria pogledali prema meni, osjećala sam se kao da činim nešto neprikladno sjedeći pokraj čovjeka za kojeg se uopće nisam željela udati.

150

Nisam bila sigurna gdje je Romero sjedio. Budući nije bio dio obitelji, vjerojatno je bio negdje u stražnjem dijelu crkve. Nakon mise, krenuli smo u hotel gdje se održavalo svadbeno primanje. Uspjela sam izgurati večeru ne vidjevši Romera, ali kasnije te večeri dok sam plesala s Benitom, ugledala sam ga u dnu prostorije. Promatrao me. Odjednom su plesači oko mene izblijedjeli u pozadini. Sram me preplavi. Htjela sam odgurnuti Benita. Htjela sam prijeći preko prostorije i potrčati prema Romeru, htjela sam mu reći da mi je potreban. Morala sam odvratiti pogled. Kada je pjesma završila, ispričala sam se i brzo napustila plesni podij. Požurila sam prema izlazu. Morala sam pobjeći od ovoga na trenutak, prije nego se izgubim.

Kada su se vrata za mnom zatvorila, našla sam se u hodniku hotela i mogla sam lakše disati. Ali ipak se nisam zaustavila. Nisam htjela naići na goste koji su se vraćali iz wc-a ili koji su išli u tom smjeru. Htjela sam biti sama.

Zašla sam za dva ugla prije nego sam se zaustavila i naslonila na zid, a u grudima sam osjećala težinu. Za dva dana počet ćemo slaviti moje vjenčanje. Panika me preplavi. Čvrsto sam zatvorila oči.

Začujem zvuk laganih koraka i okrenem se, a pogled mi padne na Romera. Stajao je nekoliko koraka od mene, promatrao me pogledom koji je bio poput uboda u moje srce. Unatoč svemu kroz što sam prošla i unatoč mojoj najboljoj namjeri da utišam osjećaje prema njemu, oni su se činili glasniji nego ikada. Romero je bio neodoljiv u svom tamnom odijelu. „Što radiš ovdje?“ Prošaptala sam. „Mrzim vidjeti te s njim. To je pogrešno i ti to znaš.“ I jesam znala. Svaki dio moga bića borio se protiv Benitove blizine, ali to nisam mogla reći Romeru.

Prišao mi je, a njegov je taman pogled palio moj. „Ne bi smjeli sami biti ovdje,“ rekla sam neuvjerljivo, ali nisam pokušavala otići. Nisam htjela otići.

Prišao mi je još bliže, svaki je korak bio toliko lagan i veličanstven, a opet opasan. Htjela sam mu poletjeti u naručje. Htjela sam učiniti više od toga. Ostala sam na svom mjestu. Romero prijeđe udaljenost koja nas je razdvajala i omota jednu ruku oko moje glave, a pogled mu je bio gladan i posesivan. „Želiš li da odem?“

151

Reci 'Da'. Ako nas otac pronađe ovdje, ubit će Romera na licu mjesta, a budući je Romero upravo sada ometen, otac bi možda čak i uspio u tome.

Drhtavo sam izdahnula. Romero se sagne i poljubi me, a ja se izgubim. Provukla sam ruke kroz njegovu kosu pa niz njegova leđa.

Snažnije me poljubio. Njegove ruke obuhvate moju guzu pa me podigne.

Omotala sam noge oko njegova struka i zato se donji dio moje koktel haljine podigao, ali nije me bilo briga. Romerova erekcija bila je vrela na mome otvoru, unatoč tkanini mojih gaćica i njegovih hlača koje su bile između nas. Očajnički sam se privila za njega. Već sam bila toliko uzbuđena. Nedostajao mi je.

Znala sam da bi netko mogao naići niz hodnik i pronaći nas, ali nisam se mogla zaustaviti. Romero me pritisne o zid i pridrži me jednom rukom. Drugom je rukom obuhvatio moju dojku kroz haljinu, zbog čega sam zastenjala u njegove usne, a bradavice mi očvrsnu. Romero zareži.

Gurao se o mene, njegova se erekcija trljala o moju pokrivenu vrelinu. „Trebam te,“ uzdahnula sam u njegova usta. Romero klizne prstom niz moj bok pa između nogu i gurne prst pod moje gaćice. Pronašao me vlažnu i bolnu. Zadrhtala sam na osjećaj njegova dodira. „Jebem ti. Tako si vlažna, Lily.“ Gurnuo je prst u mene, a ja sam se odigla od zida uz uzdah. Samo je on imao takav utjecaj ne mene.

Maknuo je prst i otvorio svoj smičak. Moje se središte stisne od iščekivanja i potrebe. Začula sam kidanje paketića kondoma, a zatim se njegov vrh osloni o moj otvor i on počne kliziti u mene. Moje su stijenke vrištale na njegovu vrelu dužinu sve dok se potpuno nije zakopao u mene. Gledali smo jedno drugome u oči. Ovo je bilo toliko ispravno.

Zašto je moralo biti toliko ispravno? „Tako si jebeno dobra, Lily. I tako jebeno uska, dragi Bože.“ Naše usne pronađu jedne druge. Predugo je prošlo. Romero prodre u mene, podižući me više uza zid. Zastenjala sam kada je udario u točku duboko u meni. „Moramo biti tihi,“ tiho je promrmljao, a zatim su njegove usne progutale moj sljedeći zvuk. Čvršće sam omotala ruke oko njegova vrata. Osjećala sam se kao da smo jedno, nerazdvojni.

Zakopala sam pete u njegovu stražnjicu, zbog čega je ulazio još dublje u mene. Užitak me preplavi i ja se raspadnem. Romero se nastavio nabijati u mene kada ga je vlastiti orgazam pogodio. Oslonili smo se jedno na drugo i dalje sjedinjeni. Poljubila sam ga u vrat. Njegov poznati miris ispunio mi je nosnice pa sam zatvorila oči. Htjela sam ovako ostati zauvijek.

152

Udaljeni smijeh vratio me u stvarnost. Romero se izvuče iz mene.

Popustila sam stisak na njemu i kliznula nogama do poda. Nisam čak mogla ni pogledati prema njemu dok sam spuštala haljinu. Romero baci kondom u obližnji koš prije nego se vratio do mene. Niti jedno od nas nije reklo ništa. Krajičkom oka, vidjela sam da poseže za mojim obrazom.

Odmaknula sam se. Obgrlila sam se rukama i podignula pogled. „Ovo je bila pogreška,“ prošaptala sam. Šok prijeđe Romerovim licem, a zatim ono postane nečitljiva maska. „Pogreška.“ „Uskoro ću se udati za Benita. Ne možemo ovo ponoviti.“ Romero kratko kimne, okrene se na peti u udalji se. Morala sam se oduprijeti potrebi za potrčim za njim. Pričekala sam nekoliko minuta prije nego sam krenula prema restoranu. Trebala sam se očistiti prije nego se vratim na zabavu jer će u suprotnom ljudi primijetiti da se nešto dogodilo. Na moje olakšanje, nikoga nije bilo u wc-u kada sam ušla.

Provjerila sam svoj odraz. Kosa mi je bila razbarušena, a šminku je trebalo popraviti. Znoj se cijedio niz moja leđa. Ali najgore od svega bilo je što su se suze caklile u mojim očima. Nisam sada mogla plakati. To bi uništilo sve. Duboko sam udahnula kroz nos nekoliko puta prije nego sam počela popravljati šminku. Kada sam izašla iz wc-a dvadeset minuta kasnije, izgledala sam kao da se ništa nije dogodio, ali moja se unutrašnjost preokrenula. Mislila sam da ću se pomiriti s udajom za Benita, nadala sam se da će moji osjećaji prema Romeru izblijedjeti, ali sada sam shvatila da sam daleko od istine.

Onog trenutka kada sam zakoračila na plesni podij, Luca je bio ondje i zamolio me za ples. Znala sam da želi više od toga. Poveo nas je prema dijelu plesnog podija na kojem nije bilo mnogo plesača. Prije nego smo tiho počeli razgovarati. „Namjeravaš li se još uvijek udati za njega? Tebe i Romera nije bilo neko vrijeme.“ „Da. Udat ću se za Benita, ne brini,“ rekla sam umorno. Nisam mogla kriviti Lucu što je toliko osjetljiv na to. Pozvao me u svoj dom, brinuo se za mene, a ja sam mu vratila tako što sam navela jednog od njegovih vojnika da prekrši zakletvu. „Ne moraš zauvijek ostati udana za njega,“ Luca reče ležerno. „Otac se nikada ne bi složio s razvodom.“ Otac bi me ubio kada bi se to dogodilo. „Postoje drugi načini na koje možeš izaći iz braka, osim razvoda.

Ponekad ljudi umru.“ „Nije on toliko star.“ 153

Luca podigne obrvu. „Ponekad ljudi svejedno umru.“ Zar je stvarno predlagao da ubijem Benita? „Zašto ne može umrijeti prije mog vjenčanja?“ „To bi izgledalo sumnjivo. Pričekaj nekoliko mjeseci. Vrijeme će brzo proći, vjeruj mi.“ Htjela sam mu vjerovati, ali mjeseci dijeljenja kreveta s Benitom ili to da ga imam unutar sebe kao i Romera, zvučali su kao pakao. „Romero me tada više neće željeti.“ Luca je ostao tih. Znao je da je to istina. Hoće li me Romero i dalje željeti ako provedem mjesece spavajući s drugim čovjekom? Već mi se gadila sama pomisao na to, a koliko je gore moglo njemu biti? „U Outfitu ima i dobrih ljudi. Pronaći ćeš novu sreću. Činiš ispravnu stvar udajom za Benita. Sprječavaš rat i štitiš Romera od samog sebe. To je zaista hrabro.“ Kimnula sam, ali sam htjela plakati. Luca i ja vratili smo se za naš stol.

Aria je pokušala ponovno razgovarati sa mnom, ali je odustala kada sam jedva išta odgovorila. Trebala sam nekako preživjeti današnji dan, a zatim i svoje vjenčanje i mjesece koji će uslijediti, a nakon toga, možda čak i dobijem još jednu priliku za sreću. Pogledavala sam po prostoriji sve dok mi pogled nije pao na Romera. Namjerno nije gledao prema meni. Voljela sam ga, toliko jako da je boljelo. Znala sam da za mene neće biti sreće bez njega.

Aria i Gianna pomogle su mi s haljinom. Naravno, bila je bijela, s velom koji se vukao za mnom. Nosila sam raspuštenu kosu jer je tako Benito želio. „Izgledaš prekrasno,“ Aria reče iza mene.

Provjerila sam odraz, ali samo sam mogla vidjeti tamne podočnjake ispod svojih očiju. Trebao mi je veo da ih sakrije od svijeta. Gianna i Aria nisu ništa znale o mome posljednjem razgovoru s ocem i tako je bilo i bolje. Da su znale koliko me je preplašio, odvele bi me unatoč opasnosti po svoje vlastite živote. „Ovo je sranje,“ Gianna promrmlja. Dotaknula mi je rame. „Liliy, jebeno se moraš maknuti odavde. Daj da ti pomognemo. Koja je korist biti udana za Capa ili Savjetnika Famiglije ako ih ne možemo prisiliti da započnu rat zbog naše male sestrice? Biti ćeš jadna.“ 154

„Luca je rekao da se mogu riješiti Benita za nekoliko mjeseci kada to više neće izgledati sumnjivo.“ Gianna frkne. „Oh, naravno, a što do tada? Moj Bože, može li Luca biti veći kreten?“ Aria ništa nije rekla, što je samo po sebi bilo dovoljan znak. Inače je uvijek pokušavala obraniti Lucu. „Da li se ti i Luca još uvijek svađate?“ Upitala sam.

Slegnula je ramenima. „Ne bih to nazvala svađanjem. Najčešće ignoriramo jedno drugo. Ljut je na mene jer sam tajila od njega ovo u vezi tebe i Romera, a ja sam ljuta na njega jer te nagovara da se udaš za Brascia.“ „On me ne nagovara, Aria. Već otac. Luca se samo ponaša kako i treba, poput Capa. Ja nisam njegova odgovornost, ali Famiglija jest.“ „Dragi Bože, Romero je već utjecao na tebe. Molim te, reci mi da ne vjeruješ u ono što si upravo rekla,“ Gianna reče. „Ne želim da svi vi riskirate zbog mene.“ Gianna iscrpljeno dotakne svoje čelo. „Želimo riskirati zbog tebe. Ali moraš nam to dopustiti.“ Čak iako kažem 'da', što su mogli učiniti? I Luca i Matteo ne bi nam pomogli, pa čak ni da su okruženi vojnicima Outfita. Ovo bi bilo samoubojstvo. A Romero? On bi to učinio bez oklijevanja i zbog toga bi poginuo. Očeve riječi bljesnu mi kroz um. Ne, morala sam nastaviti s ovim. To je bila jedina opcija.

Netko pokuca na vrata i trenutak kasnije Maria proviri glavom unutra. Bila je jedna od mojih djeveruša, čak iako još uvijek nismo mnogo razgovarale. „Moraš sada izaći.“ Nestala je prije nego sam uspjela išta reći. „Ne mogu vjerovati da se otac oženio njome,“ Gianna reče. „Ne sviđa mi se, ali je žalim. Otac je kopile.“ Jedva da sam slušala. Vid mi se zamaglio. Strah mi je ispunjavao žile, zbog čega sam željela povratiti. Ali glavu sam podignula visoko i spustila veo preko lica. „Trebale bi sada poći.“ „Lily,“ Aria počne, ali nisam joj dala priliku da završi ono što je htjela reći. Požurila sam prema vratima i otvorila ih, bila sam zatečena što je otac bio ispred njih. Nisam očekivala da će me ondje čekati. Znala sam da će me odvesti do oltara, ali očevi su inače čekali u predsoblju. Možda se brinuo da ću u posljednji trenutak pobjeći. „Tu si. Požuri,“ rekao je. Dobacio je oštar pogled prema Gianni dok su ona i Aria prolazile pokraj nas, ali nije ništa rekao. Ispružio je ruku. Slika 155

njega i Marie proleti mi kroz um i ja poželim povratiti. Stavila sam ruku na njegovu podlakticu i dopustila mu da me povede prema glavnom dijelu crkve, čak iako je čitavo moje biće htjelo pobjeći od njega. Otac se nagne prema meni. „Bolje ti je da uvjeriš Benita da si djevica jer će te u suprotnom prebiti na mrtvo ime, a ako on to ne učini, ja ću.“ Nije čekao moj odgovor. Prošli smo kroz dvostruka vrata i svaki par očiju okrene se prema nama.

Noge su mi bile poput olova dok sam hodala prema oltaru. Benito me ondje čekao, ponosan osmjeh bio je na njegovom licu, kao da je napokon svima mogao pokazati svoj ulov. Unatoč riziku, moje su oči pretražile mnoštvo i zaustavile se na Romeru. Naslanjao se na zid s desne strane, nečitljiv izraz ocrtavao mu se na licu. Pokušala sam uhvatiti njegov pogled, čak iako sam zbog toga teže hodala, ali Romero nije gledao prema meni. Bio je potpuno usredotočen na Ariu, kao njezin tjelohranitelj.

Vratila sam pažnju pred sebe, nadajući se da nitko neće primijetiti kamo je odlutao moj pogled.

Na mjestu na kojem je trebala biti moja majka, bila je Maria, pogrbljenih ramena, blijede kože, tužnih očiju, možda je mislila da nitko ne gleda jer je ovo prvi put da sam je vidjela bez hrabrosti na licu. To je bio pokazatelj onoga kako ću ja uskoro izgledati. Pogledala sam prema ocu. On se, s druge strane, činio pomlađenim, kao da mu je brak s jedva dvadesetogodišnjakinjom uklonio nekoliko njegovih godina. Da li mu je majka uopće nedostajala? Trebala je biti uz mene na dan mog vjenčanja.

Moje oči ponovno potražiše Romera. Čini se da se nisam mogla zaustaviti. A Romero je trebao biti onaj koji me čeka kraj oltara. Stigli smo do kraja prolaza, a otac me preda Benitu. Starac omota prste oko moje ruke, prste koji su bili previše čvrsti i znojni. Otac mi podigne veo pa sam se na trenutak zabrinula da će se gađenje i tuga jasno poput dana ocrtavati na mome licu, ali iz Benitova izraza, mogla sam reći ili da nije primijetio ili da ga nije bilo briga. Nisam slušala svećenika kada je započeo s propovijedi. Morala sam prisiliti sve u sebi da ne pogledam preko ramena i potražim Romera još jedan put.

Dok su svećenik i okupljeni čekali moje 'uzimam', na trenutak sam razmišljala o tome da kažem 'ne'. Ovo je bila moja posljednja prilika, posljednji izlaz prije nego zauvijek zapnem na ovom putu bez sreće ili dok barem ne pronađem način na koji ću se riješiti svog supruga. Jesam li bila sposobna učiniti takvo što? Nisam čak mogla ni udariti muhu koja me ometala.

156

Samo reci 'ne'. Pitala sam se kako bi ljudi reagirali kada bih se odbila udati za Benita?

Benito bi bio bijesan, baš kao i otac. Ali moje sestre i Romero, oni bi razumjeli, vjerojatno bi se borili sa svakim samo da me zaštite. Benito pokraj mene pročisti grlo pa sam shvatila da dugo vremena nisam ništa rekla. Brzo sam izrekla ono što su svi očekivali, čak i kada su te riječi bile poput kiseline. „Da, uzimam.“ „Možete poljubiti mladu.“ Benito me uhvati za struk. Ukočila sam se, ali ga nisam odgurnula.

Njegove grube usne padnu na moje. Mogla sam okusiti cigare.

Odmaknula sam glavu i okrenula se prema gostima, prisilivši se na osmjeh. Benito me ne odobravajuće pogleda, ali ja sam ga ignorirala. Da je znao koliko sam se jako morala suzdržavati da ne povratim, ne bi bio ljut što sam tako brzo prekinula poljubac.

Primio me za ruku i poveo me od oltara. Moj pogled odleti prema Romero, ali on više nije bio ondje. Pretražila sam čitavu crkvu, ali nisam ga mogla pronaći. Vjerojatno me sada mrzio jer je vidio kako se ljubim s Benitom i sigurno nije htio imati ništa sa mnom. Hoću li ga ikada ponovno vidjeti?

Nisam uopće trebao doći u New York. Gledati Lily kako ide prema oltaru i Benitu bilo je kao da mi je netko zgazio srce čizmom. Htio sam samo veoma polako zabosti nož u Benitovo oko, gledati kako ga svjetlost napušta, čuti njegov posljednji dah. Htio sam ga oderati živoga, htio sam mu dati više boli nego je ijedan čovjek ikada uspio izdržati.

Prisilio sam se da odvratim pogled od Lily i usredotočio se na Ariu, kao što sam i trebao. Ona je pogledala prema meni i uputila mi osmjeh prepun razumijevanja. Nisam reagirao. Isključio sam svoje emocije na način koji sam naučio već prve godine nakon moje inicijacije, kada me mučenje ljudi i njihovo ubijanje još uvijek doticalo. „Možete poljubiti mladu.“ Pogled mi padne prema prednjem dijelu crkve gdje je Benito jebeni Brasci stavio svoje ruke na Lilyn struk i praktički je privukao prema 157

svome tijelu. Vidio sam crveno. Htio sam ga ubiti. Odgurnuo sam se od zida, okrenuo se i izašao iz crkve. Nisam potrčao kao što sam htio.

Kretao sam se polako, kao da je sve u redu. Jebem ti, koja jebena laž.

Ništa nije bilo u redu. Žena koja je trebala biti moja upravo se udala za neko staro kopile.

Krenuo sam ravno prema našem unajmljenom autu. Čekat ću ovdje dok ne bude vrijeme da krenemo prema Brascievom imanju na gozbu.

Luca jedva da se micao od mene za vrijeme svadbene zabave.

Vjerojatno se zabrinuo da ću puknuti. Nije bio u krivu. Svaki put kada bih pogledao prema Lily i Benitu, nešto bi me ubolo u mozak. Nisam mogao zaustaviti slike u umu, kako izvlačim pištolj i smještam metak u Benitovu glavu, a zatim jedan i u Scuderijevu, za osvetu. Ako budem imao sreće, neće me zaustaviti dovoljno brzo.

Aria mi je prišla nakon večere. Nisam bio siguran da li bih je trebao žaliti, ali neću je otpraviti. Samo je pokušavala biti ljubazna. „Ne moraš ostati, znaš to, zar ne? Luca je ovdje da me zaštiti. Mora da ti je sve ovo veoma teško. Zašto ne odeš i pronađeš si drugi smještaj? Sigurna sam da ne želiš provesti noć pod istim krovom kao i Benito.“ Večeras. Do sada sam uspio ne misliti na predstojeću prvu bračnu noć. „Ne, u redu sam. Mogu se nositi s ovim.“ Aria je oklijevala, kao da je htjela još nešto reći, a zatim se vratila do Luce.

Kada se zabava približila kraju, mogao sam osjetiti da postajem sve više i više uznemiren. A zatim se dogodilo ono čega sam se užasavao.

Benito i Lily su ustali sa svojih stolica i krenuli prema glavnoj spavaćoj sobi na svoju prvu zajedničku noć. Mnoštvo ih je slijedilo, navijali su i davali prijedloge o onome što se treba noćas dogoditi. Moj se puls ubrza, a prsti su me svrbjeli da posegnu pod moj prsluk.

Krenuo sam za njima, iako sam znao da je to posljednja stvar koju trebam učiniti. Uvijek sam se ponosio zbog svoje samokontrole, ali sad sam mogao osjetiti kako klizi kroz moje prste.

Znam da sam rekao Lily da ću prihvatiti njezin brak. Rekla mi je da me ne želi. Kao vojniku New York Famiglije, dužnost mi je staviti ih na prvo mjesto. To što želim Lily, značilo bi rat. Ne, to bi dovelo do jebenog rata. Dante Cavallaro bio je proračunat čovjek, ali njegovi su vojnici 158

samo čekali priliku da nas ponovno rastrgaju. Vidio sam to danas, u njihovim očima. Odnosi među nama postepeno su se strmoglavili u posljednjih nekoliko godina. Naša faza medenog mjeseca izblijedila je ubrzo nakon vjenčanja Luce i Arie, a ovo sada je brak koji im odgovara, brak koji su i Famiglija i Outfit željeli. Malo uplitanje bilo bi dovoljno da se sve uništi.

Bez da sam shvatio što radim, slijedio sam druge goste u predvorje.

Uočio sam Lilyne tamno plave kovrče na vrhu stepenica uz Benitovu ćelavu glavu, a grupa muškaraca ih je okruživala. I tada su se moja stopala počela pomicati, ruka mi je posegnula za pištoljem, a u sljepoočicama mi je nabijalo od ljutnje. Morao sam se progurati kroz mnoštvo i ignorirao sam mrmljanja protesta. Nisam mogao dopustiti da je taj jebač Benito ima. Lily je bila moja i zauvijek će biti moja. Ako je to značilo jebeni rat, onda neka bude tako. Provest ću posljednje dane svog života loveći Ruse, Tajvance i članove Outfita ako je to značilo da ću je moći zadržati.

Ubrzao sam, ali se Luca odjednom stvori ispred mene. Naglo sam se zaustavio, teško dišući. Htio sam ga udariti, ali sam se borio protiv te potrebe. Ako napravim scenu pred svim tim ljudima, sve ću sjebati. Luca me zgrabi za rame i povede me u prazan hodnik. Gurne me u zid, zbog čega mi je zazvonilo u ušima, a zatim me pusti. „Prokletstvo!“ Zarežao je i ponovno me uhvatio za rame. „Ona nije tvoja. Ona je sada udana žena.“ „Nikada nije željela ništa od ovoga,“ rekao sam oštro i otresao se Lucine ruke. „Ja sam trebao biti pokraj nje na oltaru.“ „Ali nisi bio. Prekasno je, Romero. Ovo je Chicago. Nećemo započeti jebeni rat samo zato što se nisi mogao zadržati u hlačama.“ Unio sam mu se u lice. „To je puno više i ti to znaš.“ „Nije me briga, Romero. Gledao si Lilianu dok je išla prema oltaru i sada moraš prihvatiti posljedice. Ona je izvršila svoju dužnost, a trebao bi i ti. Idi u svoju sobu i naspavaj se. Nemoj učiniti ništa glupo.“ Luca je bio Capo. Njegov je posao bio da radi sve u interesu Famiglije, ali upravo sada, želio sam ga ubiti. Nikada prije nisam htio ubiti svog Capa. „Da, Šefe.“ Luca me zgrabi za ruku. „Mislim to. To je direktna naredba. Ne želim imati rat zbog ovog. Upozorio sam te o tome kako će ovo završiti davno prije, ali nisi slušao.“ „Neću učiniti ništa,“ protisnuo sam. Čak ni ja nisam bio siguran da li je to bila istina ili sam lagao. Još se nisam odlučio.

159

Kada su ljudi počeli navijati za to da se Benito i ja povučemo u sobu, osjetila sam kako mi krv napušta lice. Benito nije trošio vrijeme. Uhvatio me za ruku i povukao me na noge, a prije nego sam shvatila, hodali smo prema našoj sobi.

Njegov je dlan milovao tanak materijal moje vjenčanice. Bio je znojan, težak i previše topao. Polako je klizio prema dolje dok mi nije dotaknuo stražnjicu. Suspregnula sam drhtaj. Htjela sam ga snažno odgurnuti, odgurnuti od sebe, ali bio je moj suprug i uskoro će me ondje dodirivati bez prepreke tkanine, dodirivat će me posvuda, vidjet će svaki dio moje kože koja je trebala biti samo Romerova.

Mučnina me preplavi pa sam umalo povratila. Samo je snaga volje zadržala večeru u mome želucu. Bacila sam pogled preko ramena, iako sam si obećala da to neću učiniti. Moje oči pretraže mnoštvo za Romerom, ali on nije bio ondje. Dijelu mene bilo je drago što nije morao svjedočiti tome kako me Benito dodiruje, ali drugi, veći dio, bio je razočaran. Taj smiješni dio se nadao da će možda na neki način on ovo zaustaviti. Naravno da bi zbog toga samo poginuo. Upucali bi ga na licu mjesta i tada bi rat izbio. Mnogo ljudi bi umrlo, možda čak i Fabi, Aria i Gianna. Dobra je stvar što je održao svoj zavjet, što se nije upleo i što mi je dopustio da učinim ono što se od mene očekivalo.

Okrenula sam se prema naprijed i shvatila da smo već stigli pred vrata naše spavaće sobe. Benito otvori vrata i napola me gurne u sobu.

Ukočila sam se na sred prostorije, osluškivala sam kako se vrata zatvaraju, a potom i Benitove korake. „Prava si ljepotica,“ rekao je. A glas mu je već bio prožet požudom. „Htio sam čitavu večer biti nasamo s tobom. Da nije izgledalo nepristojno, odveo bih te u našu sobu još prije nekoliko sati.“ U grlu mi se stvori kugla. Nisam se usudila pomaknuti iz straha da ću povratiti na svoje cipele. Stisnuo me za ruke i okrenuo me prema sebi, prije nego sam uspjela skupiti hrabrost pritisnuo je usne na moje.

160

Uzdahnula sam, a on je iskoristio priliku da mi gurne jezik u usta. Imao je okus cigara koje je pušio s drugim muškarcima, a zbog toga mi je bilo još veća muka. Njegov je jezik bio posvuda. Nije mi dao priliku da išta učinim. Bože, ovo je bilo užasno. Moje ruke stisnuše njegova ramena, a prsti mi se zakopaše u njegovo odijelo, odgurivala sam ga snažno koliko sam mogla, ali njegove su se ruke omotale oko moga struka, privlačeći me sebi još bliže, ne dajući mi priliku da pobjegnem. Njegov je dah bio ubrzan i uzbuđen. Bio je toliko željan.

Ja nisam ovo željela. Čvrsto sam stisnula oči, boreći se protiv suza i očajnički sam pokušavala zamisliti da me Romero ljubi, ali sve je ovo bilo potpuno krivo. Nespretne ruke na mome struku, njegov okus, način na koji je pomicao jezik, poput umirućeg puža.

Otrgnula sam se od njega i nekoliko puta očajnički udahnula. Njegov se okus zadržao na mome jeziku. Htjela sam isprati usta kako bih ga se riješila.

Benito ponovno stane ispred mene i nagne se bliže. „Ne brini, dušo.

Dobro ću se pobrinuti za tebe. Učiniti ću te ženom. Nikada nećeš zaboraviti ovu noć.“ Znala sam da je nikada neću zaboraviti. Vjerojatno ću do kraja života imati noćne more. Majčine posljednje riječi i pogled u njezinim očima ispune mi um. Kako sam mogla dopustiti da ovo ode tako daleko? „Ne, ne mogu.“ Koraknula sam unatrag. Morala sam pobjeći, iz ove sobe, trebala sam pronaći Romera i reći mu da neću moći preživjeti ovaj brak, da sam samo njega htjela, da je on uvijek bio taj kojeg sam željela i da ću ga željeti do svog sudnjeg dana. Bila sam sebična, znam. Ali više me nije bilo briga hoću li pokrenuti rat, samo da ne živim život u kojem će me Benito dodirivati. Možda bi Luca mogao riješiti situaciju. Bio je dobar Capo. Mogao bi spriječiti rat. Zar ne?

Benitov izraz lica očvrsne, a onaj sladak cerek zamijeni nešto prepredeno i gladno.

Strah se poput utega smjesti u moj želudac. Uhvatio me prečvrsto za ruke zbog čega sam se trznula. „Ti si sada moja supruga i učinit ćeš ono što se od tebe očekuje.“ „Ne, molim te. Nisam spremna. Treba mi još malo vremena.“ Vremena da shvatim kako da se izvučem iz ovoga, a da nitko ne pogine.

Mora postojati način na koji nitko neće biti povrijeđen.

Benito se zakikoće. „Oh, ne pokušavaj izvesti ta sranja na meni, slatkice. Zamišljao sam tvoju savršenu, vrckavu guzicu tjednima.

161

Večeras želim zakopati kurac u nju. Ništa na svijetu me neće zaustaviti, pa čak niti tvoje krupne oči šteneta.“ Otvorila sam usta kako bih ga još jednom pokušala preklinjati, ali Benito me odgurne unatrag. Zajecala sam iznenađeno.

Peta mi zapne u rub vjenčanice pa sam pala. Pripremila sam se na udarac, ali umjesto toga, sletjela sam na nešto mekano i fleksibilno: krevet. Kako sam mu mogla biti toliko blizu?

Pokušala sam se istog trena podići, ali nisam dobila priliku. Benito se nagnuo nad mene, njegova su koljena bila između mojih nogu, zbog čega mi je pritisnuo haljinu ispod sebe. Zapela sam. Borila sam se, ali noge su mi bile sputane haljinom. Paničarila sam. Paničarila sam kao nikada do sada, pa čak ni kada sam vidjela scenu mučenja u podrumu.

Benito spusti lice do moga i ponovno me poljubi. Okrenula sam glavu u stranu pa je slinio po mome obrazu. Njegovi se prsti zakopaju u moju bradu, prisiljavajući me da se okrenem prema njemu. Njegov miris cigarete me preplavi, a njegove su ispucale usne bile preblizu. Oči mu se stisnu u uske proreze. „Slušaj, slatkice. Možemo ovo učiniti na teži ili na lakši način. Radi tvoje sigurnosti, nadam se da ćeš surađivati sa mnom.

Jebe mi se na koji će način to biti. Ja volim grubo.“ I mislio je to. Pritisnuo se o mene dok sam se ja nastavljala boriti, mogla sam to vidjeti u njegovim očima. Večeras nisam mogla očekivati nikakvu ljubaznost od svog supruga. Suze i preklinjanje neće ga navesti da se predomisli.

Prisilila sam se da se opustim pod njim. Osmjehnuo se na ohol način i pomaknuo se tako da je oslobodio moju haljinu. Oslonio se o mene, njegova slinava usta bila su na mome vratu. Lizao me prema ključnoj kosti. Pokušala sam zamisliti da je to Romero, ali nije upalilo. Pokušala sam prestati razmišljati o njemu. Pokušala sam biti prazna i obamrla, pokušala sam prebaciti svoj um na drugo mjesto i u drugo vrijeme, daleko od supruga koji je radio sa mnom što je htio, bez obzira na to što sam ja htjela. Benito podigne moju haljinu i rukom klizne uz moj list.

Zahvalno je zarežao i još se više približio k meni. Mogla sam osjetiti koliko ga je ovo uzbuđivalo. Kad god bih osjetila Romerovu erekciju, bila sam uzbuđena, ali ovo? Oh Bože. Nisam mogla ovo učiniti. Ali on je bio moj suprug, a ja sam bila njegova supruga. Izabrala sam put kojim sam htjela zaštititi sve koji su mi pomogli. Ovo je bila moja dužnost, ne samo prema njemu, već i prema mojoj obitelji, prema Outfitu. Bila je to sudbina svake žene. One su preživjele, pa ću i ja.

162

Mrzila sam zvukove koje je moj suprug proizvodio, što taj miris nije bio Romerov, način na koji su njegovi prsti nespretno povlačili moju haljinu. Bio je moj suprug. Njegova je ruka putovala do moga koljena.

Moj suprug.

Pa prema gore uz moje bedro.

Moj suprug. Moj suprug. Moj suprug.

Ruka mu posegne prema rubu mojih gaćica, a ja više nisam mogla izdržati. Oslonila sam dlanove na njegove grudi i odgurnula ga od sebe.

Nisam bila sigurna gdje sam pronašla snagu za to. Benito je bio najmanje sedamdeset kila teži od mene, ali izgubio je ravnotežu i pao u stranu.

Poskočila sam s kreveta, ali me haljina usporavala. Požurila sam prema vratima, ispružila sam ruke prema njima. Moji su prsti bili samo nekoliko centimetara udaljeni od kvake kada me Benito sustigao.

Njegovi prsti snažno se zatvoriše oko moje podlaktice, a on me baci natrag prema sredini prostorije. Nisam mogla ustabiliti korake dovoljno brzo pa sam pala unaprijed, bokom sam udarila u stolić u kutu.

Zavrištala sam od boli. Suze su me pekla u očima.

Benito se nasloni na mene dok sam bila nagnuta prema naprijed, a njegova se erekcija zabode u moju stražnjicu. „Večeras, lutko, bit ćeš moja.“ I onda, tu je bilo to, baš ispred mene. Jedva sam primjećivala kako Benitove ruke stišću moje grudi kroz tkaninu. Oči su mi bile usredotočene na srebrni otvarač za pisma. Benito stisne ponovno, jače, vjerojatno je bio ljut zbog manjka moje reakcije. Stisnula sam otvarač za pisma. Osjećaj njega u mojoj ruci bio je dobar, hladan i čvrst. Moj suprug razdere rub moga korzeta. Stisnula sam otvarač i zamahnula rukom prema natrag koliko sam jače mogla. Benito zatetura uz uzdah i zvuk grgljanja, oslobađajući me. Okrenula sam se. Otvarač je virio iz njegovog desnog boka. Krv je natapala tkaninu njegove košulje. Mora da sam ga jako ubola, možda sam ga čak i ozbiljno ozlijedila. Nikada nisam učinila takvo nešto.

Usne mi se razdvoje od šoka. Stvarno sam zabola nožić u suprugov trbuh. Njegove se oči širom otvoriše. „Kučko, ja –“ Uzdahnuo je i pao na koljena. Njegove su ružne, buljave oči postale još šire dok je uzdisao od boli.

Zateturala sam dalje od njega. Što ako pozove pomoć? Što ako je netko vidio što sam učinila? Ubola sam vlastitog supruga. Oni će me ubiti zbog toga, a čak i ako to ne učine, Benito će me zasigurno na smrt pretući ako preživi ranjavanje.

163

Postojala je samo jedna stvar koju sam mogla učiniti, samo mi je jedna osoba mogla pomoći, a nisam bila sigurna ni da mi je htio više pomoći s obzirom na to kroz što sam ga sve provela. Nakon onoga što sam rekla i nakon svega čemu je danas sve morao svjedočiti. Možda više nije ni bio u Chicagu. Možda je već sjeo na sljedeći let za New York da se što prije makne od mene.

Požurila sam prema torbi, otvorila je i potražila svoj mobitel.

Drhtavim sam prstima ukucala broj koji sam napamet znala. Benito se još uvijek činio omamljenim, ali se uspio pridići na laktove. Udisao je hvatajući dah, očito je pokušavao pronaći glas da pozove u pomoć. Što ako nasrne na mene? Jesam li mogla završiti ono što sam započela?

Novi val panike me preplavi.

Nakon prvog zvona, Romerov se poznati glas javi. „Lily?“ Nikada u životu nisam osjetila toliko olakšanje. Nije ignorirao moj poziv. Možda, samo možda me nije mrzio. „Molim te, pomozi mi,“ prošaptala sam, glasa pomiješanog sa suzama. Slijevale su se niz moje lice. Ne zbog toga što sam upravo ubola nekoga s otvaračem za pisma, nisam osjećala žaljenje zbog toga. „Dolazim. Gdje si?“ „Spavaća soba.“ „Nemoj poklopiti,“ naredio je. I nisam. Mogla sam čuti kako se kreće, mogla sam čuti njegovo smireno disanje koje je i mene umirivalo.

Romero će uskoro biti ovdje i onda će sve biti u redu.

Nakon svega što se dogodilo, ipak je žurio prema meni da mi pomogne.

Za manje od dvije minute, začulo se kucanje na vratima. Mora da je bio blizu jer bi mu inače trebalo više vremena da dođe do spavaće sobe.

Na nekoliko sekundi, nisam bila sigurna mogu li se uopće pomaknuti.

Moje su noge odrvenjele. „Lily, moraš otvoriti vrata. Zaključana su. Ako ih razbijem, ljudi će ovamo brzo doći.“ To je bilo sve što mi je bilo potrebno. Prešla sam preko prostorije u nekoliko koraka i otvorila vrata. Srce mi je tuklo u grlu i tek kada sam ugledala Romerovo zabrinuto lice usudila sam se odmaknuti mobitel od uha i poklopiti. Sada sam se osjećala sigurnom, čak iako sam znala da sam daleko od toga. Oboje smo bili u opasnosti ako nas netko pronađe ovako. Time što sam zvala Romera, stavila sam ga u veliku opasnost.

Kako sam to mogla učiniti nekome koga volim? Zar se nisam upustila u ovaj brak samo kako bi zaštitila Romera?

164

Romerov pogled padne na moj poluotvoreni korzet, moju razbarušenu kosu i poderanu haljinu, a na licu mu bljesne bijes. Ušao je u sobu, zatvorio vrata i dlanovima mi obuhvatio lice. „Jesi li u redu? Da li te povrijedio?“ Odmahnula sam glavom, što je, shvatila sam trenutak kasnije, mogao shvatiti kao odgovor na oba pitanja. „Ubola sam ga. Nisam mogla podnijeti njegov dodir. Nisam htjela njegove ruke na sebi. Ja…“ Romero me privuče uza sebe, moj obraz dotakne njegove čvrste grudi. Slušala sam otkucaje njegova srca. Izvana je izgledao smireno, ali ga je njegovo srce izdavalo. „Nisam spavala s njim. Nisam mogla.“ „Još uvijek je živ,“ promrmljao je nakon trenutka pa sam se odmaknula od njega. Zbog manjka njegove topline omotala sam ruke sama oko sebe. Romero je krenuo prema mome suprugu čije su oči letjele s mene na Romera, bilo je kao da sam gledala teniski meč. Disanje mu je hroptalo u grudima, a on se privukao bliže stoliću i posezao je za svojim mobitelom. Romero stane iznad njega, a zatim mirno odgurne njegovu ruku prema tlu.

Benito padne na bok i bolno uzdahne. Podsjećao me na kornjaču koja se izvalila na leđa, a noge su joj bespomoćno padale niz tijelo. Ipak nisam osjetila žaljenje. „Ti,“ Benito zafrkće, a zatim počne kašljati. Krv poprska njegove usne. „Da li je tvoj Capo sve ovo smjestio? Chicago će ga natjerati da plati za to. Dante neće dopustiti da radiš budalu od mene i svih ostalih.“ „Nisi dovoljno važan da bi se Luca zajebavao s tobom,“ Romero reče hladno. Imao je isti izraz na licu kao i onda kada je mučio Ruse u podrumu.

Zadrhtala sam.

Shvaćanje se pojavi na Benitovu licu, a oči su mu prelazile s Romera na mene. „Ti i ona.“ Na licu mu se pojavi gadna grimasa dok je pljuvačka visjela iz njegovih usta. „Ti jebena kurvo, dopustila si mu da te jebe. Ti –“ Nije dobio priliku završiti rečenicu. Romero priđe Benitu, podigne ga za ovratnik i u jednom glatkom pokretu zabije svoj nož prema gore između rebara moga supruga, a zatim ga izvuče, time prekidajući njegov klepetavi dah. Bez da je trepnuo, Romero pusti Benita koji beživotno padne na pod.

165

Romero je zbog mene upravo ubio člana Outfita. Naši se pogledi sretnu, a strah se poput magle proširi mojim grudima. Romero očisti svoj nož o hlače moga supruga prije nego ga je vratio u korice.

Grlo mi se stisnulo dok sam hodala prema njemu. „Ovo znači rat.“ „Možemo smisliti neku priču. Pretvarat ću se da sam izgubio razum.

Oduvijek sam žudio za tobom, ali nikada nisi bila zainteresirana za mene, a danas sam konačno puknuo, upao sam u vašu sobu i napao ti supruga, koji se pokušao braniti otvaračem za pisma koji sam zatim iskoristio kako bih ga uboo. Možemo napraviti da izgleda kao da sam te pokušao silovati kako nitko ne bi posumnjao u to da si i ti upletena.

Nitko neće sumnjati u to zbog načina na koji ćeš izgledati.“ Milovao mi je obraze. „Kopile je prebrzo umrlo s obzirom na to kako se odnosio prema tebi.“ Nisam mogla vjerovati da je predlagao nešto takvo. Bilo je dovoljno loše što sam ga uopće uvukla u sve ovo. Neću dozvoliti da izgleda poput odvratnog silovatelja kako bih sebe spasila. „Neću se pretvarati kao da si me pokušao silovati. Ti si jedini muškarac s kojim želim biti.“ Romero smanji udaljenost među nama i snažno me zagrli. Njegov miris, njegova toplina, način na koji je moje tijelo prianjalo uz njegovo, to je bilo ispravno. Moj pogled padne na Benita koji je ležao na tlu.

Pokušala sam biti njegova supruga i nisam uspjela u tome, ali nisam mogla reći da mi je žao zbog toga. Nikada nisam htjela ovo i on je to od samog početka znao. Navalio je na mene, možda zbog toga nije zaslužio smrt, ali živio je u svijetu u kojem je smrt gotovo uvijek bila kazna.

Njegove su oči još uvijek bile otvorene i činilo se kao da gleda pravo kroz mene. Što sam duže zurila u njega, činilo se kao da mu je pogled gori.

Snažno sam zadrhtala.

Romero me lagano odmakne od sebe. „Ne gledaj u njega.“ Prišao je tijelu i okrenuo Benita tako da je gledao u pod, a ne u mene. I samo zbog 166

toga osjećala sam se bolje. I dalje je bio mrtav, ali barem više nije gledao u mene s tim hladnim izrazom na licu.

Zateturala sam prema krevetu i potonula na njega. Noge su mi bile previše drhtave da bi me držale. Romero je na trenutak zastao pa mi se pridružio. Prešao je palcem preko moga obraza i uhvatio nekoliko suza.

Nisam čak ni primijetila da ponovno plačem. „Sada je mrtav. Više te ne može povrijediti,“ rekao je grubo. „Nitko te više nikada neće povrijediti.

Ja to neću dopustiti.“ „Ako priznaš da si ubio Benita, ubit će te i onda me nećeš moći od svega zaštititi.“ Možda je to bio nizak udarac, ali nisam mogla dopustiti da Romero preuzme krivnju.

Romerov pogled padne na Benita i na lokvu krvi koja se polako širila oko njega, pretvarajući bež tepih u more crvene boje. „Ne možemo ovo zataškati. Čak i ako ga iznesemo iz hotela bez da itko primijeti, ne bismo mogli izvući krv iz tepiha. Ljudi će posumnjati nešto. Netko će morati preuzeti krivnju za ovo.“ Zakopala sam lice u dlanove, očaj me ispunjavao iznutra. „Trebala sam mu dopustiti da me ima. Trebala sam to izdržati kao i mnoge žene prije mene. Ali ne, morala sam se ponašati poput sebične kuje.“ „Ne,“ Romero oštro reče. Stavi prst ispod moje brade i podigne mi glavu prema gore. „Drago mi je što si ga ubola. Drago mi je što je mrtav.

Drago mi je što nije dobio ono što ne zaslužuje. Ti si previše dobra i prelijepa za ovo kopile.“ Nagnula sam se prema naprijed i poljubila Romera. Produbila bih poljubac, unatoč svemu, izgubila bih se u Romeru kao i uvijek, ali on je bio odgovorniji od mene i odmaknuo se. „Moram nazvati Lucu. Kao njegov vojnik, moram mu se barem ispovjediti, a onda je na njemu da odluči što dalje.“ „A što ako odluči da će te ubiti kako bi mogao održati mir s Chicagom?“ Tiho sam upitala. „Znaš koliko je bio ljut kada je saznao za nas. Čak ga ni Aria nije mogla nagovoriti da riskira rat zbog mene.“ Dugo vremena, Romero jedva da je pogledao prema meni, a zatim je podigao mobitel i prislonio ga na svoje uho. „Onda ću prihvatiti njegovu osudu.“ „Ne,“ iznenada sam rekla. Odgurnula sam mu mobitel. „Daj da nazovem Ariu. Ona može pregovarati s Lucom. On će je poslušati.“ Romero se tužno osmjehne. „To je nešto što čak ni Aria ne može riješiti. Luca je Capo i ako mora donijeti odluku kako bi zaštitio

167

Famigliju, neće dopustiti Ariji da mu pomuti um. I sama si rekla. Odbio je poslušati Ariju.“ „Molim te.“ „Moram ovo učiniti. Ne mogu se skrivati iza Arije i tebe poput kukavice.“ Ponovno je podigao mobitel i ovaj put ga nisam zaustavila.

Bio je u pravu. Luca bi vjerojatno bio bijesan kada bih pokušala iskoristiti Ariu na način da manipulira njime.

Zadržala sam dah dok sam čekala da se Luca javi. „Luca, trebaš doći u Benitovu sobu.“ Čula sam kako se Lucin glas podiže s druge strane, ali nisam mogla razaznati što je govorio. Nije zvučalo lijepo. „Da, ja sam ovdje. Trebao bi požuriti.“ „Prokletstvo!“ Luca vikne toliko jako da sam ga i ja mogla čuti, a zatim poklopi. Romero polako spusti mobitel i vrati ga u džep.

Primila sam njegovu ruku, trebajući se uvjeriti da je zaista ovdje.

Romero je gledao u Benitovo tijelo, ali nije ni pokušao reći mi da će sve biti u redu. Bilo mi je drago što mi nije pokušao lagati. Oslonila sam obraz na Romerovo rame.

Na vratima se začuje lagano kucanje. Uspravila sam se, ali moj se stisak na Romerovoj ruci pojačao. Kada Luca sazna što se dogodilo, možda nikada više ne dobijem priliku da primim Romera za ruku, barem ne dok je još uvijek topla. Zadrhtala sam kada sam se sjetila majčina beživotnog trupla. Neću dopustiti da se to dogodi Romeru.

Romero me poljubi u čelo, a zatim se oslobodi iz mog stiska i ustane. I ja sam ustala, a moj pogled padne na Benita. Ljutnja zbog njega me preplavi. Da nikada nije ušao u moj život, mogla sam biti sretna. Ali otac bi vjerojatno pronašao nekog drugog užasnog supruga za mene. Strah mi se podigne u grlo dok sam promatrala Romera kako pritišće kvaku i otvara vrata. Što ako Luca zaista odluči ubiti Romera za kaznu?

Romero nije u potpunosti otvorio vrata pa se Aria morala uvući unutra. Duboko je udahnula kada je ugledala mog mrtvog supruga, a zatim je požurila prema meni i obgrlila mi ramena, ali moj pogled bio je usredotočen na Lucu koji je ušao za njom. Njegov pogled padne na Benita, na otvarač za pisma koji je još uvijek virio iz njegovog boka i na rupu u košulji kroz koju je Romerov nož prošao. Romero bešumno zatvori vrata, ali se nije pomaknuo. Htjela sam da se odmakne od Luce.

Bila je to besmislena pomisao. To ga ne bi zaštitilo. „Moj Bože, Lily,“ Aria reče piskavo. Nisam se mogla sjetiti posljednjeg puta kada je zvučala tako preplašeno. Susrela sam njezin pogled.

168

„Što se dogodilo? Jesi li u redu?“ Upitala je. Prešla je dlanovima preko mojih ruku, a oči joj padnu na poderanu haljinu.

Nisam odgovorila. Luca priđe tijelu i klekne pokraj njega, promotrivši sve bez ijedne riječi. Njegov je izraz lica bio poput kamena. To je bilo to.

Odjednom sam bila sigurna da Romero danas neće pronaći milost kod Luce. Možda Aria uspije uvjeriti Lucu da me zaštiti, ali Romero neće imati toliko sreće. Znala sam da neću moći gledati kako umire.

Luca polako podigne glavu i pogleda me pogledom koji je ledio moju krv. „Što se ovdje dogodilo?“ Pogledala sam prema Romeru. Da li je želio da kažem istinu? Ili bih trebala lagati? Trebali smo imati priču koja neće naljutiti Lucu toliko jako da nas poželi ubiti.

Luca se ispravi. „Želim jebenu istinu!“ „Luca,“ Aria upadne. „Lily je očito u šoku. Daj joj trenutak.“ „Nemamo jebeni trenutak. U sobi smo s mrtvim članom Outfita.

Stvari će veoma brzo postati gadne.“ Aria nježno stisne moje rame. „Lily, jesi li u redu?“ „Dobro sam,“ rekla sam. „Nije imao vremena da me povrijedi.“ Stisnula je usne, ali se nije prepirala. „Dosta,“ Luca oštro reče. Okrene se prema Romeru. „Želim odgovore.

Sjeti se svoje zakletve.“ Romero je izgledao poput čovjeka pomirenog sa svojom sudbinom. To me neizmjerno plašilo. „Uvijek se sjećam.“ Luca prstom pokaže prema mrtvom tijelu. „Ne čini se tako. Ili želiš reći da je Liliana sama ovo učinila?“ „Liliana je nevina,“ Romero čvrsto reče. Nikada me nije zvao Lilianom. Što je pokušavao učiniti? „Benito je još uvijek bio živ kada sam stigao. Ubola ga je otvaračem za pisma jer ju je napao. S njezine strane, bila je to samoobrana.“ „Samoobrana?“ Luca promrmlja. Njegov sivi pogled padne na mene. „Što je učinio?“ „Pokušao ju je silovati,“ Romero reče umjesto mene. „Nisam tebe pitao!“ Luca vikne. Aria me pusti i priđe njemu, dlan osloni na njegovu ruku. Potpuno ju je ignorirao dok je govorio, „I ako je on pokušao konzumirati brak, nitko u ovoj jebenoj kući neće to vidjeti kao samoobranu. Benito je imao jebeno pravo na njezino tijelo. Bio je njezin suprug, za milost Božju!“ Romero korakne naprijed, ali se ipak zaustavi. „Ne možeš biti ozbiljan,“ Aria reče i molećivo ga pogleda.

169

„Znaš pravila, Aria. Ja samo iznosim činjenice,“ Luca reče mnogo mirnijim glasom.

Aria je uvijek tako djelovala na njega. „Nije me briga. Suprug nema pravo silovati svoju suprugu. Svi u ovom kućanstvu složili bi se s tim!“ Zadrhtala sam. Događaji ove večeri su me sustizali. Htjela sam samo leći u Romerovo naručje i sve zaboraviti. Romero mi priđe i omota ruku oko mog ramena.

Luca se namršti. „Rekao sam ti da će ovo katastrofalno završiti. Da pogodim, Liliana je ubola svog supruga, pozvala je tebe i ti si završio jebeni posao kako bi je imao za sebe.“ „Da,“ Romero reče. „I kako bih je zaštitio. Da je on preživio, za sve bi okrivio Lilianu i ona bi morala snositi kaznu Outfita.“ Luca se zlokobno nasmije. „A sada neće? Odvest će je na suđenje i ne samo da će je jako kazniti. Također će je optužiti da je sve ovo smislila i onda će biti jebenog krvoprolića. Dante je hladnokrvan, ali mora pokazati snagu. Proglasit će rat u kratko vrijeme. A sve zbog toga što nisi mogao kontrolirati svoj kurac i srce.“ „Kao da bi ti mogao. Ti bi ubio svakoga tko bi pokušao uzeti Ariu od tebe,“ Romero reče. „Ali Aria je moja supruga. To je velika razlika.“ „Da se mene pitalo, Lily bi bila moja supruga još prije nekoliko mjeseci.“ Iznenađeno sam gledala u njega. Nikada nije spominjao brak sa mnom. Moje srce preplavi radost, a zatim se skameni na Lucin izraz lica. „Netko će platiti za ovo,“ rekao je mračno. Zastao je. „Kao Capo New York Famiglije, moram svaliti krivnju na Lilianu i nadati se da Dante neće započeti rat.“ To bi značilo moju sigurnu smrt. Možda Dante neće sam izdati zapovijed, možda će sve prebaciti na mog oca da on sam donese osudu, ali ni od njega nisam očekivala milost. Mrzio je Giannu zbog onoga što je učinila, a to ni približno nije bilo užasno kao moj zločin. „Ne možeš to učiniti,“ Aria prošapće. Njezini su članci na prstima postali bijeli od snažnog stiskanja njegove podlaktice.

Romero me pusti i napravi nekoliko koraka prema središtu prostorije gdje klekne na koljena i širom otvori ruke. „Ja ću preuzeti punu krivnju za ovo. Reci ima da sam poludio i krenuo za Lilianom jer sam je mjesecima želio. Ubio sam Benita kada je pokušao obraniti sebe i Lilianu, ali prije nego sam je uspio silovati, vidio si da me nema i otišao si me

170

potražiti. Neće biti rata između Outfita i New Yorka, a Lily će dobiti priliku za novi život.“ „Ako je to priča u koju želimo da povjeruju, onda nešto nedostaje,“ Luca reče.

Romero kimne. Susreo je Lucin pogled. „Dat ću svoj život za ovo.

Upucaj me.“ Zateturala sam prema naprijed. „Ne!“ Aria, također, vrisne te riječi.

Luca i Romero su nas ignorirali, zaključani u tihom natjecanju upornih pogleda. Stala sam među njih. Nije me bilo briga ako sam kršila neko tajno mafijaško pravilo. Krenula sam prema Luci. Krajičkom oka, mogla sam vidjeti da Romero ustaje. Izgledao je kao da je zabrinut zbog toga što se približavam Luci, ali ja nisam bila zabrinuta za sebe. Ako Luca ubije Romera zbog mene, to će biti i moj kraj. Nikada neću moći živjeti sama sa sobom. „Molim te,“ prošaptala sam dok sam gledala u Lucino bezizražajno lice. „Molim te, nemoj ga ubiti. Učinit ću sve, samo molim te, nemoj. Ne mogu živjeti bez njega.“ Suze su se slijevale niz moje lice.

Romero spusti dlanove na moja ramena i privuče me uza sebe. „Lily, nemoj. Ja sam vojnik Famiglije. Prekršio sam svoj zavjet da će mi Famiglija uvijek biti na prvom mjestu i sada moram prihvatiti svoju kaznu.“ „Nije me briga za zavjete. Ne želim te izgubiti,“ rekla sam dok sam se okretala u njegovom naručju.

Aria položi dlanove na Lucine grudi. „Molim te, Luca, nemoj kažnjavati Romera zbog nekoga koga voli. On i Lily pripadaju zajedno.

Preklinjem te.“ Rekla je posljednje riječi jedva čujnim šaptom. Htjela sam je zagrliti, ali bila sam previše preplašena da se pomaknem. Ona i Luca su gledali jedno drugo i nisam htjela prekinuti njihovo tiho razumijevanje, posebno ako će spasiti Romerov život. Pogledala sam u Romera. Izgledao je tako mirno, a ne poput nekoga čiji bi život mogao završiti u svakom trenutku.

Luca konačno otrgne pogled od moje sestre i nježno makne njezine ruke sa svojih grudi. „Ne mogu odluke donositi na temelju osjećaja. Ja sam Capo i moram donositi odluke koje su u korist moje Famiglije.“ Romero kimne, a zatim prođe pokraj mene i stane nasuprot Luce.

Drhtala sam, potpuno prestravljena. Arijine širom otvorene oči padnu na mene. „Ti si moj najbolji vojnik. Famiglija te treba, a ne vjerujem nikome kao tebi kada je u pitanju Arijina sigurnost,“ Luca reče. Stavi ruku na 171

Romerovo rame. „Rat je već neko vrijeme neizbježan. Neću ti oduzeti život kako bi odložio rat za još nekoliko mjeseci. Stajat ćemo zajedno.“ Umalo sam odahnula od olakšanja. Aria požuri prema meni i čvrsto me zagrli. Ali trenutak moje euforije bio je kratkog vijeka. „Naravno, možda iz ove kuće ne izađemo živi,“ Luca doda. „Sada smo okruženi neprijateljima.“ „Većina gostiju je ili zaspala ili su pijani. Mogli bi se iskrasti. Do sutra, kada primijete da Benita nema, mi ćemo biti u New Yorku,“ Romero reče. Tračak olakšanja pojavi se na njegovom licu. Htjela sam biti u njegovom naručju, ali on i Luca su se trebali nositi s problemom, problemom koji sam ja započela. Što ako zaista odavde ne izađemo živi?

Outfit nas je uvelike nadjačavao. Ovo je bio njihov teritorij, a mi smo bili tisuće kilometara udaljeni od svog pojačanja. „Moram nazvati Mattea i Giannu. Moraju doći ovamo kako bismo mogli pronaći najbolji način da izađemo iz ove kuće,“ Luca reče, već je podizao mobitel prema uhu.

Romero mi priđe i zagladi prstom boru između mojih očiju. Naslonila sam se na njega. Aria je krenula prema Luci, dajući nam prostora. „Bila sam tako preplašena,“ prošaptala sam.

Romero zakopa lice u moju kosu. „Znam.“ „Zar ti nisi? Tvoj je život bio na kocki.“ „Moj je život na kocki otkako sam postao Made Man. Navikao sam na to. Jedina stvar koja me jebeno plašila dana, bila je dok sam gledao kako se udaljavaš s tim šupkom Benitom za svoju prvu bračnu noć. Onda sam ga želio ubiti. Htio sam ga ubiti svaki dan otkako sam saznao da se moraš udati za njega. Drago mi je što konačno i jesam.“ „I meni,“ rekla sam, a zatim sam se podignula na prste i poljubila mu usne. „Prokletstvo. Matteo se ne javlja na mobitel.“ „Misliš li da im se nešto dogodilo?“Aria upita.

Romero se lagano nasmije, a zatim izmijeni pogled s Lucom. „Jedina stvar koja se događa jest da on vjerojatno jebe do iznemoglosti vašu sestru i ignorira jebeni mobitel,“ Luca reče.

Namreškala sam nos. Naravno da sam znala da moja sestra ima seks, samo nisam htjela biti podsjećana na to ili što je još gore: nisam to htjela zamišljati. „Možemo li otići do njihove sobe?“ Luca odmahne glavom. „Dosta je daleko od stražnjeg ulaza.“ Ponovno je pozvao. „Prokletstvo!“

172

„Trebali bismo odnijeti Benita u kupaonicu i prekriti krvavu mrlju na tepihu s nečim. Ako netko ujutro uđe ovamo, na taj ćemo način sebi kupiti još vremena.“ Luca gurne mobitel u džep, a zatim uhvati Benita za noge dok ga je Romero prihvaćao za ruke. Zadrhtala sam dok sam ih promatrala kako truplo nose u susjednu kupaonicu. Moj je suprug bio poput vreće brašna u njihovim rukama. „Trebala bi skinuti vjenčanicu i odjenuti nešto prikladnije,“ Aria nježno predloži. Lagano je dotaknula moju ruku, odvlačeći mi pažnju s mrtvog tijela. Nakon trenutka sam kimnula. Luca i Romero izašli su iz kupaonice i raspravljali su o tome koji je let najbolje uzeti.

Dohvatila sam traperice i pulover iz svoje torbe u kutu, prije nego sam krenula prema kupaonici kako bih se na miru preodjenula, ali sam se ukočila u dovratku. Benito je bio ispružen u kadi. Nisam željela biti sama s mrtvacem. Kugla se podigne u moje grlo. „Hej,“ Romero reče nježno i stane iza mene. „Želiš li da uđem s tobom?“ Lagano sam kimnula i konačno ušla u kupaonicu. Romero je ušao za mnom. Uz njegovu pomoć, brzo sam se izvukla iz vjenčanice. „Nekako sam uvijek zamišljao da ćemo biti u drugačijoj situaciji kada ti budem pomagao da se izvučeš iz vjenčanice,“ promrmljao je.

Osmjehnula sam se bez glasa. Bacila sam haljinu na pod. Za mene je ona bila samo simbol najgoreg dana u mom životu. Nisam bila tužna što ću je se riješiti. Možda jednog dana dobijem priliku da se ponovno vjenčam, ovog puta za onoga koga želim, za supruga kojeg volim.

Preodjenula sam se u svoju drugu odjeću.

Romero podigne haljinu i na trenutak se činilo kao da je želi zadržati za naše buduće vjenčanje. „Što to radiš?“ „Htio sam s njom prekriti krvavu mrlju u spavaćoj sobi. Nitko neće biti sumnjičav ako tvoja haljina bude ležala na podu nakon tvoje prve bračne noći.“ Izašao je oz prostorije i položio haljinu na pod.

Luca kimne. „Dobro. Sada idemo. Ne želim riskirati i ostati ovdje niti trenutka dulje ako nije potrebno.“ Ispružio je ruku prema Ariji koja ju je prihvatila. Pretpostavljala sam da će napetost među njima završiti nakon noćas. Način na koji su se pogledavali, dao mi je nadu da će joj Luca oprostiti za skrivanje tajne. Nakon što je izvadio pištolj, odškrinuo je vrata i povirio u hodnik. „Ostani blizu uz mene,“ Romero mi je rekao, izvukao je svoj pištolj i svojom slobodnom rukom primio moju.

173

Luca mu kratko kimne, širom otvori vrata i izađe van, a Aria ga je slijedila. Romero me poveo za sobom. Nitko ništa nije govorio. Dugi hodnik bio je prazan, ali iz prizemlja se mogao čuti smijeh i glazba sa zabave. Miris dima dopirao je na kat. Istog sam trena bila podsjećena na Benitov zadah i njegov jezik u mojim ustima. Izgurala sam tu pomisao iz svog uma.

Trebala sam se usredotočiti. Stvarno sam se nadala da nitko od gostiju neće krenuti našim putem. Luca i Romero bi ih upucali. Što ako bi to bio netko koga ja poznajem? Nisam čak ni htjela razmišljati o tome. Aria pogleda prema meni preko ramena dok ju je Luca vukao za sobom. Ista zabrinutost koju sam ja osjećala bila je ispisana na njezinom licu.

174

Romero i Luca pokazivali su samo odlučnost i opreznost dok su nas vodili kroz kuću. Na kraju smo stigli ispred Gianninih i Matteovih vrata.

Luca lagano pokuca, ali iz njegovog munjevitog pogleda mogla sam iščitati da bi volio da može srušiti vrata, samo kada ne bi riskirao da netko čuje. Ponovno nitko nije odgovorio pa sam počela šiziti, a zatim se nakon još jednog glasnijeg kucanja na vratima ona napokon otvoriše.

Matteo se pojavio na njima, razbarušene kose i odjeven samo u bokserice, izgledale su kao da ih je naopako obukao u žurbi i iza njih bila je skrivena kvrga. Odvratila sam pogled. „Zar nisi shvatio da ne želim da me se prekida kada nisam odgovorio na tvoj jebeni poziv,“ Matteo promrmlja, a zatim mu pogled padne na Romera i mene, pa se namršti. „Imam jebeno loš osjećaj.“ Luca gurne Mattea u rame. „Za milost Božju, Matteo, javi se kad te zovem. Morate se obući. Moramo odmah otići.“ „Što nije u redu?“ Gianna upita, prišla je Matteu iza leđa u satenskom ogrtaču. Usne su joj bile crvene i otečene. Stvarno nije bilo sumnje u to što su radili prije nego smo mi stigli. Njezin je pogled prelazio s Arie na mene. „Sranje, nešto se loše dogodilo, zar ne? Da li te ona šupčina povrijedila?“ Prošla je pokraj Mattea unatoč prigovorima njega i Luce i zagrlila me. „On je mrtav,“ prošaptala sam. „Dobro,“ rekla je bez oklijevanja. Potapšala je Romerovo rame. „Učinio si to, zar ne?“ Romero se lagano osmjehne. „Da, što nas dovodi do razloga zbog kojeg moramo požuriti.“ „Romero je u pravu. Moramo izaći iz ove kuće prije nego netko shvati da je mladoženja mrtav,“ Luca reče nestrpljivo.

175

„Kladio bih se u sve da ću ja biti taj koji će započeti rat između Outfita i Famiglije. Svaka čast, Romero, jer si mi dokazao da sam barem jednom bio u krivu,“ Matteo reče široko se osmjehujući. „I ja bih se kladio na to,“ Romero reče.

Luca uzdahne. „Mrzim prekidati vaše čavrljanje, ali moramo jebeno krenuti.“ Matteo kimne i pokaže Gianni da uđe u njihovu sobu. Mi smo ih ostali slijedili i čekali dok su se Matteo i Gianna odjenuli. Svaki put kada bih začula glasove, poskočila bih, napola očekujući da otac ili Dante otvore vrata i upucaju nas na licu mjesta. Romero skloni nekoliko pramenova koji su mi pali preko lica. Zbog pogleda u njegovim očima shvatila sam da sam vrijedna toga. Ljubav je bila vrijedna rizika. Samo bih voljela da druge nisam uvukla u opasnost sa sobom. Pet minuta kasnije, nas šestero napustili smo kuću i nastavili svoj put kroz kuću. Zvukovi zabave bili su sve tiši, što je značilo da bi sve više ljudi moglo ići u svoje sobe i naletjeti na nas, ali do sada smo imali sreće.

Krenuli smo drugim stepenicama u stražnjem dijelu kuće do prvog kata, a zatim prema vratima koja su vodila u podzemne garaže. Većina ih je kuća u ovom području imala jer je prostor ispred kuće bio ograničen. Začuju se koraci iz hodnika s lijeve strane od vrata. Romero me zaustavi i uperi pištolj u tom smjeru. Matteo i Luca učine isto. Srce mi je tuklo u sljepoočicama. Imali su prigušivače na pištoljima, ali pucanj bi uvijek proizveo nešto buke, a stvarno nisam htjela više krvi na svojim rukama.

Netko skrene za ugao u naš hodnik, a ja povučem Romerovu ruku da ga spriječim da zapuca. Bio je to Fabiano. Zaustavio se, a vlastiti je pištolj držao uperen u nas. Nisam čak ni znala da je nosio pištolj, a posebno ne da ga je nosio na mom vjenčanju. Bio je premlad za ovo. Njegov pogled promotri našu malenu skupinu, a smeđe obrve mu se sumnjičavo skupe.

Još uvijek je bio u svečanoj odjeći. Što se tu događalo?

Aria osloni ruku na Lucinu u kojoj je držao pištolj, ali on ga nije spustio, a nije ni Matteo unatoč Gianninom upornom šaptanju. „Nemoj ga povrijediti,“ molila sam. Romero nije skinuo pogled s mog brata, ali mi je lagano stisnuo ruku u odgovor. „Što se ovdje događa?“ Fabiano čvrsto upita, uspravi se pa je bio još viši nego inače, pokušao je izgledati poput muškarca. S pištoljem i tim ozbiljnim izrazom lica skoro pa je uspio izgledati ozbiljnije od tinejdžera. „Spusti pištolj,“ Luca naredi.

176

Fabiano se nasmije, ali se njegov smijeh činio nervoznim. „Nema šanse. Želim znati što se događa.“ Njegov je pogled pao na Ariu pa na Giannu, a zatim na mene. Na kraju se smjesti na Romerovu ruku kojom je držao moju. „Zašto uopće trčiš uokolo s pištoljem? Zar ne bi trebao biti u krevetu?“ Aria upita i baš kad je namjeravala koraknuti prema našem bratu, Luca je povuče natrag. „Imam dužnosti čuvara,“ Fabiano reče uz naznaku ponosa. „Ali još nisi induciran,“ rekla sam, zbunjena. Primijetila bih da je započeo proces, zar ne? Fabi mi je uvijek sve govorio. Bili smo mi protiv svih nakon što su se Aria i Gianna preselile u New York. „Započeo sam proces prije nekoliko tjedana. Ovo je moj prvi zadatak,“ Fabi reče. Njegova je ruka s pištoljem lagano drhtala. Ako sam ja to primijetila, onda su sasvim sigurno primijetili Luca, Matteo i Romero.

Nisam bila sigurna da li je to dobra stvar jer bi zbog nervoze shvatio da je još uvijek dijete ili loša stvar jer bi bio laka meta u njihovim očima. „Otac ti ga je dao jer je mislio da će to biti lagan prvi zadatak, zar ne?

Ništa se loše nikada ne događa na vjenčanjima,“ pokušala sam se našaliti.

Fabi se uopće nije osmjehnuo, a nije ni itko drugi. Razmijenila sam pogled s Ariom i Giannom. Morali smo pobjeći, to je bilo jasno, ali nismo smjeli riskirati da Fabi bude povrijeđen. „Dao mi je zadatak jer je znao da sam odgovoran i sposoban,“ Fabi reče, ali je zvučao poput očeve osobne papige. Moje se grudi stisnu. Što ako nas Fabi zaista ne pusti? Na način na koji je uperio pištolj prema nama, činio se potpuno odlučnim. Zar se toliko promijenio? „Ne misliš valjda da možeš ubiti svu trojicu?“ Matteo upita i osmjehne se.

Gianna ga značajno pogleda. „Začepi Matteo.“ Fabi se promeškoljio, ali mu je izraz lica ostao čvrst. Kada je naučio namjestiti pokeraško lice? „Mogu pokušati,“ Fabi reče. „Fabiano,“ Luca reče mirno. „One su tvoje sestre. Zar stvarno želiš riskirati da one budu povrijeđene?“ „Zašto je Lily ovdje? Zašto nije sa svojim suprugom? Želim znati što se događa. Zašto je pokušavate odvesti sa sobom? Ona je dio Outfita, a ne New Yorka.“ „Ne mogu ostati ovdje, Fabi. Sjećaš li se kako si mi rekao da se ne trebam udati za Benita? Da to nije ispravno?“ „To je bilo davno, a danas si mu rekla da. Gdje je on uopće?“ 177

Pogledala sam prema Romeru. Mora da me nešto u mom izrazu lica odalo. „Ubio si ga, zar ne?“ Fabi ga optuži, a pogled mu je putovao između Mattea, Luce i Romera. „Da li je to neki trik kako bi oslabili Outfit? Otac uvijek govori da ćete nas jednog dana napasti s leđa.“ Podigao je pištolj malo više.

Aria pokuša ponovno krenuti prema njemu, ali je ovaj put Luca praktički gurne iza sebe. „On je moj brat!“ Siktala je. „On je vojnik Outfita.“ „Fabi,“ rekla sam. „Famiglija ne pokušava oslabjeti Outfit. Ne radi se tu o moći. Sve je to moja krivnja. Benito me pokušao povrijediti i ja sam ga ubola. Zato moram otići. Otac će me kazniti, možda čak i ubiti.“ Fabijeve se oči širom otvoriše, zbog čega je odjednom izgledao mlađe. „Ubila si svog supruga?“ Romerova se ruka stisne oko moje, ali ruka s pištoljem i dalje je bila mirna. Uopće se nije pomicao. I dalje je pištolj bio uperen ravno u Fabijevu glavu. Ako ubije mog brata… nisam čak mogla ni završiti rečenicu. „Nisam znala što drugo da učinim,“ rekla sam. Odlučila sam da neću spomenuti da je Benito još uvijek bio živ kada je Romero zabio nož u njegovo srce. To bi samo još više zakompliciralo stvari. „A što je s tobom i s njim?“ Fabi kimne prema Romeru. „Nisam glup.

Nešto se događa među vama.“ Nismo to mogli poreći, ali imala sam osjećaj da će se Fabi naljutiti ako mu budem lagala. Matteo se primicao bliže Fabiju dok smo razgovarali.

Nisam bila sigurna što je namjeravao učiniti, ali poznajući Mattea, neće se dobro završiti. „Već smo neko vrijeme zajedno. Znaš da se nikada nisam htjela udati za Benita, ali otac mi nije dao izbora.“ „I zato želiš otići iz Chicaga i od Outfita za New York poput Gianne i Arie,“ Fabi reče. „Moram,“ rekla sam. „Pođi s nama,“ Aria predloži. Shvativši svoju pogrešku, pogledala je prema Luci koji bi morao primiti Fabija u Famigliju. „Možeš postati dio Famiglije,“ istog je trena rekao.

Fabi odmahne glavom. „Otac me treba. Ja sam dio Outfita. Dao sam zakletvu.“

178

„Još uvijek nisi u potpunosti induciran i zato se to ne smatra kršenjem,“ Matteo reče, što i nije bila laž u potpunosti, ali zapravo, bio bi tretiran kao izdajica ako pobjegne i kazna bi bila jednaka.

Fabi podigne pogled. „Neću izdati Outfit.“ „Onda ćeš nas morati zaustaviti u odlasku,“ Luca jednostavno reče. „A mi ti to nećemo dopustiti. Biti će krvi, a ti ćeš umrijeti.“ Frknula sam i namjeravala sam nešto reći kada je Romero lagano odmahnuo glavom. „Ja dobro pucam,“ Fabi reče ponosno. „Vjerujem ti. Ali, jesi li bolji od nas trojice? Zar stvarno želiš da tvoja sestra Lily bude kažnjena? Ako je prisiliš da ostane, potpisuješ njezinu smrtnu presudu.“ Dvojba se vidjela na Fabijevom licu. „Ako vas pustim da odete i netko sazna za to, ubit će i mene. Mogao bih umrijeti poštenom smrću ako vas pokušam zaustaviti.“ Luca kimne. „Mogao bi i oni bi ti pjevali hvalospjeve, ali ti bi i dalje bio mrtav. Želiš li danas umrijeti?“ Fabi ništa nije rekao, ali je za nekoliko centimetara spustio pištolj. „Nitko ne mora saznati da si nas pustio da odemo. Ti si se potrudio da nas zaustaviš, ali nas je bilo previše,“ Romero iznenada reče. „Mislit će da sam se uplašio i pobjegao i da ste zato vi uspjeli umaći.“ Luca lagano kimne Romeru. „Ne ako budeš ranjen. Mogli bismo te upucati u ruku. Ovo je trebao biti lagan prvi posao, nitko ne očekuje od tebe da zaustaviš najbolje borce New Yorka. Neće ti ništa reći ako budeš ranjen.“ „Želiš upucati mog brata?“ Aria reče u nevjerici. „Što ako ga ozbiljno ozlijediš?“ Upitala sam. „Mogao bih pogoditi rupicu na njegovoj bradi kada bih želio, mislim da onda mogu upucati ga na bezazlen način,“ Matteo reče i opasno se osmjehne. „Mi riskiramo time što ga jednostavno ne ubijemo i zato ranjena ruka nije ništa posebno.“ „I, što kažeš, Fabiano?“ Luca upita prije nego je Matteo uspio još išta reći. Nitko od muškaraca još uvijek nije spustio pištolj.

Fabi polako kimne i položi svoje oružje na zemlju. „U redu. Ali morat ću pozvat pomoć. Ne mogu čekati više od nekoliko minuta prije nego postanu sumnjičavi.“ „Nekoliko minuta biti će dovoljno da se odvezemo,“ Luca reče. „Slijedit će nas kada shvate što se događa, ali pet minuta biti će nam dovoljno da stvorimo dovoljnu udaljenost između sebe i njih. Dante nije 179

netko tko se voli boriti na otvorenom i zato sumnjam da će poslati potjeru za nama. On će nas kasnije napasti, kada shvati koji je najbolji način na koji nas može povrijediti.“ Želudac mi se stisne. Sve se ovo događa zbog mene. Koliko sebična osoba može biti da dopusti da drugi toliko riskiraju za nju?

Romero mi se ohrabrujuće osmjehne, ali ovaj put me nije uspio razvedriti. „Rat s Outfitom je neizbježan. Stvari svakim danom samo postaju sve gore.“ Luca pogleda prema nama. „To je istina. Da nije Arie i Gianne, Matteo i ja ne bismo uopće došli u Chicago na vjenčanje.“ To možda i jest bio slučaj, ali Benitova smrt bila je poput ulja dodanog na vatru. Sada će stvari postati veoma gadne. „Učinimo to sad,“ Matteo je požurivao. „Samo gubimo vrijeme.“ „Mislim da bismo trebali pucanje premjestiti u garažu. Možda će nam to kupiti dodatno vrijeme. Ljudi neće tako lako čuti tvoj vrisak,“ Romero predloži.

Zajedno smo krenuli prema vratima pa niz stepenice koje su vodile u podzemnu garažu. Nije bila velika poput one koju sam vidjela u New Yorku. Unatoč odluci da surađuju, nitko od muškaraca još uvijek nije vratio pištolj u korice. Kada smo se zaustavili pokraj naša dva iznajmljena auta, kliznula sam iz Romerova zagrljaja i prišla Fabiju. Nije mi promaknulo da se Romero napeo i podigao pištolj, ali ja sam vjerovala Fabiju. Možda je bio na svome putu da postane vojnik Outfita, ali je također bio i moj mali brat. To se neće promijeniti. Zagrlila sam ga i nakon trenutka, on je omotao svoje ruke oko mene. U posljednjih godinu, izbjegavao je društvene događaje jer je pokušavao izgledati cool, ali bio je dobar osjećaj imati ga blizu, posebno kada nisam znala kada ću sljedeći put imati priliku da ga vidim. „Žao mi je što ćeš imati neprilika,“ Prošaptala sam. „Voljela bih da su stvari drugačije ispale.“ „Nikada mi se nije sviđao Benito,“ Fabi jednostavno reče. „Otac te nije trebao udati za tog čovjeka.“ Odjednom su i Aria i Gianna bile ovdje i grlile su nas. „Sada moramo ići,“ Luca nas podsjeti.

Odmaknula sam se od Fabija i vratila se k Romeru. Pokazao mi je da uđem u auto, dok su Aria i Gianna ušle u drugi. Gledala sam dok su pokušavali odrediti koji je najbolji način da ga upucaju. Na kraju je Fabi ispalio dva pucnja u prazno pa je bio red na Matteu. Kada je Matteov metak prošao kroz Fabijevu ruku, trznula sam se. Ništa od ovog nije bilo 180

lažno. Romero je požurio prema našem autu i kliznuo za volan prije nego je stisnuo gas. Luca pritisne dugme kojim je otvorio vrata garaže.

Većina gostiju parkirala je na prilazu pa sam se pobojala da će zvuk privući pažnju na naš bijeg prije nego Fabi počne vrištati. Sumnjala sam da je itko mogao čuti prigušen pucanj kroz debele zidove podzemne garaže. Romeo usmjeri auto niz prilaz. Matteo je bio za volanom drugog auta i odmah iza nas. Požurili smo niz prilaz, prošli pokraj nekoliko pijanih gostiju koji su sjedili na mramornim klupama uz prilaz. Srce mi je tuklo u grudima, ali nije bilo vremena za zabrinutost. Stisnula sam sjedalo dok smo se vrtoglavo vozili kroz imanje. Pogledala sam kroz retrovizor, ali jedini auto koji je bio iza nas bio je onaj u kojem su bile moje sestre i njihovi supruzi. „Nitko nas ne slijedi,“ rekla sam. „Daj im trenutak. Većina njih je pijana i trebat će im neko vrijeme da shvate što se događa, ali netko će biti dovoljno trijezan da krene za nama,“ Romero reče.

Izgledao je smireno. Ovo nije bilo nešto novo za njega, čak iako su okolnosti koje su do svega ovoga dovele bile takve kakve jesu, ali Romero je već dugo bio Made Man. Ovo nije bila prva potjera, a neće biti ni posljednja. Čvrsto sam zatvorila oči, pokušala sam sabrati sve što se dogodilo u posljednja dvadeset četiri sata. Koračala sam prema oltaru da sklopim brak sa suprugom kojeg sam mrzila, a čovjek kojeg sam voljela ubio ga je zbog mene. Romero ispreplete naše prste pa sam otvorila oči. Unatoč našoj brzini, vozio je sa samo jednom rukom. Smjestio je pištolj u udubinu između naših sjedala. Zahvalno sam mu se osmjehnula. „Kada se vratimo u New York, što će se dogoditi?“ „Uselit ćeš se kod mene.“ Zastao je. „Osim ako ne bi radije ostala s jednom od svojih sestara.“ Odmahnula sam glavom. „Ne želim više biti daleko od tebe.“ Romero prinese moju ruku svojim usnama i nježno je poljubi, ali tada njegov pogled padne na retrovizor i on se napne. Pustio me i zgrabio svoj pištolj.

Povirila sam preko ramena. Tri su nas automobila lovila. Utonula sam dublje u sjedalo i ispreplela ruke, pa se na brzinu pomolila. Nisam bila nešto naročito religiozna, ali to se činila kao jedina stvar koju sam mogla učiniti. Do sada niti jedan pucanj nije bio upućen s niti jedne strane pa sam se zapitala da li je Outfit negdje postavio zamku. „Zašto ne pucaju?“ „Ovo je stambena četvrt, a Dante ne voli privlačiti pažnju na Outfit.

Pretpostavljam da im je dao naredbe da pričekaju do rubnog dijela 181

grada, kamo ćemo stići za minutu. Sada prelazimo u industrijsko područje.“ Bio je u pravu. Obiteljske kuće zamijenile su tvornice, a automobili Outfita približili su se i oni započnu paljbu. Budući je Matteo bio iza nas u svom unajmljenom autu, Romero nije imao priliku za čist pogodak na naše progonitelje, ali mogla sam vidjeti Lucu kako upućuje metak za metkom kroz otvoren suvozačev prozor. Nisam mogla vidjeti Ariu i Giannu, vjerojatno su se spustile na stražnje sjedalo kako ne bi primile metak. Što ako ne uspijemo pobjeći? Što ako naši život završe ovdje?

Jedan metak probuši gumu jednog od naših progonitelja. Auto se okrene i zaustavi. Ali druga dva auta su bila blizu. Više nisam mogla vidjeti ni njihove tablice.

Nisam bila sigurna koliko će nas dugo oni progoniti, ali sam znala da će u nekom trenutku Matteo ili Romero napraviti pogrešku i izgubiti kontrolu nad svojim autom.

Odjednom oba auta uspore i naprave polukružni zaokret. „Zašto su nas prestali slijediti?“ „Danteova naredba, pretpostavljam. Rekao sam ti, on je veoma oprezan čovjek. Čekat će bolju priliku da nas natjera da platimo. Ovo je previše riskantno za njegov ukus,“ Romero reče.

Izdahnula sam. Znala sam da je sve ovo daleko od kraja. Iz onoga što sam znala o Danteu, Romero je bio u pravu, ali jednostavno mi je laknulo što ćemo se večeras izvući bez ogrebotine. O ostalom ćemo sutra razmišljati. Ponovno sam pogledala prema Romeru. Nisam mogla vjerovati da mi je konačno dopušteno da budem s njim. Osim što smo dva puta stali radi pauze za wc, vozili smo cijelim putem do New Yorka i za vrijeme vožnje jedva da smo pričali. Kada se nebo iznad New Yorka napokon pojavilo iznad našeg auta, olakšanje me preplavi. Iz nekog se razloga grad već činio poput doma i znala sam da ću ovdje biti sigurnija.

Ovo je bio Lucin grad. Neće biti lako Danteu napasti nas ovdje.

182

Nakon više od četrnaest sati vožnje, stigli smo u Lucin penthouse. Lily je zaspala nekoliko puta tokom vožnje, ali gotovo svaki put bi se odmah probudila. Vjerojatno je imala noćne more o Benitu. Toliko mi je jebeno drago što sam ga ubio. Kada sam ušao u glavnu spavaću sobu i ugledao Benita s otvaračem za pisma u svome tijelu, htio sam zavrištati od radosti. Znao sam da će sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci, a možda čak i godina, biti teški za Famigliju, za svakoga od nas. Dante će se osvetiti sa svim što je imao.

Parkirao sam auto u podzemnoj garaži i izašao van. Lily je jedva stajala na nogama od iscrpljenosti, ali je ipak na lice namjestila hrabar izraz. Htio sam je samo odvesti kući sa sobom, ali prvo sam morao s Lucom i Matteom porazgovarati o riziku Outfitovog napada.

Kada smo ušli u penthouse, Aria i Gianna povele su Lily prema kauču. Riječi protesta bile su mi na vrhu jezika. I dalje sam se osjećao veoma zaštitnički prema njoj nakon što sam je umalo izgubio i htio sam je uza sebe svo vrijeme, ali bilo bi smiješno da sam uopće išta rekao. I dalje je bila u istoj prostoriji sa mnom. Njezin pogled doleti prema meni dok je sjedala između sestara i iz njega sam mogao iščitati da se osjeća jednako kao i ja. „Moramo sve pozvati na sastanak. Moraju znati da primirja s Outfitom više nema. Ne želim da itko uleti u zamku jer misle da se može vjerovati Outfitovoj kopiladi,“ Luca reče. Mogao sam reći da je i dalje bio bijesan na mene i imao je svako pravo da bude. To što me nije ubio bio je ogroman znak prijateljstva, znak kojem sam se samo nadati mogao. „Neki ljudi možda neće biti sretni zbog Liliane i tebe,“ Matteo reče. „Vjerojatno neće djelovati na temelju svoje ljutnje, ali ja bih bio oprezan da sam na tvome mjestu.“ „Ne brini. Ako netko stavi prst na Lily, ja ću mu iščupati grkljan.“

183

„Mislim da si za neko vrijeme napravio dovoljno štete,“ Luca reče kruto. „I nitko neće pokušati povrijediti Lilianu. Ona je sada dio Famiglije i pod mojom je zaštitom. Pretpostavljam da ćeš se oženiti njome?“ Nikada je nisam pitao, ali sam želio da bude moja supruga. „Ako kaže da, onda ću se oženiti njome.“ „Nakon sve drame od danas, bolje joj je da se uda za tebe,“ Matteo promrmlja. Naslonio se na kuhinjski stol i široko zijevnuo. „Uskoro ću je pitati.“ Luca podigne ruku. „To nije naš glavni problem sada. Moramo pojačati mjere sigurnosti. Nismo samo oteli Scuderijevu kćer, već smo i ubili Kapetana koji je imao svoje vojnike. Tražit će krvnu osvetu.“ Izmijenio sam još jedan pogled s Lily. Outfit bi je mogao pokušati ubiti. Poznajući njezinog oca, vjerojatno bi to i sam učinio. Morat će prijeći preko mene kako bi je pokušao povrijediti.

Nakon dva sata u Lucinom stanu, napokon smo stigli u Romerov smještaj. Nikada nisam bila ovdje pa sam bila znatiželjna unatoč svojoj iscrpljenosti. Mogla sam reći da je Romero bio napet, ali nisam znala zbog čega. Možda je žalio zbog svega što se dogodilo? Ili je možda samo bio zabrinut za ono što slijedi.

Romero otključa vrata i širom ih otvori za mene. Prošla sam pokraj njega i ušla u dugačak hodnik. Obiteljske fotografije u lijepim srebrnim okvirima ukrašavale su zidove. Obećala sam si da ću ih izbliže promotriti kada mi se oči ne budu zatvarale same. Nekoliko je vrata bilo po hodniku. Romero me povede prema posljednjim s desne strane.

Glavna spavaća soba čekala je iza njih, ali nismo se zaustavili ondje.

Satima smo bili na cesti i bila sam budna više od dvadeset četiri sata. Već je prošlo podne i htjela sam spavati.

Još uvijek sam mogla namirisati Benita na sebi, njegovu krv, njegov znoj, smrad njegovog tijela. Zbog toga mi je bilo mučno. Romero otvori vrata susjedne kupaonice. Brzo sam izašla iz svoje odjeće i ušla u staklenu tuš kabinu. Romero me u tišini promatrao, nečitljiv izraz bio je 184

na njegovom licu. Izgledao je iscrpljeno. Kada je topla voda počela kliziti niz moje tijelo, osjetila sam kako mi nešto napetosti napušta udove. „Želiš li biti sama?“ Romero upita nakon trenutka. Zvučao je… nesigurno. To nije bilo nešto na što sam kod njega navikla. Možda sam trebala uzeti u obzir da je i on morao razmisliti o svemu.

Odmahnula sam glavom. „Želim da mi se pridružiš.“ Romero skine svoju odjeću. Pokušala sam prekriti divljenje dok sam ga promatrala. Voljela sam Romerovo tijelo. Voljela sam sve u vezi njega.

Pomaknula sam se u stranu kako bi mogao ući pod tuš sa mnom.

Kliznula sam rukama oko njegova struka i oslonila obraz na njegove grudi dok je voda padala po nama. Nedostajao mi je osjećaj njegove kože na mojoj. Čvrsto sam zatvorila oči. Toliko se toga dogodilo, a još je više toga dolazilo. „Stvari će sada postati stvarno loše za Famigliju i Lucu, zar ne?“ Romero mi je milovao leđa. „Savez između Outfita i Familije se trebao prekinuti u nekom trenutku. Draže mi je da je to bilo zbog nečeg bitnog, nego zbog novca i politike. Ti si vrijedna rata.“ „Nisam sigurna da se Luca slaže s tim. Vjerojatno je već požalio što me poveo u New York.“ „Ja poznajem Lucu. On ne žali za svojim odlukama. A ovo nije bilo samo zbog tebe. Bilo je i zbog Arie i Gianne. I one žele da budeš sretna.“ Podignula sam glavu i osmjehnula se. Njegovo me tijelo štitilo od vode. Romero spusti glavu i poljubi me u čelo, a zatim i u usne. Nismo produbili poljubac, umjesto toga smo na brzinu završili s tuširanjem.

Romero prvi izađe i dohvati ručnik. Omota ga oko mene i nježno mi osuši tijelo. Opustila sam se pod njegovim nježnim dodirima. I posljednji dio napetosti napusti moje tijelo. Nakon što je završio sa mnom, ja sam dohvatila ručnik i zauzvrat obrisala Romera. Njegove se oči zatvoriše dok sam mu masirala ramena. „Kako se osjećaš?“ Upitala sam nježno.

Znala sam da muškarci, a posebno Made Mani, ne vole razgovarati o svojim osjećajima, a posebno ne o tuzi i strahu.

Pogledao je prema meni. „Umorno.“ „Ne, mislim na to što si ubio Benita za mene. Jesi li u redu?“ Romero se grleno nasmije. Primio me za ruku i poveo u spavaću sobu.

Potonuo je na krevet i povukao me između svojih nogu, a zatim me posjeo na jednu od njih. „Nije mi prvi, a neće biti ni posljednji, ali u njegovoj sam smrti uživao više nego u drugima i ne žalim zbog toga.

Ponovio bih to i jednako bih uživao.“

185

Bila je to istina i sada kada ćemo Lily i ja početi živjeti zajedno, trebala je to znati, trebala je znati svaki mračan dio mene. Pretražio sam njezin pogled za znakovima odbojnosti, ali nije ih bilo. Poljubila mi je obraz prije nego je glavu oslonila na moje rame. Njezini su prsti lagano dodirivali moje grudi. To i osjećaj njezine čvrste stražnjice na mom bedru probudili su mi kurac, ali sada nije bilo vrijeme za zadovoljavanje potreba. Ne baš tako davno, Lily se morala boriti s novim suprugom, morala ga je ubosti i gledati kako umire. Trebalo joj je vremena da se oporavi. Ustao sam, podigao Lily u svoje naručje, ponio je oko kreveta i polegao je. Držala je ruke omotane oko moga vrata pa je nisam mogao pustiti čak ni kada sam se uspravio. „Lily,“ rekao sam tiho. „Moraš se odmoriti.“ Odmahnula je glavom i povukla me na sebe. Oslonio sam se na ramena kako je ne bi zgnječio svojom težinom. Lily omota ruke oko mojih bokova i zakopa pete u donji dio mojih leđa, gurajući me prema sebi.

Nisam se opirao. Spustio sam se prema dolje sve dok naša tijela nisu prianjala jedno uz drugo i oslonio kurac na njezinu pičkicu. Podignula je glavu kako bi oslonila usne na moje za poljubac. Gledao sam je u oči, bile su nježne i ispunjene žudnjom. Nisam bio siguran kako sam ikada mogao povjerovati u to da me Lily ne želi. Njezine su oči, jasno kao dan, pokazivale njezinu ljubav prema meni. „Trebam te,“ promrmljala je, izdignula bokove nekoliko centimetara zbog čega je moj vrh kliznuo preko njezinih donjih usana. Lagano sam zasiktao od osjećaja. Bila je vlažna i topla. Uvijek je tako jebeno pozivala.

Nije me trebalo pitati dva puta. Uvijek sam je želio. Brzo sam stavio kondom, dlanovima joj obuhvatio lice i polako ušao u nju. Dok sam to radio, shvatio sam koliko je i meni to bilo potrebno. Bila je uža nego inače, možda od napetosti i iscrpljenosti pa sam se pobrinuo da budem oprezan.

186

Polako sam vodio ljubav s njom. Nije se tu radilo o tome da završimo s tim, o tome da se predamo želji i žudnji, ovo je bilo nešto što nam je trebalo pokazati da je sve u redu. Prije nekoliko dana mislio sam da ću je zauvijek izgubiti, a sada je bila moja.

Između laganih uzdisaja govorila mi je koliko me voli. Poljubio sam njezine usne. Nikada nisam bio od onih previše emocionalnih, ali nikada se neću umoriti od izgovaranja tih riječi njoj. „I ja tebe volim,“ rekao sam tiho. Bilo je neobično priznati to nekome.

Dok smo nakon toga, ležali u naručju jedno drugome, pronašao sam duboki, sveobuhvatni mir koji nikada prije nisam osjetio.

Probudio sam se u zoru, ali Lily nije bila uz mene. Naglo sam ustao, posegnuo za pištoljem na noćnom ormariću i kao i obično, očekivao najgore. Ali Lily je bila pokraj prozora i gledala je van. Nisam imao prozore kao i Luca u svom penthouseu, od poda do stropa, ali nisu bili baš ni mali. Ali Lily je odrasla kao kćer Savjetnika. Imala je najbolje od svega u svom životu.

Prebacio sam noge preko ruba kreveta i prišao joj. „Nisam toliko bogat, znam da si na to naučila. Tvoja obiteljska kuća i Arijin penthouse mnogo su veći od mog stana. Biti ćeš supruga običnog vojnika.“ Lily lagano poskoči, a zatim pogleda u mene preko ramena. „Zar stvarno misliš da marim za takve stvari? Dok sam živjela u velikoj kući i imala novca više nego što ikada mogu potrošiti, nisam bila sretna, ali sada kada sam s tobom, sretna sam.“ „Ipak, to je velika promjena za tebe,“ rekao sam. Nisam baš bio ni siromašan, ali neće si moći priuštiti kao što je prije mogla.

Lily se okrene prema meni i dotakne mi obraze. „Želim samo tebe, Romero. Nije me briga za novac.“ Pokazala je rukom uokolo. „A ovo je predivno mjesto. Većina bi ljudi bila sretna da mogu živjeti ovdje. Sviđa mi se.“ Zato sam znao da je Lily ona prava.

Sunce se konačno pojavilo iza nebodera koji su nas okruživali. „Pogledaj,“ rekao sam, pokazujući prema gradu.

Lily se okrene u mome naručju, njezina su leđa bila oslonjena o moje grudi dok smo promatrali izlazak sunca. Htio sam uživati u ovom 187

trenutku mira i tišine, jer sam znao da više neće biti mnogo trenutaka kao što je ovaj. Famiglija je sada bila u ratu s Outfitom. „Zabrinuta sam za Fabija. Voljela bih kada bi postojao način da saznamo da li je u redu. Što ako Dante ili otac ne povjeruju njegovoj priči? Nikada si neću moći oprostiti ako mu se nešto dogodi zbog mene.“ „Smislit ću nešto da saznam tu informaciju, ali siguran sam da je u redu. On je jedini sin tvog oca. Čak i da je tvoj otac nezadovoljan njime, Fabi neće biti prejako kažnjen.“ „Sada je oženjen mladom ženom. Mogao bi napraviti novog nasljednika,“ rekla je gorko. „Daj da nazovem Lucu i vidim zna li on nešto,“ rekao sam joj i odmaknuo sam se od nje. Luca će vjerojatno već biti budan, ako je uopće i otišao spavati.

Luca se javi nakon prvog zvona. „Jesi li ubio još kojeg člana Outfita?“ Rekao je to na neki šaljiv način, ali i dalje sam mogao čuti suzdržanost u njegovom glasu. „Ne. Jesi li čuo išta? Da li te Dante pokušao kontaktirati?“ „Nije. Samo mi je poslao mail preko jednog od svojih ljudi da je naš savez raskinut.“ „Nije te čak ni sam kontaktirao ili preko svog Savjetnika?“ Upitao sam. To je bio očit znak nepoštovanja i pokazivao je koliko je situacija loša. „Mislim da Scuderi trenutno nije baš raspoložen za razgovor sa mnom,“ Luca reče suho.

Lily mi priđe, a zabrinutost joj se ocrtavala na licu. „Pretpostavljam da nije,“ rekao sam. „Slušaj Luca, Lily je stvarno zabrinuta za svog brata. Postoji li način da saznamo da li je on u redu?“ „Aria je pokušala stupiti u kontakt s Valentinom, ali do sada nije imala sreće. Pokušat će ponovno kasnije. Ti i Lily bi svakako trebali doći ovdje. Moramo mnogo toga raspraviti, a žene mogu provesti vrijeme zajedno.“ „U redu. Doći ćemo uskoro.“ Poklopio sam. „I?“ Lily upita puna nade. „Luca još nema informaciju o tvome bratu, ali on i Aria pokušavaju doći do Valentine.“ „Zar stvarno misliš da će Val odgovoriti na Arijine pozive? Ona je Danteova supruga i sada kada je započet rat između New Yorka i Outfita, puno bi riskirala ako stupi u kontakt s Arijom.“

188

Dotaknem njen obraz. „Saznat ćemo to za tvoga brata, Lily, obećavam ti.“

Brzo smo se istuširali prije nego smo krenuli prema Arijinom stanu.

Kada smo ušli u penthouse, Gianna i Matteo su već bili ondje unatoč tome što je bilo tek sedam sati ujutro. Pozdravio me miris svježe skuhane kave i peciva koja su čekala na kuhinjskoj radnoj ploči. Moje su sestre stajale i razgovarale pa sam krenula prema njima dok je Romero prilazio Luci i Matteu koji je sjedio na stolici za kuhinjskim šankom.

Aria me zagrli. „Kako si, Lily?“ „U redu. Nisam puno spavala, ali sam sretna što sam ovdje s vama i Romerom.“ „Naravno da jesi,“ Gianna reče. „Drago mi je što se Romero riješio tog bolesnog kopileta Benita.“ Slika Benitova tijela prekrivenog krvlju iskoči mi u umu, ali sam je odgurnula u stranu. Nisam više htjela misliti na njega. On više nije bio dio mog života.

Aria mi pruži šalicu kave. „Evo, izgledaš kao da ti je potrebno. I trebala bi pojesti nešto.“ „Majka kokoška se aktivirala,“ Gianna je zadirkivala, ali s druge strane i ona je imala zabrinut pogled dok je gledala prema meni. „I? Kakva je bila prva noć s Romerom?“ „Gianna,“ Aria je upozori. „Lily je prošla kroz puno toga.“ „U redu je. Svidjelo mi se provesti noć u Romerovom naručju bez straha da će nas netko uhvatiti. Po prvi put smo gledali zajedno izlazak sunca.“ „Drago mi je što si sretna,“ Aria reče.

Kimnula sam. „Ali ne mogu se prestati brinuti za Fabija. Želim znati da je u redu.“ „Ostavila sam dvije glasovne poruke na Valinom mobitelu. Stvarno se nadam da će me nazvati.“

189

„Čak i ako nazove,“ Matteo reče. „Ne znamo koji su joj motivi. Mogla bi to napraviti na nagovor Dantea kako bi izvukla neke informacije. „Val to ne bi učinila,“ Aria reče nesigurno. „Ona je supruga Bossa. U Outfitu leži njezina odanost. Ti si dio Famiglije i to te čini neprijateljem,“ Luca reče.

Pogledala sam prema Romeru. Sve se ovo događalo zbog ljubavi prema čovjeku kojeg sam voljela, a nisam smjela, jer sam željela biti s njim. Jesam li bila sebična kučka? Romero susretne moj pogled. Voljela bih kada bih rekla da to ne bi ponovila, ali sada, dok sam gledala u njega, znala sam da bih ponovno ubola Benita kako bi sebe spasila od užasnog braka i kako bi bila s čovjekom s kojim sam trebala provesti život.

Bila sam sebična kučka. „Hej,“ Aria nježno reče. „Nemoj biti tako tužna.“ Okrenula sam se prema njoj. „Ti i Val se tako dobro slažete. Znam da ste se često čule na mobitel, a sada ne možete zbog nereda koji sam ja prouzrokovala.“ „Ti si moja sestra, Lily i to da te vidim sretnu i da si ovdje u New Yorku s nama, važnije je od mog prijateljstva s Val. A možda bi Luca mogao isposlovati još jedno primirje s Danteom. Dante je pragmatičan čovjek.“ „Ne sve dok je tvoj otac Savjetnik. Bilo bi poput šamara tvom ocu kada Dante ne bi tražio osvetu,“ Romero reče. „Mrzim to sranje s osvetama,“ Gianna promrmlja. Matteo ustane sa stolice i priđe joj pa je privuče uza sebe sa širokim osmjehom na licu. „Znam da mrziš, ali tako stvari stoje.“ Gianna prevrne očima, ali je Matteo poljubi. U prošlosti, ubod zavisti prošao bi kroz mene, a sada sam prišla Romeru i naslonila se na njega.

On me obgrlio jednom rukom i poljubio u sljepoočicu. „Već smo i prije bili u ratu s Outfitom. Riješit ćemo to.“ „Ne želim da ljudi poginu zbog mene.“ „Romero je u pravu. Riješit ćemo to. A mislim da Dante neće ubiti jednog od nas. Prijetnja Rusa i dalje je vrlo jaka. Ne može riskirati živote svojih vojnika u ratu s nama.“ „A ne možemo ni mi,“ doda Matteo.

Mobitel zazvoni, zbog čega smo svi poskočili. Aria zgrabi svoj mobitel sa šanka i pogleda u ekran, a zatim podigne pogled i širom otvori oči. „To je Val.“ Luca ustane. „Nemoj da ti se omakne da nam je Fabi pomogao i budi oprezna.“ 190

Aria kimne, a zatim podigne mobitel na uho. „Halo?“ Zastane. „Drago mi je što si nazvala. Možeš li razgovarati?“ Aria je slušala nekoliko sekundi, a izraz lica joj se pogoršavao. „Znam. Samo sam htjela pitati za Fabija. Upucan je kada nas je pokušao zaustaviti i samo sam zabrinuta zbog njega. Tako je mlad. Ne bi trebao biti upleten u ovo.

Možeš li mi reći kako je?“ Aria ispusti dah. „Znači, u redu je? Moći će koristiti ruku kao i prije?“ Klonula sam na Romeru od olakšanja, ali zbog Arijinih sljedećih riječi ponovno sam se napela. „Da li je u velikoj nevolji zato što nas nije zaustavio?“ Aria doda, a zatim nam pokaže palac prema gore. Dugo je bila tiha, slušala je Val. „U redu, reći ću mu. Hvala ti puno, Val. Neću ti to zaboraviti. Nadam se da će naši supruzi uskoro nešto smisliti. Nedostajat će mi razgovori s tobom. Bok.“ „I?“ Upitala sam onog trenutka kada je poklopila. „Čini se da su otac i Dante povjerovali Fabijevoj priči. Nitko ga ne krivi što nas nije zaustavio. Nije imao dovoljno iskustva za taj posao.

Dobio ga je samo zato što je otac inzistirao na tome.“ Luca je izgledao poput psa tragača. „Da li je rekla još išta? O Danteovim planovima i njegovom raspoloženju?“ „On je bijesan,“ Aria reče i slegne ramenima. „Ali htio je da ti Val prenese poruku,“ rekla je Luci, a oči joj padnu na mene.

Romero se umiri pokraj mene. Imala sam osjećaj da znam kakva je poruka. „Ako danas vratimo Lily, možda promisle o tome da se ne osvećuju.“ Romero siđe sa stolice. „Ona se ne vraća.“ Luca se namršti, a zatim duboko udahne. „Naravno da ne. Dante zna da nećemo pristati na takvu ponudu. Zato je to i ponudio.“ Romero lagano protrlja moju ruku i usne spusti do moga uha. „Nitko te neće odvesti od mene. Borit ću se u milion ratova ako to znači da ću te moći zadržati.“

Dva su dana prošla, ali činila su se kao čitav životni vijek. Romero je bio zaposlen, a ja sam većinu vremena provodila sa svojim sestrama. Ali večeras, Romero je želio da večeramo sami u njegovom, ne, našem stanu.

191

Naručio je hranu iz svog omiljenog talijanskog restorana i postavio je preko čitavog kuhinjskog stola u svojoj ogromnoj kuhinji.

Nekoliko minuta nakon što smo počeli jesti, Romero odloži vilicu. „Luca me proglasio Kapetanom.“ „Stvarno? To je divno!“ Mogla sam vidjeti koliko mu je to značilo.

Nikada nisam dobila dojam da je nesretan kao Arijin tjelohranitelj, ali naravno da je bila velika stvar kada si promaknut, posebno kada je mafija bila mjesto na kojem ljudi obično preuzmu očeve poziciju. „Koji ćeš posao dobiti?“ „Preuzet ću nekoliko klubova u Harlemu. Stari Kapetan ima rak i potrebno mu je umirovljenje, ali ima samo kćeri pa je Luca odlučio dati mi taj posao. Zarađivat ću nam još više novca.“ Osmjehnula sam se. „Znaš da ne marim za to. Samo sam sretna zbog tebe jer to zaslužuješ.“ Romero se široko osmjehne. „Neki ljudi ipak ne misle da sam odgovoran za rat s Outfitom.“ „Mislila sam da je većina htjela zaustaviti suradnju s Chicagom?“ „Oni koji misle da zaslužujem biti Kapetan,“ rekao je zabavljeno. „Pa, tko će onda čuvati Ariu?“ „To je mali problem. Sandro će od sada čuvati Ariu i Giannu. Ali to neće biti dovoljno, posebno kada ćeš ti često biti s njima. Ne može zaštititi sve tri, ali smislit ćemo nešto.“ Kada smo završili s desertom, Romero ustane, obiđe stol i priđe mi.

Zbunjeno sam ga gledala. Da li je bio nervozan?

Bez upozorenja, Romero padne na koljena preda mnom i izvadi malu satensku kutijicu iz džepa hlača. Ukočila sam se kada mi ju je pružio i pritom otvorio, otkrivajući prekrasan dijamantni prsten. Naravno da sam se nadala da ćemo se uskoro vjenčati. To se očekivalo u našem svijetu, ali nisam očekivala da će Romero već kupiti prsten. Nije gubio vrijeme, to je bilo sigurno. „Znam da si prošla kroz puno toga i da je tvoje posljednje svadbeno iskustvo bilo užasno, ali nadam se da ćeš još jednome pružiti priliku. Želim biti suprug kakvog zaslužuješ. Želim te učiniti sretnom i voljeti te, ako mi dopustiš. Hoćeš li se udati za mene?“ Bacila sam se u njegovo naručje, koljena su mi udarila u tvrdi pod, ali jedva da sam osjetila. „Bože, da.“ Snažno sam ga poljubila.

Romero se široko osmjehne kada se malo odmaknuo. Nismo ustali s poda. Dokle god sam bila u Romerovom naručju, nije me bilo briga gdje

192

sam. „Razumjet ću ako želiš još malo pričekati prije nego se udaš za mene. Vjerojatno nisi raspoložena za planiranje još jednog vjenčanja.“ Brzo sam odmahnula glavom. „Ovo je vjenčanje koje želim planirati.

Ovaj put ću uživati u tome. Mogu povesti Ariu i Giannu u kupnju vjenčanice sa sobom, a one će biti stvarno uzbuđene zbog toga.“ Zakikotao se. „Ali želim da prvo upoznaš moju obitelj. Tako im možemo priopćiti dobre vijesti.“ „Oh, u redu,“ rekla sam polako. Bila sam uzbuđena što ću upoznati Romerovu obitelj, ali sam također bila zabrinuta da im se neću svidjeti.

Sljedeći dan, Romero me odveo k svojoj obitelji. Njegova je majka živjela sa svojim novim suprugom i s Romerove tri sestre u luksuznom stanu koji nije bio daleko od našeg. Nisam se trebala brinuti da im se neću svidjeti. Bili su ljubazni, ponizni ljudi. Već sam na svojoj rođendanskoj zabavi prije nekoliko godina upoznala njegove dvije starije sestre, ali svi smo odrasli, a njegova je najstarija sestra Tamara već krenula na koledž. Nešto o čemu ja nikada nisam razmišljala jer sam znala da otac to ne bi odobrio.

Večera u mojoj obitelji uvijek je bila formalna, moj je otac sjedio na čelu stola i svi su se savršeno ponašali, pa, svi osim Gianne na primjer.

Ali ova je večera bila opuštena i zabavna. Razgovarali smo i smijali se čitavu večer, a kada im je Romero rekao da ćemo se vjenčati, grlili su me i zaista su bili sretni. Nitko me nije gledao na čudan način jer sam se udala za Benita prije manje od tjedan dana.

Tada sam znala da ću biti sretna u ovom novom životu, ne samo zbog Romerove ljubavi, već i zbog svojih sestara i moje nove obitelji. To nije spriječilo da mi Fabi nedostaje, ali morala sam vjerovati u to da će i on pronaći svoju sreću jednog dana, čak iako se više nikada ne susretnemo.

193

Dugo sam čekala ovaj trenutak, toliko sam ga dugo zamišljala da se činio kao deja-vu. Dok sam prije nekoliko tjedana na vjenčanju s Benitom osjećala nervozu, tugu i strah, sada sam se osjećala kao da ću poletjeti.

Sreća i euforija prožele su moje tijelo. Nisam mogla dočekati da zabava završi kako bi me Romero mogao skinuti i iznova i iznova voditi ljubav sa mnom. Da sve bude savršeno, nedostajao nam je samo Fabi. Nisam ga vidjela od svoje bračne noći i nisam bila sigurna hoću li ga ikada više vidjeti. Nisam čak ni znala da li je u redu. Da li je upao u nevolju jer je primio metak i jer nas je pustio da pobjegnemo.

Romero me podigne u naručje, a naši su gosti uzbuđeno navijali.

Nisam si mogla pomoći, morala sam se nasmijati. Nikada se nisam osjećala lakšom, kao da ću svakog trenutka poletjeti u noćno nebo.

Riskirala sam i podignula pogled, pitajući se da li nas majka gleda.

Učinila sam što je htjela. Riskirala sam sve za sreću i bilo je vrijedno toga.

Romero me poljubi u obraz i time mi privuče pažnju. Naši se pogledi spoje, a moje srce nabrekne od ljubavi. Krenuo je prema našoj sobi i ovaj put nisam mogla dočekati da stignemo, da budem nasamo sa svojim suprugom, da ga čitavu noć imam za sebe. Ovako je i trebalo biti. Svaka bi žena trebala biti sretna na svoj svadbeni dan, trebala bi se osjećati sigurno u naručju svog supruga, trebala bi imati pravo udati se iz ljubavi, a ne samo zato što je netko odlučio spojiti je s nekim.

Oslonila sam lice u udubinu njegova vrata, osmjehujući se za sebe.

Krajičkom oka, ugledala sam svoje sestre i njihove supruge. Aria me promatrala, a Gianna je migoljila obrvama. Prasnula sam u smijeh.

Romero usnama prijeđe preko moga uha. „Ne mogu dočekati da te skinem i poljubim svaki dio tvoje svilene kože.“ Žudnja projuri kroz mene. „Požuri,“ prošaptala sam.

194

Romero se zakikoće i stvarno požuri. Otvorio je vrata naše sobe s laktom, a zatim ih nogom zatvorio prije nego je prešao preko prostorije do kreveta i položio me na njega. „Bože, tako si prekrasna. Ne mogu vjerovati da si konačno moja.“ „Uvijek sam bila tvoja.“ Romero dlanovima obuhvati moje obraze i snažno me poljubi prije nego me počeo razodijevati, polako, otkrivajući centimetar po centimetar moga tijela. Poljubio je svaku novu točku, ali ne ona mjesta koja sam ja htjela da poljubi. Kada sam legla pred njega u korzetu i gaćicama, njegov je pogled putovao mojim tijelom gladno i s poštovanjem. Voljela sam taj pogled. Zbog njega sam se osjećala najljepšom djevojkom na svijetu.

Prstima je klizio uz moje zglobove, list i bedra, sve dok nije stigao do mojih gaćica. Podignula sam bokove. Romero se lagano nasmije i poljubi moj kuk, a zatim poliže to mjesto. „Romero, molim te.“ Zakačio je prste za moje gaćice i skinuo ih. Kada se vratio nad mene, razdvojio mi je noge i zatvorio usne iznad mojih nabora. Uzdahnula sam. Laganim potezima svog jezika Romero me uzdizao u visine, a kada je gurnuo prst u mene, zadovoljstvo me preplavi. Prsti mi se skvrče, a stražnjica izdigne s kreveta, ali Romero je nastavio sa zadovoljavanjem sve dok nisam više mogla podnijeti pa sam mu odgurnula glavu, smijući se i uzdišući. „Tvoj prvi orgazam u ulozi moje supruge,“ Romero reče uz samozadovoljan osmjeh dok se podizao kako bi se nadvio nad mene. „Nadam se da nije posljednji,“ zadirkivala sam. „Želiš li reći da još nisi gotova?“ Ponovno je prstom kliznuo u mene i lagano ga pomicao.

Odmahnula sam glavom.

Romero izvuče prst i otkopča moj korzet, ogolivši pritom moje grudi.

Uvukao je jednu bradavicu u svoja usta dok je ponovno prstom prodirao u mene.

Osjećaj je bio tako dobar, mogla sam osjetiti kako se približavam vrhuncu, ali trebala sam osjetiti Romera u sebi. „Trebam te u sebi,“ preklinjala sam.

Romero nije oklijevao. Sišao je s kreveta i brzo se razodjenuo. Kurac mu je već bio tvrd i blistav. Smjestio se između mojih nogu. Zatvorila sam dlan oko njegove duljine, uživajući u njezinoj čvrstoći i vrućini.

Pomilovala sam ga nekoliko puta prije nego sam ga povela prema svom ulazu. Kada je čvrsti vrh okrznuo moj otvor, opustila sam se na jastucima. Romero je polako počeo ulaziti u mene. Mogla sam osjetiti svaki njegov centimetar, sve dok me nije u potpunosti ispunio. Omotala 195

sam prste oko Romerova vrata i privukla ga k sebi za poljubac. Voljela sam ga ljubiti, voljela sam način na koji je lagano dodirivao moje usne, njegov okus, sve. Nikada mi ga nije bilo dovoljno.

Romero se polako počeo pomicati, skoro pa je potpuno izlazio, ali ponovno bi cijeli kurac umočio u mene, iznova i iznova. „Dodiruj se,“ naredio je tihim glasom.

Nisam oklijevala. Uvukla sam ruku između naših tijela i prstima pronašla klitoris. Počela sam raditi kružne pokrete. Moji bi vrhovi prstiju povremeno okrznuli Romerov kurac i to me još više napaljivalo. „Da, dušo, svrši za mene,“ Romero hrapavo reče. Ljubio mi je vrat i jednom mi je rukom uhvatio nogu i zakačio je za svoj kuk. Dodirivala sam se još brže i kada je Romero ponovno uronio u mene, zadrhtala sam.

Moje se tijelo izvije s kreveta. Romero zareži, njegovi su nasrtaji postajali žešći i brži, a zatim sam osjetila kako je svršio u mene.

Zadrhtala sam od svog produženog orgazma. Romero osloni lice uz moj vrat, a ja prođem rukama kroz njegovu kosu i niz njegova leđa.

Nakon trenutka, sklonio se s mene i legao na leđa, povlačeći me za sobom tako da sam mu napola ležala na prsima. Provukla sam prste kroz malje na njegovim grudima i osluškivala ubrzane otkucaje njegova srca. „Ne mogu vjerovati da si napokon moja. Nitko te sada više ne može uzeti od mene,“ Romero me poljubi u vrh glave. Osmjehnula sam se, zadovoljna i sretna. Polako, moje misli otputuju do Fabija, pitajući se što on sada radi. Svi su toliko mnogo riskirali radi moje sreće, baš kao i Romero. Uvijek ću biti zahvalna za ono što su učinili. Trudit ću se da njihova žrtva bude vrijedna toga, pokušat ću živjeti punim plućima.

Okrenula sam se, a Romero odostraga omota ruke oko mene. Bilo je kasno i bila sam iscrpljena. Naposlijetku je Romero utonuo u san. Voljela sam ga slušati kako spava kraj mene. To bi me uvijek umirilo.

Romerov je dah klizio preko mog golog ramena. Nisam mogla zaspati iako sam bila zadovoljena i iscrpljena. Izvukla sam se iz Romerova naručja i ustala iz kreveta. Dohvatila sam ogrtač i navukla ga na sebe prije nego sam krenula prema vratima i izašla na balkon, s kojeg je pucao prekrasan pogled na imanje i ocean. Sutra se vraćamo u New York i tada će naš život vjenčanog para za stvarno započeti. Promatrala sam noćno nebo. Zvijezde su bile blistavije nego one u gradu, a ipak ih je bilo nekoliko koje su sjale još blistavije od drugih. Kada sam bila mala, mislila sam da one predstavljaju ljude koji su umrli i koji nas čuvaju u obliku zvijezda. Davno prije sam prestala vjerovati u to. Ipak si nisam mogla pomoći, a da ne pomislim da je majka ondje negdje i da me gleda. Da li 196

bi bila sretna zbog mene? Možda čak i ponosna? Nikada to neću saznati, ali održala sam svoje obećanje njoj. Riskirala sam sve za sreću i ljubav.

Pogledala sam preko ramena na usnulog Romera, a zatim sam bacila posljednji pogled na zvijezde prije nego sam se vratila u krevet i ušuškala uz njega. Omotao je ruke oko mene. „Nije te bilo,“ promrmljao je. „Trebalo mi je svježeg zraka,“ rekla sam nježno. „Drago mi je da si se vratila.“ „Volim te,“ prošaptala sam.

Romerove se ruke stisnu oko mene i on me poljubi u sljepoočicu. „I ja volim tebe.“ Možda stvari u budućnosti neće uvijek biti lake, ali znala sam da nikada neću požaliti što sam riskirala. Ljubav je vrijedna ovog rizika.

197

198