Teska borba 1

1

Srce alfe 1. dio

Moje čizme krckaju po kamenju dok idem dolje niz napuštenu ulicu. Mrak je; miriše na ustajali urin i smeće, zvuk vode koja kapa je jedini zvuk koji se čuje u čudnoj tišini. Usprkos tome, ja znam da je on tu. Čuo me kako ga zovem. Slušala sam glasni, udarajući zvuk njegovih stopala koja su bježala po ne tako tihom šljunku. On želi da ja dođem tu, u najtamniji dio ulice. Nisam tako glupa. Usišem dah zraka i iskoristim naglasniji glas da doviknem: „Dolaziš li van, ili ću te natjerati da izađeš. Tvoj je izbor.“ Tišina. „Imam pištolj i omamljivač, ako ti je draže.“ Čujem zvuk pomicanja nogu. „Jedan.“ Korak. „Dva.“ Još jedan korak. „Tri.“ „Molim te, gospođice,“ on zajauče, iskačući iz tame i zabacivši svoje naborane ruke u zrak. Ne nosi hlače, samo par starog, istrošenog donjeg rublja koje je vidjelo bolje dane. Neću biti u mogućnosti izbrisati tu sliku iz uma. Njegove mršave bijele noge drhte dok mu oči idu po praznom prostoru.

Uzmem trenutak da ga uistinu promotrim. Dobri bože. Zapravo mi je žao ovoga.

Poprilično je jasno da je slabe mentalne sposobnosti i nije stvarna prijetnja nikome, osim možda samom sebi. Reći da trošim dobro vrijeme privodeći ga, bi bilo 2

podcjenjivanje. Koraknem naprijed, starčeve oči se suze dok nastavlja mahati rukama i jasno mi je da ne želi da priđem bliže.

On nema taj izbor. „Moram te privesti, Cole,“ kažem mirnim glasom. „Moje ime nije Cole“, on pokuša, izbacujući svoju bradu van.

Oči mi padnu na njegovu košulju, gdje mu je ime ušiveno. „Na košulji ti je,“ kažem, boreći se s osmijehom dok podižem pogled nazad na njega. „Našao sam to,“ on klimne, kao da će mu priča biti uvjerljivija. „Nije moja.“ „Cole,“ kažem mirno. „Pročitala sam tvoj dosje i vidjela tvoju sliku. Znam da si ti. Sada, możeš poći sa mnom mirno ili mogu primijeniti silu, molim te nemoj me tjerati da koristim silu zato što sam napravila nokte jučer i stvarno, stvarno ih ne želim uništiti.“ On prekriži ruke prkosno i njegova tanka bijela kosa digne se s povjetarcem. Suzi svoje hladno plave oči i proučava me. „Ti si djevojka.“ Kaže to kao da je upravo probavio tu malu informaciju. „Bravo za opažanje,“ čestitam mu sarkastično, križajući ruke. „Nijedna djevojka nije Lovac na Glave.“ Frknem, prstom pokažem na svoja prsa. „Ova djevojka je.“ Gleda me opet i onda mu se osmijeh raširi licem, otkrivajući usta bez zuba. Nije čudo da čovjek zviždi dok govori. Bljak. Gledam u fascinaciji dok mu se oči prebacuju na gusto drveće s njegove lijeve, i onda na staru zidanu zgradu desno i uzvikne. „Možeš izaći van sada.“ Trepnem i razgledam uokolo, pitajući se je li ovaj starac izgubio konce zato što nemam ideju kome govori. „Cole,“ počnem, ali on me prekine podižući ruku gore.

3

„Ovo nije smiješno,“ on dovikne. „Skoro si me prevario.“ Odlično, starac je luđak. „Cole,“ pokušam opet. „Gospođo,“ on šišti. „Ne kvari mi ovaj trenutak.“ Trenutak? Koji trenutak?

Prekrižim svoje ruke, i upozorim: „Idem naprijed i dat ću ti trideset sekundi prije nego te oborim i stavim lisice.“ On mahne rukom opet. „Ššš, kvariš mi trenutak.“ „Kakav trenutak?“ viknem, zabacivši ruke u frustraciji.

Moj šef mi ovo radi namjerno. Daje mi luđake zato što se kunem nitko drugi ih ne želi. „Moram se pripremiti za televiziju,“ Cole kaže, ližući ruku i prelazi po skoro ne postojećoj kosi, zagladivši ju uz glavu.

Duplo bljak. „Ne želim kvariti ovo.“ Televizija? O čemu on govori? „Cole, koristiš li droge?“ upitam, svjesno.

Oči mu bljesnu na mene. „Dobra si glumica. Reci mi na kojoj smo emisiji?

Sprdačine? Uvijek sam htio biti u toj emisiji.“ Isuse, on misli da je ovo šala. „Cole, ja sam Lovac na Glave, ovo nije televizijska emisija i ja te privodim, idemo.“ On prekriži ruke. „Lijep pokušaj.“ Očito je da mi Cole ne vjeruje. Pogledam u svoje nokte sa žaljenjem, uzdahnem i skočim. Moja noga se miče brzo i izbacim jednu nogu, spajajući se s Coleovom nogom i srušim ga ispod sebe. On pada dolje, skoro u usporenom filmu, ruke mu lepršaju dok 4

ih zabacuje nazad. Pada teško, čineći glasni tup zvuk. Izvadim par lisica, iskoristim nogu da ga okrenem, i povučem ruke iza leđa. „Cole, voljela bih da nisam morala to napraviti ovako.“ „Izbila si mi zube!“ on cvili. „Slomila si mi zube.“ Stegnem lisice čvrsto na njegovim zapešćima, „Zlato,“ mrmljam, spremajući ključ. „Ti nemaš zube.“ „Lažeš,“ on viče. „Ovo je napad.“ „Auto će biti ovdje da te pokupi, brzo.“ On je tih trenutak, i ja zapravo provirim dolje da vidim da se nije onesvijestio.

Umjesto toga, njegove plave oči opet pregledavaju drveće. Okrenem očima i spustim nogu na njegova leđa, držeći ga tamo. Nakon dugo, tihog trenutka on promrmlja. „Gospođice?“ „Da, Cole?“ „Dođi ovdje dolje, malo bliže.“ „Ne,“ kažem, držeći nogu čvrsto na njegovim leđima. „Molim te,“ on moli.

Prekrižim ruke. „Ako trebaš nešto reci, Cole, slušam.“ On uzdahne, promrmlja psovku i onda kaže tiho, „Volio bih posuditi tvoju četku za kosu.“ Nisam sigurna da sam ga ispravno čula, kažem, „Molim?“ „Tvoju četku za kosu.“ „Moju... četku za kosu?“ On klimne.

5

„Zašto?“ Zagunđa. „Za kamere, tijekom emisije!“ Jeeze Louise, ovaj čovjek je van pameti. „Mi nismo na televizijskoj emisiji, Cole.“ „Je li mi košulja zataknuta?“ Bože. Daj mi snage. On čak ne nosi hlače. „Cole, ovo nije prokleta televizijska emisija. „Tako tužna, tužna žena,“ on mrmlja, spuštajući svoju glavu.

Nagnem glavu prema nebu i u sebi psujem po svojem šefu.

Platit će za ovo.

6

„Nije smiješno,“ kažem, bacajući svoju torbu na stol.

Moj kolega, isto Lovac na Glave, Vance, se smije. Prekrižio je svoje velike ruke preko prsa i nagnuo glavu u stranu, proučavajući me uz cerek. Gledam u njega, spuštajući se u stolicu i stavljajući noge na stol. Onda nastavljam križati svoje ruke, jasno pokazujući da govor mog tijela odaje koliko sam bijesna. „Čuj me dobro, stari Cole je bio zabava za tebe, Gracie.“ „Natjerao me da mu češljam kosu,“ režim, okrećući se na stolici da se suočim s njim. Nagnem se naprijed, stavljajući laktove na koljena. „Češljam. Njegovu. Kosu. To je bio jedini način na koji sam ga mogla jebeno smiriti dovoljno dugo da ga smjestim u auto. Imaš li ideju kako je to bilo? On čak nema dovoljno kose da bi se češljala!“ Vance se nasmije opet, zabacujući svoju glavu nazad. Njegova duga plava kosa poleti kada njegove plave oči sretnu moje opet, one pozitivno plešu. „Ne znaš što bih dao da sam bio tamo i vidio to.“ „Imam starčevu kosu u svojoj četki!“ viknem, zabacujući ruke gore. „Aaa, daj Gracie, bilo je smiješno.“ „Nije bilo smiješno,“ mrmljam, odgurnem se od stola i ustanem stavljajući svoj laptop ispod pazuha. „Vi me nikada nećete shvatiti ozbiljno.“ Vance se prestane smijati i posegne, stavi ruku na moje rame. „Naravno da uzimamo. Mi si ne možemo pomoći što si privela ludog.“ „Znao si da je lud!“ istaknem, otresajući njegovu ruku sa svoga ramena i krenem prema šefovim vratima. „Ne znam što vi dečki mislite da je tu smiješno.“ 7

„Ali ti si tako prokleto slatka na poslu, Gracie Lou.“ „Vidio si me samo nekoliko puta,“ raspravljam se. „I ti si slatka,“ on se podsmije.

Zagrizem zube, nabacim mu prst i pokucam na Donova vrata. „Da?“ on dovikne.

Otvorim vrata i uđem, gledam u svog šefa. On sjedi iza stola, tipka na kompjutor.

Pogleda gore kada uđem, gleda me iznad vrha svojih naočala. U srednjim godinama je, sa srebrno sivom kosom i tamno sivim očima. Odličan je šef, dao mi je šansu kada nitko drugi nije, ali isto tako ga je teško uvjeriti da se mogu nositi s većim slučajevima od ljudi poput Colea. „Kako je prošlo s Coleom?“ on upita.

Je li mu se to usna trznula?

Srce mi se stegne. Umorna sam od toga da me se pretvara u šalu. On me je možda uzeo, dao mi šansu kada nitko drugi nije, ali ne vjerujem da iskreno vjeruje da mogu biti uspješan Lovac na Glave. „Ti me nikada nećeš shvatiti ozbiljno, zar ne Don?“ Glas mi izađe mekši nego što bih htjela, zvučeći umorno i općenito istrošeno.

Donove oči bljesnu, i on izgleda kao da ne razumije zašto sam uznemirena. Zar je stvarno tako slijep? „Gracie,“ on počne, ali prekinem ga odmahnuvši rukom. „Ne gnjavi se. Ja sam ovdje pet godina, i naradila sam se da ti dokažem da sam vrijedna truda. Ali ti nikada nećeš vjerovati da sam dovoljno dobra.“ Spustim laptop dolje, i nastavim. „Ja ću uvijek biti šala, zar ne?“ Bez da mu dam šansu da odgovori, okrenem se i izađem iz ureda.

8

⁂ Tekućina pali moje grlo dok klizi dolje, udarajući moj želudac brutalnom snagom i uzrokuje da mi se svijet zavrti još više nego što već je. Zatvorim oči, udahnem kroz usta, zato što sam poprilično sigurna da nemam više dlaka u nosu nakon udisanja gorućeg alkohola koji ispijam zadnja tri sata. „Još jedno!“ Moja najbolja prijateljica, Kady, vikne. Šanker gleda u mene, onda u nju, i slegne. „Ne mogu vjerovati da su me natjerali da idem za tipom koji je želio da mu češljam njegovu jebeno nepostojeću kosu,“ štucnem.

Kady se okrene prema meni, obasja me tim nagradnim osmijehom dok se naginje bliže, omotavajući svoje prste oko moje ruke. „Pa, što se mene tiče, ja mislim da si ti opaka.“ Nasmijem se i šakom proparam zrak. „Opaka!“ Prasnemo u smijeh, i Kady omota ruku oko mojih ramena, privlačeći me bliže.

Njen glas je tih dok šapće: „Ja znam da je teško, zlato, ali jedan dan, ti ćeš im dokazati da su u krivu.“ Izgubim osmijeh i čak kroz pijano stanje, tu je bol u mojem srcu koje se ne mogu otresti. Nema ništa okrutnije nego kada ljudi koje ti voliš ne vjeruju u tebe. Ja to ne dobivam samo na poslu, već i kod kuće. Moja mama i dvije sestre su kraljice ljepote.

Pa malo je reći da nikada nisu poduprle moju potrebu da budem 'u muškom poslu'. Moja majka čeka dan kada ću doći sebi, baciti ručnik i izjaviti svoju bezuvjetnu ljubav za revije, bikinije i mir u svijetu.

Moj tata, međutim, je moja stijena. On vjeruje u mene i ne bi bilo važno ako odlučim čistiti wc-e. On je takva vrsta oca. Ona vrsta kakvi bi očevi uvijek trebali biti.

Vrsta koja je uz mene bez obzira što i bez postavljanja pitanja. Bez njega, ne bih se nikada borila tako jako i trenirala da dođem gdje sam sad. On je običavao sjediti sa 9

mnom satima na svakom slučaju, puštajući me da govorim koliko dugo trebam, onda, prije nego bi me poljubio za laku noć, uvijek bi mi rekao koliko je ponosan na mene.

Nakon što sam se iselila i unajmila svoj stan, nedostaju mi ti trenuci. On je uvijek razumio moju potrebu za tim. Nakon svega, zbog njega sam i odlučila postati Lovac na Glave. I on je to bio, i znao je provoditi sate govoreći mi o svom poslu. To je bila naša stvar, naša veza, kada su mi majka i sestre bile vani, otac i ja bi se smijali i pričali, i tada bi mi pričao priče. Voljela sam to. Nije to da je to bilo samo drugačije; već zbog toga što je radio nešto dobro. Nešto nevjerojatno. Držao kriminalce van ceste. Znala sam da je to što želim raditi. Isto tako sam znala koliko će teško biti upasti u to. Morala sam trenirati, položiti testove, biti Donov pomoćnik osamnaest mjeseci prije nego sam dobila priliku da obavim posao sama. Nije bilo lako. Provela sam godine dokazujući se.

Još se borim dok ne ostvarim svoj san. „Hvala ti, Kady,“ osmjehnem se, grleći najbolju prijateljicu.

Kady i ja se znamo od srednje škole i odmah smo se povezale. Ona je glasna i drska kao i ja, i bilo je vremena kada smo osjećale kao da su nas razdvojili rođenjem. Čak izgledamo slično, s dugom gavranastom kosom i prodornim zelenim očima. Jedina prava razlika je što je Kady viša i mršavija, a ja sam zaglavila s oblinama. „Stvarno moram piškiti,“ ona kaže odjednom, i onda se njen cerek pojavi još jednom. „Ja isto,“ priznam.

Primajući se ispod ruku, napuštamo bar nakon ispijanja zadnje narudžbe alkohola. Prolazimo kroz plesom spojena tijela sve dok ne dođemo do dugačkog hodnika koji vodi prema wc-u. Tamo žene stoje u redu, čekajući. Kady zastenje i povuče me za ruku, vičući mi u uho: „Idemo van. Radila sam nekad ovdje.“ Ona me vuče dolje niz hodnik, kraj ljudi i kroz velika metalna vrata na kraju.

Otvaraju se na parking i dovoljno sigurno, tamo su wc-i smješteni u velikoj zgradi koja ide uzduž kluba. Kady me povuče i mi iskoristimo prostorije i popravimo šminku prije nego izađemo van.

10

Taman da ćemo ući u klub ponovno, kada ja čujem tihi jecaj.

Suzeći oči, okrenem se i pregledam parkiralište. Ne mogu vidjeti nikoga, ali čuje se udaljeno jecanje od nekud. „Čuješ to?“ upitam Kady. „Da.“ Mi istražujemo i nađemo djevojku sklupčanu uz stranu zgrade. Ona nas čuje kako prilazimo i privuče svoja koljena bliže prsima. Prekrasna je, plava i gleda u nas s umrljanim obrazima. „Jesi li dobro?“ upitam, kleknuvši ispred nje. „Dobro sam,“ zajeca, brišući nos pozadinom ruke. „Jesi li sigurna?“ navaljujem. „Izgledaš uznemireno.“ Način da ukažeš na očito, Grace.

Ona gleda u nas obje i onda počne plakati ponovno. „Moj dečko me ostavio!“ „To traži alkohol,“ Kady izjavi. „Vratit ću se nazad.“ Okrene se i odjuri, a ja nastavljam klečati ispred djevojke. „Je li se to upravo dogodilo?“ Ona odmahne glavom. „Ne baš. Mi, pa, spavali smo zajedno i rekao mi je da se nađemo danas. Nije se pojavio, rekao da ima nešto hitnije za riješiti i da bi ja mogla izaći i zabaviti se. Kada sam odgovorila, govoreći da ću ga čekati, on je bio poprilično jasan kada mi je rekao da to nije dobra ideja i da misli da ne bi funkcioniralo među nama.“ Skupim usta u gađenje. „Svinja!“ Ona klimne. „Stvarno?“ „Meni tako zvuči,“ kažem, stavljajući ruku na njeno rame, „kao da on nije vrijedan.“

11

„Ali on je bio tako…“ odluta još jednim jecajem. „Predivan!“ Predivan? Naravno, tako odličan da ju je ostavio da sjedi u tamnoj uličici zato što je bio prelijen da prekine licem u lice. „Muškarci poput takvog nisu predivni, zlato,“ kažem čvrsto. „Takvi muškarci su slabi, patetični i nisu vrijedni sekunde tvog vremena.“ „Ne razumiješ, on je bio nevjerojatan… znaš…“ nagne se bliže, „u krevetu.

Najbolji kojeg sam ikada imala. Mislila sam... mislila sam da je to zbog toga što imamo nešto posebno.“ Odmahnem glavom, tužna zbog nje. „Znači, znao je kako koristiti svoje dijelove.

To ga ne čini princem na bijelom konju.“ Ona se zahihoće blago i pogleda u mene. Osmjehnem joj se, i nastavim. „Znaš, muškarci poput njega su okrutni, bezosjećajni igrači zato što ne znaju kako se povezati s drugim ljudskim bićem, osim tjelesno. To je neka vrsta poremećaja. Možda je pao na glavu kad je bio beba, ili možda se njegov penis ozbiljno smanjio pa je morao ići na produžetak zbog mnogih seksualnih razočaranja.“ Prestanem brbljati, zato što je djevojka prestala plakati i lice joj se pretvorilo u crveno. Ona gleda preko mojeg ramena i ja zagrizem svoje zube. „On je ravno iza mene, zar ne?“ Ona polako klimne, i ja se okrenem, ustajući.

Zapravo izgubim korak kada spustim pogled na muškarca koji joj je slomio srce.

Sveta majko Božja! On oduzima dah. Ispustim mali cvileći zvuk, pokušavajući se ustabiliti se dok upijam Herkulesa ispred sebe. Ne kažem to olako, čovjek je ogroman.

Ima preko 180 cm debelih mišića. Lice mu je kao u tamnog vraga i ima te oči, jantarne oči koje apsolutno raznose um.

Njegova tamna kosa izgleda kao da je prošao samo prstima kroz nju. Kovrča se dolje oko baze njegova vrata u valovima, i dio mu pada preko čela. Ekstremno je

12

mišićav, prelijepe vrste. Ima nazubljeni ožiljak na lijevom obrazu, ali to samo čini kao dodatak njegovoj oštrini. Usne su mu pune, nos malo savinut kao da je bio u tuči. Isto ima onu opasnu dnevnu bradu koja okružuje njegovu savršenu isklesanu čeljust i obraze.

Opet ponovo, ništa od toga ne umanjuje mu savršenstvo.

I ja bih plakala da me ovaj muškarac ostavi. „Ah,“ kažem, osmjehnuvši se plaho. „Nisam pao na glavu,“ on kaže niskim, rašpastim tonom. Oh čovječe, ima blagi naglasak, ne znam koji, ali je vruć. „Ah,“ pokušam opet, ali on nastavlja. „I nisam,“ on rašpa, naginjući se bliže. „Imao ugradnju produžetka.“ Ljak. „Tako je velik sam od sebe.“ Usta mi padnu otvorena i oči mi se rašire u šoku. Zar je on to? Ne, sigurno ga nisam čula kako govori to, kompletnom strancu? Pa, toliko o tome što je prekrasan muškarac. Upravo je otišao od seksi u kretena u tri i pol sekunde. U redu, još uvijek je seksi. „I za tvoju informaciju, damo,“ on reži, tako nisko i grleno da se moram prisiliti da stojim uspravno. „Znam kako ga koristiti.“ Kreten.

Mega kreten.

Treba mi trenutak da pronađem svoju drskost, zato što stvarno, ona se uvukla u školjku i sakrila od ovog zgodnog uništavajućeg muškarca ispred mene. Vraća se nazad ipak, kao i uvijek.

13

„Što te čini tako sigurnim u to? Mislim, ako si ga koristio dobro tada ne vidim razloga za ovu jadnu djevojku iza mene da bude na podu i jeca zato što je njena vagina u očaju.“ Usne mu se trznu. „Ili,“ on kaže, stajući naprijed u moj prostor. „Možda je zbog toga što je ona toliko uništena da neće nikad više dobiti drugi pokušaj.“ Oh vau, izbliza je još bolji. Koža mu je blago gruba, kosa trunku neurednija.

Mljac. „Što te čini toliko sigurnim da ona želi još jednom?“ izazivam. „Zato što sve one žele.“ Arogantan. „Ja ne bih.“ Usne mu se trznu opet i u kutu svojih očiju, vidim kako se plava djevojka ustaje, ispravljajući se. „Žao mi je. Nisam rekla ništa i...“ „Unutra, Bethany,“ on naredi, ne skidajući oči s mene. „Ali, ona je samo došla i.. kunem se… čak mi se ni ne sviđa...“ Dahnem. Upravo je stala na ženski kod. Ne zabiješ nož nekom u leđa tko ti pokušava pomoći. Nadam se da će dobiti svrab. „Bethany, unutra,“ on naredi opet.

Prekriživši ruke i dureći se, ona nestane unutra. „Pa sad,“ kažem, mahnuvši rukom ležerno prema vratima. „Nije to baš jako draga djevojka. Mogu vidjeti zašto si ju ostavio.“ On frkne i okrenem se nazad prema njemu, proučavajući njegove oštre linije. „Znaš,“ on mrmlja, nisko. „Trebala bi biti oprezna o kome laješ.“ 14

„Zašto?“ obrecnem se, stavljajući ruku na kuk. „Hoćeš li me napasti svojim mačem?“ Klimnem prema njegovom međunožju dok mu se lice malo osvjetli. Ima oštro lice; zamišljam da ako se ikada i smije, ne bi nikada izgledao bezbrižno. Ovaj čovjek ima demone, svi muškarci s takvim licem imaju. „Zašto vi,“ on kaže opasnim tonom, izvlačeći van cigaretu, paleći ju i pritisne na usne. „sve žene,“ on me gleda dok uvlači dim, „pretpostavljate da je muškarčeva krivnja kad stvari krenu loše?“ „Zar nije?“ upitam, križajući ruke. „Žene varaju,“ on mrmlja. „Da.“ „I lažu.“ „Da.“ „I lome srca.“ „Ne sumnjam u to.“ „Onda zašto,“ on upita ponovno. „Se pretpostavlja da je muškarac uvijek gad?“ „Zato što muškarci imaju jako moćno oružje između svojih nogu, i to oružje može uzrokovati, pa, pomalo uhodavajuću sklonost u ženi.“ „Uhodavajuću sklonost?“ on ponovi, uzdignutih obrva. „Da, uhodavajuća sklonost. Ovako to ide, slušaj pozorno. Žena upozna muškarca. On je vruć, nekako kao ti.“ Usne mu se trznu, ali ignoriram i nastavim dalje. „Muškarac odvede ženu u krevet, raznese joj pamet i kada se ona probudi sljedeći dan, njega nema. To ostavi ženu očajnu, i žene se onda počnu pretvarati u ono što mi zovemo, pa, lijepo rečeno, ekscentrične.“

15

On gleda u mene kao da sam luda. „I sve to zato što žele,“ on spusti glas nisko. „Kurac?“ „Poprilično točno.“ On uzdahne, uvuče dugački dim cigarete. „Bethany odgovara toj ulozi, pretpostavljam.“ „Onda bi trebao naučiti iz svojih grešaka i sljedeći put možda pokušati prekinuti s malo više pristojnosti.“ On otvori svoja usta da nešto kaže, ali odrežem ga. „Ili još bolje, drži svoj mač u koricama i budi pristojno ljudsko biće.“ Oči mu bljesnu i ja mu se nacerim. Ne znam ovog muškarca. On bi mogao biti bilo tko i ja sam ovdje vani, sama s njim, namamljujem ga. Ipak, on se ne čini kao tihi ubojiti tip, samo jako atraktivni muškarac koji zna i dobije točno ono što želi. „Pretpostavljam da bi bilo jako drugačije da si ti ta koja prima moj… mač.“ Zinem na njega. Onda zabacim ruke na svoje kukove i dobacim nazad. „U krivu si zbog toga, prijatelju. Ja nisam takva djevojka.“ On korakne korak bliže. Ja koraknem nazad. To ga ne zaustavlja; ispušta cigaretu i nastavlja svoj ples sve dok moja leđa nisu pritisnuta uz hladni zid. Moja gola koža trne uz njega, a noge su mi tako mlohave kad se on nagne dolje sa svoje obje ruke pritisnute uza zid kraj moje glave, zarobljavajući me. Ovako blizu, mogu ga namirisati, i on je mješavina cigareta i kolonjske. Odgovara mu to. Na veliko. „Djevojke poput tebe s drskim ustima se obavezno prve slome. Kladim se da upravo razmišljaš o tome? Kladim se da zamišljaš koliko dobro ću se osjećati duboko, jebeno duboko unutar tebe.“ Bože, glas mu je tako težak i rašpast. „Ono što ja mislim,“ dahnem, „je koji dio tvog tijela ću udariti prvi.“

16

On se nasmije, nisko u grlu i to je božanski zvuk. „Sviđaju mi se one koje glume teško osvojive.“ „Ti trebaš pomoć,“ istaknem. „I ja ne glumim ništa. Nisam zainteresirana. Ne molim, ne lovim, i ne volim muškarce koji se ponašaju poput tebe.“ Njegove oči skeniranju moje lice, i prokletstvo ako nisu požudne. „Ja bih te mogao navesti da moliš.“ Kladim se da bi mogao.

Držimo jedno drugom pogled, oboje očito podjednako tvrdoglavi. Naš intezivni pogled je prekinut kada čujem Kady da zacviči, „Isuse, nisi spora, zar ne, Gracie? Bila sam unutra samo pet minuta, a ti si si već priskrbila muškarca.“ Okrenem svoje lice prema njoj i kažem opušteno, „Oh, on? Ne, upravo sam ga mislila učiniti, pa, nemogućim da se razmnožava.“ Kady izgleda zbunjeno i mi se pomičemo uz zid - pa, ja se pomičem dok ga pokušavam odgurnuti unazad sa svojim rukama na njegovim prsima. On se ne pomiče - umjesto toga on izvuče još jednu cigaretu, zapali, i onda se odgurne i okrene, odlazeći prema tami. Baš kad ću ga izgubiti iz vidika, on se okrene i promrmlja: „Zadovoljstvo te bilo upoznati, Gracie.“ Bože, način na koji je rekao moje ime, praktički mu je kapalo sa jezika.

Onda nestane.

Puf, samo tako.

Kul odlazak, ali još uvijek je gad.

17

Ring. Ring. Ring.

Zastenjem, pokrivajući lice rukom. Bože, odlazi.

Ring. Ring. Ring.

Aaa! Okrenem se, gurnem svoje bolno tijelo s kreveta i gledam mutno dolje na ekran svog svjetlećeg telefona. Vance. Kojeg vraga on želi u subotu ujutro? Odlučujući da mi stvarno nije stalo, bacim se nazad na krevet i zastenjem u boli na pokret koji uzrokuje da mi se mozak u glavi okreće.

Nikad više neću piti. Bože, u koje sam vrijeme uopće došla kući? Nakon susreta s tajanstvenim vrućim tipom, Kady i ja nastavile smo piti i plesati. Ostatak je mutan.

Barem sam doma u svom vlastitom krevetu. To je plus.

Ring. Ring. Ring.

Prokletstvo. S psovkom, posegnem, lupim dlanom preko svog telefona i podignem ga. Prinesem ga i pritisnem za javljanje, prije nego ga prislonim na uho.

Glava mi bubnja na imali pokret podizanja telefona i stenjem u agoniji. Ovo bolje da bude dobro. Ili će Vance osjetiti ozbiljnu bol kada uspijem izvući svoju guzicu iz kreveta. „Bolje ti je da si otet ili nešto jednako užasno, Vance.“ Nisko smijuljanje. „Dobro jutro, Gracie Lou. Imamo posao za tebe.“ 18

„Ne,“ gunđam. „Trebalo mi je sat vremena da izvučem starčevu kosu iz četke.

Odlazi.“ „Dobar je…“ Puhnem. „Ne.“ „Veliki.“ Usne mi se napuče. Vjerojatno me namamljuje, ali ima moju pažnju. Proklet bio, zna me predobro. „Veliki?“ upitam, ne mogu si pomoći. „Mega. Imaš dvadeset minuta da dođeš ovamo ili će ga Don dati Juliu, a on će se valjati u ovom sranju dok nabacuje sarkastične beskorisne ženske primjedbe na tebe.“ Puhnem. Ozbiljno ne volim Julia. Kažem, ne volim, zato što Don često govori da je riječ mržnja loša za moju dušu. Vjerojatno je u pravu, pa se samo pretvaram da ne mrzim Julia. Onda moja duša može ostati neoznačena i čista.

Zgoditak. „Dolazim, prokletstvo,“ mrmljam Vanceu. „Tako djevojko,“ kaže, zvučeći živahno.“ Vidimo se brzo.“ S tim, otkotrljam se s kreveta i odvučem do kupaonice. Imam jedno od onih brzih tuširanja koje mi jedva dozvoljava da se operem, onda obučem traperice i vestu prije nego podignem kosu i izjurim van. Živim pet blokova udaljena od posla, tako da ne koristim auto puno. Uostalom, tu je odličan kafić na putu o kojem sam pomalo ovisna.

Odem u kafić, uzmem svoju uobičajenu karamel kavu prije nego prohodam ostatak puta do posla.

Kada stignem, gurnem se kroz ulazna vrata, klimnem recepcionistici, koja, reći čemo jednostavno, mrzi me. Ne mogu ju kriviti, stvarno. Ona je zaljubljena u Vancea, a on ju ne primjećuje. On ipak, međutim, primjećuje mene. Meni se sviđa Vance, imamo stvarno dobro prijateljstvo, ali Sally se to ne sviđa. Niti malo.

19

Zgrada u kojoj radim nije ogromna, ali je lijepa. Tu je pet ureda, jedan dio recepcije, konferencijska soba i soba za ručak. Don ima najveći od pet ureda, a Vance, Julio i ja imamo po jedan svaki. Zadnji koristimo za ostavu, spise i takve stvari. Zgrada sama po sebi je poprilično moderna, nakon što je nedavno obnovljena. Sada ima tamne sive zidove i prekrasne crne pločice. Svi uredi su obnovljeni i imam otmjeni novi kompjuter. Zgoditak.

Uđem u konferencijsku sobu na vrijeme, i vidim Dona, Vance i Julia kako sjede oko malog četvrtastog stola. Gledam u Julia dok ga prolazim i on reži na mene, obasjavajući me savršenim-prokleto-bijelim zubima. Njegova crna kosa je povučena unazad u čvrstom konjskom repu na bazi njegova vrata dok on nosi savršeno odijelo.

Julio je dobar u svom poslu, jednostavno zato što ga ne očekuješ. On je uvijek tako uredan, tako čist i tako netipičan Lovac na Glave. Ne da postoji određeni tip, ali ako ste ikada gledali televiziju, oni su često prikazani kao strašni i zlobni. Julio nije ništa takvog. On je zadnja osoba za koju bi očekivala da će upasti u tvoj svijet i srušiti te na pod. Drugim riječima, on ne izgleda kao opaki tip. Vance i ja smo totalno opaki. Pa, Vance je. Ja se pretvaram biti, zato što, poput Julia, ja nisam ono što itko očekuje. Može biti prednost, ali isto i mana.

Mana je kada osoba koju privodim odluči polomiti od smijeha zbog činjenice da sam djevojka. Da, to se događa. Često. Brzo ih ispravim, obično nogom u rebra. Možda ne izgledam tako, ali sam kompletno u nastajanju da postanem ultimativno opaka. „Jutro,“ mrmljam. „Duga noć?“ Don upita.

Slegnem, spuštajući se u stolicu kraj Vancea - onda oprezno balansiram kavom u krilu. On posegne preko, omota ruku oko mojih ramena i privuče me bliže kada pritisne poljubac u stranu moje sljepoočnice. Drugi dečki u uredu su navikli na takvo ponašanje, sada. Pa sam i ja, ako ćemo biti iskreni. Vance je pažljiv, i tijekom pet godina smo postali bliski. Tako je s njim. On nikada nije napravio potez, ili prekoračio mjeru.

20

Znam da Vance ima neku vrstu osjećaja za mene. Pretpostavljam da je romantična, ali ne mogu biti sigurna zato što nikada nije priznao. Samo znam da ima trenutaka kada ga ulovim da me gleda sa željom koja me čini nelagodnoM. Obožavam VanceA, ali kao brata. Uvijek je bilo tako. On je uvijek bio prijatelj, netko kome se mogu povjeriti i tip koji me zadirkuje, a ja mu dopuštam da se izvuče s tim.

Većina žena, međutim, ne bi oklijevala da ga zgrabi. On je zgodan muškarac.

Ima tu pješčanu plavu kosu koja pada oko njegovih ramena i najsjajnije plave oči koje sam ikada vidjela. Koža mu je besprijekorno maslinasta i visok i mršav je. Izgleda kao da pripada na dasku za surfanje, jašući valove. Da ne spominjem da ima ubojiti osmijeh koji obično navede žene da se predaju prije nego se i predstavi. „Dobili smo poprilično veliki slučaj sinoć,“ Don počne, ide ravno na stvar. „Koliko velik?“ Julio upita prije nego ja mogu.

On uvijek dobiva te velike slučajeve, pa, on i Vance. Ja dobivam osrednje.

Logično. „Govorimo o trideset tisuća da privedemo ovog tipa.“ Moje oči se rašire. Trideset tisuća dolara? Najviše što sam ikada dobila je oko sedam tisuća. Trideset je velika stvar. Trideset bi ostatak moje godine učinilo ekstra ugodnim. „Što je on napravio?“ dahnem. „Prekršio uvjetnu,“ Don nastavlja. „Sudi mu se za napad sa smrtonosnim oružjem i isto je glavni osumnjičeni za ubojstvo.“ Uhh. Taj tip je gadan. „Ja sam slobodan,“ Julio kaže. „Odmah se bacam na to.“ Namrštim se na njega. Mrzim kako pretpostavlja da je posao njegov. „Zapravo,“ Don počne, i okrene se prema meni. „Kanio sam ponuditi ovo Grace.“ 21

Meni? Što? Mislim, znam da je Vance rekao da ako želim da dođem, ali pretpostavljala sam da je osrednji slučaj, ne nešto veliko poput ovog. Don mi nikada ne nudi velike slučajeve, nikad. Zašto bi se dovraga predomislilo sada? „Ovo je šala, točno?“ promucam. „Ne, Grace. Iznijela si ispravnu tezu sinoć. Ovdje si pet godina, pokazala si svoju vrijednost, a mi smo te sputavali. Dajem ti šansu da nam pokažeš od čega si napravljena.“ Moja šansa.

Oh Bože, moja šansa. Čekala sam pet godina na pošten slučaj, nešto veliko, nešto bitno. Srce mi udara i osjećam kako mi Vance stišće rame. Otvorim usta da odgovorim, ali ništa ne izlazi.

Preplavljena sam; konačno, oni me shvaćaju ozbiljno. Ovo je moja prilika dokazati Donu da sam vrijedna jednako kao Vance i Julio. „Don,“ dahnem.

Don podigne ruku, oči su mu meke. „Zaslužuješ ovo, Gracie. Žao mi je što nisam vidio to prije.“ Sranje, moram se sabrati. Zatvorim oči, uzmem nekoliko umirujućih udaha i saberem se. Dok ja radim to, Julio počne svoj uobičajni protest. „Ona je žena, Donald,“ viče. „Kako će žena savladati i privesti čovjeka njegove veličine?“ Trznem se i podignem glavu prema Juliu. „A ti si kurac, ali to te ne sprečava da radiš posao pravilno, iako sam sigurna da ti veličina tvog ega konstantno smeta.

Oprezno, Julio, jedan dan ćeš se spotaknuti, a ja ću biti ta koja pokazuje prstom u tebe.“ On otvori oči da ispali nešto podjednako oštro unazad, ali Don ga odreže. „Ako ne budeš poštovao ikoga iz mojeg tima, Julio, tražit ćeš si novi posao,“ Don zalaje. „Ne toleriram takvu vrstu ponašanja. Grace ima ista prava kao bilo koji član 22

ovog tima; to što je ona žena nema ništa s tim. Grace je pametna, dobro trenirana i zna što radi. Imam svo uvjerenje da će ona naći način da ga privede.“ „Ona je sitna,“ Julio protestira, ali to izlazi kao patetično puhanje.

Don se trzne i nagne naprijed na svoje laktove. „A ti hodaš po tankoj liniji, Julio.

Odlučio sam.“ Bravo Don! Juliova stolica zaškripi unazad i on baci ruke na stol, gledajući u mene. „Ti ćeš podbaciti, a ja ću čekati kada to bude.“ S tim, izjuri van. „Takvo dijete,“ mrmljam dok on odlazi.

Vance se nasmije, a Don pročisti svoje grlo. Okrenem se nazad i ispravim leđa. „Ja mogu to Don, pa udari me tim. Čime se bavim?“ On klizne dosje prema meni, i ja ga otvorim. Moj cijeli svijet dolazi do škriptajućeg kraja kada upijem sliku od prokleto prekrasnog muškarca ispred i dahnem.

Onda mi oči odu na ime, Raide Knox. Oh ne. Jebeno ne. To ne može biti točno. Ovo ne može biti muškarac koji me pribio uza zid sinoć. Muškarac od kojega su mi koljena zaklecala. Koji mi se urezao u um.

Sranje. „Je li sve ok?“ Don upita. „Ah,“ zacvilim. „Raide Knox?“ „Čula si za njega?“ Moglo bi se tako reći. Nisam mu znala ime do sada, ali sam vidjela dovoljno svega ostalog. Neću reći Donu da sam bila uzbuđena zbog njega, i da sam se nadmudrivala s njim, manje od dvadeset četri sata prije. To će mu teško pokazati da sam dobra u svom poslu. Ne, on ne može znati da sam došla toliko blizu Raideu i da 23

smo raspravljali o njegovom maču. Raide kriminalac. Ne izgleda kao kriminalc.

Sigurno nije izgledao kao ubojica… ili barem kao netko tko želi ubiti drugu osobu. „Čula sam za njegovo ime, da,“ odgovorim, dajući mu najbolje šta mogu. „Pa znaš da je dobro znan i moćan. Moraš biti oprezna s njim, on je pametan i mudar.

To je.

Listam kroz dosje, čitam njegove optužbe, njegov datum suđenja i kada se mora vratiti javiti za to. „Gdje je zadnje viđen?“ upitam, iako znam već odgovor. „Bio je viđen prije tri dana u East Gun Shopu.“ „U redu,“ kažem, zatvarajući dosje. „Proučit ću preko vikenda i u ponedjeljak ću početi. Koji mi je rok?“ „Dva mjeseca.“ Klimnem i ustanem. Okrenem se prema Vanceu. „Ti još uvijek dolaziš večeras?“ On klimne, smiješeći se. Mi imamo tjedno filmsku noć, gdje gledamo akcijske komedije. To je naša stvar. Obasjam ga osmijehom i onda se okrenem prema Donu koji okreće očima - on zna za moje i Vanceove filmske noći i izabire ostati van toga, napokon, mi ne kršimo nikakva pravila. „Hvala ti, Don. Neću te iznevjeriti.“ „Znam to, Gracie,“ osmjehne se.

I s tim, odlazim.

⁂ „Šizim, Kady,“ prošapćem u svoj telefon. „Kako ću ga dovraga privesti?“ „Sa svojim umom,“ ona kaže sa uvjerenošću u glasu. „I svojim tijelom.“ Namrštim se. „Mojim tijelom?“ 24

„Zar ne vidiś? Gledaš skroz krivo na to sve. Ti očekuješ da ćeš uspjeti otići i dovući ga, ali ti to ne možeš. Sviđalo li ti se ili ne, ti nemaš fizičku snagu da privedeš muškarca njegove veličine. Pa počni misliti izvan okvira.“ Zainteresirala me je. „Nastavi...“ „Zavedi ga.“ Trepnem. „Oprosti?“ Ona puhne kao da je moje pitanje kompletno neopravdano. „Zavedi ga.“ Nasmijem se nervozno. „Kady, srela sam ga i praktično napala što je igrač. Onda sam mu rekla da djevojke poput mene nikada ne spavaju s muškarcima poput njega, a sada me ti tražiš da mu priđem i pokušam ga uvjeriti da sam zainteresirana?“ „Točno.“ Zatvorim svoje oči. „E pa to se neće dogoditi.“ „Što ćeš onda napraviti?“ ona izaziva. „Uplesati i narediti mu da se preda? On će pobjeći prije nego ti izvućeš svoj prokleti pištolj iz svoje torbe.“ Nasmijem se. „Znam kako koristiti pištolj, hvala ti puno - samo mi nije dopušteno ga koristiti ukoliko se ne radi o životu ili smrti.“ „Ozbiljno, Gracie,“ ona kaže, mekše sada. „Razmisli o tome. Zavedeš ga, zainteresiraš, i onda mu smjestiš. Možeš izvesti nešto jednostavno kao navesti ga da te odveze na posao jedan dan - i, bam, tu je.“ Ona ima stvarno dobru tezu. „Neću mu samo postati privlačna preko noći.“ „Što?“ ona se zahihoće. „Muškarac neće samo pasti pod tvoje noge? Uzdah. Ali ozbiljno, taj muškarac te skidao svojim očima. Mislim da nećeš imati problema.“ Frknem. „Ušuti - nije.“

25

„Itekako je, i ti to možeš. Znam da možeš. Samo spusti šarm na njega, i imat ćeš ga dahtajućeg.“ To zapravo nije loša ideja. To bi bio laki način rješiti Raidea bez da ga upozorim ili se moram hrvati s njim. Možda sam trenirana, ali muškarca njegove veličine neće biti lako pomaknuti. Biti lovac na glave nije uvijek lako. Mi moramo pratiti kriminalce i privesti ih na njihovo suđenje, stvari poput tih. Nije uvijek šetnja parkom, dobar dio njih pobjegne ili pokuša nas napasti, tako da smo uvijek na nogama. „Razmislit ću o tome, ali to je dobar plan.“ Čujem kako plješće i skviči. „Dok si na tome, uzmi malo od te fine guzice za sebe.“ „Mislim da je to protiv propisa..“ „Ne ako to držiš kao tajnu.“ Ona se ceri, čujem joj to u glasu.

Nasmijem se, padajući dolje na svoj kauč. „Ti si pobunjenik, Kady.“ „Nikada nisam poricala da nisam. Sada, idi i uživaj u drugom super vrućem muškarcu u svom životu.“ „Vanceu?“ frknem. „Vance je vruć,“ ona uzdahne.

Ah, Kady i Vance. Ona ga vidi, želi ga, ali on je još nije primjetio, pa, ako i je nije ništa rekao. „Slobodno dođi i uživaj u njemu.“ Ona uzdahne željno. „Ne mogu obećati da ga neću zaskočiti. Preopasno je.“ Osmjehnem se, odmahujući glavom. „Možda mu ne bi smetalo.“ „Samo kaži koju dobru riječ za mene. Reci mu da se čuvam, nešto seksi zbog čega će on željeti ovo sve.“

26

Okrenem očima. „Sigurno ću napraviti to.“ „Dobro! Kasnije djevojko, i čestitam.“ „Hvala, Kady.“ Poklopim i naslonim se na jastuk kauča. Zavesti Raidea Knoxa, dokazati timu da su u krivu, i dobiti priliku za proširiti karijeru. To sve zvuči jednostavno, ali ne sumnjam da će biti tako. Raide je težak čovjek i on će misliti da sam velika šala kada se pojavim, pokušajući ga zavesti. Samo se nadam da to mogu.

Stvari će postati zanimljive.

27

„Rush Hour, stvarno?“ Osmjehnem se Vanceu dok balansiram sa zdjelom kokica i dva soka u svojim rukama.

On napući svoje usne. Vance ne voli Rush Hour. Ne znam zapravo što nije u redu s njim. To je jedan od najbolje napravljenih filmova. Smijem se svaki put, bez obzira koliko puta gledala. Vance, međutim, ima drugačije mišljenje, ali ga to ne sprječava da mi se pridruži. Ne može si pomoći. „Imaš sreće što te volim,“ on mrmlja, uzimajući sok iz moje ruke i spuštajući se dolje na kauč.

Nasmijem se, spustivši se kraj njega. On izgleda odlično večeras u svojim tamnim trapericama i svijetlo plavoj majici. Nije čudo što je Kady opsjednuta. Ona voli surfer tipove, a Vance sigurno izgleda kao ta vrsta tipa. Samo što ne surfa.

Uopće.

Zapravo, ja mislim da on uopće ni ne zna što je surferska daska.

On je uvreda za surferski svijet. Izgledao bi prokleto dobro na dasci.

On namršti svoje lice. „Zašto zuriš u mene? Plaši me to.“ Nasmijem se, okrenuvši. „Zamišljala sam te na surferskoj dasci. To je zanimljiva slika.“ On frkne. „Znam da postoji seksualna tenzija i...“

28

Zahihoćem se, gurnuvši ga ramenom. „Prestani.“ On me obasja tim ubojitim osmijehom. „Kako napreduje tvoje istraživanje za ubojstvo?“ Namrštim se. „Mi smo prijatelji, točno?“ On suzi svoje oči. „Nitko drugi ne bi gledao Rush Hour četiristo osamdeset devet puta s tobom.“ „Nije bilo toliko puta.“ On podigne svoje obrve. „Oprosti mi, četiristo osamdeset osam puta.“ „Užasan si, ali ozbiljno… Bih li mogla razgovarati s tobom, mislim, ako imam problem?“ Oči mu postanu meke. „Znaš da možeš. Nešto nije u redu?“ Oklijevam. „Ne... točno.“ „Ispljuni.“ Nasloni se nazad, okrenuvši se malo tako da me još može gledati. „Ono što ti kažem, ostaje među nama, točno?“ upitam, gledajući mu lice na reakciju.

On se ne čini uznemiren. „Naravno.“ „U redu,“ kažem, udahnem smireno. „Pa neku večer, Kady i ja smo izašle van i ja sam srela tog čovjeka.“ Je li se to Vance upravo trznuo? Pretvaram se da to nisam primijetila. „I?“ on izbaci. „I bio je to Raide Knox.“ Oči mu se rašire, a usta otvore. „Prije nego kažeš išta,“ kažem brzo. „Nisam znala da je to on.“ 29

Njegove oči izbace se još više, i on dahne. „Nisi se jebala s njim, zar ne?“ Dahnem. „Isuse, Vance, ne!“ Duboki uzdah olakšanja. „U redu, znači znaš gdje izlazi. To je dobra stvar, zar ne?“ „Stvar je,“ kažem, gledam u svoje ruke. „On je veliki čovjek, Vance. Ogroman, zapravo. Poput Herkulesa.“ I vruć. Super vruć. „Misliš da to nećeš moći.“ To nije pitanje, već izjava. „Mogu ja to. Već je u pitanju kako ću to napraviti.“ Vance suzi oči. „Što mi točno pokušavaš reći, Gracie?“ „Ti i ja oboje znamo, čak i s mojom obukom, da ja ne mogu privesti muškarca Raidove veličine samo čistom silom.“ „I…?“ „Pa sam došla do nečeg drugog, nečeg.. više sigurnog.“ Vance uzdahne opet i premjesti se nelagodno. „Gracie, odugovlačiš.“ „Zavest ću ga,“ izbrbljam.

Vanceovo cijelo tijelo se ukruti, i ovaj put mu se oči suze s - Bože, je li to bol?

Treba mi trenutak da pronađem riječi. „Neću spavati s njim, ili čak ga poljubiti - samo ću ga zavesti dovoljno da ga navedem da se složi za izlazak. Onda ću ga privesti.“ Vance se vidljivo opusti.

Njegova reakcija me muči. Očekivala sam da Vance osjeća nešto za mene, ali koliko duboko to nešto ide je druga priča. Ja ga volim kao prijatelja, ali on i ja - neće funkcionirati tako. Previše smo slični. I uostalom, u poslu u kojem smo oboje, nema šanse da bi mogli funkcionirati. Nema šanse da se ne bi natjecali. On bi uvijek bio onaj mnogo bolji od mene. Onda tu je jednostavna činjenica da Vance nije vrsta muškarca s kojim sam se zamišljala. Zovite me naivčinom za visoke, tamne, i grube tipove.

30

„Jesi li sigurna da je to dobra ideja?“ Vance konačno upita. „Zavođenje njega može završiti užasno krivo, Gracie. Što ako je on opasan i ulovi se?“ „Znam,“ kažem blago. „Ali to je jedini izbor koji imam, i pobrinut ću se da budem na javnim mjestima. Trebam se dokazati, Vance. Moram to napraviti.“ On klimne. „Nema pravila koje govori da ne možeš napraviti što god trebaš da privedeš kriminalca. Ako je to tako kako moraš napraviti, onda će tako biti, ali obećaj mi da ćeš biti oprezna, Gracie. Pročitao sam njegov dosje. On može biti opasan, a ne želim te vidjeti povrijeđenu.“ Moje srce podrhtava s blagom iznerviranošću. Ne zato što sam ljuta na njega nisam. Već čisto zato što da sam ja muškarac, ne bi bio zabrinut za mene. Ne bi preispitivao moju sposobnost i ne bi me tražio da budem oprezna. Samo bi me potapšao po leđima i rekao sretno. Žudim za takvom reakcijom. „Imala sam istu obuku kao i ti,“ istaknem nježno. „Mogu ja to.“ On podigne svoje ruke. „Nisam rekao da ne možeš.“ Proučavam njegovo lice na trenutak i odlučim pustiti. Ovo nije vrijeme ni mjesto, i ne želim ga uznemiriti idući dublje u detalje svog plana.

Gurnem zdjelu kokica između nas. „Spreman za Rush Hour?“ On spusti ruke na lice i zastenje glasno. Uzmem punu šaku kokica i bacim na njega. Sa smijehom, on spušta svoje ruke i hvata ih prije nego posegne i privuče me bliže. Uzmem daljinski, zavalim se u stolici, i upalim televizor. „Pa… znaš da je Kady željela doći večeras?“ kažem opušteno.

On mi daje pogled. „Čuo sam o tvojim spojevima na slijepo, Gracie Lou. Nema paklene šanse da ti meni smjestiš jedan.“ Frknem. „To je teško na slijepo - ti znaš Kady.“ „Sreo sam ju jednom.“

31

„Gdje je ona pala na tvoj šarm i dobar izgled.“ On se nasmije nisko i grleno. „Ona se ne čini kao tip koji ide na tipove poput mene. Po meni ona ide na bivše dečke iz bratstva koji su tek završili koledž i troše previše vremena depilirajući se u nadi da će ševiti.“ Smijući se glasno, posegnem i udarim ga po ruci. „Nema ništa pogrešno u depiliranju. Svaka žena cijeni dobro održavani... muškarčev vrt. Nadam se da ti održavaš svoj muški vrt.“ On podigne obrvu. „Želiš li provjeriti?“ Lupim ga zbog njegova odgovora.

On se lukavo nasmiješi. „Uostalom, trebao bi izaći jednom s nama,“ dodam. „Siguran sam da je ona odlična cura, ali ja stvarno nisam zainteresiran.“ „Ona je vruća...“ „Gracie,“ on upozori. „Oh, dobro!“ puhnem. „Ali to nije gotovo.“ On zabaci svoju ruku preko mojeg ramena. „Je za sada.“ Dobro onda.

Za sada.

⁂ „Imam veliki slučaj, Tata,“ objavim preko telefona kasnije te noći.

Moj tata me je uvijek podupirao i ja mislim da je on čekao strpljivo kao i ja da ovaj dan dođe.

32

„Princezo, to je nevjerojatno!“ praktično guguće preko telefona.

Ima vremena kada mislim da tata zaboravi da ja nemam pet godina. „To je točno ono što sam čekala, ali sam nervozna,“ priznam. „Nemoj biti,“ on kaže. „Ti si nevjerojatna. Učila si od najboljih, napokon.“ Nasmijem se. „Naravno, tata - mislim, kako bih mogla ne biti nevjerojatna kad slijedim tvoje super kul korake?“ On se nasmije. „Točno tako. Uostalom, moja djevojka može razbiti guzice.“ Evo ga, sjetio se da sam odrasla. „Prokleto točno da mogu.“ „O koliko velikom slučaju govorimo?“ Čujem paljenje upaljača. „Tata, prestani pušiti. Ubit će te to.“ „Sljedeći tjedan, dušo.“ To kaže svaki tjedan. “Sada, reci mi o tom slučaju,“ on reče. „U redu, pa, to je trideset tisuća dolara, za početak.“ „Sranje,“ on dahne. „Velik je.“ „Jeah, moglo bi se reći.“ On zagunđa. „Dušo, i je.“ Osmijehnem se, on je u pravu. „Da je.“ „Kakav ti je plan?“ Zacrvenim se. Teško da ću ocu reći kako planiram privesti Raidea. „Još uvijek prelazim preko toga.“ „Daj da ti dam neke natuknice.“

33

Provela sam sljedeći sat slušajući tatine odlične natuknice prije nego sam poklopila i krenula u krevet. Imam još jedan dan prije nego zabava počne.

Trebam san za ljepotu.

34

Zijevam i rastežem se dok izlazim s posla sljedeće večeri. Trebala bih ići kod roditelja da se vidim s tatom i razgovaramo o mom novom slučaju, ali sam iscrpljena.

Znam, međutim, da ako se ne pojavim, on će biti razočaran - pa s naporom dignem ruku i mahnem taksiju. Glasni zvuk grmljavine odzvoni u daljini i znam da će svaki tren početi kišiti.

U pravu sam, baš kad taksi stane uz rubnjak, oblaci se otvore i kiša krene padati.

Bacim se prema taksiju, otvarajući vrata i uklizajući prije nego završim s neurednom kosom koju je nemoguće popraviti. Ono što nisam primijetila u svom malom uklizavanju da se zaštitim je da je netko već ušao u taksi. „Ovo je moj taksi.“ Okrenem se s cijukom, i onda mi usta padnu otvorena kada vidim da Raide gleda u mene, prekriženih ruku, jantarne oči me proučavaju. Ima na sebi crne traperice i ozbiljno usku sivu vestu koja čini neke ozbiljno nevjerojatne stvari njegovim mišićima.

Trebao bi biti dovoljno kriminalno što izgleda tako. „Ah, ja..“ Stvarno otmjeno, Grace. „Poznajem te?“ Što kaže? Ne sjeća me se. Pa, to je jedna velika pljuska u lice, nije li? Samo zbog toga komentara, naslonim se u sjedalu, prekrižim ruke i promrmljam, „Ovo je moj taksi.“ On zagunđa. „Damo, nije.“ Podsmijem mu se. „Čovječe, je.“ 35

„Jebeš me,“ on mrmlja. „Pa, onda ćemo ga podijeliti.“ Um mi se vrti, znajući da mi je ovo zlatna prilika da ga zavedem, iako nismo točno počeli najbolje. Plus, ako on otkrije što izvodim, vjerojatno će me udariti u glavu i zakopati u plitkom grobu. Zagrizem usnu zamišljeno, a on se okrene da gleda u mene još malo. Kako sam zaboravila kako je lijep? Uvijek su oni prelijepi koji su smrtonosni. „Jesi li sigurna da se nismo sreli prije? Tvoje lice se čini poznato… iako sam vidio puno lica prošli mjesec.“ Ceri se, gledajući u moju usnu sada.

Vau, on je još arogantan kao što je bio i onaj dan kada sam ga srela. Da ne spominjemo da nisam napravila ogromnu impresiju na njega. Kako bih ga trebala zavesti kada ga čak ne mogu navesti da mi zapamti lice? Moram podići svoju igru. Brzo. „Vjerojatno u tvojim najluđim snovima“, obasjam ga flertajućim cerekom. „To se događa često.“ Usne mu se izviju i nasloni se u sjedalu, prekrižeći ruke. „Ja samo idem na plavuše.“ Auch. „Jeah, pa, ja samo idem na muškarce s...“ pogledam ga gore dolje. „velikom...“ Lice mu postane požudno. „ ...osobnošću.“ On se nasmije meko i ja želim zatvoriti moje oči i moliti se nebesima da zvuči kao cvileći muškarac s bronhitisom umjesto prekrasnog, muževnog zvuka kojim zvuči. „Ja sam za izazov. Mogu ti pokazati dosta velikog, damo,“ on rašpa. „Ugh,“ mrmljam iako mi srce udara. „Jesi uvijek tako ugodna u društvu?“ on upita, oči mu još uvijek na meni. „Ti si uvijek tako arogantan?“ dobacim nazad.

Oči mu zasjaju zabavom i ja posegnem prema vratima. „Uzet ću drugi taksi.“

36

On posegne prijeko, njegovo veliko tijelo prekrije moje dok me zaustavlja da otvorim vrata. Dahnem na njegovu blisku blizinu i promeškoljim se očajno da otjeram sebe od njegova vrućeg, čvrstog tijela. „Odvezi nju prvu kamo god da ide,“ on promrmlja vozaču.

Zinem kad krenemo i vozač pita kamo idem. Promrmljam adresu i onda se okrenem prema Raideu, koji se podsmijava. „Je li običaj za tebe da držiš ženu kao taoca u taksiju?“ On se nasmije. „Ja te ne držim kao taoca, ti si željela iskočiti...“ Klimne prema vratima. „...izvoli. Samo sam pokušao biti džentlmen.“ Frknem. „Imam izrazit osjećaj da ti nikada nisi džentlmen.“ Oči mu zasjaju zabavom i on se nasloni bliže. „Ne, u pravu si vezano uz to. Želiš li da ti pokažem koliko ne džentlmenski mogu biti?“ Oh čovječe, moje srce se stegne i ne mogu spriječiti oči da padnu na njegove usne. Raide Knox je opasan, nema sumnje u to. „Sanjaj, prijatelju,“ kažem, ali moj glas izađe kao omamljen dah.

Usne mu se trznu. Jeah, ulovio je to. „Što dama radi vani ovako kasno, uostalom? Nije mudro biti vani sama u ovo doba noći, pogotovo tako sitna mala stvar poput tebe.“ Znam da zbog zavođenja, trebala bih mu ponuditi flertajući odgovor. Ali njegov komentar me iritira. „Ja se mogu pobrinuti za sebe čisto dobro. Ja sam žena, ne neobranjiv idiot.“ On se nasmije. „Ne sumnjam da se možeš pobrinuti za sebe, ali nije li zabavnije imati muškarca da se pobrine za tebe?“ Po vrućini u njegovim očima, nema greške u njegovom značenju.

Prekrižim ruke i gledam u krov taksija, frustrirana jer se čini da on mene zavodi umjesto da je obrnuto.

37

„Nemoj me shvatiti pogrešno, ja mislim da su žene odlične u puno stvari.“ „Imam poprilično dobru ideju koje te stvari jesu, i reći ću ti da znaš da smo sposobnije za pakleno više nego zadovoljavati muškarčeve potrebe.“ Ovo sve izlazi u žurbi, a Raide je tih trenutak. Onda prasne u smijeh. „Ti stvarno imaš štap zaguran u svojoj guzici, zar ne, damo?“ Napučim usne. „Ne, samo mislim da žene imaju iste sposobnosti kao muškarci i trebale bi imati iste mogućnosti.“ „Ima problem s tim,“ on mrmlja, naginjući se bliže.

Sa zastojom u glasu, kažem: „A to je?“ „Žene nisu muškarci.“ Proklet bio. Ima pravo. Čak i ako mrzim priznati to. „Njima nikad nije namijenjeno da budu muškarci.“ Glupi idiot.

Okrenem se i zurim niz prozor, ne želeći se raspravljati dalje s ovim iritirajućim muškarcem. Kada se taksi zaustaviti nekoliko vrata niže, jer sam namjerno dala vozaču krivu adresu, posegnem za vratima i otvorim ih nakon što mu dam dvadeset dolara.

Pogledam u Raidea dok izlazim van i opet on zuri u mene s tim jantarnim očima. „Bilo je dobro vidjeti te opet, Gracie.“ Usta mi padnu otvorena dok on zatvara vrata i taksi odlazi.

Znao je cijelo vrijeme.

Prokletstvo Raide, opet me prešao.

38

„Gretchen,“ smijem se, „tebi se to prišt formira.“ Moja sestra dahne, spusti ruku na bradu i onda brzo prođe preko lica. Ne mogu izbrisati cerek s lica; navuče se svaki put. Kada shvati da nema grozote koje se formira na njenoj besprijekornoj koži, namršti se na mene, stavljajući ruke na svoje bujne kukove. Njena smeđa kosa pada joj oko lica u savršenim kovrčama. Ona uvijek izgleda savršeno. „Zašto moraš biti tako djetinjasta, Grace?“ ona mrmlja.

Nabacim cerek. „Zato što si ti zabavna.“ Ona me proučava i namršti se. „Što se dogodilo s tvojom kosom?“ „Pada kiša vani,“ kažem, pokazujući na kišu na prozoru. „Događa se.“ „Ne znam kako smo mi u rodu,“ ona kaže, dižući gornju usnu. „Ja nikad neću biti viđena s kosom koja izgleda tako.“ „Ne budi ljubomora sestro - jedan dan ćeš biti kul kao i ja.“ Ona zagunđa baš kada mama uđe u prostoriju, izgledajući jednako savršeno. „Grace.“ Osmjehne se, priđe i omota me u zagrljaj koji se osjeća hladan i prazan.

Tipično. Ne bi htjela pokvariti njenu šminku.

Korakne nazad, gleda me. Ima istu tamnu kosu kao i ja, ali moje oči su tatine.

Ona i moje dvije sestre imaju prazne plave oči. „Draga,“ ona kaže, mršteći se kao Gretchen. „Što ti se dogodilo s kosom?“ „Udarila me struja,“ kažem praznim glasom.

39

„Ne zafrkavaj me, Grace. Bi li te boljelo da se pretvaraš da si ženstvena? Mislim, dovoljno je loše što radiš u muškoj ulozi i visiš s muškarcima svaki dan. Najmanje što možeš je ponašati se kao dama kada nisi tamo.“ Dahnem, uhvativši si obraze. „Ne ponašam se kao dama? Zašto mi to nisi rekla?“ Ona suzi svoje lijepe oči na mene. „Grace.“ „Ne,“ kažem, ližući ruku i prelazeći preko kose. U sebi zahvaljujem Coleu na tom potezu. Ispada da je bio dobar za nešto. Tko bi znao. „Ne bih te htjela osramotiti, mama. Je li bolje ovako? Izgleda li bolje? Čekaj, možda je do moje kože?“ Poližem ruku opet, pređem preko obraza. One obje zinu. „Evo, kako izgledam sada?“ „Nisam sigurna kako si ispala ovakva.“ Moja majka zagunđa. „Odgojila sam te bolje.“ „Ne, mama, pokušala si odgojiti kraljicu ljepote, a na nesreću za tebe, samo si dobila dvije. Ja sam na tatu.“ Obasjam ju osmijehom i prođem kroz kuhinju i van do šupe iza, gdje moj tata provodi svoje vrijeme. Ne znam kako ih podnosi, ali njegovo srce čini se dovoljno velikim da ih prihvati, čak i takve kakve jesu. Volim ga zbog toga. Kada dođem do velikog prostora, otvorim vrata i nađem ga kako prebire po knjigama o obradi drva. „Radiš mi krevet, tata?“ On se okrene i lice mu se razlije u ogromni osmijeh. Pojurim, a on baci svoje ruke oko mene, držeći me blizu. On voli moju majku i sestre, znam to, ali ja sam njegovo sretno mjesto, mjesto gdje se osjeća pomalo normalno u svijetu kaosa. „Gracie,“ on promrmlja u moju kosu. „Nisam te očekivao.“ „Hej, tata,“ osmjehnem se, povlačeći nazad.

On mi dotakne obraz. „Izgledaš...“ „Poput pokislog štakora?“ On se naceri. „Htio sam biti malo blaži od toga.“ 40

Nasmijem se. „Ne brini, mama i Gretchen su me već obavijestile kakvo sam sramotno dijete.“ On okrene očima. „I kladim se da si to podnijela dobro.“ Nacerim se. „Znaš me predobro. Mislim da je mama bila spremna zadaviti me kada sam polizala ruku i namjestila kosu.“ On zagrize usnu da spriječi smijeh. „Ti si moja kćer skroz na skroz.“ „To jesam,“ kažem, okrenem se njegovim knjigama. „Pa, što gradiš?“ „Pokušavam sagraditi ljuljačku za trijem. Tvoja majka želi jednu.“ Naravno da želi. „I kako ti to ide?“ On zastenje, zatvarajući knjigu. „Ona neće primijetiti ako odem i kupim ju i pretvaram se da sam ju izgradio, točno?“ Nasmijem se još malo. „Tvoja tajna je sigurna sa mnom.“ On me obgrli u još jedan zagrljaj. „Drago mi je da si došla u posjet, Gracie.“ Meni isto.

⁂ „Pa, kako napreduje tvoj novi slučaj?“ Tata upita kada mi svi sjedimo u krugu i ispijamo kakao kasnije te večeri. „Dobro, mislim.“ „Misliš?“ on upita.

Uzdahnem. „On se pokazao nekako teškim, ali privest ću ga.“ „Kako točno,“ moja druga sestra, Stacy, promrmlja, „privedeš potpuno odraslog muškarca?“

41

„Tako, Stacy,“ kažem, „sa svojim šarmom i dobrim izgledom, naravno.“ Gretchen frkne. „Šarm i dobar izgled? On mora biti slijep.“ „Gretchen,“ tata upozori. „Oprosti, tata, ali ja ne razumijem nju i njen posao.“ „Gracie je dobra u onom što radi,“ tata kaže, braneći me kao i uvijek. „Možda bi trebala pokušati biti ponosna na nju.“ Gretchen puhne i prekriži ruke. „Kako god,“ kažem, osjećam da se napetost gradi. „Trebala bih poći doma. Imam puno posla za napraviti.“ Ustanem i tata ustane sa mnom. Nakon tri čudna zagrljaja, mi idemo do njegovog auta. „Ne moraš me voziti doma,“ kažem. „Nećeš loviti taksi večeras.“ Ne raspravljam se.

Uđem u njegov auto i on me odveze kući. Kada smo tamo, on se okrene prema meni. „Ja znam da ti one ne čine da se osjećaš dobro zbog onoga što radiš, Gracie, ali želim da znaš da sam ja ponosan na tebe.“ Osmjehne se, posegnem i uhvatim njegovu ruku. „Hvala ti, tata.“ „Nazovi me s novostima, da znam kako slučaj napreduje.“ „Obećajem.“ „Noć, Gracie.“ „Noć, tata.“

42

„Kady, silazi dolje!“ Šištim. „Zašto?“ ona zacviči sretno. „On ne gleda.“ „Zato što ako vidi da ga gledaš, on će znati da ga slijedimo.“ „Mi ćemo ga slijediti u klub...“ „Nemoj srat? Ali upravo sada, mi smo jedine na parkiralištu, i skrivamo se u mom prokletom autu dok on razgovora s nekim gadom vani. Ne misliš li da će mu biti pomalo sumnjivo ako pogleda ovdje i vidi nas kako virimo kroz moje vjetrobransko staklo na njega!“ Šištim.

Kady zagunđa i mahne rukom. „Ohladi, damo. Ti si me zvala da idem s tobom.“ „Da,“ kažem, povlačeći ju za haljinu dolje. „Sada, dolje!“ Ona se spusti dolje. „Nisi zabavna. Ova zasjeda bi trebala biti zabavna.“ Okrenem očima. „Gledaš previše televizije.“ Ona me obasja cerekom. „Hoćeš li proviriti? Što ako ode?“ „Budi mirna.“ Podignem glavu malo i vidim Raide da još razgovora s velikim, tamnim muškarcem. Oni su blizu, raspravljaju nešto zbog čega Raide steže šake. Kady i ja smo provele zadnja tri sata slijedeći ga od dućana s pištoljima do ovog kluba. Srećom, bile smo pripremljene i obučene za izlazak.

Zavesti Raidea, evo nas.

43

„On je još tamo.“ „Imam ideju,“ ona zaciči. „Trebala bi jednostavno otići tamo i oboriti ga na pod.“ Okrenem se i pogledam u nju. „Jesi li propustila kako je ogroman?“ „Daj da pogledam opet.“ Ona podigne svoju glavu, uzdahne, i promrmlja, „Pa dobro. Liži ga dok je na podu.“ Da, Kady ne bi mogla biti lovac na glave da spasi svoj život. „Isuse, Kady, spusti se dolje. Ako pogleda, on će imati pogled na tvoje sise.“ Ona se nasloni nazad namještajući sise u uskoj crvenoj haljini. „Što nije u redu s njima?“ „Kady, napaliti ga nije dio plana. Ne još, uostalom.“ „Oh gledaj-on odlazi!“ Podignem glavu opet i vidim da Raide pregledava parkiralište. Nadam se da nas nije vidio. Nakon nekoliko minuta, vidim da je stavio mobitel u hlače i nestao u klub. „Ulazi unutra. Idemo.“ Mi obje izađemo iz auta i ja uzmem trenutak da ispravim svoju kratku crnu haljinu na kojoj je Kady inzistirala da ju obučem. Nisko je rezana ispred, pokazuju dobru količinu poprsja, a leđa padaju dolje dovoljno da mašta podivlja. Lagano sam nanijela šminku i ostavila kosu raspuštenu i ravnu, pretpostavljajući da bi ju bilo lakše namjestiti kada vrijeme dođe. Bila sam u pravu.

Kady i ja primimo se pod ruku i uđemo u klub nakon njega.

⁂

44

Kady mi drži ruku čvrsto dok prolazimo kroz ljude, tražeći Raidea. Konačno dođemo do šanka, i zgodni muškarac se nagne preko pulta i osmjehne nam se. „Što vam mogu dati, ljupke dame?“ Kady se zahihoće i naruči nam votku. Dok mi pijuckamo, pustim oči da skeniraju mnoštvo. Primjetim Raidea u kutu, razgovara s drugim muškarcem. Ima svoja usta blizu tipovog uha, i što god govori, taj određeni tip steže čeljust ili u frustraciji ili ljutnji, ne znam koje.

Kada se konačno odvoje i Raide krene kroz mnoštvo, okrenem se nazad Kady opušteno. „Reci mi ako dolazi blizu.“ Ona klimne, držeći oči na njemu. „Primijetio te je. Ne gledaj.“ Klimnem nazad i nasmijem se apsolutno ničemu, zbog čega me šanker pogleda čudno.

Kadyne oči očito slijede Raidea, zato što se miču polako preko prostorije. „Imam ideju,“ ona kaže. „Što?“ „Idemo plesati. Nema boljeg načina dobiti nečiju pažnju nego plesom. Dođi.“ Ona me uzme za ruku i mi odemo do plesnog podija. Krenemo se njihati s dvadesetak drugih plesača, dovoljno samouvjerenih da mrdaju svoje guzice. „Gleda li?“ upitam nakon nekoliko minuta najboljeg pokušaja seksi plesa. „Ne, razgovara sa šankerom. Sjedi, ipak. Tako da mu je očito ugodno. Sada ti je prilika da mu privučeš pažnju.“ „Čini se da bi se trebala skinuti da privučem njegovu prokletu pažnju!“ Kady se zahihoće. „Jebeš to.“

45

Okrenem se i krenem se njihati do šanka. Primjetim Raidea čim se okrenem, i Kady je u pravu: on sjedi za šankom. Plavuša je do njihala do njega i šapće mu nešto u uho. Konkurencija. Odlično. Dok prilazim bliže, Raide pređe očima preko mene, i onda se arogantni kreten okrene, kao da me ne primjećuje. Mislim stvarno? Ovaj muškarac testira moje živce. Zašto mu se ne sviđa moja haljina? Svima se sviđa jebena haljina! „Mogu li ti dati drugo piće?“ Šanker upita.

Trznem se i okrenem prema njemu. „Ah, da, votku.“ Moje oči su još na Raideu, koji se smije prekrasnoj prsatoj plavuši. Ja nisam stvorena za to, to ubija moj moj ego. Piće je kliznulo niz šank i uzmem ga, progutam prije nego se vratim nazad na plesni podij. Dajem sve što imam, zato što on gleda s vremena na vrijeme, ali čini se da plavuša s kojom je radi bolje držeći mu pažnju. „On je težak za uhvatiti!“ vičem Kady.

Ona se njiše kraj mene. „Onda idi ondje i učini da te primjeti.“ „Što želiš da napravim? Zaskočim ga?“ „Ako trebaš.“ Ona slegne i vrati se nazad na plesni podij.

S ljutim uzdahom, krenem njihati kukovima dok idem kroz mnoštvo još jednom.

Baš prije nego dođem do Raidea, posrnem- namjerno, naravno - i nabasam na njega i njegovu ženu. On posegne dolje, uhvati me prije nego udarim u pod. Hvala Bogu na tome. Njegova ruka je omotana oko moje ruke dok me uspravlja. „Oprezno tamo,“ on promrmlja, oči mu drže moje na sekundu prije nego se okrene nazad Barbie.

Ozbiljno? Želim lupiti nogom o pod.

Baš tada niski tip s uzdignutim okovratnikom stane ispred mene. „Hej, dušo, primjetio sam te kako plešeš tamo. Možda ti i tvoja prijateljica możete doći sa mnom kući večeras. Mogu ti pokazati nekoliko pokreta.“

46

S frustriranim režanjem, okrenem se od sitnog plesača i vidim da Raide nestaje kroz mnoštvo sa svojom ženom. Ovo zavođenje se pokazalo poprilično teškim.

Potpuno.

Nazad na početak.

⁂ Naslonila sam se što dalje mogu u mom autu, gledam kako Raide ide prema velikoj apartmanskoj zgradi. Slijedim ga zadnja dva dana. Koristeći sredstva omogućena od kompanije, uspjela sam otkriti njegovu lokaciju. Morala sam ga slijediti od obližnjeg kafića i oko bloka nekoliko puta, ali smo konačno kod stana sada. Ne mislim da je njegov, ali ipak. Očito je dom nekoga koga zna. U svom sam autu, sjedim van velikog kompleksa. Nije me primijetio, hvala Bogu. Srećom sam bolja u zasjedi nego u umijeću zavođenja. Ipak, nije baš zabavno. Virim kroz staklo, gledam ga kako telefonira. Stane prije nego uđe kroz ogradu i mogu vidjeti da tko god je na liniji čini ga ljutim, zato što cijelo tijelo mu je zategnuto, i kvragu, čeljust stegnuta. Plus on maše rukom poput dirigenta koji dirigira svojim orkestrom.

Moj telefon vibrira i ja skočim. Nađem ga i pritisnem na uho, šapčući: „Halo?“ „Gracie?“ Vance je. „Vance.“ „Zašto šapćeš?“ on šapne nazad. „U zasjedi sam.“ On se nasmije. „U zasjedi?“ „Da, Vance, zasjedi. Pokušavam otkriti gdje Raide visi tako da mogu provesti plan u djelo.“ „Znaš da ja mogu jednostavno doći i privesti ga, točno?“

47

Namrštim se. „Da, ako to ne upali, on pobjegne i ja uprskam svoju jedinu šansu.

Ovo je moj slučaj i imam nekoliko mjeseci da ga privedem. Napraviti ću to ispravno.

Ne kvari moju veliku priliku...“ On uzdahne. „Znaš da ne bi, Gracie. Ali zasjeda...“ „Što?“ „Ti nisi policajka.“ Namrštim se. „Pa?“ „Mislio sam da ćeš ga zavesti.“ Ne znam kako uvjeriti Vancea da razumije što sam već otkrila. Da muškarac poput Raidea neće samo dati da ga zavedem. On uživa igrati igrice sa mnom. Moram znati njegovo kretanje. Moram znati to sve tako da ga mogu slijediti, i iskočiti na mjestu koje često posjećuje. Onda kada dobijem priliku i on ne sumnja, privest ću ga. „Zato što je on pametan muškarac, a ja sam možda ili ne rekla mu da djevojke poput mene ne idu za muškarcima poput njega.“ Vance se nasmije. „To čini tvoju igru težom.

Puhnem, još uvijek držim oči na Raideu, koji još uvijek maše svojom rukom po zraku, viče na nekoga na telefonu. “Iskoristila sam svoje noge, ali čini se da Raide nije zainteresiran. Morat ću podići igru.“ Vance je tih. Onda upozori, „Budi oprezna s tim, Grace.“ Grace.

Netko postaje ozbiljan. „Mogu ja to, Vance.“ On uzdahne, dugo i duboko. „U redu, pa, samo sam nazvao da provjerim kako si. Dolaziš na posao sutra?“ „Jap, vidimo se tada.“

48

„Kasnije.“ On poklopi i ja nastavim gledati Raidea neko vrijeme. On konačno nestane unutra, ali još pretpostavljam da stan nije njegov. On ne bi iznajmljivao, zato što bi to činilo prelako za ući mu u trag. Pitam se tko živi ovdje. Zapišem adresu i onda odlučim pričekati još malo. Ako ga uspijem uloviti da ide u kafić ili negdje javnije, bilo bi puno jednostavnije.

Teško da mogu otići i pokucati na prednja vrata. Čekam tri sata. Isuse. Kako policajci to rade? Dosadno je kao sam pakao.

Odlučim da ću biti tu još jedan sat, ali očajna sam za kavom. Pogledam sa žudnjom u kafić na uglu. Mogla bih otrčati tamo i uzeti jednu, točno? On me ne bi primjetio, on je unutar apartmanskog kompleksa. Odlučujući se da je to točno što ću napraviti, izađem iz auta i otrčim preko ceste, prema kafiću.

Brzo naručim kavu i uzmem veliki čokoladni mafin, te krenem nazad prema autu. Baš sam izašla van kada sam vidjela Raidea kako izlazi iz apartmana. Sveta Majko. On ide u mojem smjeru. Bez da razmislim, bacim se u grmlje kraj kafića. Sletim s udarcem, a moja kava rasprsne se svugdje. „Jebemu mater,“ šištim, očajno tapšući po suknji dok vruća tekućina teče i pali mi noge. Povučem se nazad kada su koraci blizu. Čujem Raideov glas; on je na telefonu opet. „Jeah,“ mrmlja. „Čujem te, ali on nije bio tamo. Čekao sam. Ništa. Dao si mi krivu informaciju. Mislio sam da bi trebao biti dobar u tome?“ Tišina sada, i Raide stane ravno kraj grmlja u kojem se patetično skrivam. Držim dah i pokušavam se ne pomaknuti. Stvarno ne bi izgledalo dobro ako me pronađe ovako.

Zatvorim svoje oči. Nadam se da je moj mafin u redu. Prokletstvo, stvarno ga želim. „Jeah, pa, imaš dvadeset četiri sata da mi daš novu lokaciju.“ Onda očito poklopi, zato što mu se koraci ubrzaju i nestanu. Interesantan razgovor zapravo. Čekam nekoliko minuta i onda ustanem, izvlačeći se iz grmlja. „Jesi li u redu?“ 49

Zacvičim i okrenem i vidim starijeg muškarca kako gleda u mene. „Što si radila u grmlju?“ „Ah, imala sam hitnost… osobne prirode.“ On suzi oči. „Problemi s mjehurom - oni se događaju i najboljima od nas!“ Onda mu jadno mahnem i otrčim preko ceste do svog auta. Kada uđem u svoj auto, spustim glavu na volan i izdahnem glasno.

Ovo ne ide dobro.

⁂ „Kako slučaj napreduje, Grace?“ Don upita kada sam došla u ured sljedećeg jutra.

Zijevnem i mahnem rukom. „Dobro.“ „Dobro? Imaš li kakvih tragova? Bilo kakvo viđanje?“ on upita. „Da,“ osmjehem se. „Imam nekoliko.“ Lažljivica.

On kimne, zadovoljan. „Onda očekujem da bude priveden ubrzo.“ „Da, bude.“ „Dobro. Imam mali posao za tebe danas. Imaš li malo slobodnog vremena?“ Klimnem. „Naravno, donesi mi dosje.“ On makne dosje koji nisam primijetila ispod njegove ruke i preda mi ga. „Pet tisuća. Lako.“ „Hvala, Don.“

50

Okrenem se i odem do svog ureda, prolazeći kraj Julia usput. On se namršti na mene, pređe svojom rukom preko svoje sjajne, zalizane crne kose. Takav kreten. „Jutro, Julio,“ zacvrkućem veselo. „Ne trljaj mi, Grace. Nećeš uspjeti - a kada se to dogodi, ja ću biti taj s podsmijehom.“ Nasmijem se blago. „U redu, prijatelju, lijepo smo pročavrljali.“ Zaključam se u svom uredu i spustim dolje na stolicu, paleći kompjuter. Imam ovu premiju za privesti, ali to ću popodne. Prvo moram riješiti papirologiju od drugih slučajeva, kao i istraživanje o Raide slučaju. Želim otkriti još o njemu. Želim znati točno što je napravio. Proučavala sam njegov dosje, ali mora biti još. Provukla sam mu ime kroz baze u koje imamo pristup dok prolazim kroz email. Kada moj kompjuter zazvoni, kliknem na link koji je označen. Daje mi još detalja o Raide slučaju. Napad koji vodi do nekoliko tjelesnih ozljeda muškarca starog devedeset četiri godine. Sumnja na ubojstvo njegove - dahnem - njegove sestre. Njegova vlastita sestra. Moje lice se namršti dok čitam priloženi članak. Ima puno detalja o njegovoj sestri i kako je ona pronađena s mnogo ubodnih rana u prsa i trbuh. Bila je mrtva. Raide je pronađen na mjestu događaja, s nožem u ruci, nadvijajući se nad tijelom njenog dečka, koji je bio gadno pretučen. Dečko je podnio tužbu, govoreći da je Raide ubio svoju sestru iz čistog bijesa i napao njega kada ju je on pokušao obraniti.

Zašto? Nema smisla. Govori se da je Raide imao nekako teško odrastanje; otac mu je bio narkoman, zatvoren kada je Raideu bilo dvanaest. Njegova majka je ostavila njega i sestru kada je on imao četrnaest, a ona je imala samo jedanaest. Stavljeni su u udomiteljsku skrb zajedno. Je li se nešto dogodilo tamo? Zašto bi on želio ubiti vlastitu sestru? Jednostavno se ne uklapa. Prsa mi se stegnu od nepoznatog osjećaja. Ne mogu se pretvarati da poznajem Raidea dovoljno dobro da bih znala je li on napravio nešto takvo, ali on se ne čini kao takav tip. Ima arogantnu stranu, naravno, ali ima nešto još u njegovim očima. Nešto što izražava bol koju je proživio u prošlosti. Može li ta bol biti od toga što je zapravo ubio vlastitu sestru? Ili on živi s činjenicom da ju je netko drugi ubio, a on ju nije mogao spasiti? To ima mnogo više smisla.

51

Dio mene ne želi vjerovati da je Raide to napravio, zato što to znači da muškarac s kojim se igram je stvarno opasan. Od same pomisli srce mi se stegne. Zašto bi mi uopće bilo bitno? Je li on to napravio ili ne, moj posao je da ga privedem bez obzira. Ne bi mi trebalo biti stalo je li on u krivu, ili pokušati odgonetnuti svoje osjećaje prema cijeloj stvari. Prisilim se nazad na tu i sada, gurajući svoje emocije u stranu.

Raide može biti optužen za napad zbog činjenice da je upravo sada samo sumljivac za ubojstvo. Njegov dobar prijatelj je platio jamčevinu i Raide je pušten van da čeka suđenje. Trebao se pojaviti na suđenju, ali nije. Pa su tada pozvali nas. Naš je posao uloviti ih i privesti da može prisustvovati suđenju. Nama plate, oni dobiju suđenje. To isto znači da će Raide biti suočen s još više vremena iza rešetaka, zato što je izabrao biti bjegunac.

Kuc kuc.

Podignem glavu i vidim Vancea na prozoru. Ustanem i s osmijehom otključam vrata, puštajući ga unutra. On ima vrećicu kineske hrane u jednoj ruci i sok u drugoj.

Spasilac. „Kako ide, Gracie?“ on upita, spuštajući se u stolicu preko puta mene. „Dobro. Samo mi ti možeš donijeti kinesku hranu za doručak.“ On se naceri. „Samo ti možeš jesti kinesku za doručak.“ To je istina. Većina ljudi je zgrožena time, ali što god. To je moja stvar. „Baš gledam Raideov slučaj,“ kažem, posežući za sokom. „Ne uklapa se baš.“ „Kako to misliš?“ on upita, odmotavajući hranu i klizne kutiju do mene. „Hvala,“ kažem, uzimajući je. „Pa, piše da je nađen s nožem u ruci, njegova sestra je bila mrtva, njen dečko gadno prebijen...“ „I?“ „I da ju je on ubio i mislio ubiti i njega.“

52

Vance slegne. „Pa što tu nema smisla?“ Suzim oči i napućim usta. „Prvo, zašto bi ga prebio gadno prije nego ga pokuša ubiti?“ Vance se namršti. „Bijes?“ „Ali zašto?“ protrljam čeljust. „Zašto bi bio toliko bijesan? Nema ništa o prethodnim problemima sa sestrom i njenim dečkom. Nema smisla. I ako ih je samo želio ubiti, zašto prebiti njega, a ne nju? Zašto ne probosti njega isto i otići?“ „Možda je dečko napravio nešto, ili dečko i sestra. Možda se nešto loše dogodilo i on je želio osvetu na njima oboma.“ „Pa zašto probosti nju, ali prvo prebiti njega?“ Vance suzi svoje oči. „Možda je dečko bio taj koji je poticao… možda je on pokušao obraniti sestru… ima mnogo razloga.“ „Ne čini se ispravno.“ „Grace,“ Vance upozorava, „nemoj se uplitati u to. Ti imaš posao za napraviti, a taj posao je privesti Raidea. Nije tvoj posao da se pretvaraš da si policajac i pokušavaš to odgonetnuti. On je uhapšen, i očito je postojao dobar razlog za to.“ „Ne znači da je ispravno, Vance.“ On posegne preko stola, uzme moje ruke i privuče me bliže. „Ne uvlači se u to,“ on ponovi. „Ne samo da bi mogla izgubiti posao već bi mogla završiti u opasnosti isto.

Samo ga privedi, Grace.“ Klimnem, znajući da on neće razumjeti ili čak pokušati. Prisilim osmijeh i uzmem hranu. Dok jedem, pokušam gurnuti misli o Raideu moje glave. On se nije činio kao loša osoba. Arogantan, naravno - ali ubojica? To se jednostavno ne uklapa. Ali onda, tko sam ja da pokušam to analizirati? Neki od najboljih ubojica su oni na koje najmanje sumnjaš.

Ja samo imam osjećaj da tu ima više nego što se vidi. I odlučna sam to otkriti.

53

Evo me opet. Pokušavam dobiti Raide pažnju.

Prošlo je dva tjedna od našeg malog plesa i trebala bih predati Donu izvještaj.

Trebam nešto da prijavim, ali u ovom trenutku, Raide mi ne daje ništa. Slijedim ga u još jedan klub, i moram se pitati zašto on provodi toliko vremena idući iz kluba u klub.

Očito traži nešto, zato što ga uvijek vidim da vodi napete razgovore s ljudima koji izgledaju više nego malo sumnjivi.

Večeras smo završili u klubu koji je nekako napušten. To je tiho noćno mjesto u predgrađu grada i tu ima oko pedeset ili manje ljudi. Većina igra biljar ili sjedi za šankom, par ih pleše. Raide je u stražnjem kutu sa ženom i dva muškarca. Oni nešto raspravljaju. Skupljeni su zajedno, pića su blizu njihovih tijela. Uzmem si piće i gledam ga kutom oka. Vidim točni trenutak kada me je zapazio, zato što je suzio oči. Okrenem se nazad piću, pretvarajući se da ga nisam vidjela.

Pet minuta kasnije, on je kraj mene, naginje se u moje uho. „Slijediš me?“ Okrenem se i gledam u njega. Izigravala sam pijanu drolju, i to nije funkcioniralo.

Tako da ga sada otresem. „Oprosti, poznajem li te?“ Ponovno, on suzi svoje oči. „Igraš igrice, damo?“ „Mislim da si me pomiješao s nekim drugim.“ Naravno, ne očekujem da povjeruje u to, ali se nadam da će se zaintrigirati.

On se naceri. Misija ostvarena. „Ja se mogu igrati tako.“

54

Ispijem tekilu i ustanem. „Nisam sigurna što igramo - ali, zlato, ja sam za.“ S tim, odem do plesnog podija i počnem plesati. Prokleto ponosna na sebe.

Njišem kukovima, znajući da imam pažnju cijelog kluba. U pjesmi sam, zatvorenih očiju, ljuljam kukovima, kada se toplo tijelo pritisne uz mene. U sebi se nacerim dok otvaram oči i pogledam na ruke na svojim kukovima. Jap, Raide. Kako znam? On nosi prsten, tamno sivi koji se omotava oko jednog od njegovih savršenih prstiju.

On ne govori ništa, samo se počne njihati sa mnom, ruke su mu još na mojim kukovima, tijelo smješteno uz moje. Zatvorim oči, uživajući u trenutku. Njegove ruke klize uz moj trbuh i stanu ispod mojih prsa kad me povuče nazad na sebe, trljajući moje tijelo uz svoje. Oh čovječe. Stvari su upravo postale vruće ovdje. Mogu osjetiti njegovu erekciju uz moju guzicu, i neću poreći da je impresivna. „Ja volim igre,“ on mrmlja u moje uho. „Ali ih igram samo toliko dugo prije nego uzmem što trebam.“ „A što ti trebaš?“ upitam, okrećući lice tako da su naše usne milimetrima udaljene. „Damo,“ on zareži nisko. „Čak ni ti nisi toliko glupa.“ Nacerim se i gledam u njegove usne. „Nemam ideju o čemu pričaš. Čak te ni ne poznajem.“ On se naceri, pokazujući dvije savršene jamice koje želim, stvarno jako, polizati. „Isto mjesto u isto vrijeme opet i opet,“ on mrmlja, podigne ruku i uhvati moju čeljust. Okrene mi lice nazad prema mnoštvu, i njegove usne nađu moj vrat. Zadrhtim. „To nije slučajnost. Želiš me od prvog puta kada sam te pritisnuo uz onaj zid, Gracie.“ Zadrhtim. „Ti se pojaviš gdje god da sam ja. Sada, hoćeš li priznati - ili se moramo igrati još malo duže?“

55

Povučem njegove ruke sa svoga tijela i okrenem se. Naslonim se stvarno blizu, moj dah izlazi uz naše usne. „Malo duže.“ Krenem se okrenuti opet, ali njegova ruka se izbaci i omota oko moje. Zavrti me nazad uz sebe stišćući moje tijelo uz njegovo. Dahnem i pustim se da uživam u osjećaju njegovih ruku samo trenutak. „Duguješ mi piće. Završio sam s ovom igrom. Dat ćeš mi što želim.“ S tim, on nas okrene i povlači me kroz mnoštvo. Kada dođe do šanka, mahne rukom i naruči nam dva piva. Kada su poslužena, uzme ih i vodi nas van u mali vrtni predio.

Sjednemo, i ne mogu ne osmjehnuti se kada mi da pivo. Želim skakati od sreće, ali držim pod kontrolom. „Jesi li zadovoljan sa sobom?“ Cerim se opet.

Nasmije mi se. „Apsolutno. Ja nisam ona vrsta muškarca koji pleše oko onoga što želi. Ti me intrigiraš - sada želim znati više.“ Naslonim se nazad, uzimajući gutljaj piva. „A što to točno želiš znati?“ On gleda u mene, njegov izraz je nečitljiv. „Što ćeš mi reći?“ „Pa, to sve ovisi.“ Oči mu padnu na moje usne, i ja moram progutati da se spriječim od lansiranja prema njemu da ga okusim. Stvarno ga želim okusiti. „Imam ideju,“ kažem stegnutim glasom, čineći da mu se oči vrate nazad na moje. „Koju?“ „Igrajmo dvadeset pitanja.“ On izvije lice u gađenje. „Ne.“ „Ma, hajde, bit će zabavno. Rekao si da si prerastao igre, pa, i ja sam,“ dahnem. „Želim znati više, isto.“ On se namršti. „Damo, neće biti zabavno.“

56

„Hoće.“ „Ja imam bolju ideju,“ on kaže, spusti dolje svoje pivo i posegne za mnom. Prsti mu se omotaju oko pozadine mog vrata i povuče me bliže. Uvučem dah i držim ga dok se on privlači bliže, naše usne su milimetrima razdvojene. „Ljubljenje je van limita,“ dahnem.

Usne mu se izviju. „Imaš razlog za to?“ „Da,“ šapnem, gledajući u njegove usne. „Nisi odgovorio na moja pitanja.“ On se nasloni nazad tako da mu oči pretražuju moje lice. „Učinimo ovo interesantnim, onda. Ti postaviš pitanje i ja odgovorim, ja dobijem poljubac.“ Zinem. „Ali ako ne odgovorim, onda ne dobijem poljubac.“ Ja sam ta koja se nasmije sada. „To se ne čini kao poštena igra.“ On se nasloni nazad. „Uzmi ili ostavi, damo.“ „Dobro, i ja sam za izazov. Pitanje prvo“, zagrizem svoju donju usnu, razmišljam što ga želim pitati. Mogu li ubaciti malo istražujućih pitanja koja bi mi mogla pomoći?

Možda. Ali neću to učiniti previše sumnjičavim od početka. „Koliko je žena palo na tvoj šarm u prošlosti?“ On se naceri. „Dvanaest.“ Moje obrve skoče gore. „Samo dvanaest?“ Stavi ruku na svoje srce. „Boli me da misliš da sam lak, Gracie.“ Frknem. „Ti si ženskar, ispisano je po cijelom tebi.“ On mi namigne. „Odgovorio sam, znači poljubac za mene.“ Pripremim se, držim dah dok se on naginje naprijed. Moje srce podigne otkucaje, a koža pucketa. Bože, njegove usne…

57

Nagne svoju glavu i spusti poljubac na moj vrat. Zadrhtim i moja čeljust se stegne razočarano kada se povuče nazad, cereći se. „Nikada nisam rekao da ću te poljubiti u usta, damo.“ „Užasan si.“ Oči mu zasjaje zabavom.

Sviđa mi se ta njegova strana. „U redu, sljedeće pitanje,“ dahnem.

On klimne. „Reci mi o sebi kao dječaku.“ Trzne se. „To nije pitanje.“ U pravu je, prokletstvo. „U redu, koja ti je najdraža uspomena kao dječaka?“ Oči mu pretražuju moje, onda odgovori, „Kada sam dobio prvog psića.“ Osmjehnem se. „Imao si psića.“ On klimne. „Kako se zvao?“ „To su dva pitanja već, a ja nisam dobio svoj poljubac još.“ Točno.

Nagne se opet, prelazeći prstima po mojoj ruci. Moje cijelo tijelo ga je svjesno, i postajem više i više očajna za tim poljupcem. Zadirkuje me, i dok mi se to sviđa, samo ga želim okusiti. Nagne se i njegove usne uhvate moju ušnu resicu. Zacvilim dok pomiče svoja usta s moje resice na čeljust. Onda se povuče nazad. „To su dva,“ šapnem. „Ime mu je bilo Tiger.“ Osmjehnem se sramežljivo. „Podmukao si.“ 58

Oči su mu požudne sada - i Bože, sviđa mi se. „Sljedeće, damo.“ „U redu, koja ti je najdraža hrana?“ On se namršti. „Sada samo pokušavam dobiti besplatni poljubac.“ Nasmijem se blago. „Odgovori ili propusti.“ „Odrezak.“ Ne mogu spriječiti još jedan cerek. Nagne se naprijed i poljubi moj nos. Proklet bio, šarmantan je. „Morat ćeš biti bolja od toga.“ Nastavljamo igru, i otkrijem o najdražem autu, boji, državi. Do kraja, nema više gdje me poljubiti osim u usne. Očaj nas je uhvatio oboje, i on se naginje bliže - toliko blizu, da mogu osjetiti njegov vrući dah uz svoja usta. „Zadnja šansa,“ mrmlja. „Neka bude dobro, damo.“ Gledam u njegove oči. „Jesi li ikad bio zaljubljen?“ On se povuče nazad, izgleda zbunjeno. Nije očekivao to pitanje, i moram priznati, ja nisam očekivala pitati ga. „Jesam.“ „To je to?“ kažem. „Da.“ „Nećeš mi dati više?“ On odmahne glavom. „Nop.“ Nagnem se bliže - toliko blizu, da on uvuče dah, pripremajući se za moj poljubac. „To je šteta,“ šapnem. „Mislim da taj odgovor ne zaslužuje poljubac.“

59

Onda, sa svom svojom snagom, povučem se nazad i ustanem. Raide gleda u mene, oči su mu toliko požudne da ih je teško ugasiti. Mahnem prstima. „Bilo te je lijepo vidjeti ponovno, zgodni.“ I onda nestanem.

Da vidimo koliko će misliti na mene sada.

60

„Upravo je ušao u trgovinu s oružjem!“ Kady vikne, hvatajući moju ruku dok mi žurimo niz ulicu gdje je Raide upravo nestao unutar trgovine s oružjem. Prošlo je nekoliko dana od našeg susreta u klubu, i vrijeme je za mene da naletim na njega opet. „Da,“ kažem, mičući Kadyne prste sa svoje ruke. „A ja posjedujem pištolj, savršeno je.“ „On će postati sumnjičav, Grace. Djevojke ne idu u trgovinu s oružjem.“ Posegnem u svoju torbu i izvučem svoj pištolj, mašući njim. „Ja da.“ Oči joj iskoče. „Je li ta stvar napunjena?“ Zagunđam. „Naravno da je, ne nosim ga radi zabave.“ „Onda prestani mahati njime uokolo,“ ona vikne. „Nisam mahala njime.“ Nekako jesam. „Uostalom, zakočen je.“ „Zbog toga se osjećam puno bolje,“ ona mrmlja. „Slušaj, ti ne trebaš ući unutra. Idi u kafić tri bloka niže i ja ću doći kada završim.“ Obasjam ju osmijehom i ona otrči niz cestu prema prometu. Ja se okrenem i požurim prema trgovini. Baš kada dođem do ulaza, ruka se omota oko mojeg zapešća i povuče me unazad. Okrenem se brzo, oslobađajući svoju ruku.

Tu je muškarac, vjerojatno u ranim tridesetima, stoji na pločniku kraj mene. „Hej, tebi, baš sam se pitala je li ovo trgovina oružjem?“ „Hm, piše na vratima.”

61

„Možeš li čitati?“ promrmljam, krenem se okrenuti.

On me uhvati opet, i nešto čvrsto gurne uz moja leđa. „Daj mi svoju torbu,“ on zareži u moje uho.

Pogledam u nebo. Pištolj u moja leđa? Ozbiljno? Nije prvi puta da se nešto ovako dogodi i sumnjam da je i zadnji. Gurnem misao da će on stvarno povuči okidač iz svojih misli. Ušla sam u visoko riskantni posao, znajući da postoji šansa od opasnosti, nečeg goreg. Pomaknem se brzo, kao što sam obučena. Okrenem se i iskoristim lakat u isto vrijeme da ga udarim u čeljust.

On jaukne u boli i posrne nazad. Ne čekam. Skočim naprijed i iskoristim svoj dlan da ga udarim u isto mjesto, samo jače ovaj put. Krv mu curi iz usta i on pada na koljena. Kada je dolje, iskoristim nogu da ga udarim u isto mjesto još jednom dok on ne padne ravno na svoja leđa s grgljanjem. „Isuse jebeni Kriste!“ Okrenem se i vidim Raidea kako stoji na pločniku. Posegnem dolje brzo, izravnavajući svoju haljinu prije nego kažem, „Što ti radiš ovdje?“ On gleda u mene, užasnut. „Jesi li ti upravo prebila ovog tipa?“ „Što?“ kažem. „Ne... Pa, da, ali on me napao.“ „Što je napravio, ukrao ti ruž?“ Prekrižim ruke, još dahćući teško. „Pokušao mi je ukrasti torbu.“ Raide trepne. „Ozbiljno, damo?“ „Da.“ „Prebila si ga zato što ti je pokušao ukrasti torbu?“ Pomaknem torbu na ramenu. „Volim ovu torbu.“ On trepne. „Jesi li ti stvarna?“ 62

Osmjehnem se. „Apsolutno.“ Tip na podu još zavija kao mala, ranjena životinja. Ignoriram ga i fokusiram se na Raidea. On ima nešto iza leđa, što brzo zatakne u hlače. Pištolj. Polako upijam ostatak njega - Bože, izgleda dobro danas. Nosi par izbijedjelih traperica s tamnom majicom koja mu stoji predobro. Kosa mu je divlja, a oči - te oči. Za umrijeti.

Fokusiraj se, Grace. „Što radiš u ovim dijelovima?“ Izvučem svoj pištolj iz torbe. „Nadograđujem.“ „Isuse, znaš li kako koristiti tu stvar?“ on kaže, pomičući se u stranu. „Naravno da znam,“ namrštim se.

On klimne, kao da govori, naravno da da. „Ako me ispričaš, zgodni,“ kažem, obilazeći ga. „Moram kupiti pištolj .“ Požurim do vrata, ali kada dođem do njih, okrenem se i gledam u njega. Gleda me s požudnim izražajom na licu. Ah da, Raide Knox ne voli žene koje se šepure ispred njega. Ne, Raide Knox ih voli divlje i opake, ali više od toga, on voli izazov. Mislim da sam mu konačno uhvatila pažnju. Sada stvari konačno mogu doći na svoje.

63

„Kavu, molim,“ kažem ženi iza šanka.

U kafiću sam gdje sam vidjela Raidea neki dan. Nakon našeg malog nevinog susreta ispred trgovine oružjem, mislim da sam ga dobila dovoljno da pojačam igru.

Moram ga imati po danu i započeti razgovor, pokrenuti se u zavođenju. Ne mogu više samo naletjeti na njega. Moram iskoristiti poznanstvo koje smo ustvrdili da ga navedem da me izvede na spoj. A to će se dogoditi danas. Ne znam hoće li se pojaviti, ali je jučer i prekjučer, pa je poprilično sigurno da će i danas.

Kafić je zapravo stvarno lijepo mjesto, s krem zidovima i pažljivo smještenim malim separeima po poliranom drvenom podu. Stare uspomene su na zidu, i sve konobarice nose ukrašene pregače. „Nema problema, donijet ću vam. Sjednite.“ Okrenem se i spustim u prazni separe. Pobrinula sam se da obučem najkraću suknju i moju najužu košulju danas, da ne spominjem ubojite štikle. Ostavila sam svoju tamnu kosu raspuštenu u blagim kovrčama oko ramena. Moje sestre bi bile tako ponosne. Sjednem i razgledam uokolo. Imam nekoliko različitih ideja kako to odigrati danas, ovisno o njegovom odgovoru na mene. Srećom, mislim da sam ga navukla dovoljno da to napravim bez imalo napora.

Konobarica mi donese moju kavu, i ja još zahvalim s osmijehom prije nego se naslonim nazad i pijuckam. Skoro sam na drugom gutlju kada zvono iznad vrata zazvoni. Napravilo je to dosad osam puta, i svaki put se okrenem, ali nikad nije Raide.

Ovaj put je. On uđe u kafić sa sunčanim naočalama koje mu pokrivaju oči. Prokletstvo, izgleda dobro.

64

Ode do šanka sa svrhom, njegovo snažno tijelo čini da svi u kafiću gledaju u njega. On ima to držanje, tu auru - on jednostavno privlači. Pustim oči da prođu dužinom njegova tijela, od njegovih širokih ramena do čvrste guzice. Nosi crnu majicu koja mu pristaje poput rukavice, i par starih, izbjedljelih plavih traperica. Izgleda božanstveno.

Naruči kavu i okrene se, pregleda kafić. Ja držim svoje oči na njemu, i kada stane na meni, on se trzne. Onda mu se polaki, seksi cerek raširi po licu. Oh čovječe. Krene prema meni. Naslonim se nazad u separeu sa slatkim osmijehom na licu, prekriženih nogu i pokazivanjem velike količine kože. On stane i makne naočale, pokaže mi te savršeno jantarne oči. Onda klizi pogledom niz moje tijelo, preko mojih nogu, i nazad do mojih očiju. „Gracie,“ on kaže, svojim rašpastim i seksi glasom. „Hej tebi, zgodni.“ „Slijediš me?“ Osmjehnem se opet. „Ja volim kavu.“ „Jesmo li završili igranje igri dovoljno dugo za tebe da popiješ kavu sa mnom?“ Moj osmijeh postane veći. „Ne znam o čemu govoriš. Ja sam samo ovdje na kavi.

O kakvim to igrama ti pričaš?“ Cerek mu se raširi, i on spusti dlan na stol, naginjući se dolje bliže. Miriše na čokoladu i… nešto odlično… nešto tako seksi, da mi dah zastane. „Znaš, ja nemam veliku količinu strpljenja.“ „Stvarno?“ smiješim se isto. „Niti ja.“ „Hoćeš li popiti kavu sa mnom ili ćeš sjediti tu dajući mi te jebi me oči, ostatak dana?“ Bingo. „Ovo nisu moje jebi me oči, Raide. Ti nisi još ni vidio što ja mogu s tim očima.“

65

On suzi svoje oči i uspravi se, svi tragovi zabave su nestali s njegova lica. „Kako mi znaš ime?“ Sranje. Sranje. Sranje. „Ja, ah..“ Oh moj Bože, prokužio me. „Rekao sam,“ on reži sada, strašno i duboko. „Kako do kurca znaš moje ime?“ „Rekao si mi!“ izbrbljam. „One noći kada smo se sreli.“ On korakne oprezno nazad. „Ne, nisam.“ „Da, jesi.“ „Ne,“ obrecne se, „nisam.“ Sranje. I nije. Misli, Grace, misli. „Pa, tvoja, ah, djevojka mi je rekla.“ Pogleda me zgroženo. „Ne, ona jebeno nije.“ Proučava me i onda prošišti, „Ti si na mjestima gdje sam ja, u istom taksiju u kojem i ja, u mojoj trgovini oružjem, u mojem kafiću… Ti me je jebeno uhodiš!“ Čekaj sekundu? Što kaže? Oh ne. Ne ne ne. Raide misli da ga… uhodim? „To nije tvoja trgovina oružjem,“ bunim se. „I ovo nije tvoj kafić.“ „Živiš ovdje negdje?“ on mrmlja. „Ah, naravno, dovoljno blizu...“ „Jebi me,“ on kaže, prođe rukom kroz kosu. „Pokupio sam luđakinju.“ Usta mi padnu otvorena. „Ja nisam - nisam luđakinja.“ „Voziš li crveni kabriolet?“ Oči mi se rašire.

66

„Jebi me,“ on kaže opet. „Ti me slijediš! Jesi li jebeni policajac?“ „Što? Ne!“ viknem. „Onda si luđakinja.“ „Ja nisam luđakinja.“ „Ti si jebena luđakinja. Slušaj, damo. Nisam zainteresiran.“ Oh čovječe, oh čovječe, oh čovječe. „Ti si stvarno lijepa i sve,“ on nastavlja, i želim se sklupčati i umrijeti.

Ovako nije trebalo ispasti. „Ali ja ne idem s ludim ljudima.“ „Ja nisam luda!“ „Objasni mi, onda, zašto si svugdje gdje i ja?“ „Ja živim ovdje.“ On odmahne glavom. „Isuse, ti imaš problema.“ „Ja te ne uhodim!“ viknem. „Jesi, dušo, jesi,“ on šišti nisko. „ I jebeno ćeš prestati.“ S tim, on se okrene, uzme svoju kavu, i otiđe. Moja usta su još više otvorena, a svi u kafiću gledaju u mene. Odlično, baš odlično. Ustanem, crvena u licu, i požurim do vrata. Onda se okrenem i viknem, „Ne uhodim ga!“

67

„On misli da ga uhodim,“ zastenjem, prelazeći rukom po licu. „Tako ću jebeno doživjeti neuspjeh, Don će biti razočaran, Julio će plesati sretan ples oko mene, i nikad više neću dobiti nijedan veliki slučaj.“ Kady me potapša po ramenu, ali mogu osjetiti da joj se tijelo trese od smijeha kraj mene. „Grace,“ ona hihoće, „bit će u redu, smislit ćemo nešto.“ „On misli da sam luda i opsjednuta,“ viknem, okrenem se prema njoj. „Kako misliš da možemo to izraditi?“ Ona zagrize svoju usnu i pokušava biti ozbiljna. Ne uspijeva. „Prestani mi se smijati, Kady. Ovo je vrlo, vrlo ozbiljno.“ Ona klimne, još grizeći usnu, još uvijek s tim glupim izrazom na licu. „U redu,“ ona konačno predahne. „Idemo razmisliti o ovom.“ „Razmisliti,“ puhnem, bacajući se nazad na krevet. „Neću uspjeti. Bože, mislila sam da je lako, ali što više to radim, više se pitam hoću li morati zavoditi svaki veći slučaj koji dobijem - i iskreno, to sranje će ostariti, s obzirom da nisam dobra u tome.“ Kady prasne u smijeh opet. „Onda je tu problem u primanju žene u lovca na glave. Pretpostavljam da bi trebala predati svoj pištolj sada i raditi nešto više primjereno. Misliš li da u uredu trebaju tajnicu?“ Gledam u nju. „Znaš da me ti pokušavaš naljutiti, i uspijevaš. Morat ću samo pokušati privesti ga drukčijim sukobljavanjem. Neka novčić padne gdje može.“ „Ili mu možeš dokazati da ga nisi uhodila.“

68

Okrenem očima. „Naravno, Kady, a kako bih to trebala izvesti? Bilo gdje da se pojavim, on će misliti da ga uhodim.“ „Da, stvarno.“ Ona protrlja svoju bradu. „Pa, imaš još malo vremena. Smislit ćemo.“ Moj telefon zazvoni prije nego joj mogu odgovoriti, i sa uzdahom ga podignem i javim se. „Da?“ „Gracie.“ To je Don. Odlično. „Hej, Don,“ kažem lažno sretnim tonom. „Trebam te večeras. Vance je bolestan, a Julio ima slučaj. Imaš li vremena privesti maloga?“ „Naravno,“ kažem, trebam distrakciju. „Kada me trebaš?“ „Sada. Imamo lokaciju.“ „Pošalji mi informacije, na putu sam.“ „Hvala.“ Poklopim i okrenem se Kady. „Posao zove.“ Ona suzi oči. „Raide?“ „Ne, drugi. Još uvijek dobivam manje slučajeve, što je dobro, drži me fokusiranom.“ Ona izgleda kao da se želi nasmijati opet. Uperim prst u nju i kažem: „Ušuti, Kady.“ Ona zabaci ruke. „Oprosti, šutjet ću.“ Nabacim joj osmijeh. „Nazovem te kasnije.“ „Kasnije.“

69

Idem prema autu i čitam Donove informacije, koje su mi upravo došle na telefon.

Muškarac, rane dvadesete, pobjegao od jamčevine pod optužbom za drogu. Gledam u sliku. Mršav dovoljno da ne trebam ništa više da ga privedem osim onoga što je već sa mnom. Gurnem svoj omamljivač i pištolj u traperice i krenem.

Zahvalna sam za ovu distrakciju zbog nereda koji sam napravila sa Raideom.

⁂ Klub za koji mi je Don javio je pun kada dođem. Tu su tijela svuda, naslanjaju se i piju. S dubokim uzdahom, krenem se gurati kroz mnoštvo, skenirajući lice svake osobe tako da mogu locirati Terryja, muškarca kojeg bih trebala privesti. Pregledam šank prvo, i ne vidim mu ikoga sličnog. Ako je pod optužbom za drogu, onda postoji dobra šansa da je narkić ili zna nekoga tko je.

Krenem prema tamnijim dijelovima kluba. Wc-u, hodniku, pozadinskim sobama, takvim mjestima. Provjerim prvo wc, upadnem u muški kao da sam bila tamo milijun puta. Neki od njih opsuju, drugi se nasmiju, ali ih ignoriram, mrmljam, „Oprostite, dečki, ženski je pun, kao i moj mjehur.“ Provjerim temeljito-nema Terryja. „Kad bolje razmislim, mislim da mogu još izdržati.“ Izađem van i zabijem se u visoki, čvrsti oblik. Zacvičim i povučem se nazad, samo da osjetim kako mi usta padaju dolje kad vidim da Raide gleda u mene, čvrstog izraza. Odlično, ovo nije moglo biti gore. Zašto me svemir toliko mrzi? On već misli da ga uhodim, i sada, kao da je sreća htjela, on je na istom mjestu kao i moj tip večeras.

Nadam se da nije promijetio da sam upravo izašla iz muškog wc-a. Ne mislim da bi se iz toga mogla izvući. „Koji kurac?“ on zalaje. „Slijedila si me i ovdje, isto?“ Trepnem na njega. „Oprosti?“ „Rekao sam,“ on reži, stavljajući ruke na moja ramena i gura me uz zid. Dahnem kad mi leđa udare hladnu, čvrstu površinu. „Jesi li me jebeno slijedila ovdje?“ 70

Nemam vremena za ovo. Bacim pogled da pređe po hodniku, i taman da ću odgovoriti Raideu kada primjetim Terryja kako stoji na kraju hodnika, usta su mu blizu mlade djevojke dok joj nešto šapće. Zapravo ga gledam kako izvlači bijelu pilulu i ispušta joj u njeno piće dok razgovora s njom. Svinja. „Ispričaj me, imam stvar za obaviti.“ Odgurnem se od Raideovog zahvata, fokusirana potpuno na Terryja. Priđem mu opušteno, ponašam se kao da smo dugogodišnji prijatelji. „Hej, Terry,“ cvrkućem.

On se okrene, suzi oči koje su tako tamne, da ne mogu reći na ovom svijetlu jesu li smeđe ili crne. Ima kratku plavu kosu, visok je i mršav, baš kao na slici. Isto je kompletno uništen, oči krvave, tijelo mu se trza svakih nekoliko sekundi. Lako. „Poznajem li te?“ „Naravno, sjećaš se?“ On gleda u mene. „Oprosti mi,“ kažem, naslanjajući se bliže njegovom uhu tako da me nitko drugi ne čuje. „Zašto ne bi izašli na parkiralište, da te podsjetim.“ Izbacim svoja prsa i trepćem, i kao što je očekivano, on pada na to. Kada budemo vani gdje nas Raide ne može vidjeti, privesti ću ga.

Prislonim tijelo bliže njemu, ali prije nego ga počnem izvoditi van, okrenem se djevojci i šapnem, „Nemoj piti to, zlato. Drogirao je.“ Ona gleda u svoje piće i ispušta ga na pod, čaša se razbije u tisuće komadića prije nego ona odleprša niz tamni hodnik. Okrenem se nazad Terryju, omotam ruku oko njegovog bicepsa i vodim ga prema vratima. „Ima li problema ovdje?“ Sranje. Raide.

71

Gledam preko ramena i vidim da prilazi. Brzo prilagodim strategiju. Raide je veća nagrada, tako da ću možda morati žrtvovati Terryja da održim krinku. Ali još uvijek bih voljela privesti gada ako ću moći. „Nema problema uopće. Samo vodim rođaka kući. Pokušao je drogirati onu djevojku, a njegov tata će biti super bijesan.“ Terry gleda u mene zbunjeno. „Mislim da je došlo do zabune ovdje.“ On se pokušava izvući, ali ne puštam ga. Umjesto toga, iskoristim nogu da ga udarim tako da padne na ruke i noge. Stavim nogu na sredinu njegovih leđa i pritisnem.

On se ispruži na trbuh s udarcem, ja se naslonim dolje, šireći prste preko pozadine njegove glave i guram njegovo lice u pod. „Terry, nema potrebe da se raspravljamo.

Vodim te doma. Mi smo umorni od tvoga ponašanja. Drogiranje djevojka nije prihvatljivo.“ Raide još zuri u mene s mješavinom šoka i zbunjenosti. Vjerojatno zato što sam srušila odraslog muškarca na koljena, pa ga zalijepila za pod. „Sada, ako me ispričaš, moj rođak i ja imamo razgovor za obaviti.“ Raide još zuri u mene. „Hoćeš li zuriti u mene cijelu noć?“ kažem, i njegove oči se pomaknu na mene, čeljust mu je stegnuta. „Kako god. Nemam vremena za ovo. Dođi doma sa mnom, ili ću ti slomiti nos.“ Terryjeve su oči raširene, ali on je toliko napušen, da mislim da ne shvaća što se zapravo događa.

Okrenem se prema Raideu. „Tvoja djevojka mi je stvarno rekla tvoje ime, i ja imam prijatelje po cijelom ovom gradu, tako da te nisam uhodila. Ja sam samo zauzeta djevojka i čini se da si ti zauzet dečko, i završimo na istim mjestima u isto vrijeme.“ Odmjerim ga, stvarno polako, dajući mu do znanja da ga odmjeravam. „Uostalom, ja mogu bolje.“

72

S tim, okrenem se i odvučem Terryja van iz kluba.

Prokleto ponosna na sebe.

To jest, sve dok me Raide ne zaustavi s rukom na mojoj ruci. On zavrti oboje i stane u moj prostor. „Ti i ja, mi idemo na piće nakon ovoga.“ Trepnem na njega. „Oprosti molim te?“ „Čula si me, damo,“ on mrmlja. „Ti i ja, idemo na piće. Reći ćeš mi što se događa.“ U sebi plešem sretan ples, ali izvana, želim ga ošamariti. Ne želim se činiti laka, tako željna, zato što ću onda povući sve nazad što sam sada dokazala odlazeći.

Prokletstvo. Zašto život ne može biti jednostavan? Znajući, iz svog vlastitog samopoštovanja, da moram podići glavu i odigrati igru sa njim, i kažem, „Sanjaj.“ „Ne budeš li se složila, slijediti ću te.“ Sranje. „Tko je sada uhoditelj?“ Oči mu zasijaju, a usne trznu. „Vrati se nazad ovdje za sat, popiješ piće sa mnom, možda ja mogu konačno kušati te slatke jebene usne...“ „Čekaj,“ kažem, podižući ruku. „Što si rekao?“ „Damo,“ on mrmlja, očiju uprtih na mojim usnama. „Čekam da ih probam od kada sam ih prvi put vidio.“ „Ti moj prijatelju imaš problema. Mislio si da sam ja luda prije nekih deset minuta - sada želiš moje usne?“ odmahnem glavom. „Ja vodim svog rođaka doma, a ti ćeš prestati pričati sa mnom, i prestati misliti o mojim usnama.“ „Ovaj tip ti je stvarno rođak?“ on kaže s uvrnutim usnama, izražavajući gađenje dok gleda u Terryja, koji se spotiče, širokih očiju, mrmljajući beskorisno sranje. „Nažalost, da.“ Raide suzi svoje oči.

73

„Iznenađena sam da ne vidiš obiteljsku sličnost.“ On frkne, a ja prisilim osmijeh nazad. „Nisam siguran da ti vjerujem, damo, ali u redu. Vrati se nazad za sat.“ „Ok,“ kažem. „Vidjet ćemo.“ Okrenem se da odvedem Terryja do auta, ali Raide posegne opet, zaustavljajući me. Ispustim Terryjevu ruku kad me Raide zavrti prema sebi. Njegova ruka okruži oko mene i mojeg kuka, i dah mi zastane kad me povuče naprijed, pritiščući svoje tijelo uz moje. Progutam teško, pokušam gledati bilo gdje osim u te razarajuće usne koje su tako… sranje… on će...

Poljubio me je.

Moj cijeli svijet stane.

Njegove usne uzmu moje tako brzo, tako duboko, da izgubim dah. Prsti mi automatski odu gore, i konačno osjetim tu gustu, bogatu kosu. Prelijepa je kao što sam znala da će biti. Poljubac mu je sav preuzimajući, čini da svaki dio mog tijela treperi od potrebe. Njegov jezik je tako mekan, a tako snažan, petlja se s mojim dok mu ruke prelaze mojim tijelom sve dok mi ne uhvati stražnjicu i pritisne moje tijelo uz svoje.

Osjećam se tako sitno u njegovim rukama, i Bože, to je tako dobar osjećaj.

Onda me odjednom pušta, oči mu idu na Terryja. „Zadrži tu misao.“ Korakne kraj mene i u tri koraka uhvati Terryja, koji je previše uništen da trči brzo, ili daleko. Raide je vidio da se miče, čak dok me ljubio. Ljubio… oh moj Bože… on me ljubio! Što nije u redu sa mnom? Koristiti svoje sposobnosti zavođenja da ga namamim je jedna stvar, ali poljubiti ga? Sranje. Mogla bih izgubiti posao. Sranje.

Sranje. Sranje. Ovo nije trebalo otići do ljubljenja. Nikad do ljubljenja. Ne uspjevam na ovom poslu sa svakom sekundom koja prolazi. „Mislio sam da želiš svog rođaka,“ Raide promrmlja, gurajući Terryja nazad meni.

74

„Ah, točno, hvala. Moram ići.“ Uzmem Terryja za ruku i odvučem ga do svog auta, ne gledam nazad u Raidea, ne želim vidjeti te razarajuće oči. Ne trebam se podsjećati da sam upravo pogriješila nema pravila kako ćemo privesti nekoga, ali Don nas je uvijek upozoravao da izbjegnemo bilo kakvu tjelesnu, fizičku ili emocionalnu povezanost s našim slučajevima. Trebam privesti Raidea, i to trebam brzo, prije nego ove eskalira dalje.

Suze gore pod mojim vjeđama kada dođem do auta. Treptanjem ih otjeram i pregledam okruženje da se uvjerim da smo sami, onda izvučem par lisica iz torbe i stavim ih Terryju. Ljutito ga gurnem u auto. On samo što se ne onesvijesti, tijelo mu je slabo i mlohavo. Kada je unutra, zalupim vratima i požurim do svoje strane. „Hej,“ Raide dovikne.

Stanem i okrenem se da vidim kako trči do mene. Pogledi su nam zaključani dok prilazi. „Bio sam u krivu vezano uz tebe.“ Oči mu polako odu na moje usne. „Povlačim nazad - ti nisi luđakinja.“ „Pa, hvala. Sada smo završili.“ „Ti znaš da je bilo jebeno nevjerojatno, Gracie,“ on dovikne.

Isuse.

Uđem u auto i zalupim vratima.

Ovo nije trebalo tako biti.

⁂ „Ženo, moraš zaustaviti ovaj auto,“ Terry zagunđa sa stražnjeg sjedala.

Pogledam ga ljutito kroz retrovizor. „Ušuti, Terry. Razmišljam.“ „Izbljuvat ću se,“ prijeti.

75

„Ti samo pokušavaš pobjeći, ali uhvatila sam tvoju guzicu, zato sjedi nazad i šuti. Ako nisi još odgonetnuo, ja sam ta ženska koja dođe po tebe kada se ne pojaviš na saslušanju.“ „Ženo,“ on zastenje opet.

Ugh. Fokusiram se na cestu i pustim um da me odvede nazad na poljubac koji sam upravo podijelila s Raideom samo nekoliko minuta prije. Poljubila sam kriminalca.

Ljubila sam čovjeka kojega bih trebala privesti tako da on može biti zatvoren. Bože, što nije u redu sa mnom? Ako Don sazna, bit ću suspendirana, najmanje. Riskiram cijelu karijeru igrajući ovu igru s Raideom, ali čini se da se ne mogu zaustaviti.

Da ne vozim, znam da bi mi oči letjele bliže uspomeni njegovih usta na mojima.

Raide zna ljubiti - čovječe, zna ljubiti. Sve u meni se rastopilo kad je spustio usne na moje, i sada ne mogu misliti ni na što drugo. Želim sve od njega. Želim više, ali ne mogu imati. Nešto duboko dolje u mojoj utrobi vrišti da predam ovaj slučaj, ali moj ponos mi ne dopušta.

Zvuk nadimanja trgne me nazad u stvarnost, i ja zaustavim auto baš na vrijeme kada vidim Terryja kako bljuje po mojem sjedalu. Bože. Užasno. Pretpostavljam da je govorio istinu o potrebi za povraćanjem. Moja greška. Ipak, bljak. Otvorim vrata i odem do njegove strane auta. Uzmem ga za majicu i izvučem van. On posrne i padne na koljena kraj auta, nastavlja povraćati.

Uzmem rezervni ručnik iz prtljažnika, koji držim pri ruci iz tih razloga, i nagnem se skupljati bljuvotinu koja miriše odvratno. Ja sušim i psujem Terryja, koji je odjednom utihnuo. Izvučem se iz auta i okrenem i vidim ga kako trči kroz drveće. Ozbiljno? S uzdahom i suosjećajnim pogledom na svoje štikle, posegnem dolje, izujem ih, i potrčim za njim.

Zbog njegova pijana, napušena, i glupog stanja, uspijem uloviti Terryja prije nego on uspije proći pola metra. Posegnem, hvatajući pozadinu njegove majice i povučem ga dok ne posrne i padne nazad. Nagnem se i unesem mu u lice. „Prvo, si 76

pokušao drogirati djevojku tako da možeš Bog zna što s njom. Onda si povratio u mojem autu. Sada si pokušao bježati? Terry, počinješ me pizditi.“ „Samo me pusti,“ on zajauče. „Neću to napraviti ponovno.“ Okrenem očima i naredim mu da ustane. Ruke su mu još vezane, sporo se podiže.

Onda, to što je bježao i bio uhvaćen, dvaput, nije bilo dovoljno, počinje udarati prema meni. Zaškrgućem zubima i izbjegavam njegovu nogu, ali dok to radim, on iskoristi svoju glavu da udari u mene. Glava mi se zavrti. Terry, koji je očito ponosan na sebe, baci se po treći put. Izmaknem se, hvatajući njegova ramena i pritisnem točku pritiska tako jako, da se on sruši s vriskom. „Udari me opet, nećeš biti u stanju razmnožavati se, što stvarno, ja radim prokletu uslugu svijetu. Sada, hodaj.“ Radi šta mu se kaže, cvileći u boli dok ga guram naprijed. Kada dođemo do mojeg auta, izvučem svoj pištolj iz pretinca za rukavice i ciljam u njega dok mu odvezujem ruke i natjeram ga da očisti svaki trag bljuvotine. Kada je gotov, gurnem ga unutra i uđem. Još uvijek smrdi, ali barem nema više komada od Bog zna čega posvuda.

Privedem Terryja i predam ga brzo. Julio je jedini tamo kada dođemo, i on se presavija kada gurnem Terryja u ćeliju u pozadinskoj sobi, gdje drżimo one koje nađemo za policiju dok oni ne dođu. Znam da on reagira na mene tako zato što imam modricu na oku. Pa, pretpostavljam da ću dati boli da zrači kroz moju lubanju. Ali, u tipičnom Julio stilu, on ne govori ništa i samo preuzme Terryja, gunđajući na mene.

Trebam ići doma.

Odvučem se iza zgrade u svoj auto. Vožnja doma je spora, i glava mi odzvanja do vremena kada dođem. Parkiram auto dolje niz cestu na jedino mjesto koje mogu naći i odšetam ostatak do svog stana. Dođem do prednje ograde i smrznem se. Raide stoji na mojim vratima, prekriženih ruku, naslanja se opušteno, kao da je bio ovdje tisuću puta.

Srce mi počinje udarati.

77

„Zašto si ti do vraga u mojoj kući?“ viknem. Ovo nije dobro. Nije kul uopće. On ne može znati gdje ja živim. Ovo je loše, loše, loše.

Gurne se s dovratnika, suženih očiju kad krene hodati prema meni.

Ja koraknem nazad, podižući ruku. „Stani tamo-ne prilazi ni koraka bliže.“ „Što ti se dogodilo s licem?“ on upita, korakne korak bliže. „Ozbiljno, srušit ću te na pod!“ viknem, mašući mu rukom ispred lica.

Oči mu zasijaju, a usne trznu. Da, da, naravno da je to smiješno. Naravno da ga ne mogu srušiti na pod. Ipak, imala sam loš dan i umorna sam. On me ljuti. Poljubio me - kako se jebeno usudio poljubiti me - i sada je pred mojim vratima i izgleda tako prokleto dobro, da boli. „Damo,“ on kaže, glas mu pada nisko. „Pitao sam koji kurac se dogodio s tvojim licem?“ „Zašto si ti kod moje kuće?“ zahtjevam opet, postajem frustrirana. „Slijedio sam te onaj dan iz kafića, trebao sam znati gdje živiš, za slučaj da me nastaviš slijediti. Sada, pitat ću te još jednom, i ti ćeš mi odgovoriti. Što ti se dogodilo s licem?“ „Po zadnji put, nisam te uhodila!“ viknem.

On zareži i posegne, omota ruku oko mojeg ramena i povuče me naprijed. „Ne volim se ponavljati, Gracie. Sada, odgovori mi.“ „Šefujući,“ mrmljam. „Terry je uspio udariti me glavom.“ On se trzne. „Tvoj rođak ti je to napravio?“ Želim se nasmijati glasno na to, ali ne radim to. „Jeah, bio je napušen, i nije želio biti odvezen kući. Sranja se događaju. Sada, možeš li se maknuti? Zato što želim ići u krevet.“ „Jesi stavila led na to?“ on upita, klimajući prema mom oku.

78

„Ne.“ „Dobro, onda me pusti unutra, i riješit ćemo to.“ Nasmijem se i koraknem nazad, mašući rukom. „Oh, nećeš. Ne puštam te nigdje blizu svoje kuće.“ On podigne obrve. „Stojim na tvom travnjaku, dušo.“ „Ne zovi me dušo, i ja te nisam pozvala da stojiš na mom travnjaku. Tako da ti je sada vrijeme da odeš, a ja idem u krevet. U redu? Odlično. Imaj lijepu noć.“ Prođem kraj njega i krenem prema vratima. „Priznaj!“ on dovikne. „Bojiš se da ću te poljubiti opet, i damo, bojiš se da ćeš jebeno voljeti kao što si i prvi put kada sam to napravio.“ Obrazi mi se zažare i okrenem se, mršteći se na njega. „Napao si me - teško da bih rekla da je bilo lijepo.“ On se ceri i moje srce preskoči otkucaj. Uši mi zvone. Koža pucketa. Bože, on je prelijep, tako jebeno prelijep. „Zadnji put kada sam provjerio, kada se žena trlja uz tebe dok stenje, ona ne mrzi to.“ Otvorim usta da se svađam, ali ništa ne izlazi van.

Osmijeh mu postane veći. „Ja - ja - ja-“ mucam, „se nisam trljala.“ Bože. Njegov osmijeh. Ogroman je. I vučji. I seksi kao sam pakao.

Zaškrgućem zubima i okrenem se, požurim prema vratima. Počnem ih otključavati kada osjetim njegovo tijelo uz moja leđa. Koraknem naprijed i dahnem, moje cijelo tijelo je pritisnuto uz drvena vrata ispred mene. Raideovo tijelo pritisnuto je uz mene, a dah mu pogađa moj vrat. Zacvilim, ne mogu spriječiti da pobjegne. „Damo,“ on mrmlja, prelazeći usnama uz moj vrat. „Ti si se trljala.“

79

Zadrhtim i trznem se kada on prođe rukama po meni, gore po mojoj ruci, preko mojih prstiju sve dok mu dlan nije ravno uz vrata. Kukovi mu se guraju uz moju guzicu, i moj Bože, on ima erekciju i osjećaj je nevjerojatan. Prokletstvo, ne bih ga trebala tako osjećati . Odbaci ga, Grace. Posao ti je u pitanju. Pozovi ga unutra. Nazovi Dona. Završi ovo. „I upravo sada tvoje srce jebeno udara za mene.“ Prijavi, Grace. „I poljubit ću te opet.“ Sada. Napravi to sada.

On me okrene, i ja otvorim usta da se raspravljam, on ih zarobi prije nego riječi izađu. Njegove usne, tijelo, ruke. Sve od toga je grubo, tako prokleto prelijepo. Prelazi svojim rukama niz moje ruke i okolo da uhvati moju pozadinu. Privuče me naprijed sve dok mu usta konzumiraju moja. Vrućina se skupi među mojim nogama, i zacvilim, grabeći mu majicu, nisam sigurna hoću li ga odgurnuti ili privući bliže.

Privučem ga bliže. Onda ga poljubim jače.

Jezici nam se petljaju, ruke pretražuju, a tijela stope na najfiniji način. Ja dahćem, on reži, i znam da moram kopati duboko da pronađem snage da ga ne povučem u svoju kuću i pustim da me pribije uza zid.

Uspijem naći dovoljno razuma da stavim ruke na njegova prsa i odgurnem ga nazad, razdvajajući nam usne. „To je dovoljno,“ dahnem. „Možeš igrati tešku igru, damo,“ on mrmlja, prelazeći jezikom preko moje donje usne. „Ali ja ću pobijediti.“ S tim, on me pušta i okrene se, ide dolje niz moj travnjak. Kada dođe do ceste, pogleda preko ramena i dovikne: „Stavi led na oko, ok?“ I onda ode. Prokletstvo. Tek mi tada sine da sam trebala prijaviti dok je stajao na mom travnjaku.

80

Vučem noge po hodniku prema uredu sljedeće jutro. Iscrpljena sam. Umorna.

Bolna. Oko mi je sada natečeno i zatvoreno. Zahvaljujući, Terryju. Nisam ulovila sna sinoć s obzirom da sam imala na umu Raidea i pulsirajuću glavobolju. Pokušavam otkriti svoj najbolji plan akcije koji mi dozvoljava da dokažem svoju tezu i zadržim slučaj.

Zadržati ovaj slučaj znači privesti Raidea. Što znači bilo koja emocija koju bi mogla imati mora nestati. Moram ostati profesionalna.

Moj plan je bio lomljenje-to je jasno.

Sada moram ići na plan B… samo što nemam plan B. „Jutro, Gracie Lou,“ Vance dovikne dok sam se vukla kraj njegova ureda. „Hej,“ mrmljam. „Hej!“ on vikne, ustane i juri do mene. „Što je bilo?“ Ja se okrenem ne misleći i gledam u njega. Oči mu se rašire, a usta otvore. „Isuse, Gracie, koji vrag se dogodio?“ „Ah...“ pritisnem prst na oko i trznem se. „Terry je napravio to.“ „Sranje, izgleda gadno. Ti izgledaš gadno.“ „Hvala, Vance.“ On suzi oči. „Trebaš razgovarati?“ Uzdahnem i spustim glavu. „Mislim da da.“

81

Uzme me za ruku i uvede u svoj ured. Zatvori vrata i ja se spustim na stolicu kraj stola. On sjedne na svoju i doveze se do mene, stane kada nam se koljena sudare. „Što se događa?“ „Zavođenje… to, ah, je bila loša ideja.“ On suzi oči. „Kako?“ „Jednostavno je,“ lažem. „Traje predugo i ne mislim da je dobar plan.“ Klimne. „Pa, što ćeš napraviti?“ „Trebam ovaj slučaj, Vance. To mi je sve. Mislim da mi je jedina opcija privesti ga uz pomoć. Omamiti ga, možda.“ Trlja ruku po bradi. „Ti znaš da bi trebali koristiti omamljivač samo ako je potrebno. Jesi li sigurna da ga ne možeš privesti bez njega?“ „On je ogroman, Vance.“ Uzdahnem, spuštajući glavu u ruke. „Neće biti lako.

Znat će što radim one minute čim dođem blizu, i pobjeći će. Mogu izvući pištolj na njega, ali oboje znamo da ga neću iskoristiti, tako da omamljivač se čini kao najbolji izbor.“ „Pa, ja ću ti pomoći.“ Trznem glavu i pogledam ga. „Pokušavam dokazati da to mogu bez pomoći.“ „Gracie,“ on kaže, posegne i uzme me za ruku. „Zar ne misliš da mi svi ne trebamo pomoć ponekad? Sranje, ima trenutaka kada sam ja morao uzeti Julia na slučaj.

To te ne čini slabom.“ „Ovo je moj prvi veliki slučaj,“ kažem. „To mi je prilika da dokažem da ne trebam nekoga sa sobom. Znam da ima trenutaka kada je pomoć potrebna - shvaćam to.

Ali ovaj… ovo je za mene. To mi je prilika za dokazati se.“ On klimne, i znam da razumije. „Pa, onda samo moraš postati kreativnija. Ti napravi toliko da ga dovedeš do prednjih vrata, i pusti nas da preuzmemo od tamo - to

82

je još uvijek tvoje privođenje. Mi to radimo stalno, Gracie. Ne moraš ga sravniti sa podom da bi se smatralo uspješnim poslom.“ To je istina. „Kako bih trebala to izvesti?“ On slegne. „Radila si iz kuta zavođenja, zašto ne pokušaš kao žrtva?“ Nagnem glavu u stranu. „Žrtva?“ „Jeah, mogla bi ga tražiti pomoć ili se pretvarati da si u opasnosti. Ako je to previše, možeš napraviti nešto jednostavno kao slijediti ga u bar i ponašati se pijana, posrtati, napraviti scenu, vidi hoće li ti pomoći. Pronađi put do njegova stana s njim.

Bilo što što ga miče dalje od ljudi. Onda prijaviš i pustiš policajce da ga zaskoče.

Završeno.“ Nije to loša ideja. Zapravo, udaram se što nisam pomislila na to ranije. Ne trebam dečke da mi ga pomognu privesti, samo ga moram odvesti negdje gdje ga mogu zadržati dovoljno da dođu policajci. „Ti si legenda, Vance.“ On se naceri. „Ne znam li ja to.“ Krenem odgovoriti, ali sam odrezana kada netko pokuca. Oboje se okrenemo i vidimo Dona da stoji na vratima. Vance ustane da ga pusti da uđe. „Isuse, Gracie, što ti se dogodilo s okom?“ „Terry.“ Čeljust mu se stegne, on nikada ne voli da budemo povrijeđeni. Na žalost, poput policajaca ili bilo kojeg drugog službenika zakona, to je rizik koji podnosimo. „Jesi li dobro?“ Klimnem. „Jesam.“ „Kako veliki slučaj ide?“ 83

„Dobro.“ „To je dobro. Imam još jedan manji za tebe, ako si za. Julio i Vance su puni.“ „Može, pošalji.“ „Dobro.“ On se okrene prema vratima. „Ja sam vani za ostatak tjedna. Želim izvještaj o napretku od oboje kada se vratim.“ „Na tome,“ oboje kažemo.

Kada on ode, ja se okrenem Vanceu. „Trebala bih ići napraviti nešto posla.“ On me obasja osmijehom. „Nađemo se na ručku?“ „Dogovoreno.“ Ispada da mi dan nije tako loš kao što sam prvo mislila.

⁂ Do kraja mog radnog dana, glava mi pulsira ponovno i spremna sam za krevet.

Ručak sa Vanceom je bio odličan, kao i uvijek. Pronašli smo Meksički kiosk u blizini i naručili takose, onda smo uzeli sladoled na putu nazad. Bilo je lijepo imati pauzu, uzeti trenutak i misliti o nečem drugačijem. Sada je vrijeme za kući. Spremim stol s entuzijazmom, misleći na svoju kupku i kako ću se dobro osjećati kad uronim u nju.

Požurim svoje pozdrave i izjurim kroz vrata do auta. Cijelim putem vožnje kući, mislim o svemu osim Raideu. Ja moram odraditi svoj posao. Moram se dokazati. Ne mogu misliti kako je nevjerojatno bilo osjetiti njegova usta na svojima. Ne mogu zamisliti da se to ponovno dogodi. Radila sam većinu svojeg tinejdžerskog života kao i u svojim dvadesetima za ovaj posao, ne mogu dopustiti nešto malo kao zaljubljivanje da mi pokvari to.

Raide je loš čovjek. Ne smijem zaboraviti to.

84

Stignem doma u rekordnom vremenu. Nađem mjesto za parking niz ulicu i požurim do svojih prednjih vrata, zahvalna što sam konačno stigla. Sljedeća dva sata sam provela jedući kinesku hranu i namakala se u vrućoj, sapunastoj kupki. Onda sljedeća dva nakon toga sam provela razgovarajući s Kady na telefon. Ona se slaže s mojimm pijana-žena-u problemima planom i misli da je ovaj vikend vrijeme za napraviti to. Ali ja to ne mogu izvesti s modricom na oku. „Ne mislim da sam za to ovaj vikend,“ priznam. „Tako sam umorna, a to znači slijediti ga da pokušam otkriti njegovu lokaciju.“ „Ne budi lijenčina,“ ona kaže. „Hajde, Gracie.“ „Idemo u petak navečer van, samo iz zabave. Mislit ćemo o njemu u subotu.

Molim te, Kady?“ Ona uzdahne. „U redu, dobro, dobila si me. Dođi prvo ovdje, i ja ću ti napraviti šminku i kosu, ići ćemo u Jackson bar i naručiti neku večeru, onda ćemo ići po klubovima.“ „Zvuči odlično, ali ja ću sama sebe šminkati.“ „Hej!“ obrecne se. „Ja sam jako dobra u šminkanju.“ „Kady, zlato, zadnji put kada si mi radila šminku, mene su zamijenili za transvestita.“ Ona se zahihoće. „To je bilo zbog zdepastih crnih čizma koje si nosila - ne možeš me kriviti zbog toga.“ Smijući se, bacim se na kauč i uzdahnem. „Trebala sam ovaj predah, ali nakon njega, nadam se da ću ga konačno provesti. Nisam sigurna koliko još Raidea mogu podnijeti.“ „Zar je tako intenzivan? Reci mi, reci,“ ona dahne. „On je tako intenzivan. Jesam li ti rekla da je bio ispred moje kuće sinoć?“ Tišina. „Rekla si što?“ 85

„Nije to tako. Znao je gdje živim i htio je, ah...“ Pa, sranje, ne mogu joj reći da me želio vidjeti opet nakon što smo se poljubili. „Vidjeti jesam li u redu. Vidio me s Terryjem u baru.“ Bravo, savršena laž. „Kako je znao gdje živiš?“ ona upita. „On me, ah, slijedio doma.“ „Oh, moj Bože, Gracie, to je opasno.“ Frknem. „Nije. On će ići u zatvor kada ga uhvatim.“ „Da, bude, ali onda će izaći iz zatvora...“ „Misliš previše o tome, u redu je.“ „Nije u redu. Možda je psiho ubojica i htjet će osvetu.“ „On nije ubojica,“ zagunđam. „Zar nije za to optužen?“ Uzdahnem i spustim glavu nazad. „Kady, možemo li razgovarati o nečemu drugome?“ Mogu joj skoro vidjeti izgled na licu. Zgroženost. Užas. Razočaranje.

Bez obzira, ona nije ta koja radi posao. Ja sam. „U redu, ali kada pronađu tvoje raskomadano tijelo, ne krivi me.“ Nasmijem se blago. „Teško da bi te mogla kriviti ako sam raskomadano tijelo.“ „Nije smiješno.“ Spriječim još jedan smijeh. „Idem u krevet, nazovi me sutra.“ „Hoću, drži prozore zaključanima.“ Okrećući očima, poklopim. Ali duboko u sebi, pitam se je li u pravu. U kolikoj sam opasnosti?

86

Zujim i očajno tražim tiho mjesto gdje mogu nazvati i pronaći Kady. Petak večer je, i mi smo vani već tri sata, nadajući se da će se Raide pojaviti u jednom od njegovih omiljenih lokalnih klubova. Nemamo te sreće. Nakon što sam odustala da ću ga pronaći večeras, ispila sam dva martinija dok se Kady odvukla na plesni podij. Ali bio je to iscrpljujući tjedan, i poput babe koja jesam, odlučila sam da je vrijeme da idem doma u krevet.

Ali ne mogu ostaviti Kady samu, tako da ju moram pronaći prvo.

Nisam planirala piti puno večeras s obzirom da moram ostati na oprezu, ali stres na poslu u zadnje vrijeme i moje razočaranje u jer nisam našla Raidea je to tražilo.

Uspjela sam naći tiho mjesto i pritisnula tijelo uza zid i krenula prelaziti po telefonu da nađem Kadyn broj. „Pa, bok tamo.“ Podignem glavu i vidim mladića kako stoji, cigareta mu visi iz usta. Izgleda kao pervertit, i iskreno, dosta mi ih je večeras. „Odlazi,“ promrmljam, fokusirajući se nazad na telefon. „Tako se ne razgovara s muškarcem,“ on kaže, prilazeći bliže. „Ja sam samo rekao bok.“ Pogledam ga ljutito i odgurnem se od zida. „Nisam zainteresirana, pervertitu.

Sada, miči se.“ Pokušam proći kraj njega, ali on se izbaci, omota ruku oko mog struka i povuče me nazad uza zid. „Kako si me nazvala?“ „Puštaj me,“ režim.

87

„Rekao sam,“ podigne me sa zida i zabije leđa ponovo. „Kako si me nazvala?“ „Upravo si napravio grešku.“ Podignem koljeno i udarim ga u jaja.

On jaukne i padne na koljena.

Podignem nogu, ne baš ženstveno, i spustim štiklu na njegova prsa, udarajući ga nazad.

Prokleti gad je brz, ili sam ja prespora, zato što je uspio omotati prste oko mojeg zgloba. Povuče me sa sobom i moje tijelo leti na pod brzinom munje.

Sletim na pločnik s udarcem i vrisnem kad mi se zglob okrene ispod mene. „Isuse!“ viknem. „Ti glupa kučko!“ on urla, pokušavajući me okrenuti.

Odjednom, njegova cijela težina je nestala i ja sam ostala gledati u prazno.

Trepnem i moje oči pregledavaju parkiralište, i vidim Raidea, od svih ljudi, kako baca muškarca kroz mrak sve dok se ne zabije u obližnji auto. On jaukne u boli, a Raide, u svoj svojoj prekrasnoj slavi, ide, podigne ga za majicu i baca opet. Prokletstvo. „Gubi se jebeno odavde!“ on urla. „Dodirni ju opet i ubit ću te.“ Zadrhtim i gledam ga kako se odvlači , a Raide se okreće, pribijajući me pogledom. Trznem se, i povukla bih se nazad, ali mi je zglob bolan. Gledam u zanosu kako Raide ide prema meni, njegovi koraci su odlučni, tijelo zategnuto.

Izvučem svoju drskost dok se on nadvija nada mnom, izgledajući bijesno. „Bilo tko bi mogao misliti da me slijediš,“ podsmijem se. „Srećom za tebe što jesam. Ustani,“ on naredi. Čekaj, što? On me slijedio? Kako su se karte okrenule. „Slijedio si me?“ zacvilim. „Da, otišao sam do tvoje kuće po ono piće koje sam zaradio i vidio te da odlaziš.

Slijedio sam te. Duguješ mi piće.“ 88

Oh. Vau. „To je zastrašujuće i seksi u isto vrijeme.“ On uzdahne. „Ustani.“ „Ne mogu.“ „Zašto ne?“ Podignem nogu, pokažem mu zglob. Jauknem dok to radim i brzo pustim da padne dolje nazad. „Zglob mi je izvrnut.“ „Isuse,“ promrmlja, nasloni se dolje i uzme me u svoje ruke. „Uvijek si takva nevolja?“ Nasmijem se. „Da, gospodine, jesam.“ On promrmlja nešto sebi i nosi me s parkirališta. „Hej, vuhu, stani“ kažem, meškoljeći se u njegovim rukama. „Moja prijateljica je tamo.“ „Možeš ju nazvati kada dođeš doma.“ „Ja ne idem nikud s tobom. Pusti me i ja ću ju naći.“ „Dobro.“ On me pušta i onog trenutka kada se spustim na zglob, posrnem naprijed.

Uhvati me prije nego padnem i onda me podigne opet. „Točno,“ on rašpa. „Pila si, imaš izvrnut zglob, i nema šanse da prođeš kroz taj klub.“ Durim se na ironiju na moj plan da glumim pijanu ženu u nevolji, kako se zapravo ostvaruje. „Dobro, onda ću ju nazvati i čekati ovdje.“ „Vodim te doma.“

89

Ne želim da me vodi doma. Želim da me odvede tamo gdje živi tako da vidim, i kada budem u tjelesnom stanju da ga privedem. „Ja ne mogu, ne mogu ići kući.“ On gleda u mene suženih očiju. „Zašto ne?“ „Zato što, ah, moji roditelji trebaju stići večeras. Samo sam htjela jednu noć dalje od njih prije nego moram izdržati njihovo sranje. Bila bih kod Kady ali… pa...nju je omeo muškarac s mega...“ On zareži. „Shvatio sam. Jebi me, trebaš led na tom zglobu.“ Osmjehnem se plaho. „Onda me odvedi sebi doma.“ Kul, stvarno kul.

On gleda u mene opet, stegnute čeljusti. Ovo je trenutak istine. Ako sumnja u mene imalo, neće me odvesti k sebi doma. „Dobro, odvesti ću te tamo dok zoveš svoju prijateljicu.“ „Zabavno vrijeme,“ kažem.

Ne promakne mi da vozi sporednim ulicama u autu u kojem ga nikad nisam vidjela prije. Zaustavi se ispred ogromne kuće zbog koje sam zinula. Ogromna je. To je bijela trokatna palača. Prelijepa je, okružena uređenim vrtovima i prekrasnim kamenim putem koji vodi ravno na prednji trijem. Kuća bogatih ljudi. Nisam zamislila Raidea kao bogatog čovjeka. „Ovo je tvoja kuća?“ zacvilim. „Ne, prijateljeva. On je van grada, pušta me da ostanem tu.“ Prokletstvo. „Koliko ostaješ?“ „Nekoliko tjedana.“

90

On izađe iz auta i dođe do mojih vrata, otvori ih. Podigne me u svoje ruke i dopustim si trenutak da uživam u tome. On je mišićav i jak, i miriše božanstveno. „Stvarno dobro mirišeš“ mrmljam, stiščući svoj nos uz njegova prsa. „Ti si pijana.“ „To ne znači da ti ne mirišeš dobro.“ Istina je, moja omamljenost slabi, ali on to ne mora znati još. Štucnem i zahihoćem se pijano dok me nosi unutra. Brzo se prestanem smijati kada vidim unutrašnjost kuće. Ima najupečatljiviji namještaj koji sam ikada vidjela.

Izgleda antikno, vjerojatno ekstremno skupo i rijetko. „Vau,“ dahnem. „Ovo mjesto je nevjerojatno.“ Raide me spusti na zlatni kauč koji je tako mek i udoban, da se želim stopiti s njim. Onda ode u kuhinju, pretražuje dok ne pronađe paketić leda. Donese ga nazad i sjedne na stolić za kavu ispred mene, uzme mi zglob u ruku i spusti na svoje koljeno.

Onda pritisne led na njega. Trznem se, ali on je nepopustljiv. „Budi mirna,“ naredi. „Jesi li uvijek ovako ljut?“ On podigne te prekrasne jantarne oči na mene i drži ih tako. „Ne, ali večeras sam bijesan.“ „Zašto?“ „Zašto?“ on se nasmije ogorčeno. „Bila si tamo, muškarac na tebi, guzica ti je bila izložena. To je jebeno zašto.“ „Ja nisam tvoja žena,“ bunim se. „Pa zašto bi bilo važno?“ On odmahne glavom. „Mi plešemo jedno oko drugog skoro mjesec dana sada.

Pojavljujemo se na istim mjestima, flertujemo, ljubimo, radimo scenu. Možda nisi moja žena, ali ti jebeno misliš o meni koliko ja mislim o tebi.“ 91

On misli na mene?

Srce mi se otopi. Zločesto srce. „Pa?“ kažem, glas mi je požudniji. „Ne znači da trebaš biti ljut na mene zato što me taj ludi muškarac srušio na pod.“ „Da je netko izašao van, dobio bi dobar pogled na tvoju guzicu.“ „I?“ „I...“ On se nagne naprijed i samo smo dah udaljeni. „To je guzica koju sam ja želio vidjeti od kada sam te prvi put vidio.“ Oh čovječe. „Ah.“ maknem pogled. „Pa tko je taj prijatelj kod kojeg ostaješ?“ On posegne, omota prste oko moje brade i povuče mi lice prema sebi. „Prestani mijenjati temu. I ti želiš ovo koliko i ja.“ U pravu je, želim. Ali ne bih trebala. Preriskantno je. „Nije bitno,“ šapnem, gledam u njegove usne. „Ne mogu te imati.“ „Zašto?“ „Zašto?“ „Da, damo, zašto?“ „Ah,“ pustim oči da prođu po sobi. „Ne znam. Mogu li se koristiti tvojim tušem?“ On zareži i pušta me. „Ne, jebeno ne možeš. Sjedit ćeš ovdje i pustiti nogu da odmori.“ Puhnem, ali sam brzo ometena kada on prođe svojim palcem po mojoj koži.

Pogledam u njega i vidim da me gleda intenzivnim izrazom. „Zašto igraš ove igre sa mnom?“ 92

Progutam, maknem pogled. Osjećam se omamljeno, ali ne znam je li od alkohola ili njega. Moj um vrišti na mene da ne smijem biti ovdje, ali ne mogu se okrenuti. Želim to, ali ne mogu. „Ima li ozbiljne strane u tebi?“ Iznenađena sam tim pitanjem. Toliko da samo gledam u njega umjesto da odgovorim. „Tko je prava Grace?“ Što? „Oprosti, molim te?“ Šapnem. „Ti, uvijek se igraš, ali ima više od tebe. Reci mi.“ Nagne se nazad, drži moj zglob na svom krilu.

Teško da ga mogu otresti. Gleda me tim nedokučivim očima, i zarobljena sam njime toliko, da počnem razgovor s njim. „Ja jesam ozbiljna,“ kažem blago. „Ali ako živim svoj cijeli život kao da imam štap zabijen u guzicu, koliko sretan bi taj život iskreno bio?“ On nagne glavu u stranu. „U pravu si, ali većina ljudi izbjegava takve stvari zato što nešto skrivaju.“ Odmahnem glavom. „Ja nemam što skrivati. Ovo je ono što jesam. Uvijek je bilo to što jesam.“ „U redu, Gracie,“ on mrmlja tiho. „Reci mi nešto o sebi što nitko drugi ne zna.“ Naslonim se i razmislim. „Pa, ja nisam imala štene imenom Tiger dok sam odrastala.“ On se osmjehne, a ja izvijem iskreni osmijeh nazad. „Odgovori ovo za mene, i pustit ću. Ako možeš biti bilo što na svijetu, što bi bila?“

93

Rekla bih lovac na glave, ali to nije potpuno iskreno, i znam da nije to što pita.

Zato ga gledam ravno u oči, „Bila bih ja, Raide. Ništa osim sebe.“ Bol prođe njegovim očima, i boli me to vidjeti. „Što s tobom?“ dahnem.

Spusti mi nogu dolje i ustane. „Ja bih bio slobodan, Gracie. To je to.“ Bože.

On mi slama srce.

⁂ Raide nestane i ja odlučim pronaći tuš. Osjećam se ljepljivo i užasno. S hopsanjem, konačno nađem jedan. Lijep je kako sam i mislila da će biti. Unutra je ogromna spa kada u kutu, a tuš je dovoljno velik za osmero ljudi, bez sranja. Hopsam do umivaonika i okrenem slavinu, pljuskajući se po licu. Moj um se vrti, i ova je situacija loša. Raide je primamljujući, toliko primamljiv. Da ne spominjem da smo povezani. Osjećam to.

Imam plan, a to je poprilično to, ali ideja da ga prijavim sada me straši. Prvo, stanje mojeg gležnja me stavlja u lošu poziciju ako išta pođe krivo. Drugo, nešto me spriječava. Želim još malo duže, želim još razgovarati, želim provesti jednu noć s njim da vidim kakav je Raide usprkos riziku. Tonem dublje, znam to, ali to ne mijenja kako se osjećam.

Kada završim u kupaonici, hopsam nazad van. Raidea nema nigdje na vidiku.

Vučem svoje mlohavo tijelo kroz kuću dok ga ne nađem u sobi. Dahnem kad pustim oči po njemu. Stoji kraj kreveta, bez majice, u postupku otkopčavanja hlača. Ne mogu skinuti oči s njega, bez obzira što sitni glas u mojom glavi govori da se maknem.

Moram trepnuti barem šest puta, zato što nema šanse da netko tko tako izgleda je stvaran. Ramena su mu široka i mišićava, sužavaju se dolje prema prekrasnom setu 94

kukova na kojemu njegove traperice vise nisko. Bipcesi su mu ogromni, a linije mišića idu gore uz njegovu ruku, trzaju se kada se pomiče. Bože. Kada mu traperice padnu, uvučem dah.

Gol. On je gol.

Oh moj Bože. Ja sam pervetit. Gledam u njega, a on čak ni ne zna da sam tu. „Hoćeš li samo stajati i gledati u mene, ili ćeš doći ovdje i završiti ono što smo započeli?“ Progutam. On zna da ga mogu vidjeti. Želi da uđem unutra i završim što smo započeli. Želim to, oh čovječe, želim, ali ako uđem unutra, riskiram sve. Mora da sam razmišljala predugo, zato što se on okrene i krene prema meni. Ispustim mali cijuk, a oči mi padnu na ono mjesto između njegovih nogu. Oh… sveta… erekcijo. Ogroman je, ne da nisam mislila da neće biti, s obzirom koliko mu je veliko tijelo, ali ogroman je.

Kada dođe do mene, pustim oči da se polako penju njegovim tijelom sve dok mu ne sretnem pogled. Ima požudni pogled, i znam što će napraviti. Trebala bih pobjeći, ali moje noge se ne slažu i odbijaju se pomaknuti. Posegne i pređe palcem po mojoj donjoj usni, i prokletstvo ako se mogu okrenuti. Krivim alkohol. Da, alkohol.

On se nagne dolje i podigne me. Zacvilim dok me nosi preko sobe i onda spusti na krevet. „Gol si,“ graknem, gledam kako se miče oko kreveta. „I?“ on promrmlja. „Gol si.“ „Dušo,“ mrmori, pribijajući me pogledom. „I?“ Oh Bože. Nazvao me dušo. Idem u pakao. „I.“

95

Ne dopušta da završim. Pada preko mene, laktovi su mu sa svake strane moje glave, veliko tijelo pokriva moje. Koristi svoju nogu da gurne moju nogu tako da nam ne smeta, i onda se praktički gurne između mojih nogu, prisiljavajući me da ih raširim.

Tada su mu usne na mojima. Bez upozorenja. Bez igre. On me ljubi sa sirovom snagom koju, neću lagati, trebam. Trebam sve što Raide ima dati.

Negdje u mom omamljenom umu, vrištim na sebe da se zaustavim. Ali moja požuda i sve ostalo što je Raide zamagljuje mi prosudbu. Ne mogu izdržati više.

Posegnem, uvučem prste u njegovu kosu, pritisnem svoje tijelo uz njegovo. Um mi se vrti, srce udara, i osjećaj je nevjerojatan. Ljubim ga jako, i ljubim ga duboko, uzimam sve od njega dok oboje ne dahćemo. Njegovo golo tijelo je vruće uz moju kožu, i ja ne spriječavam svoje prste da prelaze po njegovim leđima i mišićima. „Skini haljinu,“ on mrmori, posegne dolje i podigne ju. Pomakne svoje tijelo tek toliko da ju mogu odbaciti.

Klizne rukom iza mojih leđa i otkopča moj grudnjak i odbaci ga zajedno s mojom haljinom. Tada se njegova usta zatvore oko moje bradavice. Zastenjem, zabacim ruke sa strane i prstima gužvam plahtu. Njegov jezik prebacuje i izaziva, vrti i zadirkuje dok ga ne molim za više. Onda se njegova usta miču niz moje tijelo, prsti klizi po mojoj koži.

Ne bih trebala raditi ovo. Ne bih trebala… Oh Bože, ljubi me preko mojih gaćica. „Raide,“ dahćem.

On ne govori ništa, ne treba. Njegovo prisustvo je sve muško što itko treba. On je dominantan i snažan, ne trebam ga čuti kako govori da znam to. Zakvači svoj palac u moje gaćice i odjednom ih nema. Onda je on upravo tamo. Tamo gdje ga trebam. Gdje sam ga zamišljala tako dugo. Jezik mu uranja u moje meso, mučeći moj klitoris dok se ne izvijam ispod njega. Jedan od njegovih prstiju nađe moj ulaz i uklize unutra, polako me jebući njime dok me njegova usta proždiru. Izvijam se uz njega, želeći i trebajući toliko više. Posegnem i uvučem prste u njegovu kosu i povučem jako. On zastenje uz moje meso, ali ne staje. Usiše mi klitoris u usta tako jako i duboko da vrištim njegovo 96

ime dok mi se tijelo trese od orgazma. Ne povlači se odmah nazad. Posiše svaki drhtaj iz mene prije nego polako klizne uz moje tijelo.

Jedva sam sišla sa svojih visina kada čujem zvuk trganja folije, i on nježno rastvori moje noge. Usta su mu na mom vratu, ruke prelaze mojim stranama, i kada mu prsti pronađu moje bradavice, nježno ih okreće sve dok se ne guram uz njega, želeći više. „Više,“ dahnem. „Prokletstvo, Raide, ne tjeraj me da čekam.“ Prije nego mogu misliti ili obraditi dalje, on je unutar mene. Daveći jecaj zapne u mojem grlu, a tijelo mi se izvije dok me ispunjava, centimetar po centimetar. Velik je, čvrst, i prokletstvo, osjećaj je nevjerojatan. Njegov kurac pulsira u mojim dubinama i on ispušta dugački, grleni jecaj. „Raide,“ dahnem. „Oh Bože.“ „U kurac,“ on gunđa, motajući svoje prste u moju kosu i povlači moju glavu gore tako da se ljubimo s gladnom namjerom.

Onda me jebe.

Nemam ništa više u glavi, ne do blaženog trenutka. Sve je Raide. Cijelo njegovo tijelo. On me čini da osjećam stvari koje nisam nikad prije osjetila i ne želim da završi.

Nokti su mi u njegovoj koži, noge omotane oko njegova struka i pomičemo se pomahnitalim, očajnim ritmom. Koža nam udara zajedno, ima sloj znoja koji pokriva njegovo tijelo, a mišići mu se istežu. Omota ruku oko pozadine mojeg vrata i privuče me bliže, dovoljno blizu da mogu osjetiti njegov dah uz svoje usne. „Raide,“ dahnem. „Dušo,“ on stenje. „Bože.“ „Da.“

97

Onda eksplodiram i eksplodiram s njegovom rukom oko mojeg vrata, s njegovim tijelom koje pokriva moje, s njegovim prekrasnim jantarnim očima zaključanim na mojim vlastitima.

Kada vidi da sam se izgubila, oči mu omekšaju i on dobije dubok, strastven pogled od kojega mi se srce stegne. Onda je upravo tamo sa mnom, reži moje ime, trza svoje kukove u brzom ritmu sve dok oboje nismo labavi i zapetljani jedno u drugo. „Prokletstvo, jebi me,“ on dahne u moje uho. „Ti si prelijepa.“ Oh Bože.

Zašto mora napraviti to?

Zašto mora učiniti to težim nego što već jest?

98

Sunce peče moje oči, budi me iz dubokog sna. Trepnem brzo i zastenjem kada shvatim koliko je prokleto vruće ovdje. Treba mi dobra minuta da shvatim da razlog što je vruće je taj što je tu veliko, čvrsto tijelo omotano oko mene. Oči mi se širom otvore i dahnem. Raide. Ja sam u krevetu s Raideom. Spavala sam s Raideom. Oh dragi Bože.

Ovo je loše. Jako, jako loše.

Pokušam se pomaknuti iz njegova držanja, ali on ima ruku preko moje sredine, velika prsa pritisnuta su uz moja leđa. Jedna od njegovih nogu je upetljana s mojom.

Prokletstvo. Počnem s njegovom rukom prvo, nježno ju podižući u namjeri da ju gurnem, ali se brzo stegne i povuče moje tijelo bliže svojem. Sranje. „Mislio sam da bi muškarac trebao biti taj koji se iskrada,“ on grmi u moje uho.

Zadrhtim ispočetka. „Ja, ah, moram piškiti.“ Takva lažljivica. „Mmmmmmm,“ on mrmori.

Gurnem njegovu ruku i prebacim nogu preko strane ogromnog kreveta. Zglob mi pulsira i moram hopsati cijelim putem do kupaonice. Kada sam unutra, zatvorim vrata i naslonim se uz njih, stežući oči. Što nije u redu sa mnom? Imala sam jedan posao: privesti ga. Kako je postalo tako zamršeno? Trljam oči, pokušajući odbaciti nazad krivnju i teško razočaranje koje mi leži na prsima.

Ja sam promašaj.

Ako Don ikada sazna. Bože, ako moj tata ikada sazna! Oni će biti tako razočarani. Nisam trebala doći do ovoga, i opet ne mogu se navesti da žalim što se dogodilo sinoć s Raideom. Ne mogu prestati misliti na njegovo tijelo, usta, način na koji 99

me naveo da se osjećam. Progutam suze koje prijete izliti se, i prisilim se do umivaonika. Sjebala sam, ali mogu popraviti. U savršenoj sam poziciji za privesti Raidea.

Samo moram nazvati.

Nešto ljutito stegne moja prsa, i znam da je to bol. Što nije u redu sa mnom? Ne bih trebala žaliti čovjeka koji je mogući ubojica. Koga ja zavaravam? Znam da on nije prokleti ubojica. Ne znam kako to znam, ali jednostavno znam. Nešto duboko leži iza Raideove priče, ali to nije na meni da odlučim. Već na sucu u sudnici, a moj posao je samo sprovesti ga tamo.

Operem se, pokušavam izbjeći misliti o ičemu više, već završiti ovaj posao da mogu nastaviti dalje.

Izbjegavam Raideove oči kada požurim nazad u sobu, oblačim se i skupljam ono što sam ostavila iza. Pronađem telefon i otkrijem da je prazan. Baš odlično. Moram otići na posao i nazvati putem. Ako Raide bude ovdje sljedeći sat, neće biti teško. Nadam se biti tamo na hvatanju da se pobrinem da protekne glatko, ali možda je bolje da nisam.

Ne znam bih li to mogla podnijeti. „Ti uvijek bježiš od muškarca bez čak dobro jutro?“ on mrmori iz kreveta.

Ne gledam u njega. Ne mogu. „Ja, ah, moram raditi jutros.“ Lažljivica. „Točno,“ on mrmlja.

Gutaj nazad bol, Grace. Radi svoj posao. Ovo je tvoj izbor. Tvoja karijera. Na to si pristala. Ako ne možeš savladati, nisi se trebala boriti.

Ne shvaćam da plačem sve dok se tople ruke ne omotaju oko mojeg struka i meke, slatke usne dodirnu moj vrat. „Dušo,“ on mrmori.

Prokletstvo. Jedna riječ i on drobi moju dušu. „Moram ići,“ šapnem. „Zašto?“ 100

„Rekla sam ti zašto.“ On me okrene nježno i pribije očima koje samo želim zaboraviti. Ne želim da me gleda tako. Ne želim da misli da sam netko koga može imati.

Nagne glavu na stranu i proučava me. „Postoji li razlog zašto plačeš?“ „Ja, ah...“ progutam. „Ne.“ „Zar je bilo tako loše?“ Nasmijem se blago. „Ne, bilo je nevjerojatno.“ „Dođi sa mnom, Gracie.“ Bože. Prestani govoriti moje ime. Samo stani. „Ne mogu.“ „Nekoliko dana, da se upoznamo.“ Srce mi poleti. Nekoliko dana s Raideom. Što bih dala za nekoliko prokletih dana s Raideom. „Ne mogu,“ graknem.

On posegne, pređe palcem preko suze koja kapa sa mojeg obraza. „Ne poznajem te, Gracie, i ti ne poznaješ mene, ali ono što znam je da je bilo samo nekoliko žena u mojem životu koje su me činile ljutim i sretnim u isto vrijeme.“ „Ja te činim ljutim?“ On se smiješi, i prokletstvo ako se ne želim stopiti s njim. „Da, ti me ispizdiš.

Ali, u isto vrijeme, želim svaki dio tebe. Ne mogu te izbaciti iz glave, damo, bez obzira koliko se jako trudio.“ Stegnem čeljust. „Izazivaš me.“ Progutam.

101

„Sviđa mi se to.“ Oh sranje. „Činiš da te želim prebaciti preko koljena.“ Moja donja usna zadrhti. „Jebeno mi se sviđa to.“ „Raide,“ šapnem. „Dođi sa mnom, Gracie.“ „Ne.“ „Dušo.“ Koraknem nazad. „Ne, ne mogu.“ „Zašto ne?“ Pustim oči da pređu preko sobe, pokušavam naći nešto, išta. „Ne poznajem te.“ To je najbolje što mogu. „Pa?“ „Pa možeš biti bilo tko, Raide. Ne znam ništa o tebi.“ On me proučava i očekujem da me otpili, ali ne radi to. Ono što radi, raznese mi mozak. „Moja sestra je mrtva,“ počne, i usta mi padnu otvorena. „Ona je izlazila s muškarcem, nisam ga znao dobro, sve što sam znao je da ju tuče. Ona je bila sve što imam, Grace. Nema ničeg više. Nazvala me jedne noći, rekla da ju on plaši, da ju je udario. Ušao sam u svoj auto i otišao do nje. Do vremena kada sam došao do nje, ona je bila mrtva. Izbodena. On je stajao tamo, gledao dolje na nju, s nožem u ruci. Izgubio sam se, prebio živo govno u njemu. Bio bih ga ubio, ne sumnjaj u to, ali policija je

102

došla, a ja sam se naginjao nad njim, s nožem u ruci. Možeš pretpostaviti koga su okrivili.“ Oh Bože. Moje me srce zaboli zbog njega. Emocije mi eksplodiraju u prsima, od čega mi koljena klecaju. Znala sam da Raide to nije napravio, ali čuti ga kako govori to, čuti kako priznaje to meni, čini da moje srce natekne od tuge za njega. Ne mogu zamisliti koliko je teško bilo. Suze gore ispod mojih vjeđa i borim se da ih zadržim. Sve u mom tijelu pati zbog ovog muškarca, boli zato što on pati, on je u boli, a to me jebeno ubija. „Zašto mi to govoriš?“ rašpam. „Govorim ti zato što si me htjela znati. Ti ne znaš moju najdražu boju ili najdražu hranu ili gdje volim ići na odmor, želiš znati najgori dio mene, a ovo upravo tu, damo, je.“ Trepnem nazad suze. „Zašto im nisi rekao što se dogodilo?“ On gleda kraj mene u zid. „Zato što im je on rekao da sam ja došao, pokušao odvući svoju sestru, a kada nije htjela ići, da sam pukao. On je bio pretučen, ona pretučena i izbodena. Ja sam držao nož. Imao ranjene zglobove. Taj jebač je bio pametan - nije imao tragova na ruci, morao ju je udariti dlanom. Ja imam prijašnji dosje zbog provale i napada kada sam bio mlađi. Što misliš kome su vjerovali?“ Jadan Raide.

Oh Bože. Jadan Raide. „A suđenje?“ ne mogu si pomoći, moram pitati. Bilo koja normalna osoba bi pitala to. Oni žele znati što se dogodilo. Žele znati zašto nije u zatvoru. „Dobio sam jamčevinu,“ on kaže. „I sada ga tražim.“ Trznem se. „Ti ga tražiš?“ On samo potvrđuje ono što sam već pretpostavila.

103

„On zaslužuje platiti, Gracie. Uzeo joj je život, uzeo ju je od mene...“ Glas mu pukne i moje srce pukne, razdere se. „Tako da ću ga prisiliti da plati prije nego padnem.“ Zatvorim svoje oči, a tijelo mi se trese. Osveta. On ide po svoju osvetu. Želim biti ljuta na njega zbog toga, ali kako mogu biti? On je slomljen, pati, i odležat će za nešto što nije napravio. Taj čovjek, on je uzeo sve što je Raideu ostalo. Bol para kroz moja prsa i želim posegnuti i samo zagrliti ga. Želim učiniti bolje, ali duboko dolje u mojem srcu, znam da ću učiniti samo gore.

Ja ću biti ona koja će ga zaustavili. „Žao mi je, Raide.“ To je sve što mogu reći. „Pa to je to, to sam ja i to je najgori dio mene.“ „Ja…“ šapnem. „Možeš li se nositi sa time?“ Suze poteknu iz mojih očiju opet niz moje obraze. Želim mu reći da je u redu. Želim mu reći da razumijem. Želim mu reći da je dobra osoba i da će sve biti u redu. Želim omotati svoje ruke oko njega i uzeti to sve na sebe, ali ne mogu. Ako pustim Raidea da ide kroz svoj plan traženja osvete, onda će odležati dugo vremena. On misli upravo sada da će osveta riješiti sve, ali neće.

Shvaćanje me udari kao malj. Moram ga privesti. To je jedini način da ga spasim.

Ako on ubije sestrinog ubojicu, to neće popraviti ono što je slomljeno, i prokletstvo, neće mu dopustiti da bude muškarac za kojega znam da je. Raide mi je rekao da želi biti slobodan. Samo je jedan način da se to ostvari. Moram ga privesti i onda mu moram pomoći.

Tako da kažem jedinu stvar koju mogu. Znam da je to najbolje upravo sada, iako mi kida srce kada kažem. „Ne.“ On se trzne i onda pomakne svoju glavu. „Dobro.“ Obuče se, uzme svoje stvari, i krene prema vratima. „Znaš gdje je izlaz.“

104

Kada ode, ja padnem na koljena i plaÄ?em.

U ĹĄto sam se kvragu uplela?

105

Tupa sam dok hodam do ureda.

Srce mi se ugasilo. Glava mi je isključena. Ne mogu misliti. Samo moram nešto napraviti. Za Raidea, za sebe, za sve što sam radila cijeli život. Uđem kroz ogromna dupla vrata i idem ravno do Donovog ureda. On se vratio i radi na nečemu, glave ukopane u laptop. Kada čuje svoja vrata, podigne svoju glavu i proučava me. „Gracie, je li sve u redu?“ Bacim komad papira na njegov stol. „Njegova adresa. Ja ga ne mogu privesti sama; on je veliki muškarac. Pronaći ćeš ga tamo.“ On me proučava, stvarno proučava. „Izgledaš kao da ti je netko iščupao srce. Jesi li sigurna da je sve u redu?“ „Jesam.“ On suzi svoje oči. „Teško je nabaviti adresu, kako si ju dobila?“ Spavala sam s njim, i to je bila najbolja noć mog života. „Ja.. Je li važno?“ On me proučava dalje. Nema mnogo pravila koliko daleko idemo da dobijemo stvari, i većinom, Don ne ispituje. „Ne“, on konačno kaže. „Dobro.“ Okrenem se i odem. Prođem kraj Vancea, koji me doziva. Prođem kraj Julia, koji gleda u mene. Ne vidim ih. Izađem iz zgrade i uđem u svoj auto. Vozim se tupa do kuće svojih roditelja i kada stignem, hodam ravno na stepenice kuće u kojoj sam odrasla.

Trebam svog tatu. Samo mi treba da mi kaže da sam napravila ispravnu stvar. Da će ovo postati lakše. Da je to sve dio posla. Da bol koju osjećam nije stvarna. Da će Raide biti u redu i da sam napravila najbolju stvar koju sam mogla za njega.

106

„Grace, što radiš ovdje?“ moja mama upita kada uđem. Ona je za stolom s Gretchen i njene dvije prijateljice iz odbora za natjecanje ljepote. Obično frknem i dobacim neku sarkastičnu primjedbu na njih, ali nemam strpljenja ili truda danas. „Gdje je tata?“ „On je vani, neće se dugo zadržati.“ „Gdje si ti bila?“ Gretchen se namršti, prelazeći očima po meni.

Znam da izgledam kao sranje. Šminka mi je vjerojatno uništena, kosa u neredu, i bosa sam zato što se nisam gnjavila obuvati svoje štikle.

Pogodim Gretchen pogledom. „Radila sam.“ „Jedina osoba koju ja znam da radi u kratkoj haljini,“ Gretchen se nasmije, a žene za stolom zahihoću. Žene koje se hihoću, odlučim da me ljute. „Možda sam dobivala nešto dok sam radila,“ kažem bezizražajno. „Grace!“ moja mama poviče. „Ne budi tako bezobrazna. Ove dame ne moraju čuti takvu prljavštinu. Sramim se zvati te mojom kćeri ponekad.“ „Da, ne znam li to?“ zalajem. „Ove dame su važne, pazi na svoja usta,“ ona upozori. „Je li ovo tvoja druga kćer?“ jedna od njih upita s gađenjem. „Da,“ moja majka promrmlja. „Nažalost.“ To je poput udarca u moja prsa. „Ja čak ne znam kako smo mi došle iz istog mjesta,“ Gretchen mrmlja. „Ti si tako… obična.“ To je to. Završila sam. Poletim prema Gretchen. Brza sam. Jaka sam i obučena.

Zbog toga, uhvatim ju za kosu i povučem joj glavu nazad tako jako, da ona vrišti, i onda 107

joj se unesem u lice. „Ja možda nisam kraljica ljepote, možda nemam potrebu zaglaviti ogromni štap u svoju guzicu poput tebe, i možda nisam tako jebeno savršena kao ti, Gretchen, ali ja sam prokleta osoba, i umorna sam od tvojih uvreda.“ „Puštaj ju!“ moja mama vrišti.

Gretchenino lice je crveno i ona se meškolji u stolici, vrišteći glasno.

Povučem joj kosu jako opet, ali topla ruka omota se oko mojeg struka, povlačeći me nazad. „Dovoljno, dušo,“ moj tata mi kaže u uho. „Umorna sam od njih!“ vičem. „Ja sam još uvijek tvoja kćer,“ ispljunem prema svojoj majci. „Još uvijek sam tvoja sestra,“ ispljunem prema Gretchen. „Kako se usuđujete tretirati me tako loše zato što ja nisam ono što želite da budem!“ „Prisili je da stane, tata!“ Gretchen cvili prema mojem ocu. „Ona me povukla za kosu. Oh moj Bože, moja kosa.“ Kada moj tata progovori, glas mu je poput biča. To je ton koji nikad nisam čula da koristi sa njima. „Volim vas sve, vi ste moja obitelj, ali ako ikada budem više morao čuti da mučite Gracie tako, tako mi pomogao Bog, ostavit ću sve vaše mršave, lijepe guzice i ostaviti vas bez ičega!“ On urla sada. „Zato što da nije mene, vi ne bi imale životni stil kraljica ljepote.“ Onda okrene svoj pogled prema mojoj majci. „Trebala bi se sramiti sebe. Meni nikad nije bilo neugodno zvati te svojom ženom do sada.“ Njena usta padnu otvorena, a donja usna zadrhti dok nas tata oboje okreće i praktički nosi van kroz vrata. On me povede u svoj auto i posjedne na prednje sjedalo, i ja se ne usudim buniti. Ulazi na vozačevo sjedalo i odlazimo s cvilećim gumama. Prsti su mu stegnuti oko volana, a čeljust mu se trza. Moj tata je velik, strašan muškarac kada on to želi biti. „Tata?“ Šapnem.

On ne govori ništa, oči su mu intenzivne, i ljut je. Znam da je ljut. „Tata?“ pokušam opet.

108

„Nisam znao, nisam...“ „Tata...“ „Nisam znao da razgovara tako s tobom. Znao sam što su, ali nikad... nikad nisam znao da je tako.“ „Nije to tvoja krivnja,“ šapnem. „U kurac da nije!“ on zalaje.

Trznem se. Tata ne psuje. On ne viče. Uvijek je tako miran. „Tata,“ pokušam opet.

Zaustavi auto na napuštenom parkiralištu i okrene se prema meni, posegne, uzme mi lice u ruke. „Žao mi je, Grace. Nisam znao da je tako… hladna.“ Znam da nije znao, zato što se on obično skriva u šupi kada sam ja u kući s njima, i obično su blage prema meni kad je on u blizini. Danas, mama je mislila da nije tamo.

Pa se opustila. „To je bilo zato što su joj prijateljice bile tamo, u redu je.“ „U redu?“ on kaže, pušta oči da mu pređu mojim licem. „Gracie, nikad nije u redu razgovarati sa svojim djetetom onako kako ona upravo je.“ „Tata, molim te,“ kažem, glas mi puca.

On suzi svoje oči. „U kurac.“ „Prestani psovati, to nisi ti.“ „U kurac,“ on ponovi kao da me nije čuo. „One su sjebale tvoju glavu, nisu li?“ Bože, izgleda tako bolno. Tako krivo. „Ne, samo sam imala loš dan.“ Suzi oči. „Prokleto loš, po izgledu tvojih očiju.“ 109

Klimnem i donja mi usna zadrhti. „Isuse, princezo.“ Povuče me u svoje ruke i ja prasnem u napad nekontrolirajućih suza. Nije bitno koliko ste stari, uvijek ima vremena kada trebate svog tatu. Držim se za njega, prstiju stegnuti u njegovoj košulji, i plačem sve dok mi se tijelo ne trza tiho.

On me povuče nazad i gleda u moje lice, oči su mu blage sada, sva ljutnja je nestala. „Što se dogodilo?“ Progutam. Ne mogu mu reći. On nikad neće razumjeti. „Gracie, znaš da mi možeš reći sve.“ Pogledam dolje. „Samo je bio loš tjedan.“ „Lažeš mi, zlato.“ Tata. On zna sve. „Molim te,“ kažem. „Ne želim razgovarati o tome sada. Samo trebam… nekoga.“ On klimne. „Razumijem to.“ Prisilim se na slomljeni osmijeh.

Njegov telefon zazvoni. On gleda dolje u njega, i mogu vidjeti majčino ime kako svijetli na ekranu. Tata izgleda bolno, zato što znam da mu je stalo do nje, i ono što je upravo vidio iščupalo mu je srce. „Javi se,“ kažem blago. „Znaš da nije mislila to, tata. Ona… ona pokušava biti nešto što mislim da nije.“ On gleda u telefon i nisam sigurna je li me čuo. Prekine poziv bez javljanja.

Povrijeđen je. „Nije mi stalo ako nije ono što je, ona je tvoja majka, Grace.“ „Je.“ 110

„Uvijek je favorizirala druge dvije djevojke. Uvijek te tretirala drugačije.“ „Tata,“ kažem blago. „Ti si uvijek favorizirao mene. To nije toliko drugačije.“ On gleda u mene sada. „Možda, ali ja nikad nisam nepoštivao te djevojke.“ Ne, nije.

Moj telefon zvoni sada i izvučem ga iz svoje torbe i vidim mamino ime.

Razmišljam se javiti. Pogledam u tatu, njegovo lice je čvrsto opet. Poklopim, i gurnen mobitel nazad u torbu. „Idemo na pivo.“ Obrve mu skoče gore. „Pivo?“ „Da, pivo.“ On se naceri, i ja osjećam kako nešto stresa napušta moje tijelo. „U redu, zlato.“ Pivo rješava sve.

⁂ Popila sam tri piva s tatom kada mi je telefon zazvonio opet. Gledam u ekran i vidim Donovo ime. Oh Bože, mora biti gotovo. Mora da su uhvatili Raidea i priveli ga.

Nešto ljuto stegne mi prsa dok ja podižem telefon i javljam se. „Hej, Don.“ „Grace, samo ti javljam da nismo priveli Raidea Knoxa.“ Trznem se. „Kako to misliš, niste?“ Iz kuta oka, vidim da me tata gleda. „To nije bila njegova kuća. Nije čak bila ni kuća nekoga koga zna. Izvidio je mjesto, vidio da je vlasnik otišao i provalio. On se uselio tamo.“ Uselio? Oh moj Bože. „Kada smo došli, bilo je savršeno čisto. Niti traga od njega. Morao je sumnjati u tebe.“ 111

Nije. Znam da nije.

Pokidala sam sve za jebeno ništa. Iščupala svoje vlastito srce van, i njegovo, za jebeno ništa. „Jesi li siguran da ne pripada njegovom prijatelju?“ šapnem. „Pozitivno. Vlasnici nisu imali pojma tko je on kada smo ih kontaktirali.“ „Prokletstvo.“ „To nije tvoja krivnja, Grace,“ on kaže nježno. „Događa se. Često.“ „Što sada?“ „Ti imaš još mjesec dana. Uzmi ih. On nije otišao daleko. Raide je ovdje s razlogom i neće otići sve dok ne nađe što god traži.“ Sestrinog dečka. To je ono što on traži. A glupa ja mislila da ga mogu zaštititi od samog sebe. „I želiš me nazad na tome?“ „Naravno. Nisi sjebala. Kao šta sam rekao, događa se. Radiš dobar posao, daješ detaljnje izvještaje.“ Ja ne radim dobar posao. „Želiš li još uvijek posao?“ on upita.

Zatvorim svoje oči. Želim li taj posao? Želim li priliku da vidim Raidea opet?

Moje srce se steže i ne znam zašto. To je nešto što nikad nisam iskusila prije. Raide je utjecao na mene. On je učinio sve mutnim. Ali on je još uvijek vani, i možda… možda mu mogu pomoći. Nevin je, vjerujem to. Možda ovaj put, mogu mu pomoći i popraviti ovo prije nego se išta loše dogodi. „Da,“ kažem tiho. „Dobro. Bila si dobra, Grace. Ne budi razočarana.“ 112

„Hvala.“ „Slušaj, uzmi nekoliko slobodnih dana, počni nakon odmora kada se vratiš.

Zaslužila si. Čujemo se kasnije.“ To je naredba, znam da je, tako da mi ne daje šansu da odgovorim prije nego poklopi. Nisam povrijeđena time, koristilo bi mi nekoliko dana slobodno. Uzdahnem i spustim glavu. Tata posegne, stisne mi rame. „Sve u redu?“ „Da, samo je slučaj otišao malo krivo. Na tome sam.“ „Gracie...“ „U redu je, tata, stvarno.“ Takva sam lažljivica.

Ništa nije u redu.

113

Tata i ja uđemo kroz prednja vrata i vidimo mamu, Gretchen i Stacy kako sjede za stolom, izgledaju pakleno morbidno. One pogledaju gore kada uđemo, i mama skoči, požuri prema tati. Znam da ga voli, bez obzira koliko sebična bila, znam to cijeli život.

Govorimo o disfunkcionalnosti. On podigne ruku gore kada ona dođe blizu i promrmlja, „Ja ti nemam ništa za reći, ali ti imaš dosta za reći, Grace. Ne misliš li?“ Ona klimne, pogne glavu i okrene lice prema meni. „Dušo,“ počne, i ja se trznem.

Ona me nikada nije nazvala tako. „Tako… tako mi je žao. Ne znam što sam postala.

Nisam nikada trebala tako razgovorati s tobom. Ponosna sam na tebe, Grace. Jesam.

Stvarno jesam. Preokupirala sam se, izgubila sebe, nisam mislila.“ Uzdahnem. „U redu je, mama.“ „Nije u redu,“ ona zacvili, i suze cure niz njeno lice. „Bila sam užasna prema tebi.“ Klimnem. „Da, jesi. Sada je to gotovo.“ Ona poleti meni, stavi ruke oko mene. Znam da je ovo krivnja koja govori i da će se ona vratiti nazad svom ponašanju u nekoliko dana, ali ipak se osjećam lijepo.

Zatvorim oči i zagrlim ju. Prošlo je puno vremena od kada me zagrlila s toplinom. Kada se povuče nazad, spusti poljubac na moj obraz i okrene prema tati.

Njegove oči su na Gretchen i ona se praktički skuplja pod njegovim pogledom. „Pa?“ on zalaje. „Oprosti, tata.“ „Nisam ja taj kojeg si povrijedila.“ Ona okrene svoje oči prema meni. „Žao mi je, Grace.“ 114

Ne misli to, znam to, ali prihvatim ipak. „Nema problema. Oprosti, što sam, ah, povukla te za kosu.“ Ona si protrlja glavu, sjećajući. „U redu je.“ Hah. Je baš.

Tata se okrene prema meni. „Trebaš da te odvezem kući?“ Odmahnem glavom.

On posegne, pređe pozadinom svog dlana mojim obrazom. „Ponosan sam na tebe, princezo.“ Osmjehnem se. „Hvala, tata.“ Onda se okrenem, bez pogleda nazad, i izađem kroz vrata.

To je najbolje što ću dobiti od njih, ali je dovoljno.

⁂ Noć je duga i mučna, ali kada se probudim sljedeće jutro, spremna sam suočiti se sa svijetom. Ne znam kako ću to napraviti, ali znam da moram. Obučem se, i znam da imam nekoliko slobodnih dana, odlučim izaći van jutros i uzeti si kavu. Možda čak doručak. Kada sam spremna, izađem kroz vrata, ali odjednom stanem kada glas dođe iz kuta mog trijema. „Lagala si mi.“ Zatvorim oči. Raide. „Kako?“ Šapnem.

Okrenem se i vidim ga kako stoji, prekriženih ruku, intenzivnih očiju. „Rekla si da je bitno, kada znam da jebeno nije.“ Gledam u njega. Stvarno gledam. On je slomljen muškarac. Mogu vidjeti u dubinama njegovih jantarnih očiju. Ono što se dogodilo s njegovom sestrom, uništilo

115

ga je. On pati i bori se izdići. Želi osvetu zato što je to jedina stvar koja mu je ostala da je se drži. „U pravu si,“ kažem. „Lagala sam.“ „Zašto?“ „Zato što me plašiš.“ On se trzne i korakne naprijed. Ruke mu posegnu i pređu mojim licem. „Nemoj me se bojati, dušo. Neću te povrijediti.“ Dušo.

Zatvorim oči, okrenem obraz u njegovu ruku. Ovo je opasno, tako prokleto opasno. Ali ne želim to zaustaviti. Ne mogu zaustaviti. Želim provesti svaku sekundu s ovim muškarcem, i ono što sada osjećam je tako duboko, da nisam sigurna hoću li to istjerati u neko vrijeme uskoro. „Raide,“ šapnem. „Dođi sa mnom.“ „Raide.“ „Daj mi jednu jebenu šansu, Grace. Jednu. To je sve što tražim.“ Zatvorim oči i ramena mi potonu. Imam nekoliko slobodnih dana. Mogu to napraviti bez štete, točno? Možda ako odem s Raideom, on mi može reći više što se dogodilo i možda mu budem mogla pomoći. Onda, kada ga privedem, on će možda imati priliku da izađe. Vrijedi rizika. To je vjerojatno jadna isprika, ali trebam ga ponovno. „U redu.“ „Pogledaj me,“ on kaže, podižući mi bradu. „Prestani biti tako uplašena oko nečega što ne znaš.“ Ali znam. Samo on to ne zna.

116

„Imam nekoliko slobodnih dana,“ kažem, ignorirajući njegove riječi. „Dobro, onda idi unutra i spakiraj torbu.“ „Kamo idemo?“ upitam. „To je iznenađenje.“ S kimanjem, okrenem se i uđem u kuću. On me slijedi i vidim da mu oči pregledavaju prostor kako prolazimo kroz malu kuhinju i u hodnik koji vodi do moje sobe. „Lijepo mjesto,“ on kaže, glas mu je rašpast i nizak. „Hvala, nije puno nekome drugome, ali ja sam radila teško za to, i moje je, tako da cijenim to.“ „Razumijem to,“ on mrmlja. „Zar tvoji roditelji nisu tu?“ Trznem se. Sranje. Nisam čak ni pomislila na to. „Ah, promijenili su mišljenje u zadnjem trenu. Tata se razbolio.“ „Dobro, to je grozno.“ Oh, hvala Bogu što je povjerovao.

Kada dođem do sobe, otvorim vrata i uđem. Izvučem torbu i guram odjeću unutra. U pola toga osjetim njegove prste kako klize pozadinom mog vrata. Zadrhtim i zatvorim oči. Bilo je to užasnih nekoliko dana i žudjela sam za njegovim dodirom više nego što sam voljna priznati. Tako da samo stojim tamo, upijam svaku nevjerojatnu sekundu kojom njegovi prsti klize po mojoj koži. „Ti si prelijepa,“ on kaže, glas mu grlen i kapa muževnošću.

Prelijepa.

Prošlo je dugo otkad je netko gledao na mene tako. „Raide,“ dahnem.

117

On me utiša spuštajući usne na moj vrat. Puštam oči da se trepćući zatvore dok mi tijelo tone u njegovo. Njegova ruka omota se oko mojeg struka i mi stojimo tako poprilično vremena, ruke su mu oko mene, usne na mojem vratu. Uzdahnem i okrenem lice, hvatajući njegove usne svojima. On ne troši vrijeme okrećući me i ljubi me nježno, sve usne bez jezika. Značajno. Prelijepo.

Kada se povučemo nazad, osjetim po prvi put. Povezanost koja ide dublje od mojeg posla, od njegove osvete, od igre koju smo igrali. Raide i ja smo povezani, iz kojeg razloga ne znam, ali je stvarno i intenzivno. On me učinio da osjećam stvari u kratkom vremenu za koje sam se borila da osjećam svoj cijeli život. On čini sve… lakšim. Čak i u našoj kompliciranoj situaciji, on čini da se osjećam lagodno. „Spakiraj neke cipele za hodanje,“ kaže prije nego prođe usnama preko mojih.

Spakirala sam dva para.

Onda smo ušli u moj auto i krenuli.

118

Autocesta je dugačka, rasteže se po prekrasnom terenu. Naslonim se nazad u svom sjedalu, dignutih nogu uz prozor, duga kosa mi je raspuštena i slobodno leprša na povjetarcu. Krov je spušten, sunčane naočale na očima, i mi krstarimo kao da nemamo niti jednu brigu na svijetu. Kao da naši životi nisu u neredu. Raide pogleda u mene svako malo, i jedan kut usana mu se podigne u saznanju moje prisutnosti. To je lijep osjećaj. „Reci mi nešto o sebi, Raide,“ upitam, namještajaći se u sjedalu. „Što želiš znati?“ To je rizik, ali kažem blago. „Pričaj mi o svojoj sestri.“ Očekujem da se trzne ili učvrsne, ali ne. On se osmjehne i to mi rastopi srce zato što je puno ljubavi. „Ona je bila luda,“ on počne. „Uvijek je upadala u nevolje. Kada smo bili smješteni u udomiteljski dom, ja sam konstantno bio na njenim leđima, lovio ju posvuda zato što je ona stvarala lom. Imala je toliko osobnosti, dovoljno za nas oboje i više. Uvijek se smijala, uvijek je bila jebeno sretna.“ Moj osmijeh postane veći. „Iako je bila derište, imala je nešto što joj je išlo u prilog. Bila je pakleno pametna i voljela je pisati. Noću, bez obzira u koji dom smo ubačeni, ona bi izvukla staru olovku i papir, i pisala priče. Imala ih je toliko puno, sve su bile dobre. Znala mi je reći kada bude dovoljno stara da živi sama, da će postati pisac i promijeniti sve za sebe.“ Lice mu padne. „Onda je upoznala njega.“ „Što se dogodilo?“ upitam blago.

119

„Znao sam odmah od početka da nije dobar. Upoznali su se u klubu jedne noći i on joj se udvarao, pomeo ju s nogu. Ona je bila poprilično jebeno slatka i totalno luda.

Njemu se sviđalo što je ona davala, pa je dolazio po još. Uselili su se zajedno nakon dva mjeseca, i znao sam kad je sranje počelo biti loše zato što se povukla. Prestala je pisati.

Razgovarati sa mnom. Prestala pokušati pomoći sebi.“ „Tako mi je žao, Raide.“ „Trebao sam napraviti nešto,“ on kaže, i mogu mu vidjeti prste kako se stežu oko volana. „Trebao sam ju izvući od tamo, natjerati da prekine, odvesti ju što dalje odavdje.“ „Zlato,“ kažem blago, „nije bilo na tebi da budeš njen tata.“ „Ja sam bio sve što je ona imala, Grace. Jedina jebena stvar u njenom životu koju je imala, a da je stabilna. Možda nisam bio njen otac, ali sam bio njen zaštitnik. Znao sam da nešto nije u redu, ali nisam se umješao. Onda me nazvala te noći, histerična.

Rekla mi da je on pukao i udario ju. Ušao sam u svoj auto i dojurio, ali do vremena kada sam došao, nje više nije bilo. On je samo stajao tamo, zurio u nju kao da nije napravio ništa loše.“ Trznem se. „Pogledao je u mene i nacerio se. On je znao, on je jebeno znao što mi ona znači.

Vidio sam crveno, pukao sam. On je bio na podu ispred mene prije nego sam uopće shvatio što sam napravio. Bio je pretučen, a ja sam imao prokleti nož u svojim rukama.

Pretpostavljam da su susjedi morali čuti buku i prijavili. Policajci su se pojavili, on je počeo vrištati kao djevojka, jecajući i plačući, zapravo izgledao je kao da je prestravljen.“ „Bože, Raide, tako mi je žao.“ On slegne. „Pravda će doći do njega.“ „Na pravi način, ipak...“

120

Čeljust mu se stegne. „On mi je ubio sestru, Grace.“ „A ako ti ubiješ njega, ideš doživotno u zatvor. Je li to vrijedno toga? Je li to ono što bi ona htjela za tebe?“ „Je li ona ovdje negdje da mi jebeno kaže što želi?“ on zalaje.

Prestala sam govoriti. Sada očito nije pravo vrijeme da mu popujem o tome da ne ubije muškarca koji mu je oteo jedinu obitelj. Ne mogu ni razumjeti kroz što on prolazi. On je živio kroz noćnu moru koju nitko ne razumije. Moja obitelj me može izluđivati, ali da mi ikada budu oduzeti, to bi meuništilo. Njegova sestra je bila jedina osoba koju je imao. Ne mogu se pretvarati da razumijem njegovu bol. „Žao mi je,“ prošapćem.

On stegne svoju čeljust, onda mu se ramena blago opuste. „Nije tvoja krivnja, Gracie. Meni je žao.“ Prisilim osmijeh i vozimo se u ugodnoj tišini neko vrijeme. Gledam kako se krajolik mijenja i drveće postaje gušće, ljepše. „Pričaj mi o svojoj obitelji,“ Raide konačno upita.

Uzdahnem i gledam van u cestu koja prolazi. „Moj tata je odličan. On je najvažnija osoba na svijetu za mene. Uvijek me razumio. Podupirao me. Volim svoju mamu i dvije sestre, ali one su tip kraljice ljepote.“ „Isuse,“ Raide mrmlja. „Meni govoriš. Od dana kada je moja sestra Gretchen rođena, bila je uključena u svako natjecanje. Lijepa je, savršena mala prilika Barbi lutke. Onda moja druga sestra, Stacy, odlučila je da se želi uključiti i odjednom mamino vrijeme je nestalo. Ja se nikad nisam uklapala. Mrzila sam bilo što lijepo. Uvijek sam bila vani pecala s tatom, visjela s njegovim prijateljima i igrala se s dečkima umjesto djevojčicama.“ Raide se nasmije. „Mogu to vidjeti. Vidio sam kako si savladala potpuno odraslog muškarca. „ 121

Osmjehnem se za pravo ovaj put. „Znam kako se zaštititi.“ „Što radiš?“ Trznem se. Sranje. Nisam ni razmišljala o odgovoru na tako očito pitanje. Um mi brzo traži laž, i dajem mu posao tipičan za većinu djevojaka moje dobi. „Konobarica sam.“ Ugh. Obrve mu se podignu. „Konobarica?“ „Da.“ „Konobarica?“ Nasmijem se. „Da, Raide, konobarica. Je li to tako iznenađujuće?“ „Apsolutno.“ Moj je red da podignem obrve. „Zašto?“ On slegne. „Ti nisi tip konobarice, damo.“ „Postoji tip?“ On se naceri i moje srce zaleprša. „Da, dušo, ima tip. Ti nisi to.“ „Možeš li to objasniti?“ upitam, mičem nogu s otvorenog prozora i okrećem se prema njemu. „Nop, jednostavno znam da nisi ti.“ „Pa, to je ono što jesam.“ Ovaj tip zna kako čitati ljude. To je zastrašujuće. „Ima li razloga što smo na putu nekoliko dana?“ upitam nakon još jednog dugog trenutka tišine. „Trebao sam vremena negdje.“ „To je to?“ „To je to.“ 122

Namrštim se. „Ti se ne činiš kao 'idem na put bez razloga' muškarac.“ Da nisam znala bolje, rekla bih da mu se čeljust stegla. „Rekao sam da je to to,“ kaže nisko. „To je to.“ Hmmmm. Interesantno. Odlučim promijeniti temu zato što ne izgleda sretno. „U redu, pa reci mi kamo idemo.“ „Gore u planine.“ Obrve mi skoče. „Planine?“ „Da, Colorado planine.“ Ispustim zvižduk zraka. „Živjela sam ovdje svoj cijeli život, ali ipak nisam nikad bila u planinama. Vidjela sam ih, izgledaju nevjerojatno, ali nisam otišla na njih.“ „Propustila si. Najljepše planine koje ćeš ikada vidjeti.“ „I mi idemo u planine zbog…?“ On klimne. „Imam kolibu tamo.“ „Imaš?“ zacvilim. „Jap. Kupio sam ju prije šest godina. Proveo sam slobodno vrijeme popravljajući je. Sada odem gore kada mogu, samo da se odmaknem.“ Koliba.

Kladim se da je to gdje se planirao skrivati kada se vrućina počinje rušiti na njega. Koliba. Izdvojena, skrivena koliba. Zadrhtim. „Dobra je stvar što ti vjerujem, Raide. Mogu ti vjerovati, točno? Zato što nemoj zaboraviti da imam pištolj.“ On se nasmije, i to je bogat, prelijep zvuk od kojeg mi koža treperi.

123

„Ja još uvijek nisam siguran da tako sitna stvar poput tebe može koristiti pištolj sigurno.“ „Hej, ja nisam sitna,“ bunim se. „I koristim ga dobro.“ „Sigurna u to?“ Frknem. „Naravno da jesam. Vjerojatno bolje od tebe!“ On izvije obrvu. „To je izazov?“ „Naravno.“ On se naceri i mrmori nisko, „Prihvaćam. Ja pobijedim, dobivam te za cijelu noć.“ Zagrizem svoju donju usnu. „U kadi,“ on rašpa.

Oh čovječe. „Na stolu.“ Zadrhtim. „Savijenu preko mojeg kauča.“ „A što je točno ovaj izazov?“ kažem, ali mi glas izlazi zadihan i požudan. „Gađanje meta. Imam nekoliko meta postavljenih na svojoj zemlji.“ Ispravim se i osmjehnem. „Izazov prihvaćen, razvaljujem u metama.“ „Ti nisi još rekla što hoćeš ako ti pobijediš.“ Progutam i gledam u njega. „Želim da me izvedeš na romantični spoj.“ On izgleda zgroženo. „Ozbiljno?“ „Da, ozbiljno. Nitko me nije izveo na spoj koji je lijep, kao na filmu.“

124

Njegova gornja usna se uvije. „Ja ne plešem.“ Nasmijem se. „U redu, zgodni.“ „Niti palim svijeće.“ „Svijeće su pod obavezno.“ On se namršti i mrmlja, „Jebeš me.“ Ne mogu sakriti cerek. „Pretpostavljam da je bolje da pobijediš, onda, ha?“ On me obasja brzim, seksi pogledom. „Oh, dušo, pobijedit ću.“ Izazov prihvaćen.

⁂ Ušli smo u Colorado Springs nakon vremena za ručak. Raide je stao na benzinskoj stanici, napunili smo rezervar, uzeli sendviče i shake i krenuli dalje. Raide mi govori da mu koliba nije daleko, još jedan sat ili manje, malo više u planinama.

Zaspala sam čim sam završila sendvič i probudila se kada smo stigli pred Raideovu kolibu. Prekrasno je, s gustim drvećem, zvukom potoka, i povjetarcem koji mi zabacuje kosu nazad. Zatvorim oči, udišući. Onda izađem iz auta, rastegnem se, i gledam u kolibu ispred sebe. Nije velika, ali izgleda ugodno - savršeno mjesto za odmor. Mogu zamisliti dolaziti ovdje da pobjegnem od svakodnevne brige života.

Raide dolazi oko auta i uzima me za ruku, povlači me prema kolibi. Izvuče neke ključeve i stavi ih u bravu. S glasnom škripom, vrata se otvore. On uđe, zavrti se, i upali svjetlo.

Dahnem. Oh. Vau. Vidjela sam neka lijepa mjesta u svom životu, ali ništa ovakvo. To je koliba u istinskom obliku. Izložene grede u zidovima unutra kao i vani, jedan veliki dnevni boravak, prozori svuda, a trijem ide skroz prednjom dužinom. Nema zidova, jedina

125

pregrada je za tuš i wc u udaljenom desnom kutu. Sve ostalo je otvoreno. Kuhinja, boravak, soba, kamin.“ Oh Bože. „Ovo je...“ stanem da uhvatim dah. „Nevjerojatno.“ „Trebalo je poprilično vremena da izgleda ovako,“ Raide kaže, ide i spusti naše torbe pored velikog kreveta. „Napravio si nevjerojatan posao, Raide. Savršeno je. Od kud ti novac za ove sve?

Moralo je koštati puno.“ Nisam shvatila kako je nepristojno moje pitanje sve dok ga nisam izrekla. On se ne čini uvrijeđen, samo slegne. „Radio sam teško, našao posao čim sam mogao. Ušparao sam svaku lipu, nikad nisam potrošio na sebe. Ovo mjesto, bilo je bitno od trenutka kada sam ga vidio, i tako sam utrošio svu svoju ušteđevinu.“ Ima smisla. „To je lijepo.“ osmjehnem se blago.

On priđe, posegne i omota ruku oko mene. Privuče me bliže, spuštajući ruku na moj struk. Nagne se dolje, očeša svoje usne uz moje čelo. Onda promrmlja: „Idi istuširaj se ili okupaj, a ja ću pripremiti nešto hrane.“ „Ovdje ima hrane?“ dahnem. „Da, damo, imam susjede. Rekao sam im da dolazim, napunili su frižider.“ „Ne čini se kao da imaš susjede ovdje.“ On se nasmiješi. „Oni žive nekih dvadesetak minuta zapadno.“ „Oh.“ „Tuš, onda?“ „Da.“ Okrenem se i pronađem torbu. Prokopam kroz nju i uzmem pamučne hlačice i majicu, i odem u kupaonicu. Prekrasna je. Zidovi su od istog drveta kao ostatak kolibe,

126

tuš je dupli, a kada je smještena ispod prelijepog velikog prozora. Ne trebate se uopće brinuti da će vas netko vidjeti ovdje. Skinem se i upalim tuš, uđem i uzdahnem.

Dok voda pada po meni, razmišljam o Raideu i situaciji u kojoj sam se našla.

Riskantno je, ali ne mogu poreći da se osjećaji grade u mojem srcu za njega, i želim mu pomoći. Znam što mi je posao, i znam koji rizik poduzimam, ali Raide zaslužuje nekoga da mu barem pokuša pomoći. Još uvijek imam nekoliko tjedana do roka. Ako mogu iskoristiti neke od svojih kontakata, mogla bih uspjeti dobiti nešto da mu pomogne.

Kako god, on će morati biti priveden, ali ako nađem nešto što dokazuje da je nevin, mogao bi možda izaći van i bili bi bliže da zatvorimo pravog čovjeka.

Izbacim misao iz uma za sada i odlučim odgurnuti krivnju i samo uživati ovih nekoliko dana. Bit će gotovo prije nego znam, i bit ću prisiljena donijeti prokleto tešku odluku. Uzmem ruksak s vješalice i zatvorim tuš. Osušim se, obučem, i prođem četkom kroz svoju kosu. Kada sam pristojna, krenem van. Raide stoji u kuhinji, miješa pretpostavljam jaja. „Muškarac koji kuha, moram reći da sam šokirana.“ Hihoćem se.

Raideove usne se uviju u seksi osmijeh. „Moraš znati da sam se razvio poprilično.“ Zahihoćem se. „Znači, nećeš me prebaciti preko ramena i odnijeti u svoju pećinu?“ On se nasmije dok mućka. „To nije loša ideja, moglo bi pomoći riješiti ta tvoja drska usta.“ „Ja nisam drska,“ dahnem, ali držim osmijeh na licu.

On me pogleda sa suženim očima. „Šališ se, točno?“ „Naravno,“ nacerim se. „Volim biti drska.“ Usne mu se rašire u veći osmijeh, od kojega moje srce skakuće. „Jesi li uvijek bila drska?“ 127

Slegnem. „Ne uvijek - bilo je to vrijeme kada sam bila u maminom trbuhu i nisam dobila priliku da nađem svoju drsku stranu.“ On odmahne glavom. „To odgovara mojem pitanju.“ „Mi svi moramo biti nešto, Raide.“ On nagne svoju glavu i proučava me. „Da, damo, mislim da si u pravu vezano uz to.“ Bacim se na krevet, istegnem. Odjednom mućkanje stane, a podne daske škripe.

Pokušavam sakriti osmijeh dok Raide prilazi krevetu. Tren kasnije on je preko mene, jako tijelo je iznad mog, lakovi kraj moje glave. Njegove jantarne oči drže moje dug trenutak, i onda nagne glavu i ljubi moj vrat. Oh čovječe. „Mislila sam da ćemo imati jaja,“ dahnem. „Jebeš jaja.“ Točno.

Njegove usne se pomiču niz moje grlo, a moji prsti nađu njegove bicepse i lagano stisnu. On zareži, ja zacvilim, a grlo se pročisti.

Raide se maknuo s mene u sekundi, i ja poskočim gore, zinem kad spustim oči na muškarca koji stoji na vratima. Oh moj Bože. On je mogao vidjeti mnogo više od našeg maženja. Mi ga nismo čak ni čuli kad je ušao. Okrenem se prema Raideu i vidim da se on ceri, veliko i široko. „Benny!“ on kaže. „Oprosti na smetnji, brate. Čuo sam da si ovdje nekoliko dana, pa sam odlučio doći se javiti.“ Raide krene prema njemu i onda stane da namjesti svoju erekciju, namjesti je prije nego smanji razdaljinu. Želim se sklupčati i umrijeti. Obrazi mi gore. Očito da Raide poznaje Bennyja, zato što njih dva se zagrle u muški zagrljaj koji nadmašuje sve muške zagrljaje, i onda obojica zure u mene.

128

„Benny, ovo je Gracie.“ Benny klimne i ja siđem s kreveta, pojurim da gurnem svoju ruku u njegovu. On ju protrese s nakrivljenim cerekom na svom licu. „Lijepo te upoznati, slatkice.“ Benny je sladak. Sada kada sam bliže, mogu to vidjeti. Ima dugu plavu kosu koja mu pada oko ramena. Izgleda kao da je u ranim tridesetima, oči su mu blagi lješnjak, a koža maslinasta, ali ne u prirodnom načinu, više u 'bio sam na previše sunca' načinu.

Tijelo mu je visoko i mršavo, i ima pištolj koji visi preko ramena. Njegove velike crne čizme su otkopčane, vezice se vuku iza njega. Očito je da Benny ne ide često u grad. „Dođi, baš sam pripremao jaja. Gladan?“ Raide kaže, dajući mi požudni pogled prije nego se okreće prema kuhinji. „Jasno je da si spremao nešto, brate,“ Benny se nasmije.

Moji obrazi se zacrvene još jednom.

Benny klizne kraj mene s cerekom, spuštajući se na kauč. On potapša jastuk i pozove me.

Oklijevajući, spustim se i sjednem kraj njega. „Reci mi, Gracie, što je morao napraviti da te dobije da dođeš ovdje?“ Raide frkne. „Sigurna sam da je on imao dovoljno djevojaka ovdje,“ kažem.

Benny se nasmije. „Nop, on je usamljenik. Mislio sam da naginje drugom timu, znaš?“ Zahihoćem se. „Odjebi, Benny,“ Raide zagunđa. „Ne možeš me kriviti. Bilo je vremena kada si me pokušao dobiti da dođem ovdje.“

129

„Na jebeni muški vikend,“ Raide mrmlja. „Naravno, prijatelju,“ Benny se smije, gurajući me da mi da do znanja da se zafrkava. „Pa, moram reći, da je to vjerojatno njegov šarm i dobar izgled koji su me doveli ovdje.“ Nasmijem se blago. „Srećković, je. Reci mi što radiš, Grace?“ Slegnem. „Samo konobarim.“ Benny podigne obrvu. „Konobarica? Ozbiljno?“ Evo nas opet. „To sam i ja rekao,“ Raide mrmlja iz kuhinje. „Ne znam zašto je to toliko iznenađujuće.“ „Damo,“ Raide dovikne. „Vidio sam te kako rušiš odraslog muškarca. Ti nisi namijenjena za posao konobarice.“ „Pa vješta sam u samoobrani, nije li većina žena?“ „Vješta?“ Raide se nasmije. „Ben, trebao si ju vidjeti kako je savladala tog tipa koji joj je pokušao oteti torbicu.“ Benny se nasmije. „Mislim da bih to volio vidjeti.“ Okrenem očima. „Što ti radiš, Benny?“ Oči mu omekšaju i on odgovori nježnijim glasom. „Izgubio sam ženu prije dvije godine, bilo je teško od tada. Radio na svojoj zemlji, popravljao aute ljudima, takve stvari.“ Srce mi se slomi. „Žao mi je.“ On se osmjehne. „Život se događa, slatkice. Izgubio sam ju zbog raka.“

130

Pogledam u svoje ruke, a srce mi se stegne. Dobri ljudi. Svi oni. Raide, Benny, dobri ljudi. „Još jednom, žao mi je.“ „Jaja su gotova,“ Raide kaže blago iz kuhinje.

Benny se podigne i obasja me osmijehom koji mi govori da je u redu, prije nego ode i uzme tanjur sa šanka. Slijedim ga i gledam u umućena jaja i tost s maslacem što je Raide napravio. Mi svi sjednemo za stol, i navalimo. Stvarno je dobro, iznenađujuće.

Ne da sam sumnjala da Raide zna kuhati. Većina muškaraca zna, samo odabiru da ne. „Ovo je odlično,“ kažem između zalogaja. „Je, prijatelju,“ Benny klimne. „Odlično.“ Raide klimne nazad i stavi pahuljasta jaja u usta. Završimo, i usred pranja troje ljudi uđe u kuću. Tu je stariji muškarac, starija žena, i lijepa mlada plavuša. Oni svi zagrle Raidea, grleći i tapšajući se. Osmjehnem se sa svog mjesta u kuhinji i gledam ih kako se pozdravljaju. „Dobro te vidjeti, sine.“ Stariji muškarac se osmjehne.

On izgleda poput Bennyja, pa pretpostavljam da mu je to otac. Njegove oči su tople i plave, kosa sijeda, i ima linije smijeha koje idu iz njegovih očiju. Zgodan je, čak i u starijim godinama. Žena kraj njega je očito Bennyeva majka. Ona je sitna i mala, s kratkom kosom koja je obojena svjetlo smeđe s naznakom plave. Njene godine se pokazuju samo oko njenih očiju i usta; inače izgleda dražesno. „Prošlo je previše, Raide,“ žena kaže, grleći ga. „Jeah, Benny je kukao kako mu nedostaješ godinama već.“ Ljupka plavuša se osmjehne.

Raide joj se osmjehne i to je toplo. Super toplo. Obiteljski toplo. On ispruži svoje ruke i kaže, „Dođi ovdje, djevojko.“

131

Moje srce se stegne, iracinonalno je i kompletno glupo, ali ne mogu odgurnuti to. Djevojka zasija i baci se u njegove ruke. On ju drži čvrsto, pritisne svoj nos u njen vrat i prošapće nešto u njeno uho. Ona se zacrveni i odmakne s tim istim velikim osmjehom kada ju on pušta. Ona je prelijepa žena, stvarno je. Duga plava kosa koja je ravna, oči boje lješnjaka i tijelo za umrijeti. „Dođi ovdje, Grace,“ Raide kaže, ispruživši ruku.

Ja polako okružim oko šanka idem prema ljudima, koji me gledaju sada. Prisilim se na osmijeh, pakleno se nadajući da izgleda iskreno. Kada dođem do Raidea, on me privuče sebi, i ne propustim kako se plavuši usta stegnu. Zaintrigirana sam u vezi između njih dvoje, zato što je očito da imaju nešto, ili su imali. „Ovo je Grace“, Raide me predstavi. „Grace, ovo su Edgar, Lynn, i Mandy.“ Osmjehnem se opet i mahnem blago. „Hej, ja sam Grace.“ On im je već rekao to. Glatko, Grace. „Hej, draga.“ Lynn se osmjehne. „Prelijepo te upoznati. Mi nismo znali da Raide ima društvo.“ Zacrvenim se i slegnem malo. „Bilo je u zadnji tren.“ „Lijepo ga je vidjeti u društvu.“ Edgar se nasmije i ja se osmjehnem. „Ostavi ga na miru, stari.“ Benny se nasmije. „Nije njegova krivnja što je društveno zakinut.“ Raide izbaci svoju šaku i spoji ju s Bennyjevim ramenom. Benny ispusti gunđajući zvuk, ali s osmjehom. „Kako ste se vas dvoje upoznali?“ Mandy upita. „Grace me uhodila.“ Zinem i okrenem se da pogledam u Raidea. „Nisam te uhodila!“ On se nasmije. „Damo, jesi.“ 132

„Nisam.“ okrenem se nazad prema njima. „Nisam. On je samo bio svugdje gdje i ja.“ Lynn se nasmije. „Kladim se da je on slijedio tebe. Zašto ne bi? Ti si ljupka, Grace.“ Zasjam i okrenem se nazad Raideu. On mi namigne i povuče me u sebe. „Društvo hoćete li vi ostati na piću?“ on upita. „Ja sam za,“ Lynn kaže. „Mogao bi jedno nakon danas,“ Edgar doda.

Mi svi se preselimo na trijem i Raide iznese pivo za sve. Ja se sklupčam na staru ljuljačku-stolicu kraj Raidea i slušam ih kako pričaju. Edgar priča o svom imanju, a Lynn mi govori o kafiću koji posjeduje u Denveru. Mandy studira za doktoricu. Njihov smijeh me ispuni, a srce me boli. Shvaćam, da po prvi puta nakon dugo vremena, osjećam kao da sam dio nečega.

Nemojte me shvatiti krivo - ja imam Kady, tatu, i Vancea, i oni su nevjerojatni, ali su individualne osobe. Ja nikad nisam samo sjedila sa svojom obitelji i smijala se, šalila, i razgovarala o životu. Ovi ljudi su dobri ljudi, nekako su i smiješni, i napravila bih bilo što da budem dio nečeg poput ovog. Srce mi se grči i moram se fokusirati na duboke uzdahe da se smirim. „Jesi li dobro, ljubavi?“ Lynn upita.

Raideova ruka je na mojoj nozi i steže ju, zbog čega se trznem i podignem svoju glavu. „Oprosti, u redu sam.“ „Izgledaš tužno.“ Prisilim osmijeh. „Samo sam razmišljala kako je ovo lijepo. Moja obitelj… mi ne radimo ovakve stvari.“ „Žao mi je što to čujem,“ Lynn suosjeća. „To mora biti teško.“ Klimnem, ali ne kažem ništa više.

133

„Jesi li dobro, dušo?“ Raide mrmlja u moje uho. „Jesam,“ kažem blago. „Dobro sam.“ Nastavimo naš razgovor, a Raideova ruka me ne napušta. Ili je na mojoj nozi ili ramenu ili me drži za ruku. Osjećaj je lijep biti važan, poseban, željen. „Bože sjećate li se onog puta kada ste ti i Raide bili uhapšeni zbog maženja u Lookout Pointu?“ Benny se smije, a moja glava se trzne.

Mandy se crveni, a Raide zuri. „Bože, da,“ Edgar promrmlja. „Morao sam objasniti policiji zašto se moja šesnaestogodišnja kćer ljubila s osamnaestogodišnjakom u autu u ponoć.“ „Vas dvoje ste izlazili?“ upitam blago. „Nekoliko godina,“ Raide kaže u vlastitom mrmljanju. „Bili smo zaručeni,“ Mandy kaže, i osjećam se kao da me netko ošamario posred lica. „Trebali smo se vjenčati, ali onda...“ „Kelly,“ Benny doda blago. „Kelly?“ upitam. „Moja sestra,“ Raide kaže, i ja shvatim da mi on nikad nije rekao njeno ime, i ja sam ga morala propustiti u izvještaju. „Oh.“ „Dječja ljubav, to dvoje. Raide je išao u istu školu i bio uvijek šaljivac,“ Edgar zeza. „Bio je u udomiteljskoj obitelji preko ceste, oni su bili dobra obitelj, i ovo dvoje se spojilo.“ Bože. Zaručen. On je bio zaručen za nju. Ne budeš samo zaručen bez razloga.

Morao ju je voljeti, obožavati. „On je bio takva šaljivčina,“ Mandy se smije.

134

„Sjećaš li se kada si me nosio van iz sladoledarnice preko ramena zato što me je onaj muškarac gledao?“ Moja prsa se stegnu. „Da,“ Raide mrmlja, i pretpostavljam da svi shvate da on ne želi razgovarati o tome, zato što Lynn brzo promijeni temu. „Pa, mi bi trebali vas dvoje pustiti da se odmorite. Postaje kasno.“ Mi svi ustanemo i pozdravimo se, i kada oni odu, Raide i ja smo opet sami.

Uđemo nazad u kolibu i ovaj put Raide zaključa vrata. Sunce se upravo spustilo i zvukovi noći ispunjuju mali prostor. „Oni su ljupki ljudi,“ kažem.

Raide se okrene prema meni baš prije nego dođe do kupaonice. Ima svoju majicu zgužvanu u ruci, spreman ju je podići preko glave. „Da, jesu.“ Naše oči se zaključaju i toliko toga prođe između nas. On zna da ja hoću pitati, ali ono što ne zna ja da neću to napraviti. Ne zato što ne želim znati već želim zato što me se to ne tiče. Ja nikad neću biti ništa Raideu. Ne mogu biti. Stalo mi je do njega, želim mu pomoći, ali hladne teške činjenice su da ću ga ja izdati na veliko, i on će vjerojatno završiti zatvoren zbog toga.

Ta sama pomisao puni moje oči suzama. Raide primjeti i spusti svoju majicu, krene prema meni. Omota svoje velike ruke oko mene, sudarajući svoje tijelo uz moje i držeći me čvrsto. „To je bilo davno, Grace. Ne volim ju više. Izlazili smo, stalo mi je bilo jednom, ali željeli smo različite stvari. Ona je željela muškarca u odijelu i mučila se kad je Kelly bila potištena i teška. Nije znala kako se nositi s njom. Shvatio sam tada da ljubav koju sam osjećao za nju nije ono što sam mislio da je. Ja nikada ne bih mogao biti muškarac kojeg je željela. Ona me gurala da idem u zanimanja koja bi me stavila visoko u svijetu biznisa. To nisam ja pa sam prekinuo. Ona je dobra djevojka, ali nije djevojka s kojom sam ikada mislio provesti svoj život. Kada sam optužen, nije me nazvala tjednima.

135

Mislio sam da joj značim više, odrasli smo zajedno i bili smo dobri zadnjih nekoliko godina nakon što smo prekinuli. Ona je priznala da joj ja nisam najbolje odgovarao isto, ali nije imala petlje prekinuti zaruke. Ona će mi uvijek biti poput obitelji, ali to je to.

Razočarala me je. Mislio sam da će biti tamo kada sam ju trebao, čak ako i nismo bili zajedno, ali nije. Ja se ne vraćam nazad kada mi je povjerenje uništeno.“ Oh. Bože.

Ja se ne vraćam nazad kada mi je povjerenje uništeno.

Plačem jako, ali puštam ga da misli da je zbog Mandy. Jer da zna zbog čega zapravo plačem, postoji dobra šansa da završim na Mandynu mjestu i on mi više nikada neće vjerovati.

A ako se to dogodi, izgubit ću ga zauvijek.

136

Vruće usne klize niz i preko mojih prsa. Raide je iznad mene, njegovo tijelo je čvrsto, mišićavo i veliko. Ruke su mu pomalo grube, ali on zna kako ih koristiti bez da izazove bol. Ima bradu staru dva dana, i škaklja mi kožu kako se pomiče. Klizi niz moje tijelo, polako, mučeći me. Dosegne moja prsa opet i jezik izbaci da poliže moju bradavicu.

Prvo jednu pa drugu.

Izvijam se, a njegova ruka se spusti na moj kuk i gurne me nazad dolje. On želi polako, želi značajno, želi mi dati ono što se bojim uzeti. Njegovo veliko tijelo je toplo, koža mu grije moju na najbožanstveniji način. Usta su mu meka i klize po mojoj koži, spuštaju se niže i niže sve dok nisu između mojih nogu. Nježno, on ih razdvaja i ja puštam koljena da padnu sa svake strane. „Jebeno slatko,“ on mrmori.

Mogu osjetiti njegov vrući dah na sebi, zbog čega mi klitoris pulsira. Želim da požuri, želim da mi da što trebam. Tako je blizu i ja se meškoljim. „Raide,“ molim.

On se spusti dolje niže i njegove se usne zatvore oko boli koja se osjeća kao da će već eksplodirati. Stenjem i guram kukove gore, samo da bi mi ih gurnulo dolje nazad.

Usiše mi klitoris duboko u svoja usta, a ruke mi gužvaju plahtu dok me on guta.

Centimetar po centimetar, pomiče se gore - dolje po mom spolovilu, kušajući me, prebacujući svojim jezikom, prodirući duboko unutra. Izvijem se i viknem njegovo ime kada mi je orgazam blizu. „Dušo,“ on zareži uz moje meso. „Svrši.“

137

I jesam, s divljim, očajnim uzvikom. Moje tijelo se trese i ja pljesnem krevet kraj sebe dok eksplodiram u njegova pohlepna usta. On se povuče polako i ja još mogu osjetiti intezitet kako pulsira između mojih nogu dok on klizi svojim tijelom gore i iznad mene. Posegne, uzme kondom i trenutak kasnije on je zaštićen i spreman. Ruka mu se omota oko mojeg vrata dok drugom navodi svoj kurac.

Ulazi pomalo, rastežući me, ispunjavajući me. Blaženstvo. Kada je duboko, ispušta dah i onda spušta svoje čelo na moje. Krene se pomicati, ulazeći unutra i van mene. Podignem nogu i omotam oko njegova kuka, koristeći stopalo uz njegovu guzicu da ga gurnem jače. On zagunđa i primi me za kukove. „Drži se.“ Prebaci me preko dok nisam na svojim rukama i koljenima. Podigne mi kukove i onda je u meni ponovno, ovaj put ga mogu osjetiti dublje, pogađa ta osjetljiva mjesta i uzrokuje da mi tijelo eksplodira od osjećajnosti. Viknem, stružem zubima i grčim plahte kad me počne jebati načinom koji trebam. Zvuk udaranja kože jednu uz drugu može se čuti iznad našeg isprekidanog disanja i stenjanja. Nagnem svoje kukove i posegnem dolje da pronađem svoj klitoris. Stvaram brže, duboke male krugove sve dok ne eksplodiram oko njega. „Raide!“ vrištim. „Oh Bože.“ „Jebeš. Me.“ On stenje jako, udara jako, i nakon nekoliko još intezivnih prodora, smiri se i zaurla svoje oslobođenje. Zvučno je glasno, i vruće. Njegovi kukovi se još malo trzaju i onda se sruši preko mene. Ja puštam svoja koljena i ispružim se ravno na trbuh. Raide se spusti na moja leđa, njegovo čvrsto, razvijeno tijelo pribija me na krevetu.

Podigne se sa svojim laktom i nasloni dolje spustiti poljubac na pozadinu mojeg vrata. „Ti si jebeno slatka, damo,“ on mrmori tamo. „Ja ne mogu reći isto za tebe.“ On se nasmije i zarola nas oboje, onda me namjesti sve dok nisam zataknuta u njegovu ruku, lica na njegovim prsima.

138

Tihi je trenutak dok hvatamo svoj dah, i onda ga odlučim pitati pitanje koje želim od početka. „Raide?“ „Hmmmm?“ „Zašto ja?“ On se okrene i gleda u mene. „Kako to misliš, zašto ti?“ „Što te privuklo dovoljno da bi mi bili ovdje?“ On pogleda nazad u strop. „To je bilo prve noći kada sam te upoznao, a ti se nisi bacila na mene.“ Zahihoćem se. „Strava i užas.“ On se nasmije. „Je, iznenadilo me. Većina djevojaka flerta u sekundi. Ti nisi.

Dala si mi i držala se svojega. Onda kada sam te vidio ponovo, znao sam da pokušavaš dobiti moju pažnju. Nisam si mogao pomoći, zaintrigirala si me.“ „Jesi li stvarno mislio da te uhodim?“ On frkne. „Jedno vrijeme, da. Sve dok te nisam vidio u klubu s tvojim rođakom i shvatio da nisi.“ Moj rođak. Bože. „Ali mi nikad nismo stvarno razgovarali. Mislim naletjeli smo jedno na drugo, ali...“ „Govoreći o tome, zašto smo naletjeli jedno na drugo toliko? Denver nije tako malo mjesto.“ Progutam, ali kažem, „Ne, ali mi oboje ili živimo ili imamo prijatelje na istoj strani grada. Čini se da smo učestali na istim mjestima. Ponekad ljudi se sretnu zato što imaju slične interese. Ja volim izlaziti i volim pištolje. Kao i ti. To se događa, znaš?

Sigurna sam da ima dosta mjesta gdje me nisi vidio.“ „Da,“ on kaže. „U pravu si vezano uz to.“

139

Hvala nebesima što se ostavio toga. Denver nije malo mjesto; zbog toga je zapravo vrlo mala vjerojatnost da završimo na toliko istih lokacija, u isto vrijeme, i tako često. Čak i da živimo na istoj strani grada, nije logično. „Pa zašto zainteresiranost oružjem?“ on konačno upita.

Slegnem. „Naučila sam samoobranu zbog svog tate. On je mislio kako ne bi škodilo nas djevojke naučiti kako koristiti pištolj. Sve smo naučile, ali samo sam ja voljela. Volim moć. Volim snagu i sigurnost koju mi daje, pa sam odlučila nastaviti vježbati.“ „Dovoljno pošteno.“ Vrijeme za promjenu teme. „Bennyjeva obitelj, oni se čine dražesni.“ On se osmjehne. „Da, oni su poput obitelji koje nisam imao.“ „To su dobri ljudi.“ „Da, naravno.“ Zijevnem i ušuškam se. „Spavaj, damo,“ on mrmori u mojoj kosi. „Sutra ću ti razbiti guzicu u gađanju.“ Nasmijem se. „Sanjaj, prijatelju.“ Nasmije se. „Noć, dušo.“ „Noć, Raide.“

⁂ „Tri mete!“ on vikne. „Najbolji pogodak pobjeđuje.“ Nacerim se i podignem palac gore. On se osmijehne još više i oboje stanemo sa svojim pištoljem. Raide gađa prvi i ima solidan pogodak, gađa metu s lakoćom. Gađa ravno između očiju lažnog čovjeka.

140

„Lijepo!“ viknem. „Napravi bolje, dušo.“ Ja pogodim svoju metu ravno u srce, savršen čisti pogodak. Raide zazviždi nisko, a oči mu sjaje s požudom. On pogađa u oba koljena, gađajući metu točno gdje bi bile na stvarnoj osobi. Ja svoju gađam u laktove. „Što se događa ovdje?“ Oboje se okrenemo i vidimo Bennyja kako dolazi putem otvorenog polja u kojem smo. „Vježba gađanja!“ viknem. „Ti možeš biti sudac, Benny.“ Benny protrlja svoje ruke i niskim glasom kaže, „ I Grace je u vodstvu, ali Raide prilazi brzo. Oh no, čini se da se Grace spotakla. Raide zauzima stav, cilja svojim pištoljem..“ „Čovječe!“ Raide vikne. „Ovo nije konjska utrka.“ Benny uzdahne i okrene očima. „Tako si dosadan. Dobro, reci mi uvjete.“ „Najbolji pogodak pobjeđuje.“ „Pobjeđuje što?“ on ispituje. Moji obrazi postaju rozi i Benny se ceri. „Pa, ja znam što je Raideova nagrada.“ Raide se nasmije. „Što ona osvaja?“ Ja se cerim opet. “Mora me odvesti na romantični spoj.“ Benny prasne u smijeh tako jako da se mora držati za trbuh.

Ja stavim ruku na kuk. „Što je tako smiješno?“ „Raide ne bi znao kako biti romantičan i da ga pogodi u lice. Zbog toga te želim pustiti da pobijediš samo da vidim koliko urnebesno bi to bilo.“ 141

Raide napući usne na Benny i ja se zahihoćemo. „Završimo ovo, hoćemo li?“ Raide kaže.

Mahnem rukom. „Nakon tebe, zgodni.“ Raide podigne pištolj i puca. Kada je gotov, meta ima rupe u čelu, srcu, laktovima, koljenima, međunožju i trbuhu. Napravio je to brzo i bez napora. „Sranje, ne mislim da to možeš nadmašiti, draga,“ Benny mrmlja. „Ona ne može nadmašiti,“ Raide se nasmije. „Ne, poprilično sam siguran da ne može.“ Oni se smiju i ja gledam u njih dvoje. Dok se oni još smiju, zavrtim se i naciljam pištoljem. Pogodim svaku i jednu rupu koju je Raide napravio - savršeno, tako da moji meci ne idu van uopće. Kada sam gotova, spustim pištolj i okrenem se.

Njihova lica su prazna, ali oči su široko otvorene. Benny ima svoja usta blago otvorena. „Smijte se ovom, dečki,“ kažem, okrenem se na peti i krenem nazad prema kolibi. „Oh, i Raide? Pobrini se da doneseš lijepo cvijeće.“ 1:0, Grace.

142

Upravo sam izašla iz tuša kada Raide dođe kroz prednja vrata. Oči su mu požudne, sav je znojan i prekrasan, i ide prema meni kao da će kraj svijeta i on mi treba dati zadnji poljubac. Kada dođe do mene, ruka mu se omota oko mog struka i on me povuče prema sebi. „Raide,“ cićim. „Upravo sam se tuširala.“ On ne odgovara. Umjesto toga povuče mi ručnik sve dok ne padne, onda nas zavrti prema krevetu i s jednim brzim guranjem, ja sam na leđima. Uzima mi koljena i podigne ih prije nego mi raširi bedra. „To je bilo tako jebeno vruće,“ on reži, spuštajući se na koljena. „Nikad nisam upoznao ženu koja me čini tako tvrdim.“ Oh. Da. Usta mu padaju na moj klitoris i on ga usiše, jako. Proždire me kao podivljala životinja, ližući i sisući dok se ne izvijam na krevetu, bacajući se sa strane na stranu, moleći za više. On ukliže dva prsta u mene i jebe me njima. Svršim tako jako, da ne čujem ništa osim bijelog zvuka, dugi, blaženi trenutak.

Povuče svoja usta i ustane, gleda dolje na mene. „Obuci lijepu haljinu, damo.

Idemo na spoj.“ Osmjehnem se i gledam kako ide pod tuš, odbacujući majicu dok odlazi.

Ustanem brzo, nađem haljinu. Nemam ih puno, moje pakiranje u zadnji tren to nije dopustilo. Zadovoljim se žutom ljetnom haljinom koja je uska do mog struka i onda leprša oko koljena. Iskoristim ogledalo kraj ulaza da namjestim kosu. Ostavim ju raspuštenu, znam da će se prirodno nakovrčati. Podignem šiške i obujem bijele sandale.

Nisam izgledala ovako ženskasto… nikad.

143

Raide izađe iz tuša u crnim trapericama još ne zakopčanim na vrhu. Puštam oči da ga slijede dok se miče po sobi, premetajući svoje majice. Mišići mu se istežu i povlače kad se savija, i Bože, njegova guzica izgleda dobro u tim trapericama. Zadovolji se s crnom košuljom dugih rukava. Obuće ju, zarola rukave do laktova, i ostavlja dva gornja gumba otkopčana.

Izgleda…. nevjerojatno. „Pa, gledajte,“ uzdahnem dok prolazi prstima kroz kosu i gura noge u crne čizme.

Posegne dolje i sveže ih onda priđe meni. „Izgledaš prelijepo,“ kaže, omota prste oko pozadine mog vrata i privuče me na duboki poljubac. Kada se razdvojimo, uzme me za ruku i izvodi. „Kamo idemo?“ „Vidjet ćeš.“ Prošlo je nekih četiri sata od gađanja, pa pretpostavljam da nema ništa pripremljeno. Ipak, samo biti s njim je smirujuće i stvarno, i sve što trebam.

Mislila sam da će me odvesti do auta, ali ne. Vodi me malim puteljkom do ravnog mjesta gdje smo gađali ranije. Kada dođemo do vrha, stanem i dahnem.

Nije to ništa posebno. Nije čak ni nešto nevjerojatno. Ali ono što je, čini moje srce da puca u male sitne sretne dijelove.

Postavio je stari stol i dvije stolice i prebacio bijelu plahtu preko toga. Tu su i svijeće, koje izgledaju kao da su mogle doći iz Lynnine kuće, i cvijeće koje je ubrano iz grmlja. Nije bitno. Nije bitno, zato što je to najnevjerojatnija stvar koju je netko napravio za mene. „Raide,“ dahnem. „Romantično je kako sam mogao, damo.“ „Savršeno je.“

144

Priđemo stolu i tu su tanjuri pokriveni s nekom vrstom folije. Raide mi izvuče stolicu i ja sjednem, onda on odmota moju večeru i ja se nasmijem glasno. Burger, pomfri i shake. „Ovo je super kul, Raide.“ On mi se osmjehne i sjedne na stolicu. „ Nisam romantičan, ali mogu ti dati dio sebe.“ „Burgeri?“ smiješim se. „Da, dušo, burgeri. I pomfrit. I shake. I svježe ubrano cvijeće. Svijeće koje sam ukrao iz Bennyjeve kolibe.“ Nasmijem se blago. „Sviđa mi se.“ On nagne glavu u stranu i proučava me. „Pretpostavio sam da bude.“ Jedemo u tišini, ali nam oči ostanu zaključane cijelo vrijeme. Kada smo završili, Raide ustane i ispruži svoju ruku. „Ples?“ „Rekao si da ne plešeš.“ Izvije usne. „Želiš li romantiku ili ne, damo?“ Osmjehnem se plaho, ali onda odmahnem glavom, zbunjena. „Ali ovdje nema glazbe.“ „Ne treba biti glazbe da bi se dvoje ljudi pomicali zajedno i stvarali nešto posebno.“ Bože.

On je savršen.

Primim ga za ruku i ustanem. Privuče me bliže, spuštajući ruku na moj kuk dok mu druga drži moju, onda se pomičemo po otvorenom polju ljuljajući se uz ritam nepostojeće glazbe. U pravu je, tu ne treba biti zvuka, zato što u ovom trenutku, Raide i ja, stvarno nadmašuje sve ostalo lijepo u mojem životu.

145

„Raide?“ šapnem, stišćući obraz uz njegova prsa. „Da, damo?“ „Voljela bih da nikada ne moramo otići.“ On uzdahne. „Shvaćam te.“ Ljuljamo se još malo, onda me Raide pušta i ide prema stolu. Podigne plahtu i izvuče staru pokrivaljku za piknik. „Najbolji zalazak odavde.“ Položi ju na zemlju i mi oboje sjednemo. Uvučem koljena do prsa i gledam u sunce koje se polako kreće spuštati. Ptice cvrkuću, drveće se lagano njiše, i nema ničega uokrug miljama, osim Raidea i mene. On me zatakne u svoju stranu i provuče svoje prste kroz moje, gleda u prekrasnu scenu ispred mene. „Pričaj mi o svojoj obitelji, Raide,“ šapnem. „Nema se puno za reći.“ „Naravno da ima.“ Tih je trenutak, onda mi ispriča svoju priču. „Moj tata je bio kreten. Od prvog dana, on je uvijek pio ili bio napušen. Zatvoren je kada sam ja bio dovoljno star da mi bude stalo. Ostavio je moju mamu samu s Kelly i sa mnom. Ona nikad nije bila najbolja mama, ali bilo je vremena kada mislim da je željela biti. Nije mogla podnijeti, i kada sam ja navršio četrnaest, ona je pobjegla. Još uvijek ne znam kamo je pobjegla, ali to je uništilo Kelly.“ „I mene bi,“ kažem blago. „Nitko ne zaslužuje izgubiti oba svoja roditelja.“ „Smiješna stvar je da sam bio ljući na njega. Mislim, da je on bio pristojan čovjek i dobar muž i otac, možda ne bi bio zatvoren. Mama se ne bi odlučila spakirati se i pobjeći. Očito da joj je bilo preteško.“ Ne slažem se potpuno. Mislim da kao mama, tvoj je posao da se boriš za svoju djecu, ali neću to reći Raideu. Nema nikoga da mu je ostao i ne pretvaram se da znam koliko užasno se mora osjećati.

146

„Je li bilo dobrih udomiteljskih obitelji?“ „Je,“ on kaže, ton mu je drag. „Kada smo bili preko ceste od Bennyja, život je bio dobar tada.“ „Misliš li da ćeš ikada više vidjeti svoju mamu?“ Slegne. „Ne, i ne želim zapravo. Što bih joj rekao?“ „Zna li za Kelly?“ „Iskreno ne znam.“ „Misliš li da li bi ju to uznemirilo?“ Tih je trenutak, i pitam se je li mi pitanje nametljivo. Konačno odgovori. „Da, malo smiješno, stvarno mislim da bi. Mislim da nije željela biti jadna majka. Samo se udala za krivog muškarca.“ „Možda.“ „Ne misliš tako?“ Ne odgovaram. „Nećeš me uvrijediti, Grace.“ Uzdahnem. „Pretpostavljam… Ja nikada ne bih napustila svoju djecu. Bez obzira na što, ne bih mogla, ali ja nikada nisam bila u njenoj situaciji isto. Možda su stvari drugačije.“ „Ne,“ on mrmlja. „U pravu si. Trebala se boriti jače. Ti bi se uvijek borila za ono što voliš.“ Vrijeme za mijenjanje teme. „Stvarno je lijepo ovdje.“ „Moje sretno mjesto,“ on kaže, glas mu je nizak i grlen. „A ti si ga učinila puno sretnijim.“

147

Krivnja mi leži teško na prsima. Dolazi blizu - dolazimo do točke gdje ću morati otkriti Raideu tko sam kada ga pokušam privesti. Sama pomisao šalje mi udare boli kroz moja prsa. Padam na njega. To je hladna, teška istina. Kako ću do vraga preživjeti kada ga izgubim? I nije pitanju „ako“, u ovoj situaciji je u pitanju „kada.“ Zato što ću ga izgubiti.

Ovo nije borba koju mogu dobiti.

148

Probuđena sam od Raideovih mekih usana koje se očešavaju o moje čelo.

Trepnem očima i vidim da gleda dolje na mene. Zaspala sam na ljuljački na trijemu.

Ovo je naša zadnja noć ovdje, i proveli smo cijeli dan planinareći, vodeći ljubav, i jedući dobru hranu. Vratili smo se i ja sam se onesvijestila od iscrpljenosti. Sada se sunce počelo spuštati i stvarnost proviruje svoju ružnu glavu. „Hej,“ graknem. „Hej. Slušaj, moram otići van s Bennyjem na nekoliko sati. Hoćeš li biti dobro?“ Oh. „Oh,“ kažem blago. „Ah, kamo idete?“ „Samo na pivo - prošlo je dugo od kada sam imao vremena popričati s njim.“ Neću mu reći da ne može provesti vrijeme s Bennyjem. „Naravno,“ kažem. „Hrpa hrane je tamo, a filmovi na televiziji. Neću dugo.“ Klimnem i on me poljubi još jednom prije nego nestane u auto i odveze se.

Uzdahnem i podignem se. Sjedim trenutak, razbudim se potpuno prije nego se odvučem unutra. Imala sam dugu, vruću pjenušavu kupku i onda si napravim sendvič prije nego sam se smjestila na kauču. Još uvijek sam iscrpljena, pa imati tihu noć je vjerojatno dobra stvar. Pronađem dobar film i namjestim se.

Na pola filma, ustanem se i pretražim frižder za čokoladom. Pronađem kekse i sladoled, pa uzmem cijelu posudu i žlicu, i spustim se dolje na kauč. U pola guranja sam žlice kada mi telefon zazvoni, pogledam na ekran i vidim da je Vance. Sranje.

Nisam mu rekla gdje sam. Rekla sam Kady, ali nisam imala vremena misliti na ikoga drugog.

149

Javim se. „Hej, Vance.“ „Hej, zlato, kako ide?“ Odahnem. Nije ljut. „Dobro je, samo sam otišla na nekoliko dana. Vraćam se sutra.“ „Kako slučaj?“ „U redu. Mislila sam da sam sve riješila, ali nisam. Sigurno ti je Don rekao.“ „Ne brini se - napravila si dobar posao. Nije tvoja greška što se on uselio.“ Prsa mi se stegnu. „Ne,“ uzdahnem. „Pretpostavljam da ne.“ „Jesi dobro Gracie Lou? Ne zvučiš kao inače.“ To je zato što mislim da sam se zaljubila u muškarca kojega bih trebala privesti. „Samo sam umorna, pod stresom. Ovi veliki poslovi su teži nego što sam mislila.“ „Ne odustaj,“ on ohrabljuje. „Bit ćeš odlična. Treba vremena.“ Razgovaramo o raznim stvarima sljedeći sat i onda poklopim. Taman da se smjestim nazad kada auto zasvijetli kroz prozor. Dvoja vrata se zalupe, i čujem udaljeno raspravljanje. Tren kasnije, vrata se širom otvore i Benny uđe, sljedi ga Raide. Dahnem kada ga vidim. Ima raspuklu usnu i natečeno oko. Skočim, ostavljajući sladoled da priđem, ali on izbaci ruku i progunđa: „Ne.“ Pogledam u Bennyja bespomoćno. „Što se dogodilo?“ „Ništa se jebeno nije dogodilo,“ Raide gunđa, odrežući Bennyja prije nego on može odgovoriti.

Benny pogodi Raidea pogledom tako ljutim, da se trznem „Lažeš ju. Ona ne zna, zar ne?“ Znam što? Progutam. „Raide?“ prošapćem.

150

Njegove oči me obasjaju i vidim toliko ljutnje iza njih. „Benny,“ on reži, dok drži moj pogled. „Ti zatvori svoja usta.“ Benny se nasmije ogorčeno. „Ona je dobra žena, Raide. Ona je dobra jebena žena koja je mislila da je došla ovdje da ti provedeš vrijeme s njom, kada to nije to što je.“ Oh Bože. „Zatvori-svoja-jebena-usta.“ Benny odmahne glavom. „Ne. Gracie, žao mi je što radim ovo, ali jedini razlog što je Raide došao ovdje je zato što je čuo da Kellyn dečko visi ovuda. Večeras smo ga našli.“ Ne. Ne. Ne. „Raide je prebio jebeno sranje u njemu. Jedina milost je ta da sam ja bio tamo i da je tip bio toliko pijan, umrtvljen, tako da ne zna tko je Raide bio.“ Ne. „Ti“, progutam, „doveo si me ovdje da pronađeš tog tipa?“ Raide me pogleda, i oči mu malo omekšaju. „Jesam, došao sam ovdje pronaći ga, ali poveo sam te zato što sam jebeno htio.“ „Pitala sam te,“ kažem, moj glas je niski bič. „Pitala sam te, i ti si se zaklelo da je samo nekoliko dana odmora.“ „Grace.“ „Jebi se!“ vrisnem. „Ti baš nećeš naučiti, zar ne?“ Čeljust mu se stegne. „Ti ne znaš ništa o mojoj situaciji.“

151

„Ne znam li?“ zalajem. „Znam da bježiš od policije, znam da pokušavaš pronaći tipa da ga ubiješ, znam da si ljut i želiš osvetu. Jesi li ikad čak na sekundu stao i uzeo u obzir mene u svemu tome? Govoriš kako ja činim stvari bolje za tebe, ali koliko dobro može biti kada ćeš ti ipak završiti u zatvoru zato što je tvoja potreba za osvetom veća od ičega ovoga?“ Raide se trzne i Benny stane kraj mene.

Suze se podignu i krenu niz moje obraze. „Grace...“ Raide počne opet. „Što će se dogoditi meni kada ti budeš osuđen za ubojstvo?“ vičem. „Ubojstvo koje si zapravo počinio! Završiti ćeš u zatvoru, to je to.“ „Dušo...“ „Što će se dogoditi sa nama tada?“ nastavljam vikati, bacajući ruke u zrak. „Zašto se gnjaviš sa mnom, Raide? Zašto si počeo ovo kada si znao, jebeno si znao, da će završiti.“ Znam da nisam poštena, zato što sam veća lažljivica od Raidea. Moja krivnja, moja bol, moji osjećaji, sve se to konačno skupilo u meni. Ali bit ću prokleta ako ću gledati kako Raide odbacuje svoj život. „Grace...“ „Ne,“ kažem, i suze poteknu. „Shvaćam, Raide. Shvaćam da želiš da on plati, ali jesi li ikada stao i razmislio o tome da to napraviš na ispravan način? Tako si očajan da ga prebiješ da on krvari da si zaboravio sve ostalo. Misliš li da je to što bi Kelly željela za tebe?“ Raideova čeljust je stegnuta, a šake su mu skupljene sa strane. „Ne pričaj o mojoj sestri kao da znaš što bi ona željela. Uostalom, ti si se javila!“ on zareži. „Oprosti molim te?“

152

„Konobarica, Grace? Mi oboje znamo da ti to nisi. Ne znam što si, ali ti nosiš veću jebenu tajnu nego itko od nas.“ Trznem se.

On se nasmije ogorčeno. „U pravu sam.“ „Onda zašto sam ovdje?“ On zabaci svoje ruke. „Jebeno ne znam, zato što sam mislio da si vrijedna nečeg!“ „Vrijedim toliko, da si ti voljan staviti sebe na rizik i ostaviti me samu?“ On se napne. „Nisam mislio da će dospjeti toliko daleko.“ Oh-moj - Bože. „Znači ja sam bila zabavna jebačina?“ prošapćem. „Grace...“ „Vodi me doma.“ „Grace.“ „Vodi me doma!“ vrisnem toliko glasno, Benny se trzne kraj mene. „Sada.“ „Ja ću te odvesti, draga,“ Benny kaže nježno. „Jebeno nećeš. Ja ću je odvesti.“ Raide podigne ključeve i odjuri van do mojeg auta.

Okrenem se prema Bennyju. „Žao mi je.“ On odmahne glavom. „U redu je.“ Onda brzo skupim svoje stvari i odnesem ih do svojeg auta. Srce mi je teško, tijelo bolno, i nešto u mojoj duši je slomljeno. Moram to ugasiti. Ovo se trebalo 153

dogoditi, znala sam da će se dogoditi. To nikad ne bi funkcioniralo, to nije namjenjeno za biti „sretni zauvijek“. Zavaravala sam se. Raide se zavaravao. Moram to završiti zato što ćemo završiti ubijajući jedno drugo od boli. „Ja vozim,“ kažem Raideu. Moj glas je zastrašujuće prazan. „Ne.“ „To je moj jebeni auto!“ vičem. „Ja vozim.“ „Rekao sam,“ Raide reži. „Ne.“ „Pio si.“ „Dva pića, mogu voziti.“ „Samo me pusti da vozim!“ vrisnem. „Trebam voziti!“ Trebam voziti tako da se mogu izravno odvesti u svoj ured i predati izvješće.

Vrijeme je završiti to. Ako ne budem, on će ubiti Kellynog stvarnog ubojicu i bježati cijeli život. To je ispravna stvar za napraviti. Izvučem svoj telefon i upalim ga, onda pogledam u Raidea, koji me proučava. „Ne, ja ću voziti.“ On mi to neće olakšati, zato što je sumnjičav. „To je moj auto,“ kažem oprezno. „Sada, daj mi ključeve.“ Ignorira me i uđe unutra. „Ideš ili te ostavljam ovdje.“ S ljutitim gunđanjem, uđem. Raide vikne nešto Bennyju o dolasku nazad po njegove stvari, onda odjuri cestom. Napetost u autu je teška, a bol se smjestila duboko u moje srce. Nema se više što za reći. Raide me iskoristio. Ja sam njega. Oboje smo sjebali. Otvorim svoje poruke na telefonu i pošaljem jednu svakom iz svojeg tima.

Dovodim Raidea za nekih tri sata. Trebam pomoć.

Onda stavim telefon u držač za čaše. Raide i ja se vozimo u tišini. Očito je da se nema ništa više za reći. Suze gore ispod mojih vjeđa, ali ih ne puštam da teku. Ne mogu.

Moj telefon bipne nekoliko puta, ali ga ignoriram. Ono što ću napraviti slama mi srce, 154

kida ga u tisuće sitnih dijelova, ali nemam izbora. Tako je najbolje, za oboje, Raidea i mene. Što više vremena provodim loveći ga, više padam na njega. Više vremena što on provodi loveći Kellynog ubojicu, više se gubi. „Uzimam benzin,“ on zagunđa, stajući na benzinsku stanicu. „Ja ću platiti,“ promrmljam i izađem iz auta kada stane.

Odvučem noge unuta i pozdravljena sam od previše veselog činovnika. Prisililm osmijeh i odem do frižidera. Otvorim ga i uzmem vodu, onda nekoliko vrećica čipsa s jedne od obližnji polica prije nego se vratim platiti. Raide je završio ulijevanje benzina do tada, pa i to platim. Kada se vratim nazad do auta, Raide je nazad na sjedalu, ali nešto je drugačije vezano uz njega. Oči su mu usmjerene naprijed i tako je ukrućen, da se čini da bi se mogao raspasti jednim dodirom.

Uđem i zatvorim vrata i prije nego sam se vezala, on krene.

Ide brzo, a oči su mu fiksirane na cestu. Plaši me. „Raide?“ Šapnem. Ne odgovara, samo ubrzava i ubrzava. „Raide.“ kažem opet, moj glas se diže.

Odjednom stane na kočnicu i auto se naglo zaustavi. Moram se primiti da ne izletim kroz vjetrobransko staklo. Stane s ceste i izađe, lupajući vratima tako jako da poskočim. Izađem na drhtavim nogama i vidim ga da obilazi auto, s izvađenim pištoljem.

Stanem u mjestu. „Tko si ti?“ Trepnem. „Ne znam...“ „Tko si jebeno ti?“ on urla.

Odmahnem glavom, moje cijelo tijelo počne se tresti. „Raide, mislim da si zbunjen.“

155

„Tko je Don?“ Trznem se. „I Vance?“ Još jedan trzaj. „I jebeni Julio?“ Progutam i koraknem nazad prema autu. „Da se nisi jebeno pomakla, Grace.“ Oh. Sranje. „Raide,“ pokušam ponovno. „Odgovori na jebeno pitanje!“ on urla. „Tko si jebeno ti?“ „Ja sam lovac na glave.“ Lice mu probljedi dok mu se cijelo tijelo trzne, onda nešto što nikad nisam htjela vidjeti pređe mu licem: Bol. Izdaja. „Što?“ rašpa.

Zatvorim oči i drhtavo udahnem. „Ja sam lovac na glave, Raide. Dodijeljena sam na tebe, ali...“ „Okreni se!“ on urla. „Raide...“ „Okreni se.“ Suze mi cure niz obraze. „Ne razumiješ, nisam htjela...“ „Okreni se jebeno!“ On viče toliko glasno, da ispustim uplašeni jauk. Plaši me. Polako se okrećem i gledam u pretinac u svom autu gdje držim svoj Omamljivač. Brzo izaberem i bacim se naprijed, otvorim ga i izvučem. Zavrtim, ali Raide je brži, on izbije omamljivač iz moje

156

ruke. Ode klizeći po zemlji u tamu drveća. Ne mislim, reagiram kako bi da je ovo bilo tko drugi.

Izbacim se i uhvatim Raideov zglob, okrećem ga tako jako, da je prisiljen ispustiti svoj pištolj. Padne na pod, ali Raide je dobar borac. On ne treba oružje da me obuzda. Uzme me za ruku, zavrti iza leđa. Viknem u boli, ali se izbacim, zabacim svoju nogu nazad i udarim ga tako jako, da zaurla u boli i pušta me. Poletim na njega, i padamo na pod.

Kotrljamo se po prljavštini, pokušajući onemogućiti jedno drugo. Prebacimo se prema drveću,i Raide me uspije pribiti na leđa. On je veliki čovjek

i čak sa svom

mojom obukom ja mu nisam ravna. Uzme moje obje ruke i gurne mi ih iznad glave, drži ih samo sa svojom jednom rukom. Viknem i izbacim leđa, pokušam ga odbaciti, ali nema smisla. Nadvladao me. Posegne kraj sebe i izvuče moj omamljivač. „Ne“, rašpam. „Ti si mi jebeno lagala. Izdala me. Učinila da mi je jebeno stalo!“ on zalaje. „Raide, molim te!“ On pogleda u stranu, a oči su mu tako pune boli, da želim vikati i držati ga blizu sebe. Ne mogu, ipak. Pa, dok on ne gleda, izokrenem svoje tijelo, oslobodim jednu ruku.

Izbacim naprijed, pogodim ga ravno u grlo. On pada unazad sa stenjanjem, a ja ustajem, okrenem se, i trčim prema autu.

Tada on pritisne gumb.

A moj cijeli svijet se zacrni.

157

Budim se sa trzajem. Moje tijelo ide automatski u panično i tresem se.

Treba mi samo trenutak da shvatim da sam vezana lisicama. Trepnem brzo i moje cijelo tijelo boli, kao da me netko izazvao na nekoliko rundi u ringu. Treba mi drugi trenutak da se saberem i shvatim da sam u kolibi opet, vezana za Raideov krevet.

Raide sjedi na stolici na kraju kreveta, glava mu je u rukama, izgleda kompletno slomljeno.

Srce mi se raspada na dva dijela. „Svo to vrijeme,“ on kaže, zna da sam budna iako me nije pogledao. „Ti si me slijedila, nisam bio u krivu.“ „Raide,“ graknem.

On podigne glavu i pribije me pogledom tako intenzivnim, trznem se i zatvorim svoja usta. „Ti si me jebeno izigrala.“ „Raide,“ šapćem. „To mi je posao.“ On se nasmije ogorčeno. „Pitam se što će tvoj šef misliti o tome što si bila u mojem krevetu?“ Zatvorim oči i okrenem glavu na stranu. „Ti si dobra igračica, Grace. Dobro si me izigrala.“ „Raide, to nije bilo pretvaranje… Ono što smo imali...“ „Da mi nisi jebeno lagala ,“ on ispljune. „Napravila si već dovoljno toga.“ „Ja ne lažem!“ viknem. „Značio si, značio si mi nešto. Raide, ja..“ 158

„To što?“ on urla. „Zaljubila sam se u tebe.“ Njegovo cijelo tijelo se trzne, a oči mu postanu široke i skoro prestrašene. „Ti lažljivice,“ on šapće. „Ne lažem,“ graknem. „Nije se trebalo dogoditi, ali… je.“ On se nasmije tako hladno, da mi srce preskoči. „Ali ipak si me mislila privesti.“ Progutam nazad suze i prorašpam, „To sam radila zbog tebe.“ On se nasmije opet, ali nema uopće humora u tom slomljenom zvuku. „Zbog mene? Reci mi, Grace. Koliko vrijedim?“ Trznem se i bol se ljutito vrti u mojem želucu. „Raide...“ „Koliko?“ Šišti. „Trideset tisuća.“ On ispusti dugi, bolni dah. „Pa reci mi kako ti to radiš za mene?“ „Ti možeš otići, žaliti se i možeš biti oslobođen. Ako ga ubiješ, Raide, zatvorit će te zauvijek.“ „Misliš li da me zaboli za to?“ on zalaje.

Suze cure niz moje obraze. „Ne plači, tvoje mi suze ne znače ništa.“ Moje tijelo počne se vraćati i uspijem, „Tvoja sestra ne bi željela to za tebe.“ „Da se nisi usudila“, on zaurla, skoči i udari stolicu da poleti preko sobe, „govoriti o mojoj sestri! Da nisi nikad, jebeno ikad, govorila o njoj. Ti ne znaš ništa o njoj. Ne znaš ništa o meni.“

159

„Znam da si tražen zbog zločina kojeg nisi počinio!“ vičem. „Znam da si dobar čovjek.“ „Ipak si još voljna zabiti jebeni nož u moja leđa.“ Gušim se svojim dahom i zatvorim oči ponovno. „Nije mi bila namjera da mi bude stalo da tebe.“ On ne kaže ništa.

Otvorim oči i vidim da gleda u mene. Ubojiti izraz na njegovom licu me ubija. „Rekla si da sam te iskoristio,“ on prošapće tako nisko, da je zastrašujuće. „Ja nisam sjebao sve. Ti si iskoristila mene. Sada ću ja iskoristiti tebe, i ostaviti ću te s jebenom prazninom koju si ti ostavila meni.“ Oh Bože. „Molim te,“ šapćem. „Mogu ti pomoći.“ „Nema ničega što želim od tebe.“ „Raide, molim te.“ Nagne se, spusti svoje usne dolje dok nisu milimetre od mojih. „Je li išta od toga značilo, ijedna prokleta stvar?“ „Naravno da je,“ šapnem, drhćući. „ Sve mi je značilo.“ „Prelijepa jebena lažljivica.“ Onda pritisne usne uz moje. Njegov poljubac nije nježan, grub je i kažnjavajući, ali želim ga. Želim ga tako jako da gorim. Ljubim ga nazad, jako i duboko, jezici se pletu, zubi sudaraju. Pomiče svoje tijelo preko mojeg, a usne mu drobe moje dok koristi ruku da mi povuče hlače dolje. Ne zaustavljam ga. Ne želim ga zaustaviti. Ima me golu u nekoliko sekundi, i onda je između mojih nogu, ruke hvataju moju kosu. „Ostavila si me s jebenom rupom.“ Lupi svoja prsa preko svog srca. „Upravo ovdje.“ Bože.

160

„Jebeno si me slomila.“ Ne. „Zato što sam se zaljubljivao u tebe, ti sebična, bešćutna ženo.“ Ne. On uklizi u mene i ja jauknem, utišano i slomljeno. Prsti mu se pomiču po mojem licu kada počne pumpati svojim kurcem unutra-van iz mene - ne jako, ne blago, samo tako prokleto duboko. Prođe svojim prstom preko moje donje usne, i ja zacvilim, želim ga kušati, želim ga držati, želim mu reći da mi je žao. On vrti svojim kukovima, uzrokuje da mi cviljenje postane očajno stenjanje kako osjećam da se pritisak gradi duboko unutar mojeg tijela. „Žao mi je,“ šapnem. „Tvoje riječi mi ne znače ništa“, reži u moje uho. „Ti mi ništa ne značiš. Slomit ću te na dijelove onda ću otići, Grace. Ostavit ću te s istom boli koju ja osjećam upravo sada.“ „Molim te,“ jecam. „Želiš da stanem?“ on reži.

Znam da hoće. Znam to. Raide me neće ozlijediti, bez obzira koliko je ljut. Ali bez obzira, neki očajni dio mene ne želi da stane. Trebam ga. Želim ga. Bez obzira koliko patetična se činila sada. „Ne,“ graknem.

Suze cure niz moje lice, a njegove oči ih slijede niz moj obraz. „Boli, zar ne?“ „Molim te.“ „Molim te što?“ on šišti. „Molim jebeno što?“ On misli da ga molim da me pusti, ali to nije ono što ja želim. Ono što ja trebam od Raidea je znati da me ne mrzi. Ne bih mogla podnijeti da me mrzi. „Molim te, ne mrzi me.“ 161

Ne govori ništa, samo obruši svoje usne nazad na moje. Ja omotam noge oko njega i zatvorim svoje oči, osjećam ga, volim svaku sekundu koju je u meni. Svršim s molbom, isprekidanim vriskom, i manje od minute kasnije, on se oslobađa s jednako bolnim stenjanje. Onda je njegova težina nestala i očaj mi ispunjava prsa. Otvorim oči i uzviknem njegovo ime.

On navlači svoje traperice i kada čuje moje patetično moljenje, zagleda se u mene. „Rai, molim te.“ Bože, njegove oči. Tako slomljene. Tako progonjene. „Prekasno je, Grace,“ on kaže raspuklo, rašpasto. „Prekasno za što?“ cvilim. „Da me tražiš da te ne mrzim,“ on šapne, onda podigne svoju torbu i krene prema vratima. „Već jesam.“ Tada se vrati nazad i baci deku preko mene, izađe, i ostavi me.

Sve unutar mene se slomi i vrištim.

162

Mora da sam se vrištanjem uspavala zato što sam ubrzo probuđena rukom na ramenu. Moje bolne, teške oči trepćući se otvore i vidim Bennyja kako gleda na mene.

Otvorim usta da nešto kažem, ali ništa ne izlazi van. Sjetim se da sam gola i počnem se vrtjeti, ali se onda sjetim da je Raide prebacio deku preko mene prije nego je otišao.

Benny sjedi na krevetu i gleda me, njegovo lice je nečitljiva maska. „Rekao mi je da te je ostavio ovdje,“ on kaže, glas mu je čuvan kao i izraz. „Žao mi je,“ graknem. „Ti si lovac na glave.“ To nije pitanje, tako da ne odgovaram. „Slomila si ga.“ Da imam još suza za isplakati, izbile bi na površinu i pale niz moje obraze. „Ja nisam…“ počnem, ali što se tu ima za reći? Jesam ga slomila. Postala sam više uključena nego što sam trebala, i radeći to, izgubila sam muškarca za kojeg sam si dopustila da se zaljubim u njega. Koji je dopustio sebi da se zaljubi u mene. Tu nema isprika koje bih mogla dati. „Zaljubljena sam u njega.“ Benny se trzne i gleda me sa oštrim izrazom. „To je istina, ili pokušavaš me navesti da te pustim?“ „Možeš li me vidjeti, Benny?“ kažem, a moj glas je hrapav da ga jedva prepoznajem. „Možeš li?“ „Da, Grace, vidim te.“ „Onda pogledaj u mene, stvarno pogledaj. Ja sam slomljena, isto.“ 163

Njegovo lice omekša malo i on uzdahne. „On je otišao, Grace. Ovaj put neće biti pronađen.“ Zatvorim oči, a bol stegne tako čvrsto moja prsa, da se bojim da ću se utopiti.

Raide će napraviti grešku - ljut je, povrijeđen, i želi osvetu više nego ikada. On će ju naći i ja ću ga izgubiti zauvijek. Moram to riješiti. Otvorim oči i pogledam u Bennyja. „Trebam otići doma.“ On klimne i oslobađa me lisica i dodaje mi nešto odjeće. Uzmem ju i brzo se obučem dok je on okrenut leđima. Kada završim, pročistim grlo i on se okrene. On ima sada nježniji izraz na licu, onaj koji mi govori da možda razumije kako se ovo osjeća. „Tako mi je žao, Benny,“ šapnem. „Znam da sam sjebala.“ „Da, jesi.“ „Riješit ću to.“ Oči mu se rašire. „Moraš biti oprezna, draga. Raide je u opasnoj situaciji, a ti možeš izgubiti sve.“ „Ništa od toga nije vrijedno ako njega nema da to dijeli sa mnom. Moram mu pomoći, zato što ti i ja znamo da on ne pripada u zatvor.“ Benny klimne. „Vozi oprezno.“ Dam mu slabi osmijeh, onda skupim ostatak svojih stvari i požurim do svojeg auta. Ne znam kako je Raide otišao, nemam vremena misliti o tome, moram se vratiti doma i otići u svoj ured.

Moram to popraviti.

⁂ „Isuse, Grace!“ Don viče kada uđem kroz vrata ureda. „Bio sam van svake pameti od brige.“ Njegove oči me pregledavaju baš kad Vance i Julio uđu u prostoriju.

164

Oboje u opremi, pištolji zataknuti za remene.

Vance posegne za mnom prije nego što Don može reći išta više. Uzme me za ramena, i oči mu prelaze po mojem tijelu. „Izgledaš usrano, što se dogodilo?“ „Moram razgovarati s tobom, svima vama.“ „Grace, što se dogodilo?“ Don upita, sužavajući oči. „Možemo li to u tvojem uredu.“ On me proučava sekundu više, onda klimne. „U redu.“ Mi svi krenemo u njegov ured, a ja držim glavu pognutu cijelo vrijeme. Znam što sam riskirala, znam što ću upravo izgubiti, ali moram reći istinu. Jedini način na koji mogu pomoći Raideu je da budem iskrena. Kada smo svi u Donovom uredu, okrenem se i suočim s njima. „Imam vam nešto za reći svima.“ „Grace?“ Vance upita. „Molim te,“ šapnem, gađajući ga bolnim pogledom.

On klimne i sjedne nazad.

Kada su svi fokusirani, progovorim. „Kao što znate, ja sam bila zadužena za slučaj Raide Knox. Znala sam kada sam ga uzela da će biti izazov. On je velik čovjek i čak sa svom mojom obukom, privesti ga sama je bilo poprilično nemoguće. Tako da sam odlučila raditi drugačijim putem. Mislila sam ako dobijem njegovu pažnju, mogla bih samo prijaviti kada budemo sami zajedno.“ „Nema pravila protiv toga, Grace,“ Don kaže. „Nisam završila,“ kažem blago, a on klimne. „Tako da sam slijedila Raidea, unijela mu se u lice, postao je zainteresiran. Ovo je gdje“, progutam, „postaje loše. Noć prije nego sam prijavila, gdje se on uselio, ja… spavala sam s njim.“ Zabezeknuti uzdah ispuni sobu.

165

„Ovo je nečuveno, ona bi trebala biti odmah otpuštena!“ Julio urla, skočivši. „Julio, sjedni dolje!“ Don zalaje.

Julio sjedne, ispaljujući psovke na mene.

Don se okrene prema meni. „Grace, znaš da si prekršila pravila.“ „Ja još uvijek nisam završila,“ kažem, a suze se skupljaju u očima.

Don zatvori svoje oči i protrlja svoje sljepoočnice, i onda promrmlja, „Nastavi.“ „Pronašla sam ga opet nakon toga, i provela zadnja dva dana s njim u njegovoj kolibi u planinama.“ Još uzdaha i vidim da me Vance gleda s tako bolnim izrazom, da mi se srce slama još više. „Zadnji dan sam saznala da je on bio tamo gore tražeći sestrinog ubojicu. Zbog toga je pobjegao od jamčevine. Ne želi pasti bez da ju osveti. Znam da sam morala djelovati, znam da je najbolja stvar za njega bila privesti ga, zato što bi napravio više štete da je ostao vani. Otkrio je tko sam kada je pogledao u moj telefon i vidio moje kontakte s vama, vezao me i pobjegao.“ Tišina. Duga, razvlačeća tišina. „Zaljubila sam se u njega,“ prošapćem, spuštajući glavu. „Znam što sam napravila, znam što sam izgubila, ali on je nevin. Želim mu pomoći.“ „Grace,“ Don kaže, glas mu slomljen. „Uložio sam svu vjeru u tebe.“ Pogledam gore i suze cure niz moje obraze. „A ja sam te razočarala, znam, Don. Žao mi je.“ On uzdahne i ustane. „Znaš li gdje je Raide?“ „Ne.“ „Grace, bez laži.“ 166

Odmahnem glavom. „Stvarno ne znam.“ On klimne. „Razumiješ da to moram prijaviti?“ Klimnem i progutam.

On odmahne svojom glavom i izađe iz sobe.

Julio ustane i zagleda se u mene. „Znao sam da ti to ne možeš. Ti si djevojka, a djevojke se uvijek spetljaju, kao što si i ti. Preslaba si,“ on ispljune, onda izjuri van.

Polako se okrenem prema Vanceu, koji zuri u svoje skupljene šake. „Vance,“ kažem blago.

On trzne svoju glavu. „Znao sam da želiš ovaj posao. Znao da riskiraš zavodeći ga, ali čak sam i ja mislio da si pametnija od ovoga, Grace. Ovo je sve za što si radila.

Vrijedi li gubitak zbog nekog kriminalnog ubojice?“ Trznem se. „On to nije napravio. On je dobar čovjek.“ Vance ustane i zaurla, „On bi ti rekao bilo što da jebeno uđe u tvoje gaće! Reci mi, Grace, ako on nije ubojica, onda zašto bježi od suđenja da pronađe čovjeka za kojega tvrdi da mu je ubio sestru?“ Tijelo mi se stegne. „Ne mislim da će mu zahvaliti. On će ga ubiti. To ga čini ubojicom.“ „Nemoj, Vance,“ šapnem.

On odmahne svojom glavom. „Ti mi značiš puno, Grace. Znaš to. Upravo sada, ipak, ja sam zgrožen tobom.“ On izjuri i ja padnem na koljena, stiščući lice u rukama. Znala sam da će se ovo dogoditi. Znala sam da ću patiti zbog svog izbora.

Samo nisam znala da će boljeti ovoliko.

167

„Grace?“ Pogledam gore sa svog mjesta u Donovom uredu. Nisam se pomakla. Samo sam sjedila ovdje, čekala da čujem presudu. Pripremila se da spakiram svoj stol i odem.

Smješna stvar je da više i ne boli. Sve o čemu mogu misliti je Raide, i kako srce pati za njim. Odjednom, shvatim da mi moj posao znači puno manje nego njegova sreća. Nisam nikada mislila da ću propitkivati sve za što sam radila ovako.

Gledam u Dona, znam što ću upravo čuti. „Da?“ On uđe i zatvori vrata. „Predstavio sam tvoj slučaj, i mi smo odlučili sljedeći niz djela.“ Klimnem tupo. „Mi smo odlučili da ti nisi namjerno napravila krivu stvar, i da je trud napravljen s tvoje strane da privedeš Raidea. To ide u tvoju korist. Odlučili smo da bi najbolje bilo da te suspendiram na period od tri mjeseca. U to vrijeme, ti ćeš raditi samo uredske poslove. Kada tri mjeseca prođu, ovisno o tvojem djelovanju, bit će ti dati samo manji slučajevi sljedećih dvanaest mjeseci. Nakon toga, mi ćemo pogledati da ti omogućimo da kreneš dalje još jednom. Neće biti treće šanse, Grace. Ovo je tvoje jedino upozorenje.

Sjebeš ponovno, ja ću te morati otpustiti.“ Čekaj.. što? Ne gubim posao? Trepnem. „Ne otpuštaš me?“ On odmahne glavom. „Trebalo je puno obećavanja s moje strane da se to neće ponoviti ponovno, ali ne, nisi otpuštena.“ „Čuvao si mi leđa,“ kažem, a suze poteknu još jednom.

168

„Vjerujem u tebe, Grace. Znam da si sposobna i znam da si dobra osoba. Isto tako razumijem kakav je osjećaj kad se zaljubiš. Bio sam tamo, iskusio. Ti si napravila krivu stvar i platit ćeš za to, ali ja vjerujem da si naučila vrijednu lekciju.“ Klimnem. „Ja… Hvala ti, Don.“ „Želim da uzmeš nekoliko tjedana slobodno.“ Klimnem ponovno. Upravo sada, ja niti ne želim biti ovdje, tako da imati nekoliko tjedana slobodno nije loša stvar. Sve na što mogu misliti je naći Raidea.

Zahvalna sam što imam svoj posao… ali što vrijedi kada se osjećam tako prokleto slomljeno? „Plaćenih, naravno.“ Progutam. „I Grace?“ Sretnem mu oči. „Nemoj me razočarati opet.“ S tim, on ode.

⁂ „Oh, zlato,“ Kady kaže, jureći kroz vrata prema meni. Uzela sam nekoliko svojih stvari iz stola i čekala ju da dođe po mene, zato što nisam sigurna da mogu voziti u ovom emocionalnom stanju.

Kady omota svoje ruke oko mene i pustim ju da me grli najduži trenutak. Kada se povuče, ona uzme moje lice u svoje ruke. „Ti ćeš biti sasvim dobro. Dva slobodna tjedna bit će tako zabavna. Ići ćemo u šoping.“ Prisilim osmijeh. „Možeš li me odvesti kući?“ „Naravno,“ ona šapne. „Naravno, zlato.“ 169

Hodam niz hodnik, i kako prolazim kraj Vanceovog ureda, pogledam i vidim ga za stolom. On gleda u mene i onda se okrene prije nego imam priliku reći mu išta.

Spustim glavu i izađem do Kadynog auta. Uđemo, i kada smo na cesti, ona kaže nježno, „Pa, što se dogodilo?“ „Sjebala sam, suspendirana sam.“ „Nisi izgubila svoj posao, ipak.“ To odnese malo boli. „Ne,“ promrmljam. „Ali što to čini u velikoj šemi stvari?“ „Grace, tvoj posao ti je sve. Napravila si ispravnu stvar.“ „On mi je značio,“ šapnem. „Upravo sada ja… samo... nije mi stalo do mojeg posla.“ Ona posegne, uzme me za ruku. „Dopušteno ti je tako se osjećati. Možda ti je zbog toga Don uvijek čuvao leđa. Možda je znao da će se ovo dogoditi.“ „Jeah,“ kažem, gledajući kroz prozor. „Počinjem misliti to sada. Mislila sam da ću moći, ali cijelo vrijeme, oni su bili u pravu. Ja sam žena, a to me ostavlja ranjivu. Ja mogu mnogo stvari, ali ja ne bih nikad bila u stanju privesti Raidea.“ „To nije istina,“ Kady protestira. „Ti si ga mogla privesti.“ „Da nisam pala na njega.“ Ona je tiha. „Ja sam budala, Kady. Molila sam da mi daju šanšu. Zabacila ruke u zrak i rekla im da me shvate ozbiljno.“ Nasmijem se nisko i ogorčeno. „I sjebala sam na prvom slučaju. Što moraju oni svi mislili o meni? Ako je išta poput onoga što ja mislim o sebi, onda znam koliko patetično se sve čini.“ „Grace,“ Kady reče, glas joj očvrsne. „Da se nisi usudila. Pogriješila si, ti si samo čovjek. Zar ne misliš da nisu Don ili Vance ili Julio nikad sjebali? Ti to možeš popraviti.“

170

Klimnem, ali istina je, da joj zapravo ne vjerujem. Uložila sam srce i dušu u svoju karijeru, molila da mi se da prilika, da budem gledana kao drugi dečki, i jedina šansa koju sam dobila, odbacila sam je zato što mi se savjest našla na putu. I sada, veliki dio mene zna da ću ići nazad i to sve ponoviti - zbog Raidea - i to me plaši. „Možeš li me i odvesti do mojih roditelja?“ upitam. „Naravno.“ Dvadeset minuta kasnije, Kady stane na prilaz. Izađem iz auta. „Želiš li ući?“ Ona odmahne glavom. „Moram raditi, ali nazovi me kada ćeš željeti ići pokupiti auto, i ići ćemo, u redu?“ „U redu, hvala, Kady.“ Ona mi se osmjehne. „Bit ćeš dobro.“ „Da, znam.“ Nadam se.

171

Tata i ja sjedimo u tišini, s pivom u rukama, gledamo u tamu. Ulična svjetla bacaju toplo svjetlo po dvorištu, a večer je tiha, svi čvrsto spavaju. Provela sam zadnji sat pričajući mu svoju priču. Sada on gleda van, ne govori ništa. „Znaš,“ kaže. „I ja bih to napravio za tvoju mamu.“ Okrenem se da ga pogledam. „Oprosti, molim te?“ „I ja bih riskirao isto, da je to ona koju lovim. Pao sam na nju tako jako i brzo, da se dogodilo brže nego sam mogao i zamisliti. Mislim da je ona moj slučaj, i upoznao sam ju, i pao na nju na način na koji jesam, riskirao bih istu stvar.“ „Hvala, tata, ali mi oboje znamo da si ti izvrstan u svojem poslu.“ „Ti imaš dobro srce, Gracie,“ on kaže blago, okreće se prema meni. „Veliko je i drago. Možda si čvrsta izvana, ali si dobra i meka iznutra. Pokušala si pomoći čovjeku, i pala na njega. Da se ljubav može kontrolirati, svijet bi bio lako, mirno mjesto.“ Osmjehnem se. „U pravu si vezano za to.“ „Ti si dovoljno dugo ovuda da znaš koliko je rijetko naći nekoga koga obožavaš.

Imala si nekoliko razbacanih veza, ali nisi se nikada zaljubila. Dogodilo se u loše vrijeme, ali se dogodilo ipak.“ Progutam knedlu u svom grlu i kažem, „On je otišao sada i postoji dobra šansa da ga nikad više ne vidim.“ „Vjeruješ li da je nevin?“ Klimnem, gucnuvši pivo. „Da, stvarno da.“ „Onda mu pomogni.“ 172

„Ne razumijem -“ „Samo moraš naći nekoga da ti pomogne.“ „Ne slijedim te.“ Okrene se prema meni. „York.“ „York?“ upitam.

York je tatin najbolji prijatelj. On je isto detektiv i policajac. On mi je poput ujaka, u mojem je životu od kada pamtim za sebe. Obožavam ga, ali mislim da obratiti se njemu nije prava opcija. Što će on napraviti? „Razgovarao sam neki dan s Yorkom o tvom slučaju, ispada da njegov odjel to vodi. Mislim da zbog toga i njegove veze sa mnom, da će on to napraviti za tebe, Gracie.“ „Napraviti što?“ On drži moj pogled. „Pronaći čovjeka koji je stvarno to napravio, i vidjeti može li dobiti priznanje. Ti istupiš i kažeš Raideovu priču i to je tehnički novi dokaz. To je dovoljno za njega da istražuje dalje. Pogledaj još jednom na detalje slučaja. Ispitaj stare prijatelje Raideove sestre da vidiš mogu li potvrditi njegovu priču.“ Oči mi se rašire. „Misliš li da će on zapravo pomoći?“ „On može pristupiti informacijama i tražiti da ih pogleda. Raide će vjerojatno odslužiti zbog bježanja s jamčevine, ali ako nije optužen, on može dobiti samo nekoliko mjeseci.“ Srce mi natekne.

Tata to vidi, zato što kaže nježno: „Ne nadaj se još. Drugi pogled možda ne iznjedri ništa novo, a York možda neće moći naći tog čovjeka, ali ako imaš ideju gdje bi mogao biti, možda imaš šansu.“ „Hvala ti, tata,“ šapnem. „Hvala ti puno.“ 173

On slegne. „Ima samo jedna stvar.“ „Što?“ prošapćem. „Ne bi trebalo biti tako, ali postoji mogućnost da riskiraš svoj posao radeći to.“ Progutam i gledam u njega opet, i znam da razumije moje sljedeće riječi. „Ne tako davno, rekla bih ti da nema ništa na svijetu što bi me moglo maknuti od posla. To je bilo ono što sam željela, za to mi je bilo stalo. Ali, tata...“ Opet progutam svoje emocije. „...nikad nisam osjetila ljubav. Nikad nisam osjetila emocije za nekoga koje bi mi mogle promijeniti cijeli način razmišljanja. On je to napravio za mene. Znam koliko sam teško radila i ne želim se toga odreći - ali, tata, bez njega ne vrijedi mi ništa. Volim ga. Napraviti ću bilo što riskirajući svoj posao, da mu pomognem.“ Moj tata uzme moje obraze. „Tako sam prokleto ponosan na tebe, Gracie, volio bih da možeš osjetiti koliko.“ „Znam,“ šapnem.

Nagnem se i zagrlim ga. On me drži čvrsto trenutak, onda se povuče i kaže: „Da napraviš to, Gracie, moraš duboko kopati, pronađi onu opaku djevojku koju volim toliko, i budi jaka.“ Udahnem duboko. „Hoću. Obećajem.“ „To je moja djevojka.“

174

Ne spavam tu noć. Bacakam se i vrtim, zovem Raideov telefon opet i opet, ostavljam patetične poruke, onda odustanem i dignem se. Spustim se na svoj kauč i gledam u prazno. Razmišljam o Raideu, o Vanceu, o Yorku. Riskiram li sve tražeći Yorka da mi pomogne? Riskira li on karijeru? Riskiram li ja svoju?

Smotam se u loptu na kauču i zatvorim oči, fokusirajući se na duboke udahe.

Mora da sam zaspala zato što sljedeća stvar koje sam svjesna je sunce koje dolazi kroz pukotine u mojoj zavjesi i grije mi kožu. Trepnem brzo i razgledam. Još jedan dan bez Raidea. Još jedan dan življenja sa svojim greškama. Duboko udahnem i odgurnem se, puštam očeve riječi da sjednu. Ako želim pomoći Raideu, moram odgurnuti ovu bol u stranu i pronaći svoju unutarnju opaku sebe i riješiti to. Čak ako to znači da ću izgubiti posao.

Prođem prstima kroz kosu i ustanem.

Odem do kuhinje i uključim aparat za kavu. Dok se ona kuha, kopam po frižderu.

Pronađem pecivo i izvadim ga. Izgleda u redu. Ispečem ga u tostu i namažem maslacom, onda uzmem kavu i krenem van sjesti na trijem. U pola sam doručka kada se auto zaustavi u mom prilazu.

Vance. Gledam ga kako izlazi i hoda prema meni s čvrstim izrazom na licu.

Mrzim ga vidjeti takvog. Mrzim što sam nas stavila u tu situaciju.

Unutrašnja opaka, Grace.

Prisilim osmjeh kada Vance trkne uz dvije stepenice i stane ispred mene. Pa, ovo nije čudno uopće. On samo zuri u mene, stegnute čeljusti, na licu mu je nečitljiva maska.

Prekriži ruke preko svojih velikih prsa i pitam se čeka li na mene da ja prva progovorim.

175

Neću. „Zar nećeš ništa reći?“ on konačno zagrmi. „Što želiš da kažem, Vance? Da mi je žao? Zato što nije. Napravila sam grešku, plaćam zbog toga, ali vjerojatno bih to napravila ponovo za njega.“ U tom trenutku shvatim da bi, zapravo, napravit ću. Sramim se da je došlo do toga, tužna sam što sam razočarala tim i sebe, ali u konačnici, da sam suočena s istim izborom, napravila bih to ponovno za Raidea. To shvaćanje me pogodi jako i dahnem, pritisnem ruku na prsa. Čini se tako očito sada. Tako jasno.

Vance ignorira što sam upravo rekla. „Lagala si mi.“ Gledam u njega, skupljam dah prije nego kažem. „Ne, Vance. Nisam.“ „Jesi, Grace.“ „Ne,“ bunim se. „Rekla sam ti što radim, samo ti nisam rekla koliko daleko ide.

Ti nikad nisi pitao, tako da nisam lagala. Samo ti nisam rekla.“ „To je ista stvar!“ on zalaje.

Odmahnem glavom. Dosta mi je. Neću biti roštiljana iz svakog ugla zbog onog što sam napravila. Moja kazna je izrečena i ja ju živim. Ono s čim ne trebam živjeti je krivnja od Vancea zbog njegovih osjećaja za mene. A to je ono što je ovo zapravo, to visi nad nama godinama. „Ovo nije zbog toga što sam lagala, već zbog toga što sam spavala s Raideom i zaštitila ga.“ Vance se trzne i znam da sam zabila čavao u glavu.

Nastavljam. „To je zbog neriješenih osjećaja, o tome da si ti ljubomoran,“ ispljunem, ustanem i unesem mu se u lice. „Tako da mi ne dolazi ovdje, čineći kao da ti je zapravo stalo što sam riskirala sve. Ono o čemu ti mariš, Vance, je to da nisi ti taj u kojeg sam se zaljubila.“

176

Tišina.

Duga, mrtva tišina. „U pravu si,“ on reži. „Mrzim to, Grace. Mrzim to da si mu dala nešto što sam ja pokušavao dobiti godinama.“ „Znaš da se ja nikad nisam osjećala tako,“ kažem blago. „Isuse, Vance, nikad te nisam zavlačila.“ Oči mu trepnu i vidim iza ljute maske samo na sekundu, i ono što vidim je bol.

To mi slama srce. „Ne,“ prorašpa. „Nisi. To ne znači da moje srce nije sada u tisuću komadića. Volim te, Grace. Volim te od kada si se pridružila timu prije pet godina.“ Bože. Ne. „Vance,“ kažem blago.

On gleda dolje, i znam da je to zato da ne vidim dubinu njegove agonije.

Posegnem, stavim ruku na njegov obraz. „Žao mi je što osjećaš tako i ja ti ne mogu uzvratiti nazad, ali Vance, ja te obožavam. Ti si moj najbolji prijatelj. Vjerujem ti. Ne želim te izgubiti.“ „Ja ne znam mogu li ja to, Grace,“ on kaže hrapavo. „Možeš što?“ „Gledati te s njim.“ „Vance...“ Izravna se i posegne, primi me za obraze.

Ja se naslonim u njegovu ruku i zatvorim oči. „Nadam se da je on vrijedan toga.“ Onda ode.

A ja sam ostala stajati sa svojim srcem još više slomljenim nego što je bilo kada sam se probudila jutros.

177

⁂ Smiješim se Yorku, koji stoji na mojem trijemu, smiješeći se dolje na mene.

Nisam ga vidjela puno prošle godine i nisam shvatila da mi nedostaje sve do sada. Nije ostario nimalo i još uvijek ima iste prijateljske plave oči kojih se sjećam. Kosa mu je sada više sjeda, ali je zgodan muškarac, čak i u svojim godinama.

On se smiješi, a njegove oči naboraju se sa strane. „Pa, Gracie, djevojko odrastaš još više svaki put kad te vidim. Lijepa si.“ Zasjam. „Nedostajao si mi, York. Dođi ovdje i zagrli me.“ On korakne naprijed i zagrli me; upijem ga, uzdahnem s olakšanjem. Kada me pusti, uvedem ga unutra i napravim kavu. On sjedne za moj kuhinjski stol i izvuče van aktovku. Onda počne govoriti dok ja radim. Dobri stari York, on ne troši vrijeme. „Znam da znaš koje su Raideove optužbe, ali ja ću ih opet prijeći tako da bude jasno. Čeka suđenje za napad smrtonosnim oružjem, isto je osumnjičen u slučaju ubojstva sestre. Nema baš nešto dokaza, osim onih koje je omogućio Dean Smith.“ „Dean?“ „Kellyn dečko.“ To mu je ime? Dean? Bljak. „U redu, pa gdje to ostavlja Raidea?“ „Varljivo je. Prvo zbog toga što je Raide pronađen s nožem, krvavih šaka, i dva tijela pod njegovim nogama.“ „On to nije napravio, York,“ kažem blago. „Vjerujem ti, Gracie. Samo iznosim činjenice.“ „Pa s čim možemo raditi?“ „Tu je pomiješani DNA na nožu, na tijelu. Oba muškarca su došla u kontakt s oboje, tako da je to odbačeno zasada. Raide nema alibi; nije viđen kako napušta svoj 178

stan. Ne možemo to iskoristiti. Raide je rekao jako malo kada je bio uhapšen, što mu ne pomaže. Onog trenutka kad je pušten uz jamčevinu, on je pobjegao. To isto ne vrišti na nevinost.“ Uzdahnem i stavim glavu u ruke. „Onda kakvu nadu imamo?“ „Njegovu sestru.“ Pogledam u njega. „Njegovu sestru?“ „Tvoj tata mi je rekao da je Raide bio tamo zbog toga što ga je sestra nazvala i rekla da je pretučena. Raide to nije izložio kada je bio uhapšen. Imam nekog tko istražuje telefonske spise, isto imam njen telefon i mi ga sada pretražujemo ponovno.

Razgovorat ćemo sa susjedima ponovno, njen prijateljima, poslodavcem, bilo kim koga možemo naći tko bi mogao potvrditi da ju je Dean tukao.“ „Zašto to nije napravljeno prije?“ upitam. „Dobar dio je, ali nismo imali dosta informacija, zato što nam Raide nikad nije dao šansu. Onda, tijekom istrage, je pobjegao i naš je trud maknut na to da ga vratimo nazad da mu se može suditi.“ „U redu, pa ako ti nađeš pozive ili poruke na Kellynom telefonu, ili nekoga tko priznaje da su sumnjali da ju dečko tuče, koliko će to pomoći?“ On pređe rukama po papirima ispred sebe. „Ovisi o tome što točno nađemo.

Gledamo svaki dostupni trag. Čak i ako utvrdimo da ju je Dean tukao, to još uvijek ne dokazuje da ju je ubio.“ Zagrizem usnu. „Ali,“ York kaže. „Dean nije svetac. On je uhapšen nekoliko puta zbog posjedovanja droge.“ „Onda zašto je Raide automatski stavljen pod reflektor?“

179

„Kao šta sam rekao, Raide je bio onaj s nožem. Dean se kleo da ga je Raide prebio, a Raide nije rekao ništa. Da ne spominjem da Raide ima od prije dosje zbog napada.“ „Znam,“ kažem.

Bože, zašto se Raide nije branio? Zar je toliko ponosan? Moja pretpostavka je da je pretpostavljao kad već pada, učinit će to vrijednim vožnje. Čekao je strpljivo, i onoga trenutka kada je pušten, krenuo je na Deana. „Ako Dean da priznanje?“ izložim. „Tome se nadamo. Može biti riskantno, ali mislim da je to naša najbolja šansa.“ „Imaš li ideju kako ćeš to napraviti?“ „Da,“ on kaže, gledajući me u oči. „Ozvučiti ću te.“ Trepnem. „Oprosti, molim te?“ Čula si me, ozvučit ću te i poslati njemu. To je riskantno, ali može uspjeti. Zbog tvoga posla, ja te mogu poslati i napraviti to. On te ne poznaje, tako da sve što trebaš napraviti je navesti ga da prizna i on je gotov.“ „On neće reći slučajnom strancu da je ubio nekoga.“ „Mogao bi ako će misliti da si slomljena djevojka ostavljena od Raidea.“ Odmahnem glavom, zbunjena. „Molim?“ „Ti si slomljena, očajna. On priča s tobom i ti mu govoriš o toj svinji od muškarca koji te povrijedio. Držiš razgovor, ispustiš Raideovo ime. Dean će skočiti, a razlog zbog kojega će to napraviti je zato što želi da Raide pati. On uživa u ovoj igri. Toliko da bi bio voljan hvaliti se. Odigraj svoje karte dobro, možeš dobiti što trebaš.“ To nije loša ideja, i na kraju, ja ću napraviti sve, sve, da dobijem Raidea doma sa mnom. „Pa, kada počinjemo?“ 180

On se nasloni nazad u stolici. „Kad god si spremna.“ Spremna sam.

Za Raidea, uvijek ću biti spremna.

181

York me okreće, omotava i lijepi žice oko mojeg tijela. „Ovo je glomazno, ali ti se nećeš trljati uz njega. On će to odmah shvatiti. To je nešto što ne żelimo. Imam tri pojačanja s tobom, i bit će bar pet prikrivenih ljudi u baru, pazeći. Ako se Raide pojavi, odlazi od tamo.“ Nisam nikada pomislila da će se Raide pojaviti. Progutam. „Misliš li da on zna gdje je Dean?“ „Vjerojatno ima dobru ideju, ali ja se nadam da ćemo mi doći prvi. Imam kontakte, ti kontakti znaju gdje je.“ Klimnem, duboko udahnem. „Jesi li sigurna da si spremna za ovo?“ York upita, spuštajući moju košulju dolje i uvjeravajući se da sam spremna za ići. „Jesam.“ Spusti svoje ruke na moja ramena. „Ako bilo što krene krivo, bježi, Grace.“ „Mogu ja to.“ „U redu, auto te čeka vani. Ja ću gledati, imat ću oči na tebi cijelo vrijeme, Gracie.“ „Hvala ti, York.“ „Ne zahvaljuj mi još.“ Poljubi me u čelo i otiđe. Ja se okrenem s još jednim dubokim udahom i krenem prema autu koji me čeka na parkiralištu policijske stanice.

Uđem s dvoje službenika, koji mi objasne neke osnove o žicama i što da radim ako 182

počnem paničariti. Stvari poput češanja lijeve strane mog nosa ili naginjanje glave u stranu na stranu pet puta, kao da se rastežem. Ako to napravim, oni će doći odmah.

Imam pištolj u svojoj torbu, za svaki slučaj.

Došli smo dolje niz cestu od starog bara i službenici su mi objasnili sve još jednom prije nego su me pustili. Kada ja odem, oni će nestati, ali znam da nisu daleko.

Hodam polako do bara, pretražujem parkiralište za Raideom. Dane su mi jasne i izričite upute da ga ne uplićem. Radim ovo za njega, tako da ne mogu riskirati da ga izgubim.

Mogu se samo moliti da se on ne pojavi i sve pokvari. Ja to radim zbog njega bilo da on to želi ili ne.

Razmišljam o situaciji dok prilazim vratima. Znam da nije nezakonito za policajce poslati ozvučenu osobu, ali oni ne bi obično poslali civila. Ja sam dobila dopuštenje zbog svojeg posla i obuke. Da ne spominjem da je York vođa tima, a on nikada nije napravio ništa da ikome riskira život. On je pametan čovjek. Razmisli prije nego djeluje i ne bi me poslao da nije mislio da ja to ne mogu.

Međutim, još uvijek postoji mala šansa da ovo može završiti loše.

Kada dođem do vrata, pogledam u velikog muškarca koji stoji kraj njih. Obasjam ga svojim najboljim osmjehom, a on suzi oči. Moja pretpostavka? Ja nisam uobičajna vrsta djevojaka koje dolaze na ovakva mjesta. Već mogu reći da bar nije najljepši. Star je, uništen, i usrani auti su parkirani uokolo. Ne da to znači išta zlokobno, ali obično ljudi koji posjeduju aute poput tih nemaju veliku količinu novca. Tako da je to jeftin bar i s jeftinim dolazi drama. „Imaš osobnu?“ Podignem svoje obrve. Ovaj tip me traži osobnu kada sam vidjela bar tri maloljetnice koje su prošle kroz vrata. „Jesi li ozbiljan?“ kažem.

On prekriži svoje ruke. „Da, jesam.“ S uzdahom, izvučem svoju osobnu i predam mu je.

183

On ju zapravo drži uz svjetlo da vidi je li lažna, stišće svoje oči i prelazi prstima po površini. Ozbiljno? Mislim, pretpostavljam da bih trebala biti polaskana, ali iskreno, ovaj tip je samo kreten. On konačno klimne i vrati mi ju. „Uđi.“ „Pa, hvala,“ mrmljam.

Prođem kraj njega u klub i gledam po bijednom prostoru. Ja znam kako Dean izgleda, pokazana mi je zadnja njegova slika prije nego sam došla ovdje. Proguram se kraj grupe ljudi i zaradim nekoliko mijaukanja. Kada sjednem za šank, naručim votku tako da ne izgledam sumljivo. Namjestim se, pijuckam i razgledam po baru, tražeći Deana. „Što lijepa djevojka poput tebe radi ovdje?“ Okrenem se i vidim mršavog, iscijeđenog, strašno izgledajućeg tipa kako se ceri prema meni. Nedostaju mu dva zuba, a njegova plava kosa pada preko njegove glave, prekrivajući većinu očiju, za koje jasno mogu reći da su krvave. Narkić. Predivno. „Samo čekam prijatelja,“ kažem, okrenem se nazad piću. „Hej, djevojko, imaš li dolar da mi posudiš?“ Dolar? Iskreno? „Nop.“ „Čak niti jedan?“ „Nop.“ On stoji tamo tri minute, tiho, i onda osjetim njegove prste kako dodiruju moju torbu zakvačenu s moje strane. Ozbiljno? Okrenem se i primim ga za ruku, okrećući ju jako.

On jaukne i počne poskakivati u mjestu. „Miči svoje ruke s moje torbe.“ Pustim ga, a on posrne unazad. „Ti si luda!“ vikne, jureći.

Da, jesam.

184

Okrenem se i vidim Deana da stoji za šankom, smješi mi se. Moram se brzo sabrati, zato što sam šokirana što ga vidim da stoji tamo. Saberem se i lagano slegnem dok ga upijam. Dean ne izgleda loše. Visok je, poprilično dobro građen, i ima najtamnije smeđe oči koje sam ikada vidjela. Njegova tamno smeđa kosa je kratko ošišana, i da je on zdrav, pogledala bih dvaput. Ali on nije zdrav. Obrazi su mu šuplji, koža ispod očiju tamna, i ima jasne tragove igle na rukama.

Narkić. „Ti radiš to mnogim muškarcima?“ on nastavi. „Ako moram,“ kažem, okrećući se piću. „Što dovodi djevojku poput tebe na ovakvo mjesto?“ Evo mi šanse. „Moj dečko me ostavio na cesti nakon što sam saznala da je stavio svoj kurac tamo gdje mu nije mjesto, a to mjesto nisam bila ja. Suočila sam se s njim, on se naljutio i izbacio me van. Hodala sam, a ovo je bilo najbliže mjesto.“ „Kakav gad,“ Dean kaže, sjednuvši.

Bingo. „Meni govoriš? Mislim, što nije u redu s muškarcima? Zar sam tako neatraktivna da je on to morao napraviti?“ Deanove oči me pregledavaju. Onda se naceri. „Ti nisi neatraktivna, zapravo, ja mislim da si ti najljepša djevojka koju sam ikada vidio.“ Bože. Želim ga udariti. „Hvala.“ Osmijehnem se slatko. „Kako se zoveš?“ „Dean.“ Ispružim svoju ruku. „Suzanne.“ Ne mislim mu reći svoje pravo ime.

185

„Lijepo te upoznati, Suzanne,“ on kaže, omotavajući svoje prste oko mojih i rukujući se. „Reci mi još o tom kretenu dok ti ja kupim još jedno piće.“ „Kako slatko, i molim te, zovi me Susie.“ Ovo ide stvarno dobro.

⁂ „Koja svinja!“ Dean poviče, odmahujući glavom. „Zbog takvih muškaraca poželim počiniti ubojstvo.“ Izmislila sam dugu, užasnu priču o dečku koji me ostavio, a Dean je povjerovao u svaki dio toga. Tri pića ispijena i on je dovoljno opušten da ispustim Raideovo ime.

Uzmem gutljaj svog pića, klimam etuzijastično na muškarca kojeg želim stvarno ozlijediti. On je svinja, činjenica da on sjedi ovdje i govori kako je užasan moj „dečko“ me samo tjera da mu stisnem grlo. Uzimajući u obzir da je on uzeo život svoje djevojke.

Svinja. „Točno?“ povičem, zabacajući ruke gore. „Kakva vrsta muškarca to radi, uostalom? Uvijek sam znala da je loš za mene. Moja sestra, ona mi je rekla, 'Susie, taj Raide je loša vijest'. Trebala sam ju slušati.“ Deanovo lice padne, i ja želim zabaciti ruke u zrak i zacičati od užitka. On kaže „Ime tvojeg dečka je Raide?“ „Raide Knox. Kakva vrsta imena je to uopće?“ Deanovo cijelo tijelo postane kruto i on promrmlja: „Ispričaj me, moram na wc.“ Onda odjuri. U redu, tako nije točno trebalo ići. Ustanem se i slijedim ga niz tamni hodnik prema wc-u. Zaokružim iza ugla, kada se vrata širom otvore i jaka ruka omota se oko moje ruke, vuče me u tamni prostor. Vrata se zaključaju iza nas. „Puštaj me!“

186

Šištim. „Misliš da sam glup?“ Dean.

Sranje. „O čemu govoriš, idem samo u wc.“ „Tko te poslao ovdje? Policija?“ „Ne znam o čemu govoriš!“ povičem, vrteći se.

Ošamari me tako jako da vidim zvijezde. Izbacim se, ali zbog toga što ne vidim promašim skroz. Prije nego mogu posegnuti za svojim pištoljem, osjećam cijev pritisnutu uz moje čelo. Smrznem se i uvučem dah. On upali malo svijetlo i ja vidim da on vrti nož u drugoj ruci. To nije dobro. „Tko si do kurca ti?“ „Ja...“ moram ovo odigrati, tako da počnem plakati. „Samo sam pokušavala doći doma. On je bio moj d-d-d-d-d-ečko. Ostavio me vani na cesti.“ „Lažeš!“ on urla, gurajući pištolj jače uz moje čelo. „Ne lažem!“ vrištim.

Gdje su Yorkovi ljudi i zašto nisu upali do sada? „Zavrišti opet, i ja ću ti prosuti mozak. Reci mi tko si stvarno.“ „Moje ime je Suzanne,“ jecam. „Samo sam pokušavala doći doma.“ „Ne vjerujem ti,“ on šišti. „Sada, reci mi za koga radiš?“ „Kunem se,“ prošapćem. „Ušuti i reci mi tko te jebeno poslao ovdje?“ „Nitko, kunem se.“ 187

On zareži. „Dobro, onda ideš sa mnom.“ On me pomakne i onda otvori druga vrata; samo to nisu ona kroz koja smo ušli.

Gurne me van i mi uđemo u izdvojenu prostoriju koja nije bar. Ne razumijem. Gledam u vrata, i onda nazad u prostoriju. Dean se nasmije i gurne pištolj u moja leđa, gura me naprijed. „Zbunjena?“ on se zasmije. „To je dvostruki hodnik. Tu je tako da nitko ne zna za ovu prostoriju ovdje. I pogodi što, slatkice? Samo ja imam ključ.“ Sranje. „Tako da što se bilo koga drugoga tiče, ti si otišla u wc, ali se ne vraćaš.“ Bože. Yorkovi ljudi me vjerojatno traže, ali me neće naći. Ova prostorija je još očito spojena s barom, samo se mogu nadati da pokrivaju sve izlaze. Dean me gura prema drugima vratima. Želim posegnuti za pištoljem ili boriti se, ali je preriskantno.

On ima dva oružja, čak ako ga uspijem srušiti, nadjačana sam. Samo se moram moliti da će York doći u pomoć.

Mi uđemo u garažu i vidim veliki SUV kako stoji na sredini. Dean posegne u svoj džep i ja ne mislim, zavrtim se i udarim ga u bradu. On posrne nazad, psujući glasno. Bacim se i moja šaka se spoji s njegovom čeljusti. On vikne u boli, a njegova druga ruka se upetlja u mojoj kosi. Povuče me dolje jako i ja vrisnem, pokušavam doći do pištolja.

Onda mi je nešto ušpricano u vrat i moje noge popuštaju.

S tim, moj svijet postaje crn.

188

Probudim se s jakom glavoboljom.

Treba mi nekoliko minuta da trepnem i saberem se, onda shvatim da sam u slabo osvjetljenoj sobi koja definitivno nije Yorkova. Sranje. Ovo je loše; ovo je stvarno, stvarno loše. Brzo se potapšam i primjetim da su sve žice nestale kao i moj pištolj i telefon. Oh ne, ne, ne, ne. Ovo nije dobro. Nisam čak dobila ni priznanje i sada sam zaglavila ovdje. On će me vjerojatno ubiti i izvući se sa svim.

Baš magično. „Nemoj me zezat.“ Trznem se na zvuk tog glasa. Nema. Jebene. Šanse. Trznem glavu u stranu i vidim Raidea naslonjenog uz zid, gleda u mene s čvrstim izrazom. Pretučen je i krvav, i ne izgleda dobro uopće. Njegova tamna košulja je rastrgana i visi s njegova tijela u krpama. Traperice su mu krvave, a kosa u neredu. Izgleda kao da nije spavao danima. „Raide?“ zaskvičim. „Reci mi da nisi ovdje zato što si išla za Deanom?“ Pogledam dolje. „Isuse, Grace!“ on zalaje. „Zašto si ti ovdje?“ obrecnem se, posegnem i trljam sljepoočnice. „Našao sam Deana opet, samo što je predvidio da dolazim i doveo dvadeset jebenih muškaraca da me prebiju i dovuku ovdje.“ Moje oči omekšaju i kažem, „Jesi li povrijeđen?“

189

„Izgledam li povrijeđen?“ on mrmlja.

Napučim usne i dam mu stvarno pravi zlobni pogled. „Nema potrebe da budeš guzica zbog toga.“ On odmahne svojom glavom. „Sada si ti ovdje, isto. Ovo samo dokazuje da mi je to sretni jebeni tjedan.“ „Ja sam ovdje zato što sam ti pokušala pomoći,“ viknem. „Stvarno dobra ti je to donijelo.“ Suzim oči na njega. „Vidim da si još ljut na mene.“ „Ljut?“ on upita. „Za što? Može li to biti zbog toga što si me iskoristila, lagala mi, izdala me, i pokušala zatvoriti.“ Frknem. „Netko očito nije prebolio to.“ „Prebolio?“ Nasmije se ogorčeno. „Bio sam sjeban prije, Grace. Ali ti, damo, ti si ga zabila upravo ovdje. Pakla mu, tako je visoko gore, da ga ne mogu izvući nazad van.“ Trznem se i kažem nisko: „Nisam te mislila povrijediti i da me znaš imalo, znao bi to.“ „Ne? Što si mislila?“ „Provesti te nazad na suđenje,“ kažem iskreno. „Zato što mi je to posao. Onda sam pala na tebe i završila suspendirana. Onda, glupo, odlučila pokušati ti pomoći. Bog samo zna zašto, zato što si ti još uvijek arogantan kao što si bio i zadnji put kada sam te vidjela. Hvala za to, usput, sigurna sam da je Benny uživao pronašavši me golu i okovanu za krevet!“ Raideova čeljust se trza, a oči mu postaju ljuće. „Što si mislila da ću napraviti? Dati ti drugu šansu?“

190

„Ne, zato što ljudi poput tebe ne daju druge šanse. Samo radite ono što god vam odgovara.“ „Što bi to trebalo značiti?“ on reži.

Odmahnem glavom. „Znači da ne slušate, nije vam stalo, i ne radite ništa za bilo koga osim sebe.“ Oči mu se rašire, a čeljust stegne. „Znači zadnjih nekoliko mjeseci što sam lovio sestrinog ubojicu, to je bila sve jedan veliki, sebični čin?“ „Nije bilo tada. Sada je.“ „Koji kurac to treba značiti?“ „Nisi me imao tada. Nisi imao ništa za boriti se. Sada imaš, i ako te zatvore, to znači da ću ja izgubiti jedinog muškarca za kojeg mi je ikad bilo stalo. Tako da, sebično je. Sebično je od tebe što nikad ne pomisliš na one koji će te izgubiti. Sebično je od tebe ne reći policiji istinu. Sebično je od tebe staviti se u taj položaj!“ Njegovo cijelo tijelo se trzne. „Ja sam jebeno sebičan?“ on urla. „Što s tobom?“ „Ja nikad nisam rekla da nisam,“ prošapćem. „Prokletstvo, nikad nisam rekla da nisam.“ Glas mi se diže. „Ja sam sebična jer u kurac, stalo mi je do tebe, a ne bi trebalo.

Sebična sam jer sam molila za ovaj posao, rekla im da to mogu, rekla im da sam dovoljno dobra i pogriješila. Pogriješila jer sam stavila svoje potrebe ispred posla.

Sebična sam, Raide. Nikad nisam tvrdila da nisam, ali ja to bar mogu priznati. Ti samo živiš u svojem malom svijetu. Je li ti je ikada bilo stalo do mene? Ili sam ja samo bila zabava na putovanju?“ On zuri u mene. Stvarno zuri. Onda se nagne naprijed i šišti. „Ti nikad jebeno nećeš znati.“ Proklet bio. Arogantni kreten.

Odmahnem glavom i odvučem se do zida. Spustim glavu u svoje ruke i borim se sa suzama. Jebeš Raidea. Jebeš ovu situaciju. To će me naučiti da marim za nekoga tko 191

nikad neće uzvratiti uslugu. Tako sam ljuta na njega. Kako se usuđuje me navesti da se osjećam da radeći svoj posao je bila najgora stvar na svijetu! Moja bol se brzo pretvara u bijes i ustanem, odjurim do njega. „Znaš što?“ vrisnem. „Jebi se, Raide Knox! Ja sam radila svoj posao. Nisam napravila ništa loše izuzev što sam se zaljubila u tebe, ti arogantni gade. Napravila sam grešku, ali ti činiš grešku svaki prokleti dan svog života. Bježiš od stvarnosti. Zatvorit ćeš se s krvlju na rukama zato što ne možeš pustiti, zato što ti nije stalo dovoljno do ljudi koji su još ovdje. Zato jebi se! Ja ne žalim to što jesam. Ne.“ Izbacim se da ga gurnem, ali on izbaci svoju ruku i uhvati moj zglob. Povuče me tako brzo, da sam ravno na leđima prije nego shvatim da je iznad mene. Dahnem i vrtim se, ali nema smisla. On je težak i odlučan.

On se nagne blizu - tako blizu da su nam usne milimetrima odvojene. „Ti se ne možeš pretvarati da me poznaješ,“ on rašpa, i Bože, miriše tako dobro. „Jedina stvar od koje ću ja bježati kada ovo završi, bit ćeš ti.“ Srce mi se raspukne i okrenem lice na stranu. Suze cure niz moje obraze. „U kurac,“ on mrmlja. „Silazi s mene,“ prošapćem. „Grace...“ „Sada!“ vrisnem toliko glasno, da se trzne. Odgurne se i ja se izvučem ispod njega. Odem do kuta i spustim se, okrenem mu leđa. Moje srce lupa i moj cijeli svijet mi je okrenut naopačke. Da, sve je moja krivnja, ali znati to ne odnosi agoniju koja leži duboko u mojim prsima. Samo želim ići kući. Želim zaboraviti da se ovo ikad dogodilo, ali najviše od svega, želim zaboraviti Raidea jebenog Knoxa.

⁂ 192

Budim se s trzajem kada se vrata širom otvore i tri muškarca uđu. Niti jedan od njih nije Dean. Gledam od jednog do drugog i procjenjujem ih. Dvojica imaju pištolje, tako da to nije dobro. Jedan se čini bez oružja, ali on je velik i izgleda zlobno. On istupi naprijed i kada ga svjetlo obasja, vidim da ima ćelavu glavu i ozbiljno crne oči.

Zadrhtim i sjednem, omotavajući ruke oko svojih koljena.

Prebacim pogled na Raidea, ali on ima te očvrsnule oči na trojici muškaraca. „Gdje je Dean?“ on zalaje. „Ne znam o kome govoriš,“ ćelavi muškarac promrmlja. Što? „On me doveo ovdje,“ kažem blago. „Sjećam se njega.“ „Nemam pojma,“ muškarac gunđa, naginjući se dolje, „o čemu pričaš.“ „Taj pametni kurvin sin,“ Raide reži.

Ne razumijem. Nešto propuštam. „Sada, vas dvoje idete na lijepu vožnju autom, potom brodom, onda na plivajući odmor na dnu oceana.“ Moje srce poskoči. Što? Oči mi odu na Raidea ponovno i on gleda u mene sada.

Ne izgleda uplašeno, ali sigurno ne izgleda zadovoljan. „Dean ti je rekao da napraviš to?“ On konačno kaže ćelavom. „Ne znam tko je Dean. Samo mi je rečeno da to napravim. Djevojka ide prva.

Rečeno mi je da gledaš kako ona umire.“ Trznem se. „Nemam ideje zašto ti je to rečeno. Ja ju čak jebeno ni ne poznajem,“ Raide promrmlja.

Oni svi podignu obrve. „Tako znači?“ „Da.“ Raide slegne. „Tako znači.“ 193

Glavni zaduženi muškarac se osmijehne i kaže: „Onda te neće smetati ako ju ubijemo?“ Raide izgleda kao da mu je dosadno. „Ne.“ On se šali? Točno? On ih izigrava. Mora da da. On ne bi riskirao da dopusti da me ubiju. „Pa, onda, nema smisla čekati.“ Ćelavi posegne i povuče me gore brzo.

Vrištim i izokrećem se, a on me zabije uza zid, i onda je nož ispod mojeg grla. Čak ni ne znam od kuda mu, ali sve u mom svijetu stane i sve što mogu je tresti se.

Vrisnem i prošapćem: „Raide.“ Moje oči okreću se prema njemu ali njegov izraz je čvrst. „Jesi li siguran da ti nije stalo do nje?“ „Potpuno.“ On pritisne nož još jače u moje meso. „Raide!“ vrisnem.

Zar misli da on to neće napraviti? „Znaš što? Mislim da ću uživati u njoj prvo malo. Spuštaj se na svoja koljena.“ Spusti me na pod i ja se odmaknem od njega, ali on me povuče za kosu.

To je kada Raide pukne - baci se naprijed i čujem glasno pucanje, onda udarac.

Pištolj je opalio i ja se bacim naprijed, padajući na lice. Želim se okrenuti, ali obraz mi gori i smrznuta sam u strahu, čekam fatalni metak da bude ispucan u moja leđa.

Zatvorim svoje oči, pokušavam disati kada čujem gunđajuće zvukove, i onda lupanje vratima.

Okrenem se polako nakon nekoliko minuta tišine da vidim da smo sami opet, s mrtvih tijelima. Raide je na sve četri, dahće, i krv mu curi iz ruku. Ćelavac je licem

194

dolje okrenut na podu, ali tamo je poprilična količina krvi koja dolazi oko njegova lica i vrata. Ne želim ni znati što mu je Raide napravio.

Prisilim se na ruke i koljena i pužem prema Raideu. Kada dođem do njega, ispružim ruku i podignem mu majicu. „Raide,“ viknem, „ti si pogođen!“ „U redu je,“ on kaže jedva šapatom.

U boli je. Znam da je. „Daj da ti pomognem, molim te.“ Gurnem mu ramena nježno i on se pomakne tako da sjedi uza zid. Podignem mu rukav i nastavim da nema smisla sadržati taj razderani nered na njegovom tijelu kada ju mogu iskoristiti da spriječim curenje krvi niz njegovu ruku. „Iskoristiti ću tvoju majicu, je li to u redu?“ On ne kaže ništa, tako da nekoliko puta potegnem i ona se razdere i oslobodi mu tijelo. Svežem neke potrgane trake zajedno i onda skupim drugi dio u loptu i stavim mu uz ranu. Raide se trzne, ali ne zaustavlja me. Iskoristim vrpce traka da osiguram loptu na mjestu i onda svežem čvrsto. Prije nego sam gotova, vrata se otvore i dva muškarca uđu opet. Ovaj put imaju ogromne pištolje za koje ne sumnjam da bi nas uništiti ako nas pogode njima. „Jebeno se ne mičite!“ Oni drže naciljane pištolje na nas dok još dvojica ulaze i podižu beživotna tijela s poda. Onda mladi tip uđe i riba krv s poda s nečim što miriše tako jako da mi pali nosnice.

Kada završe, okrenu se nama. „Odlazimo ujutro pa se pozdravite.“ Zalupe vrata na izlasku.

Spustim glavu i pokušam smisliti plan. Mora biti nešto što možemo napraviti!

Ovo nije kraj za nas. Nije. Raide posegne i njegovi prsti prođu mojim obrazom.

Zatvorim oči i pokušam zaustaviti tijelo od drhtanja. „Ja ne bih nikada dopustio da te on ozlijedi,“ uvjerava me.

Trznem se. „Samo si stajao tamo,“ šapnem.

195

„Zato što sam htio da nam okrene leđa i to je učinio.“ „Riskirao si svoj život.“ „Gracie,“ on mrmori, nagne se nazad i mazi moj obraz.

Odgurnem ga i hodam polako, tupo na drugu stranu sobe. Spustim se dolje na pod i ne činim očni kontakt s njim opet. Bila sam prestravljena. Na sekundu, mislila sam da će me taj ubiti, a Raide je samo sjedio i dopustio da se to dogodi. Moje tijelo se trese od straha i prije nego mogu zaustaviti, počnem jecati. Glasni, srceparajući jecaji koji začepljuju moje grlo.

Raide je kraj mene u sekundi, povlači me u svoje krilo. „Ja mu ne bih nikada dopustio da te ozlijedi, Grace!“ on kaže opet. „Moraš vjerovati to.“ „Izgubila sam sve,“ jecam u njegova gola prsa. „Sve.“ „Nisi, i mi ćemo izaći odavde.“ „Moj šef me mrzi, moji prijatelji me mrze i ti me mrziš. Izgubila - sam - sve.“ „Ja te ne mrzim, dušo.“ Kada ja plačem jače, on prolazi svojim prstima kroz moju kosu da me umiri. „Istina je,“ rašpa, pa oklijeva. „Istina je, Grace, da ja nisam mislio o nijednoj prokletoj stvari od kada si otišla, osim o tebi.“ Zatvorim oči i udišem ga. „Ispod kože si mi.“ Trljam obraz preko njegovog čvrstog mišićavog mesa. „I ne mogu te jebeno izvaditi van.“ Zadrhtim i moji jecaji posustaju. „Učinila si da osjećam opet.“ Oh. Da. „Da se želim boriti.“ 196

Okrenem se tako da mi je uho iznad njegova srca. Onda slušam njegovo kucanje. „Učinila si da poželim početi ispočetka.“ Izdahnem glasno. „S tobom.“ Podignem glavu i pogledam ga. On gleda dolje na mene, njegove jantarne oči ispunjene su nečim puno dubljim od požude. „Raide,“ prošapćem.

On se nagne, uzme me za čeljust i nagne mi lice gore. „Tiho.“ Onda me poljubi. Usne su mu grube, ali ipak tako meke. Ljubi me svom snagom, šireći moje usne i nježno oblažući moj jezik svojim. Pomakne mi tijelo tako da ga opkoračujem i ruke mu klizu mojim leđima dok nam se poljubac produbljuje sve dok ne dahćemo i stežemo jedno drugo. On se povuče nakon nekoliko dugih, strastvenih trenutaka i prelazi ustima niz moj vrat. Zatvorim oči, spustim glavu tako da se može pomicati oko mojeg grla. Ljubi malu udubinu prije nego klizi nazad usnama gore da pronađe moje. „Moramo otići odavde,“ dahnem uz njegove usne kada one prestanu plesati zajedno. „Da.“ „Kako ćemo to napraviti?“ „Nema puno izbora, damo. Oni će nas drogirati prije nego nas izvedu odavde, mogu ti to garantirati. Neće riskirati da pobjegnemo iz auta.“ „Rekli su da ne znaju tko je Dean?“ Raide zagunđa. „Znaju. Pametni jebač je učinio da izgleda kao da on nema ništa s tim. On je vjerojatno u baru, sjedi opušteno.“ „Bila sam ozvučena.“ 197

„Jesi dobila išta?“ Odmahnem glavom. „U kurac.“ „Otišla sam na policiju, Raide.“ On gleda u mene. „I?“ „Oni su me poslali unutra, ozvučenu, da dobijem priznanje od Deana. On me otkrio i evo me ovdje.“ Raide uzdahne. „To ostavlja samo jednu opciju.“ „A to je?“ „Borimo se.“ Suzim oči. „Borimo se?“ „Da, borimo. Nismo u lisicama-oni su možda pametni, ali su glupi kada je u pitanju držanje zatočenika. Ja nisam bio dovoljan da ih savladam sam, ali s tobom ovdje, možda imamo šanse. Samo ih je šest, pet sada kada sam ubio jednog. Brojao sam ih.“ „Koliko dugo si ti ovdje?“ „Nekoliko dana.“ „Žao mi je,“ šapnem.

On me uzme za bradu i prisili da ga pogledam. „Nema ničega zbog tebe da ti bude žao. Ti me nisi stavila ovdje.“ „Ako izađemo van, što ćemo napraviti s Deanom?“ „Ja ću riješiti Deana.“ Srce mi se stegne. „Raide, ići ćeš u zatvor.“ „Samo mi vjeruj, dobro?“ 198

Moja nada umre malo. On mi se daje, ali u isto vrijeme i ne. Raide želi osvetu i on će napraviti što god može da ju dobije, bez obzira na cijenu. To boli, zato što sam mislila da sam ja dovoljna da mu promijenim um, ali istina na stvari je da ga on neće promijeniti. On želi svoju osvetu i bez obzira na što, on će ju dobiti.

Maknem se s njegova krila, zaustavim suze i kažem jednoličnim glasom: „Kakav nam je plan?“ „Grace...“ Pogodim ga pogledom. „Samo mi reci kako ćemo izaći odavde.“ On me proučava pa uzdahne. „Oni se mijenjaju i po onom što sam čuo, kada mijenjaju smjene, druga ekipa odlazi. Čuo sam aute kako dolaze i odlaze. Tako da možemo pretpostaviti da ćemo morati savladati trojicu.“ „Kako ćemo to napraviti?“ „To treba biti iznenadni napad. Kada uđu, moramo iskoristiti našu šansu. Ti si jaka, ti možeš savladati potpuno odraslog muškarca.“ „Ne ako ima pištolj.“ „Možeš, pogledaj oko sebe, Grace.“ Pogledam po jednostavnoj sobi. „I?“ „Vidiš onu policu za knjige?“ Pogledam u kut i vidim staru policu za knjige, ispunjenu knjigama. Osim trošnog, zahrđalog okvira za krevet koji nema madrac, to je jedina stvar u sobi.“ „I?“ „Posložimo ju, kada uđu, gurneš ju na njih. To će nam dati dobru priliku za borbu. Ako se možeš domoći pištolja, napravi to. To nam je najbolja šansa.“ To nije loša ideja.

199

„Što ako ih bude više od tri?“ On slegne. „Mi ćemo umrijeti sutra, ionako. Zar ne misliš da je vrijedno rizika?“ Klimnem. „Onda sutra ujutro, ćemo napraviti to.“ Klimnem opet.

Odvučem se u svoj kut i mogu osjetiti Raideove oči kako se ukopavaju u mene.

Legnem dolje, koristim ruku kao jastuk. Zatvorim oči i ugušim sve osjećaje. Moram se fokusirati. Moram nas izvući odavde. Ako to ne učinim, izgubit ću svoju borbu.

I ne mogu si dopustiti da izgubim to.

200

Stenjanje me trzne od spavanja i treba mi nekoliko trenutaka da dođem sebi. Pod je čvrst ispod mene, a moja rebra bole dok polako koristim ruku da se podignem u sjedeći položaj. Stenjanje postaje glasnije i shvatim da je to Raide. Zvuči kao da je u boli. Posegnem i protrljam oči, onda protresem svoju ruku da vratim nešto osjećaja u nju.

Raide ispusti bolni zvuk i ja se gurnem na ruke i koljena i otpužem do njega. „Hej,“ kažem blago. „Jesi li dobro?“ nisam sigurna je li budan ili spava, mrkli mrak je ovdje. „Njah,“ zagunđa. „Tvoja ruka?“ „Jeah.“ Sranje. Kako bih mu trebala olakšati bol? Možda je previše pritiska na rani. Ne mogu vidjeti, kako bih trebala provjeriti to? „Želiš li da ti olabavim zavoj?“ „Da,“ rašpa. „Molim te.“ Posegnem dolje nježno, prelazim rukama preko njega sve dok mu ne nađem ruku. Pronađem čvor koji sam vezala i olabavim ga nježno. On skoro jaukne od olakšanja dok olabavim ručno rađeni zavoj. Voljela bih da mogu vidjeti. Možda mogu moliti za lijekove protiv bolova? „Trebaš lijekove protiv bolova.“ 201

„Imam neke.“ „Zašto ih nisi uzeo?“ Ne kaže ništa. „Bože, Raide, jesi li uvijek tako ponosan?“ On se nasmije, ali s puno boli. „Većinom.“ „Gdje su?“ „Džep.“ „Ima li ovdje svjetla?“ „Samo usrana lampa kraj okvira za krevet.“ Moralo mi je to promaknuti. „Drži se.“ Pužem polako do kreveta i opipavam put do tamo. Treba mi nekoliko minuta, ali konačno opipam lampu pod prstima. Petljam po njoj i upalim. Svjetlo treperi nekoliko puta, ali konačno zasvjetli. Otpužem nazad do Raidea i gledam mu u ruku. On je na leđima, s njom kraj sebe. Pogledam u njega, a on gleda u mene s prelijepim, nježnim izgledom na licu. Pogledam dolje brzo i fokusiram se na njegovu ruku.

Kada ju odmotam, crvena je i natečena. Bože, izgleda upaljeno. Gledam uokolo, i primjetim bocu vode u kutu, tri četvrtine je puna. Morali su mu donijeti vodu u nekom trenutku. Klimnem prema njoj. „Mogu li to koristi?“ Raide se okrene i pogleda. „Ti prvo malo popij.“ Srce mi natekne, ali mu ne dopuštam da ide ispred mene. On je samo drag. Brine se da sam jaka. Uzmem bocu i otvorim, popijem dugački gutljaj. Ponudim malo Raideu koji isto popije. Onda nađem najčišći dio od ostatka majice i ulijem vode po tome.

Tapkam oko rane, pokušam ne reagirati na njegovo šištanje dok čistim najbolje što mogu. Kada završim, napravim novu loptu od materijala i stavim.

202

Ovaj put svežem labavije.

Onda, kao da zna da sam gotova, lampa se ugasi. Odlično. Nema više svjetla. „Isuse,“ promrmljam. „Komad sranja.“ Raide zagunđa. „Zar si očekivala da bude išta drugo?“ „Ha-ha,“ mrmljam. „U kojem džepu su tablete?“ „Lijevom, nazad.“ „Hoćeš se okrenuti i olakšati mi?“ „Nop.“ Kreten.

Posegnem do njegovih prsa. Uvučem tihi dah. Volim ga dodirivati. Namjerno prolazim svojim prstima polako dolje niz njegov trbuh. Kada dođem do njegovih traperica, kliznem prstima nježno, gurajući ih u prvi džep iako znam da tablete nisu tamo. Pređem mu po kurcu i čvrst je ispod mojeg dodira. Zagrizem donju usnu i mogu čuti disanje kako mu postaje uzbuđeno dok ja pomičem ruku i ulazim u drugi džep.

Pređem preko njegova kurca opet, onda maknem ruku i klizim preko kuka uokolo do njegove guzice. On se podigne malo i ja posegnem, nađem paketić u njegovom zadnjem džepu. Izvučem ga van i on se spusti nazad dolje. Želim ga. Pogrešno je i znam da ne bih trebala, ali da. Želim ga. Želim posegnuti dolje i opustiti ga. Želim ga osjetiti u sebi. Želim ga poljubiti. Želim ga okusiti.

Izbacim dvije tablete i posegnem, koristim prste da pronađem njegove usne. On ih razdvoji i ja ubacim tablete na njegov jezik. Prije nego mogu maknuti svoje prste, on zatvori svoje usne oko njih i zasiše. Zacvilim i pomaknem se. Vrućina se skuplja među mojim nogama? Mi se možda ne izvučemo odavde, neću potrošiti svoje zadnje minute odolijevajući muškarcu koji me zarobio toliko temeljito. „U kolikoj si boli?“ prošapćem. „Osjećam se mnogo bolje,“ on kaže, glas mu je težak.

203

Laže, ali radi to zato što zna što želim. On to želi, isto. Ja mu to neću uskratiti, ne sada. „Ne miči se.“ Prođem mu prstom niz prsa i preko trbušnjaka. Stanem na početku traperica i kliznem rukom preko vrha, osjećajući ga natečenog i debelog ispod njih.

Stisnem ga i on prošišti. Osmjehnem se u tami. Mučim ga koristeći svoj dlan da ga trljam preko traperica, on se trzne i gurne kukove gore, tiho moleći još, ali ja ga samo polako trljam. „Nastavi raditi to,“ on dahće, „i svršit ću, a ti ćeš propustiti.“ Dobro kaže.

Prestanem trljati i pronađem gumb. Otkopčam, povučem ih dolje sve dok mu ne oslobodim kurac. Omotam ruku oko njega i zajecam na vrućinu koja zrači od njega. On je tako čvrst i debeo, sama pomisao kako će se nevjerojatno osjećati u meni mi steže splovilo. Pogladim ga glatko dok smještam svoje tijelo preko njegovih nogu. Onda se nagnem dolje i dodirnem svojim usnama njegovu izloženu krunu. „U kurac, da,“ on šišti.

Vrtim jezik oko vrha i onda otvorim usta i usišem ga. On stenje i gura se gore, gurajući još više svoju debelu dužinu u moja usta. Uzmem ga, klizeći usnama dolje, onda gore opet. Nježno pređem zubima preko kože i on zadrhti. Volim imati kontrolu.

Omotam prste oko baze i počnem gladiti dok ga sišem duboko i jako, osjećam kako se gura uz pozadinu mojeg grla. „Isuse,“ on gunđa. „Moraš stati ili će biti kraj.“ Uvučem ga još jednom dugo i duboko i pustim ga. Ne skidam svoju odjeću, samo maknem dovoljno da mu mu omogućim pristup. Onda se popnem preko njega, uzmem mu kurac u svoju ruku. Navodim ga na svoj ulaz i sporo se spustim na njega. Mi oboje zastenjemo nisko i grleno dok me on ispunjava. Kada je potpuno smješten, izdahnem i počnem polako, nježno, rotirajuće pomicanje. „Brže, dušo,“ on gunđa, koristi svoju jednu ruku da zarobi moj kuk.

204

„Ne,“ zacvilim. „Polako.“ Ljuljam se. Moji prsti nađu moj klitoris i ja zatvorim svoje oči, zabacujući glavu nazad. „Grace,“ on kaže stegnuto, „brže.“ „Ne.“ Bože, osjećam se tako jebeno nevjerojatno. „Dušo.“ On se trzne. „Sranje.“ „Svrši u meni,“ dahnem u tamu. „Svrši, Raide.“ „Jebeš ga.“ Sjedne i drži me u istom položaju. Omota ruku oko mojih leđa, a drugom uzme moj kuk. Koristi moje tijelo da ubrza ritam.

Ispružim ruku i pronađem njegovu zdravu ruku i tu mogu osjetiti njegov biceps, ispupčuje se dok koristi moje tijelo da učini da ga jebem jače. Ozlijedit će si ruku. On će - oh Bože, ovo je tako odlično. „Ozlijedit ćeš se.“ „Onda me jebi jače,“ zalaje blago.

Odmotam se od njega i okrenem, postavim se na ruke i koljena. On posegne, shvativši i stavi ruku na moj kuk i uđe u mene, duboko. Vrisnem kad me počne jebati, jako i čvrsto. Naša koža plješće zajedno, a ja grizem svoju usnu da se zaustavim od vrištanja njegova imena. Kurac mu je duboko i koristi ga savršeno. Jebe me sve dok ne izvučem krv iz usnice. „Raide,“ dahnem u tamu. „U kurac.“ Svršim s trzajem. Toplina se širi od mog spola do trbuha i grabim pod dok mi se tijelo trese od oslobođenja. Raideovi kukovi udare u moju stražnjicu još šest puta prije nego ispusti dugi, hrapavi dah i znam da je i on pronašao svoje oslobođenje. Nakon nekoliko minuta, isklizne iz mene i čujem kako se zakopčava. Zvuk njega kako sjedi 205

daje mi do znanja da je on dobro i gotov, tako da nađem svoju odjeću i pobrinem se da sam obučena prije nego sjednem kraj njega. „Ovo je bilo perverzno,“ prošapćem.

On se nasmije. „Zatvorenici osuđeni na smrt dobiju zadnji obrok. Mi smo zaslužili zadnju jebačinu.“ Zatvorim oči i on primijeti moju tišinu. „Izbavit ću te odavde, Gracie. Kunem se.“ „Ne možeš obećati to, Raide.“ On posegne i omota svoje prste oko mojih. „Izbavit ću te odavde. Kunem se.“ Nadam se da je u pravu.

⁂ „Duboko udahni nekoliko puta, damo,“ Raide kaže, primajući me za bradu. „Ti možeš to.“ On je pomaknuo ranije jutros policu tako da ju mogu gurnuti i otići će gdje treba. „Kada kažem sad, gurni ju najjače što možeš.“ Klimnem, gutajući. „Mi ćemo se izvući odavde, ali ti se moraš boriti, dušo. Možeš li to?“ Stanem uspravno i kažem jakim glasom, „Da, mogu.“ On se smiješi, s pola svoje usne, što čini moje srce da gori za njim. „Tako je, djevojko.“

206

Stanem iza police. Ne znamo kada će doći, ali nećemo riskirati. Pritisnem dlanove uz nju, gurnem dolje svoj strah i izvučem van opaku Grace. Mi stojimo tako mora biti solidnih dva sata. Ruke me bole i većinom se naslanjam na policu za knjige.

Onda čujem zvuk otključavanja brave. „Grace,“ Raide šapne, „jesi li spremna?“ „Spremna.“ Vrata se otvore i ja se ispravim. „Koji k...?“ „Sada, Grace!“ Raide zalaje.

Gurnem policu najjače što mogu. Sruši se naprijed i čujem glasni, bolni jauk dok je nekog srušila dolje. Pištolj opali i ja skočim van prije nego čak imam priliku da pogledam na koga ili što je polica srušila. Raide se bori s muškarcem, njegove ruke su omotane oko pištolja u njegovoj ruci. Drugi je pola zaglavljen ispod police, ali ima pištolj kojim cilja u Raidea. Skočim naprijed i izbacim oružje iz njegove ruke. Odkliže po podu i on šišti i psuje me.

Krenem se baciti za pištoljem, ali njegova ruka se izbaci i uhvati mi zglob.

Povuče me jako i padnem dolje s udarcem na pod. S udarcem, on se uspije osloboditi ispod police. I baci svoje tijelo na mene.

Ja udarim svojim laktom u njegova rebra, onda posegnem nazad i pronađem mu kosu. On stavi svoje prste oko mojeg vrata i krene stezati, tako da ja povlačim njegovu kosu, vučem ju tako jako, da grumen nje otpada. On vrišti i lupi me jako.

Odjednom njegove težine nema i on se kotrlja po podu. Raide se još uvijek bori s drugim muškarcem, ali on više nema pištolj. Kotrljao se po podu. Raide mu ga je morao izbaciti dok smo se mi hrvali. Ne trošim vrijeme. Kliznem prema pištolju i kada mi se prsti omotaju oko njega, želim viknuti od olakšanja. Okrenem se nazad prema muškarca s kojim sam se borila i vidim da on juri prema meni opet. Naciljam i pucam, pogodim mu čašicu koljena. On pada na pod s urlikom i ja ga brzo oborim na pod.

207

Previše je zauzet vrištanjem u boli da bi se borio, tako da se maknem s njega i okrenem prema Raideu. On je uspio savladati svojeg tipa, čak i s bolnom rukom. Ima njegovu ruku povučenu čvrsto iza njegovih leđa, lica pritisnutog u pod. „Grace, daj mi te lisice s njegova remena.“ Pojurim i uzmem lisice. Opasam ih oko tipovih zapešća i Raide ga pušta. „Idemo odavde.“ Oboje požurimo prema vratima. Još jedan muškarac leži kraj njih. Krv mu curi iz glave i on je gotov. Njega je morala udariti polica. Ne ostajemo da ga proučavamo, samo istrčimo iz sobe. U staroj smo trošnoj kući. Raide me gura iza sebe dok se mičemo, uvjeravajući se da nema nikoga vani.

Kada izađemo van, dva su auta parkirana. Potrčimo prema njima i srećom za nas, ostavili su ključeve u jednom. Zašto ne, osamljeno je ovdje. Mora da smo daleko van grada zato što sve što vidim je gusto drveće, duga prašnjava cesta i usrana stara kuća.

Raide otvori vrata vozača i brzo uđe unutra. Skoči na sjedalo i mi krenemo čak prije nego sam svezala pojas. „Jesi li ozlijeđena?“ Raide upita dok poskakujemo po zemljanom putu. „Ne,“ kažem, prelazeći rukama po tijelu. „Ti?“ „Ne.“ Glas mu je stegnut, tako da pogledam u njega. Krv mu curi niz ruku, tamo gdje je pogođen. „Raide, krvariš.“ „Dobro sam.“ „Ne, nisi.“ „Ne mogu stati i brinuti se o tome sada.“ Ne mogu se raspravljati vezano za to. „Što ćemo napraviti?“ On me pogleda na nekoliko sekundi, i ono što vidim u njegovim očima me plaši. „Mi ćemo to završiti.“ 208

Pod „završiti“ pretpostavljam da misli ubiti Dean.

On ima taj pogled na licu. Ljut je, pati i izgleda kao da je više nego spreman učiniti da sestrin ubojica plati. Znam da ga ne mogu odgovoriti od toga, ne bi bilo važno ono što kažem, on je odlučio. Odlučio je to prije nego sam se ja pojavila. Ne govori mi ništa više i zbog toga što mi je tijelo iscrpljeno, zaspim.

Kunem se da, prije nego sam kompletno u tami, da sam čula Raidea kako govori, „Žao mi je, dušo.“ Mora da sam spavala poprilično; ili smo mi bili bliže našem dijelu grada nego što sam mislila, zato što Raide me budi s mekom rukom na mom obrazu. Pustim oči da se treptajući otvore i mogu vidjeti da me gleda.

Još uvijek smo u autu, a on ima bolni pogled u očima. Bože, jesam li prespavala to? Je li on već došao do Deana? Sjednem brzo i odmah vidim da nismo blizu Deanovog skloništa. Niti blizu. Mi smo na… mom poslu. „Raide,“ šapnem, „zašto smo ovdje?“ Mogu vidjeti Dona, Vancea, Julia i Yorka kako stoje kraj pločnika. Pogodi me poput malja u srce: Raide se predaje. Vratio me nazad ovdje. Riskirao je sve, odustao od svoje osvete i doveo nas oboje nazad ovdje. On žrtvuje se… zbog mene.

Ne. „Raide,“ graknem. „Ne.“

209

On posegne, primi me za čeljust. „Rekla si da sam sebičan, zato što sada imam tebe u svom životu, trebao bih se boriti. Bila si u pravu. Ne mogu otići zbog njegova ubojstva, Grace, zato što to znači izgubiti tebe. Ovo sam ja nesebičan. Ovo sam ja koji radim ispravnu stvar.“ „Ali...“ kažem i suze krenu niz moje obraze. „Ali mi nemamo Deana, ako ga ne nađemo...“ „Onda ću otići na dugo vremena,“ on kaže nježno. „Ali, dušo, to je još uvijek ispravna stvar.“ Stvarno me pogodi i ja poletim prema njemu. „Ne, mi ga možemo naći. Možemo ga naći, Raide. Imamo priliku popraviti to. Ne moraš raditi to. Bila sam u krivu, možemo to popraviti. Ne moraš raditi ovo.“ Gurne me nazad i gleda u moje oči, ali ja plačem tako jako, da ga ne mogu vidjeti. „Ne, dušo, ovo ja rješavam. Vjerujem njima. Vjerujem tebi. Vjerujem Kelly.“ Vrata se otvore i Don se nagne. „Vrijeme za ići.“ „Ne!“ vrisnem, posegnem i uzmem Raidea za ruku. „Ne, molim te. Trebamo samo još malo vremena.“ „Imala si svoje vrijeme, Grace,“ Don kaže nježno. „Moramo ga privesti.“ „Ne!“ vrisnem. „On to nije napravio, Don. Nije.“ Don me pogleda iskreno bolno. „Ja moram obaviti svoj posao, a ti me moraš pustiti.“ Raide se okrene prema meni. „Hej, pogledaj me.“ Okrenem svoje slomljene oči prema njegovim. Mislila sam da želim ovo. Mislila sam da je tako najbolje. Mislila sam da će to riješiti sve. On nije trebao pasti zbog toga.

Ja sam mu trebala pomoći i nisam uspjela. Ako ne nađemo Deana, možda neću vidjeti

210

Raidea dugo, dugo vremena. Zašto sam ikada mislila da privođenjem njega ovdje je najbolje? Što sam napravila? Izgubit ću ga. Ne mogu ga izgubiti. „Dušo, pogledaj me.“ Trepnem i njegove jantarne oči mi dođu u vidik. „Mi ćemo riješiti to, ali čak ako i ne, moraš znati...“ „Raide, ne,“ rašpam.

On se nasloni bliže. „Moraš znati da te volim. Moraš znati da si me promijenila.

Moraš znati da ovo. Ovime ti ja pokazujem da sam se svega odrekao. Zbog tebe. Zbog mene. Zbog Kelly. Doći ćemo do druge strane, vidjet ćeš.“ Prije nego mogu odgovoriti, ili čak poljubiti ga, Don uzme Raidea za ruku i izvuče van iz auta. Stavi mu lisice i Raide jaukne u boli i ja puknem. Gurnem vrata, ali ne uspijem ni nogu spustiti prije nego me Vance omota svojim rukama. „Moraš pustiti Dona da radi svoj posao, Grace.“ „Raide!“ viknem dok ga Don vodi do auta, „Volim te!“ On pogleda preko svojeg ramena na mene i osmjehne se.

Noge mi popuštaju i plačem.

211

„Vjeruješ li mi, Grace?“ Podignem glavu i gledam u Yorka, koji kleči ispred mene. Još uvijek sam u uredu. Prošla su dva sata otkako je Raide uhapšen. Glava mi je zbrkana od emocija, ali tijelo je tupo. Moj tata je ovdje, ali čak ni on ne može doprijeti do mene sada. Osjećam se čudno iznutra. Znam da je ovako najbolje, ali Dean je dokazao da je pametan i to znači da postoji šansa da nećemo dobiti što trebamo, a ta sama pomisao mi steže želudac.

Volim ga.

Prokletstvo, volim Raidea Knoxa. „Grace, zlato?“ Trepnem i shvatim da York još govori. Prisilim osmjeh. „Oprosti?“ „Vjeruješ li mi?“ Klimnem polako. „Naravno da da, ali...“ „Hej,“ on kaže, posegne i uzme mi lice u ruke. „Moraš me pustiti da ja to napravim na svoj način.“ „On mi je uzeo ozvučenje, napravio da izgleda da on nije sudjelovao u tome, on će se izvući s tim i...“ „To me vraća nazad na moje početno pitanje,“ York se ubaci. „Vjeruješ li mi?“

212

Uzdahnem. Znam da moram dati Yorku da preuzme sada, ali pustiti znači da postoji solidna šansa da neću više nikada vidjeti Raidea, a to me plaši. „Da,“ konačno prošapćem. „Onda me pusti. Ti moraš otići, odmoriti se i pregledati.“ „Dobro sam,“ kažem blago. „Onda idi doma.“ Moj tata se odluči sada uplesti u razgovor. „Dođi doma sa mnom, Gracie. Ostani sa svojom obitelji nekoliko noći.“ Puhnem. „Mislim da me mama ne želi tamo.“ Tatine oči omekšaju. „Naravno da želi. Dođi.“ Klimnem slabo. „Dobro, da, naravno.“ Ideja da budem sama sada me plaši dovoljno da želim biti s nekim. Moj tata je najbolja osoba na koju mogu pomisliti. Vance je jedva progovorio sa mnom, a Kady radi, tako da to ostavlja moju obitelj. Gurnem se na noge, a York mi stisne ruku nježno prije nego se okrene tati. „Obavještavat ću te.“ Tata klimne, omota ruke oko mene i povuče me prema vratima.

Don stane ispred nas prije nego izađemo. On posegne i stavi ruku na moje rame. „Znam da patiš sada, ali ovo je najbolje mjesto za njega da bude.“ Klimnem. Nemam snage da mu dam više. „Stvari će postati bolje ubrzo.“ „Hvala, Don,“ zacvičim.

Pustim oči da se prebace na Vancea dok izlazim. On me gleda s izrazom na licu koji pokazuje njegovu bol i zbunjenost. Ne osmjehne se, tako da niti ja. Samo spustim

213

glavu dolje i pustim tatu da me vodi do auta. Uđemo tiho i krenemo se voziti do doma.

Svi su rekli riječi utjehe, osim Vancea. Ne želim čuti više kako će biti u redu.

Ovo je ono što sam željela. Željela sam da se Raide preda. Željela sam da ne ubije Deana.

Dobila sam što sam htjela.

Pa zašto onda dovraga boli toliko?

⁂ „Oh, zlato,“ mama kaže čim uđem kroz vrata. „Bila sam van sebe.“ Omota ruke oko mene, ali zagrljaj joj se čini hladnim. Znam da je zabrinuta, znam da me voli, ali ona nije utjeha koju trebam sada. Držim sve, ali samo jedva. Još jedna riječ o Raideu i ovoj situaciji i možda neću moći držati više. Pustim ju da me grli dugi trenutak prije nego se povučem nazad i prisilim osmijeh. „Idem samo leći.

Iscrpljena sam.“ „Naravno. Pripremila sam tvoju staru sobu.“ Klimnem, pogledam tatu još jednom prije nego nestanem niz hodnik. Uđem u svoju staru sobu i vidim da ju je stvarno uredila da bude udobna. Zahvalna sam joj na tome. Moj stari bračni krevet je prekriven mojim najdražim ljubičastim pokrivačem. Tu ima mekih, pahuljastih jastuka posloženih uredno na vrhu. Prozor je otvoren i blagi povjetarac puše. Skinem cipele, skinem se do grudnjaka i gaćica i uvučem u krevet.

Zatvorim oči i borim se protiv boli.

To je jedini način da to prebrodim.

Moram biti jaka za Raidea.

214

Ne budim se do rane večeri. Moje cijelo tijelo boli kao da sam upravo pretrčala maraton. Prisilim se sjesti i onda se izvučem iz kreveta. Noge mi se osjećaju kao olovni baloni dok hodam do kupaonice. Osvježim se, presvučem u pamučne hlačice i majicu, i onda krenem prema zvuku glasova. Uđem u dnevni boravak i vidim svoju obitelj kako jedu ispred televizora.

Prsa mi se stegnu.

Osjećam se kao stranac, tako drugačije, tako užasno samo. „Hej, dušo,“ tata kaže, odgurne svoju hranu u stranu i ustane. „Nismo bili sigurni hoćeš li ustati za večeru. Ima u frižideru za tebe za ugrijati ako si gladna.“ Odmahnem glavom. „Nisam.“ On posegne i uzme me za obraze. „Jesi li dobro?“ Slegnem. „Dođi i sjedni, gledaj televiziju s nama.“ Priđem i spustim se na prazno mjesto kraj njega. Gretchen je kraj mene, i umjesto njene uobičajene primjedbe, ona mi daje limenku soka. „Tvoja najdraža. Ja ne mogu popiti sve.“ Gledam u to, onda u nju i mogu vidjeti da se trudi. Ona se nikada ne trudi, tako da uzmem i šapnem, „Hvala.“ „Sviđa mi se tvoja boja kose!“ Stacy kaže, započinjući razgovor. „Ah, hvala.“

215

„Jesi li ju bojila nedavno,“ mama se uključi.

Znam što rade i cijenim to, stvarno da, ali nije potrebno. „Ne morate to raditi,“ kažem im. „U redu sam. Dobro je.“ „Lijepo te imati ovdje,“ mama kaže nježno.

Osmjehnem se. „Lijepo je biti tu.“ „Jesi sigurna da nećeš malo hrane? To je tvoje omiljeno?“ Pogledam u Gretchenin tanjur i vidim, zapravo je moje najdraže. Carbonara s piletinom i gljivama. Moja mama može biti kraljica ljepote u srcu, ali zna kuhati. Trbuh mi se steže i pretpostavljam da bih trebala pojesti nešto. Podignem se s kauča i prisilim sretan osmijeh. „Mislim da ću si podgrijati.“ Mama zasja i samo to čini vrijedno truda. Odem do kuhinje i friždera. Izvadim carbonaru i vilicom stavim nešto u zdjelu. Onda stavim u mikrovalnu i naslonim se kukom uz pult dok se grije. Kada je gotovo, pridružim se obitelji na kauču. Oni gledaju neki bezvezni modni šou, tako da odlutam i samo jedem.

Kada su reklame, čujem vijesti i cijelo tijelo mi se ukruti. „Potraga za osumnjičenim za ubojstvo Raideom Knoxom je završena danas, kada ga je policija uhapsila. Špekuliralo se da je Raide bio sa ženom kada je uhapšen. Tražili su ga već poprilično vremena, nakon što je pobjegao od jamčevine. Govori se da je osumnjičen u slučaju vezanom uz smrt njegove sestre, Kelly Knox. Imat ćemo više informacija kasnije večeras.“ Srce mi se izvije i odjednom se hrana u mojem trbuhu uskomeša kao da će se podići i izaći kroz moje grlo van. Spustim zdjelu dolje i ustanem brzo, boreći se za zrak dok bol zrači mojim srcem. „Dušo,“ tata kaže, ali njegov glas je više nego mutan u mojem umu. „Dobro sam,“ graknem, okrenem se i odjurim nazad u svoju sobu.

Kada uđem unutra, srušim se na krevet i uzmem nekoliko smirujućih udisaja.

216

Oni ne znaju ništa, a opet njegovo ime je na svim vijestima. Progutam dolje žuč koja prijeti podići se, dok se borim da smirim emocije. Još sam uvijek sklupčana u čvrstu loptu kada se blago kucanje čuje na mojim vratima. Ne javljam se. Ne želim se pomaknuti. „Grace, zlato, imaš posjetitelja.“ Ne želim posjetitelje. Vrata zaškripe, ali ne gledam. „Grace?“ Vance.

Stegnem oči zatvorene i samo želim da jebeno ode. „Sranje.“ Vrata se zatvore, ali Vance je još u sobi, mogu mu čuti korake kako zatvaraju razdaljinu između nas. Onda osjetim kako se krevet udubljuje dok on sjeda. Ne otvaram oči. „Zlato, otvori svoje oči.“ Ne radim to. „Gracie..“ Otvorim oči i one minute kada ga vidim, donja usna mi zadrhti. „Ako si ovdje da se razmećeš,“ graknem. „Ne gnjavi se.“ On suzi svoje oči. „Za kakvu vrstu muškarca me smatraš?“ To je bilo usrano za reći, znam.

Moja usna nastavlja drhtati, a on uzdahne, odbaci svoje cipele i legne kraj mene.

Povuče me u svoje ruke i ja se ne mogu više suzdržavati. Puknem. Suze krenu i teku niz moje obraze, a moje cijelo tijelo počne se tresti dok se jecaji trgaju iz mojeg grla.

Vance me drži, ne govori ništa. Ne treba.

Plačem toliko jako i toliko dugo, da mi tijelo doslovno padne u iscrpljenost.

Vance se nije pomaknuo tijekom mojeg ispada, samo me držao blizu svojeg tijela. Kada mi jecaji posustanu, on se pomakne i pogleda dolje na mene. „Jesi li dobro?“

217

„Mislim da da,“ rašpam. „Tako mi je žao, Grace.“ Odmahnem glavom, ali on nastavlja. „Bio sam gad. Nisam te trebao tretirati onako zbog svoje vlastite ljubomore. Bio sam loš prijatelj kada si trebala dobrog.“ „Ovdje si sada,“ šapnem u njegova prsa. „To je jedino bitno.“ „I bit ću ovdje koliko god me dugo budeš trebala.“ Klimnem. „Spavaj, zlato. Iscrpljena si.“ „Nećeś otići?“ graknem. „Ne,“ kaže blago. „Neću otići.“ Hvala Bogu.

218

York

„Šefe?“ Maknem pogled sa svoga laptopa i vidim Mathewa kako stoji na vratima. On je još jedan detektiv u ovom odjelu i imam ga na Raideovom slučaju sada već tri dana. „Reci mi da imamo dobre vijesti?“ promrmljam. „Bolje nego dobre. Imamo Deana.“ Uzdahnem od olakšanja. „Hvala Bogu na tome. Je li u pritvoru?“ „Jeah, možeš ga vidjeti kada budeš spreman. Šefe, prije nego odeš, ima još nešto.“ Gledam u njega sa izrazom koji mu govori da pakleno požuri. „Djevojka je došla nakon priče na vijestima sinoć, rekla je da ima informacije za koje vjeruje da bi nam pomogle.“ Oni vrte Raideovo lice na vijestima već nekoliko dana , ali sinoć su napravili veliku predstavu koja je uključivala imenovanje Deana kao novog sumljivca. „Što ona želi?“ „Ona kaže da je bila u vezi s Deanom prije nekoliko godina prije nego je bio s Kelly. Ona kaže… Šefe, ona kaže da ju je on tukao i silovao.“ Trznem se. „Jesi li ozbiljan?“ „Smrtno. Ona je u čekaonici.“ „Ime?“ 219

„Janet Liason.“ Ustanem. „Odvedi ju u privatnu sobu. Razgovarat ću s njom sada.“ On klimne i nestane. Prsa mi se ispune nadom. Nešto ovakvo moglo bi točno ono što trebamo da očistimo Raideovo ime. Završim svoju šalicu kave i izvučem svoj notes i snimak, onda krenem u sobu u koju je smještena. Otvorim vrata i ona pogleda gore.

Uplašena je, mogu reći. Lice joj je blijedo, a oči raširene. Ona je jedva prosječna djevojka, sa smeđom kosom i velikim zelenim očima. „Ti mora da si Janet,“ kažem, zatvarajući vrata blago iza sebe. „Moje ime je detektiv Peterson, ali možeš me zvati York.“ Ona prisili drhtavi osmijeh i ja sjednem. „Rečeno mi je da si došla s nekim informacijama koje bi mogle pomoći našem slučaju.“ Ona klimne. „Ja - ja sam stvarno uplašena,“ ona grakne. „Hoće li… mislim…Hoće li me on ozlijediti ako kažem?“ U kurac. „Mi ćemo poduzeti što god treba da te zaštitimo, Janet. Obećajem.“ Ona klimne. „Nisam došla prije, znam da sam trebala ali...“ „Nisi bila spremna,“ završim za nju. „Nema ništa loše u tome.“ Ona vidljivo proguta i pogleda me sa svojim slomljenim zelenim očima. Volio bih ubiti Dean zbog boli koju je ostavio na njenom licu. „G-g-g-g-gdje da počnem?“ ona zamuca. „Od početka, ne žuri mi se.“ „Upoznala sam Deana kod prijatelja u kući,“ ona počne. „Bio je šarmantan i sladak i primijetio me. Nitko me ne primjećuje, tako da sam trenutno bila privučena njime. Pričali smo i on me pozvao na spoj. Prihvatila sam. Mi smo hodati i nakon nekoliko mjeseci, primjetila sam da se promijenio. Bio je ljut na mene cijelo vrijeme, pogotovo kada sam mu rekla da nisam spremna za,“ obrazi joj pocrvene „znate.“

220

„Da, nastavi.“ „Jedne noći, on je sredio taj veliki izlazak za nas. Odveo me na večeru, kupio mi nakit i cvijeće, čak je i zapalio svijeće. Bilo je prelijepo. Kada smo došli doma, počeo se gurati na mene. Kada sam odbila, naljutio se. Želio je znati što više trebam. On je napravio sve ispravno, pa zašto do vraga ja ne dajem. Posvađali smo se i...“ Ona proguta. „Uzmi si vremena, Janet.“ Duboko je par puta udahnula. „Udario me. Bila sam šokirana, tako slomljena da se nisam borila kada se gurnuo na mene. Silovao me, a ja se nisam ni branila.“ Suze poteknu i ona počne jecati. „Janet,“ kažem nježno. „Nije bila to tvoja greška. Bila si uplašena.“ „Bila sam tupa,“ ona vikne. „Nisam se mogla pomaknuti.“ Bože, jadna žena. „Nakon toga,“ ona nastavlja prije nego mogu odgovoriti,“ nakon toga nastavio me tući. S vremenom sam pobjegla od njega. Imala sam obitelj tako da sam pobjegla.

Nisam ga vidjela ponovno.“ „Radiš ispravnu stvar, prijavljujući to.“ Ona klima. „On je loš muškarac, i… pa, vidjela sam vijesti kada su pitali ima li netko informacije… Znam da neće pomoći slučaju, ali ja...“ „Janet, ono što si ti napravila ovdje danas je jako hrabro i obećajem ti, to će pomoći na više načina nego što možeš zamisliti.“ Dean, padaš.

⁂ 221

„Ne znam zašto sam ovdje!“ Dean ispljune, potežući lisice. „Samo sam išao na pivo.“ „Ti točno znaš zašto si ovdje, Dean,“ kažem, naslanjajući se nazad u svojoj stolici. „Ne znam.“ „Znaš. Pričaj mi o smrti Kelly Knox.“ Promeškolji se. „Rekao sam vam sve o tome.“ Slegnem. „Volio bih čuti ponovno.“ On ogoli svoje zube i zareži, „Nema se što tu reći. Onaj psihopat je došao tamo i premlatio je, onda ju izbo. Kada sam ja pokušao pomoći, on me premlatio kao da me misli ubiti.“ „Zašto je on samo došao i prebio svoju vlastitu sestru?“ „Zato što je jebeni luđak.“ „To nije odgovor.“ Dean se zagleda u mene. „Kako u kurac bih ja mogao znati? Bio je lud. Toliko kontrolirajući nad njom. Nije me htio blizu nje. Ona me branila, a njemu se to nije svidjelo.“ „Znači, ti mi govoriš da ju je on ubio zato što ona nije htjela ostaviti tebe?“ „Da.“ Prekrižim ruke. „Pričaj mi o zlostavljanju.“ Dean se tijelo trzne. „Oprosti, molim te?“ „Čuo si me, Dean. Reci mi zašto si znao udariti Kelly.“ Dean oči se rašire i on promuca, „Nisam ju udario.“

222

„Ali jesi. Mi imamo telefonske popise i izjave susjeda.“ „To ne dokazuje ništa!“ on vikne. „Isto imamo izjavu od žene imenom Janet, koju si silovao i tukao prije nego si upoznao Kelly.“ Sva boja nestane iz njegova lica. Bingo. „N-nikad čuo za nju.“ „Stvarno?“ kažem, pučeći usne. „Smiješno, ona se čini da te poznaje poprilično dobro.“ „To nema nikakve veze s onim psihopatom Raideom Knoxom i njegovim slučajem.“ „Ima sve s tim. Bit ću izravan i reći ti, Dean. Ti si u ozbiljnoj nevolji. Mi imamo dokaze koji dokazuju da si bio agresivan i nasilan ne samo u jednoj, već u dvije od svojih veza. Imamo dokaz da si oteo Raidea i ženu imenom Grace, i držao ih kao zatočenike.“ Opet, Dean se trzne. „Ne znam o čemu pričaš.“ „Znaš da je Grace bila ozvučena, zar ne?“ Njegova koža postane još blijeđa, što mi govori da je on maknuo ozvučenje. Isto mi govori da on zna da je sjeban. Ne govori ništa, ali oči mu odu na lijevo u strahu. „Tako da mi imamo dokaz da si ju oteo, čuli smo sve. Sada, zašto bi ti oteo nevinu ženu ako nisi napravio ništa loše?“ Dean pukne. „Taj jebač me lovio!“ on poviče. „Nije htio posustati. Nisam bio siguran i radio sam što sam mogao da se zaštitim od toga da budem njegova sljedeća žrtva.“ „Ali on nije ubio Kelly, ti si.“ „Ti ne znaš ništa!“ urla. „Nisam ju ubio.“ 223

„Jesi i ja imam jaku istragu kao i dokaze protiv tebe. Zatvorit ću te, razumiješ?

Pobrinut ću se za to. Da ne spominjem da ćeš biti optužen za napad i silovanje usput.“ Zahvaljujem nebu za Deanov sprženi mozak, zbog sve droge koju je koristio, zbog njegove gluposti, zato što poviče, „Ti ne razumiješ. Ne. To nije bila moja greška.“ „Zašto mi ne kažeš što se dogodilo i mi ćemo biti blaži prema tebi,“ kažem, ne misleći ni riječi od toga. Znam da s kukavicama poput Deana, ponuda ičega što može spasiti njegov bezvrijedni život je uvijek dobra motivacija. „Što teže učiniš to za sebe, mi ćemo teže učiniti za tebe.“ „Ona me prisilila na to. Ona me jebeno prisilila da to napravim.“ Miran sam iako sve u meni želi vrištati od sreće. „Kako te neko može prisiliti da ga ubiješ?“ „Nije htjela slušati!“ on viče, očiju širokih i mahnitih. „Pokušao sam ju prisiliti.

Pokušao da vidi da sam ja dobar za nju, ali ona je samo htjela pobjeći nazad svojem bratu cijelo vrijeme. Nije se to trebalo dogoditi, posvađali smo se. Moraš mi vjerovati.“ „Oduzeo si nevin život, Dean.“ „Ona samo nije htjela stati!“ on urla, a cijelo tijelo mu se trza. „Ona me prisilila.

Ona me navela da ju izbodem. Samo sam želio da me sluša, a ona nije htjela. Nije htjela slušati.“ To je sve što trebam. Ustanem i obiđem stol. „Dean, uhapšen si zbog ubojstva Kelly Knox, isto kao i za napad i silovanje Janet Liason. Možeš govoriti, ali budi upozoren da sve što kažeš ili napraviš se može iskoristiti protiv tebe na sudu.“ I samo tako, još jedan manje.

224

Grace

Zvonjenje mojeg telefona me probudi iz sna.

Prošlo je četri dana od kada je Raide zatvoren i jedva da sam išta čula što se događa s njim. Sve što vidim su priče na vijestima. Još uvijek sam kod svojih roditelja, zato što se ne mogu prisiliti ići doma. Protrljam oči i gledam u svjetleći telefon. Kasno je, oko 22.00. Pogledam i vidim da je York.

Sa zijevanjem, podignem i javim se. „York?“ „Grace, zlato, oprosti ako sam te probudio.“ „Što je bilo?“ „Dobre vijesti. Uhapsili smo Deana večeras. Priznao je ubojstvo.“ Trepnem. Moj cijeli svijet prestane se vrtjeti. „Grace?“ „On...“ zakrkljam. „je priznao?“ „Da, priznao je. On je uhapšen, čeka suđenje. Odbijena mu je jamčevina. Pao je.“ Padnem u napad suza, cijelo tijelo mi potone nazad na krevet. „A Raide?“ graknem. „Oni idu na suđenje u ponedjeljak. Raide će biti oslobođen optužbi, međutim, on je ipak pobjegao od jamčevine.“

225

„Koliko dugo misliš da će dobiti?“ „Vjerojatno tri do šest mjeseci.“ To nije doživotno, ipak. Mogu živjeti s tri do šest mjeseci. „Hvala ti tako puno, York. Hvala ti.“ „Nema problema uopće, zlato. Čujemo se sutra.“ „U redu,“ šapnem. „Noć, Grace.“ „Noć, York.“ I te noći, po prvi put u ova četiri dana, odem spavati s nadom.

⁂ Raidovo i Deanovo suđenje ide kako je planirano u ponedjeljak. Oni su to pomakli puno brže nego nego što bi bila normalna suđenja zato što je Dean priznao ubojstvo Kelly. Dean je proglašen krivim za ubojstvo, dva napada, i silovanje. Osuđen je na život u zatvoru. Raide je proglašen krivim za napad i bježanje od jamčevine, osuđen je na četiri mjeseca u zatvoru. Ja sam tamo kroz to sve, ali najviše što dobijem je pogled svojeg prekrasnog muškarca. Kada ga izvode nazad van, on gleda u mene, a taj pogled sadrži toliko mnogo obećanja. Četiri mjeseca.

Ja mogu čekati četiri mjeseca.

Točno?

226

⁂ Dva mjeseca kasnije

Prošla su dva mjeseca od kada je Raide u zatvoru. Posjećujem ga često koliko mogu, ali Don preporučuje, zbog razloga posla, da to držim na minimunu. Vidjela sam ga samo tri puta od kada je odveden, i to kroz komad debelog stakla. Žudim da ga dodirnem, moje tijelo žudi osjetiti ga pritisnutog uz sebe. Nedostaje mi sa svakim trenutkom, ali znam da ću ga ubrzo vidjeti opet.

Još uvijek sam na poslovima u uredu, koji me drže poprilično zauzetom. Denver može biti ludo mjesto kada to želi biti i imali smo poprilično slučajeva koji su došli.

Uzbuđena sam vratiti se nazad u sedlo, ali upravo sada papirologija je vjerojatno najbolja stvar za mene. To mi dopušta da se fokusiram dok se nosim sa svim oko sebe.

Don je sve pustio da prođe, i čini se da se vratio potpuno nazad u normalu sa mnom. To je lijep osjećaj.

Radim jedno jutro kada mi telefon zazvoni. Premećem kroz papire da ga nađem, i vidim Kadyn broj na ekranu. S osmijehom se javim i stavim na uho. „Što ima?“ „Pa, ja sam kod tvoje kuće, točno. A ti imaš posjetitelja.“ „Kao prvo, zašto si kod moje kuće?“ „Tvoj rođendan je sutra, htjela sam ti pripremiti rođendansku zabavu iznenađenja.“ „Upravo si pokvarila to iznenađenje, znaš to, točno?“ Ona je tiha. „Pa, sranje.“ Nasmijem se. „Uostalom, tko je je tamo?“

227

„Neki tip imenom Benny.“ Benny! „Benny je tu?“ „Da, i,“ ona šapne tiho, „on je vruć.“ „Kady!“ upozorim. „Ne.“ Ona puhne. „Nisi zabavna. Možeš li doći ili bih ga trebala poslati k tebi?“ „Ja ću doći. Imam pauzu sada.“ „Dobro, vidimo se brzo.“ Završim poziv i uzmem jaknu, onda odjurim s brzim objašnjenjem dok prolazim kraj Dona. Žurim se doma i kada stignem vidim Bennyja i Kady kako se smiju nečemu na prednjem trijemu. Osmijehnem se velikim osmjehom kada me Benny primjeti i raširi svoje ruke. Bacim se u njih, a on me zavrti. „Benny, dobro te vidjeti.“ „Pomislio sam da podignem svoju guzicu i dođem vidjeti kako si. Raide bi me ubio da sazna da te nisam obišao bar jednom.“ Moj osmjeh zadrhti i on to primjeti. „Kako si?“ Uzdahnem. „U redu, zauzeta poslom, ali nedostaje mi.“ „Da, kladim se da da. Vidio sam ga jučer. On je dobro. Ponudio sam se da te poljubim za njega, nije bio oduševljen time.“ Kady i ja se nasmijemo. „Pitam se zašto.“ On slegne. „To je samo poljubac. On je stvarno previše ukočen.“ S još jednim osmjehom, omotam ruku oko njegova struka. „Želiš ući? Ja sam na pauzi.“

228

„Hoćeš mi napraviti ručak?“ Okrenem očima. „Naravno.“ „Onda naravno da ulazim.“ Okrenem se Kady. „Ti ostaješ?“ Ona me pogleda ispod oka i onda promrmlja: „Ja namještam tajne ukrase, naravno.“ Nasmijem se. „Ti si najgora čuvarica tajni ikad, Kady.“ Ona se naceri sretno. „Znam.“ „Pa čujem da ti je rođendan sutra. Što želiš?“ Benny upita. „Raidea, naravno,“ Kady kaže za mene.

Uzdahnem. „Mogu sanjati.“ Benny nas okrene prema kući. „Snovi se mogu ostvariti, Grace.“ Tako sam čula.

229

Svi su ovdje i predivno je: moja obitelj, Benny i njegova obitelj, Kady i Vance, čak i Don. Ona se sva dala za moj rođendan, ali ja ipak ne mogu otresti pulsirajuću bol u svojim prsima. Svi su ovdje osim njega… a on je onaj kojeg trebam najviše. Ipak, držim osmijeh na licu i pričam sa svima najbolje što mogu. Kady i ja plešemo, pijemo, i puno se smijemo. Čak se Gretchen i Stacy zabavljaju.

Noć ide, i svi imaju malo više pića u sebi. Onda Kady najavi da je vrijeme za tortu. Bunim se, zato što pravo rečeno, mrzim pjevanje. Puno. Poprilično puno. „Ne,“ kažem dok me ona vuče na čelo stola gdje me moja torta čeka. „Ne, ne želim da mi se pjeva.“ „Samo budi tiho,“ ona protestira. „ Mi ćemo ti pjevati.“ „Ne!“ nasmije se, ukopavajući noge.

Benny dođe iza mene i podigne me u svoje ruke, omota jednu oko mog struka i prisili me naprijed. „Tebi će se pjevati,“ on mi kaže, „i sviđat će ti se to.“ „Ti si kreten, Benny.“ On se nasmije. „Nikad nisam rekao da nisam.“ Spusti me dolje ispred torte i svi se skupe.

Moj tata dođe i poljubi me u glavu. „Ponosan sam na tebe, Gracie.“ Zasjam mu. „Hvala, tata.“ „Tko će početi?“ Benny poviče.

Svi šute.

Pa, to je lijepo.

230

„Nitko? Oh, dajte, njen je rođendan. Vi ju svi volite, točno? Netko mora pjevati jadnoj djevojci.“ Nitko ne otvara svoja usta.

Auch. „Nemojte me tjerati da ja počnem, govorim vam, ja sam grozan u pjevanju. Jadna Grace.“ Kadyna se usne trzaju. Ne znam što misli da je toliko smiješno.

Benny gleda u tihu grupu i ozbiljno, izluđuje me to da samo tamo stoje. Što nije u redu s njima? Zbunjena sam.

Onda čujem.

Dolazi iza mene u niskom, seksi, rašpastom tonu. „Sretan rođendan ti...“ Okrenem se tako brzo da pogodim Bennyja u trbuh usput. Raide ulazi u dnevni boravak, ruku u džepovima, pjeva meko ispod daha. Suze gore ispod mojih vjeđa i ja zacvičim glasno. Otrčim prema njemu tako brzo da kada se bacim u njegove ruke, Raide posrne nazad i u zid. Moje noge su oko njegova struka, a moje usne su našle njegove.

Ljubim ga tako jako, da osjećam krv u svojim ustima, ali nije me briga.

Kada se razdvojimo, on dahće, a njegove oči – oh, te oči. „Ti si ovdje, zašto si ovdje?“ viknem. „Izašao sam van ranije. Dobro ponašanje.“ „T-t-t-t-t-ti si vani?“ zacvilim.

On se naceri. „Da, dušo, vani sam,“ onda se nagne dolje i očeša svoje usne po mojem uhu. „Sretan rođendan, Gracie.“ Najbolji. Rođendan. Ikad.

231

⁂ Svi poprilično brzo otiđu kada je Raide stigao. Pretpostavljam da znaju da želimo privatnost. Kada oni odu, okrenem se velikom, zgodnom muškarcu koji stoji u mojoj kuhinji. Ima svoj prst u torti i prinosi ga svojim ustima, sišući. Oh čovječe. Stegnem noge zajedno. On gleda u mene, a lice mu je meko, nježno i voljeno. „Nedostajao si mi,“ prošapćem.

On spusti svoje ruke i hoda oko šanka. Posegne i omata svoju ruku oko pozadine mojeg vrata, privlačeći me bliže. „Nedostajala si i ti meni, isto, damo.“ „Stvarno si ovdje?“ Progutam i sretnem njegov seksi pogled. „A mi?“ „Damo,“ on mrmori, gleda u moje usne sada. „Trebam li odgovoriti na to?“ Osmijehnem se. „Ne.“ „Onda prestani pričati i poljubi me. Imam dva mjeseca za nadoknaditi.“ Nacerim se. „Imam ideju.“ Njegove obrve poskoče gore. „Oh da?“ „Da.“ Pustim ga i pojurim, nađem tubu kreme koju Kady nije koristila i podignem ju.

Mahnem mu njom, a oči mu postanu požudne. Ah da, Raide točno zna što planiram s njom. Držeći njegove oči, unatraške krenem prema svojoj sobi. On ne troši vrijeme, za mnom je u sekundi. Kada dođemo do vrata, uhvati me za struk i povuče na sebe. Onda me poljubi. Slatkog je okusa kao i krema, pa ga proždirem, sišem mu usne, njegov jezik i ljubim ga dok oboje ne dahćemo i očajavamo.

Gurne me do kreveta, uzme rub moje haljine dok ja idem unatraške. Prevuče ju preko moje glave, onda uzme trenutak da mu oči kliznu niz moje tijelo. Sa zadovoljnom grmljavinom, on odbacuje ostatak moje odjeće i nježno me polaže dolje na krevet. „Ja

232

prvi,“ on reži. Posegne za kremom i otvori poklopac, onda istisne hrpu na svoj prst.

Nježno ga vrti oko moje bradavice.

Drhtim i izvijam se dok se one ispupčavaju pod njegovim dodirom.

Tada se nagne i poliže sve. Njegova usta proždiru moja prsa, sišući i ližući sve dok ne vičem njegovo ime i molim za još više. On polako stvara put kreme niz moj trbuh i onda si uzme vremena da posiše i poliže ju svu.

Moja pička je bolna za njim. „Raide,“ viknem. „Molim te.“ On uzme još jednu hrpu svojim prstom i maše njim sporo. „Gdje želiš ovu?“ „Ne igraj se sa mnom,“ dahnem. „Molim te.“ On se naceri i ispusti na moj klitoris. Oh. Bože. Da. Njegova usta slijede ubrzo i ja vrisnem na prvi kontakt. Osjećam se nevjerojatno. On mora raditi ekstra jako da poliže i posiše svu kremu, i zbog toga, moj klitoris pleše od zadovoljstva. Svršim tako jako i brzo, da mi se cijelo tijelo izvije i zabacim glavu nazad u jastuk. Nevjerojatno.

On me čini da se osjećam nevjerojatno.

Osjetim njegovo tijelo kako se miče s mojeg, ali sam tako mlohava, da nisam primijetila kada je skinuo svoju odjeću i kliznuo kraj mene na krevet. Imala sam svaku namjeru obložiti njegov kurac tom kremom i polizati svaki dio, ali jedva da se mogu pomaknuti nakon toga nevjerojatnog proždiranja mojeg tijela.

Raide se namjesti iznad mene, stavljajući svoje lakove kraj moje glave. Gleda dolje na mene i tu je toliko mnogo strasti u njegovim očima. Nagne se i ljubi me, dugo i jako, i ja uopće ne marim što se osjeća kao krema ukombinirana sa mnom. Ljubim ga jako i duboko, a on se polako gura unutar mene.

Zacvilim u njegova usta, a on zastenje nisko i duboko. Stane kada je potpuno u meni i zatvori svoje oči, dahćući jako. „U kurac,“ on mrmori. „Nedostajao mi je ovo.“ „Molim te, nemoj stati,“ dahnem. „Dušo, molim te.“ 233

„U kurac. Nazovi me tako opet.“ „Dušo.“ On zastenje i izvuče se, onda gurne nazad unutra. Oh. Da. Počne polako, pomičući moje tijelo sa svojim, njegove ruke drže moju kosu, usta mu konzumiraju moja, a tijelo me vodi do ruba. Onda ubrza svoj ritam, sve dok nam koža ne plješće zajedno, naša dahtanja su očajna i oboje proizvodimo zvukove od kojih mi koža pucketa. Ja nađem svoj orgazam upravo prije nego je on našao svoj, i savršeno je. Moje tijelo eksplodira i držim se za njega dok se zadovoljstvo trga kroz mene.

Raide zastenje kada nađe svoje, a njegove usne praktički ozlijeđuju moje s brutalnošću njegova poljupca kada se oslobodi u meni. Onda se zarola i spusti na svoja leđa kraj mene. On je znojan, ja sam znojna i točno je onako kako treba biti. Povuče me u svoje ruke i mi tako ležimo dok ponovno možemo disati normalno.

Onda ja prekinem tišinu pitajući: „Kako je bilo tamo?“ On uzdahne. „Dosadno, većinom. Držao sam se za sebe.“ „Oh.“ On se zasmije nisko. „Što si mislila kako će biti?“ „Ne znam, filmovi?“ Njegovo tijelo se trese od smijeha. „Što?“ viknem. „Imaš pretrjeranu maštu. To je zatvor nisko osiguranja. Imali smo sobe koje su se mogle zaključati, sobu za odmor, tuširali smo se, spavali. Nije bilo mnogo više tu.“ „Je li ti ispao sapun, Raide?“ Sa tim, on prasne u smijeh tako jako, da se moje tijelo trese s njegovim. Ne mogu si pomoći-hihoćem se. „U kurac, nedostajala si mi,“ on kaže, okrećući se tako da me gleda.

234

„Ti meni, isto,“ kažem, spuštajući oči na njegova prsa. „Žao mi je što sam ti to napravio,“ on mrmori, i ja sretnem njegove oči još jednom. „To je bilo ono što sam htjela, točno?“ „Ne znači da nije boljelo.“ Slegnem. „Gotovo je sada.“ „Tvoj posao? Kako to ide.“ Osmjehnem se. „Don kaže da se mogu vratiti malim slučajevima nakon moje suspenzije.“ Raide se namršti. „Mali slučajevi?“ „To je bolje nego izgubiti posao.“ On napući usne, ali klimne. „Zašto lovac na glave?“ Namjestim se na njegovim prsima i pričam mu o tati i kako sam odrasla. Onda mu pričam kako sam postala lovac na glave i kako je to teško za djevojke. „Mislio sam da je čudno kada si savladala Terryja dolje te noći. Čekaj - on ti nije rođak, zar ne?“ Zasmijem se. „Bože, ne.“ On frkne. „Dobro, zato što sam se ozbiljno pitao o kvaliteti tvojih gena.“ Gurnem mu rame. „Hej!“ On se naceri i mrmori, „Ti si opaka, Gracie.“ „Znam.“ Tišina. „Raide?“ 235

„Mmmm?“ „Moj posao… smeta li ti?“ On je tih na minutu, onda se nagne nazad i gleda dolje u mene. „Sranje, ne.“ „Nije te briga što lovim ljude za život, ljude poput… tebe.“ „Ja sam napravio krivo pobjegavši, Grace. Ti si imala svako pravo me loviti.

Znam to sada. Ne mogu biti ljut na tebe što radiš to što radiš. Moja najveća briga je tvoja sigurnost.“ „Don mi ne daje slučajeve koji su tako pretjerano opasni.“ On mi proučava lice. „Jesi li ikada bila pogođena?“ Zagrizem svoju donju usnu.

On zastenje i okrene se na leđa. „Ovo će me ubiti, zar ne?“ „Vjerojatno,“ kažem, podižući se na laktove i gledam dolje na njega. „Ali ja to volim, Raide. To je ono što ja jesam.“ On posegne gore i protrlja svoj palac po mojoj donjoj usni. „Da, u pravu si. Je.“ „Ne brini se,“ kažem cereći se. „Ja sam opaka s pištoljem.“ Njegov osmijeh postane veći, čini da mu one jamnice iskoče van. „Moja djevojka je opaka.“ Njegova djevojka.

Predivno.

236

„Mi idemo na spoj?“ Raide stoji kraj mene, obučen u odijelo koje mu stoji tako da mi usta sline. Ima prekrižene ruke i pokušava mi objasniti da mi idemo na spoj, zato što nismo imali priliku napraviti to propisno. „Ti me izvodiš na spoj?“ kažem opet. „Isuse, damo,“ on mrmlja. „Da, vodim te na spoj.“ „Ti,“ ponavljam, „Raide Knox, me izvodiš na spoj?“ On puhne i gleda u strop da se smiri. „Idi, obuci haljinu, i prestani ispitivati.“ „Jesi li bolestan?“ On zareži i korakne prema meni. Posegne i uhvati mi pramen kose, povukavši ga blago. „Obuci se. Sada.“ Osmijehnem se i okrenem, krećući dolje niz hodnik. Obučem se brzo, obučem jednu od najdražih crnih haljina. Nisko je rezana na leđima, pokazuje dobar dio kralježnice. Ostavila sam raspuštenu kosu i prođem peglom kroz nju. Onda dodam malo šminke i izjurim nazad van. Raide stoji uz šank kada ja izađem. On još uvijek ima prekrižene ruke.

Krenuo je otvoriti usta, bez sumnje da upita kojeg vraga sam radila, ali ih brzo zatvori kada me vidi. Umjesto toga, oči mu postanu tamne i on krene prema meni. Ja progutam i podignem svoju ruku, stavim ju na njegova prsa da ga zaustavim kada dođe

237

dovoljno blizu. Izgleda poput životinje koja se sprema skočiti. Oči mu putuju mojom dužinom, onda zareži osorno, „Okreni se.“ „Molim?“ kažem, oči mi postaju veće. „Okreni se, stavi svoje ruke na šank.“ „Raide,“ dahnem. „Što radiš.“ „Okreni se,“ on naredi i radim šta mi je rečeno.

Okrenem se i stavim ruke na šank. On dođe iza mene, stisne svoja prsa uz moja leđa. Nasloni se dolje i mrmori mi u uho. „Ne pomiči svoje ruke. Ako budeš vrištala, ispljeskati ću te.“ Oh. Čovječe. „Raide...“ „Tiho.“ Podigne mi haljinu, otkrivajući moje tange. Drhtim kad zakvači svoje prste u njih i makne u stranu. Onda se pritisne uz mene, sve dok prelazi svojim prstom niz moju guzicu do mojeg splovila. Savije ga i polako gurne unutra. Viknem i njegova ruka pljesne moju guzicu, jako. Moj vrisak postane cviljenje i ja grizem svoju usnu da se spriječim od vrištanja u zadovoljstvu. On trlja ruku po žarećoj oznaci dok me druga ruka muči.

Gura svoj prst unutra i van polako, vodeći me preko ruba. Mogu osjetiti njegov kurac pritisnut uz moj guz i pakleno je čvrst. Želim ga. Želim ga da me jebe upravo ovdje, baš ovako. „Raide,“ molim. „Jebi me.“ Pljesne moju guzicu opet. Sveto sranje. Da. „Ne govori,“ on reži. „Ja donosim odluke ovdje, damo.“ Muči me svojim prstom, ne radi to dovoljno brzo, ali u tom sporom ritmu osjećam se prokleto dobro. Grizem svoju donju usnu tako jako, da sam sigurna da će

238

prokrvariti. Unutra van, unutra van, proklet bio, ubija me. Zatvorim oči i koncentriram se na svoj orgazam. Gradim ga više i više, skoro tu… Oh da, skoro tu...

Raide izvuče svoj prst van.

Uzdahnem na prazninu. Moj orgazam se povuče i treba mi sve u meni da se ne pobunim. Čujem zatvarač i njegov remen, a onda omota jednu ruku okolo tako da mi drži bradu. Okrene mi lice u stranu i zareži, „Ne miči se.“ Onda me jebe.

Upravo tamo uz šank.

Jako i brzo. Životinjski. Sirovo. Pohlepno.

Blaženstvo.

⁂ „Vina, ma'am?“ Gledam u konobara i osmjehnem se. „Da, molim.“ On ulije crveno vino u moju čašu i onda nam preda jelovnik. „Pozovite me kada ste spremni naručiti.“ Klimnem i okrenem se nazad prema Raideu, koji zuri u mene. Njegove oči prelaze preko mojeg lica i on ima lijeni osmjeh na svom licu. „Što?“ upitam, crveneći se. „Ti izgledaš odlično ,upravo pojebana.“ „Raide!“ namrštim se. „Kad da.“ 239

„Ovo je lijepo mjesto,“ kažem, mjenjajući temu. „Je, Benny mi je rekao da je ovo lijepo mjesto za izaći.“ Nasmijem se blago. „Benny zna sve poteze.“ „Govoriš da ja ne znam?“ Nacerim se i moji obrazi pocrvene opet. „Oh, ti imaš poteza.“ Usne mu se podignu i on se nasloni naprijed. „Što ćeš jesti?“ „Ne znam,“ kažem, jedva da sam pogleda jelovnik. Raide je previše ometajući. „Ti?“ „Tjesteninu s plodovima mora.“ „Oh, mljac!“ „Odlična je.“ Podignem obrve. „Bio si ovdje?“ „Da, dolazio sam ovdje s Kelly prije nego je umrla.“ Moj izraz omekša. „Jesi li to radio često?“ On se osmjehne. „Da, koliko god smo mogli prije nego je srela Deana.“ „Zvuči da ste vas dvoje bili bliski.“ On klimne. „Jesmo.“ „Gdje je ona ukopana?“ Trzne se malo. „Na južnoj strani.“ „Možemo li ju posjetiti ponekad?“ Nešto toplo pređe mu licem. „Zašto bi ti to željela raditi?“

240

Gledam u njega, zbunjena. „Zašto ne bi? Ona je tvoja sestra, Raide. Jedina stvar koja ti je ostala i oduzeta ti. Trebali bi posjetit njen grob.“ On me proučava i nakon dugog trenutka, kaže: „Koji kurac sam ja napravio da sam te zaslužio?“ Nacerim se. „Pobjegao si od jamčevine.“ On se zasmije nisko i grleno. „Ne bih to radio opet. Ako oni dobiju lude uhoditelje poput tebe za lovce na glavu.“ Zinem. „Nisam te uhodila, Raide Knox!“ Oči mu sjaje humorom. „To nije onako kako se ja sjećam.“ „Sjećaš se krivo,“ zagunđam. „Jesi li prljavo plesala sa svim svojim slučajevima?“ Prekrižim svoje ruke. „Možda.“ Oči mu postanu tamne. „Bolje da se ne ponovi više.“ „Hoćeš li me slijediti na svaki slučaj koji dobijem?“ On prekriži svoje ruke i nasloni se nazad. „Možda.“ „Raide...“ Zadirkuje, mogu mu to vidjeti u očima. Kreten. Vrijeme za promjenu teme. „Što s tobom? Što ćeš ti raditi sada.“ „Dobio sam posao kao građevinski radnik.“ Trepnem. „Oprosti, molim te?“ „Građevinski radnik. Radio sam to prije nego sam uhapšen. Dobio kontakte, nazvao, dobio posao.“ „Ti... gradiš stvari za život?“ „Da, damo.“ 241

„O dobio si posao?“ Podsmije mi se. „Je li to tako šokantno?“ „Tek si izašao iz zatvora.“ On slegne i uzme dug guc svojeg piva. „Imam prijatelje.“ „Očito.“ „Dobio sam i stan, isto.“ Trepnem još malo. „Stan?“ „Hoćeš li postavljati pitanja na sve što kažem?“ Nadurim se. „Tko ti je našao stan?“ „Mandy.“ Prsa mi se stegnu. „Mandy?“ On se naceri, zato što zna da me to čini malo... ljubomornom. „Da, Mandy. Ona ima prijatelje. Benny joj je rekao da izlazim i trebam stan. Ona mi je osigurala jedan prije nego sam izašao.“ Oh. Točno. „Ima li išta što ti ne možeš, supermene?“ On mi namigne. „Nop.“ Okrenem očima. „A taj stan? Je li blizu mojem?“ Oči mu zasjaju i on se nagne naprijed, položi laktove na stol. „Možda.“ „Možda?“ prošapćem. „Možda. Morat ćeš pričekati i vidjeti.“ Usne mi se izviju. „Vi dokazujete da ste vrlo tajnoviti, g. Knox.“

242

On posegne, uzme me za obraze. „Kunem se, ti ćeš znati sve što ima o meni, ubrzo.“ „Je li to obećanje?“ On se osmjehne. „Da, damo, obećanje je.“ Mislim da ćemo mi biti dobro.

243

Tri mjeseca kasnije

„Ozbiljno, Peter, bježanje neće riješiti ovo.“ Peter, koji više šepa nego trči, pokušava nestati niz stranu neke velike zgrade.

On je moj sedmi slučaj od kada sam nazad na poslu, i kao uvijek, dokazuje se kao izazov. Drago mi je, ipak. Nedostajalo mi je to. Nedostajalo mi je lov. Nedostajao mi je adrenalin. Nedostatajalo mi je osjećati se jakom i odlučnom. „Upucat ću te, Peter,“ kažem, uzdahnem kada ubrzam korak na trčkaranje.

Peter zaobiđe ugao i kada ja dođem iza njega, on je nestao. Koraknem i on skoči iza ogromne kante. Sruši me na pod i ja sletim s udarcem. Prokletstvo, oprala sam kosu jutros. Sada je u jebenom blatu. Podignem koljeno i zapucam ga u što god mogu. Peter se zakotrlja s mene sa stenjanjem i ja prebacim svoje tijelo preko njega.

Izvučem svoj pištolj i pritisnem mu ga uz prsa. „Sada, možemo ovo učiniti na teži ili lakši način.“ „Silazi s mene!“ vrpolji se. „Nisam napravio ništa.“ „Peter,“ uzdahnem, „pobjegao si od jamčevine.“ „Nisam mislio, to je bilo slučajno.“ Pa, to je novo. „A kako točno si ti slučajno pobjegao od jamčevine?“ „Nisam to napravio, pokušavaju me zatvoriti bez razloga.“ Podignem obrve. „Zar tako?“ „Da, nisam napravio ništa. Nikad se nisam drogirao u životu.“ 244

Frknem. Jedan pogled na njega mi govori da je to laž. On je mršav, oči su mu krvave, ima tragove igle po rukama i ispijene obraze. „Ti si obožavatelj davanja krvi, onda?“ On gleda prazno u mene, a ja klimnem na njegove ruke. „Ne znam kako se to pojavilo tu.“ Nasmijem se glasno. Ovo je zašto volim svoj posao. „Gore, Peter, privodim te.“ „Nisam napravio ništa!“ On viče.

Mučim se da ga podignem na noge, ali s vremenom uspijem. Stavim mu lisice na ruke iza leđa i guram ga prema autu gdje Raide sjedi na prednjem sjedalu, pričajući na telefon. On često ide sa mnom na vožnju i čeka dok ih ne privedem. Mislim da je to njegov tajni način da se pobrine da sam sigurna, iako se ne upliće. „Isuse,“ on mrmlja kada ubacim Petera pozadi. „On jebeno smrdi.“ „Tko si ti?“ Peter poviče. „Ušuti i ne diraj ništa.“ Nasmijem se kada uskočim u auto. Krenemo i Raide drži oko na Peteru, čije oči idu sa svake strane. „Samo pomisli pobjeći, pobrinut ću se da ti prođem preko nogu prije nego te vratim nazad u auto,“ Raide se obrecne. „Raide,“ kažem, pokušavajući suzbiti smijeh. „Ne prijeti kriminalcu.“ On frkne. „Kriminalac, moja guzica. Ovaj tip vjerojatno ne može čak ni naći svoj vlastiti kurac.“ „Mogu!“, Peter vikne od iza. „Ti svinjo.“ Prasnem u smijeh još jednom i Raide mi se brzo pridruži. Dođemo na moj posao i brzo ostavim Petera prije nego se vratim nazad Raideu u auto. Onda krenemo do mojih roditelja. Moj tata obožava Raidea, on misli da je on sranje i ne suzdržava se dati to do 245

znanja Raideu. Moja mama je topla prema njemu i čak moje sestre čini se da su sposobne pristojno komunicirati. „Kako je Kady?“ Raide upita dok vozi. „Dobro je, voli Fiji“.

Kady je na odmoru na Fijiu s nekim zgodnim tipom kojeg je upoznala prije mjesec dana. On je zgodan i oborio ju je s nogu. Kada ju je prozvao na put na Fiji, ona je skočila na priliku. Ja sam joj rekla da postoji mala mogućnost da je on serijski ubojica, ali ona misli da sam ja luda. Ima provod svog života, pa pretpostavljam da to znači da on nije serijski ubojica, što je olakšanje. „Što ima s tipom?“ Frknem.“Ne mogu čak ni izgovoriti njegovo ime. Čini se da joj on pruža provod života. Ona se sigurno ne žali i isto tako nije raskomadana na dijelove, pa ću ići toliko daleko i reći da ide fantastično.“ Raide se zasmije. „Ta djevojka je luda.“ „Totalno luda.“ Stanemo kod kuće mojih roditelja i izađem iz auta. Raide mi se pridruži i oboje krenemo unutra na večeru s mojim roditeljima. Radimo to jednom svaka dva tjedna i čini se da to pomaže u razvijanju jače veze s mojom mamom i sestrama. „Gracie!“ moj tata kaže, otvara vrata prije nego ih dosegnemo. „Kako ide?“ Osmjehnem se i zagrlim ga. „Dobro, tata.“ „Raide.“ „Kako ide?“ Raide upita. „Dobro. Daj da ti pokažem ribu koju sam dobio ovo popodne.“ Uzdahnem s još jednim osmijehom dok tata vuče Raidea kroz kuću do iza u njegovu mušku spilju. Uđem u kuhinju, gdje Gretchen ima blaži slom zbog svoje kose.

246

Ima spoj večeras, a kosa joj nije savršena. Mama ju mahnito pokušava popraviti dok Stacy gleda s podsmjehom na licu koji mi govori da ona potajno uživa u tome. „Hej,“ doviknem, ulazeći.

Mama pogleda gore. „Grace, gdje si ti bila?“ Ona ne pita to zato što kasnim; to je zato što mi je kosa labava i ružna zato što me Peter gurnuo na pod. „Lovila kriminalce, mama. Samo moje uobičajno.“ „Tvoja kosa,“ ona kaže nježno.

Frknem. „Mama, jesi li ti stvarno iznenađena?“ Ona razmatra to. „Ne. Ima li šanse da pomogneš mi popraviti Gretcheninu kosu?“ „Ne!“ Gretchen vikne, onda me pogleda dobrodušnim izrazom. „Oprosti, Grace, ali ti nećeš dotaknuti moju kosu.“ „Aa,“ kažem, podignem ruku i mašem svojim prljavim prstom. „Daj, seko.“ Njen izraz se pretvori u zgroženi i ona vikne. „Ovo je tako loše.“ Frknem glasno smijući se, a Stacy si ne može pomoći, pridruži mi se. „Barem mi dajte neke prijedloge, vas dvije!“ Mama pukne. „Umjesto što se smijete.“ „U redu,“ kažem, odem do sudopera da operem ruke. „Daj da pogledamo.“ „Da nisi stavila svoje ruke u moju kosu, Gracie!“ Gretchen upozorava. „Da, kraljice.“ Ona mrmlja nešto i ja stanem kraj mame, gledam u sestrinu savršenu kosu. One su je pokušale dignuti, ali izgleda kao gnijezdo za ptice na vrhu.

247

„Uzmi figaro, i zakovrčaj te krajeve. To će maknuti to, ah, izgled ptičjeg gnijezda.“ „Što?“ Gretchen zaciči. „Mama, rekla si da je dobro.“ Mama me pogodi pogledom, a ja joj se simpatično osmjehnem. „Stvarno nije tako loše,“ kažem Gretchen. „Stacy, idi po figaro.“ Stacy ustane i vrati se tren kasnije s figarom. Ja se bacim na Gretcheninu kosu, više na moje zgražanje. Sat kasnije sam gotova. Odmaknem se i osmjehnem, impresionirana sam. Uvijek sam bila dobra s alatom i opremom. Čini se da se to odnosi i na opremu za ljepotu, isto. Njena kosa sada ima blage kovrče umjesto slamnatog nereda. „Vau,“ mama kaže. „To zapravo izgleda stvarno dobro.“ „Pokaži mi!“ Gretchen vikne.

Stacy ju slika svojim mobitelom i pokaže Gretchen. „Pa, Grace, ti možda čak imaš nešto naše krvi u sebi.“ Još jedan osmijeh. Da, stvari su definitivno bolje u mojem svijetu.

248

„Mogu li otvoriti svoje oči?“ „Ne.“ „Raide!“ „Tiho, ženo.“ Raideove ruke su na mojim ramenima i on me vodi po stazi gdje smo imali naš prvi spoj, onaj blizu kolibe. Mi smo gore na vikendu, to nam je postala naša stvar otkad smo počeli službeno hodati. Da nije mojeg posla, mogla bih se lako zaključati ovdje s Raideom i nikad, ikad otići. „Jesi li kupio burgere opet?“ On se zasmije i pljesne me po guzici. „Budi tiho.“ „Ozbiljno, plašiš me. Hoćeš li me baciti s litice?“ „U iskušenju sam.“ Nasmijem se, a on se zasmije, nisko i seksi. „Dobro, stani ovdje i jebeno se ne miči.“ „Psovanje nije jako romantično.“ On frkne i čujem ga kako petlja po nečemu. Nakon trena, uzme me za ramena i pomakne opet. Vodi me do još jednog zaustavljanja. Onda posegne i skine mi povez. Ja zurim u scenu ispred sebe i srce mi se otopi. Mogu vidjeti trud koji je uložio ovaj put, zato što izgleda nevjerojatno.

249

Tu je stol za dvoje postavljen ispod zvijezda. Svijeće i ruže su savršeno složene na stolu, a stolice čak imaju svoje dekorativne prekrivače. Tanjuri su pokriveni srebrnim poklopcem, a vino se hladi u vedru kraj njih. Lagana glazba svira u pozadini.

Moje srce se topi i ja se okrećem prema Raideu, bacam ruke oko njegova vrata. „Ti si ovo sve napravio?“ dahnem. „Jeah,“ on mrmori, gledajući dolje na mene. „Rekla si mi da želiš romantični izlazak, i ja ga radim.“ Zasjam. „Mislim da te volim, Raide Knox.“ „Dušo, ja znam da da.“ Nasmijem se dok me vodi do stola. Posjedne me i podigne poklopac s našeg jela.

Bez burgera ovaj put; umjesto toga imamo odrezak u umaku s gljivama, posluženo s graškom i rajčicom. Mljac. On sjedne i ja mu se preko stola smiješim, kompletno odnesena. „Prestani mi se tako smiješiti,“ on kaže.

Pokušam. Ne mogu ga maknuti s lica. „Nemoguće je - ti si tako sladak.“ On puhne. „Jedi svoju vražju večeru, damo.“ S cerekom, navalim. Kada smo završili, a podijelili smo dobar dio smijeha i vina, Raide ustane i ispruži ruku prema meni. Ja ustanem isto i pustim se da padnem u njegove ruke. Volim biti ovdje. On je tako jak, tako moćan, čini me tako sigurnom. Vrti me i ja se smijem glasno. „Raide, ti znaš plesati!“ Opet, on se nasmije. „Nemoj reći nikome.“ „Mislim da ima tajna romantična strana u tebi.“ On zagunđa. „Ne znam o čemu govoriš.“ Osmjehnem se i posegnem, uzmem mu obraze. „Ne brini, tvoja tajna je sigurna sa mnom.“ 250

Oči mu se namreškaju i on me zavrti opet. Ja pustim svoje tijelo, i zavrtim se nazad njemu. Onda ga pustim da odem naći glazbu i ugasim ju. Nagne glavu na stranu i proučava me. „Zašto si to napravila?“ Nagnem se bliže, spustivši obraz na njegova prsa i zatvorim oči.

Raide je sve što trebam. Možda je došao iz zamršene situacije, ali je našao način da me upotpuni. Ne želim da se pretvara. Želim samo da bude onakav kakav je.

Muškarac koji krade cvijeće iz prijateljeva vrta, servira mi burger i shake, i pleše bez glazbe zato što on može vidjeti ljepotu u tome. „Ima taj jedan tip,“ kažem blago, „a on mi je jednom rekao da ne trebaš glazbu da uživaš u nečemu prelijepom.“ „Ljepota je u svemu, damo. Ti samo moraš biti voljna vidjeti je.“ U pravu je.

Ima ljepote čak i u stvarima koje ne možeš vidjeti ili čuti. Samo se moraš otvoriti i pustiti ju unutra.

Ja je puštam.

⁂ Gledam dolje u prekrasni nadgrobni spomenik. Raideova ruka je u mojoj i stišće me jako. Čitam natpis i srce me boli.

Ovdje leži Kelly Knox, voljena sestra i prijateljica. Uzeta prerano.

Zauvijek u našim srcima.

251

Raide spusti cvijet, a blagi povjetarac krene puhati, pada na nas i čini da zadrhtim. Želim biti ovdje, ipak. Moram biti ovdje. Kelly neće nikada biti dio mog života, ali je bila ogromni dio njegova i on ju je izgubio. On zaslužuje ovo kao što i ona. „Dolaziš li i posjećuješ ju puno?“ Šapnem, još gledam dolje u grob njegove sestre. „Niti približno dovoljno.“ Stisnem mu ruku. „Mi smo ovdje sada. Reci joj što držiš u duši, Raide.“ On pogleda u mene i ja klimnem. „Pusti se, dušo. Moraš si oprostiti tako da možeš nastaviti. Zaslužuješ biti sretan.

Ona bi željela to za tebe.“ Čeljust mu se stegne i on samo zuri u spomenik. „Žao mi je,“ kaže blago. „Žao mi je što nisam bio tamo kada si me trebala. Žao mi je što nisam bio dovoljno brz. Žao mi je što sam te iznevjerio.“ Grlo mi se stegne, a suze gore pod vjeđama, ali ne govorim ništa. Puštam ga da govori zato što to treba. On mora to pustiti tako da može nastaviti. Mora si oprostiti zbog onoga što se dogodilo Kelly. „Žao mi je što si morala otići tako rano,“ on šapće. „Ali znam da si mi oprostila, seko. Želiš li znati kako znam?“ Progutam. „Znam da si mi oprostila zato što si mi dovela Grace.“ Zagrizem svoju usnu da se zaustavim od plakanja. „Ti si izgubila svoj život, ali si se pobrinula da ja imam svoj. Da nije bilo tebe, ja je ne bih našao. Ona me čini sretnim, mala. A to je zahvaljujući tebi. Samo jedino želim da si mogla biti ovdje da joj pokažeš taj jebeno prelijep tvoj osmijeh.“ Ne mogu spriječiti sada; štucnem i ugušim jecaj.

252

Raide mi stisne ruku. „Volim te, Kel, i nedostaješ mi svaki prokleti dan.“ Okrene se meni, a oči su mu staklene. „Hvala ti… Ona nema mnogo ljudi.“ Klimnem, gutajući. „Ona ima tebe, zlato. To je više nego dovoljno.“ On pogleda dolje ponovo na spomenik i onda omota ruku oko mene. „Dođi, ledeno je.“ Okrene me prema autu, ali ga zaustavim na pola puta. „Samo... pričekaj. Ostavila sam nešto.“ On klimne i gleda me dok se okrećem i žurim nazad prema Kellynu grobu.

Pogledam nazad i vidim da je on već ušao u auto, tako da kleknem i izvučem ružu iz svoje jakne. Spustim ju na njen grob i onda prođem prstima po spomeniku. „Nikad te nisam upoznala, ali znam što si značila njemu. Znam da si ga voljela i da je on volio tebe. Tako mi je žao što se ovo dogodilo. Voljela bih da smo bili u mogućnosti da budemo prijatelji. Ne mogu ti dati puno, ali obećajem ti“, glas mi postane snažan, „obećajem ti Kelly, da ću se brinuti za njega. Kunem se.“ I hoću.

Sve do dana dok ne prestanem disati.

253