Vezani mrznjom

1

III. DIO KRONIKE MAFIE

2

Zurila sam u svoj odraz u zrcalu. Brada mi je bila prekrivena krvlju i još je krvi kapalo iz porezotine na donjoj usni na moju majicu. Usnica mi je već naticala, no bila sam sretna što sam shvatila kako su mi oči bile suhe, bez traga ijedne suze.

Matteo se pojavio iza mene, nadvisujući me, tamne su oči skenirale moje uneređeno lice. Bez njegovog prepoznatljivog cereka poput morskog psa i arogantne zabavljenosti, izgledao je skoro tolerantno. „Ne znaš kad zašutjeti, znaš li?“ Usne su mu se izvile u podrugljiv osmijeh, no izgledao je nekako krivo. Bilo je nečeg neshvatljivog u njegovim očima. Pogled u njima me podsjetio na onaj koji sam vidjela kad se bavio ruskim zarobljenicima u podrumu. „Ni ti.“ Rekla sam pa se trgnula na bol koja me presjekla na usni. „Istina.“ Rekao je neobičnim glasom. Prije nego li sam mogla reagirati, uhvatio mi je kukove, okrenuo me i podignuo na umivaonik. „Zato smo savršeni jedno za drugo.“ Vratio se arogantan osmijeh. Kopile je stalo između mojih nogu. „Što to radiš?“ Prosiktala sam, odmičući se dalje od ruba umivaonika kako bih napravila više razmaka između nas te se odgurujući o njegova prsa.

Nije se pomaknuo, previše jak za mene. Osmijeh mu je postao veći.

Uhvatio me za bradu i okrenuo mi glavu prema gore. „Želim ti pogledati usnicu.“ „Sad ne trebam tvoju pomoć. Možda si trebao zaustaviti mog oca da mi uopće razbije usnicu.“

3

„Da. Trebao sam.“ Rekao je mračno, palcem lagano dirajući moju ranu dok mi je razdvajao usnice. „Da me Luca nije zadržao, zario bih svoj nož u jebena leđa tvog oca, bez obzira na posljedice. Možda još uvijek hoću.“ Pustio mi je usnicu i povukao dugačak, zaobljen nož iz futrole ispod svoje jakne prije nego ga je izokrenuo u ruci s proračunatim izrazom na licu. Tada su njegove oči sijevnule prema meni. „Želiš li da ga ubijem?“ Bože, da. Zadrhtala sam na zvuk Matteovog glasa. Znala sam da je bilo pogrešno, no nakon onoga što je otac danas rekao, željela sam ga vidjeti kako moli za milost i znala sam da je Matteo bio sposoban svakoga staviti na koljena i to me uzbudilo na užasavajući način. To je bilo točno zašto sam željela otići od ovog života, zašto sam još uvijek željela otići. Imala sam potencijala za okrutnost, a ovaj je život bio njegov razlog. „To bi značilo rat između Chicaga i New Yorka.“ Jednostavno sam rekla. „Vidjeti tvog oca kako krvari do smrti pod mojim nogama bi vrijedilo tog rizika. Ti jesi vrijedna toga.“

4

Prvi put kad sam vidio Giannu, bila je suhonjava četrnaestogodišnjakinja s prevelikim ustima, pjegicama poprskanim licem i neukrotivim crvenim loknama. Bila je sve što pristojna Talijanka nije trebala biti, što je vjerojatno bio razlog zašto sam ju smatrao zabavnom. No bila je dijete, iako sam bio jedva četiri godine stariji, bio sam već pet godina Made Man1, ubio nekoliko ljudi i jebao razmjeran broj žena. Čim smo Luca i ja bili natrag u New Yorku, zauzeti mafijaškim poslom i lakim društvenim djevojkama, nisam ni pomislio na nepristojnu crvenokosu.

Uglavnom sam potpuno zaboravio na Giannu kad smo se Luca i ja vratili u New York tri godine kasnije na njegovo vjenčanje s Ariom.

Luca si je zacrtao u glavu da želi vidjeti Ariu prije vjenčanja. Službeno zato što se želio uvjeriti da je na piluli, no znao sam da je zapravo bio nestrpljiv vidjeti kako je odrasla. I k vragu, djevojka se dobro popunila. Kad se pojavila iza svoje sestre Liliane na dovratku njihovog apartmana u Mandarin Orientalu, moje oči nisu znale koji dio nje prvo pogledati. Bila je vrela. Isto je tako bila Lucina zaručnica i čvrsto izvan limita. Da ne spominjem da je bila malo previše skromna za moj ukus.

Ali k vragu, od trenutka kad sam ušao u apartman, Aria je bila posljednja stvar na mom umu. Pogled mi je stao na djevojci vatrene crvene kose koja je ležala na sofi, dugih nogu ležerno prekriženih i podignutih na stoliću za kavu. Odjednom je davno zaboravljeno sjećanje njenog bezobrazluka

1

Made Man je potpuno prihvaćeni član američke mafije. Da bi muškarac postao „made“ prvo ga mora sponzorirati drugi Made Man. Da bi i sam postao Made Man i punopravni član mafije, potencijalni član mora proći ceremoniju prihvaćanja i položiti zakletvu šutnje (takozvana Omerta), nakon čega dobiva rang vojnika.

5

ponovno izbilo na površinu, a s time i moj interes za nju. Nije bila nezgrapna, suhonjava djevojčica kakva je bila.

Definitivno nije bila suhonjava.

Izgradila je obline na svim pravim mjestima, a njeno se lice riješilo pjegica. Za razliku od većine djevojaka koje sam znao, ona se nije činila kao da je impresionirana sa mnom. Da budem iskren, izgledala je kao da sam ja žohar kojeg je željela zgnječiti pod svojom čizmom. Uz cerek, krenuo sam ravno prema njoj, nikad se ne bojeći izazova. Posebno vrelog izazova. Što je bio život bez uzbuđenja od toga da se opečeš?

Gianna se odmah ispravila, njene su crne čizme sletjele na pod uz udarac pa je stisnula oči prema meni. Ako je mislila da će me to zaustaviti, bila je sasvim u krivu. Nažalost, najmlađa Scuderi djevojka mi je stala na put i pokazala svoju verziju koketnog osmijeha. „Mogu li vidjeti tvoj pištolj?“ Da je Gianna postavila to pitanje, bezbroj neprikladnih odgovora bilo bi mi na vrhu jezika, no Liliana je bila malo premlada za njih. Kakvo gubljenje prilike. „Ne, ne možeš.“ Rekla je Aria prije nego sam dobio priliku smisliti odgovor prikladan mladim ušima. Ta je djevojka uvijek bila tako pristojna.

Hvala Bogu, otac ju je odabrao za Lucu, a ne za mene. „Ne biste trebali biti ovdje s nama.“ Gianna je promrmljala, oči su joj se kretale od Luce prema meni. K vragu, ona je zbilja bila nešto drugo. „Nije primjereno.“ Luca nije izgledao previše impresioniran njome. Bilo je očito da mu je išla na živce. Već nešto što smo imali zajedničko. „Gdje je Umberto? Zar on ne bi trebao čuvati ova vrata?“ Pitao je. „Vjerojatno je u toaletu ili na puš pauzi.“ Rekla je Aria.

Zamalo sam se nasmijao koji su to idioti radili za Scuderija? Stvari u Chicagu su izgleda pratile vlastita pravila. Mogao sam vidjeti da je Luca bio na granici ispada. Već je danima bio na rubu, vjerojatno zbog toga što su mu jaja pucala. „Dešava li se često da vas ostavi bez zaštite?“ Pitao je. „Oh, cijelo vrijeme.“ Gianna je prasnula pa je okrenula očima prema sestri. „Vidiš, Lily, Aria i ja se išuljamo svaki vikend, budući da imamo tu okladu koja od nas će pokupiti više frajera.“ Velike riječi za djevojku koja vjerojatno nikad u životu nije vidjela kurac.

Iz pogleda kojim me Luca pogledao i on je vjerojatno pomislio istu stvar. I 6

Gianna očito nije znala ništa o mom bratu ako je mislila da je dobra stvar tako ga zadirkivati.

Luca se primaknuo prema svojoj maloj zaručnici. „Želim razgovarati s tobom, Aria.“ Gianna je skočila na noge poput tigrice odlučne zaštititi svoje mlado. „Za Boga miloga, samo sam se zezala!“ Stvarno je pokušala stati između Luce i Arije, što je bila jebeno loša ideja. Prije nego što je Luca uspio poludjeti, uhvatio sam je za zglob i povukao je natrag.

Giannine plave oči su zasjale gnjevom. Bio sam u krivu. Njeno lice se nije riješilo svih pjegica. Ovako izbliza, mogao sam vidjeti nježnu prašinu pjegica na njenom nosu, no to ju je nekako činilo još ljepšom. „Pusti me ili ću ti slomiti prste.“ Zasiktala je.

Volio bih vidjeti da probaš. Pustio sam je uz cerek koji ju je izgleda još više razbjesnio ako je skupljanje njenih očiju bio ikakav indikator.

Luca je počeo voditi Ariu od nas. „Hajde. Gdje je tvoja spavaća soba?“ Gianna je pogledavala između mene i Luce. „Pozvat ću našeg oca! Ne možeš to napraviti!“ Naravno da Lucu nije bilo briga. Scuderi bi mu dao Ariu već godinama ranije; sigurno ne bi brinuo kad bi Luca okusio njena dobra nekoliko dana prije vjenčanja. Vrata su se zatvorila i Gianna je krenula prema njima.

Uhvatio sam joj ruku prije nego uspije još više razljutiti Lucu. Ova djevojka stvarno nije znala što je bilo dobro za nju. „Daj im malo privatnosti. Luca neće strgnuti Arijinu odjeću prije bračne noći.“ Gianna me otresla sa sebe. „Misliš da je to smiješno?“ Vrata apartmana su se naglo otvorila i Umberto je ušao unutra, šaljući pogled u mom smjeru. Starac mi još uvijek nije oprostio što sam uvrijedio njegovu ženu prije tri godine. „Gianna, Liliana, dođite ovdje.“ Rekao je oštro. Podignuo sam obrvu prema njemu. Zar se brinuo da ću ih povrijediti? Da mi je to bila namjera, one sigurno ne bi stajale kraj mene neozlijeđene. Romero je zakolutao očima iza Umbertovih leđa i ja sam se podrugljivo nasmiješio. Naravno da je to starac uhvatio i njegovi su se prsti pomaknuli malo bliže držaču za nož.

Napravi to, starče. Previše je prošlo otkad sam imao dobru borbu.

Liliana se odmah pokorila i krenula prema svom tjelohranitelju.

Očekivano, Gianna je ostala kraj vrata sestrine sobe. „Luca je odvukao Ariu u njenu sobu. Sami su unutra.“ 7

Umberto je krenuo hodati prema vratima, no blokirao sam mu put.

Romero je bio odmah iza njegovih leđa. Ne da sam trebao njega da zaustavim starca. Umberto me pokušao pogledom natjerati da se maknem. Bio je barem deset centimetara manji od mene i bez obzira koliko dobar borac noževima bio, rasporio bih ga svojom oštricom prije nego bi stigao trepnuti. Prsti su me zapravo svrbjeli za tim. „Još nisu vjenčani.“ Rekao je kao da je to bila novost. „Njena je čednost sigurna s mojim bratom, ne brini.“ Umbertove su se usne stisnule u tanku crtu. Imao sam osjećaj da je želio započeti svađu jednako koliko i ja. Prije nego su stvari mogle postati zabavne, vrata spavaće sobe su se otvorila i Aria je izašla. Izgledala je kao da je vidjela duha. Bacio sam pogled prema Luci. Zar je zbilja trebao uplašiti svoju zaručnicu nekoliko dana prije njihovog vjenčanja? „Što radiš ovdje?“ Umberto je upitao. „U budućnosti bi trebao voditi računa da se tvoje pauze svode na minimum.“ Rekao mu je Luca. „Nije me bilo samo nekoliko minuta, a tjelohranitelji stoje ispred drugih vrata.“ Dosađujući se njihovim razgovorom, vratio sam svoju pozornost na crvenokosu.

Gianna je stavila ruke na bokove, nekako gurajući prsa prema van.

Stvarno je imala tijelo za umrijeti. Pitao sam se je li ju Scuderi već upario s nekim luzerom iz Outfita.

Gianna mi je susrela pogled. „Što ti gledaš?“ Pustio sam da mi pogled prođe po njoj. „U tvoje vrelo tijelo.“ „Onda nastavi gledati. Jer je to sve što ćeš ikad dobiti od mog vrelog tijela.“ „Prestanite.“ Umberto je upozorio.

Gianna zbilja nije trebala to reći. Uvijek sam uživao u lovu. Dok se Luca nije gnjavio ako bi se žena pokazala zahtjevnom, ja sam uvijek preferirao ići za težim osvajanjem.“ Giannine stisnute oči su me pratile dok smo Luca, Romero i ja napuštali apartman. Nasmijao sam se u sebi. Djevojka je posjedovala vatru.

Luca je uzdahnuo. „Nisi mi rekao da si bacio oko na crvenokosu. Ona je ogroman davež.“ „Pa što? Ona bi mi definitivno učinila život interesantnijim.“

8

„Što? Ubijati Ruse i imati novu djevojku svaku drugu noć ti više nije zanimljivo?“ „Volim tu i tamo promijeniti stvari.“ „Ne možeš je imati. Ona je izvan dosega. Neću reći ocu da si donio rat s Outfitom na nas jer si udarao po Scuderijevoj kćeri. Samo je jedan način na koji možeš imati crvenokosu u svom krevetu i to je ako ju oženiš, a to se neće dogoditi.“ „Zašto ne?“ Luc se zaustavio. „Reci mi da se šališ.“ Slegnuo sam ramenima. Još se nisam želio oženiti ili ikad, zapravo, no otac mi je već mjesecima visio za vratom. Svaka žena koju mi je dosad predložio bila mi je dosadna kao vrag.

Luca mi je stisnuo rame. „Nećeš večeras pitati Scuderija za ruku njegove kćeri.“ „Je li to naredba?“ Pitao sam tiho. „Ne. Savjet.“ Luca se podrugljivo nasmiješio. „Da sam ti naredio, ti bi to učinio samo da me živciraš.“ „Nisam nagao tinejdžer.“ Rekao sam pa se nacerio jer me Luca predobro znao. „Samo želim da si uzmeš vremena. Možda sada smatraš Gianninu kučkastost fascinantnom, no sumnjam da će to trajati više od nekoliko dana.

Znam te. Onog trenutka kad lov završi i dobiješ što želiš, izgubit ćeš interes.

No ovog ćeš puta zauvijek zapeti s njom.“ „Ne brini. Imam svaku namjeru umočiti danas. To će mi pomoći da zaboravim Giannu.“

9

Ovo je vjenčanje bila farsa. Aria se nagnula od Luce i stegnula mi ruku isti trenutak kad smo sjeli. Bilo je očito koliko je bila nesretna. Tako je jako pokušavala to sakriti, no za mene je bilo očito kao dan. Naravno da nikoga nije bilo briga. Bilo je uglavnom normalno da je mlada natjerana u brak pa je nesreća bila očekivana. Nitko nas nikad nije pitao što smo mi željele. Nitko nikad nije mario. Čak ni druge žene.

Tada sam si obećala nešto što sam bila odlučna održati: neću završiti u braku bez ljubavi. Nije me bilo briga je li mi to bila dužnost ili je to naređivala čast; ništa na ovom prokletom svijetu me ne može natjerati da se udam zbog bilo čega osim ljubavi.

Matteo je nastavio bacati pogled u mom smjeru preko stola s tim napornim, drskim cerekom na licu. Zapravo me odmjeravao tijekom cijelog vjenčanja do sad. Morala sam priznati da nije izgledao previše bijedno u svom svijetlosivom prsluku, bijeloj košulji i hlačama odijela. Nekako se njegova visoka, mišićava građa još više isticala dok je bio tako obučen.

Naravno da bih si prije odgrizla jezik nego priznala nekome da sam Matteov izgled smatrala podnošljivim, posebno kad njegova osobnost nije bila ni približno podnošljiva.

Aria mi je još čvršće stisnula ruku ispod stola zbog nečega što joj je Luca rekao. Bila je nesvjesna Matteovog flertanja sa mnom. Nesvjesna ičega osim svoje nevolje.

Stisnula sam joj ruku, no tada se otvorio plesni podij i ubrzo smo bile razdvojene dok ju je Luca vodio na njihov prvi ples kao bračni par. Brzo sam se povukla na noge, očajna odšuljati se prema uvali gdje bih mogla biti sama, no Matteo me stjerao u kut na uglu plesnog podija s istim drskim cerekom na upadljivom licu. Zašto je gad trebao tako dobro izgledati?

10

Njegova je tamna kosa bila namjerno raščupana, a oči su mu bile toliko tamne da su izgledale skoro crno. Bilo je nemoguće ne odmjeriti ga. Naravno da je bio savršeno svjestan efekta koji je imao na većinu žena te je očito očekivao da se i ja topim za njim. Prije će se pakao smrznuti nego će se to dogoditi.

Naklonio se ne skidajući oči s mene. „Mogu li zamoliti za ples?“ Želudac mi se blesavo izokrenuo na pojavu njegovog cereka. Bio je mnogo ležerniji od većine Made Mana, no imala sam osjećaj da je to bila samo krinka. Možda je usavršio tu rutinu dečka-iz-susjedstva, no ispod toga je ležeći čekao predator, spreman na skok. Ja neću postati njegova lovina.

Otac me promatrao sa svog mjesta za stolom, pa nisam imala drugog izbora nego kimnuti glavom u odgovor na Matteovo pitanje ili bih riskirala ogromnu scenu. Ne da bih brinula, no nisam željela Ariji nanositi dodatni stres. Ionako je već bila na rubu.

Matteo mi je primio ruku i položio dlan na donji dio leđa, toplina njegove kože probijala se kroz tanku tkaninu moje haljine. Želudac mi se trzao, no natjerala sam se da na licu zadržim izraz dosade. Mrzila sam kako je moje tijelo reagiralo na Mattea. Kad bi mi bilo dopušteno družiti se s drugim dečkima, vjerojatno ne bih bila impresionirana Matteom, zar ne?

Promotrila sam ga. Ovako izbliza, mogla sam vidjeti da su mu oči bile tamno smeđe sa skoro crnim vanjskim rubom. Imao je guste, crne trepavice, a sjena čekinja nadvijala mu se na obrazima i bradi. Osmijeh mu se proširio pa sam okrenula glavu od njega, fokusirajući se na goste koji su plesali oko nas. Svi su se smijali i smješkali, uživali. Nekome izvana bi izgledalo poput čudesne gozbe. Bilo je lako izgubiti se u vrtu vile koji je bio dekoriran do savršenstva. Bilo je tako prokleto lako dozvoliti povjetarcu koji puše prema nama s oceana da nam odnese realnost. Jedinstvena atmosfera koju jedino mjesto u Hamptonsu može ponuditi moglo bi nekoga uvjeriti da je život bio san.

Ja sam znala bolje.

Matteo me povukao još bliže, pritišćući naša tijela zajedno kako bih mogla osjetiti svaki centimetar njegovih mišića jednako kao i oružje skriveno ispod njegovog prsluka. Promeškoljila sam se, iako se dio mene želio još više nagnuti prema njemu, približiti i uhvatiti njegova usta u poljupcu. To bi, bez sumnje, bio skandal ovog vjenčanja.

11

Otac bi poludio. To je skoro bio dovoljan razlog da to napravim. Zašto bi djevojke bile tjerane čekati na njihov prvi poljubac dok nisu udane? To je bilo smiješno. Žalila sam Ariu što je morala iskusiti svoj prvi poljubac pred svim svadbenim gostima. To se meni neće dogoditi. Nije me bilo briga koga ću trebati podmititi da me poljubi.

Matteo se nagnuo prema dolje sa zadirkujućim osmijehom koji mu je izvijao usne. „Izgledaš prekrasno, Gianna. Nadrkani izgled baš dobro pristaje tvojoj haljini.“ Prije nego sam se uspjela zaustaviti, smijeh je izletio iz mene. Probala sam ga prikriti kašljem, no Matteo na to, sudeći po izrazu na njegovom licu, nije nasjeo, k vragu. Stisnula sam oči – uzaludno. Odlučila sam ignorirati Mattea ostatak našeg plesa, nadajući se da će mi tijelo činiti isto, no tad je gad počeo pomicati svoj palac gore i dolje po mojim leđima, a svaki moj živčani završetak je očito oživio. Željela sam ga poljubiti i ne samo u inat mom ocu i svakom drugom muškarcu u našem svijetu koji je smatrao da je u redu držati ženu na uzici. Željela sam ga poljubiti jer je slasno mirisao i to je točno bio razlog zašto sam trebala brzo otići od njega.

Na žalost, Matteo je očito naumio izluditi me, jer je nakon našeg prvog plesa, od mene uspio ukrasti još dva i na moju opću iznerviranost, moje tijelo nije prestalo reagirati na njegovu blizinu. Imala sam osjećaj da je znao pa mi je zato nastavio milovati leđa tako lagano, no nisam ga mogla zamoliti da prestane bez da priznam da mi smeta, a nekako, jedan dio mene nije želio da prestane.

Skoro je bila ponoć kad su ljudi počeli vikati Luci da odvede Ariu u krevet. Ona nije uspjela sakriti svoju paniku. Kad je ustala i prihvatila Lucinu ponuđenu ruku, njene su oči susrele moje, no tad ju je Luca već vodio odavde, praćen gomilom vičućih muškaraca. Ljutnja je prostrujala kroz mene. Odgurnula sam se na noge, odlučna pratiti je i pomoći joj. Majka me uhvatila za zglob ruke, povlačeći me da stanem. „To nije tvoj posao, Gianna.

Sjedni.“ Mrko sam je pogledala. Zar nas ona nije trebala zaštititi? Umjesto toga, ona je gledala bez zrnca suosjećanja. Izvukla sam se iz njenog stiska, zgađena njom i svima oko nas.

Otac je stajao kraj Salvatorea Vitiella koji je viknuo nešto što je zvučalo poput „Želimo vidjeti krv na plahtama, Luca!“ 12

Zamalo sam ga oborila. Koji šupak. New York i njihove bolesne tradicije.

Usprkos očevom upozoravajućem pogledu, okrenula sam se i slijedila muškarce. Luca i Aria su skoro bili u kući i imala sam problema izboriti put kroz muške goste kako bih stigla do njih. Iako nisam ni bila sigurna što bih uraditi kada bi ih sustigla. Teško bih mogla gurnuti Ariu u našu zajedničku spavaću sobu i zaključati vrata. To nikoga ne bi spriječilo, ponajmanje Lucu.

Taj je čovjek bio zvijer.

Nekoliko je muškaraca dobacilo nepristojne komentare u mom smjeru, no ignorirala sam ih, očiju čvrsto prikovanih za stražnji dio Arijine plave glave. Zamalo sam dospjela na čelo grupe kad je Aria nestala u glavnoj spavaćoj sobi, a Luca zatvorio vrata. Zastao mi je dah, briga i ljutnja su mi preuzele tijelo.

Kolebala sam se između upada u spavaću sobu i razvaljivanja Lucine guzice i bježanja koliko je daleko moguće kako ne bih trebala čuti što se događalo iza tih vrata. Većina muških gostiju je bila na povratku van kako bi nastavili piti, osim Mattea koji je nastavio izvikivati odvratne sugestije kroz vrata te nekoliko Made Mana koji su još uvijek bili uokolo. Odmaknula sam se unatrag, znajući da više ništa nisam mogla napraviti za Ariju i mrzeći to više od ičega. Toliko me puta u prošlosti Aria spasila od oca, a sad kad je trebala zaštitu, nisam bila u mogućnosti da joj je pružim.

Odlučila sam otići u svoju sobu umjesto da se vratim na zabavu. Nisam bila raspoložena ponovno se suočiti s roditeljima. Samo bih se gadno posvađala s ocem, a to danas stvarno nisam trebala. Prije nego sam se uspjela uputiti hodnikom prema svojoj sobi, dva muškarca su mi prepriječila put.

Nisam im znala imena. Nisu bili mnogo stariji od mene, možda su imali osamnaest godina. Jedan od njih je još uvijek imao dječje salo i akne. Drugi je bio viši i više izgledao poput prijetnje.

Pokušala sam ih zaobići, no onaj viši mi je blokirao put. „Odjebi.“ Rekla sam zureći u dva idiota. „Ne budi ubojica zabave, Crvena. Pitam se jesi li i dolje crvena?“ Prstom je pokazao između mojih nogu.

Usne su mi se izvile od gadosti. Kao da nikad prije nisam čula te riječi.

Onaj s aknama je zaroktao od smijeha. „Mogli bismo pokušati saznati.“ Odjednom je Matteo bio ondje. Uhvatio je visokog rukom oko vrata u klinč i držao dugačak, oštar nož uz njegovo međunožje. „Ili,“ Rekao je

13

jezovito mirnim glasom. „Mogli bismo pokušati saznati koliko dugo ti treba da iskrvariš poput svinje nakon što ti odrežem kurac. Kako ti to zvuči?“ Iskoristila sam trenutak kako bih zamahnula koljenom u Aknina jaja.

Poviknuo je i pao na koljena. Vjerojatno nisam trebala uživati u tome koliko sam uživala.

Matteo je podignuo tamne obrve prema meni. „Želiš li srediti i ovoga?“ Nije mi se trebalo dvaput reći. Umjesto toga, spustila sam dobar pogodak te i drugog muškarca isto tako bacila na koljena. Oba su muškarca pogledala u Mattea očima širokim od straha, potpuno me ignorirajući. „Odjebite prije nego odlučim prerezati vam vratove.“ Rekao je Matteo.

Pobjegli su poput pasa s podvijenim repovima pod stražnjim nogama. „Poznaješ ih?“ Pitala sam.

Matteo je pospremio svoj nož. Nije izgledao toliko pijan koliko na zabavi.

Možda je to bila samo predstava. Brzim pogledom uokolo, shvatila sam da smo bili sami u ovom dijelu kuće, a iz načina na koji mi se puls ubrzao i želudac zalepršao, znala sam da ovo stvarno nije bila dobra ideja. „To su djeca dvojice naših vojnika. Čak još nisu postali Made Man.“ Uključivanje u mafiju ih vjerojatno neće učiniti boljim ljudima. „Mogla sam se sama nositi s njima.“ Rekla sam.

Matteo mi je ponovno odmjerio tijelo. „Znam.“ To nije bio odgovor koji sam očekivala i nisam bila potpuno sigurna da li me vukao za nos ili ne. „Smiješno je kako se jedne sekunde možeš ponašati poput viteza u sjajnom oklopu, a druge potičeš svog brata da seksualno napastuje moju sestru.“ „Luca ne treba moj poticaj, vjeruj mi.“ „Zlo mi je od tebe. Od svega ovog.“ Okrenula sam se i udaljila, no Matteo me sustigao i prepriječio mi put spustivši ruku na zid. „Tvoja će sestra biti dobro. Luca nije okrutan prema ženama.“ „Zar bi me to trebalo umiriti?“ Matteo je slegnuo ramenima. „Poznajem svog brata. Aria neće biti ozlijeđena.“ Proučila sam mu lice. Izgledao je ozbiljno. Željela sam mu vjerovati, no iz onoga čemu sam svjedočila, Luca je bio svašta osim dobrog čovjeka. Bio je brutalan, okrutan i hladan. „Stvarno te želim jebeno poljubiti.“ Matteo je rekao grubim glasom, uplašivši me.

14

Oči su mi se proširile. Nije se pomaknuo. Samo je stajao ispred mene s rukom oslonjenom uza zid, oči su mu bušile moje. Nismo bili zaručeni, hvala Bogu, pa je takav govor upućen meni bio i više nego neprimjeren. Otac bi poludio kad bi čuo. Trebala sam biti anksiozna, barem u neku ruku posramljena njegovim riječima, no, umjesto toga, shvatila sam da se pitam kako bi bilo poljubiti nekoga. Djevojke u mom razredu su se sve već poljubile i radile i više od toga. Samo smo Aria, ja i ostale cure iz mafijaških obitelji bile ograđene čuvarima. Kako bi moglo biti poljubiti nekoga zabranjenog?

Napraviti nešto što dobre djevojke nisu radile? „Pa zašto to ne napraviš?“ Čula sam se kako govorim. U glavi su mi počela zvoniti zvona za uzbunu, no ignorirala sam ih.

Ovo je bio moj izbor. Kad ne bismo bili tko smo bili, kad ne bismo bili rođeni u ovom sjebanom svijetu, da Matteo nije bio Made Man i ubojica, možda bih tada i pala na njega. Da smo se upoznali kao dvoje normalnih ljudi, onda bismo možda mogli nešto postati.

Matteo mi se primaknuo bliže. Iz nekog sam se razloga odmicala dok nisam udarila u zid, no Matteo me pratio i ubrzo sam bila zarobljena između hladnog kamena i njegovog tijela. „Zato što u našem svijetu postoje pravila, a njihovo kršenje ima posljedice.“ „Ne izgledaš mi poput nekoga tko se drži pravila.“ Nisam bila sigurna zašto sam ga poticala. Nisam željela njegovu pažnju. Željela sam izaći iz ovog sjebanog svijeta i od njegovih sjebanih ljudi. Petljanje na bilo koji način s nekim poput njega bi to učinilo nemogućim.

Matteo se mračno nasmijao. „Nisam.“ Posegnuo je za mojim licem i polako prešao prstima kroz moju kosu. Zadrhtala sam na lagani dodir.

Matteo mi se čak nije ni sviđao, zar ne? Bio je naporan, arogantan i nikad nije znao kad zašutjeti.

Bio je poput tebe.

No moje je tijelo željelo više. Uhvatila sam njegov prsluk, prstima gužvajući meki materijal. „Ni ja. Ne želim da mi prvi poljubac bude s mužem.“ Matteo se tiho nasmijao i bio je toliko blizu da sam to mogla više osjetiti nego čuti. „To je loša ideja.“ Promrmljao je, usne su mu bile manje od nekoliko centimetara udaljene od mojih, oči tamne i lišene uobičajene zaigranosti.

Unutrašnjost kao da mi je gorjela od potrebe. „Nije me briga.“ 15

I tad me Matteo poljubio, isprva lagano, kao da nije bio siguran jesam li bila ozbiljna. Povukla sam mu prsluk, želeći da prestane bit ozbiljan pa je Matteo udario svojim tijelom u moje, jezikom klizeći između mojih usana, ispreplićući ga s mojim, ne dajući mi vremena pitati se što sam to radila. Imao je okus po viskiju i nečemu slađem, poput najslađe bombonjere s viskijem koju sam mogla zamisliti. Tijelo mu je isijavalo toplinu i snagu. Dlan mu je obujmio stražnji dio mog vrata dok su njegova usta zapalila moje tijelo potrebom.

Bože, nije ni čudo da otac nije želio da budemo oko muškaraca. Sad kad sam znala kakav je osjećaj pružalo ljubljenje, nikad ne želim stati.

Netko je šokirano uzdahnuo pa smo se Matteo i ja razdvojili. Još sam uvijek bila ošamućena kad mi je pogled pao na moju sestru Lily koja je zaleđeno stajala u hodniku, vjerojatno na putu do svoje sobe. Oči su joj bile širom otvorene. „Žao mi je!“ Izvalila je pa zakoračila nekoliko koraka u našem smjeru. „Znači li to da ćete se vjenčati?“ Zafrknula sam. „Ne, ne znači. Neću se udati za njega. Ovo ništa ne znači.“ Matteo me pogledao i skoro pa mi je bilo žao zbog mojih grubih riječi, no to je bila istina. Nisam imala namjeru udati se za Made Man, bez obzira koliko se dobro ljubio ili koliko me mogao nasmijati. Muškarci u našem svijetu bili su ubojice i mučitelji. Nisu bili dobri ljudi, nisu bili pošteni ljudi.

Bili su loši, pokvareni do srži. To ništa nije moglo promijeniti. Možda su povremeno uspijevali imitirati normalne ljude, posebice Matteo koji je to savršeno radio, no na kraju je to bila samo maska.

Matteo se okrenuo prema Lily. „Nemoj nikome reći što si vidjela, u redu?“ Povukla sam se od njega trebajući staviti malo distance između nas. Kako sam mu mogla dopustiti da me poljubi? Možda sam bila sretna pa je bio pijaniji nego je izgledao. Možda se sutra ujutro neće ničega sjećati. „U redu.“ Lily je rekla uz sramežljiv osmijeh. Matteo me znalački pogledao prije nego je prošao kraj Lily i skrenuo za ugao. Čim je otišao, Lily je poletjela prema meni. „Poljubila si ga!“ „Šššš.“ Rekla sam dok smo hodale hodnikom. „Mogu li noćas spavati u tvojoj sobi? Rekla sam majci da mogu.“ „Da, naravno.“ „Kako je bilo?“ Pitala je prigušenim šapatom. „Poljubac, mislim.“

16

Isprva sam željela lagati, no onda sam se odlučila za istinu. „Nevjerojatno.“ Lily se zahihotala i pratila me u moju sobu. „Pa, hoćeš li ga ponovno poljubiti?“ Željela sam, no znala sam da bi to bila ogromna loša ideja. Nisam mu željela davati nikakve ideje. „Ne. Nikad više neću poljubiti Mattea.“ Trebala sam znati da neće tako lako završiti.

Sljedećeg dana, nekoliko sati prije nego je moja obitelj trebala otputovati za Chicago, Matteo me uhvatio samu ispred moje sobe. Nije me pokušao poljubiti, no stajao je vrlo blizu. Bilo bi lako zatvoriti udaljenost između nas, uhvatiti njegovu majicu i povući ga uza se. Umjesto toga sam postavila štit oko sebe i pogledala ga. „Što želiš?“ Matteo je coknuo jezikom. „Prošlu noć kad smo bili sami nisi bila hladna prema meni.“ „Nadala sam se da si bio previše pijan da bi se sjetio.“ „Žao mi je što sam te razočarao.“ Ako se ne prestane smiješiti tim arogantnim osmijehom, zavrnut ću mu vrat ili ga poljubiti. Još nisam odlučila. Izbor broj jedan je, bez sumnje, bio bolja opcija. „Bilo je samo jednom. Ništa nije značilo. Još uvijek mi se ne sviđaš.

Napravila sam to samo zato što sam željela napraviti nešto zabranjeno.“ „Postoji još mnogo zabranjenih stvari koje možemo napraviti.“ Promrmljao je, približavajući se bliže i omatajući me svojim mirisom. „Ne, hvala.“ „Zašto? Gubiš svoju hrabrost? Mogao bih pitati tvog oca za tvoju ruku ako si umorna od zabranjenih stvari.“ „Sigurno.“ Rekla sam sarkastično. „Nikad se neću udati za tebe, to ti obećavam. A sad kad je Aria već zarobljena u New Yorku, otac me ionako ne bi poslao nekamo.“ Matteo se nasmiješio. „Ako ti tako kažeš.“ Njegova pretjerana samopouzdanost me je natjerala da puknem. Ubola sam prstom u njegova prsa. „Misliš da si neodoljiv, zar ne? Ali nisi. Ti, Luca i svaki drugi Made Man u jebenoj mafiji mislite da ste oh-tako-divni. Dopusti

17

mi da ti nešto kažem: da nisi jebeno bogat i da ne nosiš pištolj kamo god išao, ne bi bio ništa bolji od bilo koga tamo.“ „Još uvijek bih dobro izgledao i mogao bih ubiti većinu mekušaca tamo golim rukama. Što s tobom, Gianna? Što bi ti bila bez zaštite svoje obitelji i očevog novca?“ Uvukla sam dah. Da, što bih bila bez svega toga? Ništa. Nikad nisam trebala išta sama napraviti, nikad nisam smjela ništa napraviti, ali ne zato što nisam željela. „Slobodna.“ Matteo se nasmijao. „Nikad nećeš biti slobodna. Nitko od nas nije. Svi smo mi zarobljeni pravilima našeg svijeta.“ Zbog toga i želim otići iz tog svijeta. „Možda. No brak s tobom nikad neće biti moj zatvor.“ Otišla sam, ne dajući mu još jednu priliku za odgovor.

18

Možda Gianna još nije shvaćala, no brak bi bio njen zatvor bez obzira željela ona otići ili ne.

Prošlu noć nakon našeg poljupca, vratio sam se na zabavu kako bih se opio do otupjelosti, kad sam došao preko puta šupka od mog oca i Rocca Scuderija kako pričaju o Gianni i njegovim planovima za udaju za nekog starkelju koji je bio poznat po svojoj teškoj ruci prema ženama. Nisam tada ništa rekao jer sam poznavao oca. Ako je mislio da sam želio Giannu jer sam je želio, jer mi se sviđala ili sam je želio zaštititi od gore sudbine, nikad ne bi pristao da me spoji s njom.

Sada, jutro, nakon prezentacije plahti, potražio sam Lucu i pronašao ga na putu prema glavnoj spavaćoj sobi s Arijom kraj sebe. „Vas dvoje golupčića ćete trebati odgoditi vašu sesiju parenja. Moram porazgovarati s tobom, Luca.“ Rekao sam.

Luca i Aria su se okrenuli. Arijini su se obrazi zacrvenjeli i provirila je prema mom bratu s mješavinom brige i srama. Pogledao me prije nego je spustio pogled do svoje žene. „Idi. Provjeri jesu li služavke spakirale sve tvoje stvari. Brzo ću se vratiti.“ Brzo je nestala u sobi. „Plahte su bile lažne, zar ne? Moj veliki, zločesti brat je poštedio svoju nevinu mladenku.“ Luca se mrštio dok je koračao bliže meni. „Drži glas tihim.“ „Što se dogodilo? Jesi li previše popio i nije ti se mogao dići?“ „Odjebi. Kao da me alkohol ikada spriječio.“ Rekao je. „Što onda?“ Luca me gledao. „Počela je plakati.“

19

Zahihotao sam se. Posegnuo sam za držačem za nož na njegovoj podlaktici i povukao gore, otkrivajući malu ranu. Luca je povukao svoju ruku iz mog stiska. „Porezao si se.“ Luca je izgledao kao da je razmatrao da me isjecka na male komadiće.

Kako sam trebao njegovu pomoć, odlučio sam zadržati zadirkivanje na minimumu. „Znao sam. Rekao sam Gianni prošlu noć da se nije trebala brinuti za Ariju. Imaš slabost na dame u nevolji.“ „Nemam –“ Namrštio se. „Bio si nasamo s Giannom?“ Kimnuo sam pa ga odveo dalje od sobe u slučaju da je Aria pokušavala prisluškivati. Ona bi sve ispričala sestri. „Poljubio sam je i ima još bolji okus nego izgleda.“ „Ne mogu jebeno vjerovati da si imao više akcije od mene na moju jebenu bračnu noć.“ Luca je promrmljao. „Dame ne mogu odoljeti mom šarmu.“ Spustio je ruku na moje rame. „Ovo nije tema za šalu, Matteo. Outfitu neće biti smiješno ako ćeš hodati naokolo i razdjevičavati njihove djevojke.“ „Nisam nikoga razdjevičio. Poljubio sam je.“ „Da, kao da će na tome i ostati.“ „Želim je razdjevičiti. No nisam idiot.“ „Zbilja?“ To je govorio Lucin izraz lica. „Želim je oženiti.“ Luca je naglo stao. „Reci mi da se šališ.“ „Ne šalim se. Zato trebam tvoju pomoć. Otac neće razgovarati sa Scuderijem u moje ime ako bi pomislio da želim Giannu iz bilo kojeg razloga osim prkosa ili osvete. Znaš ga.“ „Pa što želiš da ja napravim?“ „Pomozi mi uvjeriti ga da me ona mrzi, da me uvrijedila i da je želim oženiti samo kako bih je učinio bijednom.“ „Zar to nije istina? Djevojka te ne može smisliti i ti ju zbog toga želiš. Kako je to imalo drugačije od priče koju ćemo reći ocu?“ „Ne želim je učiniti bijednom.“ Luca je izgledao neodlučan. „Krajnji rezultat bi mogao biti isti. Ta će te djevojka izluditi, shvaćaš to, zar ne? Stvarno nisam siguran želim li je u New Yorku.“ 20

„Snaći ćeš se. A Aria će biti sretna što će imati sestru kraj sebe.“ „Stvarno si o svemu dobro razmislio, zar ne?“ „Jesam. A otac će izabrati neku kučku koja će me vrlo brzo činiti bijednim.“ „Pa radije želiš sam izabrati svoju kučku koja će te učiniti bijednim.“ Otresao sam njegovu ruku. „Gianna nije kučka.“ „Želiš udariti zbog nje, zar ne?“ Rekao je Luca s iskrivljenim osmijehom. „Želim te udariti zbog mnogo stvari.“ Luca je odmahnuo glavom. „Hajde. Idemo pronaći oca.“ Uputili smo se niz hodnik i niz stepenice prema očevom uredu. Bio je na odlasku iz prostorije. Natjerao sam se da mi izraz lica bude maska bijesa. „Ne mogu vjerovati njenoj jebenoj hrabrosti.“ „Ne možeš išta učiniti.“ Rekao mi je Luca pa se okrenuo prema ocu. „Scuderi crvenokosa je provocirala Mattea.“ Otac je podignuo obrvu u umjerenoj zainteresiranosti. „Kako?“ Rukom nam je pokazao da uđemo u njegov ured pa zatvorio vrata.

Pravio sam se da sam se pjenio dok je Luca izmišljao neku smiješnu priču koja je završila tako da mi je Gianna rekla da ju otac nikad ne bi poslao u New York i da ga nitko ne može uvjeriti u suprotno. „Rekla je to tako da je zvučalo kao da je to bilo ispod nje, kao da smo mi ispod nje. Želim da kučka plati za to. Nije me briga što ona želi. Želim je u svom krevetu.“ Uzbuđenje je sijevnulo u očevim očima. Sadist je zbilja povjerovao u ovo sranje jer je, u njegovom izokrenutom, za moći gladnom umu, to imalo smisla. „Pretpostavljam da mogu razgovarati sa Scuderijem. Bit će mu drago da je se riješi. Zahtjevna je.“ Osmijeh mu se proširio. „Morat ćeš je naučiti manirima, Matteo.“ „Ne brini.“ Rekao sam. Naučit ću je mnogim stvarima.

Dva dana kasnije, moj otac i Scuderi došli su do dogovora i Gianna je bila moja. Sad sam samo trebao pronaći dobro vrijeme da joj to kažem.

Gianna

21

Nekad u noći, kad bih ponovno proživljavala naš poljubac, pitala sam se je li moguće da Matteo i ja nismo bili tako loša ideja. No tad me nazvala Aria i rekla mi da je pronašla Lucu kako je vara i to mi je bio poziv na buđenje koji sam očajnički trebala. Made Man su uvijek ubijali, uvijek varali, uvijek uništavali sve što su dodirnuli. Neću nikome dopustiti da se tako ponaša prema meni. Neću im ni dati priliku da pokušaju. Bez obzira koliko moje tijelo željelo ponovno poljubiti Mattea, zaklela sam se sama sebi da ću ga odgurnuti od sebe. Jedan je poljubac već bio previše. Pustim li ga ponovno blizu, nikad me neće ostaviti na miru.

Naravno, kad sam posjetila New York nekoliko tjedana nakon Arijinog vjenčanja, Matteo je bio tamo u Lucinom apartmanu kako bi večerao s nama.

Cerek koji mi je uputio kad me Aria vodila prema stolu mi je zapalio krv. Je li rekao ikome za naš poljubac? Ja nisam rekla ni Ariji, a Ariji sam uvijek sve govorila. Ovo će biti duga večera.

Sljedećeg dana sam uvjerila Ariu da me povede na ples u klub, očajna zaboraviti Mattea. Bio je to moj prvi okus slobode i ajme, okus je bio dobar.

Ne tako dobar kao Matteo, naporan glas me podsjetio, no bio je ubrzo otjeran ritmom koji je punio plesni podij Sphere. Bilo je uzbudljivo iskustvo što su me stranci odmjeravali, što su me željeli. Nikad se još nisam osjećala ovako seksi, nikad mi nije bilo dopušteno i nisam si mogla pomoći nego se osjećati neobično moćno. Plesala sam s visokim muškarcem koji je odjednom bio odgurnut od mene ni od kog drugog nego Mattea jebenog Vitiella. „Koji kurac radiš?“ Zarežao je. „Koji kurac ti radiš? Ne tiče te se.“ Moj plesni partner je ponovno uhvatio ravnotežu i zakoračio prema nama, no prije nego je mogao išta reći, Matteo ga je udario pod rebra, bacajući ga na koljena, a tada su se pojavila dva izbacivača i odvukla muškarca.

Stajala sam u ošamućenoj tišini. „Jesi li izgubio jebenu pamet?“ Matteo je unio svoje lice u moje i stisnuo mi nadlakticu. „Nikad to više nećeš napraviti. Neću ti dopustiti da se hvataš s drugim muškarcima.“ „Nisam se hvatala, plesala sam.“ Tad su mi njegove riječi došle do svijesti. „S drugim muškarcima? Pa misliš da, zato što smo se jednom poljubili, da mi

22

možeš govoriti što da radim sa svojim životom? Svježe vijesti: ne posjeduješ me, Matteo.“ Podrugljivo se nasmijao. „Oh, ali posjedujem.“ Tamne oči su mu letjele po mojoj oskudnoj odjeći, zaustavljajući se na mojim golim nogama. „Svaki tvoj centimetar.“ Otresla sam se njegovog stiska. „Lud si. Makni se od mene.“ Pratio je Lucu bez ijedne riječi, no ostavio je jednog od svojih glupih babuna-crticazaštitara sa mnom. Bila sam toliko ljuta da sam željela otrčati za njim i izmlatiti ga u prašinu.

Umjesto toga, otišla sam do Arije koja je nepokretno stajala u središtu plesnog podija. „Taj šupak.“ Promrmljala sam.

Nakon nekoliko trenutaka, pogled joj je pao na mene. „Tko?“ „Matteo. Lik je imao petlju reći mi da ne plešem s drugim muškarcima.

Tko je on? Moj vlasnik. Nek' se jebe.“ Aria je izgledala kilometrima daleko. „Jesi li dobro?“ Kimnula je glavom. „Da. Idemo do bara.“ Lucina dva potrčka, Romero i Cesare su nas pratili i Aria se istresla na njih. „Možete li nas gledati izdaleka?

Izluđujete me.“ Ošamućena, gledala sam dok je žurila do bara i naručila nam pića.

Romero i Cesare su nas gledali sokolovim očima izdaleka. Toliko o osjećaju slobode i zabavi. Ljutnja na Mattea je ponovno izronila, no zatomila sam je.

Neću mu dopustiti da uništi večer. „Možeš ići plesati.“ Rekla je Aria drhtavim osmijehom, držeći se za svoje piće poput pojasa za spašavanje. „Za nekoliko minuta. Izgledaš blijedo.“ „Dobro sam.“ Nije izgledala dobro i nisam bila sigurna zašto mi nije željela reći što ju muči. Makar se nisam imala pravo žaliti. Naposljetku, još joj uvijek nisam rekla za poljubac. „Zbilja moram ići na toalet.“ Rekla sam nakon nekoliko minuta tišine. „Moram odsjediti još nekoliko minuta.“ Oklijevala sam, pitajući se je li bila dobra ideja ostaviti je, no nije bilo kao da je bila sama. Nakon svega, Romero je nikad nije ispustio iz vida zahvaljujući Lucinoj posesivnosti.

Progurala sam se do stražnjeg dijela bara gdje su bili toaleti, pokušavajući ne poludjeti na Cesarea koji je bio poput naporne sjene. Kad sam se vratila u 23

bar nekoliko minuta kasnije, sve je poludjelo. Aria se ljuljala i Cesare ju je morao držati dok je Romero imao zaboden nož u nozi nekog ljigavca. „Pratit ćeš nas. Ako pokušaš pobjeći, umrijet ćeš.“ Romero je režao. „Aria?“ Prošaptala sam dok mi je srce nabijalo u grudima. Kao da me nije čula. „Uzmi njeno piće. No nemoj piti.“ Cesare mi je rekao. Podigla sam čašu, previše potresena da bih se živcirala zbog njegovog zaštitničkog tona.

Probili smo se do stražnjeg dijela pa dolje u podrum. Arijine su je noge jedva podupirale. Ostala sam kraj nje cijelo vrijeme. Kad smo ušli u neku vrstu ureda, oči su mi stale na Matteu koji se ispružio u stolici. Pogled mu se fiksirao na meni prije nego je upio ostatak scene. Odgurnuo se na noge. „Što se događa?“ „Vjerojatno rufiji.“ Rekao je Romero.

Rufiji? Stisnula sam oči prema šupku koji je drogirao moju sestru. Željela sam ga ozlijediti, no izraz Matteovog lica mi je dao do znanja da će mi se želja ostvariti. Njegove su mi oči dale obećanje. Znala sam da je to bilo bolesno, no nekako me ovo navelo da ga želim još više poljubiti.

Nešto je stvarno bilo krivo sa mnom.

Aria i ja smo bile poslane van prije nego su se Luca i Matteo počeli obračunavati s kretenom i Romero nas je vodio van kroz stražnja vrata prema SUV-u. Srce mi se stisnulo kad sam se smjestila na stražnje sjedalo s Arijinom glavom na mom krilu. Bila je tako bespomoćna. Gladila sam joj kosu dok sam slušala njeno brbljanje. Ideja da ju je netko želio povrijediti me na smrt preplašila. Ovo je vjerojatno bio prvi put da mi je bilo drago zbog čuvara. Bez njih bi taj bolesni jebač oteo Ariju i silovao je. No znala sam da će dobiti što zaslužuje i bila sam začuđujuće u redu s time. Mrzila sam mafiju i za što je ona stajala, no trenutno se nisam mogla natjerati da mi bude žao Arijinog napadača. Možda je ovo bio znak koliko me ovaj život oblikovao, znak koliko sam bila pokvarena. Nisam iz glave mogla izbaciti pogled na Matteovom licu. Taj tračak uzbuđenosti kad je izvukao svoj nož prije nego smo Aria i ja otišle iz sobe. On i Luca su oboje bili čudovišta. Nisam još bila sigurna tko je od njih dvojice bio opasniji. No najgora stvar je bila što je dio mene osjećao privlačnost prema Matteovoj čudovišnoj strani.

24

Prošlo je skoro mjesec dana otkad sam zadnji put vidjela Mattea. Nekako mi njegove riječi kako me posjeduje još uvijek nisu izlazile iz glave. Svaki put kad bih proživljavala naš poljubac, povukla bih ih na vrh mozga kako bih pustila ljutnji da ispere bilo kakvu čežnju koju je moje tijelo osjećalo. Jedini razlog zbog kojeg sam se uopće još sjećala tog glupog poljupca bilo je zato što su stvari kod kuće bile toliko loše. Konstantno sam se svađala s ocem, većinu vremena o mojoj navici da kažem što sam mislila, baš kao danas. „Zaboli me što se od mene očekuje.“ Majka me ušutkala, oči su joj bile široke od šoka, no bilo mi je dosta slušanja. Ako mi otac još jednom kaže da bih se trebala ponašati poput pristojne mlade dame, poludjet ću. „Zašto je toliko teško shvatiti? Ne želim biti dama, definitivno ne želim biti dobra ženica nekom mafijaškom šupku jednog dana. Radije bih si prerezala vlastito grlo nego završila poput toga.“ Znala sam da dolazi, no nisam se ni potrudila izbjeći to. Očev dlan je udario u moje lice. Bio je to njegov nježniji šamar, koji obično nije bio dobar znak. Snažno je udarao kad nije imao riječi kojima bi mi slomio duh. Ako je bio obziran prema meni, ne bi mi se svidjelo što mi je imao za reći. Snažno me uhvatio za ramena dok mi je susretao pogled. „Tada bi mogla otići i potražiti oštar nož, Gianna, jer smo Vitiello i ja odlučili udati te za njegovog sina Mattea.“ Usta su mi se naglo otvorila. „Što?“ „Sigurno si ga se jako dojmila jer je pitao svog oca da to dogovori.“ „Ne možeš to napraviti!“ „Mogu. I to nije bila moja ideja. Matteo je izgledao vrlo odlučno da te oženi.“ „To kopile.“ Očev se stisak pojačao i trznula sam se. Lily je samo zurila svojim velikim, plavim očima. Ona i Aria su samo nekad iskusile očevu grublju stranu.

Obično je čuvao svoje šamare i okrutnost za mene, lošu kćer. „Ovo je točno razlog zašto mi je drago da te maknem sa svojeg teritorija. Ako te udam za nekog od naših vojnika, morao bih kazniti jednog od svojih što te pretukao do smrti zbog tvoje drskosti, no ako Matteo Vitiello izmuči malo smisla u tebi, neću trebati brinuti jer ne mogu riskirati rat s New Yorkom.“ 25

Progutala sam svoju povrijeđenost. Znala sam da me otac najmanje volio, i nije bilo kao da sam trebala njegovo odobravanje ili njegovu naklonost, no njegove su me riječi ipak pogađale. Majka, naravno, nije rekla ništa, samo je zurila u svoj tanjur dok je petljala po svom glupom ubrusu. Lilyne su oči bile ispunjene suzama, no znala je bolje nego otvarati usta kad je otac bio u svom raspoloženju. Ona i Aria su uvijek bile bolje u samoočuvanju od mene. „Kad si donio odluku?“ Čvrsto sam pitala, pokušavajući zamaskirati svoje osjećaje. „Matteo i njegov otac su mi prišli odmah nakon Arijinog vjenčanja.“ I odjednom sam shvaćala kad je Matteo odlučio oženiti me: kad sam mu jutro nakon poljupca rekla da se nikad neću udati za njega. Arogantni šupak nije mogao podnijeti udarac u svoj ponos. Ženio me kako bi mi dokazao svoju poantu: da dobije što god je želio, da je imao moć dok sam ja bila marioneta u rukama mafije. „Neću se udati za njega niti ikoga drugoga. Ne zanima me što kažeš. Ne zanima me što Vitiellovi kažu. Jebeno me ne zanima.“ Otac me snažno tresao dok mi uši nisu počele zvoniti. „Napravit ćeš kako kažem, djevojko ili ću te tući dok nećeš zaboraviti svoje ime.“ Zurila sam. Nikad nikoga nisam toliko mrzila koliko muškarca ispred sebe, a ipak, jedan dio mene, neki optimističan, glup, slabi dio ga je volio. „Zašto to radiš? Nije potrebno. Već smo im dali Ariju kako bismo imali mir.

Zašto me siliš da se udam? Zašto me ne možeš pustiti da idem na koledž i budem sretna?“ Očeve su se usne svile u gađenju. „Ideš na koledž? Jesi li zbilja toliko glupa? Bit ćeš Matteova žena. Grijat ćeš mu krevet i nositi njegovu djecu. Kraj priče. Sad idi u svoju sobu prije nego izgubim strpljenje.

Lily mi je poslala molećiv pogled. Ono što je nekad bio Arijin posao, sad je bio Lilyin: čuvati me od nevolja. Da nije bilo nje, nastavila bih ovu svađu.

Nije me bilo briga ako me otac tuče uvijek iznova, neću promijeniti mišljenje.

Okrenula sam se na peti i otrčala na kat u svoju sobu gdje sam dohvatila svoj mobitel i bacila se na krevet. Birala sam Arijin broj na brzom biranju i javila se nakon drugog zvona. Čuvši njezin glas, suze koje sam zadržavala su iscurile. Barem ih naš kreten od oca nije mogao vidjeti. „Aria.“ Prošaptala sam. Suze su mi već tekle brže. „Gianna, što se dogodilo? Što se dešava? Jesi li povrijeđena?“

26

„Otac me daje Matteu.“ Riječi su zvučale tako smiješno. Nitko ih u vanjskom svijetu ne bi ni razumio. Nisam bila komad namještaja koji bi se mogao nekome davati, pa ipak je to bila moja realnost. „Kako to misliš, otac te daje Matteu?“ „Salvatore Vitiello je razgovarao s ocem i rekao mu da me Matteo želi oženiti. I otac se složio.“ „Je li otac rekao zašto? Ne razumijem. Ja sam već u New Yorku. Nije trebao i tebe udati u Familiu.“ „Ne znam zašto. Možda me otac želi kazniti zato što kažem ono što mislim. Zna koliko prezirem Mattea. Želi me vidjeti kako patim.“ To nije zapravo bila istina. Nisam zapravo mrzila Mattea, barem ne više nego sam mrzila bilo kojeg Made Mana. Mrzila sam ono za što je stajao i što je napravio, mrzila sam što je pitao oca za moju ruku kao da moje mišljenje nije bilo važno. „Oh, Gianna. Tako mi je žao. Možda mogu reći Luci i on može promijeniti Matteovo mišljenje.“ „Aria, ne budi naivna. Luca je cijelo vrijeme znao. On je Matteov brat i budući Capo. Nešto poput toga se ne odlučuje bez da je i on uključen u to.“ „Kad su donijeli odluku?“ Nakon što sam bila dovoljno glupa da ga poljubim. „Prije nekoliko tjedana, čak i prije nego sam došla u posjetu.“ Nisam joj mogla reći da se dogodilo na njenom vjenčanju. Aria bi samo pronašla način da okrivi sebe za moj jad. „Ne mogu vjerovati. Ubit ću ga. Zna koliko te volim. Zna da ne bih to dopustila. Napravila bih sve da spriječim dogovor.“ Aria je u tom trenutku zvučala poput mene i dok mi je srce bujalo od ljubavi prema njoj zbog njene želje da mi pomogne, nisam mogla to dopustiti.

Možda Aria to nije vidjela, no Luca je bio čudovište i nisam željela da strada, ne zbog mene, ne kad je već bilo prekasno. „Nemoj se uvaliti u nevolju zbog mene. Ionako je prekasno. New York i Chicago su se rukovali. To je gotov dogovor i Matteo me neće pustiti iz svog stiska.“ I znala sam da je to bila istina. Čak i da odluči da me ne želi, nikad to ne bi priznao. Uvijek sam mislila da mogu izbjeći brak, uvijek sam mislila da mogu pronaći način kako otići na koledž, pronaći život izvan svijeta mafije. „Želim ti pomoći, ali ne znam kako.“ Aria je rekla jadno.

27

„Volim te, Aria. Jedina stvar koja me sprječava da si upravo sad ne prerežem zapešća je spoznaja da moj brak s Matteom znači da ću živjeti s tobom u New Yorku.“ Nikad nisam smatrala samoubojstvo valjanom opcijom, nikad se nisam osjećala dovoljno jadnom da je razmotrim. No nekad sam imala osjećaj da je jedini preostali način kako odlučiti vlastitu sudbinu i uništiti očeve planove zapravo ga prekinuti. No nikad nisam zapravo to sprovela u djelo. Nisam mogla tako povrijediti svoje sestre i brata i bez obzira na sve, previše sam se držala života. „Gianna, ti si najsnažnija osoba koju znam. Obećaj mi da nećeš napraviti ništa glupo. Ako se ozlijediš, neću moći živjeti sama sa sobom.“ „Ti si mnogo snažnija od mene, Aria. Imam velika usta i razmetnu drskost, no ti si otporna. Udala si se za Lucu, živiš s muškarcem poput njega.

Ne mislim da bih ja to mogla napraviti. Mislim da ne mogu.“ Vidjela sam tračke Matteove tame u New Yorku kad se ponudio ubiti Arijinog napadača kako bi me učinio sretnom, a poslije toga u njegovim očima kad je bio prekriven krvlju kao Luca. U njegovom pogledu tada nije bilo žaljenja ili krivnje. Nekad sam mislila da je bio opasniji od njih dvojice jer je imao manje kontrole. Nekad sam mislila da je krio koliko je bio pokvaren svojom društvenom osobnošću. „Smislit ćemo nešto, Gianna.“ Rekla je Aria.

Znala sam da nije mogla ništa napraviti.

Te se večeri Matteo jebeni Vitiello stvarno usudio nazvati me na mobitel.

Ignorirala sam ga. Nije bilo jebene šanse da razgovaram s njim. Ne nakon toga što je učinio. Ako je mislio da je ovo gotovo, ako je mislio da je pobijedio, tada je još jedna misao išla u njegovom smjeru.

28

Bio sam spreman da ovaj jebeni san završi. Prvo očeva sahrana, a sada sati diskusije s Cavallarosima i Scuderijima o načinima kako Ruse držati podalje i pokazati im tko je šef. Nije bilo kao da mi je trebalo vrijeme za žalovanje. Luca i ja nismo gajili nikakve osjećaje osim prijezira i mržnje za našeg oca već dugo vremena, no nisam bio fan sahrana i svega što su podrazumijevale. Posebice vidjeti moju pomajku kako plače svojim lažnim suzama što mi je samo grebalo jebene živce. Zar je stvarno mislila da je itko vjerovao da joj je zapravo nedostajao njen sadistički suprug? Vjerojatno bi mu pljunula na leš kad nitko ne bi gledao. To je ono što sam ja želio učiniti.

Jedina dobra stvar u vezi cijelog ovog mučenja bila je Gianna koja je morala prisustvovati sahrani sa svojom obitelji. Ignorirala je moje pozive otkad je saznala za naš brak prije tjedan dana, no nije me mogla zauvijek ignorirati. Zapravo sam se radovao našem prvom privatnom susretu. Volio sam kad je bila ljuta.

Nakon sastanka, bio sam na putu prema svom motoru kad sam čuo korake iza sebe. Okrenuo sam se, vidjevši Lucu kako trči u mom smjeru, telefon mu je bio pritisnut uz uho, a na licu mu je bio bijesan izraz.

Prije nego sam uspio pitati što mu se popelo uz guzicu, spustio je telefon i rekao. „Cesare je nazvao. Rusi napadaju vilu. Romero pokušava sve dobiti na sigurno, no previše je napadača.“ „Gdje su Gianna i Aria?“ „Jebeno ne znam. Morat ćemo uzeti helikopter.“ Pratio sam Lucu prema njegovom autu. Pritisnuo je gas do kraja onog trenutka kad smo oboje sjeli. Nikad nismo trebali dopustiti Ariji i Gianni da odu za Hamptonse bez nas. Mislili smo da će tamo biti sigurnije. Mislili smo 29

da će naši neprijatelji napasti u gradu gdje se toliko članova Outfita i naših sastalo kako bi odali počast mom ocu. Bili smo jebeni idioti.

Luca je udario po volanu. „Pronaći ću i uhvatiti svakog jebenog Rusa ako ozlijede Ariju.“ „Bit ću kraj tebe.“ Rekao sam. Nisam mario koliko bih Rusa trebao sasjeckati u male komadiće kako bih došao do Gianne. Jebem mu.

Kad smo napokon sletjeli blizu naše vile u Hamptonsima, Luca i ja nismo razgovarali. Oboje smo znali da bi moglo biti prekasno. „Dobro su.“ Rekao sam Luci.

Izašli smo iz helikoptera i pucnjevima si probili put dok nismo stigli do predvorja vile. Izvukao sam svoj nož iz grla nekog šupka i ispravio se kad je jedan od ruskih gadova povikao iznutra. „Imamo tvoju ženu, Vitiello. Želiš li je vidjeti u jednom komadu, bolje da se prestaneš boriti i spustiš svoje oružje.“ Luca je pogledao u mom smjeru. „Nemoj napraviti ništa glupo, Matteo.“ „Nisi samo ti taj koji ima nešto izgubiti.“ Rekao sam sumorno. „Gianna je također unutra.“ Luca je kimnuo pa polako hodao naprijed. Oči su mi prvo pronašle Ariu.

Jedan od ruskih zamjenika, jebač imena Vitali, držao je nož pod njenim vratom. Luca će ubiti gada. „Pa, ovo je tvoja žena, Vitiello?“ Vitali je pitao, no jedva sam slušao.

Gianna je bila ispružena na podu, s velikom masnicom na čelu. Mogao sam vidjeti kako je drhtala, od straha ili boli, nisam bio siguran. Njene plave oči su srele moje. Ogroman ruski šupak se nadvio nad nju. Želja za krvi mi je ispunila tijelo. Preokrenuo sam svoje noževe u dlanovima, pokušavajući odlučiti koji ću dio Rusovog tijela prvo odrezati, vjerojatno ruku koju je upotrijebio kako bi je udario.

Gianna nije pomaknula oči s mene, kao da je znala da ću sve ovo popraviti. Neću dozvoliti bilo kojem od ovih jebača da ju više povrijedi sad kad sam ja bio ovdje. I kunem se Bogom, natjerat ću ih da plate, natjerat ću ih da požale dan kad su bacili oko na Giannu, natjerati ih da požale dan kad su se jebeno rodili. „Pusti je, Vitali.“ Luca je zarežao. „Mislim da ne.“ Rekao je Vitali tim jebenim, napornim naglaskom. „Uzeo si nešto što pripada nama, Vitiello i sad ja imam nešto što pripada tebi. Želim znati gdje je to.“ Nisam bio siguran što je gad iz Bratve napravio jer sam 30

držao pogled na Gianninom zarobljivaču kao i šupcima iza njega, no Luca je napravio prijeteći korak unaprijed pa je stao. „Spusti svoje pištolje ili ću joj prerezati grlo.“ Kad svinje nauče letjeti, pizdune. Čuo se udarac, pa još jedan. Oči su mi poletjele prema Luci koji je spustio svoje jebene pištolje na pod. Nisam mogao vjerovati. Stisnuo je oči prema meni.

Zar je bio ozbiljan? Po izrazu na njegovom licu, bio je. Polako sam spustio svoje noževe. Gianna je zatvorila oči kao da je mislila da je sve bilo gotovo.

Nije bilo gotovo, daleko od toga. Ne prije nego ubijem svakog jebenog šupka u sobi i natjeram ih da požale dan kad su se rodili. „Tvoja žena je vrlo ukusna. Pitam se je li posvuda tako ukusna.“ Vitali je rekao dok je povlačio Ariju uz sebe kao da ju je išao poljubiti. Mogao sam vidjeti da je Luca bio na sekundu od napada.

Ruski šupak iza Gianne joj je pogurnuo dupe svojom cipelom i nacerio se. Njegova noga će biti druga stvar koju ću odrezati, a za njegovo ubijanje ću si uzeti jebenog vremena.

Vitali je polizao Arijinu bradu. Izgledala je kao da će joj pozliti. Tad je posegnula u svoj stražnji džep i izvukla džepni nož. Gdje ga je, dovraga, našla? Trenutak kad ga je zabila u Vitalijevo bedro, pao sam na koljena, uhvatio svoj pištolj lijevom rukom te jedan nož desnom. Pucao sam četiri puta u brzom slijedu. Dva su metka prešla kroz listove šupka koji je udario Giannu, treći je polomio svaku kost u njegovoj desnoj ruci, a četvrti je razbio lubanju još jednog gada. Zabacio sam nož u isto vrijeme. Probilo je očnu duplju Rusa broj tri.

Zaletio sam se prema Gianni, podvukao ruke pod njeno tijelo i odnio je na stranu gdje je bila zaštićena ogromnom drvenom komodom. Kleknuo sam pred nju i upucao još jednog Rusa, pa još jednog. Giannino lice bilo je pritisnuto uz moje koljeno i prebacio sam dlan na vrh njene glave, gladeći njenu razuzdanu crvenu kosu. Žena je zacvilila. Oči su mi letjele uokolo dok se nisu zaustavile na Luci koji je grlio nepomičnu Ariju u svojim rukama. Zaledio sam se, srce mi je udaralo o prsa. „Ne!“ Gianna je promuklo zaplakala. Pokušala je sjesti, no njene su je ruke izdale i pala je na mene. „Aria!“

31

Omotao sam ruke oko nje, a ona je zurila gore prema meni očima ispunjenima terorom. „Pomozi Ariji. Pomozi joj!“ Šapnula je.

Ponovno je pokušala ustati. Pomogao sam joj, jednom je rukom držeći oko struka, no nisam je pustio da ode svojoj sestri. Luca je izgledao kao da će ubiti svakoga tko bi se usudio prići. Imao je izraz lica koji još nikad nisam vidio. Vodeći život brutalnosti, Luca i ja smo imali potencijal da puknemo.

No do sad nisam pomišljao da je bilo išta na ovome svijetu što bi zapravo moglo navesti Lucu do ruba.

Gianna je počela plakati. Dotaknuo sam joj obraz. „Šššš. Aria će biti dobro. Luca joj neće dopustiti da umre.“ Za svačije dobro sam se nadao da sam bo u pravu. Gianna se nagnula na mene, rukama mi stišćući košulju. Pogledao sam dolje u nju.

Kad je Aria napokon otvorila oči, Gianna je ispustila jecaj i pritisnula lice uz moja prsa. Obujmio sam joj glavu pa ju okrznuo poljupcem. Nije reagirala.

Vjerojatno je bila u šoku. „Što je s Giannom, Lily i Fabijem?“ Aria je pitala slabim glasom.

Gianna je podigla glavu, no nije me puštala. „Dobro smo.“ Luca je podignuo Ariju na svoje ruke i nakon male diskusije, odnio ju gore u jednu od spavaćih soba. Doktor je već bio na putu.

Gianna je pokušala sama stajati, no ljuljala se pa je trebala uhvatiti moju ruku. Oči su joj na trenutak izgubile fokus prije nego su se opet vratile na mene. Ništa nije rekla, samo je zurila u mene. Lagano sam vrhovima prstiju okrznuo masnicu na njenom čelu. „Je li to jedino mjesto gdje si ozlijeđena?“ Slegnula je ramenima pa se trznula. „Bok i rebra me bole.“ „Hej Matteo, što s ovim šupkom?“ Romero je pitao, gurkajući Rusa koji je udario Giannu. „On je jedini preživjeli?“ „Još je barem jedan.“ „Dobro. No ovaj je moj. Ja ću ga ispitati.“ „To je muškarac koji me udario u glavu.“ Gianna je tiho rekla. „Znam.“ Pretraživala mi je lice, no nisam bio siguran što je tražila. Oči su joj na trenutak zatreperile, no brzo ih je ponovno otvorila. „Moraš leći.“ Rekao sam.

32

Nije ni pokušala prosvjedovati što je bio loš znak. Čvršće sam je primio i poveo ju prema stepenicama. „Matteo?“ Romero me pozvao.

Pogledao sam preko ramena u njega i ostale muškarce. „Vratit ću se za trenutak. Riješite se tijela i odvedite dva preživjela Rusa u podrum.“ Romero je kimnuo. „U redu.“ Oči su mu skliznule na Cesareovo tijelo na tlu. Za njega nismo mogli ništa učiniti. Poznavao sam ga dugo vremena. Bio je dobar, odan vojnik. Doći će vrijeme kad ćemo ga oplakati, no to nije bilo sad.

Pomogao sam Gianni uz stepenice i većinom sam ju nosio niz hodnik do jedne sobe za goste. Stvarno sam je želio odvesti u sobu gdje sam ja spavao kad bismo bili u vili, no nisam se jebeno želio svađati, ne dok Gianna nije dovoljno dobro da bi mi bila ravnopravan natjecatelj. Legla je na krevet i zatvorila oči uz stenjanje.

Nagnuo sam se nad nju. „Želim ti pogledati rebra. Nemoj me udariti.“ Oči su joj zatreperile, a nagovještaj osmijeha joj je povlačio usne. Pitao sam se je li to bilo jer je imala potres mozga ili se napokon pomirila s našim neminovnim brakom.

Povukao sam joj majicu prema gore, otkrivajući centimetar po centimetar kremaste kože, no prije nego mi je um mogao smisliti ikakve ideje, pronašao sam prvu masnicu. Veliku na njenom struku i dvije malo manje preko rebara.

Nježno sam pritisnuo masnicu na njenom struku, no ona se trgnula od mog dodira uz siktanje. „Jebem mu. To boli.“ Zaškrgutao sam zubima. Nisam mogao dočekati da odem dolje u podrum i porazgovaram sa šupkom koji ju je ozlijedio. Povukao sam ruke naviše, lagano prateći njena rebra.

Zadrhtala je. „Što to radiš?“ „Želim vidjeti jesu li ti rebra napukla.“ Rekao sam joj. „Želiš iskoristiti priliku da me pipaš, priznaj.“ Njen pokušaj humora bio je uništen njenim drhtavim glasom, no odlučio sam joj se pridružiti. Nije trebala znati da sam razmišljao o načinu kako produžiti patnju njenog napadača.

Podsmjehnuo sam se. „Bit ćemo vjenčani za manje od godine pa ću te moći pipati kad i gdje želim.“

33

Osmijeh joj je zamro i okrenula se, zatvarajući oči. Možda se ipak još nije pomirila s našim brakom…

Uspravio sam se. „Moram se vratiti dolje. Poslat ću doktora k tebi kad završi s tvojom sestrom. Trebala bi se odmoriti. Nemoj šetati po kući.“ Nije otvorila oči, nije dala nikakav znak da me uopće čula.

Izašao sam i zatvorio vrata. Doktor je hodao prema meni, jedna od njegovih asistentica, mlada žena kojoj sam uvijek zaboravljao ime, nekoliko koraka iza njega. „Gdje je Aria?“ Pitao je svojim hrapavim, pušačkim glasom.

Pokazao sam prema glavnoj spavaćoj sobi. „Kad završiš s Arijom, pregledaj Giannu. Ne mislim da je ozbiljno ozlijeđena, no želim biti siguran.“ Kratko je kimnuo bez usporavanja. Nitko nije želio tjerati Lucu na čekanje. „Pozovi me prije nego uđeš unutra. Želim biti tamo kad ćeš pregledavati Giannu.“ Doktor je imao preko šezdeset godina, no to nije značilo da sam ga želio samog s Giannom, ne nakon što sam je zamalo izgubio.

Kratko se zaustavio, blijede oči su se zaustavile na meni. „Ona je tvoja?“ „Da.“ Jednostavno je kimnuo pa nastavio prema glavnoj spavaćoj sobi.

Okrenuo sam se i krenuo dolje.

Kad sam stupio u podrum, dva preživjela Rusa bila su zavezana za stolice. Tito, jedan od naših najboljih izvršitelja, bio je naslonjen uz jedan zid s prekriženim rukama. Romero je stajao kraj njega. Drugi vojnik, Nino, priključio je infuziju na šupka kojeg ću rastrgati. Drugi Rus je bio u malo boljem stanju i nije trebao transfuziju – još. Jednom kad Tito spusti ruke na jadnog gada, to će se također promijeniti.

Tito se uspravio i nagnuo glavu. „Nadam se da još niste počeli.“ Rekao sam. „Čekali smo tebe.“ Rekao je Tito. „Izgleda li ti kao da je Tito već počeo svoj posao?“ Nino je gorljivo pitao.

Klinac je imao bolesnu fascinaciju mučenjem. „Dobro.“ Hodao sam prema Gianninom napadaču. Zurio je u mene. „Kako se zoveš?“ Pitao sam. „Jebi se.“ Rekao je na engleskom s teškim naglaskom.

34

Osmjehnuo sam se Titu, Romeru i Ninu. Tada sam izvukao svoj nož i držao ga vani kako bi mu se ruski gad mogao diviti. „Siguran si da mi ne želiš reći svoje ime?“ Pljunuo mi je pred noge. „Gdje je ona crvenokosa kurva? Njena pičkica me zazivala.“ Nino je gurnuo Romera uz gorljiv osmijeh. Tito je izvukao svoj nož i brisao ga u traperice. „Teške riječi za mrtvog čovjeka.“ Rekao sam bezbrižno. „Ništa ti neću reći.“ „To svi oni kažu.“ Približio sam se bliže. „Hajdemo vidjeti koliko si stvarno jak. Dvadeset minuta je bilo najduže što mi je trebalo da izvučem nečije ime.“ Udario sam šakom u njegov bok, odmah iznad njegovog lijevog bubrega.

Dok je hvatao zrak, kimnuo sam prema Titu da počne svoj posao na drugom ruskom gadu.

Dvanaest minuta kasnije, saznao sam da se muškarac ispred mene zvao Boris i da je radio za Bratvu u New Yorku šest godina, prije toga bio je u Saint Petersburgu. Još je uvijek oklijevao dati mi više od osnovnih informacija.

Zaustavio sam se, zureći dolje u njegovo lice prekriveno krvlju. „Siguran si da nemaš odgovor na moje pitanje?“ Zakašljao se, krv mu je kapala na majicu. „Jebi se.“ „Mogu to raditi cijelu noć, no obećavam ti, neće biti lijepo.“

Umorila sam se od čekanja doktora da se pojavi. Više mi se nije jako vrtjelo i jedva da sam se još trzala kad bih se ispravila. I da budem iskrena, prestravljivalo me biti sama nakon onoga što se danas dogodilo. Bila sam sigurna da ćemo svi umrijeti i moje tijelo još uvijek nije bilo uvjereno u suprotno. Puls mi je bio brz i povremeno sam se znojila. Sve zbog toga što se mafija morala kačiti s Bratvom.

Izašla sam iz svoje sobe pa oklijevala na hodniku. Oči su mi poletjele prema kraju hodnika gdje je bila glavna spavaća soba. Luca i doktor su vjerojatno još uvijek brinuli za Ariju. Poslali bi me van kad bih pokušala ući 35

unutra ili još gore, zaključali me u sobu za goste kako ne bih mogla lutati kućom. Umjesto toga, odlučila sam otići u potragu za Lily i Fabijem. Izvukla sam mobitel iz džepa i poslala sestri poruku.

Gdje si?

Umjesto odgovora, vrata su se otvorila i Lilyna tamnoplava kosa je izvirila van. Lice joj je bilo napuhnuto od plača, a oči ogromne i pune straha.

Kad joj je pogled pao na mene, dotrčala je prema meni i bacila ruke oko mene. „Gdje je Fabi?“ Pitala sam kad sam ponovno mogla disati. Rebra su mi žestoko pulsirala od njenog zagrljaja, no nisam željela da zna da sam bila povrijeđena. Već je izgledala dovoljno prestravljena. „Spava. Dali su mu neku vrstu tablete za spavanje jer je imao živčani slom.“ Pogledala je gore u mene. „Bila sam tako uplašena, Gianna. Mislila sam da ćemo svi umrijeti, no Romero je zaštitio mene i Fabija.“ Obrazi su joj se zarumenjeli. Njezina zatreskanost u Romera je naglo rasla posljednjih nekoliko mjeseci. Nisam joj imala snage reći kakva je on morao biti vrsta muškarca ako ga je Luca odabrao da bude Arijin zaštitnik. Lily će brzo shvatiti da smo bili okruženi lošim muškarcima, a ne vitezovima u sjajnim oklopima. „Što je s Ariom? Romero je samo rekao da je bila dobro prije nego je pustio Fabija i mene same u onoj sobi i rekao mi da ne hodam po kući jer je bilo preopasno.“ „Bila je upucana u rame, no doktor se brine za nju. Bit će dobro.“ To sam se nadala. Oči su mi ponovno poletjele prema glavnoj spavaćoj sobi. Morat ću se kasnije pokušati ušuljati kad doktor i Luca odu. „Idi natrag u svoju sobu, ubrzo ću se vratiti.“ Okrenula sam se da odem, no Lily me pratila poput izgubljenog psića. „Kamo ideš?“ Pitala je. „Dolje. Želim vidjeti štetu.“ „Idem s tobom.“ Uzdahnula sam. Aria bi našoj sestri rekla 'ne', no bilo bi hipokritično od mene da kažem Lily da se lijepo ponaša kad sam ja rijetko poštivala naredbe u svom životu. Lily više nije bila malo dijete. „U redu, no budi tiha i drži se podalje od muškaraca.“ Lily je prevrnula očima. „Nisam zainteresirana za njih.“ „Nisam rekla da jesi, no oni bi mogli biti zainteresirani za tebe.“

36

Zbilja nisam željela objašnjavati Luci da sam morala ubiti nekog od njegovih ljudi jer je dirao Lily. Naravno, prvo bih trebala pronaći način da ih ubijem. Uputile smo se dolje. Predvorje je bilo u kaosu. Krv i slomljeno staklo prekrivali su pod. Barem su tijela nestala, no trag krvi vodio je van do hrpe mrtvih Rusa. Stvarno sam se nadala da nisu tretirali Umbertovo tijelo na taj način. Prsa su mi se stisnula no borila sam se protiv tuge. Umberto je odabrao takav život. Smrt je bila dio igre.

Blokirala sam Lilyn pogled na leševe i odvukla ju prema dnevnom boravku koji nije bio u mnogo boljem stanju. Bijeli kauči će definitivno trebati biti zamijenjeni. Nisam mislila da bi bilo koja količina izbjeljivača mogla izvući mrlje. Lily je proizvela mali, uznemireni zvuk pa sam ju povukla dalje, već žaleći što sam joj dopustila da pođe sa mnom. Nekoliko muškaraca je pušilo na terasi pa su bacili pogled na nas dok smo prolazile. Nisu izgledali kao da im smeta krv. Brže sam hodala. „Hej.“ Lily je protestirala, no ignorirala sam ju. Da sam bila sama, ne bi me bilo briga, no nisam željela dovoditi svoju sestru u opasnost.

Uputile smo se prema stražnjem dijelu kuće gdje se nalazila kuhinja i skoro smo se zaletjele u drugog muškarca. „Pazi kamo ideš.“ Rekao je pa stao i zapravo nas odmjerio. Nisam ga poznavala i nisam imala želju saznati više o njemu.

Gurnula sam Lily kraj njega. Njegove su nas oči pratile cijelim putem do kraja hodnika. Kad smo skrenule za ugao, stajale smo licem u lice sa željeznim vratima koja su bila odškrinuta. Jecaj boli se pronio od dolje i natjerao me na drhtanje.

Lily mi je stisnula ruku, plave su joj oči bile raširene. „Što je to bilo?“ Progutala sam. Imala sam prilično dobru ideju što se događalo, no nisam joj to namjeravala reći. „Ne znam.“ Prišla sam korak bliže vratima pa oklijevala. Nisam mogla povesti Lily sa sobom, no nisam je mogla ostaviti samu u hodniku kad je oko nas bilo toliko jezivih jebača. Otvorila sam vrata i gledala niz duge, tamne stepenice. Svjetlost se razlijevala odnekud u podrumu. Lily je bila skoro pritisnuta uz moja leđa, njen je dah bio vruć na mom vratu. „Ne želiš ići dolje, zar ne?“ Šapnula je. „Da, no ti ćeš ostati na stepenicama.“ Lily me pratila nekoliko koraka prije nego sam je pogledala upozoravajućim pogledom. „Ostani ovdje. Obećaj mi.“ 37

Još se jedan jecaj pronio od dolje.

Lily se trznula. „U redu. Obećavam.“ Nisam bila sigurna je li to mislila, no izgledala je dovoljno prestravljeno da sam bila spremna riskirati. Odšuljala sam se dolje niz ostatak stepenica, no zastala sam na zadnjoj stepenici, preplašena zbog onoga što bih mogla vidjeti. Izdišući, spustila sam se i pronašla se u ogromnom podrumu. Žuč mi se uspela u grlo. Nisam bila glupa. Znala sam što je mafija radila svojim neprijateljima, posebno kad su željeli informacije od njih, no čuti priče i zapravo biti licem u lice s užasnom stvarnošću toga bile su dvije različite stvari.

Poduprla sam dlan na grub zid, prsti su mi se omotali oko tvrdog ugla.

Dva muškarca bila su zavezana za stolice. Matteo i visok, vrlo mišićav muškarac su izgleda bili zaduženi za izvlačenje podataka iz njih, dok je Romero stajao iza, no on je morao imati neki zadatak u njihovom mučenju jer su mu ruke bile prekrivene krvlju, kao i njegova odjeća. No to je bilo ništa u usporedbi s pogledom na Mattea. Njegova je bijela majica bila prekrivena krvlju, njegovi zavrnuti rukavi su otkrivali kožu prekrivenu krvlju. Bilo je crvene, crvene i crvene, toliko različitih nijansi. No najgora, Bože, najgora stvar, bila je njegovo lice. Nije bilo žaljenja, nije bilo milosti, nije bilo ničega.

Nije bilo ni uzbuđenja ili gorljivosti, to je ono za što sam se pokušavala uhvatiti. Barem nije uživao u onome što je radio. Po njegovoj ekspresiji lica, izgledalo je da nije osjećao ništa.

Uvijek sam znala da je njegov opušten, zaigran, flertujući stav bila maska koja je zamaskirala ružnu istinu, no opet, znajući i potvrđujući to znanje na takav brutalan način bila su dva vrlo različita para cipela. Možda da sam bila malo naivnija, mogla bih samu sebe uvjeriti da je Matteo to radio zbog toga jer je danas morao sahraniti svog oca, zato što je bio duboko pogođen tugom i trebao je ispustiti tu bol, no ja sam znala bolje. Ovo je bio uobičajen posao mafije. Tuga s time nije imala nikakve veze.

Jedan od zavezanih Rusa bio je onaj koji me povrijedio i znala sam da je to bio razlog zašto ga je Matteo odabrao kao svoju žrtvu.

Uvijek sam željela otići od svijeta u kojem sam se rodila, ovog sjebanog, brutalnog svijeta koji sam znala, no u ovom trenutku sam donijela odluku da zapravo pokušam pobjeći. Bez obzira na cijenu, bez obzira što je bilo potrebno i što sam trebala napraviti, pobjeći ću iz ovog pakla. Kako bi netko želio ostati kad vidi ovo?

38

Znala sam da su se ljudi naviknuli na te stvari, no ja se nisam željela naviknuti na njih. Već sam znala da sam, svaki put kad bih vidjela krv, imala manje problema s njom. Koliko još dok mi pogled na nekoga kako ga muče ne bi ništa značio? Koliko još dok mi glas u glavi, koji mi govori da je ruski gad to zaslužio i da bih ja napravila istu stvar kad bi mi se pružila prilika, ne bi bio samo prigušeni šapat umjesto grmećeg deranja?

Nešto mi se okrznulo po ramenu pa sam se trznula unatrag, jedva zaustavljajući povik iznenađenja. Lily je stajala kraj mene i tada se sve počelo vrlo brzo odvijati. Otvorila sam usta kako bih je poslala natrag gore no, u isto vrijeme su se njezine oči smirile na sceni u središtu prostorije i znala sa da će stvari postati vrlo gadne. Već sam čula Lily kako vrišti, no to nije bilo ništa u usporedbi sa zvukom koji se oslobodio s njenih usana kad je vidjela krv i čovjeka koji ju je izgubio. Jeste li se ikada pitali o zvuku koji proizvodi pahuljasta janjad kad ih se kolje? Zamišljala sam da je bilo nešto poput ovog.

Zapravo sam se trznula od Lily. Njene su oči postale ogromne, pa se raširile od straha, lice joj je poprimilo izraz koji me jebeno prestrašio. Sve su se oči okrenule prema nama. Matteo je pustio Rusa, stisnuo oči prema meni, kao da sam ja bila ta koja je radila nešto krivo. Lily je nastavila vrištati, visoko naricanje koje mi je ježilo kosu na vratu. „Romero!“ Matteo je zarežao, kimajući prema mojoj sestri. „Pobrini se za Lilianu.“ Romero nam se približio. Visok i impozantan.

Lily je oduvijek padala na njega, no sad nije mogla vidjeti ništa doli ubojice u njemu. Ruke su mu bile crvene. Crvene od krvi i Lily je kompletno poludjela. Mogla sam jedino zuriti. Nisam se mogla pomaknuti. Negdje u pozadini uma, glas mi je govorio da pričam sa svojom sestrom, da je pokušam smiriti, da napravim nešto, bilo što, no taj je glas bio prigušen prestravljenom statikom koja mi je ispunjavala glavu. Željezna vrata iznad naših glava su zalupila u zid i Luca je odjednom bio tamo. „Koji kurac se ovdje događa?“ Nitko nije odgovorio.

Romero je govorio mojoj sestri umirujućim glasom. „Smiri se, Lily. Sve je u redu.“ Zbilja? Scena ispred nas rekla nam je vrlo drugačiju priču. Ništa u vezi ovoga nije bilo u redu.

39

Naravno, Lily se nije moglo smiriti. Romero joj je primio ruku i Luca mu je krenuo pomoći, no ona se borila protiv njih poput životinje. Kako se tako mršava djevojčica mogla oduprijeti dvojici muškaraca?

Romero je prebacio ruke preko njenih prsa, zarobljavajući njene ruke sa svake strane, no to nije zaustavilo Lily da udara nogama njega i sve oko sebe, a još uvijek nije prestala vrištati iz petnih žila. „Ušutkaj je! Aria će je čuti.“ Luca je zarežao. Pokušao joj je uhvatiti noge, no ona je napadala i udarila ga u bradu. Posrnuo je unatrag, više od iznenađenja nego ičeg drugog. Naravno da su je lako mogli podčiniti da nisu bili tako oprezni da je ne ozlijede. Napravila sam korak u njihovom smjeru, zabrinuta da bi uskoro mogli odustati od nježnog pristupa, no tlo pod mojim nogama se nakosilo i ponovno sam se morala uhvatiti za zid. „Lily.“ Rekla sam. „Lily, stani.“ Čak me nije niti čula.

Visok, mišićav muškarac je napravio nekoliko koraka prema njima kao da će se umiješati, no Matteo ga je pogurnuo natrag. „Ne. Ne miješaj se.“ Zaboravila sam na Mattea, no dok sam gledala Lily, on je uspio obrisati ruke. Još su uvijek bile ružičaste, no barem nisu bile prekrivene krvlju. Oči su mu stale na meni, no morala sam pogledati od njega. U ovom trenutku mu nisam mogla uzvratiti pogled. Imala sam osjećaj da nisam bila daleko od izvođenja akrobacije poput Lily i da potpuno poludim na njih. Bakreni miris krvi je visio poput magle u zraku, začepio mi je grlo i nos, izgledalo je kao da mi se upio u kožu, zakopao mi se duboko u tijelo s užasnim slikama.

Lily se uspjela odgurnuti od zida, što je uzrokovalo da Romero posrne unatrag, izgubi ravnotežu i padne na leđa zajedno s Lily na njemu. Zastenjao je i otpustio stisak na mojoj sestri. Ona se odgurnula na noge, na licu joj je bio izraz poput lovljene životinje. Pogled joj je prošao ravno kroz mene. „Lily, smiri se.“ Ponovno sam pokušala.

Pokušala je odjuriti kraj Mattea, no on je bio prebrz. Uhvatio joj je zglob i omotao ruku oko njenog struka. Odjednom je bila na leđima, a on je klečao na njenim nogama i prikliještio joj ruke iznad glave. Luca je krenuo prema njima s injekcijom u ruci. To je bila kap koja je prelila čašu.

Zateturala sam prema njima usprkos mojim nesigurnim nogama. „Nemoj je ozlijediti!“ Zasiktala sam. „Da se nisi jebeno usudio ozlijediti je!“ „Jako pokušavam ne ozlijediti je, no ona to otežava. Luca, sad!“ Matteo je zarežao sa svog mjesta na mojoj sestri.

40

Blokirala sam Lucin put. „Što je to?“ Pokazala sam na injekciju. „Nešto što će je smiriti.“ Matteo je rekao. „Makni mi se s jebenog puta.“ Luca se progurao kraj mene, kleknuo kraj moje sestre koja se još uvijek borila protiv Matteovog stiska i gurnuo iglu u njenu ruku. Nije joj trebalo dugo da se utiša i prestane opirati. Matteo joj je pustio zglobove i sjeo. Lily je zacviljela prije nego se sklupčala u sebe i počela tiho plakati. „Nadam se da ćete svi gorjeti u paklu.“ Oštro sam prošaptala dok sam kleknula kraj nje i gladila joj kosu. Matteo me gledao nečitljivim tamnim očima. Nekoliko kapljica krvi je bilo na njegovom vratu; izgledalo je kao da sam samo to mogla vidjeti.

Jedan od Rusa se počeo smijati. Na sekundu sam razmišljala da ga udarim u lice. Nisam bila sigurna kako je još uvijek bio sposoban ispustiti bilo kakav zvuk prema onome kako je izgledao.

Matteo je skočio na noge i unio mu se u lice. „Jebeno začepi ili se kunem da ću ti odrezati kurac na komadiće dok gledaš.“ „Romero, odvedi Lilianu u njenu sobu i reci doktoru da je provjeri.“ Luca je naredio, glas mu je već ponovno postao poslovan.

Romero je podignuo Lily na ruke i ona je zapravo pritisnula lice u njegova prsa i jecala. On je bio posljednja osoba kod koje bi trebala tražiti utjehu.

Možda nije ni shvaćala tko ju je držao.

I ja sam ustala kako bih ih pratila. Neću ostaviti svoju sestru samu ni sa kim od njih. Luca mi je uhvatio zglob. „Želim najprije porazgovarati s tobom.“ „Pusti me!“ Zarežala sam, no nije se pomaknuo.

Matteo je uhvatio Lucinu nadlakticu. „Pusti je.“ Luca i on su na trenutak zurili jedan u drugoga, a onda sam napokon bila slobodna, no sad mi je Matteo blokirao stepenice. Još uvijek mu nisam mogla pogledati u lice. Umjesto toga sam pogledala u Lucu. „Moram ići k Lily.

Možda nisi primijetio, no imala je slom živaca zbog vas bolesnih jebača.“ „Preći će preko toga.“ Luca je rekao otpuštajući. „Čuješ li ti sebe? Gadiš mi se. Lily nikad neće prijeći preko onoga što je danas vidjela. Vjerojatno će godinama imati jebene noćne more samo zbog vas.“ Luca se hladno nasmiješio. „Želiš li nekoga kriviti, krivi sebe jer imam osjećaj da je ona bila ovdje dolje samo zbog tebe jer te pratila.“ 41

„Luca.“ Matteo je upozoravajuće rekao. „Nije Giannina krivnja.“ Bila je moja krivica, barem djelomično, no nikad ne bih to priznala pred njima. Da nije bilo njihovog bolesnog posla, ništa od ovog se ne bi dogodilo.

Odlučila sam se prebaciti u napad. „Pitam se što će Aria reći kad sazna što se dogodilo.“ Luca je stisnuo oči. „Nećeš joj reći.“ „Oh, neću li?“ Pitala sam. Nisam imala apsolutno nikakvu namjeru reći joj. Nije trebala dodatan teret, no Luca to nije trebao znati. Matteo je stao između svog brata i mene i dodirnuo mi ruku. Trgnula sam se unatrag kao da me opekao. „Nikad me više nemoj dotaknuti.“ „Stvarno ne znam što vidiš u njoj.“ Rekao je Luca. „Luca, prestani je provocirati.“ Matteo je zasiktao pa je okrenuo svoje tamne oči na mene. „Ne možeš reći Ariji. Neće imati nikakve svrhe, samo će je učiniti jadnom.“ „Možda odluči napustiti ga.“ Kimnula sam prema Luci. „Aria me nikad neće napustiti.“ Luca je tiho rekao. „Danas je primila jebeni metak za mene. Skoro sam je izgubio. Više ju nikad neću izgubiti. I neću dozvoliti tebi da uništiš stvari između nas.“ Najgora stvar je bila to što sam znala da je bio u pravu kad je rekao da ga Aria neće napustiti, čak ni kad bih joj rekla što sam danas vidjela. Nije bilo kao da nije znala kakav je Luca bio čovjek i kakve su stvari muškarci radili na njegove naredbe. Prije je ubijao i mučio za nju i još ga je uvijek voljela.

Nekako je mogla zaboraviti čudovište i samo vidjeti muškarca kad je bila s Lucom. Bila sam prilično sigurna da ja to ne bih mogla napraviti. Jedva sam mogla susresti Matteov pogled. „Neću joj reći.“ Rekla sam naposljetku. „No ne za tebe. Radim to zbog nje. Želim je vidjeti sretnu.“ I iz nekog sjebanog razloga, Luca ju je činio sretnom, sretnijom nego sam je ikada vidjela. Za njezino dobro sam se mogla praviti.

Luca se okrenuo prema Matteu. „Odvedi je u njenu sobu i pobrini se da tamo ostane dok Scuderi ne dođe pokupiti ih. Ne želim da napravi još jednu scenu.“ Suzdržala sam se od zajedljivog komentara. „Želim vidjeti Ariju. Treba me.“ Mogla sam vidjeti da mi je Luca želio reći 'ne', no iznenadio me kad je rekao. „Možeš ostati s njom kad nisam tamo.“ 42

„Nije kao da sam željna biti u sobi s tobom.“ „Hajde, Gianna.“ Matteo mi je primio ruku i nije ju ispustio čak ni kad sam protestirala. Vodio me uz stepenice podruma pa niz dugačak hodnik i na kat. Nismo razgovarali dok nismo stigli do moje sobe i ja sam se otrgnula od njegovog stiska.

Oči su mi poletjele na njegove ružičaste ruke i majicu prekrivenu krvlju.

Matteo je pratio moj pogled mršteći se. „Ići ću se presvući.“ „Ne trebaš se truditi. Neću nikad zaboraviti što sam vidjela.“ Matteo mi je prišao i ja sam stajala na mjestu unatoč želji mog tijela da pobjegne. „Ti si pametna, Gianna. Nemoj mi reći da nisi znala što smo radili iza zatvorenih vrata. Vjeruj mi, ni Outfit se ne nosi s neprijateljima u dječjim rukavicama.“ „Znam. Zato prezirem sve u vezi jebene mafije. I u pravu si. Nisam bila iznenađena time što sam danas vidjela. Samo mi je potvrdilo ono što sam cijelo vrijeme znala.“ „A što je to?“ „Da si bolesni jebač i da ću radije umrijeti nego se udati za tebe.“ Matteo me povukao uz sebe, njegove su me oči pržile svojim intenzitetom. „Možda misliš da bi mogla živjeti u normalnom svijetu, možda misliš da bi mogla hodati s normalnim dečkom, no postalo bi ti dosadno, Gianna. Možda ne želiš to priznati, no uzbuđuje te biti s nekime poput mene.

Da ti normalan dečko kaže da bi ubio i mučio kako bi te zaštitio, lagali bi, preuveličavali u najboljem slučaju, no ja dajem obećanje koje mogu ispuniti.“ „Pusti me.“ Procijedila sam.

I jest, pa mi se osmjehnuo svojim ogromnim osmijehom i krenuo prema vratima. „Zaključat ću vrata. Luca će ih otključati kad će te odvesti k Ariji.“ „Znači vraćaš se natrag mučiti onog lika?“ Matteov pogled je treperio emocijom koju nisam mogla dokučiti. „Možda. Ja sam bolesni jebač, sjećaš se?“ Izašao je van. „Možda ću dopustiti Luci da se prije malo pozabavi Rusom.“ Pogled mu je još jedan trenutak lebdio na meni prije nego je zatvorio vrata i zaključao ih. Posegnula sam za vazom na ormariću i bacila je u vrata gdje se razbila i pala na pod. Čvrsto sam stisnula oči, dajući obećanje koje sam bila odlučna ispuniti.

Pobjeći ću prije svog vjenčanja s Matteom. Ostavit ću ovaj svijet iza sebe i nikad se neću vratiti. Probat ću živjeti pristojan, iskren, običan život.

43

Nakon toga sam se osjećala mirnije iako sam znala da će biti skoro nemoguće pobjeći od mafije. Trebat će mi plan i pomoć, no još sam uvijek imala deset mjeseci do svog vjenčanja. Mnogo vremena.

Kasnije, kad me Luca pokupio kako bi me odveo k Ariji, čak ga nisam ni provocirala. Ignorirala sam ga čak i kad me ponovno upozorio da ne kažem Ariji o podrumu. Nije se trebao brinuti. Nisam željela opterećivati Ariju istinom, ne kad je još uvijek trebala živjeti u ovom svijetu i s Lucom.

44

„Izgledaš jako lijepo.“ Rekla je Lily sa svog mjesta na mom krevetu u sobi za goste u Vitiello vili u Hamptonsima. Barem nije bila ista soba u kojoj sam bila zadnji put. Morala sam suspregnuti drhtanje kad sam pomislila na taj dan i svu krv koju sam vidjela.

Zurila sam u svoj odraz. Majka je odabrala haljinu za mene jer sam ja odbijala otići u kupovinu s njom za moju proslavu zaruka. Bila je iznenađujuće lijepa haljina koja nije činila da izgledam poput kurve. Još sam se tresla kad bih se sjetila droljaste haljine koju su odabrali za Ariju kad se zaručila za Lucu.

Moja je haljina bila tamno zelena, moja najdraža boja. Bila sam iznenađena što je majka toliko znala o meni ili joj je možda Lily pomogla u tajnosti. Suknja je bila u kroju A i dosezala mi do koljena. Definitivno čedna.

Možda je otac mislio da sam bila dovoljno loša djevojka i nisam trebala droljastu odjeću koja bi to još više naglašavala. „Ne znam zašto se trude.“ Rekla sam. „Znaju da ne želim slaviti svoje zaruke s Matteom. Ne želim se udati za njega.“ Lily je nervozno petljala rukama u svom krilu. Gurajući vlastite osjećaje sa strane, krenula sam prema njoj i sjela. Nije čak ni podigla pogled, no njena je donja usna podrhtavala. „Hej, jesi li dobro?“ Lagano je zatresla glavom. „Znam da je glupo, no nekako sam preplašena.“ „Luce, Mattea i Romera?“ „Žao mi je.“ Omotala sam ruke oko nje. „Zašto se ispričavaš? Savršeno je normalno bojati ih se nakon onoga što si vidjela u rujnu.“ 45

Zadrhtala je. „Ne mogu to izbaciti iz glave. Sanjam o tome skoro svaku noć.“ Dva mjeseca od tog dana i skoro svaku noć me probudi svojim vriskovima prije nego mi se uvuče u krevet. „Nikad te ne bi povrijedili, Lily.

Mi smo djevojke, oni će nas uvijek željeti zaštititi.“ Bilo je smiješno što sam ih tako hvalila, no napravila bih sve kako bih smirila Lily. „Znam.“ Duboko je udahnula. „Nadam se da neću poludjeti kao prošli put. Otac bi bio tako ljut ako bih napravila scenu.“ Poljubila sam je u obraz. „Nećeš. Ja ću biti kraj tebe. I Aria će biti tamo.

Sve će biti u redu.“ Netko je pokucao na vrata, no prije nego sam uspjela odgovoriti, Fabi je pogurnuo glavu unutra dok su mu oči letjele između Lily i mene. „Imate li ženski razgovor?“ „Da.“ Rekla je Lily u isto vrijeme kad sam ja odgovorila „Ne.“ Fabi je stisnuo uči i uvukao se u sobu. Izgledao je previše slatko za svoj smoking. „Otac me je poslao da ti kažem kako svi čekaju.“ Ispravio je ramena dok mu se mala brada još malo više podizala. Fabi je prije nekoliko dana navršio deset godina i za nekoliko će godina već početi svoj proces inicijacije.

Bilo mi je drago što vjerojatno neću dobiti priliku vidjeti svog slatkog, dobronamjernog brata kako postaje ubojica. „Spremna?“ Pitala sam Lily koja je brzo kimnula, no njezine su oči pričale drugačiju priču. Predobro sam ju razumjela.

Fabi je povukao svoj ovratnik koji je izgledao stisnut čak i izdaleka. „Lily bi trebala ući sa mnom kako bi ti mogla ući sama.“ Lily se ukočila kraj mene. Držala se mene od kad smo jutros došli u vilu.

Nisam bila sigurna zašto su Luca i Matteo inzistirali da slavimo u New Yorku i još gore, na istom mjestu gdje je Lily vidjela Romera i Mattea da muče Ruse, no sad je bilo prekasno. Do sad smo ih sve uspjele izbjegavati. Čak još nisam vidjela Ariu. „Ne. Nije me briga što otac želi. Lily i ja ćemo se zajedno spustiti.“ Fabi je grickao usnu. „Otac će biti ljut.“ Ustala sam, povlačeći Lily za sobom. „Proći će ga.“ Ne bi napravio scenu pred New Yorkom. Čekao bi sa svojom kaznom dok se ne vratimo u Chicago.

Lily, Fabi i ja smo se uputili u prizemlje i Lilyn stisak na mojoj ruci se pojačavao svakim korakom koji smo napravili. Kad smo prošli predvorje, oči su joj poletjele na mjesto gdje je bio ulaz u podrum. Drhtala je. Glasovi su 46

dolazili iz dnevnog boravka i uputili smo se prema vratima, cipele su nam lupkale po mramornom podu; podu koji je prije dva mjeseca bio klizav od krvi. Pokušala sam zaboraviti što sam tog dana vidjela. Trebala sam se fokusirati na današnji dan ako nisam željela da stvari loše završe.

Nije to bila velika proslava, no najvažniji ljudi New York Familie i Outfita su bili pozvani. Bila sam odlučna da se danas ponašam najbolje što mogu.

Nisam željela da otac pomisli da sam smišljala načine kako pobjeći pa da mi poveća broj čuvara.

Trenutak kad smo ušli u dnevni boravak, znala sam da se mogu pozdraviti s tim planom. Lily je ispustila tihi zvuk u dnu grla, nokti su joj se zaboli u moj dlan. Otac je razgovarao s Danteom Cavallarom, Lucom i Matteom, dok su ostali muškarci, kao i Aria, moja majka i Matteova pomajka, Nina Vitiello, stajale oko njih. Očeve oči su se odmah stisnule kad me vidio s Lily. Fabi je brzo pojurio prema ocu i otac ga je mrko gledao, vjerojatno mu čitajući lekciju ispod daha.

Matteov pogled me zarobio svojim intenzitetom. Bio je odjeven u crne hlače i bijelu košulju. „Gianna.“ Otac je rekao zategnutim glasom. „Čekali smo te.“ Svi su očekivali da dođem do oca kako bi me on mogao predati Matteu i to bih i napravila da se Lily nije počela tresti kraj mene na pogled na Mattea, Romera i Luce.

Oči su joj poletjele prema meni. Vidjela sam bljesak straha na njenom licu.

Nisam željela da otac, a još više bilo tko drugi, zna da je bila prestravljena.

Otac bi bio bijesan. Možda bi je čak i udario, a Lily nije trebala još jedno loše iskustvo. Dovoljno se naprezala posljednjih nekoliko mjeseci.

Bila je zaleđena kraj mene. „Gianna, prekini tu glupost i dođi ovdje.“ Otac je zarežao.

Aria je došla do mene. „Što nije u redu?“ Lily i ja smo razmijenile pogled. Do sad nismo ništa rekle Ariji, no bilo bi teško objasniti Lilyno čudno ponašanje. „Duga priča.“ Rekla sam. „Možeš li primiti Lilynu ruku?“ No ocu je bilo dosta. Domarširao je do mene i uhvatio mi zapešće u trgajućem stisku prije nego me dovukao prema Matteu. „Bilo mi je dosta tvoje neposlušnosti.“ Skoro sam se spotakla u petama.

Matteo me povukao uz sebe, tjerajući oca da me pusti. Pogled na Matteovom licu je jako sličio onom koji je imao kad me je Rus udario. Bilo mi 47

je drago što sam zasad pobjegla očevom bijesu i nisam se povukla od Mattea.

Aria je grlila Lily sa strane i obje su tiho šaptale. Nadala sam se da Aria može umiriti našu sestru. Mrzila sam vidjeti Lily tako uzrujanu. „Znam što si tamo napravila.“ Matteo mi je promrmljao u uho jednom kad mi je stavio zaručnički prsten na ruku. „A što bi to bilo?“ „Pomogla si svojoj sestri.“ Izvukla sam se ispod njegove ruke. „Ne bih joj trebala pomagati da nije bila prestravljena zbog tebe.“ Matteo nije izgledao kao da mu je žao. Možda nije bio sposoban za krivnju. „Popričat ću s njom.“ „Makni se od nje.“ Zasiktala sam, no izgledao je kao da je moj ton smatrao smiješnim i poludjela sam. Glas mi se podignuo. Više me nije bilo briga ako će ostali čuti. „I dok si tamo, makni se i od mene. Ne želim imati ništa s tvojim sjebanim svijetom.“ Nažalost, otac je čuo, kao vjerojatno i svi drugi u prostoriji i dok Matteo nije mario za moj ispad, očev mrk pogled je obećavao kaznu. Imala sam osjećaj da bi ga Matteo spriječio kad bih tražila njegovu pomoć, no nisam željela biti Matteova dužnica. Radije bih trpjela očeve batine.

48

Mrzila sam što sam morala uključivati Ariju u bilo što od ovoga, no ona mi je bila zadnja opcija. Najveći problem je bio zapravo je pitati. Nisam vjerovala telefonima. Ne bi me iznenadilo da ih je otac dao pratiti kako bi mogao držati oči i uši na meni. Morala sam je osobno pitati, no kao kaznu za moj ispad na zaručničkoj zabavi, nije mi bilo dopušteno vidjeti Ariju od obiteljske božićne zabave. No nakon tjedana moljakanja, Lily i ja smo napokon uspjele uvjeriti oca da dopusti Lily i meni odletjeti u New York za Lilyn rođendan u travnju.

Lily je praktički skakala od uzbuđenja tijekom našeg leta. Još sam uvijek bila iznenađena koliko se brzo oporavila od užasnih događaja prošlog rujna.

Stvarno sam se nadala da neće pasti u regresiju zbog toga što je ponovno boravila u New Yorku. Izbjegavala je Mattea i Lucu posljednjih nekoliko puta kad smo ih vidjele, no ovog ćemo puta biti u Lucinom penthausu pa nije bilo mogućnosti da to napravi.

Trenutak kad smo ušle u predvorje ispunjeno glasovima, željela sam zastenjati. Matteo je stajao kraj Arije i Luce. Izgledao je odlučno ignorirati moju antipatiju. Nekad sam skoro razmatrala da odustanem od bježanja i pokušam se pomiriti s mojim brakom s Matteom, no tada je bilo trenutaka kad mi je upućivao svoj drski cerek poput ovog, a onda sam željela pobjeći koliko su me brzo noge nosile jer sam ga zapravo željela poljubiti, usprkos onome što sam vidjela da je napravio u rujnu.

Lily se držala blizu mene. To je bio jedini znak da nije zaboravila što se dogodilo prije skoro sedam mjeseci. Nije mi primila ruku kao što je radila prije nekoliko mjeseci, no njena je ruka okrznula moju dok smo hodale prema Luci, Matteu i Ariji. „Jesi li dobro?“ Prošaptala sam.

49

Skočila je crveneći se. „Da.“ Ispravila je ramena. „Dobro sam.“ Skoro je uspjela sakriti svoju nervozu od mene. Aria je potrčala prema nama kad smo ih skoro dostigli i bacila ruke oko nas obje. „Toliko ste mi nedostajale.“ „I ti si nama nedostajala.“ Prošaptala sam ljubeći joj obraz.

Lily je gledala u nas.

Aria je zatresla glavom. „Sada si visoka poput mene. Još se uvijek sjećam da nisi željela ići nigdje bez da si mi držala ruku.“ Lily je zastenjala. „Nemoj reći nešto poput toga kad je Romero u blizini.

Gdje je on uopće?“ Zavrtjela sam očima dok se Aria smijala. „Vjerojatno je u svom apartmanu.“ Lily je vjerojatno u nekom trenutku uspjela prijeći preko svoje anksioznosti prema Romeru. Dječja ljubav te zasljepljivala. „Hajde.“ Aria je rekla. „Idemo.“ Očekivano, Lily se ponovno posramila u trenutku kad smo stale ispred dečki. Moja zaštitnička strana je željela stati ispred nje i zaštititi je od svega, no znala sam da bi bila posramljena kad bih napravila nešto poput toga.

Pogled mi je pronašao Matteove oči; bile su tople; bile su oči normalnog dečka i na trenutak sam željela vjerovati u laž koju je tako dobro pričao, no natjerala sam se da prekinem naše natjecanje u zurenju. „Slavljenica.“ Mateo je rekao Lily uz osmijeh, ruku prekriženih preko prsa. Izgledao je tako pristupačno i bezopasno i znala sam da je to namjerno radio zbog Lily. Usprkos mojim najboljim namjerama da to ne činim, osjećala sam se zahvalno, a u isto vrijeme si nisam mogla pomoći nego se pitati kako je u jednom trenutku mogao biti tako drag i zabavan kad je bio sposoban za užasne stvari koje sam vidjela u rujnu. „Ne još.“ Rekla je Lily, grizući usnu. „Osim ako nemaš uranjeni poklon za mene.“ Skoro sam eksplodirala od olakšanja. Bila sam zabrinuta da će Lily biti jednako nervozna kao i zadnji put kad je vidjela Mattea, no on je bio vrhunski manipulator i ponovno ju je vrtio oko malog prsta. „Sviđa mi se način na koji razmišljaš.“ Rekao je Matteo uz namigivanje.

Uzeo je njen kovčeg pa ispružio ruku za nju. Gledala je između Mattea i mene. „Zar nećeš nositi Gianninu prtljagu?“ „Luca se može pobrinuti za to.“ Rekao je Matteo, oči su mu veselo plesale kad ih je spustio na mene. Zašto je morao biti tako… podnošljiv? Da nisam znala bolje, rekla bi da je sumnjao da sam pokušavala pronaći način kako pobjeći od našeg nadolazećeg braka.

50

Stisnula sam oči prema njemu prije nego sam se okrenula prema Lily. „Idi.“ Ispreplela je ruke s Matteom i oni su krenuli naprijed. Luca je uzeo moj kovčeg bez riječi prije nego je krenuo za svojim bratom i mojom mlađom sestrom. Ostala sam otraga s Arijom. „Možda je otac trebao udati Lily za Mattea umjesto mene.“ Rekla sam samo se napola šaleći. Izgledalo je da ona nije imala problema slagati se s njim. „Matteo treba nekoga poput tebe, nekoga tko mu može odgovoriti. Ne mislim da bi se ona mogla nositi s njim.“ Frknula sam. „No misliš da ja mogu?“ Aria mi je pretražila lice. „Postoji nešto što mi ne govoriš.“ „Kasnije.“ Prošaptala sam, a Aria je kimnula s pogledom prema Luci i Matteu.

Nisam dobila priliku razgovarati s Arijom do kasno tog dana i to samo zbog toga što su Luca i Matteo imali posao koji su trebali obaviti u njihovom plesnom klubu „Sphere“. Romero je još bio ondje, no Lily ga je nagovorila da s njom igra Scrabble u dnevnom boravku pa je bio zauzet dok sam ja vodila Ariu van na krovnu terasu usprkos zimi. Jednom kad smo stajale na rubu krova, okrenula se prema meni. „Nešto smišljaš, zar ne?“ Oklijevala sam, odjednom se osjećajući krivom jer čak i pomišljam uplesti Ariju. „Ne mogu ja ovo, Aria. Želim van. Iz ovog svijeta. Iz svog ugovorenog braka. Samo želim izaći.“ Lice joj se umirilo, plave oči raširile. „Želiš pobjeći?“ Vjetar se pojačao i otpuhnuo mi kosu, no nisam bila sigurna je li to bio jedini razlog zašto sam zadrhtala. „Da.“ „Jesi li sigurna?“ „Apsolutno.“ Rekla sam, iako me ponekad sumnja držala budnom po noći. To je bio ogroman korak. „Otkad je Bratva napala vilu i kad sam vidjela za što je Matteo sposoban, znala sam da moram pobjeći.“ „Nije samo Matteo, znaš to, zar ne? Nije ništa gori od ostalih Made Mana.“

51

„To je još gore. Znam da su uglavnom svi muškarci u našem svijetu sposobni za užasne stvari i jednog će dana i Fabi biti, a to mrzim, mrzim svaku sekundu u kojoj sam zarobljena u ovom sjebanom svijetu.“ „Mislila sam da se ti i Matteo bolje slažete. Niste si danas pokušali otrgnuti glave.“ „On me pokušava manipulirati. Nisi li vidjela kako je lako mogao navesti Lily da zaboravi na svoju nervozu kraj njega?“ Aria je slegnula ramenima. „Moglo je biti gore. Većina muškaraca ti ne bi oprostila što si tako zla prema njima, no on izgleda kao da mu se stvarno sviđaš.“ Je li? Nikad nisam bila sigurna s Matteom. Bio je previše dobar u skrivanju svojih emocija, u odabiru maske koju je želio pokazati svijetu. „Zar si na njegovoj strani?“ Pitala sam s malo više sile nego sam namjeravala. „Nisam na njegovoj strani. Samo ti pokušavam pokazati alternativu bježanja.“ Ošamućena, rekla sam. „Zašto? Znaš da nikad nisam željela ovaj život.

Zašto me pokušavaš navesti da ostanem?“ Aria me gledala stišćući mi zapešće. „Jer te ne želim izgubiti, Gianna!“ „Nećeš me izgubiti.“ „Da, hoću. Jednom kad pobjegneš, više se nikad nećemo vidjeti, možda niti razgovarati osim ako ne smislimo način na koji to možemo raditi bez da riskiramo da te mafija prati.“ Naravno, u pozadini uma, znala sam da bi to bio rezultat mog bijega, no odgurnula sam ga sa strane, ne mogavši podnijeti tu pomisao. „Znam.“ Prošaptala sam. „Mogla bi poći sa mnom.“ Aria je razdvojila usne u iznenađenju i prije nego je i progovorila, znala sam njen odgovor. „Ne mogu.“ Kimnula sam okrećući glavu od nje i puštajući pogled da prolazi preko New Yorka. Nekoliko sam puta trepnula. „Jer voliš Lucu.“ Stavila je ruku na moju. „Da, no to nije jedini razlog. Ne mogu isto tako napustiti Fabija i Lily iza sebe, A i pomirila sam se s ovim životom. To je sve što sam ikad znala. U redu sam s time.“ Krivnja me stisnula. „Misliš li da ih napuštam ako odem?“ „Razumjet će. Nisu svi stvoreni za život u ovom svijetu. Uvijek si željela normalan život, a oni još uvijek imaju mene. Moraš misliti na sebe. Samo želim da budeš sretna.“ 52

Omotala sam ruke oko nje, zakapajući lice u njenu kosu. „Ne mislim da mogu biti sretna ovdje.“ „Zato što se ne želiš udati za ubojicu, zato što ne možeš živjeti s time što Matteo radi.“ „Ne.“ Rekla sam tiho. „Zato što se mogu vidjeti da mi to ne smeta.“ Aria se povukla, blijede su joj se obrve spojile. „Što nije u redu s time?“ Željela sam se smijati i plakati u isto vrijeme jer sam imala osjećaj da Aria ne bi postavila to pitanje prije Luce. „Jesi li u redu s time što Luca radi? Zar nikad ne ležiš budna noću osjećajući se krivom jer si udata za muškarca poput njega?“ „Dolazimo iz obitelji muškaraca poput njega.“ Odmaknula se unatrag, ruke su joj pale sa strane. „Želiš li da se osjećam krivom?“ „Ne. No normalni ljudi bi se osjećali krivima. Zar ne možeš vidjeti koliko smo oštećeni? Ne želim biti takva. Ne želim provesti život s muškarcem koji kasapi svoje neprijatelje.“ Aria je zurila, no nije ništa rekla. Izgledala je toliko užasno tužno i povrijeđeno da sam se željela snažno udariti što sam uopće otvarala svoja glupa usta. „Žao mi je. Nisam željela da se osjećaš loše. Samo sam…“ Odlutala sam, nesigurna kako Ariji objasniti svoje sukobljene osjećaje. „Znam da moram riskirati. Trebam pokušati otići od sveg ovog i živjeti život bez nasilja i zeznutih morala. Uvijek ću žaliti ako to ne napravim.“ „Znaš da se nikad ne možeš vratiti. Nema povratka jednom kad pobjegneš. Čak i da ti Matteo oprosti što si ga tako uvrijedila, Outfit bi bio odgovoran za tvoju kaznu do tvog braka. A bježanje od mafije je izdaja.“ „Znam.“ „Outfit kažnjava izdaju smrću. Kako nisi Made Man, možda odluče biti nježniji s tobom i baciti te u neku od njihovih kurvanjskih kuća ili te udati za nekoga daleko groznijeg od Mattea.“ „Znam.“ Aria mi je stisnula ramena. „Znaš li stvarno? Malo ljudi riskira pobjeći od mafije i postoji razlog tomu. Većinu ljudi uhvate.“ „Većinu, no ne sve.“ „Jesi li ikad čula za nekoga tko je uspješno pobjegao mafiji?“ „Ne, no sumnjam da bi nam itko rekao o njima. Ni otac ni Matteo ili Luca nemaju nikakav interes usađivati nam ideje u glavu.“ 53

Aria je uzdahnula. „Stvarno si odlučna nastaviti s tim.“ „Da.“ „U redu.“ Rekla je. Ovo je bio savršen trenutak da je pitam za pomoć, no shvatila sam da to nisam mogla napraviti, nisam je to mogla pitati.

Naravno, Aria kao Aria, nisam je trebala ni pitati. „Ne možeš to napraviti sama. Želiš li imati ikakvu šansu za uspjeh, trebat ćeš moju pomoć.“ Zurila sam u sestru, svoju prekrasnu, hrabru sestru. Često sam mislila da smo bile blizanke koje su bile razdvojene okrutnom sudbinom. Ona je bila jedina osoba za koju bih umrla. I da me pitala da ostanem, da mi je rekla da ne bi mogla živjeti bez mene, uopće ne bih dvojila. Ostala bih, udala se za Mattea. Za nju. No Aria me to nikad ne bi tražila. Aria je bila jedina stvar koja me podsjećala da je i u našem svijetu bilo dobroga i nadala sam se da nikad ne bi dopustila da ju tama oko nas pokvari. „Ne.“ Rekla sam čvrsto. „Mogu to sama napraviti.“ No Aria je ignorirala moj komentar. „Ako ti pomognem pobjeći, izdat ću Cosa Nostru, a time svog supruga.“ Rekla je udaljenim pogledom u očima.

Zatresla sam glavom. „U pravu si. I ne mogu ti dopustiti da tako riskiraš.

Neću ti dopustiti da riskiraš.“ Ispreplela je prste s mojima. „Ne, pomoći ću ti. To ti je jedini izbor. I ako itko može uspjeti, tada si to ti. Nikad nisi željela biti dio ovoga.“ „Aria, rekla si sama, ono što radim je izdaja i mafija grubo postupa s osobama koje ih izdaju. Luca nije tip koji oprašta.“ „Luca me neće ozlijediti.“ Nije bilo traga sumnji u njenom glasu.

Nažalost, nisam dijelila njeno uvjerenje. Otvorila sam usta kako bih se pobunila, no podigla je ruku. „Neće. Da je Salvatore Vitiello još živ, stvari bi bile drugačije. Bila bih pod njegovom ovlasti, no Luca je Capo i neće me kazniti.“ Kako je mogla tako vjerovati tom okrutnom gadu? Kakav je to bio osjećaj voljeti nekoga toliko da bi stavio svoj život u njegove ruke bez oklijevanja? „Možda mu njegovi ljudi neće ostaviti izbora. On je novi Capo i ako bi izgledao slabo, njegovi bi se ljudi mogli pobuniti. Luca neće riskirati svoju moć, niti za tebe. Familia za Made Man dolazi prva.“ Kao da sam govorila zidu sudeći po učinku koji sam imala na Ariju. „Vjeruj mi.“ Jednostavno je rekla.

54

„Vjerujem ti. Luca je taj kojemu ne vjerujem.“ „I ako razmisliš o tome, na bih zapravo izdala Familiu. Ti si još dio Outfita dok se ne udaš za Mattea. To znači da u najboljem slučaju izdajem Outfit, no nisam povezana s njima pa ih ne mogu izdati.“ „Bilo kako bilo. Luca možda neće to vidjeti na taj način. Čak i kad ne bi izdala Familiu, još uvijek djeluješ iza Lucinih leđa. Da ne spominjem da će Matteo vjerojatno pomaknuti nebo i zemlju da me pronađe.“ „Istina.“ Aria je rekla polako. „Lovit će te.“ „Jednom će izgubiti interes.“ Aria je izgledala neuvjereno. „Možda. No ne bih računala na to. Moramo se potruditi da te ne pronađe.“ Nebo iznad nas je postajalo tamno sivo, prvi znakovi nadolazeće kišne oluje. Da sam bila praznovjerna, vjerojatno bih to vidjela kao loš znak. „Aria, nisam trebala doći k tebi s tim. Ne možeš se uplitati.“ Aria je zakolutala očima. To je bilo toliko nalik meni da si nisam mogla pomoći da se ne nasmijem, usprkos ozbiljnosti našeg razgovora. „Nemoj me pokušati odgovoriti od toga. Osjećala bih se krivom da ti nisam pomogla i da te ulove.“ Rekla je čvrsto. „A ja ću se osjećati krivom ako padneš u nevolju jer si mi pomagala.“ „Pomažem ti. Kraj priče.“ „Kako ti se ikad mogu odužiti?“ „Samo budi sretna, Gianna. Živi život koji želiš, to je sve što ja želim.“ To je bilo tako tipično Ariji. Ako je netko zasluživao život izvan ovog sjebanog svijeta, to bi bila ona. Stisnula sam usnice boreći se protiv suza. „Sranje.“ Aria se nasmiješila. „Hajde. Moramo shvatiti kada i kako da te izvučemo.“ „Vjerujem da je malo prekasno da probamo tijekom ovog posjeta?“ Natjerala sam se na osmijeh, želeći se riješiti teškog osjećaja u prsima. „Da. No definitivno ćeš trebati pobjeći dok si u New Yorku. Nikad nećeš pobjeći od očevih ljudi.“ Tužno, bila je u pravu. Otac me ni na sekundu nije ispuštao iz vida. Nije mi vjerovao. Jedina stvar koja je nedostajala u mom zatvoru bili su lanci na nogama. „No Romero je uvijek u blizini.“

55

Aria i ja smo obje pogledale prema dnevnom boravku gdje se Lily smijala na nešto što je Romero morao izgovoriti. Izgledala je tako sretno. „Mislim da ga možemo skinuti s leđa.“ Rekla je Aria. „Sljedeći put neće biti Lily da mu odvlači pažnju. Ne želiš da ona zna za to.“ Aria je kimnula. „Nešto ću smisliti. Jednom sam ga već zavarala. Mogu to ponovno napraviti. Luca mi vjeruje. Romero me ne prati koliko me pratio u početku.“ Krivnja mi je ponovno stisnula utrobu, no ponovno sam je ignorirala. „Trebat ću nabaviti putovnicu kako bih mogla napustiti zemlju. Nikad neću biti sigurna u Sjedinjenim Državama.“ „Trebala bi otići u Europu.“ „Uvijek sam željela posjetiti Siciliju.“ Šalila sam se.

Aria se počela smijati. „Da, to zvuči poput sigurnog plana.“ „Trebam novac. Možda mogu pronaći gdje otac drži svoju zalihu novca.“ „Ne, primijetit će. Morat ćemo uzeti Lucin novac. Ako pričekamo do zadnjeg trenutka da ga uzmemo, neće primijetiti dok neće biti prekasno.“ „Jesi li sigurna?“ Pitala sam.

Aria je kimnula, no vidjela sam tračak oklijevanja u njenim očima. „Možda možemo uzeti novac negdje drugdje. Mogla bih pitati nekog od kamatara za pozajmicu. Nije kao da ću biti u blizini da im vratim.“ Rekla sam brzo.

Aria je odmah odmahnula glavom. „Svi kamatari pripadaju ili Familiji ili Bratvi. To bi bio najbrži način da te ulove.“ „Znam da ne mogu pitati Familiju, no što s ruskim kamatarima? Ne trebam objaviti tko sam. Mogla bih se praviti da sam neka nasumična cura s novčanim problemima.“ Aria je izgledala kao da razmatra, no onda je odmahnula glavom. „Previše je riskantno. Ti ljudi su opasni.“ Sjećanja koja sam pokušavala zakopati su ponovno isplivala poput plimnog vala. Bila sam prestravljena kad su Rusi napali vilu. Bila sam sigurna da ćemo umrijeti groznom smrću, sigurna da ćemo biti silovane i mučene. Stvarno nisam željela nikad više imati išta s Bratvom, no Aria nije trebala znati koliko su me slike od tog dana još uvijek mučile. Većinu sam ih vremena uspijevala zaključati podalje, a jednom kad ću biti u Europi, podalje

56

od svijeta, nadam se da će nestati zauvijek. „Aria, ti si udana za muškarca kojeg se svi ti opasni ljudi boje.“ „A ti si zaručena za muškarca koji reže te opasne ljude.“ Rekla je. „U redu, dakle, bez kamatara, no što s lažnom putovnicom? Morat ću to negdje nabaviti. Postoji li itko koga bismo mogle podmititi?“ Još jedan nalet vjetra je zapuhao u nas, ježeći me po cijelom tijelu. Aria mi se primakla bliže dok nismo bile stisnute jedna uz drugu. „Nitko neće ići protiv Luce.“ „Osim nas.“ Rekla sam uz frktanje. „Reci mi da ovo nije ludo.“ „Ludo je, no nešto ćemo smisliti.“ Zaustavila se proučavajući me.

Podigla sam obrve. „Što?“ Nasmiješila se. „Imam ideju. Znaš kako ljudi uvijek kažu da ličimo?“ „Ne ako pogledaš izbliza. Nekoliko sam centimetara viša od tebe i onda je tu još i ovo.“ Podigla sam pramen kose. „Da, no ako ti obojimo kosu u plavo, nitko neće sumnjati da si ti ja. Luca ima nekoliko krivotvorenih putovnica s različitim imenima na mjestu gdje drži novac ako ikad trebamo brzo napustiti zemlju. Mogla bi iskoristiti jednu od njih.“ „Luca će ih moći pratiti.“ „Da, no ti ćeš do tada već sletjeti u Europu. Možeš baciti putovnicu i jednom kad si tamo, putovati okolo bez putovnice dok ne shvatiš kako nabaviti novu. U Europskoj Uniji nemaju graničnu patrolu pa bi trebala biti u redu s prelaskom u države unutar Europe.“ Nada mi se nakupljala u tijelu. „To bi zapravo moglo djelovati.“ „Hoće.“ Zurile smo jedna u drugu. „Dakle, stvarno ću pobjeći.“ Prošaptala sam. „Da.“ Aria je tiho rekla. „Kada?“ „Sljedeći put kad ćeš doći u posjetu, tako da imamo vremena stvarno promisliti svaki detalj plana.“ Nisam mogla vjerovati da ću to stvarno napraviti, no sad se nisam mogla povući, čak i kad se dio mene pitao je li to stvarno bilo ono što sam željela.

57

Bilo mi je dopušteno ponovno posjetiti Ariju u svibnju; to što sam se pravila da sam se napokon pomirila s mojim brakom s Matteom je navelo mog oca da mi malo popusti.

Laganje mi je nekad bilo teško, no postajala sam bolja u tome.

Zagrlila sam Lily i Fabija prije nego sam napustila Chicago, znajući da bi mi to mogao biti zadnji put da sam ih vidjela, no nisam si dopustila zadržavati se na toj pomisli. To bi samo učinilo stvari težima. Da sam počela plakati, netko bi mogao postati sumnjičav.

Kad sam stigla u New York, Aria me pokupila u zračnoj luci s novim čuvarom. Bilo je nečeg gorko-slatkog u našem ponovnom susretu. Novi lik mi je brzo kimnuo nakon što smo se Aria i ja razdvojile. „Tko je on?“ Prošaptala sam. „To je Sandro. On je jedan od Matteovih ljudi.“ Znači, Matteo je već odabrao čuvara za mene, za budućnost kao njegova supruga, netko tko će me zatočiti kad Matteo neće biti uokolo da bi to napravio.

Jednom kad smo bili u penthausu, moj se novi čuvar povukao u kuhinju pod izlikom da nam daje privatnosti. Kao da je postojalo nešto poput toga pod njegovim konstantnim praćenjem. Aria i ja smo se zadržale kraj sofe izvan dosega zvuka. „Drži li Luca još uvijek Romera da te cijeli dan čuva?“ Aria je slegnula ramenima. „Ne smeta mi imati Romera uokolo, posebno kad je Luca zauzet. Sandro je većinom preuzeo Cesareovo mjesto, no nikad me prije nije čuvao.“ „Moraš pitati Lucu da ti dopusti ići na koledž ili da nešto radiš prije nego poludiš ovdje. Želim da i ti budeš sretna, Aria. Želim znati da ćeš biti u redu jednom kad me ne bude.“ „Ne brini. I posljednjih nekoliko tjedana sam bila zauzeta planirajući tvoj bijeg.“ Aria je rekla uz zadirkujući osmijeh, no bilo je i tračka žalosti u njenom glasu.

Obje smo pogledale u Sandra koji je radio kavu. „Zašto je taj Sandro zapravo ovdje?“ „Zbog tebe.“ „Jer izazivam nevolje?“ „Ne.“ Rekla je Aria smijući se. „Jer Matteo želi da upoznaš lika koji će ti biti čuvar jednom kad se preseliš u New York.“

58

„Oh, sjajno, kako obzirno.“ Ponovno odluka o mom životu za koju se nitko nije potrudio prodiskutirati sa mnom. Uz kimanje glavom prema Sandru, pitala sam. „Kako ćemo se njega riješiti?“ „Imam plan.“ Aria je otvorila torbu i pokazala na malu injekciju. Na moj zbunjen pogled, objasnila je. „Sjetila sam se kako si mi rekla da je Luca pronašao sredstvo za smirenje koje je koristio na Lily u ladici u podrumu.

Prošli put kad sam bila u vili, odšuljala sam se dolje i uzela što nam je trebalo.“ Oči su mi se raširile. „Ti si genije, Aria.“ „Ne zapravo.“ Oči su nam ponovno poletjele prema našem tjelesnom čuvaru. Bio je zauzet svojim mobitelom. „Kako ćemo mu ubrizgati sredstvo za smirenje?“ Pitala sam. „Visok je i jak i vjerojatno je iskusan borac.“ Aria je zagrizla usnu. „Moramo mu odvratiti pažnju. Možda mogu razgovarati s njim, a ti mu gurneš iglu u bedro?“ „Što ako slučajno potrgam iglu ili je on zdrobi?“ „Imam drugu injekciju, no to je to, pa bismo trebale to uspješno napraviti prvi put.“ Aria je mogla biti tako žestoka kad bi probala. „Jesi li sigurna da je doza dobra?“ „Ne želim ga ozlijediti pa sam smanjila dozu koju su napisali na pakiranju.“ „U redu. Ipak bi ga trebalo onesvijestiti na neko vrijeme, zar ne?“ Aria je kimnula. „Vjerojatno bismo ga trebale zavezati. Pronašla sam ljepljivu traku u ormariću za pištolj.“ Znala je gdje joj suprug drži pištolje? „Mora da ti Luca puno vjeruje.“ Aria nije ništa rekla i osjećala sam se loše što sam ga spominjala. Jesam li je trebala podsjećati koliko je riskirala svoj brak za mene? „Hajde.“ Rekla je nakon trenutka. „Idemo to napraviti. Matteo i Luca će se vratiti za nekoliko sati. Do tada bismo trebale već otići.“ Nakon još jednog pogleda prema Sandru koji je još uvijek čitao nešto na mobitelu, brzo mi je predala injekciju. Sakrila sam je iza leđa dok smo hodale prema Sandru koji je napokon pogledao sa svog mobitela i spustio ga na pult. „Želite li kave?“ Pitao je uz trzaj glave prema vlastitoj šalici. Bio je pristojan i njegove smeđe oči su bile prijateljske. Nije izgledao prijeteće, no nisam dopustila da me to prevari.

59

Aria se nagnula prema njemu uz pult i pritisnula dlan na svoj trbuh.

Sandro se namrštio. „Jesi li dobro?“ „Ne osjećam se baš dobro.“ Rekla je, nakon čega su joj noge popustile.

Bilo je malo pretjerano da ste mene pitali, no Sandro je vjerojatno reagirao bez razmišljanja jer je posegnuo za njom. Moja prilika.

Zabacila sam ruku i zabila sam iglu u stražnji dio njegovog bedra pa ubrizgala sredstvo za smirenje. Sandro je zasiktao, pustio Ariju i instinktivno nasrnuo. Uhvatio mi je ruku i bila sam bačena u kuhinjski otok, leđa su mi se bolno sudarila s njim. Progutala sam jecaj. „Koji kurac?“ Uzdahnuo je, bijesnih očiju dok mu je pogled prelazio između Arije i mene. Posegnuo je za mobitelom, no Aria ga je odgurnula.

Odletio je s pulta, pao na pod i odsklizao se preko mramora. Sandro je posrnuo unaprijed, pokreti su mu već bili manje koordinirani nego inače.

Brzo sam pojurila prema mobitelu i napucala ga nogom. „Gdje je glupa traka?“ Aria je kimnula i pojurila.

Sandro je gledao u mene. „Što radiš?“ Zarežao je. Napredovao je prema meni, ruka mu je petljala prema pištolju u njegovoj prsnoj futroli. Zar nas je želio držati na nišanu?

Nije daleko došao. Noge su mu popustile i pao je na koljena. Zatresao je glavom poput psa pa je pokušao ponovno ustati. „Aria!“ Povikala sam. Što ako ovo neće funkcionirati? Što ako naš plan završi prije nego je zapravo počeo? „Dolazim!“ Dotrčala je prema meni s trakom. „Uhvati mu ruke.“ Pokušala sam povući Sandrove ruke iza njegovih leđa, no bio je prejak čak i u njegovom ošamućenom stanju. Otresao me. „Nije dovoljno sredstva za smirenje!“ „Ne želim ga ozlijediti.“ Aria je panično rekla.

Pokušala sam mu ponovno uhvatiti ruke, no uspio se podići na noge, odgurujući me s puta. Aria se brzo kretala i pogurnula mu drugu injekciju u nogu. Ovog je puta skoro odmah pao na koljena pa pao na stranu. Aria i ja smo brzo radile kako bismo ga zavezale pa mu je dotaknula grlo. „Je li u redu?“ Pitala sam. „Da, izgleda da je tako. Nadam se da mu nismo dale previše.“ „On je visok lik, sigurna sam da će biti dobro.“ Ustala sam. Aria je napravila isto pa je ponovno odjurila. Nekoliko minuta kasnije, vratila se s 60

velikom hrpom dolara kao i dvije putovnice. Na trenutak sam pomislila da je odlučila poći sa mnom i da zato nije bila samo jedna putovnica, no onda sam shvatila koliko je ta pomisao bila smiješna. „Evo.“ Sve mi je pružila. „To je otprilike deset tisuća dolara. To bi ti trebalo trajati neko vrijeme i dvije putovnice za svaki slučaj. No zbilja bi ih se trebala riješiti jednom kad stigneš u Europu.“ Pogurnula sam sve u torbu pa ugrabila kovčeg. „Spremna?“ Pitala je Aria oklijevajući. „Spremna koliko ću ikad biti.“ Nije mi uzvratila osmijeh, samo je ponovno bacila pogled prema Sandru prije nego je spustila mobitel na pult.

I ja sam učinila isto kako bismo ih spriječile da nas prate.

Pozvale smo dizalo i uhvatile taksi. Promet je bio na našoj strani i zaustavile smo se ispred JFK zračne luke nakon četrdeset i pet minuta.

Nakon što smo ušle u prostor za ukrcavanje putnika, otišla sam ravno na blagajnu i kupila jednosmjernu kartu za Amsterdam dok je Aria ostala iza; fotografija na putovnici je izgledala više poput nje nego poput mene i kad bismo stajale jedna kraj druge, nikoga ne bismo prevarile.

Oprezno sam pogurnula putovnicu preko pulta. Žena je jedva pogledala fotografiju usprkos činjenici da nisam imala plavu kosu poput djevojke na njoj. Vjerojatno je mislila da sam je obojala u crveno. Dvadeset minuta kasnije, krenula sam prema Ariji s kartom za slobodu u ruci. Mislila sam da ću se osjećati uzbuđenije, umjesto toga su mi živci vrtjeli želudac toliko čvrsto da sam se zabrinula kako ću povratiti, no nisam mogla dopustiti Ariji da to vidi. „Pa, kako je prošlo?“ Pitala je nervozno.

Mahnula sam kartom u odgovor. „Nije čak ni pitala za moju kosu.“ „To je dobro, no jednom kad ćeš biti u Amsterdamu, morat ćeš promijeniti izgled.“ Nasmiješila sam se, dirnuta njenom brigom i u isto vrijeme se pitajući jesam li stvarno radila ispravnu stvar. Ovo bi mogao biti zadnji put da ikad vidim Ariju. Nisam mogla zamisliti čak ni godinu dana bez nje, a kamoli ostatak života. „Ne brini.“ Mali dio mene se pitao kako će se Matteo osjećati kad sazna. Nisam mislila da bi moj nestanak mogao napraviti više od malog oštećenja njegovog ponosa. Ovo nije bilo zbog ljubavi ili osjećaja uopće.

Aria je ponovno pogledala prema glavnom ulazu. „Kad ti polazi let?“ 61

„Za dva sata. Vjerojatno bih trebala proći kroz provjeru.“ „Unajmit ću auto i odvesti ga izvan grada kao diverziju. Luca će pomisliti da smo ti i ja zajedno pobjegle. Možda će ti kupiti dodatno vrijeme. Jednom kad siđeš s aviona, idi u kupaonicu i stavi periku, u slučaju da te netko već bude tražio u Schiphol zračnoj luci.“ Aria je brzo pričala, no to me nije spriječilo da primijetim način na koji joj je glas drhtao. Pokušavala je biti jaka za mene.

Omotala sam ruke oko nje. „Puno ti hvala što toliko riskiraš zbog mene.

Volim te.“ „Napravi blog kako smo razgovarale i stavi obavijest čim dobiješ priliku.

Brinut ću se ako se najkasnije do sutra ne čujemo.“ Rekla je, prsti su joj se zakapali u moja ramena. „Obećaj mi da ćeš biti sretna, Gianna. Obećaj.“ „Obećavam.“ Možeš li uopće obećati nešto poput toga? Oči su me užasno pekle, no borila sam se protiv suza. Ovo je bilo dovoljno teško bez toga da se pretvorim u ridajući nered. Povukla sam se i provukla ruku preko očiju.

Aria je izgubila borbu sa suzama. „Ako se ikad poželiš vratiti, nešto ćemo smisliti.“ „Sama si rekla, nema povratka.“ Rekla sam i istina je napokon doprla. To je bilo to. Ovo je bio pozdrav životu koji sam znala, mojoj obitelji, mom domu, svemu. Odmaknula sam se za korak od Arije, spuštajući ruke.

Ohrabrujuće mi se nasmiješila. Brzo sam se okrenula i požurila prema sigurnosnoj provjeri. Da nisam sad napustila Ariju, izgubila bih hrabrost.

Sumnja mi je već nagrizala odlučnost, no ovo mi je bila jedina prilika. Morala sam je iskoristiti. Trebala sam živjeti svoj vlastiti život, trebala dam donositi vlastite odluke, trebala sam otići od horora našeg svijeta.

Zaštitar me nije zaustavio. Nitko nije. Jednom kad sam prošla zaštitare, riskirala sam još jedan pogled preko ramena na mjesto gdje je Aria stajala.

Podigla je ruku u pozdrav prije nego je brzo otišla brišući oči.

Gledala sam kako su joj leđa nestajala. Srce mi je bilo teško, grlo stisnuto.

Još nije bilo prekasno. Još sam se uvijek mogla vratiti. Mogle bismo smisliti neko smiješno objašnjenje zašto smo drogirale Sandra. Još ništa nije bilo izgubljeno.

Pogledala sam dolje u svoju kartu do Amsterdama, moju kartu do slobode, prije nego sam se uputila do terminala gdje će ukrcavanje brzo početi.

62

Dok sam čekala, nastavljala sam nevozno provjeravati okolinu, no nitko se nije pojavio. A zašto i bi? Nitko nije ništa posumnjao. Kad se Sandro napokon probudi za nekoliko sati i nazove Lucu i Mattea, ja ću već biti u avionu.

Srce mi je udaralo u grlu kad sam se ukrcala u avion. Ovo mi je bio prvi put da sam putovala ekonomskom klasom. Otac je uvijek kupovao poslovne ili karte za prvi razred kad nismo koristili privatni mlažnjak. Bila sam stisnuta između stranca koji je inzistirao da koristi moj naslon za ruku i prozor. Jedva sam se usudila disati dok nismo napokon bili u zraku i čak sam i tada gledala tražeći poznato lice među ostalim putnicima. Bilo mi je potrebno neko vrijeme prije nego sam se napokon smjestila natrag u sjedalo i opustila se. Sada kad više nije bilo povratka, tračak uzbuđenja se miješao s mojom anksioznošću. Ovo je bio moj život i napokon sam ga uzimala u vlastite ruke, napokon ponovno preuzimala kontrolu od onih koji su vladali svakim aspektom moje egzistencije do sad. Bit ću slobodna.

Lucin telefon je zazvonio. „Da, Romero?“ Tišina. „Ponovi to.“ Provjeravao sam prošlomjesečni prihod za naše klubove na Manhattanu, no pogledao sam gore na naprezanje u Lucinom glasu. Izraz na njegovom licu me je naveo da zatvorim laptop. „Što se događa?“ Luca se pogurnuo na noge. „Romero je pronašao Sandra drogiranog i svezanog na podu penthausa. Aria i Gianna su nestale.“ Ispravio sam se. „Jebeno se šališ.“ „Misliš li da bih se šalio s nečim poput toga?“ Zarežao mi je u lice.

Zurio sam natrag u njega. „Mislio sam da je Aria zaljubljena u tebe.“ Luca je na trenutak izgledao kao da će me udariti. Onda se okrenuo i izjurio iz podruma Sphere. Pojurio sam za njim. „Ovo je Giannina krivica. Ta cura je korijen svakog problema. Zašto nisi mogao ostati jebeno podalje od nje kako sam ti rekao?“ Promrmljao je.

63

Da sam barem znao. Iz nekog razloga, nisam je mogao izbaciti iz glave. I sad je pobjegla. Od mene.

„Žao mi je, šefe.“ Sandro je ponovno rekao, napola svijen na Lucinoj sofi, krvavih očiju. Želio sam ga jebeno ubiti jer joj je dopustio da pobjegne. Nikad je nisam trebao ispustiti iz vida. Ustao sam i ponovno počeo šetati po prostoriji, oči su mi letjele prema vratima spavaće sobe. Luca je nestao tamo s Arijom prije više od dvadeset minuta. Ona nije pobjegla. To je sve bilo za predstavu. Ona je pomogla mojoj zaručnici da pobjegne, no ona se vratila Luci. Vratila se.

Uobičajeno ne bih sumnjao u Lucinu vještinu da izvuče informaciju iz bilo koga, no ovo je bila Aria i Luca je ne bi ozlijedio. Ni za mene, čak ni kad je ona bila jedina koja mi je mogla pomoći pronaći moju zaručnicu. „Nisam trebao uzeti slobodno jutro.“ Rekao je Romero sa svog mjesta na fotelji. „Jedan čuvar je trebao biti dovoljan. Trebao sam biti dovoljan. One su bile samo djevojke.“ Sandro je promrmljao.

Nisam ništa rekao. Bio sam previše bijesan. Puls mi je nabijao u sljepoočnicama. Želio sam razbiti svaki komad jebenog namještaja u komadiće. Vrata spavaće sobe su se napokon otvorila i Luca je sišao niz stepenice. Iz pogleda na njegovom licu, znao sam da mi se neće svidjeti ono što je imao za reći. „Nemoj mi reći da nisi uspio ništa izvući iz nje.“ Zarežao sam.

Luca se namrštio. „Jedina stvar koju znam jest da je Gianna uzela let s JFK. Aria mi neće ništa drugo reći, no naši će me doušnici uskoro obavijestiti koji je let Gianna uzela.“ „Super.“ Promrmljao sam. „I što onda? Aria zna Giannin plan. One su si sve govorile. Jedini način kako pronaći Giannu je kroz tvoju suprugu.“ „Ne želi mi ništa reći.“ Pokušao sam proći kraj njega. „Onda ću ja porazgovarati s njom.“ Luca mi je uhvatio ruku i povukao me natrag. „Ostat ćeš podalje od nje, Matteo.“ „Ti si joj dopustio da ukrade tvoj novac, tvoje putovnice. Pustio si je da napadne naše ljude, pustio si je da napravi budalu od tebe i izda te. Trebao bi je željeti kazniti. Ti si Capo.“ 64

Lucine su oči bljesnule. Hodao sam po tankom ledu, no bolio me kurac. „Aria je moja žena. Nije tvoja briga kako se nosim s njom. Rekao sam ti da je Gianna značila nevolju, no ti nisi želio slušati. Nikad nisi trebao tražiti njenu ruku.“ Režao je.

Prsti su mi žudjeli uhvatiti noževe. Okrenuo sam mu leđa i izašao van na krovni vrt. Trebao sam se ohladiti prije nego se iskalim na svom bratu. Luca i ja smo znali imati povremene svađe kad smo bili mlađi, no to nikad nije bilo za stvarno. Imao sam osjećaj da današnja svađa između nas ne bi dobro završila. Oboje smo bili skroz nadrkani i željni krvi.

Naslonio sam ruke na ogradu i pustio da mi pogled prelazi preko New Yorka. Gianna mi je klizila kroz prste. Sa svakom sekundom koja je prolazila, ona je stavljala sve više razmaka između sebe i mene. Jednom kad sleti gdje god išla, neće prestati bježati dok ne bude uvjerena da je sigurna. Bit će sama, nezaštićena. Što ako joj se nešto dogodi?

Koraci su zakrckali iza mene i ukočio sam se, no nisam pogledao preko ramena. Luca je stao kraj mene. „Zvao sam Scuderija. Bijesan je i naravno da krivi nas.“ „Naravno.“ Rekao sam tiho. „Šalje svoja dva čovjeka za Giannom.“ „Ići ću s njima.“ „I mislio sam da hoćeš. Rekao sam to Scuderiju. Srest ćeš se s njima u Amsterdamu.“ Okrenuo sam se. „Amsterdamu?“ Luca je kimnuo. „Dobio sam dojavu da je letjela do Schiphola.“ „Kad odlazim?“ Pitao sam, uzbuđenje nadolazećeg lova mi se širilo venama. „Za četiri sata.“ „Moram otići ranije.“ „Nemoguće. Probao sam sve što sam mogao.“ „K vragu. Gianna će već odavno nestati kad stignem.“ „Pronaći ćeš je. Najbolji si lovac kojeg poznajem. Nema šance pred tobom.“ Potapšao sam ga po ramenu. „Puštaš me iako me trebaš ovdje.“ „Nisi mi ni od kakve koristi ako je Gianna sve na što možeš misliti“ „Moglo bi potrajati tjednima.“ Rekao sam. „Neću se vratiti dok je ne ulovim.“ 65

„Znam. Da je Aria pobjegla, napravio bih istu stvar.“ Kimnuo sam. Neću stati dok Gianna ne bude moja. Nije me bilo briga budem li morao pretražiti cijeli svijet, ako trebam prevrnuti svaki kamen, ako trebam istisnuti informaciju iz svake jebene osobe u Amsterdamu, pronaći ću Giannu.

66

Jedva sam uspjela uhvatiti nešto sna u šest sati koliko je avionu bilo potrebno da dođe do Amsterdama. Briga za Ariju je preuzela mjesto brige da ću biti uhvaćena. Bila je sigurna da Luca neće vidjeti njene postupke kao izdaju, no što ako je bila u krivu? Bože, što sam to napravila? Nisam je trebala uključivati, nisam joj čak ni trebala reći o svojoj namjeri da pobjegnem.

Kad sam napokon sišla s aviona i uspješno prošla kroz imigraciju, uvukla sam se u prvu kupaonicu koju sam pronašla i zaključala se u jednu od manjih kabina. Na dnu torbe mi je bila perika koju mi je Aria dala. Bila je duga i plava. Nitko ne bi bio zavaran njom izbliza, no morat će poslužiti dok kasnije ne obojim kosu.

Strah mi je začepio grlo kad sam se uputila u čekaonicu, napola očekujući da me netko iz New Yorka ili Outfita čeka, no to nije bilo moguće. Čak i da je Matteo dosad saznao gdje sam bila, bila sam prilično sigurna da Cosa Nostra nije imala bliske odnose s bilo kojim kriminalcima u Nizozemskoj i bilo bi potrebno nekoliko sati da mafija iz Sicilije doputuje skroz do Nizozemske. Za sad sam bila sigurna. Barem dok sljedeći avion sa Istočne obale ne sleti u Schiphol, što će biti slučaj za nekoliko sati.

Brzo sam napustila zračnu luku s kovčegom, preplavljena zvukovima ljudi koji pričaju jezicima koje nisam razumjela. Znala sam nekoliko riječi nizozemskog, no nikad se nisam mučila učenjem jezika; Nizozemska nikad nije bila namijenjena za više od kratkog zaustavljanja.

Pozvala sam taksi i pustila ga da me odvede u neupadljiv srednjoklasni hotel gdje sam iznajmila njihovu najjeftiniju sobu. Usprkos osjećaju umora od leta, samo sam ostavila svoj kovčeg u sobi prije nego sam ponovno izašla kupiti nekoliko stvari koje sam trebala.

67

Dva sata kasnije, bila sam natrag u svom malom hotelu sa svijetlo smeđom bojom za kosu, škarama, nekoliko novih odjevnih predmeta koji su mi pomagali bolje se uklopiti nego moja jako skupa dizajnerska odjeća, isto kao i telefon na bonove i mali laptop. Nakon što sam povezala laptop na bežični internet hotela i postavila blog o kojem smo Aria i ja razgovarale, napisala sam kratku objavu govoreći kako je novo putovanje počelo i da sam sigurno stigla na svoje odredište. Sve je bilo malo šifrirano i nitko osim Arije očito neće čitati blog. Oduprla sam se iskušenju da napišem nešto osobnije ili još gore, iskoristim novi mobitel da je nazovem. Željela sam joj čuti glas, željela sam znati je li bila dobro, no nisam mogla riskirati, čak je i ovaj blog bio riskantan. Umjesto toga sam ušla u kupaonicu i promijenila frizuru.

Dva sata kasnije, zurila sam u svoj odraz. Kosa mi je bila boje smeđe karamele i odrezala sam je u bob koji mi je dosezao do brade. Naravno da to neće zaustaviti ljude da me prepoznaju izbliza, osim ako ne platim kirurgu da mi ponovno napravi lice, što nisam namjeravala napraviti, nova frizura će trebati biti dostatna. Moram se samo premještati iz grada u grad dok ne budem sigurna da je Matteo prešao na novu metu i da sam bila sigurna. To je vjerojatno moglo potrajati. Matteo mi je više puta rekao da neće odustati od mene i imala sam osjećaj da je to i mislio.

Ne bih mu dala priliku da me uhvati. Sutra ću napustiti Amsterdam i krenuti za Pariz i tko zna gdje ću biti prekosutra? To je bio novi početak s mnogo opcija.

Zurila sam u bijeli strop svoje hotelske sobe. Živjela sam u dvadeset različitih zemalja u posljednja tri mjeseca, nikad ne ostajući duže od tjedna na jednom mjestu. Nikad, kad bih se ujutro probudila, nisam bila sigurna gdje sam, nekad sam čak mislila da sam bila natrag u Chicagu, a nekad sam se znala uhvatiti kako čeznem za tim. Ne zbog mog oca i pravila našeg svijeta, već zbog Fabija, Lily i Arije, a nekad čak i zbog majke.

Sjela sam stenjući i krenula kroz svoju uobičajenu jutarnju naviku podsjećanja sebe na svoj trenutni pseudonim i sve što ga je obuhvaćalo prije nego sam izašla iz kreveta. Bilo je skoro podne. Još uvijek nisam usavršila nikakvu rutinu. Većinu dana bih provela istražujući grad gdje sam boravila dok sam stalno proučavala svoju okolinu. Taj strah da si praćen, da si lovljen, hoće li ikad prestati? Sumnjala sam. Kad god vidim muškarce u tamnim 68

odijelima, preplavi me panika. Prestala sam brojati koliko sam puta zamislila da sam vidjela Mattea kutom oka.

Nisam još stekla nikakve prave prijatelje, što nije bilo toliko iznenađenje; nikad nisam negdje ostajala dovoljno dugo kako bih izgradila prijateljstvo. Što je ionako bilo bolje. Nisam još mogla riskirati da se nekome približim, možda nikad neću. To nije značilo da sam bila sama. Uvijek sam ostajala u hostelima za mlade gdje god sam išla i upoznavala ljude iz cijelog svijeta.

Naravno da im nisam mogla reći išta o sebi, čak ni svoje ime. Trenutno sam se zvala Liz, skraćeno od Elizabeth i provodila sam godinu prije koledža putujući kroz Europu. To je uglavnom bila moja priča gdje god sam išla, samo mi se mijenjalo ime.

Lažući svima po cijele dane je sklapanje prijateljstva činilo teškim.

Otvorila sam laptop i provjerila blog koji sam još uvijek skoro svakodnevno nadopunjavala, iako nisam dobila niti jedan komentar od Arije već tjednima.

Da budem precizna, već trideset i jedan dan. Oči su mi poletjele prema mobitelu na noćnom ormariću. U posljednje sam vrijeme toliko često osjećala gotovo neizdrživu potrebu da je nazovem i pitam je što ju je sprečavalo da posjeti moj blog. Imala sam osjećaj da je to bilo radi moje sigurnosti. U svom posljednjem komentaru me upozorila da 'ne trošim vrijeme na jednom mjestu jer je bilo toliko toga za istražiti u Europi'. To sam shvatila kao nagovještaj da bi Matteo mogao biti na mom tragu. Prelazila sam iz grada u grad u posljednjih nekoliko tjedana, nikad ne ostajući negdje duže od jednog ili dva dana, no postajala sam umorna od konstantnog bježanja. Izgubila sam na težini i većina odjeće je visjela s mene kao da je pripadala nekome drugom. Željela sam ponovno pripadati, pronaći mjesto koje sam mogla zvati svojim.

Obukla sam se i ugurala stvari u ruksak. Riješila sam se svog kovčega već nakon četiri tjedna od početka putovanja. Nije bilo praktično vući težak kovčeg gdje god sam išla. Ionako nisam trebala većinu svojih stvari. Kad bih ponovno nosila večernje haljine i visoke Louboutinke? Taj je život bio gotov.

Zurila sam u svoj otrcan ruksak, moje jeftine tenisice i traperice i na trenutak mi se pojavila čežnja za nečim za što sam mislila da mi nikad neće nedostajati. Kad sam odlučila pobjeći od mafije, znala sam da će mi braća i sestre užasno nedostajati i dosad nije prošao ni dan da nisam razmišljala o povratku u Chicago samo kako bih ih ponovno vidjela, da ponovno razgovaram a Arijom, da ponovno imam stalan dom, no dosad sam se uspjela oduprijeti tome da mi nedostaje ono što mi je luksuz prošlog života 69

pružao, barem ne tako postojano. Pa zašto su mi odjednom nedostajale stvari koje sam prezirala?

Sve što sam ikad posjedovala bilo je plaćeno krvavim novcem i čak je i moj bijeg do ovog trenutka bio tako financiran. No bila sam strahovito kratka s novcem i trebala bih pronaći posao na sljedećem mjestu gdje ću ostati, iako bi to značilo ostati duže od nekoliko dana osim ako se ne iskušam u džeparenju, što ne bi bio velik napredak nasuprot mafijaškog novca, osim što nitko ne bi zbog toga bio ubijen.

Prebacila sam ruksak preko ramena i izašla iz male sobe. Nakon petnaest minuta, odjavila sam se i napustila svoj alter ego 'Liz, skraćeno od Elizabeth' za sobom. Postat ću netko novi za svoju sljedeću destinaciju. Možda Megan.

Bio je kolovoz, no teški su se oblaci nadvili nad Beč dok sam kretala prema željezničkom kolodvoru. Voljela sam carske građevine, no bilo je vrijeme da krenem dalje od Austrije. Živjela sam u istom gradu skoro dva tjedna i postajala sam nestrpljiva.

Nakon što sam se ukrcala na vlak za Berlin, provjerila sam mobitel, glupa navika koje se još nisam odviknula. Nikad nisam dobila poruku ni od koga.

Datum mi je upao u oko. Petnaesti kolovoz. Dan kad sam se trebala udati za Mattea.

Neželjeno, poljubac koji smo podijelili mi je upao u um i niz leđa mi je prešao mali trzaj. Poljubila sam tri momka od kad sam stigla u Europu, svi oni su bili slatki stranci koji nisu bili zainteresirani ni za što dugotrajnije, baš kao ni ja, no ni jedan od tih poljubaca nije bio ni blizu onome što sam osjećala dok sam ljubila Mattea. Možda je to bilo zbog toga jer je imao više iskustva nego ostali dečki. Mateo je bio žigolo, u to nije bilo sumnje.

No ono što me najviše brinulo bilo je to da sam se uhvatila kako uspoređujem svakog dečka kojeg sam upoznala s Matteom i da su se uvijek činili manjkavima. Nisu bili toliko zgodni, toliko interesantni, nisu imali trbušnjake i najvažnije, njihova blizina me nije oduševljavala. Vraški me živciralo da usprkos tome što sam bila (nadam se) tisućama kilometara udaljena od Mattea, još je uvijek imao moć nada mnom. Željela sam da mu nikad nisam dopustila da me poljubi pa ne bih imala taj problem.

Samo bih trebala pronaći dobrog dečka koji bi me mogao navesti da zaboravim Mattea i njegov naporno seksi i arogantan osmijeh. Možda će moje sljedeće odredište, Berlin, pomoći u tome.

70

Ostala sam u Berlinu četiri tjedna prije nego sam odlučila nastaviti. Nešto se nije činilo ispravnim ili možda više nisam bila navikla ostati na jednom mjestu duže vrijeme. Barem sam posljednja tri tjedna radila kao konobarica i uspjela zaraditi nešto novca. Nije bilo puno, no bilo je dovoljno kako bih kupila kartu za München i hranu za sljedećih nekoliko dana. Ipak, nije mi ostalo ništa za hotelsku sobu pa je to bio ogroman problem.

Previše sam potrošila na početku svog bijega, nikad nisam naučila biti ekonomična. Novac nikad nije bio problem dok sam odrastala. Ako je postojala jedna stvar koje se žene u mafiji nisu trebale odricati, bio je novac.

Bila sam razmaženo derište, toliko sam shvatila.

Trenutak kad sam stigla u München, znala sam da bi ovo moglo upaliti.

Voljela sam sve o ovom gradu, no još je uvijek bio problem što nisam imala novca za platiti sobu. Nisam željela provesti noć na ulicama. Nisam bila sigurna koliko bi to bilo sigurno. Dok sam prolazila kroz centar grada, primijetila sam nekoliko ljudi koji su pjevali i svirali instrumente i izgledalo je da su time brzo zarađivali novac. Uvijek je bila gomila eura u šeširima koje su stavljali na tlo.

Mogla sam svirati klavir. Otac je silio Ariu, Lily i mene da primamo lekcije otkad smo mogli govoriti, no nisam imala ni klavir ni klavijature koje sam mogla iskoristiti za glazbu. Imala sam dobar pjevački glas, definitivno ništa oko čega bi se trebalo uzbuđivati, no barem nije tjeralo ljude da se žele držati za uši. Možda je vrijedilo probati.

Grupa od tri djevojke sa šarenom kosom je pjevalo i sviralo gitaru na sljedećem uglu i krenula sam prema njima. Kad su napokon uzele pauzu, prišla sam im. Stvarno sam se nadala da su pričale engleski. Izgledale su kao da su bile mojih godina. „Hej. Nadala sam se ako znate neko mjesto gdje bih mogla raditi to što vi radite i pjevati za ljude? Nemam više novca i ovo mi je uglavnom jedina prilika da si platim sobu ove noći.“ Djevojke su razmijenile pogled i bila sam napola uvjerena da me nisu razumjele kad je djevojka kratke, plave kose rekla naglaskom koji nisam mogla dešifrirati. „Trebaš dozvolu. Uprava je prilično oštra ovdje u Münchenu. Naplatit će ti ako stvaraš glazbu ili bilo kakvu vrstu umjetnosti bez njihova dopuštenja.“ „K vragu. Je li lako dobiti dozvolu?“ 71

Djevojka ružičaste kose je odmahnula glavom. „Ne. Daju samo nekoliko dozvola i pobrinu se da znaš pjevati i zapravo svirati instrumente prije nego ti dozvole da ovdje sviraš.“ Uzdahnula sam i naslonila se uz zid zgrade. Tri djevojke su razmijenile još jedan pogled pa šaptale na jeziku koji definitivno nije bio njemački prije nego su se okrenule prema meni. „Dijelimo mali apartman. Ako želiš, možeš spavati na kauču u dnevnom boravku dok ne pronađeš posao i mogneš si priuštiti vlastito mjesto.“ Oči su mi se proširile. „Stvarno?“ Plavokosa je djevojka kimnula uz osmijeh. „Ti si turist koji putuje ruksakom, zar ne?“ „Da. Putujem kroz Europu prije koledža.“ „Mi smo sve iz Hrvatske, no zadnjih nekoliko mjeseci smo provele u Münchenu. Svidjet će ti se.“ Djevojka s ružičastom kosom je ustala. „PA, kako se zoveš?“ Na trenutak sam oklijevala prije nego sam odlučila tko želim biti. „Gwen.“ Možda München napokon bude mjesto gdje bih mogla ostati i shvatiti što ću napraviti s ostatkom svog života.

Ono što je trebalo biti nekoliko dana, protegnulo se na dva mjeseca. Još sam uvijek dijelila apartman s tri lude cure iz Hrvatske. Postale smo prijateljice i plaćala sam stanarinu za svoje mjesto na kauču, iako ne puno.

Naravno da je svaki dio mog života bio izgrađen na lažima, no nekad sam skoro zaboravila da nisam bila ono kako sam se predstavljala. Čak sam i pronašla posao kao konobarica u jednom kafiću koji je većinom posluživao turiste i moj se njemački jako popravio.

Sad kad sam napokon pronašla mjesto gdje sam željela ostati, odlučila sam dati pravu priliku izlascima. Kad su me moje cimerice upoznale sa Sidom, prijateljem glazbenikom iz Kanade s dugim dreadlocksima, znala sam da je on bio netko na koga bih se mogla naviknuti i tko bi me mogao navesti da zaboravim onaj glupi poljubac koji sam podijelila s Matteom.

Sid nije bio ni malo sličan Matteu. Nije bio niti sličan muškarcima u svijetu u kojem sam odrasla. Bio je vegan, miroljubiv idealist i nikad se nije 72

libio uvjeriti druge u svoje ideale. Mogao je provesti sate pričajući o hororima na mljekarskim farmama i opasnostima Nacionalne puškarske udruge 2 .

Nekad sam se pitala što bi rekao kad bi znao tko sam bila.

Taj idealistički unapređivač svijeta bio je njegova maska, shvatila sam.

Možda su svi nosili neku vrstu maske. Ono što mi je u početku bilo novo i simpatično, brzo me počelo živcirati. Ipak nisam mogla prekinuti sa Sidom jer bi se činilo poput ultimativnog poraza. Ako me ni netko poput Sida nije mogao zaustaviti da razmišljam o Matteu, tko je mogao?

Sidova je ruka otpuzala pod moju majicu pa mi otkopčala grudnjak.

Napravila sam zvuk protesta. Bili smo u dnevnom boravku mojeg dijeljenog apartmana pa ako bi se koja od mojih cimerica vratila, dobila bi predstavu.

Njegovi su prsti bili grubi od sviranja gitare. Gurnuo me prema dolje dok nisam ležala na leđima i on je napola bio na meni. Činilo mi se da je njegov jezik zauzimao previše mjesta u mojim ustima i imao je okus po ustajalom dimu. Zašto sam mislila da je muškarac koji puši bio seksi? Možda u teoriji, no okus i smrad nisu bili nešto što me pretjerano uzbuđivalo. Počeo mi je otkopčavati traperice i nastavio trljati svoju izbočinu uz moju nogu poput napaljenog psa. „Želim te, Gwen.“ Sid je promuklo rekao, već mi pokušavajući gurnuti hlače niz noge. Gwen. Po prvi put, ime me nije natjeralo da stanem. Dva mjeseca korištenja istog imena je izgledalo poput magične barijere da se naviknem na novi identitet. Šteta što sam imala osjećaj da ga neću još dugo koristiti. München je postao previše udoban, a Sid je jednostavno postajao previše za mene. Postajao je previše nasrtljiv. „Ne još.“ Procijedila sam pokušavajući sakriti svoju dosadu i gnjavažu.

Nije bila njegova greška što nisam bila zainteresirana za naše sesije ljubljenja.

Izlazili smo skoro četiri tjedna pa nije bilo toliko iznenađujuće što je želio spavati sa mnom. I nisam ni bila sigurna koji me vrag sprečavao. Sid nije bio loš momak. Mogao je biti zabavan kad bi popio nekoliko piva i povukao nekoliko dimova trave, a njegovo sviranje gitare i pjevanje nije uopće bilo loše. A ipak se nisam željela u potpunosti posvetiti tom odnosu, nisam željela prijeći još jedan korak. Prije nego sam pobjegla od kuće, mislila sam da ću skočiti u krevet sa svakim dečkom kojeg sretnem jednom kad budem

2

Nacionalna puškarska udruga - National Rifle Association; Nacionalno udruženje pušaka Amerike grupa je za zagovaranje prava oružja sa sjedištem u Sjedinjenim Državama

73

slobodna od svojih čuvara; kako bih napakostila Matteu i svom ocu više nego išta drugo, pa što me sprečavalo? „Hajde, Gwen. Učinit ću da ti bude dobro.“ Rekao je dok je pokušavao gurnuti ruku u moje gaćice.

Stisnula sam noge i odgurnula mu ruku. Nisam željela da me tamo dira.

Iz nekog razloga, ideja da bi on bio prvi koji bi to napravilo me tjerala na povraćanje. „Stvarno nisam raspoložena. Imam mjesečnicu.“ Rekla sam kako bih zaustavila njegovo daljnje durenje. To je bila jebena laž. Stres posljednjih nekoliko mjeseci me uglavnom spriječio da uopće imam mjesečnicu.

No on to nije znao. Samo sam željela završiti ovu sesiju ljubljenja kako bih mogla dograbiti svoj laptop i pronaći gdje ću sljedeće pobjeći. Sid će brzo pronaći novu djevojku. Njegov sladak kanadski naglasak, opuštena narav i dreadlocksi su bili velika stvar među njemačkim djevojkama.

Nije se ni potrudio sakriti svoju uznemirenost, što me zauzvrat navelo da ga želim odgurnuti i reći mu da je gotovo. „Nikad nisi raspoložena.“ Sid je gunđao. „Barem mi izdrkaj.“ Ljutnja je sijevnula kroz mene na njegovu naredbu. Kad nisam reagirala, uhvatio mi je ruku i pritisnuo ju na izbočinu u njegovim hlačama. Gdje je sad bio miroljubivi idealist?

Vrata su se uz tresak otvorila. Prije nego smo se Sid ili ja mogli pomaknuti, tri muškarca su ušla unutra. Matteo je bio jedan od njih. O sveto sranje.

74

Matteo se progurao naprijed, tamna kosa mu je bila raščupana i mokra od oluje koja je vani bjesnila, bijela mu je majica bila zalijepljena za gornji dio tijela. U tom trenutku, skoro sam se osjetila budalastom što sam pomislila da ću ga ikad zaboraviti. Bio je više muškarac nego svi momci koje sam srela zajedno. Njegove su tamne oči stale na mene, na moju ruku koja je još uvijek bili pritisnuta uz Sidovo međunožje. Stvarno nije trebao pitati u što je ušetao i njegovo se lice izvilo od bijesa. „Koji kurac, ljudi?“ Sid je povikao. 'Šuti, šuti' Željela sam vrištati. Nisam dobila priliku. Matteo je prešao sobu u nekoliko koraka, uhvatio Sida za ruku i povukao ga s mene. Sid je teško pao na pod, lice mu se izvijalo od boli, pa ljutnje. Matteo se nadvio nad mene šireći nosnice, oči su mu bile skoro crne, a pogled u njima takav da me tjerao da se poželim sakriti. Izravno sam susrela njegov pogled. Želio me prestrašiti. Moj strah je nešto što mu nikad neću dati.

Sid se uz posrtanje osovio na noge i skoro izgubio jebene hlače. Sigurno ih je bio otkopčao u jednom trenutku kako bi mi 'olakšao'. Krenuo je prema Matteu. Skočila sam na noge, znajući da sam morala intervenirati prije nego stvari postanu još gore. „Izađite iz ovog apartmana ili ću pozvati jebenu policiju.“ Rekao je Sid. Bože, ne.

Matteo mi je uputio pogled koji me naveo da shvatim koliko je zapravo ova situacija bila opasna. Ne za mene, no za nekoga tko nikad nije trebao biti uvučen u jebenu bijedu kakav je bio mafijaški život. „Ne misli to.“ Izvalila sam.

75

Sid me gledao. „Jebeno mislim.“ Na trenutak je izgleda zaboravio na svoje miroljubive ideale.

Matteo još uvijek nije izvukao svoje oružje. Željela sam se uvjeriti da je to bio dobar znak, no pogled na dva muškarca s njim mi je natjerao srce da mi siđe u pete. Oboje su bili očevi ljudi i već su zatvorili vrata i stajali kraj njih s bezizražajnim pogledom na licu. Zatvorena vrata nikad nisu značila dobru stvar. Nisam mogla reći ništa što bi im promijenilo mišljenje jer su djelovali po očevim naredbama. Napravit će ono što im je rekao. Sada mi je samo jedna osoba mogla pomoći.

Sid se unio u Matteovo lice kao da ga je želio udariti. Matteo se nije niti trgnuo, samo je zurio u Sida s najstrašnijim pogledom koji sam ikad vidjela u nečijim očima. Čak i bez da je znao tko je Matteo bio, Sid je izgleda osjetio koliko je muškarac ispred njega bio opasan. Sid je zakoračio unatrag, oči su mu letjele između Mattea i mene. Pokrenula sam se i stala između Mattea i njega. „Ništa ne zna. Molim te, samo ga pusti da ode.“ Očevi ljudi su se smijali i jedan od njih je promrmljao nešto što je jako zvučalo poput 'kurva'. Matteov izraz lica se još više zatamnio. Očevi ljudi su ga iščekujući gledali. Uvrijedila sam Mattea tako što sam pobjegla i još gore time što sam bila s drugim muškarcem. U našem svijetu je bila samo jedna stvar koju je muškarac u Matteovoj situaciji mogao napraviti kako bi sačuvao svoju čast. Mattea sam uvijek viđala s nekom varijantom arogantnog osmijeha, no sada nije bilo ni traga zabavljenosti. „Vjerojatno bih trebao otići.“ Iznenada je rekao Sid, povlačeći se. „Ovo nema veze sa mnom.“ Kukavica. U trenutku kad mi je pomisao prošla kroz um, osjetila sam se loše. Bježanje je bila jedina razumna stvar koju je mogao napraviti. Nije me mogao zaštititi od Mattea ili očevih ljudi, no to što nije ni pokušao nešto napraviti nisam mogla i neću nikad razumjeti.

Jedan od očevih ljudi, Stan ili nešto takvo ako sam se dobro sjećala, zgrabio je Sida za ruke. Sid se počeo opirati poput luđaka, no bilo je očito da se nikad u životu nije borio. Stan se nasmijao, oštro povukao Sidove ruke prema natrag, pa zabio koljena u Sidova leđa. Uz jecaj, Sid je pao na koljena, uspravno ga je držao jedino Stanov stisak. „Hej! Prestani.“ Povikala sam, želeći potrčati prema njima, no Matteo mi je povukao ruku, tjerajući me da stanem. Okrenula sam se prema njemu, na

76

granici režanja u njegovo lice, no zaustavila sam se. Ovo je bila Sidova jedina prilika, bez obzira koliko smiješno to zvučalo. „Molim te.“ Rekla sam iako mi je preklinjanje ostavljalo gorak okus u ustima. Matteove tamne oči nisu ni trepnule kad je pogledao u mene.

Očekivati da će mi pomoći nakon onoga što sam učinila bilo je besmisleno. „Nemoj ga ubiti. Samo ga pusti da ode. On nije opasan.“ „Želiš da poštedim jebača koji je imao jebene ruke svuda po tebi?

Dopuštaš tom skotu da ima ono što je moje i želiš da ga pustim da ode? To je ono što želiš od mene?“ Matteo je pitao opasno tihim glasom.

Progutala sam gadan odgovor. Nisam bila njegova, nikad neću biti. Ništa što sam napravila sa Sidom nije bilo Matteova stvar. Čak i da sam jebala Sida, to još uvijek ne bi bila njegova jebena stvar. Čak i da sam jebala svakog lika kojeg sam susrela, još uvijek ne bi bila njegova stvar. Trebala sam mu reći da nisam spavala sa Sidom. Možda bi ga umirilo da je znao da nismo išli do kraja. Njegov bi ego volio što je još uvijek postojalo nešto što mi je mogao uzeti. Ponos mi je zadržao usta zatvorenima. „Trebali bismo otići. Netko je možda čuo kad smo razvalili vrata.

Riješimo se ovog šupka i nastavimo dalje.“ Rekao je Stan ponovno zabijajući koljeno u Sidova leđa. Sidove su oči bile ogromne dok su se kretale naprijednatrag između nas. „Tišina.“ Rekao je oštro Matteo i Stan je zatvorio usta.

Posegnula sam prema Matteovoj ruci, prsti su mi se ukopali u vlažan materijal njegove košulje, osjetila sam tvrde mišiće ispod nje. Trebala sam progutati svoj jebeni ponos ako sam željela spasiti Sidov život. „Matteo, to nije –“ Riječi su mi bile prekinute zvukom prigušenog pucnja. Zaledila sam se, oči su mi poletjele prema izvoru zvuka. Drugi Made Man je imao uperen Glock s prigušivačem na mjesto gdje je prije nekoliko trenutaka bila Sidova glava. Pao je unaprijed, glava mu je labavo visjela i krv je kapala na pod. Stan je pustio Sidove ruke. Tijelo se prevrnulo i palo na pod uz odjekujući udarac.

Zurila sam i zurila. Polako, ruka mi je kliznula niz Matteovu ruku. „Jesam li ti dao naređenje da ga ubiješ?“ Matteo je zarežao. „Ovo je bio Outfitov posao. Sve dok nije udana za tebe, ona pada pod našu nadležnost kao što je i ovaj kreten ovdje.“ Stan je nogom udario u Sidovu beživotnu formu. Trznula sam se. U meni je divljala zvijer koja je

77

željela kandžama izvući Stanove oči, željela ubiti sve njih, no bila sam paralizirana.

Krv se širila oko Sidove glave, močila je njegove dreadlockse. Zgrčio mi se želudac. Toliko sam krvi vidjela samo tri puta prije toga. Prvi put kad je Luca odrezao Raffaelov prst, drugi put na Lucinoj majici nakon što se obračunao s likom koji je drogirao Ariju, a treći put kad su nas napali Rusi.

Nije postajalo lakše kako su neki ljudi govorili, kako sam i ja sumnjala. Imala sam osjećaj da nikad niti neće.

Stan je kimnuo prema meni. „Što s drugim svjedocima? Ne živiš ovdje sama.“ Trepnula sam, užas me počeo toliko stiskati da sam jedva mogla disati.

Nisam im mogla dopustiti da mi ubiju i cimerice. Djevojke su bile samo dobre prema meni. Nisu zaslužile ovo. Oči su mi pronašle Matteove. Njegov mi je pogled pretražio lice prije nego se okrenuo prema očevim ljudima. „Gotovi smo ovdje.“ Stan je izgledao kao da je želio protestirati, no drugi ga je muškarac pogurnuo ramenom. Uputivši mi pogled, Stan je otvorio vrata i provjerio hodnik. „Čisto. Idemo.“ Ponovno sam se okrenula prema Sidovom tijelu. Matteo je omotao ruku oko mog struka. Nisam pogledala u njegovom smjeru. Nisam mogla maknuti oči sa Sida kao da je moja pažnja bila jedina stvar koja ga je učvršćivala sa životom. Već je davno otišao. Komadići mozga raspršili su se u crveno more na tlu.

Matteo me vodio prema vratima pa niz hodnik. Stan je bio ispred nas, dok su ostali muškarci bili straga. Okružena. Bila sam okružena. Trebala sam pokušati pobjeći. Izgledi su uvijek bili protiv mene. Prije me to nikad nije sprječavalo. Možda je ovo bila moja posljednja prilika da pobjegnem. Jednom kad ću ponovno biti u Sjedinjenim Državama, bit ću zarobljena. Odustajanje mi nije bilo u naravi. Uvijek sam borila vlastite bitke, no do sad sam samo ja morala platiti cijenu svoje hrabrosti. Noćas je nevina osoba, netko tko nikad nije bio ukaljan tamom mog svijeta platio životom za moje snove, za moju želju za slobodom, za moju sebičnost. Mislila sam da mogu izbjeći sudbinu, da mogu nadmašiti svijet krvi, no samo sam nenamjerno uvukla nevine osobe u taj svijet.

Mogu li živjeti s tim?

Nisam bila sigurna.

78

Možda je bilo u našoj naravi da donosimo patnju i smrt svima oko nas.

Možda je zato bilo najbolje da ostanemo među svojima. Nije li nekad davno Aria rekla nešto slično?

Aria. Napokon ću je ponovno vidjeti. To su bile dobre vijesti za koje sam se u ovom trenutku držala. Ona će me provesti kroz to. Uvijek jest.

Matteov stisak na mom struku bio je bolan. Oči su mu odražavale čistu poruku, sad kad me uhvatio, više me nikad neće pustiti da odem.

Sve mi se događalo kao u magli. Bila sam gurnuta na stražnje sjedalo auta i Matteo se uvukao kraj mene pa smo se odvezli uz škripu guma. Gledala sam kako mjesto koje sam zadnja dva mjeseca zvala domom nestaje.

Pritisnula sam čelo na hladan prozor. Jedva sam se usudila treptati. Svaki put kad bih zatvorila oči, crvenilo bi mi bljesnulo pod kapcima. Sid je bio mrtav zbog mene.

Mogla sam čuti Mattea kako razgovara s nekim na telefon u pozadini, no nisam se mogla fokusirati. Sve je bilo gotovo. Sad će me odvesti natrag ocu i nisam imala nikakve sumnje da ne mogu očekivati bilo kakvu vrstu milosti.

Nisam izdala samo Outfit, već i New York, ponizila sam oca i Mattea. Bit ću kažnjena. Pogledala sam u Mattea koji je zurio u stražnji dio prednjeg sjedala.

Na brzinu sam zakopčala grudnjak i vratila ga na mjesto. Naravno da je Matteo primijetio.

Mogla sam vidjeti da je bio bijesan. Pitala sam se kakvu vrstu kazne je isplanirao za mene. Bježala sam šest mjeseci. Nije me mogao željeti ni zbog kojeg drugog razloga osim osvete. Znala sam pravila. Nisam više bila vrijedna braka. Matteo je vjerojatno imao novu zaručnicu i jednom kad se obračuna sa mnom, nastavit će sa svojim životom. Da me želio ubiti, već bi to učinio. To nije značilo da otac to ne bi napravio istog trenutka kad spustim nogu na čikaško tlo.

Zaustavili smo se ispred hotela zrakoplovne luke i Matteo se okrenuo prema meni, pogledom izražavajući čisto upozorenje. „Provest ćemo sljedećih nekoliko sati ovdje dok nam ne stigne let. Ako pokušaš ikoga tražiti za pomoć, ovo će završiti krvoprolićem, jasno?“

79

Kimnula sam. Onda me Matteo izvukao iz auta za sobom i poveo me unutra. Nitko nije obraćao pažnju na nas dok smo se kretali prema dizalima i popeli se na četvrti kat.

Matteo me vodio kroz dugi hodnik dok nismo stigli ispred jednostavnih, bijelih vrata.

Stan i ostali muškarci iz Outfita su također stali. „Ona bi trebala poći u našu sobu s Carminom i sa mnom. Još je uvijek dio Outfita.“ Rekao je Stan, očima klizeći niz moje tijelo. Znala sam što bi mi on i drugi lik napravili da odem s njima u sobu. „Ona je moja. Neću je ponovno ispustiti iz vida. A sad odjebite. Gianna i ja imamo neke stvari koje moramo riješiti.“ Matteo je zarežao. Provukao je svoju ključ-karticu u čitač i otvorio vrata.

Stan i Carmine su razmijenili pogled, no nisu protestirali. Tada mi je Stan uputio okrutan osmijeh. „Nauči je nekim manirima.“ Matteo me odvukao u sobu, nogom zatvorio vrata i fiksirao me zastrašujućim izrazom lica. „Oh, hoću.“

80

Matteo me bacio na krevet. A onda je bio na meni. Pritisnuo mi je ruke na madrac iznad glave, koljenima oko kraj mojih bedara. Oči su mu bile skoro crne od bijesa. Zar je želio da molim za milost? Pitam ga za oprost? Tada će trebati čekati dugo vremena. „Dopustila si nekome da ima ono što je moje.“ Zarežao je, očima pržeći moje tijelo njihovom posesivnošću. Sagnuo se dolje kao da će me poljubiti.

Nosovi su nam se skoro okrznuli, no samo se namrštio. „Tvoj mi je otac dao dopuštenje da radim s tobom što želim. Nije ga briga hoćeš li živjeti ili umrijeti. Nije ga briga što ti radim. Mislim da bi čak odobravao da te oštro kaznim.“ Nisam bila iznenađena. Otac me ionako jedva tolerirao prije nego sam donijela sram na našu obitelj zato što sam pobjegla. Sad me vjerojatno mrzio poput vraga. Skoro sam željela da me Matteo ozlijedi. Zaslužila sam to jer sam pustila da Sid bude ubijen. Znala sam da Matteu ne bi bio problem ozlijediti me. Vidjela sam za što je bio sve sposoban. Možda će fizička bol napokon utopiti mučenje koje sam osjetila duboko u sebi.

Gianna nije rekla ni jednu jebenu stvar kao da nije mogla manje brinuti o tome što sam joj napravio.

81

Pojačao sam stisak na njenim zapešćima da vidim hoće li napokon pokazati malo one vatre na koju sam navikao kod nje, no osim malog trzaja, nije reagirala.

Mrzio sam što je napravila svojoj kosi. Bila je svijetlo smeđa, ne više vatrena crvena koju sam volio. Barem je nije odrezala.

Oči su mi bile privučene na komadić golog trbuha koji je izvirio gdje joj se majica podigla. Pomisao da ju je netko drugi tamo dirao, svugdje je dirao, tjerala me da se želim potrgati.

Trebala je biti moja. Samo moja.

Na trenutak, bijes je bio toliko zasljepljujući da sam ju želio ozlijediti, želio joj pokazati da je pripadala meni, želio sam ju jebati toliko snažno da zaboravi sve ostalo. Primio sam joj struk, prsti su mi okrznuli njenu meku kožu. Moja. Od sad samo moja. Njen mi je otac rekao da ju mogu iskoristiti kako želim prije nego je vratim njemu. Nitko ne bi ni trepnuo kad bih od nje uzeo ono što je prethodno bilo moje da uzmem. Napela se pod mojim dodirom, no nije ništa rekla. Oči su joj bile pomirene sa sudbinom. Bez naznake njenog uobičajenog temperamenta.

Nije se borila sa mnom, nije napravila ništa. Podsjetila me na krpenu lutku. Vjerojatno je čekala da napravim sve što je očekivala da ću napraviti, da je jebem iako nije bila voljna, da je ozlijedim dok me ne moli za oprost. I ja sam to mogao napraviti, no nisam želio. Usprkos tome što je napravila i koliko je učinila da izgledam loše, još sam je uvijek želio i to ne samo njeno tijelo. „Biti submisivna nije nalik tebi.“ Rekao sam tiho. Puls joj je ubrzao pod mojim prstima. To je bio jedini znak da nije bila toliko ravnodušna koliko je njen izraz lica želio da vjerujem. Možda je nije bilo briga što će joj se dogoditi jer je bila slomljenog srca zbog gada s kojim sam je zatekao.

Ta ideja je poslala novi nalet gnjeva kroz mene i brzo sam je ispustio prije nego izgubim kontrolu. Maknuo sam se s nje i sjeo na rub madraca, pokušavajući ignorirati izraz iznenađenja i šoka na njenom licu. Zurio sam u pod, stišćući i otpuštajući šake. Da Carmine nije ubio jebača, to bih vjerojatno napravio ja. Još sam uvijek to želio napraviti, želio sam izrezati van komad mozga koji je čuvao sjećanje na Giannino tijelo pod njim.

Gianna je polako ustala, oprezno kao da je pomislila da bih je mogao napasti ako se prebrzo pomakne. „Nećeš li me silovati i mučiti?“

82

Skoro sam se nasmijao. To je ono što su svi očekivali. Većina muškaraca u našem svijetu je čak pomislila da je to zaslužila. Okrenuo sam se prema njoj, pogledom prateći njeno prekrasno lice. Čak i ljepše nego su mi govorila sjećanja, čak i sad kad je bila blijeda i dok su joj oči bile natečene od suza. „Zar si mislila da hoću?“ Pitao sam iznenađujuće mirnim glasom. Nešto moje ljutnje je odjednom nestalo sad kad me gledala svojim širokim, plavim očima. „Da. Ljudi mog oca su definitivno pomislili da hoćeš. Nisi li vidio njihove izraze lica? Vjerojatno se nadaju da ćeš im dati da dođu na red nakon što završiš sa mnom.“ Naravno, rekli su mi tako mnogo puta dok smo bili u lovu. Znao sam što su mislili da se sad događa. Jebem mu, dio mene je želio da su u pravu.

Nisam bio dobar čovjek. „Boli me kurac o muškarcima tvog oca i boli me kurac za tvog oca. A ako te samo i taknu, ubit ću ih. Neće ti nauditi, nitko neće.“ Obrve su joj se nabrale. „Jednom kad se vratim u Chicago, otac će me kazniti.“ Zar je stvarno mislila da ću je predati njenom šupku od oca? Nisam je lovio šest mjeseci samo kako bih je predao. Podrugljivo sam se nasmiješio. „Ne ideš natrag u Chicago, Gianna. Ideš sa mnom u New York.“ Nada i olakšanje su joj prešli preko lica. „Ariji? Je li upala u nevolju jer mi je pomogla?“ Nekako me njen odgovor živcirao. „Aria je dobro.“ Rekao sam prije nego sam ustao i odšetao prema prozoru. Držao sam leđa okrenuta prema njoj kad sam pitao. „Taj lik, jesi li ga voljela?“ Nisam bio siguran što bih napravio da kaže 'da'. Više nisam mogao ozlijediti tog jebača, a nisam želio ozlijediti nju, pa što sam mogao napraviti?

Ubiti nekog drugog, vjerojatno dva šupka iz Outfita koji su mi predugo rezali živce i možda, kad sam već krenuo, ubio bih njenog jebenog oca sljedeći put kad ga vidim. „Sida?“ Pitala je drhtavim glasom i skoro sam upravo tada puknuo.

Namrštio sam se na nju preko ramena. Oči su joj zapravo bile vlažne od jebenih suza. „Nije me briga kako mu je bilo ime.“ Zarežao sam.

83

K vragu, tako sam želio ubiti tog lika. Platio bih milijardu dolara da postoji način da oživim šupka, samo kako bih ga mogao ponovno ubiti.

Polako, bolno. „Ime mu je bilo Sid.“ Rekla je tvrdoglavo, poznati bljesak joj se vratio u oči.

Još uvijek nije odgovorila na moje pitanje. „Jesi li ga voljela?“ „Ne.“ Rekla je bez oklijevanja. „Jedva sam ga poznavala.“ Bio bih presretan da nije počela gristi donju usnu kao da se borila protiv suza.

Izgledala je jebeno tužno i tad joj je suza kliznula iz lijevog oka. Nekoliko puta je trepnula. „Ako ga nisi voljela, zašto onda plačeš?“ Gledala je u mene kao da je imala razlog biti ljuta. „Zbilja ne znaš?“ „Ja sam Made Man, Gianna. Vidio sam mnogo ljudi kako umiru, mnogo njih sam ubio sam.“ A sad sam želio ponovno ubiti više od ičega na svijetu. „Sid nije zaslužio umrijeti. Umro je zbog mene. Nikad nije napravio ništa loše.“ Koji kurac? Zbilja? „Dirao je pogrešnu djevojku. Umro je jer je dirao ono što nije bilo njegovo.“ Gianna je zatresla glavom. „Želio si ga sam ubiti, nisi li? Zbog toga si zaustavio Stana? Ne zbog toga što si želio Sidu poštedjeti život.“ Je li joj to zbilja bilo toliko iznenađujuće? Za nekoga tko je bio uvjeren da smo ja i svaki drugi član mafije bili čudovišta, izgledala je neobično iznenađeno mojom željom da ubijem šupka koji je spustio šape na moju zaručnicu.

Prije nego sam uspio odgovoriti, zazvonio mi je telefon. Lucino ime je bljesnulo na ekranu. Poslao sam mu samo kratku poruku dok sam bio u autu.

Pokušao me zvati, no osim kratkog razgovora s pilotom našeg privatnog mlažnjaka, nisam bio raspoložen ni sa kime razgovarati, no znajući Lucu, on neće odustati. Zatomljujući jecaj, prihvatio sam poziv, ponovno se okrećući od Gianne. „Poruka s 'Imam je.', to je sve što dobijem od tebe?“ Rekao je ljutito. „Bio sam zauzet.“ Mogao sam čuti Arijin visoki glas u pozadini, no Luca joj srećom nije predao telefon. Zbilja nisam bio raspoložen razgovarati s histeričnom ženom, a ponajmanje ženom koja je pomogla mojoj zaručnici da uopće pobjegne. Bilo

84

je rano jutro u New Yorku, zar Luca nije mogao jednom pustiti svoju ženu da spava? „Čime?“ Zaustavio se. „Ne, nemoj mi reći. Ne želim jebeno znati.“ „Je li ju ozlijedio?“ Pitala je Aria dovoljno glasno da ju mogu čuti.

Ništa nisam rekao.

Luca je snizio glas. „Je li živa?“ „Jebi se.“ „Shvatit ću to kao da.“ Aria je još uvijek pričala u pozadini. „Reci svojoj ženi da joj je sestra dobro.“ „Gianna je dobro.“ Rekao je Luca prigušenim glasom pa se ponovno obratio meni. „Kad ćeš se vratiti?“ „Let kreće za manje od dva sata.“ „Letiš direktno u Chicago susresti se sa Scuderijem, zar ne?“ „Već te zvao, nije li?“ Rekao sam. Stan i Carmine su sigurno poslali svom šefu poruku nakon što smo uhvatili Giannu. Što je značilo, naravno, da je znao i za Sida. „Naravno da jest. Kći mu je bila u bijegu šest mjeseci. To su velike vijesti.“ „Nemoj mi reći da je sretan što će ju dobiti natrag.“ „Ne, barem ne iz istog razloga iz kojeg je Aria sretna. Želi je vidjeti kažnjenu. Ponizila je njega i tebe. Iz onoga što sam čuo, uhvatio si je s drugim likom. Shvaćaš li da će se te vijesti proširiti poput požara? Scuderi je nestrpljiv napraviti javnu predstavu od Gianninog kažnjavanja. Očekuje od tebe da mu pomogneš s time.“ Stisnuo sam zube. „Boli me kurac. Ne vodim je u Chicago. Želi li razgovarati s njom, može doći u New York.“ „Želiš je zaštititi nakon toga što je učinila?“ „Da.“ „Matteo, to je Outfitov posao. Ona nije tvoja žena i nitko ne očekuje da je oženiš nakon što je prošla pola Europe jebući se naokolo.“ „Oprezno.“ Zasiktao sam. „K vragu. Ne možeš li je samo preboljeti? Jebi je, nije kao da je uopće više važno, pa je vrati natrag ocu.“ „Je li Aria još uvijek blizu tebe da čuje kako govoriš o njenoj sestri?“ Pitao sam.

85

„Ne. Moram misliti na Familiu. Gianna si je to sama prinijela. Moraš je odvesti u Chicago, Matteo. Neću riskirati rat zbog nje.“ „Jebi se, Luca. Ti si mi jebeni brat. Zar ne bi trebao biti na mojoj jebenoj strani?“ „Ne kad si izgubio jebeni um.“ „Jebi se.“ Luca je s druge strane udahnuo. „Slušaj, ne kažem da bi je trebao napustiti. Odvedi je u Chicago i pravi se da je predaješ njenom ocu. Onda se dogovori s njim. Još uvijek ti je obećana pa te on neće odbiti. Vjerojatno će mu biti drago što će ju skinuti sa sebe. Aria i ja ćemo također odletjeti tamo.

Upravo šaljem mail pilotu. Nećeš se trebati sam nositi s time.“ „U redu. Vodim je u Chicago. No ne odlazim bez nje, bez obzira što Scuderi kaže. Ona je moja.“ „U redu, no sumnjam da će biti bilo kakvih problema. I vjeruj mi, nemam nikakav interes u tome da pustim Giannu da bude povrijeđena od svog oca.

Aria voli svoju sestru, a ja želim da Aria bude sretna pa neću dopustiti da je Scuderi ubije ili ozlijedi. Povest ćemo je natrag u New York s nama, čak i kao tvoju ženu ako je to ono što želiš -“ „Ići ćeš protiv Scuderija ako se iz nekog razloga neće slagati s time.“ „Hoću. Za tebe i Ariju.“ „Zakuni se.“ Luca je ponovno uzdahnuo. „Kunem se. Ti i Aria ćete me otjerati u grob.“ Skoro sam se osmjehnuo, no prekinuo sam poziv. Kad sam se okrenuo natrag prema Gianni, ona me gledala anksioznim izrazom lica koji je probala zamaskirati onog trenutka kad sam ju pogledao, no nije joj baš uspjelo.

Nekad u ovih posljednjih nekoliko mjeseci, bio sam siguran da je neću naći, da je bila previše pametna; bilo mi je drago da sam bio u krivu. „Tradicija nalaže da te predam Outfitu i tvom ocu.“ Strah joj je bljesnuo preko lica. Gianna nije bila glupa; znala je što bi joj se moglo dogoditi ako njen otac dobije ono što želi. Nisam bio siguran hoće li se Dante Cavallaro umiješati i nije me bilo briga. Želja da je zaštitim je prešla kroz mene. Nisu imali pravo odlučivati o njenoj sudbini. Ovo mi je bila prilika da joj pokažem da je bila u krivu što je pobjegla, da sam ja bio pravi za nju. Dugo je vremena zurila u mene, nezaštićenog i ranjivog izraza lica.

Ovo je bila strana nje koju sam vidio samo dva puta prije toga: kad je Aria bila drogirana i kad je Gianna bila u rukama Rusa. Još sam uvijek bio ljut na 86

nju, još uvijek jebeno bijesan, pogotovo jer sam znao da bi ponovno pobjegla kad bih joj pružio priliku, no dijelu mene je jednostavno bilo drago što sam je imao natrag. „Odvest ću te u Chicago, no neću te napuštati, Gianna. Neću ti dati priliku da ponovno pobjegneš od mene.“

Nakon onoga što se danas dogodilo, nisam bila sigurna da bih riskirala još jedan bijeg.

Matteov telefon je ponovno zazvonio i on je opsovao. Bilo mi je drago zbog distrakcije. Intenzitet njegovog pogleda je govorio dijelu mene s kojim sam se pokušavala boriti još od poljupca. Ponovno sam legla, no u trenutku kad sam zatvorila oči, slike Sidovog tijela su mi bljeskale kroz um, čak i to što ga Matteo nije ubio, ne znači da to nije bila njegova krivnja. Napravio bi isto da Carmine nije prvi djelovao.

Vjerojatno sam odlutala jer sam se nasilno trgnula kad mi je nešto dotaklo rame. Oči su mi se širom otvorile i pronašla sam Mattea kako se nadvio iznad mene. Uspravio se uz iskrivljen osmijeh. „Sidova smrt te očito ne muči previše ako možeš tako zaspati.“ Sjela sam zureći, znajući da je namjerno bio okrutan, no u isto vrijeme se pitajući je li to bila istina. Jesam li bila toliko bešćutna? Jesam li bila više poput Mattea nego što sam željela priznati? Ne. Sanjala sam o Sidovoj smrti i imala sam osjećaj da su mi prsa bila stegnuta kad sam razmišljala o njemu. „Moramo krenuti. Naš let uskoro polazi.“ Matteo mi je uhvatio zapešće kako bi me povukao na noge, no povukla sam ga natrag, odjednom ljuta.

Matteo je ponovno posegnuo prema meni, povukao me na noge i uz svoje tijelo. „Oprezno, Gianna. Prije manje od dva sata sam te vidio kako se hvataš s drugim likom. Ponosim se svojom kontrolom, no postoji limit koliko ću ti dopustiti.“ Progutala sam svoje riječi i pustila da me Matteo izvede iz sobe. Stan i Carmine su već čekali u hodniku. Njihove su me oči skenirale od glave do stopala pa je Stan rekao. „Još je uvijek iznenađujuće neozlijeđena. Da je moja zaručnica išla uokolo i jebala druge muškarce, istukao bih je do krvave srži.“ 87

„Izgledam li ti kao da me briga za tvoje jebeno mišljenje?“ Pitao je Matteo opasno. Usudila sam se pogledati ga, pitajući se zašto točno nije napravio što je Stan predložio. Odlučila sam za sad držati usta zatvorenima. Samo očuvanje mi nikad nije bila jača strana, no nisam bila totalno suicidalna, čak bi i smrt mogla biti bolja opcija od onoga što je otac imao u planu za mene.

Dvadeset minuta kasnije, ukrcali smo se na privatan mlažnjak Outfita i zauzela sam sjedalo kraj prozora. Matteo je sjedio preko puta mene, no nije počinjao razgovor. Nitko nije pokušao razgovarati sa mnom kroz cijeli let.

Imala sam osjećaj da je Matteo koristio vrijeme da se smiri. Povremeno bih ga uhvatila kako me promatra, no nisam mogla pročitati pogled u njegovim očima. Kad sam ustala na pola leta kako bih otišla u toalet, Matteo je također ustao.

Progutala sam komentar i otišla prema toaletu u stražnjem dijelu. Kad se Matteo nije povukao ni kad sam otvorila vrata, više se nisam mogla suzdržati. Jebeš samo očuvanje. „Hoćeš li me gledati dok piškim? Nije kao da mogu pobjeći iskačući iz aviona.“ „Ne bih se iznenadio kad bi pokušala i napravila rupu u zidu aviona kako bi nas sve ubila.“ Zar je bio ozbiljan? Kut usta mu se trznuo, no onda mu je izraz lica ponovno otvrdnuo. Na trenutak su nam se ukrstili pogledi pa sam brzo ušla u mali toalet i zatvorila vrata. Matteo me nije zaustavio, no znala sam da će me čekati i vjerojatno osluškivati za čudne zvukove.

Oslonila sam se o zid i zatvorila oči. Strah i tuga su divljale u mom tijelu i postajalo je sve teže ne raspasti se u jecajući nered. Skoro sam poželjela da me Matteo maltretirao. Zašto se trebao ponašati poput pristojnog ljudskog bića? „Što radiš? Nemoj me tjerati da srušim ta jebena vrata.“ Matteo je promrmljao. Čak ni ne brinući što bi me mogao čuti, obavila sam posao prije nego sam ponovno izašla dvije minute kasnije. Matteove su oči lutale preko mene kao da je tražio znak da sam nešto smislila. Smijala bih se da sam mislila da bih mogla.

Vratili smo se na naša mjesta i nastavili našu tišinu. Želudac mi je bio u čvorovima kad smo sletjeli u Chicago. Nisam uhvatila ni minute sna dok smo bili u zraku. Saznanje da ću se uskoro trebati suočiti s ocem me držalo potpuno budnom. Još jučer, jela sam pizzu sa svojim 88

cimericama i radila planove za put u Hrvatsku na ljeto, a sad mi je život ponovno bio izvan moje kontrole. Još gore, mogla bih se suočiti s oštrom kaznom od Outfita. Matteo stvarno nije imao nikakav razlog štititi me od očevog bijesa. A čak i da proba, zašto bi mu Luca dopustio riskirati konflikt s Outfitom zbog mene? Bila sam manja od žohara u njihovim očima.

Privatni mlažnjak se zaustavio i Matteo je stao na noge pa mi pokazao da napravim isto. Noge su mi se tresle dok sam ga pratila prema vratima koja su se već otvarala. Hladan zrak mi je udarao u lice. Snijeg je zaprašio sletnu pistu i okolne zgrade. Bilo je oko četiri poslijepodne, no kao da je bila ponoć.

Matteo me uhvatio za zglob, upozoravajuće me gledajući. „Ne bježi. Nemoj napraviti išta glupo. Ljudi tvog oca traže priliku da te ozlijede. Naravno, ubio bih ih, no to ti neće pomoći.“ Zar je stvarno bio zabrinut za mene? Matteo je bio enigma. Nisam bila sigurna zašto je bio toliko zainteresiran za mene. Imala sam osjećaj da je to bio njegov ponos. Nije mogao podnijeti to da ga nisam željela pa me želio natjerati u brak iako ja to nisam željela, iako me on više nije želio. Da je stvarno mario za mene, pustio bi me. Ne, ovo je bila igra moći. Emocije nisu imale ništa s ovime. „Ne brini. Želim vidjeti Ariju.“ Zatresao je glavom. „Ovo nije pravi trenutak da ti se povrati tvoja zajedljivost. Tvoj otac to neće cijeniti.“ Pa, zašto se onda on skoro smiješio kao je mislio da je ovo bila loša ideja?

Vrata su se u potpunosti spustila i Matteo me odveo niz nekoliko stepenica, čvrstih prstiju oko mog zgloba. Osjećala sam se poput malog djeteta koje je napravilo svoje prve korake. Iznerviranost se borila s brigom u mom tijelu, no prije nego sam mogla odlučiti jesam li željela riskirati odgovor, primijetila sam poznatu plavu glavu. Aria. Stajala je kraj Luce i kad me vidjela, počela je trčati.

Provirila sam prema Matteu moleći ga pogledom, no nije me pustio nego me nastavio voditi prema Ariji ne užurbanim koracima. Kad nas je moja sestra skoro dostigla, pustio me i ja sam pohitala prema Ariji. Sudarile smo se skoro bolno. Stisnula sam Ariu uza se, grleći je koliko sam snažno mogla i ona je uzvraćala. „Oh, Gianna, bila sam toliko u strahu zbog tebe. Tako mi je drago da si ovdje.“ Plakala je i moje je lice bilo mokro od suza. Bože, nedostajala mi je.

89

Nakon trenutka, odmaknula se unatrag, brzo me skenirala očima, zadržavajući se na mojoj novoj boji kose. „Jesi li dobro? Jesu li te povrijedili?“ Odmaknula sam nekoliko pramenova njene plave kose s njenog lica, odjednom se osjećajući kao da ću se jecajući slomiti. Žaljenje mi je teško pritiskalo um. Nisam uopće trebala pobjeći. Vidjeti Arijino zabrinuto lice bio je još jedan podsjetnik. Da sam ostala, da sam se udala za Mattea, Sid bi još uvijek bio živ i Aria ne bi trebala mjesecima brinuti. Zašto sam trebala željeti slobodu donošenja vlastitih odluka? „Gianna?“ Aria je snizila ton glasa. „Je li Matteo nešto napravio?“ „Matteo nije ništa napravio.“ Matteo je rekao tvrdim glasom, zbog čega smo i Aria i ja poskočile. „Nisam tebe pitala.“ Aria je tiho rekla. Oči su mi letjele između njih. Imala sam osjećaj da nisu bili u dobrim odnosima. Isto zbog mene. Luca je došao kraj nas i potapšao bratovo rame. „Dobro te je ponovno vidjeti.“ Nisam ni uzela u obzir da je Matteo izbivao od doma dugo vremena jer je išao za mnom. Luca je jedva pogledao u mom smjeru, nije da sam marila. „Dobro sam.“ Rekla sam Ariji koja je izgledala nevoljna vjerovati mi. „Šef čeka.“ Stan je zalajao. „Idemo. Nije kao da kurva zaslužuje veliku dobrodošlicu.“ Aria je uzdahnula. Ja sam se ukočila, no uspjela sam ne pokazati svoj šok.

Nije me bilo briga što je Stan mislio o meni. No Matteo je najbrže reagirao.

Izvukao je nož i zavitlao ga u Stana koji je zacvilio kad mu je oštrica okrznula uho. „Sljedeći će ti put oštrica razdvojiti jebenu lubanju ne zadržiš li usta zatvorenima.“ Rekao je.

Stan je oslonio dlan na pištolj u svojoj futroli, no nije ga izvukao. Krv je kapala s njegovog porezanog uha na njegovu košulju. U očima mu se iščitavalo ubojstvo. Carmine je stajao vrlo mirno, no ni on nije izvukao svoj pištolj. Kad sam se okrenula prema Luci, znala sam zašto. Imao je oba svoja pištolja uperena u ljude mog oca, a iza njega Romero, kojega prije nisam ni vidjela, radio je isto. „Ne želimo da ovo loše završi, zar ne?“ Luca je pitao veoma tihim glasom. „Vaš šef to ne bi cijenio.“ Carmine je kimnuo i opustio svoj stav, no Stan je izgledao kao da nije brinuo ako bi ga moj otac kaznio sve dok bi on prvi ubio Mattea. Nekoliko

90

se trenutaka nitko od nas nije pomaknuo, no onda je Luca vratio svoje pištolje natrag u futrole. „Idemo.“ Carmine je podignuo nož koji je Matteo bacio i pružio ga natrag Matteu koji nije micao oči sa Stana. „Vozit će se u autu s nama.“ Rekao je Stan.

Matteove su se usne razvukle u hladan osmijeh. „Ovo je zadnje upozorenje koje ćeš dobiti. Prestani me zajebavati ili ću ti izrezbariti osmijeh u vrat.“ Carmine je zgrabio Stanovu ruku i povukao ga prema crnom autu Outfita dok smo mi ostali krenuli prema dva BMW-a.

Aria se pomaknula kako bi sjela straga sa mnom, no Luca ju je zadržao. „Ne. Želim da Matteo drži tvoju sestru na oku.“ Aria mi je pružila ispričavajući osmijeh prije nego je sjela na suvozačko sjedalo kraj Luce.

Matteo mi je uputio znalački pogled kad se smjestio kraj mene na stražnjem sjedištu. „Vjerojatno bi skočila iz pokretnog automobila da ti pružim priliku.“ Otpuhnula sam. „Nisam potpuno luda. Misliš li da bih riskirala trčati po Chicagu nezaštićena dok su ljudi mog oca očito spremni ozlijediti me?“ „Znači, vjeruješ mi da ću te zaštititi, no još uvijek se ne želiš udati za mene?“ Iznenađenje je proletjelo kroz mene. „Još uvijek želiš nastaviti s brakom?“ „Vjerojatno bi mu mogla zabiti nož u leđa i još bi uvijek želio nastaviti s tim.“ Rekao je Luca s prednjeg sjedala. „On je tvrdoglavi jebač.“ „Nisam te lovio šest mjeseci samo kako bih te pustio.“ Pretraživala sam mu lice, no nisam mogla vidjeti dalje od njegove arogantne maske. Ne bi mi dopustio. „Možda nisi trebao potrošiti toliko vremena loveći me.“ Tada bih još uvijek bila u Münchenu, A Sid bi još bio živ. No, morala sam priznati da je dijelu mene nedostajao moj bivši život. Ne sve, no definitivno moja braća i sestre i možda čak i neki drugi aspekti koje si još nisam željela priznati.

Matteo nije ništa rekao, no usne su mu se stisnule. Ostatak vožnje je prošao u ukočenoj tišini.

Pokušavala sam sakriti svoju nervozu dok smo stajali ispred mog starog doma. Što li će mi otac napraviti?

91

Automobil Outfita se zaustavio ispred vile Scuderi i Luca je parkirao unajmljeni BMW odmah iza njih. Luca i Aria su odmah izašli pa sam pogurnuo vrata kako bih ih slijedio, no zaustavio sam se kad sam shvatio da Gianna nije još ni otkopčala pojas. Intenzivno je zurila u svoje ruke koje su joj bile položene u krilu. Iživciranost je sijevnula kroz mene. Zar nikad nije mogla ići lakšim putem? Zar je trebala biti toliko tvrdoglava? „Nisam raspoložen za svađanje s tobom, Gianna. Stvarno ne bi trebala sad puštati svog oca da čeka. Već je dovoljno raspižđen. Izađi iz auta ili ću te ja iznijeti.“ Čekao sam na pametan odgovor. Umjesto toga, posegnula je kako bi otkopčala pojas. Ruke su joj se tresle i odjednom sam shvatio što se događalo.

Bila je nervozna zbog povratka ovdje. Prsti su joj se mučili s pojasom.

Odgurnuo sam ih i napravio to umjesto nje. Oči su joj poletjele uvis, obrve se stisnule dok je pretraživala moje lice. Izgledala je jebeno anksiozno. Nije čak ni odgurnula moje ruke koje su još uvijek bile na njenom bedru. „Moramo izaći.“ Ponovno sam rekao, ovog puta bez prethodne iživciranosti.

Sporo je kimnula, oči su joj poletjele prema prozoru. Mogao sam vidjeti Lucu i Ariju kako nas gledaju, a iza njih su čekali Stan i Carmine. Romero je zaostajao kod našeg drugog automobila proučavajući okruženje. Nisam mislio da je ovo bila klopka, no nikad nisi mogao znati s jebenim Outfitom.

Posljednjih nekoliko mjeseci stvari nisu baš bile bajne između nas. „Bojim se.“ Rekla je tiho pa se oštro nasmijala. „Nije li to nastrano, što se bojim vlastitog oca?“

92

„Tvoj otac je Consigliere i ogromni šupak. Puno je razloga zašto bi ga se trebalo bojati.“ Još je uvijek zurila u svoje krilo. „On me mrzi. Ne bi ni oklijevao staviti mi metak kroz glavu nakon onog što sam napravila.“ Morao bi prijeći preko mene, a nisam sumnjao da bih ga mogao savladati jednom rukom zavezanom iza leđa. Stavio sam joj prst pod bradu i okrenuo joj lice dok njene plave oči nisu susrele moje. „Neću to dopustiti.“ Na trenutak se smekšala i njene su oči poletjele prema mojim usnama, no onda se Gianna kakvu poznajem vratila i povukla se. Zamalo sam zastenjao.

Otvorila je vrata i iskliznula van. Kad sam je sustigao, nije bilo ni traga strahu na njenom licu. Glavu je držala visoko i poslala Scuderijevim ljudima najprjezirniji pogled koji sam ikad vidio na njoj. To je bila Gianna koju sam poznavao. Jedini indikator da nije bila toliko opuštena kao što se prikazivala bilo je što se nije svađala kad sam položio ruku na donji dio njenih leđa dok sam je vodio prema ulaznim vratima. Nisam mogao dočekati provući ruke niz svaki centimetar njenog tijela, da je napokon prisvojim. Slike Sida sa svojim šapama na njoj su mi ponovno kliznule u um i morao sam se oduprijeti potrebi da nešto udarim.

Luca je podignuo obrve, nestrpljivost mu se iscrtavala na cijelom licu. „Što vas je, dovraga, toliko zadržalo?“ Ignorirao sam ga jer su se vrata u tom trenutku otvorila i Scuderi se pojavio na dovratku s namrštenim izrazom. Gianna se stisnula uz mene.

Nisam mislio da je uopće primijetila jer joj je lice ostalo savršeno neimpresivno.

Scuderi je kratko porazgovarao sa svojim ljudima prije nego ih je poslao dalje i okrenuo se prema Luci. Rukovali su se i zagrlio je Ariju. Do sad nije ni pogledao Giannu. Jebeno me to živciralo. Njegove hladne oči su me pogledale i podsmjehnuo sam mu se. Mrzio sam sve o ovom čovjeku, čak i njegovo glupo lice i zalizanu kosu. Izgledao je poput najgoreg klišeja mafijaša. „Vidim da si je pronašao.“ Rekao je. „Uvijek dobijem ono što želim.“ Još uvijek nije pogledao u Gianninom smjeru, no njegov izraz lica je postao okrutan. „Ono što si želio bila je ugledna talijanska djevojka. Ono što si dobio su ostaci Bog zna koliko muškaraca.“

93

Gianna se ukočila pod mojom rukom, oči su joj se neznatno raširile prije nego je povratila kontrolu svog izraza, no njen otac još nije završio. Nije ni čudo da su se on i moj otac tako dobro slagali. „Ne mogu vidjeti zašto si se uopće trudio trošiti svoje vrijeme na nju. Moji su je ljudi mogli uhvatiti bez tebe.“ Njegovi su ljudi mogli učiniti mnogo toga s Giannom. Luca je stisnuo oči u mom smjeru u upozorenju. Je li mogao vidjeti koliko sam želio zabosti svoj nož u Scuderijevu ružnu njušku? Zurio sam natrag u Scuderija želeći mu obrisati taj superiorni cerek s lica. „Mislim da bismo trebali ući unutra kako bismo raspravili stvari.“ Rekao je Luca koristeći svoj glas Capa. Obično mi je išao na živce kad je to radio, no ovog je puta to možda bilo najbolje. Imao sam osjećaj da bi moj nož slučajno pronašao put u Scuderijevu očnu jabučicu ako bih morao još sekundu otrpjeti njegov glupi izraz lica.

Scuderi je kimnuo i šire otvorio vrata. Gianna je praktički bila pritisnuta uz moj bok dok smo hodali kraj njega. Nagon da ju zaštitim mi je gorio kroz vene. Možda ona nije shvatila, no to što je tražila moju blizinu kad je bila uplašena, bila mi je potvrda koju sam trebao o njenim osjećajima prema meni, čak iako ih još nije bila svjesna. „Kako je uopće možeš dirati nakon onog što je napravila? Nakon što si je vidio što radi. Ja bih bio zgrožen.“ Rekao je Scuderi dok je zatvarao vrata.

Očito nije očekivao odgovor jer se okrenuo prema Luci. „Da je moja žena napravila nešto poput toga, ubio bih je i imam osjećaj da bi ti napravio isto, Luca.“ Aria je prostrijelila Lucu šokiranim pogledom, no on je bio zauzet zurenjem u Scuderija. „Nisam ovdje kako bih diskutirao o tome 'što bi bilo kad bi bilo' s tobom. Želim da se ovo jednom za svagda riješi. Nešto si nam obećao i očekujem da to ispuniš.“ „Ono što sam obećao više nije dostupno.“ Scuderi je kimnuo glavom prema Gianni. „No ako želiš potrošenu robu, siguran sam da možemo doći do dogovora. Dante nas čeka u dnevnom boravku. Ovo je prvenstveno stvar Outfita pa će Dante imati zadnju riječ u ovom slučaju.“ Luca mi je susreo pogled, očima me upozoravajući. „Onda idemo. Imam pametnijih stvari za raditi nego čavrljati s tobom. I siguran sam da ćemo moći doći do dogovora koji će biti povoljan za oboje.“

94

Nije me bilo briga za Dantea ili Scuderija. Vodio sam Giannu natrag sa sobom u New York, čak i ako ću trebati zaklati svakog šupka iz Outfita u procesu.

Jako sam se trudila zadržati neutralan izraz lica, no bilo je nevjerojatno teško. Na moju sramotu, Matteova ruka na mojim leđima mi je pomagala fokusirati se. Njegov izraz lica, s druge strane, samo mi je povećavao vlastitu anksioznost. Izgledao je poput muškarca željnog krvi. Usudila sam se baciti pogled na Lucu i mog oca koji se nisu ni trudili biti ljubazni.

Stvari su definitivno krenule na gore otkad sam otišla. Ako se Luca jedva civilno ponašao prema mom ocu, odnosi između Outfita i New Yorka sada nisu mogli biti dobri.

Aria mi je nježno dotakla ruku, očima punima brige. Natjerala sam se na osmijeh, no mora da je bio iskrivljen jer se ona zauzvrat samo namrštila. K vragu. Matteo me potaknuo da krenem naprijed. Otac i Luca su već krenuli prema dnevnom boravku, no na zvuk žurnih koraka sam se zaledila, oči su mi poletjele prema stepenicama. Lily i Fabi su letjeli prema meni, lica punih veselja. Suze su mi navrle na oči dok se moj mali brat privijao uza me gurajući svoju glavu u moju prsnu kost. Bože, narastao je otkad sam ga posljednji put vidjela. Kako je to uopće bilo moguće? Nije me bilo samo šest mjeseci. A onda je Lily također bacila ruke oko mene. „Tako si nam nedostajala.“ U suzama je šapnula. Fabijev stisak mi je onemogućavao disanje, no nije me bilo briga.

Grlila sam ih jednako snažno. Dok sam bila u bijegu, jedva sam se usudila pomisliti na svoju obitelj jer sam svaki put imala osjećaj kao da mi je ponor pritisnuo prsa. „Nisam li ti rekao da ih zadržiš gore?“ Otac je zasiktao, što me navelo da pogledam prema gore i ugledam majku koja hitro silazi niz stepenice. „Žao mi je. Bili su prebrzi.“ Rekla je krotkim glasom. Oči su joj nakratko poletjele prema meni prije nego joj se pogled vratio na oca bez da mi je išta rekla.

95

Progutala sam. To je bilo to? Nisam napravila ono što su željeli pa sam za njih bila mrtva? Znala sam da će me otac osuđivati, no nadala sam se da će barem majka biti sretna što sam se vratila. „Lily, Fabi, natrag u svoje sobe.“ „Ali oče, toliko dugo nismo vidjeli Giannu.“ Fabi je progunđao. Otac je prešao razdaljinu između nas u dva brza koraka i povukao mog brata i sestru od mene prije nego ih je gurnuo prema majci. „Gore, odmah.“ Fabi je izbacio van bradu, čak se ni Lily nije pomakla. Očevo lice se crvenjelo od bijesa. „U redu je.“ Rekla sam im. „Možemo kasnije razgovarati.“ „Ne, ne možete. Neću te blizu njih. Više mi nisi kći i ne želim da tvoja trulež prijeđe na Lilianu.“ Rekao je otac tvrdih očiju.

Nisam bila sigurna ni što reći na to. Više nije želio da vidim svog brata i sestru. „To je sranje.“ Rekao je Matteo. „Matteo.“ Upozorio ga je Luca. Već je stiskao Arijin zglob kako bi je spriječio da se umiješa. „To nije naša stvar.“ Otac ga je pogledao. „To je istina. Ovo je moja obitelj i Gianna je još uvijek pod mojom ovlasti, nemoj to nikad zaboraviti.“ „Mislila sam da ti više nisam kći, zašto bih onda slušala išta što kažeš?“ Matteo mi je čvrsto stisnuo struk. Što? On može provocirati mog oca, no meni nije dozvoljeno? „Oprezno.“ Rekao je otac. „Još si uvijek dio Outfita.“ „Ne bismo trebali pustiti Dantea da još duže čeka.“ Rekao je Luca.

Ovaj smo se put zapravo premjestili u dnevni boravak bez incidenata.

Dante Cavallaro je čekao ispred prozora razgovarajući na telefon. Završio je poziv i okrenuo se prema nama. Morala sam suzbiti drhtaj kad su se njegove hladne oči spustile na mene. Zaista leden čovjek. Odjednom sam bila zaista preplašena. Ovo je bilo ozbiljno.

Nisam se mogla sjetiti kad sam se posljednji put osjećala užasno bespomoćno. „Luca, Matteo, Aria.“ Dante Cavallaro je rekao svojim ravnodušnim glasom. „Gianna.“ Poskočila sam od iznenađenja. Pretpostavljala sam da će se ponašati kao da je ispod njega pozdraviti me, kao što je to napravio moj otac.

96

„Gospodine.“ Lagano sam naklonila glavu. Mrzila sam to raditi, no znala sam što je bilo dobro za mene. „Shvaćaš li da je ovo što si napravila izdaja?“ Pitao je Dante.

Nisam bila sigurna što reći. Ako se složim, najebala sam, a ako se ne složim, razbjesnit ću čovjeka koji bi mogao odlučiti da me da ubiti. „Gianna je moja zaručnica i da nije pobjegla, do sad bi mi već bila žena.

Mislim da bi mom bratu, kao Capu New Yorka, trebala pripasti odluka o tome zaslužuje li kaznu.“ Oči su mi poletjele od Mattea prema Luci čije su tvrde oči poslale još jedan drhtaj niz moju kralježnicu. „To je smiješno.“ Promrmljao je otac.

Dante nije izgledao uvrijeđeno. „Pretpostavljam da još uvijek želiš nastaviti s vjenčanjem?“ „Da.“ Rekao je Matteo bez oklijevanja.

Nitko se nije zamarao pitati mene što želim, naravno, no znala sam bolje nego da otvaram usta. Ne kad bi stvari mogle završiti loše po mene.

Dante je rukom pozvao oca bliže pa su na trenutak tiho razgovarali. Otac uopće nije izgledao zadovoljno. „Neću od ovoga raditi službeni problem Outfita. Neću te spriječiti da nastaviš s vjenčanjem. Ako ipak ne želiš, neću imati drugog izbora nego te kazniti.“ Rekao mi je Dante. Kimnuo je prema Matteu prije nego se ponovno okrenuo prema ocu. „Prepustit ću ovo tebi jer je Gianna tvoja obitelj i nadam se da će na kraju dana doći do dogovora koji će nam dopustiti da u miru zajedno surađujemo.“ S tim je zakoračio unatrag i pokazao prema ocu da preuzme. „Možeš li si zbilja priuštiti uvesti nekoga poput Gianne u New York? Kao novi Capo, tvoji ljudi očekuju od tebe da njeguješ tradicije i tretiraš izdajnike bez milosti.“ Otac je rekao Luci. „Moji ljudi prihvaćaju moje odluke.“ Rekao je Luca, no u njegovom glasu je bila i mrvica upozorenja. „Koja god ta odluka bila.“ Odjednom sam se pitala hoće li se Luca stvarno zamarati sa mnom. Nije bilo kao da sam željela biti dio Cosa Nostre, no ako je izbor bio između ostanka na očevom teritoriju i života u New Yorku s Ariom, tada sam znala što bih odabrala.

97

Izgledajući kao da je na rubu izvlačenja svojih noževa, Matteo je došetao do Luce kako bi nešto tiho prodiskutirali, a Aria je iskoristila trenutak kako bi mi se pridružila. Pružila sam joj zahvalan osmijeh. „Moj će brat skinuti Vašu kćer s Vaših leđa, usprkos njenim prijestupima.

Mislim da je to veoma velikodušna ponuda s naše strane. Trebalo bi Vam biti drago što joj ne morate tražiti novog supruga.“ Otac je frknuo. „Kao da bih nekoga našao. Ne bih tako trošio svoje dragocjeno vrijeme.“ Krv mi je ključala, ne samo zbog očevih riječi, već i zbog toga što mi Lucina ponuda nije dobro sjela. Ponašali su se kao da sam neki ološ. Slušajući njih, shvatila sam da sam bila u pravu što sam pobjegla. Ovaj je svijet bio uvelike sjeban. „Pa, što kažeš?“ Pitao je Luca stisnutih usana.

Otac je pogledao u svog šefa, no Dante je izgledao odlučan ostati izvan toga. Izgledao je kao da nije mogao manje mariti za rezultat. „Nadam se da ne očekuješ imati zabavu za vjenčanje. Želim da se ova stvar riješi što je tiše moguće. Ona je meni i Outfitu već stvorila dovoljno sramote. Neću joj dati priliku da nas dalje sramoti.“ Naposljetku je rekao otac.

Toliko sam snažno stisnula zube da sam bila iznenađena što mi vilica nije pukla.

Matteo je zatresao glavom. „Ne trebam zabavu za vjenčanje. Ionako se referiram napiti bez starih obiteljskih usidjelica uokolo.“ Smijeh mi je poškakljao stražnji dio grla, no progutala sam ga. Matteo me prostrijelio pogledom kao da je želio vidjeti jesam li ga smatrala zabavnim onako kako je očito on smatrao sam sebe. Sve što je radio bilo je proračunato.

To je bilo nešto što nisam nikad mogla zaboraviti. Matteo je maskirao svoju fatalnost humorom i osmijesima, no neću dopustiti da me to prevari. Ne sad, ne ikad, posebno ne kad je bilo očito da je smatrao da je bio velikodušan što me primio natrag. „Stare usidjelice ionako ne bi došle. Nitko ne želi biti povezan s nekim poput nje.“ Rekao je otac pogledom usmjerenim u mom općenitom smjeru.

Arijin stisak na mom zglobu bio je nepokolebljiv kao da još uvijek nije vjerovala da neću brutalno napasti našeg oca. „Bit će crkvena ceremonija kao što tradicija nalaže.“ Rekao je Luca. „Nema potrebe za gostima osim najbliže obitelji.“ 98

„Tradicija.“ Otac je otpuhnuo. „Gianna je pljunula na naše tradicije.

Prezentacija plahti s kojom je tvoja Familia tako nepokolebljiva bit će otkazana. I bijela haljina također ne dolazi u obzir. Neću joj dopustiti da napravi smijuriju iz naših vrijednosti.“ Luca je kimnuo. „To je prihvatljivo.“ Aria je uputila svom suprugu skeptičan pogled, no nisam bila iznenađena da mi neće biti dopušteno obući se u bijelo. Kao da me bilo briga. Što se mene tiče, mogu se udati i gola. Nisam željela išta od toga. I bolio me kurac za njihove glupe tradicije. Ponašali su se kao da su mi radili uslugu, kao da sam kriminalka na smrtnoj kazni kojoj je bilo ponuđeno pomilovanje na srebrnom pladnju. Nisam učinila ništa loše, ništa u uspoređenju s tim što je svaki muškarac u ovoj sobi napravio. „Vjerojatno je dopustila svakom muškarcu u Europi da ju ima i još je uvijek želiš?“ Ponovno je pitao otac. Znala sam da je to radio kako bi me osramotio i povrijedio i mrzila sam što nije bio u potpunosti neuspješan.

Zurila sam u muškarca koji mi je bio otac i nisam ništa osjećala. Uvijek sam znala da me nije previše volio, no nikad nisam shvatila koliko me prezirao. Zarinula sam nokte u meko meso svojih dlanova.

Matteo je stajao uspravno sa svojim iskrivljenom osmijehom na licu. „Lovio sam je šest mjeseci. Da je nisam želio, zar stvarno misliš da bih potratio toliko vremena na nju? Imam pametnijih stvari za raditi.“ Da čujem to još jednom, potpuno bih poludjela. „Mislio sam da si želio osvetu, no moji su mi ljudi rekli da ju nisi ni taknuo.“ Otac mi je uputio tvrdi pogled. „Pa opet, vjerojatno nisi htio uprljati ruke. Ne mislim da bi jednostavan tuš mogao moju kći ponovno učiniti čistom.“ Aria mi je još čvršće stisnula zglob i stala sam. Nisam ni primijetila da sam napravila korak prema našem ocu kako bih napravila… Nisam opće bila sigurna što bih napravila. Udarila ga? Možda. Njegove riječi i izraz lica me naveo da se zapravo osjećam prljavo i mrzila sam što je imao tu moć nada mnom. U isto bih se vrijeme radije bacila s krova ove kuće nego priznala da nisam spavala ni s jednim dečkom dok sam bila u bijegu. To je bila tajna koju bih štitila svim svojim bićem. „Tko kaže da još uvijek ne tragam za osvetom?“ Pitao je Matteo opasnim glasom. Njegove tamne oči su susrele moje. Gad. Znači da su zabrinuti pogledi u autu bili samo za predstavu? Znao je da se ne želim udati za njega.

99

Znao je da je ovo za mene bila kazna. Tko je znao što je još imao na umu za mene jednom kad budem u njegovom stisku? „Neću se udati ni za koga.“ Pukla sam. „Ovo je moj život.“ Otac je izgledao modro dok je marširao prema meni i snažno me ošamario preko lica. Uši su mi zvonile i usta mi je ispunio okus bakra. Prije mnogo vremena i šamara, plakala bih. „Napravit ćeš kako ja kažem. Već si dovoljno uprljala naše ime i moju čast. Neću više ni dana duže tolerirati tvoju drskost.“ Režao je posve crven u licu. „Što ako neću?“ Zglob mi je bio skoro utrnuo od Arijinog stiska. Uspjela se postaviti na pola puta između oca i mene usprkos Lucinom očitom neodobravanju, no bio je zauzet držanjem Matteove majice željeznim stiskom.

Pokušala sam povući Ariju unatrag, no nisam skidala oči s oca. Aria me još uvijek pokušavala zaštititi, no ovo je bila borba koju nije mogla voditi za mene.

Očeva je ruka još bila podignuta, spremna ponovno me udariti. Što bi napravio kad bih mu uzvratila? Željela sam biti dovoljno hrabra kako bih otkrila. „Zbog tvoje izdaje nitko ne bi ni trepnuo kad bih te dao u jedan od Outfitovih seks klubova pa bismo mogli imati koristi od tvoje promiskuitetnosti.“ Usprkos mojim najboljim namjerama, šok mi je raširio oči. Dante se namrštio, no nisam bila sigurna je li to bio dobar znak ili ne.

Matteove su oči gorjele s toliko mržnje da su mi se dlake na vratu naježile.

Luca je još uvijek stiskao njegovo rame, sprječavajući ga od čega? Nisam baš bila sigurna. „To se neće dogoditi. Gianna će mi postati ženom. Danas.“ Rekao je Matteo. „Što? Ja –“ Izlanula sam, no očev šamar me ponovno ušutkao. Ovaj put je bilo jače nego prije i njegov prsten mi je zahvatio donju usnu. Bol je eksplodirala kroz moje lice i topla tekućina mi je iscurila niz bradu. „To je dovoljno.“ Rekla je Aria i odjednom ju je Luca povlačio unatrag, a Matteo mi je čvrsto stiskao ruku i vodio me iz sobe i niz hodnik prema kupaonici. Nisam bila sigurna je li u pitanju bio šok zbog toga što se dogodilo ili brzina kojom me Matteo odvlačio, no nisam mu se opirala, samo sam se spoticala, ne zamarajući se zaustaviti krv da mi ne kaplje na majicu s 100

razderane usne. Matteo me gurnuo u kupaonicu pa ušao nakon mene i zaključao vrata.

Zurila sam u svoj odraz u zrcalu. Brada mi je bila prekrivena krvlju i još je krvi kapalo iz porezotine na donjoj usni na moju majicu. Usnica mi je već naticala, no bila sam sretna što sam shvatila kako su mi oči bile suhe, bez traga ijedne suze. Matteo se pojavio iza mene, nadvisujući me, tamne su oči skenirale moje uneređeno lice. Bez njegovog prepoznatljivog cereka poput morskog psa i arogantne zabavljenosti, izgledao je skoro tolerantno. „Ne znaš kad zašutjeti, znaš li?“ Usne su mu se izvile u podrugljiv osmijeh, no izgledao je nekako krivo. Bilo je nečeg neshvatljivog u njegovim očima. Pogled u njima me podsjetio na onaj koji sam vidjela kad se bavio ruskim zarobljenicima u podrumu. „Ni ti.“ Rekla sam pa se trgnula na bol koja me presjekla na usni. „Istina.“ Rekao je neobičnim glasom. Prije nego li sam mogla reagirati, uhvatio mi je kukove, okrenuo me i podignuo na umivaonik. „Zato smo savršeni jedno za drugo.“ Vratio se arogantan osmijeh. Kopile je stalo između mojih nogu. „Što to radiš?“ Prosiktala sam, odmičući se dalje od ruba umivaonika kako bih napravila više razmaka između nas te se odgurujući o njegova prsa.

Nije se pomaknuo, previše jak za mene. Osmijeh mu je postao veći.

Uhvatio me za bradu i okrenuo mi glavu prema gore. „Želim ti pogledati usnicu.“ „Sad ne trebam tvoju pomoć. Možda si trebao zaustaviti mog oca da mi uopće razbije usnicu.“ „Da. Trebao sam.“ Rekao je mračno, palcem lagano dirajući moju ranu dok mi je razdvajao usnice. „Da me Luca nije zadržao, zario bih svoj nož u jebena leđa tvog oca, bez obzira na posljedice. Možda još uvijek hoću.“ Pustio mi je usnicu i povukao dugačak, zaobljen nož iz futrole ispod svoje jakne prije nego ga je izokrenuo u ruci s proračunati izrazom na licu. Tada su njegove oči sijevnule prema meni. „Želiš li da ga ubijem?“ Bože, da. Zadrhtala sam na zvuk Matteovog glasa. Znala sam da je bilo pogrešno, no nakon onoga što je otac danas rekao, željela sam ga vidjeti kako moli za milost i znala sam da je Matteo bio sposoban svakoga staviti na koljena i to me uzbudilo na užasavajući način. To je bilo točno zašto sam željela otići od ovog života, zašto sam još uvijek željela otići. Imala sam

101

potencijala za okrutnost, a ovaj je život bio njegov razlog. „To bi značilo rat između Chicaga i New Yorka.“ Jednostavno sam rekla. „Vidjeti tvog oca kako krvari do smrti pod mojim nogama bi vrijedilo tog rizika. Ti jesi vrijedna toga.“ Nisam bila sigurna je li se šalio ili ne, no ovo je postajalo previše… ozbiljno. Željela sam ga poljubiti zbog njegovih riječi, no to je bilo pogrešno.

Matteo je bio pogrešan. Sve je bilo. Ne tako davno sam gledala kako Sid biva ubijen i znala sam da je Matteo lako mogao biti taj koji je povukao obarač.

Nisam mu mogla dopustiti da se poigrava mojim umom. Bio je previše dobar u tome.

Ponovno sam mu odgurnula rame. „Moram se pobrinuti za svoju usnu.

Ako nemaš ništa pametnije za raditi osim stajati uokolo, makni mi se s puta.“ Još se uvijek nije pomaknuo i bio je jednostavno previše snažan da ga pomaknem. Njegovi su se mišići pomaknuli ispod njegove majice, tjerajući me da se zapitam kako je izgledao bez nje. Krivo. Tako krivo.

Spustio je svoj nož dolje na umivaonik kraj mene. „Ne bi trebao ostavljati oštre predmete u mom dosegu kad sam ljuta.“ „Mislim da ću riskirati.“ Rekao je postavljajući ruke s obje strane mojih bedara, ne ostavljajući mi drugu mogućnost nego da se nagnem unatrag kako bih napravila malo distance između nas. „Prestani.“ Zarežala sam jer je predobro mirisao i osjećala sam da mi se tijelo željelo pomaknuti bliže pa sam se ponovno trgnula. Podigla sam ruku i opipala donju usnu. Izgleda da je još više natekla i još uvijek nije prestala krvariti.

Matteo mi je odgurnuo ruku. „Pogoršat ćeš. Treba šivanje. Hoću li pozvati doktora?“ „Ne.“ Brzo sam rekla. Nisam željela da još više osoba sazna, a najviše od svega, nisam željela da gad od mog oca sazna da mi je uspio razderati usnu. „Sama ću to napraviti.“ Matteo je podignuo obrve. Napravio je korak unatrag i na brzinu pretražio ormariće prije nego je pronašao pribor za prvu pomoć. Naveo je iglu i pružio mi je. Okrenula sam se na ormariću kako bih se pogledala u ogledalo pa prinijela iglu usnici. Nikad nisam nikoga šivala, ponajmanje sama sebe. Mrzila sam igle. Čak sam morala zažmiriti kad sam dobivala cjepiva. Matteo me gledao i nisam željela izgledati poput kukavice pred njim pa sam pogurnula usnu vrhom igle, poskočila od boli i ponovno se povukla.

102

„Jebem mu. Pakleno boli.“ Zacrvenjela sam se pa pogledala u Mattea. „Hajde. Smij se.“ Matteo mi je oteo iglu iz ruke. „Ovo neće funkcionirati.“ „Znam.“ Promrmljala sam. „Možeš li ti to napraviti?“ „Bit će bolno. Nemam ništa protiv boli.“ „Jesi li ikad sam sebe šivao?“ „Nekoliko puta.“ „Onda mogu podnijeti da me zašiješ. Samo to napravi.“ Pružio mi je Tylenol. „Popij nekoliko ovih. Neće pomoći s trenutnom boli, no kasnije će biti dobri.“ „I votka funkcionira.“ „Pretpostavljam da si saznala u mjesecima kao bjegunka.“ Rekao je s cerekom koji je graničio sa strašnim. Još uvijek nije postavio previše pitanja. Čak ni o drugim dečkima osim Sida. Možda nije želio znati, a ja mu ionako neću reći. Bilo je dovoljno loše što je jedan nevini izgubio život zbog mene.

Ne bih mu rekla imena drugih dečki koje sam poljubila kako bi i njih mogao ubiti. Smrt je bila preoštra kazna za poljubac, zapravo za sve, no to nije bilo nešto s čime bi se muškarac poput Mattea složio. „Između ostaloga.“ Rekla sam jer nikad nisam znala začepiti usta. A koji trenutak bolje odabrati kako bih nekoga provocirala od onog prije nego me krene probadati oštrom iglom. „Mogu se kladiti.“ Rekao je, strašan osmijeh je postajao još malo strašniji.

Matteo mi je obujmio bradu. „Pokušaj biti mirna.“ Pripremila sam se dok mi je iglom dodirivao usnu. Usprkos mojoj zajedljivosti, Matteo je bio oprezan dok me šivao. Još je uvijek boljelo kao sam vrag svaki put kad mi je igla probila kožu i oči su mi se punile glupim suzama. Borila sam se protiv njih koliko sam dugo mogla, no naposljetku mi je nekoliko kliznulo niz obraze. Kad je spustio iglu nakon što se činilo kao vječnost, no vjerojatno je bilo manje od pet minuta, brzo sam obrisala suze sa svojih obraza, posramljena time da sam tako pokazala slabost pred njim. „Još će više nateći. Sutra ujutro ćeš imati debelu usnu.“ Rekao je Matteo.

Promotrila sam svoj odraz. Usna mi je već dobro natekla otkad sam je posljednji put pogledala ili je to bila samo moja mašta. Povukla sam donju usnu kako bih provjerila šavove. Nisu se vidjeli izvana. Barem neću imati ružan ožiljak. „Jednostavno se ne možeš željeti vjenčati sa mnom kad ovako izgledam.“ Pokazala sam u svoje lice. „Trebali bismo odgoditi vjenčanje.“ 103

Matteo je odmahnuo glavom uz mali osmijeh. „Nema jebene šanse. Nećeš mi ponovno kliznuti iz ruku, Gianna. Danas ćemo se vjenčati. Ništa me neće zaustaviti.“

104

Nakon što smo se pobrinuli za moju usnu, Ariji i meni je bilo dopušteno otići u moju staru sobu dok su muškarci diskutirali kako nastaviti s vjenčanjem. Dva čuvara su bila zadužena paziti me. Jedan je čekao ispred vrata, drugi pod mojim prozorom, u slučaju da odlučim izaći kroz njega.

Trenutak kad su se vrata moje sobe zatvorila, naslonila sam se na njih i ispustila drhtavi uzdah.

Aria mi je dotaknula obraz. „Kako ti je usna?“ „U redu. Matteo mi ju je zašio.“ „Tako mi je drago da je odlučio oženiti te.“ Obrve su mi poskočile u zrak. „Ne i ti, Aria.“ Aria me povukla prema krevetu i natjerala da sjednem. „Otac bi te dao jednom od svojih vojnika kao kaznu, Gianna. I možeš biti sigurna da bi odabrao najgoru opciju. Nekog stvarno gadnog. Stvarno je ljut na tebe.

Matteo nije loš izbor. Mora da brine za tebe ako se toliko potrudio pronaći te.“ „On je ponosan čovjek. Ponos ga je natjerao da me lovi, ništa drugo.“ „Možda.“ Rekla je nesigurno. Podigla je četku s noćnog ormarića. Sve je još uvijek bilo kako sam ostavila prije šest mjeseci. Bila sam iznenađena što otac nije spalio sve moje stvari. Bila sam toliko umorna da sam jedva mogla držati oči otvorenima. Bilo je skoro sedam uvečer. Bila bi prošla ponoć u njemačkoj. Nisam mogla vjerovati koliko se toga dogodilo otkad sam se ujutro probudila u Münchenu. „Je li bilo vrijedno toga?“ Aria je nježno pitala dok mi je češljala kosu.

Nisam se mogla sjetiti kad je to zadnji put radila. Njeni su prsti imali tako

105

dobar osjećaj na mom tjemenu i morala sam se oduprijeti potrebi da zakopam lice u njen trbuh i plačem.

Susrela sam njen suosjećajan pogled i iz nekog razloga, njeno shvaćanje me naljutilo. „Je li prilika za slobodom bila vrijedna razljućivanja oca i bivanja nazvana kurvom i droljom? Da, definitivno. No je li moja šašava želja za nečim većim bila vrijedna života nevinog dečka? Tada jebeno nije. Moje cijelo postojanje nije toliko vrijedno. Sid je platio ultimativnu cijenu za moju sebičnost. Ne postoji ništa čime bih se mogla iskupiti.“ Suze su mi navrle na oči. „Luca mi je rekao.“ Rekla je Aria. „Žao mi je.“ Obrisala sam suze s lica. „Možda sam trebala pustiti oca da me uda za nekog sadističkog vojnika. To bi mi dobro služilo.“ „Nemoj to govoriti, Gianna. Zaslužuješ sreću kao i svi drugi. Nisi mogla znati da će se to dogoditi. Nije tvoja krivnja što su ubili Sida.“ „Kako možeš uopće to reći? Naravno da je moja krivnja. Znala sam tko me lovio. Znala sam za što su Matteo i očevi ljudi sposobni. Znala sam da sam stavljala sve koje sam puštala blizu u rizik. Zato nikad nisam izlazila ni sa kime na svim ostalim mjestima gdje sam ostajala. Flertovala sam i ljubila se, no onda sam nastavljala dalje. Tvoje davne riječi su mi uvijek odzvanjale u glavi. Da biti s drugim muškarcem kad si zaručena za muškarca poput Luce znači smrt tom muškarcu.“ „Nisam govorila o tebi. To je bilo davno.“ „Ali Matteo je baš poput Luce i to sam znala. Znala sam da bi ubio bilo kojeg muškarca kojeg bi pronašao sa mnom, no ipak sam izašla sa Sidom.

Mogla sam i sama povući obarač!“ „Ne. Nisi mislila da će te uhvatiti. Željela si se osjećati kao kod kuće i započeti novi život kao što si zaslužila nakon što si toliko dugo bila u bijegu.

Osjećala si se sigurno i željela pružiti priliku ljubavi. To je u redu.“ „Ne. Ne, nije. Ne shvaćaš, Aria. Nije uopće bilo o ljubavi. Nisam zapravo bila zaljubljena u Sida. Čak mi se nije ni toliko sviđao na kraju jer je znao biti kreten i to sve čini gorim. Previše sam riskirala za nespretne poljupce i neugodno pipkanje i Sid je zbog toga umro.“ „Molim te, nemoj kriviti sebe. Krivi oca i njegove muškarce. Krivi Mattea.

Nije me briga, no nemoj kriviti sebe.“ „Oh, krivim sve njih, ne brini, no to ne mijenja stvar da bez mene, Sid bi još uvijek svirao svoju glupu gitaru i flertovao s minhenskim djevojkama.“ 106

„Ne možeš promijeniti prošlost, Gianna, no možeš napraviti najbolje za svoju budućnost.“ Nisam si mogla pomoći, a da se ne nasmijem. „Nedostajao mi je tvoj optimizam.“ Spustila sam glavu u njeno krilo i zatvorila oči. „Tako si mi nedostajala.“ Gladila me po kosi. „I ti si meni nedostajala. Tako sam sretna što ćeš živjeti sa mnom u New Yorku.“ „Prvo se moram udati za Mattea. Kako ću ja biti supruga, Aria?“ „On i Luca puno rade. Nećeš ga trebati često viđati.“ „No ipak. Morat ću spavati s njim i dijeliti krevet s njim i pokušati biti civilna s njim Bog zna koliko dugo. Nije kao da će mi dati novu priliku da pobjegnem.“ „Razmišljaš da ponovno pobjegneš?“ Pitala je tihim glasom. „Ne znam. Možda.“ „Možda neće biti tako strašno kao što misliš. Matteo može biti zabavan i dobro izgleda pa na fizičkoj razini barem ne bi trebao biti previše loš. Sigurna sam da je dobar ljubavnik s obzirom na to s koliko je djevojaka bio u prošlosti.“ Ustuknula sam. „Točno. Ako se večeras vratimo u New York, vjerojatno će očekivati da spava sa mnom.“ Aria mi je pretražila lice. „Jesi li zabrinuta da će iskaliti svoj bijes na tebi jer si spavala s drugim muškarcima prije njega?“ „Nikad nisam.“ Aria je trepnula. „Nikad nisi što?“ „Nikad nisam spavala ni sa jednim muškarcem. Bih da sam imala više vremena upoznati ga, no to se nikad nije dogodilo.“ „Zašto nisi ništa rekla? Otac se grozno odnosio prema tebi. Možda bi ti oprostio da si mu rekla istinu.“ Pomaknula se kao da je htjela krenuti dolje da mu sama kaže, no povukla sam je natrag na krevet. „Nemoj.“ Rekla sam čvrsto. „Ne želim da itko zna. Nije me briga ako me nazivaju droljom. Ne želim im pružiti zadovoljstvo da znaju.“ Aria mi je uputila pogled kojim je jasno davala do znanja da je mislila kako sam sišla s uma. „Moraš barem reći Matteu. Moraš.“ „Zašto? Kako bi mogao biti ponosan što mi je prvi? Jebeno ne. Već se ponaša kao da je moj spasitelj. Samo će biti gore ako sazna.“ „Ne, moraš mu reći kako bi mogao biti oprezan.“ 107

Zafrktala sam. „Ne trebam ga da bude oprezan. Ne želim da zna.“ „Gianna, ako će ti prvi put biti imalo poput mog, zahvaljivat ćeš sretnim zvijezdama ako će Matteo biti oprezan, vjeruj mi.“ „Preživjet ću.“ No Arijine su me riječi počele činiti nervoznom. „To je smiješno. Ako misli da si iskusna, može te uzeti bez dovoljno pripreme. To će stvarno boljeti.“ Zatresla sam glavom. „Aria, molim te. Donijela sam odluku. Ne želim da Matteo zna. To nije njegova stvar.“ „Što ako svejedno sazna? Ne bi bilo načina da bih ja to mogla sakriti od Luce.“ „Dobra sam u skrivanju boli. Možda ću zagristi jastuk.“ Aria se nasmijala. „To zvuči poput najgluplje ideje koju sam čula.“ Netko je pokucao. Brzo sam ustala, želudac mi se umotao u čvor. Što ako su se otac i Dante predomislili i morat ću ostati u Chicagu?

Kad su se vrata otvorila i majka je ušetala unutra, izdahnula sam. Nije se nasmiješila i nije pokušala prići bliže. Bila je slika savršene talijanske žene, uvijek propisno obučena, uvijek submisivna i pristojna i izrazito sposobna u sakrivanju masnica kad god bi otac izgubio živce i ošamario je. Bila je sve što ja nisam željela postati. Da Matteo ikad mene ošamari, vratila bih mu, bez obzira na posljedice. „Svećenik je na putu. Bit će ovdje za petnaest minuta. Moramo te pripremiti za ceremoniju.“ Rekla je jednostavno.

Oči su mi se raširile. „Tako brzo?“ Majka je kimnula. „Vitiellosi se žele vratiti u New York što je prije moguće, što je vjerojatno najbolje.“ Ustala sam s kreveta pa polako došetala do majke. „Ocu će biti drago što odlazim.“ 'Što s tobom?' Htjela sam pitati, no nisam se usudila.

Majka je podigla ruku i na kratki trenutak mi pomilovala obraz prije nego se odmaknula korak unatrag. „Nisi trebala pobjeći. Uništila si si reputaciju.“ „Nije me briga za moju reputaciju:“ „Ali trebalo bi te biti.“ Okrenula se prema mojoj garderobi i otvorila je. „Sada, da vidimo ako ima koja haljina koju bi mogla nositi na ceremoniji.

Naravno da bih voljela vidjeti te kako hodaš niz prolaz u prekrasnoj bijeloj vjenčanici.“ Uzdahnula je. Zar je pokušavala da se osjećam krivom? Jer joj je uspijevalo.

108

Aria se pomaknula do mene i stisnula mi rame prije nego je pomogla majci tražiti haljinu. Naposljetku je odabrala svečanu haljinu bez leđa, dugu do poda i krem boje, koju sam nosila za Novu godinu. Aria mi je pomogla sa šminkom, iako nije sakrila moju natečenu usnu. „Pogledat ću je li svećenik stigao.“ Rekla je majka prije nego je oklijevajući stala na dovratku s nostalgičnim izrazom lica. Otvorila je usta, no onda se okrenula i zatvorila vrata.

Pokušavala sam ne primiti to k srcu. Znala sam svoje roditelje i većina ljudi u mom svijetu bi me osudila zbog toga što sam napravila, pa zašto je onda toliko boljelo? „Misliš li da će Lily i Fabiju biti dopušteno gledati ceremoniju?“ Pitala sam sramotno nadajućim glasom. „Pusti da razgovaram s ocem. Sigurna sam da ih mogu uvjeriti.“ Rekla je Aria.

Nisam protestirala dok je izlazila. Ako je netko mogao uvjeriti oca u nešto, to je bila Aria. Okrenula sam se prema ogledalu. Oči su mi bile tužne i umorne. Nisam izgledala poput sretne, rumene mladenke. Nije da je itko to od mene očekivao. Ovo nije bilo ni pravo vjenčanje. Usprkos mojim najboljim namjerama, ponovno me pritisnula krivnja. Kako je moj život mogao postati takav nered? Sve što sam ikad željela bilo je biti slobodna donositi vlastite odluke. Možda bih se i udala za Mattea da se ikad potrudio pitati umjesto da mi je naredio. A sad neću nikad imati pravo vjenčanje ili prekrasnu haljinu.

Uvijek sam mislila da me nije bilo briga za te stvari, no sad kad su one bile izgubljene za mene, osjećala sam se rastuženom.

Aria se vratila. „Vrijeme je. Svećenik čeka u dnevnom boravku. Fabi i Lily su također tamo.“ Izvukla sam osmijeh. „Hajdemo me onda udati.“

Čak i bez vjenčanice, Gianna je bila jebeni prizor. Haljina joj je grlila obline; obline za koje ću si uzeti vremena da ih istražim kad se vratimo u New York. Nisam mogao dočekati da prisvojim svaki centimetar njenog tijela. Navest ću je da zaboravi sve što je bilo prije mene.

109

Gianna mi je susrela pogled kao da je znala o čemu sam razmišljao. No nisam se trudio sakriti svoju želju za njom. Večeras ću je jebati, bez obzira koliko umoran i pod utjecajem leta bio. Predugo sam čekao na to. Gianna je stala kraj mene i primio sam joj ruku. Svećenik je gledao u nju preko nosa.

Nisam mogao dočekati da ostavim Chicago za sobom. Ne da će ljudi u New Yorku blaže gledati na Giannu, no barem su svi oni bili previše preplašeni mene da bi otvoreno pokazivali svoj prezir.

Giannina je ruka bila hladna u mojoj i izbjegavala je moj pogled dok je svećenik izgovarao bračne zavjete. Kad je bio njen red da izgovori uzimam, napola sam očekivao da kaže 'ne' i zbilja nisam bio siguran što bih tada napravio, no nije. Gianna je bila pametna djevojka; sakrit će svoju mržnju za našu vezu dok ne bude na sigurnoj udaljenosti od Chicaga i gada od njenog oca.

Kad je napokon došlo vrijeme da stavimo vjenčano prstenje, zapravo je zadrhtala. Nekako me to užasno živciralo. Trebala bi biti zahvalna što sam je želio koliko jesam. Njeni glupi postupci su je mogli koštati svega. Mogla se barem praviti da je zahvalna. „Možete poljubiti mladu.“ Objavio je svećenik.

Nisam oklijevao. Obujmio sam joj lice i pritisnuo usne uz njene. Gianna se ukočila, što mi je samo još više uzburkalo krv. Kad sam se odmaknuo, izravno mi je susrela pogled. Bila je baš uporna u tome da me provocira. Ako se voljela igrati vatrom, neka. Nisam mario opeći se. Za nju bih hodao kroz plamen.

Manje od šezdeset minuta kasnije, ponovno smo bili u zraku na putu u New York. Tijelo mi je brujalo od želje dok sam gledao Giannu u njenoj seksi haljini. Ona i Aria su se zajedno stisnule u posljednjem redu aviona.

Luca je potonuo kraj mene i pružio mi čašu viskija. Progutao sam ga u jednom gutljaju. „Espresso bi bio bolji. Moram ostati budan.“ Luca je pratio moj pogled prema djevojkama. „Planiraš imati bračnu noć kad dođeš kući.“ „Jebeno točno.“ „Iz onoga što znam o Gianni, vjerojatno ti neće olakšati. Što ćeš napraviti ako ti se suprotstavi?“

110

Nisam razmišljao o tome. U svakoj maštariji s Giannom, bila je voljni suučesnik. Želio sam da vrišti moje ime u zadovoljstvu, želio sam da postane vlažna. Bi li me zbilja odbila? „Neće.“ Rekao sam s više uvjerenja nego sam osjećao.

Lucine su me oči vjerojatno probadale poput rendgena. „Nitko te ne bi krivio ako uzmeš što želiš bez njene suglasnosti. Nije kao da to već nije obavila.“ Ruke su mi se stisnule u šake, no umjesto da pratim prvi impuls i udarim Lucu, brojio sam do deset u sebi. Luca je često govorio stvari poput toga kako bi izazvao nečiju reakciju. Nisam mislio da je bio ozbiljan. Možda bih, prije Arije, više sumnjao u njega.

Oči su mu upile moje stisnute šake pa mi je proučio lice prije nego se podrugljivo nasmiješio. „Poput otvorene si mi knjige.“ „Zašuti.“ Promrmljao sam. Oči su mi ponovno pronašle Ariju i Giannu.

Izgledale su kao da su imale prepirku, neobičan prizor. Nikad nisam vidio da se njih dvije nisu slagale. „O čemu je to?“ Pitao sam nakon jednog trenutka. „Kako bih ja znao?“ „Ti i Aria ste praktički srodne duše, niste li već savladali umijeće čitanja umova jedan drugome?“ Luca mi je pokazao prst. „Znam da će ti žena od života napraviti pakao pa ću ti popustiti.“ „Kako obzirno od tebe.“ Pitao sam se kakav će biti život s Giannom.

Danas je većinom bila pokorna, osim nekoliko situacija, no imao sam osjećaj da će se ubrzo oporaviti i vratiti u staru, sarkastičnu sebe. Mrzio sam vidjeti njenu tihu stranu, posebno kad je to značilo da je bila tužna zbog onog jebača Sida. Pokušao sam zaboraviti tog gada, no nekako se usidrio u mom umu. A onda se nisam mogao zaustaviti u razmišljanju o njemu s Giannom. Koliko ju je još muškaraca vidjelo golu? Bilo u njoj? Zbilja sam trebao saznati njihova imena i sve ih ubiti.

Kad smo napokon sletjeli u New York, ponovno sam bio carski raspižđen.

Jedva sam pogledao Giannu dok smo uzimali moj Porsche Cayenne na povratku u naš apartman u zgradi. Svaki put kad bih uhvatio nagovještaj njene duge noge kroz prorez na haljini, skoro bih poludio. Morao sam se obuzdati. Nije bilo važno što je Gianna napravila prije današnjeg dana. Sad

111

je bila moja i ako ne stavim kočnicu na moj jačajući bijes, napravit ću nešto zbog čega ću kasnije zažaliti.

Matteo je imao čudan pogled na licu kad god bi pogledao u mom smjeru.

Nisam baš mogla shvatiti o čemu se radi, no nekako me to činilo nervoznom.

Naravno da sam se pravila da ništa ne primjećujem.

Aria me pokušala nagovoriti da kažem Matteu istinu kroz cijeli let, a čak i sad kad smo se zaustavljali u podzemnoj garaži zgrade, još mi je uvijek upućivala znakovite poglede. Bila sam zabrinuta da bi mogla u svoje ruke uzeti zadatak podijeliti moju tajnu s Matteom, no znala je da bih to vidjela kao izdaju povjerenja pa sam se nadala da će se suzdržati.

Matteo mi je primio ruku kad sam izašla iz auta i praktički me odvukao prema dizalu. Aria i Luca su imali problema održati naš tempo. Imala sam osjećaj da sam znala zašto je Matteo bio toliko nestrpljiv doći do svog apartmana. Svi smo se nagurali u dizalo. Pokrenulo se i Matteove su me tamne oči gledale u zrcalu, nešto gladno i bijesno je blještalo u njihovoj dubini. Glad mi je bila neobjašnjiva. Bila sam u neredu. Sjene pod očima, natečena usna, blijeda koža.

Možda sam se trebala osjećati anksioznije, no samo sam željela završiti s time. Možda bi Matteo čak i izgubio interes za mene jednom ako me dobije, iako se dio mene pitao bih li zbilja bila sretna ako me Matteo odjednom počne ignorirati.

Dizalo se zaustavilo uz zvono i glatka su se vrata klizeći otvorila. Bez ijedne riječi, Matteo me povukao u apartman. Bacila sam pogled preko ramena i uhvatila Arijin zabrinut izraz trenutak prije nego ju je zatvaranje vrata sakrilo od mog pogleda. Matteo me vodio prema vratima s desne strane. Jedva sam imala vremena promotriti moderno pokućstvo i predivan pogled na New York prije nego smo žurno ušli u spavaću sobu i Matteo je zalupio vratima. Želja u njegovim očima mi je jasno dala do znanja da ove noći neće prihvatiti odbijanje.

112

Nitko me nikad nije tako gledao, kao da sam bila jedini izvor vode u doba suše. I Bože, uživala sam u tome. Barem jedan dio mene, a drugi dio, onaj tvrdoglavi dio, želio se držati ljutnje, tuge, ogorčenja i ne zamarati se Matteovom željom za mnom.

U posljednja dvadeset četiri sata, snovi su mi bili srušeni i nevin život je bio oduzet. Osjećala sam kao da je bila moja dužnost boriti se protiv ovog braka i trnaca koji su mi plovili tijelom kad god bi me Matteo dodirnuo.

Dugovala sam to Sidu i svom samopoštovanju. Predugo i presnažno sam se borila kako bih bila slobodna.

Prije nego sam se mogla predomisliti u tome što sam krenula napraviti, Matteo me povukao uz sebe i zarobio mi usta u divljem poljupcu koji me natjerao da uzdahnem pa se ukočim. Njegov mi je jezik uklizao između usana i bez da sam to željela, otvorila sam se za njega, razdvojila usne, hrvala se s njegovim jezikom. Ruke su mi pronašle put u njegovu kosu, povlačeći, čupajući, želeći ga bliže i u isto ga vrijeme želeći odgurnuti.

Tijelo mi je gorjelo požudom. Niti jedan prijašnji poljubac nije bio ni približno poput ovoga. Matteo je počeo hodati, noseći me prema svom krevetu.

Bori se s njim, Gianna. Bori se protiv ovog. Duguješ to Sidu.

No danas mi je bilo dosta borbe, dosta mojih emocija. Danas sam samo željela osjetiti, pustiti da mi tijelo preuzme kontrolu, da sve zaboravim barem na nekoliko sati. Bit će dovoljno vremena za otpor kasnije u ovom braku.

Matteo me bacio dolje na krevet i izbio mi zrak iz pluća, no nisam imala puno vremena za oporavak jer je odjednom bio na meni i njegove su se usne vratile. Ruka mu je kliznula pod moju majicu, vršcima prstiju mi je milovao 113

trbuh pa osjetljivu kožu rebara. Obujmio mi je grudi preko grudnjaka i savila sam leđa u luk približivši mu se. Odmaknuo se i jedva sam uspjela suspregnuti zvuk protesta. No, izgleda da je to znao. Nasmijao se na onaj arogantan način dok mi je povlačio majicu preko glave i otkopčavao grudnjak. Bradavice su mi se ukrutile, a njegov se osmijeh još više proširio.

Kroz mene je prostrujala iznerviranost. Izgledao je toliko siguran u sebe, siguran u svoju pobjedu nada mnom. Očekivala ga je još jedna pomisao. „Što bi napravio da sam ti rekla 'ne'?“ Pitala sam ga izazivačkim tonom.

Očekivala sam ljutnju ili iznerviranost. „Nećeš.“ Rekao je bez imalo sumnje u svom glasu. Zurila sam u njega, no nije mi dao vremena za zao odgovor. Spustio je glavu nad moje grudi i usisao jednu ukrućenu bradavicu u svoja usta. Jecaj mi je pobjegao prije nego sam se mogla zaustaviti, a Matteo mi nije davao ništa vremena da se oporavim, da podignem obranu. Usta su mu bila neumorna. Osjećaji koji su mi prolazili kroz tijelo bili su skoro previše. Kako je uspijevao postići da se tako osjećam?

Jezik mu je okruživao bradavicu prije nego se prebacio na drugu, ostavljajući mokar trag između grudi. Zadrhtala sam. Matteove su oči bile prilijepljene za moje lice. Želio je vidjeti kako se predajem, želio je uživati u toj pobjedi do samog kraja. Opirala sam se potrebi da zatvorim oči. To bi vidio kao još jednu pobjedu. Ne mogu mu i to dati. Nježno mi je ugrizao bradavicu na što sam zajecala još glasnije nego prvi put.

Uz samozadovoljan cerek se pomaknuo niže, gurajući jezik u moj pupak.

Skvičala sam poput idiotkinje i pokušala se odmigoljiti od njega, no njegove su se ruke smjestile na moje kukove čvrsto me držeći, dok je njegov jezik pronalazio sva škakljiva mjesta na mom trbuhu i bokovima. Toliko sam se smijala sa su mi se suze skupljale u očima. Očekivala sam da će biti grublji nakon onog čemu je svjedočio, da je skoro to i želio, no ova zaigrana strana?

To me plašilo jer je izgledao dopadljivo, čak i dražesno. Odgurnula sam mu čelo. „Prestani!“ Uzdahnula sam između smijeha. „Koja je čarobna riječ?“ Promrmljao je uz posebno škakljivo mjesto iznad zdjelične kosti. „Jebi se.“ Rekla sam slatko. Pripremila sam se, no nije zaustavilo cvilež i smijeh kad je Matteo jezikom pratio moju zdjeličnu kost. Bila sam na rubu da molim kad je odjednom zaustavio svoj napad. Otkopčao mi je hlače i povukao ih s mene. Oči su mu putovale mojim nogama, a ruke su mu pratile

114

isti put, jedva dotičući kožu. Pokreti su mu bili skoro pobožni; nisam to razumjela. Gađenje i bijes, to bih razumjela.

Kad me poljubio preko gaćica, postala sam vrlo mirna. Znala sam što je želio napraviti. Nitko to nikad nije napravio. To je bilo vrlo osobno, kao da sam se trebala još više ogoliti nego samo u fizičkom smislu i to nisam mogla napraviti, nisam željela napraviti, bez obzira koliko moje tijelo žudjelo za tim iskustvom. Matteo mi je uhvatio gaćice i spustio mi ih niz noge. Sjeo je na trenutak, diveći mi se. „Pitao sam se jesi li crvenokosa.“ Okrenula sam očima, usprkos crvenilu koje se širilo mojim obrazima. „Zar nije to nešto što se pita svaki muškarac?“ Trenutak prekasno sam shvatila da mi spominjanje drugih muškaraca nije bila najpametnija ideja u mojoj trenutnoj situaciji. „Kako si to objasnila drugima s kojima si bila? Gore smeđa, dolje crvena?“ Njegovi glas i oči su postali tvrđi, opasni.

Nitko me nije ovako vidio. Riječi su mi stajale na vrhu jezika. „Mislila sam da me želiš jebati. Nisam raspoložena za čavrljanje.“ Matteo je odmahnuo glavom. „Oh, jebat ću te, ne brini.“ Sudario je svoje usne s mojima, a ja sam njega poljubila jednako žestoko. 'Osjećaj, ne razmišljaj' mi je postala mantra. Njegove su ruke plutale mojim tijelom dok nisu pronašle put između mojih nogu. Natjerala sam se da se opustim usprkos svojim živcima. Kad su mu prsti prešli preko mojih nabora, uzdahnula sam uz njegove usne. Osjećaji su bili divni. Njegov je palac pronašao moj skup živaca i počeo ga trljati. Dva su njegova prsta kliznula naprijed i natrag po dužini mog otvora, dok mi je njegov palac pritiskao klitoris. Možda moj um nije želio Mattea, no moje ga je tijelo bilo toliko željno da je to bilo smiješno.

Nožni su mi se prsti skvrčili dok me obrađivao prstima. Uhvatila sam mu vrat, povlačila ga još bliže, ispreplićući njegov jezik s mojim kad se orgazam obrušio na mene. Nokti su mi se zaboli u njegovu kožu, no izgleda da ga je to još više napaljivalo sudeći po njegovom režanju duboko u prsima.

Odjednom su se njegova dva prsta pomakla niže i okrznula moj otvor. Strah mi se povećao. Stišćući noge zajedno, odgurnula sam mu prsa i odmaknula usta od njegovih. „Dosta s predigrom.“ Rekla sam bez daha. Što ako je mogao nešto osjetiti prstima? Sumnjala sam da će njegov kurac biti toliko osjetljiv kao njegovi vršci prstiju.

115

Nagoviještaj mrštenja je prešao preko Matteovog izraza, no onda je kliznuo s kreveta s opakim cerekom. Stajao je uspravno ispred kreveta.

Nabreklina u njegovim hlačama je bila nepogrešiva. Nije mi dao puno vremena za razmišljanje što leži ispod tkanine. Ruke su mu brzo otkopčale košulju pa ju je spustio sa svojih čvrstih ramena i pustio ju da padne na pod.

To je bio prvi put da sam ga vidjela bez majice. Prije bih uhvatila nagoviještaj njegovih trbušnih mišića kroz njegovu bijelu košulju, no to se nije moglo uspoređivati s tim da ga vidim golih prsa. Srž mi se stisnula od potrebe. Čak i kad mi je Matteova osobnost išla na živce, moje je tijelo definitivno reagiralo na njegov izgled. Ruke su mu se pomaknule na hlače i u jednom brzom pokretu je povukao i hlače i gaće na pod. Kad se uspravio, bilo mi je potrebno svo moje glumačko umijeće da zamaskiram svoju posramljenost i živce na pogled njega u punoj erekciji.

Zbilja sam trebala slušati Ariju, no čak i dok mi je misao prolazila kroz um, znala sam da sam bila previše ponosna reći Matteu istinu. Oči su mi uzele vremena da upiju svaki njegov centimetar, ne brinući čak ni o tome što se podsmjehivao mojem očitom divljenju.

I dečko, bio je predivan. Sve na njemu je bilo, njegova isklesana prsa i trbušni mišići, čak i njegov kurac. Mrzila sam ga zbog toga. Mrzila sam kako je moje tijelo tako brzo i lako reagiralo na njega kako nikad nije reagiralo na Sida ili druge dečke s kojima sam se ljubila. Napredovao je po krevetu, svaki mu je pokret bio podatan i kalkuliran. Svaki je pokret bio usmjeren pokazati njegove mišiće i snagu. Bože. Voljela bih da nije ostavljao takav dojam na mene. Stavio je jedno koljeno na krevet, fiksirajući me pogledom koji me tjerao na drhtanje. „Prestani se igrati.“ Zasiktala sam jer su me živci obuzimali, a to je bila zadnja stvar koju sam trebala.

I napravio je što sam tražila. Pomaknuo se na krevet i smjestio se između mojih nogu hvatajući mi kukove uz mračni osmijeh. „Natjerat ću te da zaboraviš na svakog jebenog lika s kojim si bila.“ Zurila sam u njega, bila sam spremna uputiti mu podmukao odgovor, kad me oštro povukao za kukove i zabio se u mene u jednom čvrstom potisku. Izvila sam leđa uz cvilež kad me pogodila bol. K vragu. Aria se nije šalila. Ovo je bilo jebeno bolno. Toliko o mom čuvanju tajne. Povukla sam nekoliko brzih udaha kroz nos čvrsto stišćući oči. „O jebem mu.“ Uzdahnula sam kad sam ponovno mogla govoriti. Ovo je bilo puno gore nego sam 116

očekivala. Polako sam otvorila oči, strepeći od onoga što ću vidjeti. Trebala sam zagristi jebeni jastuk ili bar moj glupi jezik.

Matteo se zaledio iznad mene dok je zurio prema dolje u mene u iznenađenju. „Gianna?“ Lice mi je postalo vruće. „Šuti.“ Promrmljala sam. Opustila sam prste koji su stiskali posteljinu.

Matteov je pogled bio mekan. „Zašto mi nisi rekla?“ Odlučila sam se praviti glupa. Možda sam ga mogla uvjeriti da nije bilo onako kako je izgledalo. „Rekla što?“ Prepreden osmijeh mu je izvio usne i nisam željela ništa više nego mu ga obrisati s lica. Naravno da nije povjerovao mojoj laži. Nije bio idiot. Bio je vrhunski manipulator i očito sam imala mnogo toga za naučiti prije nego bih ga mogla prevariti. „Da sam ti prvi.“ Rekao je. Zar je morao zvučati tako… olakšano i ponosno?

Da se nisam brinula da će vađenje njegovog kurca iz mene boljeti koliko je boljelo njegovo ulaženje, odgurnula bih ga od sebe. Ležanje pod njim je činilo poštenu svađu teškom.

Stisnula sam oči. „Mislila sam da ćemo se jebati? Umorna sam od razgovora s tobom.“ Matteo se oslonio na svoje ruke, približavajući nas bliže. Ukočila sam se na probadanje koje je taj pokret izazvao. „Prvo želim da mi odgovoriš na pitanje. Zašto? Mogla si se poštedjeti mnogo boli da si mi rekla.“ Rekao je mirno. Izgledao je kao da mu je ovo bila najlakša stvar na svijetu, biti zakopan duboko u meni i održavati razgovor.

Kad mi je postalo jasno da će čekati dok mu ne pružim što želi, rekla sam. „Jer nisam željela da znaš.“ Cerek mu je postao još veći. „Jer nisi željela priznati da si čekala na mene.“ „Nisam čekala na tebe. Sad prestani pričati i jebi me, k vragu.“ Ovo je postajalo previše osobno i mrzila sam to koliko sam bila ranjiva, gola iznutra i izvana. Kako sam trebala prestati osjećati ako me Matteo nastavlja zapitkivati stvari o kojima nisam željela razmišljati?

Matteo nije micao pogled s mene. Bio je mračan i posesivan i izgledalo je kao da je gledao ravno kroz mene. Da to nije imalo osjećaj poput poraza, skrenula bih pogled. Polako se izvukao prije nego je kliznuo natrag unutra i ukočila sam se od boli. Tijelo mi je bilo grozni izdajnik. Barem sam ovog puta 117

uspjela suspregnuti uzdah. Matteo se pomicao polako i oprezno, mišići su mu se stiskali svakim potiskom. Mrzila sam što je bio obazriv. Mrzila sam što se nije ponašao poput totalnog šupka, mrzila što mržnja prema njemu nije bila tako laka kao što sam mislila. Da nije bio šupak, onda bi Sidova smrt bila još više moja krivnja jer bi moje bježanje bilo nepotrebno, sebično i neutemeljeno.

Stisnula sam mu ramena. „Nemoj se suzdržavati.“ Matteove su se obrve stisnule, no još se uvijek nije pomicao brže.

Pogurnula sam prste u njegovu kožu i trznula kukovima usprkos boli između nogu. „Prestani se suzdržavati!“ Ovog je puta poslušao. Oči su mu bljesnule pa se zakucao u mene čvršće i brže. Zatvorila sam oči dok sam se držala za njegovo rame. Vjerojatno sam mu noktima ostavila otiske. Nije me bilo briga, a Matteu nije smetalo sudeći po njegovom brzom disanju.

Bol je imala dobar osjećaj, dala mi je nešto na što se mogu fokusirati osim slamajuće krivnje. No nije bila prisutna samo bol. Uskoro je taj osjećaj rastegnuća postao savršen pritisak, duboki šum zadovoljstva dok se gurao u mene udarajući savršenu točku duboko u meni. Matteova su usta pronašla moj vrat pa mi je lagano zagrizao kožu. Jecaj mi je pobjegao iz usta. Oči su mi se naglo otvorile susrećući Matteov intenzivan pogled. Nisam mogla skrenuti pogled. Željela sam ga privući bliže i u isto vrijeme ga odgurnuti, željela sam se sakriti i otvoriti mu se, željela ili ne željela. „Hoćeš li svršiti?“ Matteo je hrapavo rekao.

Zatresla sam niječno glavom ne vjerujući svom glasu. Možda sam mogla svršiti. Bilo je sve bolje i bolje, no trebala sam napraviti prostora između Mattea i sebe, trebala sam vremena kako bih ovladala svojim emocijama prije nego me preplave. Bila sam zbunjena, umorna i tužna.

Matteo se ponovno podignuo na ruke i još više ubrzao, zabijajući se u mene ponovno i ponovno pa se ukočio iznad mene, lice mu se izvijalo u zadovoljstvu i k vragu, izgledao je božanstveno, poput nečeg što ni Michelangelo ne bi bolje napravio. Matteovi su pokreti postali trzavi pa se umirio, zatvorenih očiju, nekoliko pramenova tamne kose mu se zalijepilo na čelo.

Prsti su me svrbjeli da ih pomaknem, da dotaknem njegove usne i vilicu.

Umjesto toga sam spustila ruke s njegovih ramena i opustila ih na krevet kraj sebe gdje nisu mogle napraviti nešto glupo, nešto što ću kasnije požaliti.

118

Matteove su se oči polako otvorile i tiho sam uvukla zrak. Zašto me nije mogao prestati tako gledati? Nije se smijao, samo me probadao tamnim pogledom.

Odgurnula sam ga u prsa. „Postaješ težak. Makni se.“ Rubovi njegovih usana su se trznuli pa se polako izvukao i bacio se na krevet kraj mene i posegnuo za mnom kao da će me zagrliti. Paničareći, sjela sam i skliznula s kreveta. Da me sad zagrlio, da se ponašao kao da smo pravi par, onaj koji brine jedan o drugome, prolupala bih. Krenula sam prema kupaonici ne zamarajući se prekrivanjem. Matteo je već vidio sve na meni i neću mu dati zadovoljstvo da pomisli kako me bilo sram biti gola pred njim.

Nisam čula kad je došao za mnom, no Matteo mi je odjednom uhvatio ruku, zaustavljajući me da nestanem u sigurnosti kupaonice. Pogledi su nam se susreli. Njegov je bio skoro… ispunjen kajanjem. „Nisam trebao biti tako grub s tobom, no znaš kako me iživcirati, Gianna. Jesam li te ozlijedio?“ Briga, evo je opet. K vragu. Zašto nije mogao prestati ponašati se kao da je bio normalan lik? Zar je zbilja mislio da će me to navesti da zaboravim tko i što je zapravo bio? „Ne pravi se da ti se nije svidjelo.“ „Ne radim to. Obožavao sam svaki jebeni trenutak. Dugo sam čekao na taj trenutak. Proveo sam skoro svaki budni trenutak moje potrage za tobom zamišljajući imati tvoje seksi tijelo pod sobom. No u mojoj si mašti stenjala moje ime i doživljavala višestruke orgazme. Zasigurno nisi bila u boli.“ Taj arogantni gad. „Nastavi zamišljati. Neće se dogoditi.“ Matteo se oslonio na dovratak zarobljavajući me između svojih ruku. „Tvoje je tijelo reagiralo na mene, Gianna, iako ti to ne želiš priznati. Sljedeći put ćeš svršiti dok te jebem, vjeruj mi.“ „Zašto misliš da je moje tijelo reagiralo na tebe? Možda sam zamišljala da sam s nekim drugim. Um je snažan alat.“ Pokušala sam se izvući ispod njegove ruke, no odgurnuo me uz dovratak. „Možda sam zamišljala da me Sid jebe umjesto tebe.“ Matteo nije ni trepnuo. Nije vjerovao ni jednu riječ koju sam rekla. K vragu! „Da si stvarno željela da ti Sid bude prvi, dopustila bi mu da te jebe. Pa zašto onda nisi?“ „Jer si ga ubio.“

119

Matteo se osmjehnuo. „Oboje znamo da to nije razlog zašto, no hajdemo se pretvarati da jest. Onda mi je drago što je mrtav. Taj slabić nije zavrijedio tu privilegiju.“ Nisam mogla vjerovati. „Šupku. Znala sam da će ti se to svidjeti, zato ti nisam ni rekla.“ Matteo se nagnuo bliže dok nije bilo manje od jednog centimetra prostora između naših usana. „Ali znam i neću nikad zaboraviti. Sad si moja, Gianna, i jebeno volim to što sam te uhvatio prije nego si pronašla nekog luzera da ti oduzme djevičanstvo.“ Pokušala sam ga ošamariti, no uhvatio mi je zglob i stvarno mi poljubio ruku uz samozadovoljni cerek. Povukla sam ruku od njega. Bezbroj mi je uvreda proletjelo kroz um, previše da bih odabrala samo jednu.

Matteo je kimnuo prema krevetu. „Možda bih trebao svima reći da ipak možemo imati prezentaciju plahti.“ Oči su mi se raširile. To je bila zadnja stvar koju sam željela i Matteo je to znao. Zadirkivao me. Odgurnula sam se kraj njega i ovog me puta pustio pa sam požurila prema krevetu. Tamo je bila mala ružičasta mrlja na plahtama.

Muškarcima je bilo toliko lakše. Žene su stvarno bile sjebane kad je bila riječ o anatomiji. Imale smo menstruaciju, nismo mogle piškiti stojeći, morale smo istisnuti nešto veličine lubenice iz naših vagina i naš prvi put je bio jako grozan. „Ne bi se usudio.“ Rekla sam.

Matteo je prekrižio ruke preko prsa. Još je uvijek bio veličanstveno gol i ponovno mu se dizao. Gad se palio na našu svađu. „Ne bi me trebala iskušavati.“ Slegnula sam ramenima. „Čak i kad bi pokazao plahte svojoj obitelji, ionako ti nitko ne bi vjerovao. Misle da sam drolja, sjećaš se? Vjerojatno bi mislila da sam lažirala mrlju tvojom krvi kao što je Luca napravio na svoju svadbenu noć.“ Ukočila sam se. To je bila tajna koju sam trebala čuvati. Nitko nije znao. Zašto nikad nisam mogla držati svoja glupa usta zatvorenima?

120

Giannine su se oči raširile kad je odala Arijinu i Lucinu malu tajnu. Zar je stvarno mislila da nisam znao? Luca i ja bismo umrli jedan za drugoga. Znao je da mi može vjerovati s bilo kojom tajnom, čak i onu koja je otkrivala da nije bio tako okrutni gad kakvog su ga svi ostali smatrali. Nekako. Nekom ludom srećom, naš sadist od oca je donio pravu odluku kad je odabrao Ariju za Lucu. Nisam mislio da je znao koliko će se njih dvoje slagati ili se ne bi složio s tim spojem. Uvijek je težio tuđoj patnji. „Ne brini. Luca mi je rekao.

Tvoja je sestra ugrijala njegovo hladno srce. Vi Scuderi žene imate talent za to.“ Gianna se opustila. Bez obzira koliko je mislila da je snažna, njeno ju je tijelo odavalo. Nije bila jako dobra u skrivanju svojih emocija, što bi meni olakšalo. Pogled joj se vratio na mrlju na plahtama. Vidjeti je zapravo mi se jako sviđalo, kao i dobar razmaz krvi na mom kurcu. Nisam bio poput nekih muškaraca u našem svijetu koji bi odbili oženiti Giannu jer se možda zabavljala s drugim muškarcima tijekom svog bijega. Ne da nisam mrzio činjenicu da bi bilo koji drugi lik ikad spustio jebeni prst na njeno prekrasno tijelo, no želio sam Giannu previše da bih mario i ionako sam smatrao cijelu tu opsesiju s čistoćom u našem svijetu smiješnom. Najbolji seks koji sam imao u životu je definitivno bio sa ženama koje su znale što rade, no imao sam osjećaj da je Gianna brzo učila. Ipak, nakon početnog šoka što je Gianna zajecala od boli, osjećao sam navalu posesivnosti i jebene sreće.

Gianna je pogledala u mene, sumnja joj je stiskala ljubljive usne. Kosa joj je prekrivala blijeda ramena poput vela i nisam mogao odoljeti okrznuti pramenove s njenog ramena, diveći se njihovoj svilenkastoj teksturi. Samo je Giannina koža bila mekša. Nisam mislio da će mi ikada dosaditi dodirivati 121

je. Prsti su mi pronašli njen puls prije nego sam počeo nježno milovati njen vrat. Na trenutak je Gianna držala zrak i zapravo se nagnula prema mom dodiru prije nego je izgleda povratila svijest. Zakoračila je unatrag pa nisam imao izbora nego spustiti ruku. Morao sam potisnuti osmijeh. Bila je tako predvidljiva. Barem u svojim reakcijama na mene. Nekad u prošlosti me mogla iznenaditi što nije nešto u čemu su ljudi često uspijevali.

Gianna je stisnula oči prema meni. Da je znala koliko je seksi izgledala kad je bila ljuta, češće bi se smijala. Već sam ponovno bio krut i nisam ništa želio više nego jebati Giannu. Oči su joj pobjegne dolje na moj kurac i naljutila se. Odmahujući glavom, prošla je kraj mene i nestala u kupaonici prije nego je zalupila vratima uz glasan udarac.

Ispustio sam mali smijeh prije nego sam se vratio u krevet spuštajući se na leđa i prekriživši ruke iza glave. Nisam mogao maknuti cerek s lica.

Nakon mjeseci frustracije, bio sam nagrađen, čak i više nego sam se nadao. Čekao sam na zvuk puštanja vode, no tišina u kupaonici se nastavila. Sjeo sam, sumnja se povećavala. Nije bilo nikakvog načina da Gianna pobjegne iz kupaonice, no što ako je odlučila okončati svoj život radije nego ga provesti sa mnom?

Gianna je vjerojatno previše voljela život za takvu akciju, no nisam bio siguran da ne bi to napravila samo da mi napakosti. Pomaknuo sam se prema vratima kupaonice, spreman srušiti ih kad su se otvorila. Gianna je izašla van, obrve su joj skočile uvis kad me primijetila ravno pred sobom. Oči joj nisu bile natečene pa barem nije plakala što je bilo olakšanje.

Nos joj se naborao. „Što? Nemoj mi reći da si me špijunirao dok sam bila u kupaonici?“ Prekrižio sam ruke preko prsa uz podrugljiv osmijeh. Definitivno joj neću reći što sam mislio. „Oboje znamo da ti je potrebno nadgledanje.“ Uz uzdah je prošla kraj mene i uvukla se pod pokrivače. Nakon brzog pregleda kupaonice, koja je izgledala jednako kao prije, pridružio sam se Gianni. Držala je leđa okrenuta od mene i pokrivače povučene do brade.

Pritisnuo sam se u njena leđa, rukom joj obuhvaćajući oko golog struka. Imati njeno golo tijelo tako blizu svome mi je davalo razne ideje i moj se kurac uporno gurao uz njenu guzu. Nisam mogao dočekati ovako je uzeti, imati je ispred mene na sve četiri, imati je da me jaše. Želio sam je jebati na tisuću različitih načina.

122

„Nemoj ni pomišljati na to.“ Gianna je tiho rekla, upozoravajuće. „Umorna sam i ne dugujem ti više od jednog puta u našoj svadbenoj noći.“ Nasmijao sam se uz njen vrat prije nego sam joj pritisnuo poljubac na meku kožu. „Takva si romantičarka, Gianna. Tvoje mi riječi uvijek ugriju srce.“ „Daj šuti.“ Promrmljala je. Čvršće sam je stisnuo. Nije se probala odmaknuti što me iznenadilo i ponovno pojačalo sumnju, no pripisivao sam njenu stidljivost dugom danu koji smo oboje imali. Bilo je više od dvadeset i četiri sata otkad sam spavao.

Ipak, opirao sam se snu dok nisam čuo da se Giannino disanje produbilo i tijelo joj je omekšalo kraj mene. Nisam vjerovao Gianni, ne nakon onoga što je napravila. Nisam bio siguran hoću li joj ikad potpuno vjerovati. Znao sam da bi pobjegla čim ju pustim izvan svog vidokruga. Neću joj dati drugu priliku da me izbjegne. Nisam mario što moram napraviti kako bih je zadržao u New Yorku.

Luca je mislio da ću izgubiti interes za nju jednom kad je pojebem. Dio mene se tome nadao, no već sam mogao reći da to nije bio slučaj. Još sam je želio, možda više nego prije.

Bio sam kompletno i potpuno sjeban.

Sljedeće sam se jutro probudila na Matteovo kretanje po sobi. Nisam dala nikakvu naznaku da sam se probudila, umjesto toga sam slušala njegove zvukove. Nisam se željela suočiti s njim. Bio bi umišljen zbog prošle noći, definitivno nepodnošljiv. Prije dugog tuširanja i jake kave, nisam bila raspoložena za tu određenu vrstu suočavanja. Kad su mu se koraci napokon udaljili i vrata se zatvorila, uzdahnula sam i otvorila oči. Obzor New Yorka je bio obavijen teškim oblacima. Možda bih jednostavno mogla ostati u krevetu, no imala sam osjećaj da bi mi se Matteo mogao pokušati pridružiti ako bih to napravila. Moje je izdajničko tijelo treperilo od uzbuđenja na ideju da ponovno imam njegove ruke na sebi, možda bih mu čak dopustila da me stvarno obliže.

123

Brzo sam ustala, iskliznula iz kreveta i požurila u kupaonicu kako bih polila lice hladnom vodom. Trznula sam se na peckanje na usni. Zurila sam u sebe u zrcalu. Donja mi je usna bila dramatično natečena i koža ispod mi je bila plava. Izgledala sam kao da sam sudjelovala u borbi, što nije bilo toliko daleko od istine. Otvorila sam usta kako bih pogledala šavove. Zgađena, brzo sam ih ponovno zatvorila. Jučerašnji događaji su mi proletjeli kroz um.

Nisam čak ni imala noćne more o onome što se dogodilo Sidu. Još sam se uvijek užasno osjećala zbog njegove okrutne smrti, no snovi su mi bili prazni, crna praznina ništavnosti. Možda i jesam pripadala ovom svijetu nakon svega.

Oči su mi kliznule dolje na mjesto na vratu gdje mi je Matteo ostavio ljubavni ugriz. Gad me označio kao da sam bila njegovo vlasništvo, a za njega je to vjerojatno i bio slučaj. Dodirnula sam masnicu.

Mršteći se, okrenula sam se od svog odraza i na brzinu se istuširala. Kad sam se vratila u sobu, pronašla sam svoje torbe na podu. Matteo ih je vjerojatno donio dok sam se spremala. Podmukli gad. Kako se mogao tako tiho kretati?

Brzo sam stavila svoju odjeću u ladice koje je Matteo sigurno ispraznio za mene. Nekako me živciralo da je napravio prostora za mene kao da je cijelo vrijeme znao da ću se naposljetku useliti. Mora da je to davno napravio. Nije imao vremena noćas ili jutros. Spremati stvari koje nisam nosila šest mjeseci me isto tako navelo da shvatim da sam očajnički trebala ići u kupovinu. Moja je stara odjeća imala osjećaj kao da je relikvija iz staroga života. U našoj žurbi da napustimo moj apartman u Münchenu, nisam bila u mogućnosti uzeti ništa od moje nove odjeće.

Nakon toga, potpuno sam obučena krenula dolje, svako toliko se zaustavljajući kako bih osluškivala Mattea. U apartmanu je bilo tiho i dok sam hodala kroz dnevni boravak prema otvorenoj kuhinji, nisam susrela nikoga, čak ni čuvara. Sumnja je bljesnula kroz mene. Matteo me nikad ne bi ostavio bez nadzora nakon onog što sam napravila. Oči su mi skenirale strop, uglove i svako drugo moguće mjesto za nadzorne kamere, no nisam ništa pronašla. Na trenutak sam oklijevala na sredini kuhinje, oči su mi letjele na ogroman aparat za kavu. Jebeš to. Trebala sam kofein. Ako Matteo nije bio ovdje, za što sam bila zahvalna, pravit ću se da mi je ovo bio dom.

A nisam se ni trebala pretvarati. Ovo mi jest sada bio dom ili je trebao biti. Naravno da nisam imala takav osjećaj. Prošlo je dosta vremena otkad 124

sam bilo koje mjesto smatrala domom. U posljednjih nekoliko mjeseci mog boravka tamo, čak mi ni roditeljska kuća nije više imala osjećaj kao dom. Nije bilo potrebe sada misliti o tome. Nikad neću oprostiti ocu za to kako se odnosio prema meni, niti majci jer mu je to dopustila. Možda sam za njih bila mrtva, no i oni su bili mrtvi za mene.

Prst mi je lebdio ispred gumba koji bi uključio aparat za kavu. Ova jeziva tišina me izluđivala. Grdeći se zbog mog smiješnog opreza, napokon sam ga pritisnula. Dohvatila sam šalicu i odabrala Cappucino. Više nisam bila u bijegu. Najgore se već dogodilo.

Vruća tekućina je krenula van uz zadovoljavajuće šištanje. Čim je bilo gotovo, obujmila sam šalicu i uzela dugačak gutljaj, osjećajući kako mi je toplina i poznati okus još više pročistio um. Nagnula sam se na pult, puštajući očima da lutaju preko apartmana. Zapravo mi se svidio puristički dizajn, uglađena garnitura od crne kože, namještaj od tamnog drveta i bijeli zidovi. Pitala sam se jesu li Luca i Matteo zaposlili istog dizajnera interijera jer im je namještaj bio tako sličan. Mogla sam se vidjeti kako tražim komade umjetnina koji bi odgovarali, mogla sam se vidjeti kako kupujem jastučiće koji bi unijeli malo boje, mogla sam se vidjeti kako kitim veliko drvce za Božić. Prešla sam iza ugla, popela se na barsku stolicu i okrenula leđa mjestu u kojem sam se mogla tako lako vidjeti kako živim.

To nije bilo ono što sam željela. Ili barem nije bilo ono što sam željela prije šest mjeseci, nešto što nisam trebala željeti, ne nakon što sam toliko riskirala kako bih pobjegla. Zatvorila sam oči i udahnula umirujući miris kave.

Trebala sam ponovno vidjeti Ariju, no je li mi uopće bio dopušteno ići kat iznad u njen penthouse? Pomisao da bih trebala pitati Mattea ili možda čak i Lucu za dopuštenje kad god bih željela vidjeti sestru me je izluđivala. To je bio dobar podsjetnik zašto sam uopće pobjegla, nešto što si nikad neću dopustiti zaboraviti.

Topli dah mi je prešao preko vrata, slijedio ga je tihi „Dobro jutro.“ Ciknula sam u iznenađenju i odbacila šalicu s kavom tako da je odletjela s kuhinjskog pulta. Razbila se u desetke oštrih komadića i razlila kavu posvuda. Glava mi se okrenula i našla sam se licem u lice s nasmijanim Matteom. „Jebem mu. Zašto mi se, dovraga, tako prikradaš? Preplašio si vraga u meni.“ Zasiktala sam.

125

Zatresao je glavom uz zabavljen izraz lica. Sve te proste riječi koje se izlijevaju iz tvojih slatkih usta, je li to stvarno pristojno?“ Ismijavao me. Uzeo si je vremena pogledom prelazeći preko mojih oblina, lebdeći na ljubavnom ugrizu prije nego se ponovno spustio malo niže. A najgora stvar je bila način na koji je moje tijelo reagiralo na njegovu blizinu, miris, mišićava prsa. Hvala Bogu, lice mi nije djelovalo tako vruće pa se možda nisam zacrvenila. „Otkad ti mariš o tome što je pristojno?“ Promrmljala sam. Skliznula sam kraj Mattea i kleknula kraj potrganih ostataka šalice. Nadala sam se da Matteo nije sumnjao što mi je radila njegova blizina. Pokupila sam komadiće, no Matteo mi je priskočio u pomoć. Nisam bila sigurna je li to radio da bude pristojan ili je znao svoj efekt na mene pa se pokušao poigrati sa mnom. Iz onoga što sam znala o njemu, pretpostavljala sam potonje.

Pokušavala sam ne gledati u njegovom smjeru dok je čučao kraj mene.

Pružao mi je dobar pogled svoje savršeno oblikovane guzice. Jebemu mater, zašto je morao tako izgledati?

Bez upozorenja je prstom okrznuo moju natečenu usnicu. „Stvarno sam trebao ubiti tvog oca.“ Dodir mu je bio tako mekan da me tjerao da želim gurnuti lice u njegov vrat i dobro se isplakati. „Imaš li krpu za pranje poda?“ Pitala sam opušteno.

Slegnuo je ramenima, spuštajući ruku. „Vidio sam Mariannu kako trči uokolo njome u jednoj prilici.“ Okrenula sam očima. Naravno da nije imao pojma. Vjerojatno nikad nije ni oprao vlastiti veš. „Znaš li barem gdje Marianna drži stvari za čišćenje?“ Pogled mu je lebdio na mom dekolteu. Uz uzdah sam ustala na noge i otišla u potragu za spremištem. Kad sam se napokon vratila neredu u kuhinji s krpom za pranje poda u ruci, Matteo je razgovarao na telefon. Bio je nagnut nad pult s opušteno prekriženim nogama.

Pokušavala sam osluškivati razgovor dok sam brisala pod. Imala sam osjećaj da je bio o meni. „Dođi sad. Želim da se to obavi što prije.“ S tim je prekinuo poziv i ponovno se okrenuo prema meni. Naslonila sam krpu za pranje poda uz zid pa pitala. „Tko je to bio? Novi čuvar kojeg želiš da me prati?“ „Nešto poput toga. Stavit ću ti nožni monitor.“ „Što? Jesi li poludio?“ 126

„Baš suprotno, no oboje znamo da ćeš iskoristiti sljedeću priliku kako bi ponovno pobjegla, pa dok ti neću moći vjerovati da ćeš ostati sa mnom, morat ćeš nositi monitor.“ Zurila sam, potpuno ošamućena i toliko ljuta da sam se zabrinula da će mi glava eksplodirati. „Znači, priznaješ da sam zatočenica. Ipak me tako tretiraš.“ Matteo mi se približio. „Bez monitora bih te trebao zaključati u ovaj apartman, no s njim, možeš provoditi vrijeme s Arijom, šetati New Yorkom i živjeti skoro normalnim životom.“ „Pretpostavljam kako želiš da ti zahvalim na tvojoj dobroti?“ Šupak se zapravo zahihotao. „Ne. Poznajući tebe, nisam očekivao da će ti se svidjeti ideja.“ „Nikome se ne bi svidjela ta ideja! I ne poznaješ me, Matteo!“ Pomaknuo se vrlo blizu i bez upozorenja kliznuo rukom pod moju majicu, odgurnuo mi grudnjak i okrenuo mi bradavicu. Odjednom mi se središte stisnulo od potrebe. „Znam da voliš kad napravim ovo tvojoj savršenoj maloj bradavici.“ Zarežao je. Željela sam to poreći, no zbog načina na koji su me njegov palac i kažiprst zadirkivali, nisam mogla pronaći riječi. Matteove tamne oči su me gledale dok se naginjao bliže. „Znam da si vlažna. Znam da me tvoja pičkica želi iako ti to ne želiš priznati.“ Spustio se na koljena i povukao mi tajice i gaćice dolje. „Što –“ Nisam došla dalje. Nagnuo se naprijed i poljubio mi užareno meso.

Izdahnula sam iznenađeni dah. Matteo mi je oslobodio jednu nogu iz tajica i gaćica prije nego ju je podignuo i omotao je oko svog ramena. Njegove su oči pronašle moje dok mu je jezik razdvajao moje donje usne i polako ih lizao.

Drhtala sam, pritišćući usta iz straha da bi mogla proizvesti neugodan zvuk.

Matteo se odmaknuo nekoliko centimetara. „Vidiš, znao sam. Vlažna za mene.“ Rekao je grubim glasom. Utisnuo je nekoliko poljubaca u mene prije nego je počeo lagano sisati. Oči su mi se željele zaokrenuti na stražnji dio glave od ugode. „Je li ti itko to radio?“ Pitao je divlje.

Nisam mogla ni pronaći snage za laganje. Samo sam zatresla glavom 'ne'. „Dobro.“ Nagradio me nevjerojatnim poljupcem jezikom mi prateći otvor pa ga munjevito vraćajući na moj klitoris.

127

„O Bože.“ Šapnula sam.

Matteo mi je pustio dršćuće stidne usne. „Imaš savršen okus, Gianna.“ Razdvojio me i poljupcem okrznuo moj klitoris. „Želiš li da stanem?“ Stisnula sam zube. Nikad nisam ništa manje željela. Bila mi je potrebna sva samokontrola da ga ne zgrabim i gurnem mu lice na sebe. „Tretman šutnjom?“ Matteo je pitao zadirkujućim glasom prije nego me gurnuo jezikom, šaljući ubode užitka kroz mene pa mi zarobio klitoris između usana i nježno sisao.

Uzdisala sam i stiskala kuhinjski pult iza sebe trebajući nešto da me pridrži. Glava mi je pala unatrag dok je Matteo radio najsavršenije stvari svojim jezikom. Sporim me pokretima dovodio sve bliže i bliže rubu. Znala sam da će ovaj put biti još intenzivnije nego jučer. Bez da sam to namjeravala, ruka mi je uhvatila Matteovu glavu i prsti su mi se zapetljali u njegovu tamnu kosu. Matteo me nagradio palucanjem jezika po klitorisu. „Da.“ Šapnula sam. Više nisam ni marila što sam priznavala kako je ovo bio dobar osjećaj. Cijelo mi je tijelo vrištalo za olakšanjem. Bila sam toliko blizu da su mi se noge počele tresti, a dah ubrzavati. I onda je zazvonilo zvono. Trgnula sam se od iznenađenja i oči su mi poletjele prema dizalu.

Nitko nije mogao doći gore bez da mu Matteo omogući pristup.

Matteo se odmaknuo od onoga što je radio. Prsti su mi se stisnuli na njegovoj glavi. „Nemoj stati.“ Zahtijevala sam. Nisam mogla sakriti potrebu u svom glasu.

Matteo se uspravio i obrisao usta uz iritantno drski osmijeh. Nagnuo se kako bi me poljubio, no okrenula sam glavu pa su mi njegove usne okrznule obraz. „Strpljenja, Gianna. Imao sam šest mjeseci za vježbanje strpljenja, sad je tvoj red, no ne brini, pojest ću te kasnije. Imaš predobar okus kojemu se ne može odoljeti.“ Promrmljao je prije nego se odmaknuo i krenuo prema dizalu. „Trebala bi se obući. Ne želimo Sandru priuštiti predstavu.“ Nisam mogla vjerovati. Brzo sam se pokrenula kako bih natrag obukla gaćice i tajice prije nego sam oprala ruke i poravnala suknju. Krv mi je ključala od gnjeva. Matteo se podrugljivo nasmiješio dok je pritiskao gumb koji je dopuštao dizalu da stane na našem katu.

To nije bio kraj. Dvoje mogu igrati ovu igru.

128

Gianna me pokušavala ubiti pogledom. Ne da nisam dosad navikao na taj njen pogled, no morao sam priznati da me još uvijek napaljivao. Poželio sam da je Sandro pričekao nekoliko minuta duže da se pojavi, čak iako mi je njegovo ranije pojavljivanje dalo priliku da Gianni očitam lekciju. Nažalost, kažnjavao sam samog sebe koliko i Giannu svojom malom lekcijom. Imala je jebeno savršen okus. Nisam mogao dočekati da je ponovno ližem, da vrišti moje ime i provlači mi prste kroz kosu. Već sam ponovno dobivao erekciju.

Jebeš to.

Vrata dizala su se klizeći otvorila i Sandro je ušao unutra držeći crnu aktovku. „Jutro, šefe. Nadam se da nisam ništa prekinuo.“ Rekao je, očima klizeći kraj mene na Giannu. Bez obzira na njegovu pogrešku prije šest mjeseci, još je uvijek bio dobar vojnik. Najbolji uz Romera. „Nisi.“ Rekao sam uz cerek upućen prema Gianni čije su se oči još jače stisnule. Bila je dobra stvar što Sandro nije gledao ni blizu mom području međunožja jer nije bilo šanse da bih mogao sakriti nabreklinu. Ne da me jebeno bilo briga. „Hajdemo to sad napraviti.“ Rekao sam naposljetku.

Gianna je prekrižila ruke preko prsa, nekako uspijevajući podići grudi na predivan način. Zar je to radila namjerno? Nije se pomicala dok smo joj se približavali. Izgledala je kao da ne može manje brinuti, no poznavao sam je bolje od toga. Vjerojatno je pokušavala pronaći način da me natjera da platim za to što sam je zadirkivao, da ne spominjem za nožni monitor. No to si je sama zaslužila.

Sandro je sumnjičavo gledao Giannu dok smo se zaustavljali kraj nje.

Nisam ga mogao kriviti. Ponos mu je dobio dobar udarac kad su ga ona i

129

Aria drogirale i zavezale. Iako je bio previše pametan da bi pokazao svoje nesviđanje.

Pokazao sam prema barskoj stolici. „Morat ćeš skinuti tajice i sjesti.“ „Hvala na pomoći. Mogao si i prije spomenuti to za tajice i poštedjeti me mnogo muke. Promrmljala je. Jebem mu. Njen pogled me tjerao da ju poželim prebaciti preko kuhinjskog pulta i izjebati je do ludila.

Sandro se pravio da je zauzet nožnim monitorom u aktovci dok sam se naginjao prema Gianni. „Ali volio sam gledati te kako oblačiš svoje seksi tajice i voljet ću te gledati kako ih kasnije skidaš.“ Gianna je ovaj put skoro potrgala svoje tajice prije nego je sjela na barsku stolicu prekriživši svoje duge, tanke noge. U ljutnji je stisnula usnice pa se trgnula od boli. Gnjev na njenog oca mi se probio kroz rastuću požudu.

Jebemu Luca i njegova odlučnost da zadrži mir s Outfitom.

Sandro je oklijevao s nožnim monitorom u ruci i pogledao u mom smjeru radoznalim pogledom.

Nikad nikome nisam stavljao nožni monitor pa, iako sam mrzio pomisao da Sandro dodiruje Gianninu nogu, to je bio logičan izbor. Kimnuo sam. „Hajde.“ „Ispruži lijevu nogu.“ Gianna mi je uputila preziran pogled prije nego je bez protesta podigla nogu. Možda je odlučila da je to bolja opcija nego biti stalno zaključana u apartmanu ili je možda smišljala mučeničke stvari kao odmazdu. Imao sam osjećaj da bih mogao uživati u bilo čemu što je imala na pameti, čak i da joj to nije bila namjera.

Sandro je skvrčio Gianninu nogu i počeo zakopčavati mali crni monitor oko njenog gležnja. Nagnuo sam se nad kuhinjski pult kraj Gianne. Nije me pogledala. „Hoće li mi ovo pratiti i količinu alkohola?“ Pitala sam Sandra. Podignuo je pogled na nju pa na mene. „Nije me briga hoćeš li se napiti sve dok to radiš u New Yorku.“ Rekao sam. Njene su me plave oči još jednom namršteno pogledale prije nego se ponovno okrenula prema Sandru koji je provjeravao funkcionalnost monitora.

Uspravio se uz kimanje glavom. „Gotovo. Možeš je pratiti svojim laptopom, mobitelom ili bilo kojim drugim uređajem povezanim na Internet.“ 130

„Odlično.“ Gianna je promrmljala. „Hvala ti, Sandro.“ „Trebaš li još što?“ Odmahnuo sam glavom. „Ne danas. Romero je gore. Možeš se vratiti svojim ostalim zadacima.“ Sandro je ljubazno kimnuo prema Gianni prije nego se okrenuo i krenuo prema dizalu. Nakon što sam ga ispratio, vratio sam se Gianni. „I koliko ću dugo trebati nositi ovu stvar?“ Pitala je podižući nogu kako bi pobliže proučila mali crni uređaj oko gležnja. Mrzio sam vidjeti je s tom stvari. Izgledalo je krivo tako je okovati, no Luca je predložio monitor i to je bilo pametno rješenje. Gianna je bila previše promjenjiva za svoje dobro. „Dok ne odlučim da ti mogu dovoljno vjerovati da nećeš napraviti neku glupost.“ „Znači, zauvijek.“ Ponovno je spustila nogu.

Nasmijao sam se. „Ne. Više volim tvoje predivne noge bez nožnog monitora, vjeruj mi. Oslobodit ću te, te stvari što je prije moguće.“ Prstom sam pratio njeno golo koljeno pa naviše dok nisam došao do ruba njene traper suknje. Odgurnula mi je ruku i skočila s barske stolice. „Ruke k sebi.“ Rekla je slatko.

Podignuo sam obrve. „Mislio sam da želiš nastaviti gdje smo prije stali?“ Zbilja sam želio jebeno nastaviti gdje smo stali.

Prošla je kraj mene prema aparatu za kavu ljuljajući bokove na način koji me ponovno napaljivao. „Dobro mi je.“ Rekla je uz slijeganje ramenima. „Sve što trebam je šalica kave.“ Dohvatila je novu šalicu i stavila je u aparat za kavu prije nego je pogledala u mene preko ramena. „Što s tobom? Trebaš li ti što?“ Oči su joj odlutale prema dolje po mom tijelu do moje erekcije. Znao sam da se borila protiv osmijeha.

A jebem mu. Stvarno je znala kako mi uputiti zavodljiv pogled. I očito je mislila da je mogla igrati moju igru bolje od mene. „I meni je dobro.“ Prinijela je svoju šalicu do usta, uzela gutljaj pa polako polizala gornju usnu.

Zatomio sam režanje. Morao sam se naći s Lucom kako bismo prodiskutirali što sam propustio zadnjih šest mjeseci dok sam lovio Giannu, no stvarno sam želio da je mogu cijeli dan gledati i možda je nagovoriti da prijeđe jezikom po mom kurcu. Odšetao sam prema njoj i omotao pramen

131

njene kose oko kažiprsta. „Mrzim tvoju novu boju kose. Više si mi se sviđala crvenokosa.“ Gianna se odmaknula i spustila šalicu uz zveckanje. „Pa, izgledati dobro mi nije bila glavna briga dok sam bila u bijegu. Možda nisi primijetio, no lovio me ozloglašeni mafijaš.“ Nacerio sam se. „Ozloglašeni?“ Preokrenula je očima. „Ako žicaš komplimente, pričaš s pogrešnom osobom.“ Nisam joj rekao da oboji kosu natrag u svoju prirodnu boju iako sam htio.

Znao sam da ne bi to napravila ako bih je pokušao natjerati. Možda je priznanje da mi se više sviđala njena crvena kosa već bilo dovoljno da zauvijek želi ostati brineta. „Sastajem se s Lucom. Možeš provesti dan s Arijom gore ako želiš.“ Oči su joj se raširile. „Dopušteno mi je provesti dan s Arijom?“ Nakon jednog trenutka su joj se trznula usta i dodala je. „Ne da bih trebala tvoje dopuštenje da vidim sestru.“ „Ti i Aria se niste vidjele dugo vremena, pretpostavljam da imate mnogo toga za pričati.“ Pitao sam se hoće li Gianna reći Ariji o prošloj noći i što će točno reći. Inače bih je pitao je li uživala, no znao sam da mi Gianna ne bi dala iskreni odgovor. Žene se nikad nisu žalile na moje seksualne vještine, no želio sam to čuti od Gianne. Možda je Luca bio u pravu i ja jesam bio uobraženi šupak. „Možemo li sad ići gore?“ Pitala je Gianna, uzbuđenje joj je osvijetlilo lice.

To je bila prva prava reakcija koju mi je pokazala cijelog jutra. „Što kažeš na poljubac kako bi me nagovorila?“ Iznenadila me zgrabivši me za majicu, povlačeći me prema sebi i pritišćući usne na moje. Njeno seksi tijelo se oslonilo na moje i jezik joj je kliznuo u moja usta. Nisam trebao više poticaja. Uhvatio sam joj guzove, pritisnuo ih, upijajući njen uzdah dok su nam jezici plesali. Pritisnuo sam svoj tvrdi kurac u nju. Trebala je znati što mi je radila. Jebem mu. Bio sam toliko jebeno tvrd da je bilo čudo što još nisam svršio u hlače poput idiotskog tinejdžera.

Bez upozorenja se odmaknula i zarežao sam u odgovor, stisak na njenoj guzici mi se pojačao, no odgurnula mi je ruke i odmaknula se izvan mog dosega. „Želio si poljubac, dobio si svoj poljubac. Sada idemo k Ariji.“

132

Ta lija. Znao sam po njenom brzom disanju i zajapurenim obrazima da je poljubac utjecao na nju kao i na mene, no izgledala je odlučna suzbiti svoju požudu. Jednostavno ću trebati unaprijediti svoju igru, pokazati joj što zapravo znači nevjerojatan orgazam. Nakon toga, vjerojatno će mi se topiti u rukama.

Krenuo sam prema dizalu kao da me nije bilo briga. Imao sam i više nego dovoljno iskustva u skrivanju emocija pa nisam imao problema maskirajući svoju napaljenost. Pritisnuo sam gumb koji je otvorio vrata dizala i pokazao Gianni da uđe unutra. Namrštila se pa ušla u dizalo i naslonila se na zid.

Skrivajući osmijeh, pridružio sam joj se i opalio gumb koji će nas odvesti gore. Prošlo je nekoliko sekundi prije nego je Luca odobrio naš dolazak. Prije nego je oženio Ariju, bilo mi je dopušteno ići gore dizalom bez njegovog odobrenja, no otad je ponovno instalirao ručno premošćenje. Ne da sam ga krivio. Nisam želio da on ili Aria ulete dok Gianna i ja oskvrnjavamo svaki slobodni prostor u apartmanu. Dizalo se počelo pomicati i ponovno se zaustavilo već nakon nekoliko sekundi.

Aria je već čekala ispred vrata kad su se klizeći otvorila. Jedva me i pogledala prije nego je povukla sestru i odvukla je prema dnevnom boravku.

Luca je stajao uz zid prekriženih ruku. „Nema poljupca za rastanak od tvoje ženice za tebe?“ Pitao je ironično.

Aria i Gianna su se smjestile na sofu i međusobno šaputale. Romero je podignuo ruku u znak pozdrava sa svog mjesta u kuhinji. On će paziti na Ariju i Giannu dok smo Luca i ja zauzeti u Spheri. Znao je što su dvije djevojke napravile Sandru pa neće spustiti svoj gard, a čak i da to napravi, nožni monitor će me obavijestiti o Gianninoj lokaciji. „Aria zapravo isto ne izgleda previše tužno što odlaziš.“ Rekao sam kad mi se Luca pridružio u dizalu.

Otpuhnuo je nasmijavši se. „Već smo se dvaput pozdravili ovog jutra. Što s tobom? Kakva ti je bila prva bračna noć?“ Nisam mogao zaustaviti cerek. „Bolja nego tvoja.“ Lucine su se obrve podigle u tihoj sumnji. „Znači napravila je to?“ „Jest.“ Rekao sam. „I bio sam joj prvi.“ „Ona ti je to rekla?“ Luca je sumnjivo pitao. „Ne, nije. Bila je bijesna što sam saznao. No nije bilo načina na koji je to mogla sakriti.“

133

„Dobro za tebe.“ Rekao je Luca tapšajući mi rame. „Pa zanima li te još uvijek ili si došao pameti sad kad ti kurac više ne upravlja mislima?“ Pokazao sam mu prst. „Zašto misliš da mi kurac više nije glavni?“ Luca je uzdahnuo. „Kako želiš, no nemoj mi doći jadikovati kad te počne živcirati.“ Dizalo se zaustavilo i otvorilo se u podzemnu garažu. „Hajdemo se sada fokusirati na posao. Potratio si dovoljno vremena. Sad trebam tvoju punu pažnju.“ „Ne brini.“ Rekao sam, no imao sam osjećaj da neće biti lako izbaciti Giannu iz glave. Slika njenog golog tijela poda mnom mi se urezala u mozak i nisam baš bio previše voljan pustiti je.

Aria me vukla prema sofi, dalje od Luce i Mattea. Sjele smo i Aria je posegnula prema mojoj natečenoj usnici uz mrštenje. „Ne mogu vjerovati da te otac tako jako udario.“ „Već je to prije radio.“ Promrmljala sam.

Romero nas je gledao iz kuhinje. Stvarno sam se pitala kako je mogao podnijeti biti zarobljen u ovom penthouseu s Arijom cijeli dan. Sumnjala sam da se mnogo vojnika prijavilo za taj posao.

Nakon trenutka, Aria se nagnula prema meni šapćući. „Jesi li dobro?

Kako je bilo sinoć?“ Bacila sam pogled u smjeru Luce i Mattea, no oni su već nestali u dizalu i otišli Bog zna gdje. „Gianna?“ „Dobro sam.“ Rekla sam šaljući sestri umirujući osmijeh. Izgledala je kao da nije baš puno spavala ove noći. Zar ju je briga za mene držala budnom? „I? Kako je bilo? Jesi li spavala s Matteom?“ Nasmijala sam se. Aria me podsjetila na sebe nakon Arijine prve bračne noći. Bila sam strahovito zabrinuta za nju. „Nemoj zvučati toliko zabrinuto.

Stvarno sam dobro.“ Bila sam neobično dobro. Možda i predobro. Bilo mi je lako pronaći put natrag u svoj stari život, kao da se život koji sam pokušala voditi prethodnih nekoliko mjeseci nije baš uklapao. Ovog jutra se nisam 134

brinula gdje sam bila, nisam se trebala podsjećati svog trenutnog pseudonima. Ponovno sam bila ja. „Ne izgledaš dobro. Molim te, reci mi što se dogodilo. Jučer sam izluđivala Lucu svojom brigom.“ To me natjeralo na osmijeh. Sve što je kvarilo Lucino raspoloženje me tjeralo na osmijeh. „Spavala sam s Matteom.“ Sjećanje mi se vratilo na osjećaj njega u meni, na njegov intenzivan pogled, njegovo snažno tijelo, dodir i moje se središte ponovno stisnulo. Nisam bila sigurna kako bih mogla zaustaviti tijelo da bude tako željno Matteove pažnje, no znala sam da sam trebala otkriti način ako sam ikad željela držati neku vrstu moći u ovom braku. „Izgledaš kao da ti nije smetalo.“ Aria je rekla uz zadirkujući osmijeh. „Kao što si rekla, Matteo dobro izgleda i zna što radi pa nije bilo loše.“ „Je li primijetio da nisi prije spavala ni sa kim drugim?“ „Da. Bila si u pravu. Pakleno je boljelo. Bio je tako prokleto samodopadan zbog toga. Stvarno želim da nije otkrio. Osjećam kao da sad ima više moći nada mnom nego što misli.“ Aria je odmahnula glavom. „Moraš prestati razmišljati na taj način. Ti i Matteo morate pronaći način da se slažete sad kad ste vjenčani. Dobra je stvar to što zna istinu.“ „Matteo ni meni zapravo ne olakšava. Uvijek je tako arogantan. I on je taj koji je počeo s igricama. I znaš li što je još napravio?“ Podigla sam nogu s glupim nožnim monitorom. Još uvijek nisam mogla vjerovati da mi je Matteo zapravo stavio tu stvar na tijelo, kao da sam pas koji treba ogrlicu. Naravno, s njegovog gledišta je to vjerojatno bilo normalno napraviti. Naposljetku, bio je kontrolirajući, posesivni, moći gladan ubojica, no to nije značilo da mi se sviđalo.

Aria se namrštila. „Znam. Luca mi je to jutros spomenuo. Bila je to njegova ideja.“ Napravila je pauzu uz ispričavajući izraz na licu. „Pokušala sam ga odgovoriti od toga, no rekao je da ne želi riskirati više konflikata s Outfitom tako što će ti dopustiti da slobodno lutaš.“ „Kao da bi otac ili bilo tko drugi u Outfitu više mario ako opet pobjegnem. Više nisam njihov problem, sjećaš se?“ Promigoljila sam prstima pokazujući svoj vjenčani prsten.

135

„Luca i Matteo bi izgledali slabo ako ponovno uspiješ pobjeći i to bi im oslabilo položaj. Situacija između New Yorka i Chicaga u posljednjih nekoliko mjeseci nije baš bila glatka.“ „Zbog mene?“ „Ne samo zbog tebe.“ Rekla je Aria. „Luca i Dante se baš i ne slažu. Oboje su alfe koji nisu navikli raditi s jednakima.“ „Pretpostavljam da ne znaš način kako se riješiti ove stvari?“ Podvukla sam prst pod svoj crni okov. „Ne. Zar je jako neudobno?“ Slegnula sam ramenima. „Zapravo ne, no mrzim ga. I mogu se pozdraviti s kratkim suknjama i haljinama osim ako ne želim da svi pomisle da sam kriminalka.“ Aria mi je nježno dotaknula ruku. „Sigurna sam da će ga Matteo brzo skinuti.“ „Sumnjam u to.“ Da sam bila on, ne bih si vjerovala u bližoj budućnosti.

Vjerojatno nikad.

Arijine su oči ponovno poletjele prema mojoj kosi. To je radila otkad me prvi put vidjela s novom bojom kose.

Prešla sam dlanom preko kose. „Mrziš je, zar ne?“ „Nisam navikla na nju. Možda ću se priviknuti. No nedostaje mi tvoja crvena kosa.“ „I meni.“ Rekla sam. „Matteo isto mrzi moju smeđu kosu.“ „Nemoj mi reći da ćeš ostati brineta jer ga želiš živcirati.“ Pitala je Aria znalačkim pogledom.

Nisam bila toliko djetinjasta. To bi mi možda bila reakcija prije šest mjeseci, no bijeg mi je pomogao odrasti. Ne bih ostavila kosu obojenu u boju koja mi se nije sviđala samo kako bih živcirala Mattea. Postojali su drugi načini kako bih mu mogla zagorčati život i nadala sam se istražiti ih što je više moguće. „Vratit ću je u prirodnu boju čim budem mogla. Misliš li da će Matteo poludjeti ako napustimo apartman u potrazi za frizerom?“ „Vjerojatno. Vjenčani ste manje od dana. Možda bi se barem danas mogla pokušati ponašati najbolje što možeš.“ „Pokušat ću.“ Rekla sam sarkastično.

Aria je ustala. „Skoro je vrijeme ručka. Hajdemo uzeti nešto za jelo pa ću nazvati svoju frizerku i pitati je može li doći ovdje i srediti ti kosu, može?“

136

Odgurnula sam se na noge. „Izvrsno. Umirem od gladi.“ Pratila sam Ariju prema kuhinji. Romero je spustio mobitel na pult pažljivog pogleda i položaja dok smo prilazile. Sandro ga je vjerojatno upozorio na nas. To me podsjetilo na nešto što sam željela pitati Ariju otkad sam pobjegla. Čekala sam dok nije završila poziv s frizerkom i složila nam salatu prije nego sam načela temu. „Jesi li upala u mnogo nevolje s Lucom jer si mi pomogla?“ Tiho sam pitala. Nisam željela da nas Romero sluša. Izgledao je dovoljno zauzeto razgovarajući na telefon, vjerojatno s Matteom ili Lucom koji su nas provjeravali.

Arijin izraz lica je otvrdnuo. „Isprva je bio ljutit, no oprostio mi je. Mislim da je shvatio da ga nikad ne bih napustila.“ Ona i Luca su izgledali dovoljno sretni, no nekad je vanjski prikaz varao i nisam bila potpuno sigurna da je Aria govorila istinu. Ne bi rekla nešto što bi me navelo da se osjećam krivom. „Jesi li sigurna?“ „Nije li to moja rečenica?“ Pitala je zadirkujući.

Nacerila sam se. „Naučila sam jednu ili dvije stvari.“ „Dobro da znam.“ „Ima još nešto što sam se pitala.“ Rekla sam tiho. „Kako me Matteo pronašao?“ „Luca zapravo nije razgovarao sa mnom o potrazi. Znao je da bih te upozorila. Misliš li da bi mogao biti blog? Mislim da je Luca provjerio moj laptop. Pokušala sam te upozoriti.“ „Pokušavala sam ne spominjati lokacije u mojim objavama na blogu.

Možda su mogli pratiti moju lokaciju kroz blog? Tko zna.“ Zazvonilo je zvono. Romero je krenuo prema dizalu prije nego smo se Aria ili ja mogle pomaknuti. „Hoće li nas ikad pustiti na miru?“ Pitala sam kad je bio izvan dosega glasa. „Ne ubrzo.“ Rekla je Aria uz slijeganje ramenima. Ustala je sa stolice kako bi pozdravila ženu u četrdesetima koja je ušla u penthouse s dvije ogromne torbe. Aria me predstavila svojoj frizerki i pet minuta kasnije smo postavili stolicu u kupaonici, a kosa mi je bila premazana kremom koja mi je trebala vratiti kosu u prirodnu boju, ne odmah, no nakon nekoliko tretmana.

Srećom, bilo mi je dopušteno šetati uokolo dok je boja reagirala s mojom kosom. Aria mi je posudila svoj laptop i smjestila sam se na stol u 137

blagovaonici. Sa strahom sam pretražila njemačke stranice za kakvim vijestima o ubojstvu u Münchenu. Nije mi trebalo dugo da pronađem tragove. Moje bivše cimerice su se morale na neko vrijeme odseliti, a sumnjala sam da će se vratiti u apartman gdje je Sid pronašao svoj kraj.

Novine su spomenule mene, odnosno moj pseudonim Gwen i da je policija tragala za njom jer je bila svjedok. Hvala Bogu, nije bilo moje fotografije.

Uvijek sam bila oprezna da se ne pojavim ni u kakvim fotografijama. No bila je fotografija Sida sa svojom gitarom. Želudac mi se zgrčio od tuge i žaljenja.

Aria je stavila ruku na moje rame. „Ne bi to trebala čitati. Ništa ne možeš učiniti, Gianna.“ Polako sam zatvorila laptop. Bila je jedna stvar koju sam mogla napraviti.

Mogla sam reći policiji tko je bio odgovoran za Sidovu smrt kako bi njegova obitelj pronašla mir, no to je bilo nešto što ne bih nikad napravila. Postojala su određena pravila koja ni ja neću prekršiti. Nisam bila glupa ili suicidalna.

Arijin zabrinuti pogled me nije napustio dok sam se okretala kako bih oprala kosu. „Dobro sam.“ Prošaptala sam, no izgleda da mi nije povjerovala, a nisam ni ja. Posljednja dvadeset i četiri sata su bila kovitlac emocija i promjene. Jedva sam imala nešto vremena osvrnuti se na sve što se dogodilo i nisam bila sigurna da sam to željela. Možda je Aria bila u pravu i da bih trebala nastaviti dalje i ostaviti prošlost iza sebe. Problem je bio taj što nisam bila sigurna da mogu. Nisam li to dugovala svojoj savjesti i Sidu da pokažem malo otpora, da se samo ne opustim u svoj novi život s Matteom kao da se ništa nije dogodilo?

138

Kad smo se Luca i ja te noći vratili u njegov penthouse, osjećao sam se kao da me pregazio jebeni vlak. U posljednja tri dana nisam uhvatio više od četiri sata sna. U trenutku kad sam ugledao Giannu, svaka pomisao na umor je isparila u zrak. Kosa joj više nije bila smeđa. Nije bila crvena kakvu je imala prije nego je pobjegla, no bila je blizu i izgledala je jebeno savršeno čak i s natečenom usnom.

Ipak, osjetio sam da nešto nije bilo u redu. Nakon večere s Arijom i Lucom, vratili smo se u svoj apartman. Gianna je požurila u sobu kao da nije mogla dočekati da se makne od mene; nažalost po nju, to je ionako bila soba u kojoj sam je želio. Pratio sam je i zatvorio vrata uz tresak. Gianna mi je uputila iritirani pogled, no nije ništa rekla. Umjesto toga mi je okrenula leđa i kopala po ladicama. Prišao sam joj, omotao ruke oko njenog struka i povukao je uza se. „Previše razmišljaš. Zašto mi ne dopustiš da ti odvratim pažnju?“ Usisao sam kožu preko njene žile kucavice u usta. Na prvu se ukočila, no onda se opustila uz mene. „Kako znam da se nećeš opet igrati sa mnom?“ Glas joj je imao čudan prizvuk, no nisam bio raspoložen razgovarati o emocijama.

Poljubio sam je niže preko ključne kosti i spustio ruku niže, obuhvaćajući joj pičkicu preko odjeće. Izvila je tijelo prema meni. Podsmjehnuo sam se uz njenu kožu. Mirisala je na cvijeće i svoj vlastiti divan miris. „Ne brini. Želim te kušati cijele noći. Želim da svršiš opet i iznova.“ Drhtala je uz mene pa je spustila ruku na moju pritišćući je čvršće uza se.

Ispustila je pohlepan zvuk u dubini grla. Polizao sam joj rame dok su mi prsti klizili pod njenu suknju i gaćice te okrznuli njene vlažne nabore. Zatomio sam jecaj na osjećaj njenog uzbuđenja. Bila mi je potrebna sva moja 139

samokontrola da ne gurnem odmah jezik u njenu pičkicu. Razdvojio sam joj baršunaste usne, okrznuvši vršcima prstiju preko njene skliske kože prije nego sam gurnuo prst u nju. Nagnula je glavu unatrag na moje rame u isto vrijeme kad je posegnula unatrag i uhvatila mi kurac preko hlača. Zarežao sam pa se potisnuo u njen dlan.

Gurnuo sam još jedan prst u nju. Jebem mu, bila je tako uska. Njeni unutarnji zidovi su mi stiskali prste poput škripca. Nisam mogao dočekati da ih zamijenim svojim kurcem. Bio sam previše napaljen da bih bio spor ili nježan. Jebao sam je prstima, uživajući u osjećaju njenih sokova na svojim prstima i zvukovima koji su izlazili iz njenih usta. Pomicala je kukove u ritmu s mojim potiscima, a njen stisak na mom kurcu se pojačao gotovo do boli.

Osjećaj je bio jebeno fantastičan. Palcem sam prelazio preko njenog vlažnog čvorića ugode. „Bože, da.“ Uzdahnula je, tijelo joj se ukočilo uz mene. Nastavio sam potiskivati dok se orgazam kotrljao kroz nju. Kad se opustila, podignuo sam ju na ruke i odnio je u krevet. Nisam joj dao vremena za odmor. Spustio sam joj suknju i gaćice i popeo se među njene noge razdvajajući ih. Očima sam upijao njenu veličanstvenu pičkicu, svjetlucavu i savršeno ružičastu. Za razliku od nekih djevojaka, Gianna nije bila sramežljiva zbog svog tijela. Nije pokušala sakriti grudi ili pičkicu od mene. Pustila me da joj se divim vraćajući mi pogled bez oklijevanja. Bila je jebeno savršena.

Spustio sam glavu ne skidajući pogled s nje. Ukočila se kad su mi usne skoro dotaknule njene nabore, no zaustavio sam se kako bih duboko udahnuo njen opojan miris. Gianna je izbacila usnu, tihi zahtjev koji me natjerao na cerek. Nije me bilo potrebno nagovarati. Napravio sam dug pokret jezikom od njene uske rupe do savršenog ružičastog klitorisa. Kurac mi se trznuo u odgovor na njen žestok okus. Jebem mu. Navalio sam lickajući i grickajući. Nagradila me zadihanim jecajima. Prsti su joj se zakopali u plahte dok se nije počela vrpoljiti na krevetu. Uzeo sam si vremena dovodeći je blizu samo kako bih je ponovno udaljio. Giannino je stenjanje prešlo u jecanje. Gledati njeno tijelo kako se izvija u ekstazi je bio najbolji prizor na svijetu. Moja je erekcija bila skoro bolna. Kad se Gianna spustila sa svog vrhunca, pustio sam je i brzo sišao s kreveta.

Trebao sam je jebati sada ili ću sići s uma. Izvukao sam se iz hlača i bokserica, no nisam se zamarao s majicom. Gianna me iznenadila kad je kleknula na krevet i omotala prste oko mog kurca. Njene su plave oči bile 140

skoro izazovne kad je spustila usta i zatvorila usne oko moje dužine.

Zastenjao sam i prstima odmaknuo kosu s njenog lica kako bih imao bolji pogled na njena usta kako uzimaju moj kurac. Skoro sam baš tada svršio, no nekoliko mentalnih trikova me vratilo na pravi smjer. Gianna mi je pušila, isprva polako, a potom brže, njene su se ružičaste usne rastezale preko moje širine. Želio sam joj svršiti u usta dok me tako gleda odozdo, no još sam više želio ponovno osjetiti njenu pičkicu. Okružila mi je vrh jezikom pije nego me uzela skoro do kraja dok nisam dotaknuo stražnji dio njenog grla.

Onda se naglo odmaknula i obrisala usta. Podigla je obrve. „Kako ti se sviđa kad netko tako stane?“ Nasmijao sam se. Zar me pokušavala natjerati da platim za ono jutros?

Odabrala je krivo vrijeme. Popeo sam se na nju uz zločesti osmijeh i pritisnuo erekciju uz njen vrući otvor. Oči su joj se raširile, no nisam joj dao vremena za reakciju. Zakačio sam ruku ispod njene noge i još je više razdvojio prije nego sam počeo kliziti u nju. Još je uvijek bila uska i licem joj je prošao izraz neugode na moj upad. Još sam više usporio ulazeći u nju i dajući joj vremena da se navikne na moj kurac. Jučer nisam bio oprezan jer nisam znao istinu, no danas sam želio da svrši sa mnom u sebi. Pažljivo sam joj gledao lice dok se nisam kompletno smjestio u njen uski tunel. Na trenutak sam se zaustavio.

Uhvatila mi je ramena, izazov joj se vratio u pogled. „Zar ćeš ostati ovako ili ćeš se ikad početi kretati?“ „O, pomaknut ću se.“ Naglasio sam svoje riječi kratkim eksperimentalnim potiskom da vidim kako će reagirati. Ovog puta nije bilo znaka neugode i bilo mi je jebeno drago. Morao sam je sada jebati i nisam se želio suzdržavati. Zadržavajući pogled na njenom licu, uhvatio sam brzi ritam, ne tako snažan kako bih volio, no Gianna je vjerojatno još bila osjetljiva iako ne bi to priznala. Bila je uska, stiskala se oko mog kurca na način koji ti je oduzimao pamet. Svaki jecaj koji sam izvukao iz njenih usana se osjećao poput jebene pobjede jer je bilo očito da ih je pokušala zadržati. Promijenio sam kut i ušao još dublje u nju. Još jedan jecaj je pobjegao van.

Posegnuo sam između nas pritišćući prste na njen klitoris. Trebao sam da svrši. Vlastiti mi je orgazam bio blizu, a nije bilo jebene šanse da ću svršiti prije nje.

Potiskivao sam snažno i duboko i Giannine su se oči širom otvorile, lice joj se izvijalo od ugode. Uhvatila mi je leđa, noktima mi grebući kožu i onda sam puknuo. Jebao sam ju još snažnije gubeći svaki komadić kontrole.

141

Požuda mi je zamaglila vid dok sam se prolijevao u nju. Režao sam uz njen klizav vrat udišući njen miris dok sam se trošio u njenoj pičkici. Gianna je teško disala kad mi se tijelo smirilo. Podignuo sam glavu i nasmiješio se njenom zajapurenom licu čak i kad se namrštila. Bilo je skoro preslatko da je još uvijek pokušavala glumiti.

Polako sam se izvukao iz nje. Trgnula se pa brzo to zamaskirala. „Osjetljiva?“ Pitao sam dok sam se smještao kraj nje. Dodirnuo sam joj trbuh. Nije me odgurnula, samo je slegnula ramenima u odgovor.

Približio sam joj se i poljubio joj mjesto točno ispod uha. „Zar te seks zanijemio?“ „Samo se nadaj.“ Promrmljala je, glas joj je bio sporiji i opušteniji nego inače. „Ne, to bi bilo dosadno. Stvari koje izlaze iz tvojih usta su zabavnije nego što misliš.“ Pogledala me. „Drago mi je da te zabavljam.“ „I meni.“ Kao i prošle noći sam čekao da zaspi prije nego sam se opustio. Nisam bio siguran hoće li se to ikad promijeniti.

Sljedećih nekoliko dana smo pratili istu rutinu sve do jedne noći kad Giannino disanje nije usporilo kao inače. Bio sam jebeno umoran i brzo sam gubio borbu s pospanošću. „Uvijek me čekaš da zaspim prva.“ Rekla je u tamu preplašivši me.

Naravno da je primijetila. „Nekad zaboravim koliko toga primjećuješ.“ Okrenula se licem prema meni u mraku. Mogao sam razaznati bjelinu njenih očiju i konture njene glave, no ne više. „Zašto?“ „Ja sam oprezni gad.“ „Misliš li da bih te ubila u snu?“ Bilo je jako teško pročitati njene emocije bez da joj vidim izraz lica i to sam jebeno mrzio. „Jesi li razmišljala o tome?“ Trebalo je zvučati kao šala, no izašlo je previše ozbiljno. „Ne, ne mogu podnijeti pogled na krv.“ „To je jedini razlog zašto nemam jedan od vlastitih noževa zabodenih u leđa?“ 142

„Ne. Ubiti tebe neće me izvući iz ovog apartmana. Ne znam šifru za dizalo.“ „To je olakšanje.“ Promrmljao sam. Nisam bio siguran je li me zadirkivala ili ne. „Ne izgledaš tako nesretno u našem braku.“ „Vjenčani smo tek nekoliko dana i nikad te nema uokolo, to je plus. I možda sam dobra glumica.“ „Pretpostavljam da je dobro što ti onda ne vjerujem.“ „Da.“ Rekla je ozbiljno. „Pretpostavljam da me želiš uplašiti?“ Rekao sam u polaganom šaptu, naginjući se toliko blizu njoj da sam mogao osjetiti njen dah na obrazu. „Ne mislim da postoji nešto ili netko tko bi mogao tebe uplašiti.“ Odgovorila mi je šaptom. „Svatko se nečega boji. Zašto bih ja bio drukčiji?“ „Jer si ti najstrašnija osoba koju znam.“ Zaustavio sam se. Nije zvučala kao da se šalila. „Zar me se bojiš?“ Tišina mi je bila odgovor.

Posegnuo sam za njenom rukom. „Gianna?“ „Da.“ Došao je njen pospani odgovor. „Zašto?“ No njeno se disanje usporilo. Zaspala je. Što sam ja trebao napraviti s njenim priznanjem? Nikad joj nisam dao razlog da me se boji. U redu, vidjela me da radim neka strašna sranja, no nikad nisam napravio nešto njoj. Nakon toga mi je trebalo dugo vremena da zaspim.

Sljedećeg dana, Gianna nije spominjala naš razgovor od prošle noći. Imao sam osjećaj da je mrzila što je bila iskrena. Nikad ne bih izbjegavao neku temu, no nisam je ponovno pitao zašto me se bojala. Nisam bio siguran želim li znati.

Gianna je nastavljala dirati usnu tijekom doručka. Više nije bila natečena. „Daj mi da vidim.“ Rekao sam odgurujući joj ruku. „Mislim da možemo izvaditi šavove.“ Namrštila se. „Sada?“ „Bojiš se?“ Pitao sam jer si nisam mogao pomoći.

143

„Ne, naravno da ne.“ Rekla je. Pitao sam se je li mislila na više osim šavova. Ustao sam i poveo je u kupaonicu gdje sam držao svoj medicinski pribor. Gianna ovog puta nije protestirala kad sam je podignuo na stol za čišćenje i stao između njenih nogu.

Uzeo sam male škare iz pribora. „Otvori usta.“ Napravila je to, no poslala mi je upozoravajući pogled kao da je mislila da sam imao nešto nastrano na umu. Nacerio sam se i poljubio joj uho. „Znaš kako djeca uvijek dobiju slatkiš kao nagradu nakon posjeta liječniku?“ Preokrenula je očima, no nije mi odgurnula ruku kad sam je pritisnuo za središte preko traperica. „Budi dobra cura i bit ćeš nagrađena.“ Povukao sam se unatrag, uživajući u mrgodnom izrazu na Gianninom licu. Nije dobila priliku za odgovor jer sam počeo raditi na njenim šavovima.

Nije potrajalo dugo, a Gianna se trgnula tek dvaput. „Gotovo.“ Rekao sam spuštajući škare i pincetu. „Želiš li sada svoju nagradu?“ Protrljao sam joj pičkicu.

Zurila je. „Samo moraš reći riječi.“ Pritisnula je usne. „Ne?“ Rekao sam odmičući se korak unatrag i prestavši je dodirivati. „Kao da te trebam za to.“ Rekla je sarkastično pa otkopčala traperice i gurnula ruku unutra.

Izdahnuo sam dok sam gledao njene prste kako se pomiču ispod tkanine. „Jebem mu.“ Stao sam do nje i povukao joj traperice i gaćice niz noge.

Gianna se nije prestala milovati. Njeni su tanki prsti hitro trljali klitoris dok me gledala kroz stisnute oči. To je bila najseksi stvar koju sam ikad vidio. „Malo šire otvori noge.“ Naredio sam joj. Na moje iznenađenje, Gianna se pokorila. Oči su joj bile zasjenjene požudom dok se zadirkivala. K vragu, mogao sam vidjeti kako je bila mokra.

Naslonio sam se uz zid, otkopčao zaporak i izvukao kurac. Gianna se još brže dirala kad sam omotao dlan oko svoje erekcije i počeo drkati. „Ovo je sjebano.“ Šapnula je. Nije skidala pogled s mog kurca, a ja nisam mogao skinuti pogled s njenih prstiju koji su obrađivali njeno ružičasto središte. „Koga briga?“ Zarežao sam. „Gurni prst u pičkicu.“ Stavila je jedan prst u svoj uski otvor. „Još jedan.“ Zatražio sam.

144

Jedva da je oklijevala. No više nisam mogao jebeno podnijeti. Zaletio sam se unaprijed, odgurnuo joj ruku u stranu i zakopao se duboko u nju. Drhtala je oko mene dok se orgazam kotrljao kroz nju. Nakon nekoliko potisaka i ja sam svršio. „Ovo je tako sjebano.“ Ponovno je rekla, glasom otežanim od seksa.

Još se nisam izvukao iz nje. Umjesto toga sam naslonio čelo na njeno rame i hvatao dah. „Sjebano je dobro.“ „Znala sam da ćeš to reći.“

„Ova stvar je tako jebeno naporna.“ Rekla je nakon još jedne runde seksa te večeri, mašući nogom s nožnim monitorom po zraku. I mene je smetalo nekoliko puta kad sam došao u kontakt s njim tijekom seksa, no ne bih riskirao skidajući ga. Ne samo da bi Luca poludio, već bih i ja morao nonstop nadgledati Giannu bez monitora. „Naviknut ćeš se.“ Pokušao sam ju povući prema sebi, no izmaknula se pomičući se na rub našeg kreveta. „Nema maženja sve dok moram nositi ovu stvar.“ Rekla je.

Nasmijao sam se. „U redu je sve dok ne zabraniš seks.“ „Možda ću to i napraviti.“ Spustio sam ruku s njenog trbuha i prešao prstom preko njenog klitorisa. „Zašto bi se tako željela kazniti?“ „Ti si arogantni gad. Možda misliš da ti je kurac čaroban, no dopusti mi da ti nešto kažem: nije.“ Nije mi odgurnula ruku s mjesta gdje sam je gladio.

Možda nije primijetila, no ipak je malo jače raširila noge kako bi mi pružila bolji pristup. Lagano poput perca sam pratio njene meke nabore. Volio sam njenu svilenkastost i način na koji je njeno tijelo reagiralo na mene. Nisam pojačavao pritisak, samo sam lagano prešao vršcima prstiju preko njene pičkice. Još je vjerojatno bila preosjetljiva pa sam morao biti pažljiv ako sam je želio navesti prema još jednom vrhuncu. Usne su joj se razdvojile i disanje joj se tek neznatno ubrzalo. Nagnuo sam se preko nje i usisao bradavicu u usta. Pogurnuti je preko ruba mi je ovaj put bilo još bolje jer nisam bio zauzet vlastitom požudom. Mogao sam se potpuno fokusirati na Giannu, njeno otežano disanje, zamagljene oči, ukrućivanje bradavica dok se prepuštala orgazmu.

145

Nisam ni mario kad mi je kasnije Gianna okrenula leđa pokušavajući me kazniti tako što mi neće uzvratiti. Dobio sam što sam želio. „Shvaćaš da je seks sve što postoji između nas, zar ne?“ Rekla je ljutito. „Seks je važan.“ „Sigurno, no nije jedini.“ „Nije jedini.“ Rekao sam iživcirano. „Da, jest i nikad neće biti više od toga. Ne misli da mi se sviđaš jer mi se sviđa jebati se s tobom.“ „Hvala na upozorenju.“ Zarežao sam.

Još sam bila živčana na samu sebe za doručkom, posebno jer je Matteov izraz bio previše samodopadan usprkos mojim grubim riječima. Možda je mislio da sam se šalila, a možda nije mario.

Tijelo mi je imalo vlastiti um, uvijek željno njegovog dodira. Nije pomagalo ni to što je Matteo izgledao poput muškog modela sa svojom bijelom košuljom i raščupanom crnom kosom. Bio je hodajući seks i znao je to. „Pozvani smo na večeru kod jedne od vodećih obitelji ovog tjedna pa biste ti i Aria vjerojatno trebale ići kupiti haljine.“ Ispustila sam žlicu s jogurtom. „Želiš da prisustvujem društvenom događaju s tobom?“ Nisam mogla vjerovati da me želi tako brzo odvući u javnost. Bili smo vjenčani dva tjedna i tračevi su sigurno još uvijek bili veliki. „Svi će mi pričati iza leđa.“ Matteo je slegnuo ramenima. „Boli me briga što oni misle i znaju bolje nego da kažu bilo to pred tobom ili preda mnom.“ „Poznajem te žene, neće propustiti priliku da nekoga blate, posebno mene.“ „Ignoriraj ih. Nije kao da je njihovo mišljenje važno. Uvijek će govoriti sranja o tebi. To je sve što one rade.“ Nije me bilo briga što su govorile, no nikad nisam uživala u društvenim funkcijama i sumnjala sam da bi se to moglo ubrzo promijeniti. „Znam, no mrzim ta okupljanja. Sve u vezi toga je lažno. Ljudi koji ne bi oklijevali gurnuti ti nož u leđa ti se smješkaju ako se nadaju da mogu iz toga nešto izvući.“ 146

Dugo sam vremena mislila da sam bila antisocijalna i samo nisam voljela biti u većim grupama ljudi, no tijekom mog vremena u bijegu, prisustvovala sam nekoliko zabava i nikad se nisam osjećala da ne pripadam. Iako sam se tada pravila da sam netko drugi, još sam se uvijek osjećala više svojom nego ikada oko ljudi u našem svijetu. „Naviknut ćeš se na njih.“ „Ne želim. Zato sam i pobjegla.“ Matteo mi je pretraživao lice s zainteresiranim izrazom pa su mu se usne trznule. „Znači, nisi pobjegla samo od mene?“ „Ne laskaj si. Ti si definitivno bio jedan od glavnih razloga.“ „No ne jedini razlog.“ Preokrenula sam očima i uzela još jedan gutljaj kave. „Moram li stvarno prisustvovati večeri?“ Matteo je ustao sa stolice i preplašio me brzim poljupcem u usta. „Da. Neću sam patiti kroz to sad kad imam suprugu koja može podijeliti moju muku. Samo radi što i ja kad moram razgovarati s idiotima, zamisli kako bi se osjećala da im odrežeš glave.“ Usprkos tome koliko sam ga puta pokušala odgurnuti od sebe, Matteo je izgledao odlučan da stvari između nas uspiju. Zašto je morao biti tako tvrdoglav? Zar se nije mogao već umoriti od mene i dati mi priliku da pobjegnem? „Lako je tebi reći, no nemamo svi mi naviku ubijanja ljudi.“ Slike Sida su ponovno željele isplivati na površinu mog mozga, no nisam ih mogla podnijeti u ovom trenutku i otjerala sam ih. „Onda zamisli kako bi bilo gledati mene kako ubijam ljude koji te živciraju. Kao tvom suprugu, ionako mi je dužnost ubiti tvoje neprijatelje.“ Matteo se nasmijao svojim drskim osmijehom, oči su mu zasvijetlile humorom. Želudac mi je zadrhtao na zastrašujući način i brzo sam otrgnula pogled s njega i ispraznila šalicu. „Ići ću gore do Arije i porazgovarati s njom o tome da odemo u šoping.

Naposljetku, trebam biti dobra supruga.“ Rekla sam zadirkujuće, no nekako je osjećaj bio kriv. Moje emocije su me zbunjivale, sve u mojoj novoj situaciji jest. „Vjerojatno bi si trebala kupiti neku novu odjeću.“ Rekao je Matteo dok je stavljao svoju futrolu za pištolj. „Je li to zapovijed?“

147

„Nisam znao da je potrebno narediti ženi da kupi odjeću. Nije li to tvoj omiljeni hobi?“ „Zbilja?“ Skoro sam se nasmijala. „Nisu sve žene iste.“ „Oh, znam.“ Ponovno taj njegov osmijeh.

Pogled mi se zadržao na njegovom pištolju pokušavajući se podsjetiti da je to ono tko je on bio. Osmijeh koji je tjerao da mi trbuh zadrhti je bila samo maska.

Naglo sam ustala. „Tebe i Luce neće biti cijeli dan?“ „Zašto? Imate li ti i Aria isplaniran još jedan bijeg?“ „Haha.“ Promrmljala sam pa podigla nogavicu traperica, otkrivajući crni nožni monitor. „Ne mogu, sjećaš se?“ „To te ne zaustavlja da radite planove. Nemoj mi reći da još uvijek razmišljaš o bijegu?“ Pomislila sam lagati, no umjesto toga sam se odlučila na istinu. „Naravno da razmišljam o tome. Zar si mislio da bi me dobar seks i prsten oko prsta mogli natjerati da promijenim mišljenje?“ „Samo dobar, ha?“ Šmrknula sam i krenula prema dizalu. Matteo mi se pridružio unutra spuštajući oči na moju ruku. „Nosiš svoj prsten. Mislio sam da ćeš ga baciti prvom prilikom.“ Pogledala sam dolje na zlatni obruč s redom dijamanata. „Jesi li ga nosio cijelo vrijeme dok si me lovio?“ Matteo se podrugljivo nasmiješio kao da je znao da izbjegavam pitanje, a to sam i radila. Nisam ni pomislila da bih ga bacila. Bilo bi šteta. Barem sam se nadala da je to jedini razlog. „Naravno.“ Rekao je. „Uvijek sam znao da ću te naposljetku uhvatiti i znao sam da ću te učiniti svojom ženom prije nego ponovno pobjegneš.“ Njegovo samopouzdanje je bilo nesnosno. Isto je tako bilo nevjerojatno seksi. Bilo mi je drago da su se vrata dizala otvorila i mogla sam otići od Matteovog osmijeha i vlastitih neželjenih misli. Luca je prošao kraj mene jedva s kimanjem glave i pridružio se bratu u dizalu.

Arijina dobrodošlica je bila mnogo toplija. Cijelo lice joj je sjalo dok se kretala prema meni i zagrlila me. „Još uvijek ne mogu vjerovati da mi živiš tako blizu. Stvarno mi je nedostajalo imati te za svoju pouzdanicu.“

148

„Pretpostavljam da ovdje nema mnogo pouzdanih žena.“ Rekla sam, krv mi je vrila kad sam se sjetila kako je Lucina sestrična Cosima prevarila Ariju kako bi pronašla Grace i Lucu. „Sad kad si ovdje, nije me briga.“ Aria je pogledala u svoj elegantni zlatni sat. „Što kažeš na to da sad odemo na kavu pa onda u šoping? Luca je rekao da smo svi pozvani na Bardonijevu božićnu zabavu.“ Uzdahnula sam. „Da. Matteo mi je rekao da moram prisustvovati.“ „Barem možemo patiti zajedno. Vjeruj mi, Luca isto nije previše oduševljen pozivnicom. Bardoni želi da njegov sin postane Lucin Consigliere jer su u prošlosti Consiglieri uvijek bili neki od Bardonija, no Luca želi Mattea i nikoga drugog.“ „Znači, ova zabava će biti još veći neugodnjak nego sam mislila. Svi će se urotiti protiv mene i Mattea. Oh, sreće li.“ Aria se ispričavajući nasmiješila. „Neće biti previše strašno. Hajdemo sada u šoping. Trebam svježeg zraka.“ Naravno da nam se Romero pridružio kad smo krenule kupiti haljine.

Možda bih više uživala da nisam trebala biti pažljiva da ne pokazujem glupi nožni monitor kad god bih probala haljinu. Prema pogledu na licu jednog prodavača, bila sam prilično sigurna da nisam uspjela sakriti narukvicu obrubom u svakom trenutku. Shvatila sam da sam jedva pomislila na bijeg u prethodnih nekoliko tjedana. Previše se stvari dogodilo. I onda je tu bilo Romerovo konstantno nadgledanje kad god bih otišla nekamo s Arijom. Štoviše, zbog nožnog monitora je to bilo potpuno nemoguće. Morala bih pronaći način da uvjerim Mattea da skine tu stvar. Jednom kad se pobrinem za to, moja će se želja za bijegom vjerojatno vratiti u punom jeku.

149

Cijelo sam vrijeme znala da će božićna zabava u Bardonijevoj kući biti potpuni promašaj, no bilo je i gore nego sam mislila. Jedina dobra stvar u ovom mučenju je bila da su Matteo i Sandro maknuli nožni monitor pa sam mogla nositi svoju koktel haljinu bez da svima pokazujem tu stvar. To je trebao biti događaj večeri, bez sumnje.

Bardonijevi su živjeli u gradskoj kući koja je bila uređena do krajnjih granica. Čak su postavili i ogromnog anđela izrezbarenog od leda u prednjem dvorištu. Dekoracije su bile bijele i zlatne, skupe kristalne kugle su krasile ogromno drvce. Vrištalo je novcem i bilo tako generično da sam bila sigurna da je to dogovorio dizajner interijera. Gđa Bardoni nije izgledala kao da bi ikad mrdnula prstom za bilo što. Isto je tako bila barem dvadeset godina mlađa od svog supruga.

Ona i njen suprug su prvo pozdravili Ariju i Lucu i dok njihovi osmijesi nisu baš bili topli ili iskreni, pretvorili su se u pozitivno lažne i ljubazne kad je došlo vrijeme da pozdrave mene.

Rukovala sam se s gđom Bardoni uz ljubazan osmijeh ili bar nešto što sam se nadala da je izgledalo ljubazno. Njen je izraz lica bio kao da je neki netalentirani skulptor pokušao izrezbariti osmijeh u statuu. Osmijeh ledenog anđela vani je bio topliji od njenog. Kad se g. Bardoni okrenuo prema meni, morala sam suzbiti drhtaj. Posegnuo je za mojom rukom, no dok je jedva okrznuo Arijinu kožu, njegove su se usne čvrsto pritisnule u moju ruku, a onda je njegov jezik izašao van i liznuo mi kožu. Požudni pogled koji mi je uputio me skoro natjerao da ga udarim. Brzo sam povukla ruku, jedva se suzdržavajući da je ne obrišem u haljinu, samo zato jer je svila bila previše lijepa da bi došla u kontakt sa slinom tog šupka.

150

Matteo je razgovarao s gđom Bardoni koja ga je upoznavala s mladom ženom moje dobi. Bilo je očito da je stara vještica pokušavala spojiti Mattea sa svojom kćeri. Ljutnja se počela pjenušati u meni, no znala sam bolje nego pokazati svoje emocije. Kad sam napokon maknula pogled sa scene, vidjela sam da me Aria gledala sa zabrinutim pogledom. Kimnula sam lagano glavom. Matteo se otrgnuo od gđe Bardoni i omotao ruku oko mog struka.

Proučio mi je lice dok me vodio u dnevni boravak gdje su se okupljali ostali gosti. „Izgledaš raspižđeno.“ Slegnula sam ramenima. Da sam mu rekla što je g. Bardoni napravio, stvari bi postale gadne. „Izgleda da imaš obožavatelja.“ Umjesto toga sam rekla, kimajući u smjeru Bardonijeve kćeri čije su oči pratile Mattea. „Ljubomorna?“ Pitao je podrugljivo se smiješeći. „Samo se nadaj.“ No jesam li bila?

Nismo više imali prilike pričati jer su nam prilazili drugi gosti i dok je većina njih bila pristojna, mogla sam vidjeti u njihovim očima da su me mrzili. Imala sam osjećaj da bi mi pokazali što stvarno misle o meni istog trenutka kad Matteo ne bi bio u blizini. Uskoro su dobili svoju priliku. Dok su se Matteo i Luca pridružili drugim muškarcima, Aria i ja smo krenule prema švedskom stolu. Naravno da nismo dugo bile same. Uskoro su nam se pridružile kučka Cosima, Matteova maćeha Nina, kao i gđa Bardoni i nekoliko drugih žena. Arijina mi je prisutnost još uvijek nudila neku zaštitu od izravnih uvreda, no ni jedna od žena se nije trudila razgovarati sa mnom.

Kao da nisam ni bila ondje. Čak su i Arijini pokušaji da me ubaci u razgovor propali. Nije me bilo briga. Mrzila sam te žene, njihove umjetne osmijehe i ružne osobnosti. No najgore je bilo gledati Ariju kako je bila pristojna prema Cosimi usprkos tome što je ta kučka napravila.

Naposljetku sam se ispričala i krenula prema vratima terase koja su mi pružala pogled na mali vrt prekriven snijegom. Moj predah je, ipak, bio kratkog vijeka. „Prekrasno, zar ne?“ Rekao je visok ženski glas.

Nina Vitiello je stajala kraj mene, usta su joj se široko rastegla u imitaciji osmijeha. Više nije nosila crninu. Sprovod njenog supruga je bio prije više od godine dana. Spojila nam je ruke na moj krajnji prijezir i povela me van usprkos hladnoći. Znala sam da ovo neće biti ugodno. Iako je bila Lucina i Matteova maćeha, nikad nije došla u posjetu. Imala sam osjećaj da se bojala svojih posinaka.

151

Čim smo bile udaljene od znatiželjnih ušiju, okrenula je leđa prema prozorima i suočila se sa mnom lica oslobođenog bilo kakve ugodnosti.

Podsjetila me na ružnu krastaču. „Možda paradiraš uokolo kao da si jedna od nas, kao da pripadaš našim krugovima, no da nema Mattea, nitko te ne bi pozvao.“ Podigla sam obrve. Zar je zbilja mislila da me bilo briga? Nikad ne bih željela biti dio ovog kruga, to je bio razlog zašto sam morala pobjeći. Bila mi je potrebna nemjerljiva kontrola s moje strane da ne kažem ono što sam željela. Umjesto toga sam se pokušala vratiti na zabavu, no Nina Vitiello mi je držala ruku, očito još nije završila. „Pristojna bi djevojka umrla od srama da ju uhvate s drugim muškarcem. Jedini razlog zašto si još uvijek živa je zbog Matteove srdačnosti. Taj dečko je previše poslušan. Iako ga nitko ne bi krivio da te odbacio poput prljave krpe nakon onoga što si napravila. Da je moj suprug još uvijek živ, tobom bi nahranio naše pse.“ Poslušan i srdačan? To nije zvučalo poput Mattea.

Duboki udasi, Gianna. Ne izazivaj scenu.

Ponovno sam pokušala otići, no prsti su joj se zabili u moju kožu. „Zar se ne sramiš? Obeščastila si svoju obitelj i sada donosiš sramotu na ime Vitiello.

Sama tvoja prisutnost je uvreda svakoj časnoj ženi u ovoj kući. Tvoje postojanje je grijeh.“ Nisam si mogla pomoći da se ne nasmijem. „Grijeh? Želiš razgovarati sa mnom o grijehu?“ Pokazala sam prema prozorima iza kojih su se skupili najveći kriminalci New Yorka. „Ona soba zaudara na grijeh.“ Nina Vitiello je podigla bradu. „Svima nam napravi uslugu i ubij se.“ Izvukla sam ruku, šokirana. „Nikada neću niti jednome od vas napraviti uslugu.“ Okrenula sam se i krenula natrag unutra. Matteo me primijetio preko sobe gdje je razgovarao s mlađom verzijom g. Bardonija, Lucom i nekoliko drugih muškaraca. Brzo sam maknula pogled nadajući se da mi neće prići.

Nisam bila raspoložena sada razgovarati s njim. Aria je još uvijek bila gdje sam ju ostavila, potpuno uvučena u razgovor.

Prešla sam sobu što sam brže mogla, praveći se da nisam čula prošaptano „kurva“ kako me nekoliko ljudi nazvalo. Usprkos mojim najboljim namjerama da ne dopustim da me te uvrede dirnu, osjećala sam olakšanje kad sam napustila dnevni boravak i ostala sama u prednjem hodniku.

Trebala sam pronaći kupaonicu kako bih se osvježila i razbistrila glavu prije 152

nego ponovno uđem u tu sobu. Bila sam ozbiljno zabrinuta da ću nekoga napasti ako se ne sredim. Duboko udahnuvši, pošla sam u potragu za kupaonicom. Nadala sam se da ću naletjeti na nekoga kako napušta kupaonicu kako ne bih trebala otvoriti svaka vrata. Definitivno ne bih pitala gđu Bardoni da me uputi. Na žalost, jedina stvar koju sam našla je bio g.

Bardoni koji me sigurno pratio. Požudni pogled koji mi je ćelavi idiot poslao me tjerao na povraćanje.

Ako je Bardoni mislio da nisam primijetio kako je jebao pogledom Giannu kad smo stigli, onda je bio još gluplji nego sam mislio. Da nije do Luce, odmah bih zabio nož u jebačevo lice. No Luca je bio novi Capo i nije mu trebalo još nevolja pa sam mu obećao da ću se dobro ponašati. Kako je zabava nastavljala, polako sam došao do shvaćanja da ću možda morati prekršiti obećanje.

Gianna je pokušala složiti hrabar izraz lica, no mogao sam vidjeti kako je bila uzrujana nakon razgovora s kučkom od moje maćehe. Nisam želio znati što je stara koza rekla Gianni. Nikad se ne bi usudila reći mi nešto u lice.

Bojala se Luce i mene, bojala se otkad znam za sebe.

Na žalost, trebalo mi je još nekoliko minuta prije nego sam mogao napokon pratiti Giannu nakon što je pobjegla iz dnevnog boravka. Lucin upozoravajući pogled me skoro natjerao na smijeh. Nisam imao namjeru napraviti nešto glupo, osim seksa na brzaka sa svojom ženom kako bih joj podignuo raspoloženje. Što je bilo loše u tome?

Kad sam izašao u predvorje, nigdje nisam vidio Giannu. Zaustavio sam se, pažljivo slušajući, no zvukovi zabave iza mene su gušili sve ostalo. Što ako je pobjegla? Trebao sam reći Romeru ili Sandru da ju stalno drže na oku, no nisam je želio dodatno sramotiti. Ljudi su ionako imali dosta materijala za tračeve.

Krenuo sam u smjeru gdje sam zapamtio da su bile kupaonice, nadajući se da ću je tamo pronaći. Duboki glas me natjerao da ubrzam korake i kad sam došao do sljedećeg skretanja, pronašao sam Giannu samu sa starim Bardonijem. Jedan pogled na njeno lice i znao sam da je bila na rubu sloma.

153

Nije me vidjela dok sam prilazio, stisnute oči su joj bile usmjerene u Bardonija. „Zašto mi ne pokažeš što si naučila u Europi? Kladim se da si veoma talentirana sa svojim usnama. Zato je Matteo bio tako odlučan oženiti te, ha?“ Rekao je Bardoni i posegnuo za Gianninom rukom. Prije nego smo ona ili ja mogli reagirati, povukao ju je uz sebe i jebeno ju je poljubio dok ju je pipkao za grudi. Zaletio sam se prema njemu, izvukao nož, odgurnuo Bardonija od Gianne i zakucao oštricu u meko mjesto ispod njegove brade, probijajući mu mozak. Gianna je uzdahnula i zateturala unatrag prema zidu, oči su joj letjele s noža na moje lice. „Sranje.“ Promrmljao sam. Bacio sam brz pogled uokolo pa odvukao Bardonijevo tijelo prema njegovom uredu, puštajući nož u njegovoj bradi kako krv ne bi štrcala van. „Ubio si ga.“ Gianna je grubo prošaptala. „Nije te trebao dirati.“ Kimnuo sam prema vratima. „Otvori ih za mene.“ Nakon trenutka oklijevanja, zateturala je prema naprijed i gurnula vrata otvarajući mi ih. Odvukao sam Bardonija unutra i Gianna me brzo pratila unutra prije nego je zatvorila vrata.

Spustio sam Bardonija na njegov radni stolac pa zakoračio unatrag. Ovo je bilo loše. Luca će mi razvaliti dupe kad sazna. „Što ćemo napraviti?“ Pitala je Gianna bez glasa sa svog mjesta kraj vrata. „Napravit ćemo da izgleda kao da ga nisam ja ubio.“ „Tvoj je nož u njegovoj glavi.“ Nacerio sam se, no uozbiljio sam se kad sam vidio Giannin izraz lica.

Podsjetio me na pogled koji je imala nakon što je Sid bio upucan. Nekad sam zaboravljao da nisu svi bili naviknuti na krv i smrt poput mene.

Polako je došla bliže, pogled joj je bio zamrznut na tijelu. „Zašto si ga ubio?“ „Jer je bio šupak.“ Gianna je stala kraj mene i mrtvog Bardonija. Izgledala je kao da ne može potpuno vjerovati što je vidjela. Podigla je ruku kao da će dotaknuti truplo kako bi se uvjerila u njegovo postojanje. „Ne diraj ništa.“ Malo sam pregrubo naredio, hvatajući joj zglob kako bih je zaustavio.

154

Gledala je u mene raširenih očiju. Nakon još jednog trenutka, kimnula je skoro robotski. Izgledala je kao da će upasti u šok. To je bila zadnja stvar koju smo trebali.

Idealno, otišao bih u potragu za Lucom, no nisam mogao ostaviti Giannu samu s tijelom. Kad bi netko ušao, imala bi više problema noseći se s tom osobom nego ja.

Dotaknuo sam joj obraz kako bih preusmjerio njenu pozornost ponovno na sebe. „Idi i dovedi Lucu.“ Rekao sam joj.

Oklijevala je. „Idi.“ „U redu.“ Okrenula se, prešla sobu u žurbi i izašla. Tiho je zatvorila vrata.

Stvarno sam se nadao da neće sve odati jer je bila tako luda.

Spustio sam pogled na Bardonija. Stvarno sam volio vidjeti svoj nož u njegovoj lubanji. „Matteo?“ Čuo sam Lucin tihi glas nekoliko minuta kasnije. Potrčao sam prema vratima i odškrinuo ih. Kad sam vidio Lucu kako stoji u hodniku, požurio sam ga unutra. „Što želiš? Gianna nije ništa rekla.“ Rekao je, no zašutio je kad mu se pogled spustio na Bardonija za stolom. „O jebem mu.“ „Bardoni je doživio nesreću.“ Rekao sam uz slijeganje ramenima.

Luca me pogledao. „Jebem mu, Matteo, što si napravio?“ „Ako mene pitaš, mislim da je dobri, stari g. Bardoni počinio samoubojstvo.“ Rekao sam.

Luca je okružio tijelo pa me pogledao. „To je zbog Gianne, zar ne?

Bardoni je napravio ili rekao nešto što te živciralo i poludio si. Znao sam da će djevojka donijeti samo nevolju.“ „Šupak je bio na tvojoj listi za odstrel već neko vrijeme. Zakuhavao je sranja. Drago ti je da ga nema, priznaj. Razgovarali smo da ga damo ubiti bezbroj puta. Odlučio sam napokon djelovati.“ „Naravno da sam ga želio mrtvog, no ne u njegovom jebenom domu na njegovoj božićnoj zabavi. K vragu, Matteo. Zar ne možeš prvo promisliti, a potom pucati, za promjenu?“ Luca je bio u pravu. Trebao sam odabrati bolje vrijeme da ubijem Bardonija, no nije trebao pričati sranja Gianni i definitivno ju nije trebao dirati. Iskopao si je vlastiti jebeni grob.

155

„Pozvat ću Romera. Drži oko na Ariji i Gianni, no trebat ćemo ga ovdje kako bi se nosio s ovim jebenim neredom.“ Luca je prešao rukom kroz kosu, poslao mi još jedan pogled pa uzeo telefon i pozvao Romera.

Nekoliko minuta kasnije, netko je pokucao. Luca je podignuo ruku kako bi me zaustavio da otvorim. Umjesto toga je otišao on i pustio Romera unutra. Romerove su oči proučile scenu pred sobom prije nego se fokusirao na mene. „Ubio si ga?“ Podignuo sam ruke. „Zašto sam to trebao biti ja?“ To je bilo retoričko pitanje. Uvijek sam bio ja kad je u pitanju bilo ubijanje ljudi u neprimjerenom trenutku. „Jer si ti onaj ludi.“ Luca je promrmljao pa rekao Romeru. „Možeš li napraviti da izgleda kao da se Bardoni sam ubio?“ Svi smo pogledali prema mrtvom šupku koji je mlitavo visio u svojoj stolici, beživotne oči su mu još uvijek izražavale iznenađenje na preranoj smrti.

Romero se namrštio. „Rijetki ljudi si zabodu nož u mozak.“ „Za sve postoji prvi put.“ Zahihotao sam se, no zašutio sam na Lucin pogled. „Ma daj.“ Rekao sam. „Bilo je smiješno.“ Lucine su se usne trznule, no bio je previše tvrdoglav da bi priznao kako sam bio u pravu. Znao sam da mu je bilo malo više nego drago da sam se riješio Bardonija za njega. „Pretražite sobu za pištoljem koji bi mu mogao razvaliti jebenu glavu. U ovom mi trenutku ne trebaju Bardonijevi za vratom. Želim da se ova stvar riješi u tišini.“ „Bez obzira kako napravili da izgleda, Bardonijevi će nešto posumnjati.

Neće vjerovati da je ovo bilo samoubojstvo. Bardoni je bio previše narcističan da bi si oduzeo život.“ Rekao sam. „Možda bih i na tebe trebao staviti jebeni nožni monitor.“ Zarežao je Luca. „Ti si jebena bomba.“ Romero je prestao pretraživati ladice stola. „Čak i da Bardonijevi nešto posumnjaju, neće to reći na glas. Ako nemaju dokaza, neće tražiti odmazdu.“ „Ne bih računao na to.“ Rekao sam. „No osigurat ćemo se da ne traže priliku za osvetu.“ „Možda bi trebao izvući svoj nož iz Bardonijeve glave. Nitko neće vjerovati u samoubojstvo s tvojom oštricom zabijenom u njegovu bradu.“ Rekao je Luca.

156

Prišao sam tijelu i polako izvukao nož pa brzo uzmaknuo nekoliko koraka prije nego mi krv uspije doći na odjeću. Provjerio sam svoju bijelu košulju za bilo kakve mrlje. Moje crne traperice i jakna bi bolje sakrile krv, no srećom sam bio čist.. Isto se ne bi moglo reći za Bardonijevu odjeću. Krv je brzo namakala njegovu košulju i traperice.

Romero je izvukao Smith & Wesson velikog kalibra iz ladice u regalu iza stola. „Ovo će poslužiti.“ „Dobro.“ Rekao je Luca uz kimanje. „Matteo i ja ćemo se vratiti na zabavu. Pričekaj otprilike pet minuta prije nego mu razneseš mozak pa odjebi odavde. Matteo i ja ćemo, nadajmo se, biti prvi ovdje i u gužvi nitko neće primijetiti da te nema.“ Romero je već pokušavao shvatiti najbolji kut da upuca Bardonija i jedva je reagirao kad smo Luca i ja tiho izašli iz sobe i zatvorili vrata. Hodnik je bio prazan, osim Gianne koja je odugovlačila na kraju, izgledajući zabrinuto. „Pobrini se da ništa ne oda.“ Luca je naredio. „I razgovarat ćemo kasnije o ovoj jebenoj stvari.“ „Ne brini. Gianna može lagati ako treba.“ „O, ne sumnjam da može vrlo dobro lagati ako želi. No nije baš najpouzdanija osoba.“ „Ona mi je žena.“ Podsjetio sam brata s malo previše sile. „To je problem.“ Otišao je na zabavu prije nego sam mogao odgovoriti i uputio sam se prema Gianni.

Nisam mogla vjerovati da je Matteo zabio svoj nož u bradu tog čovjeka.

Bio je to odvratan prizor, vidjeti Bardonija s mrtvim, od šoka raširenim očima. Bio je šupak i definitivno nisam bila tužna što ga nema, no vidjeti vlastitog supruga kako ga ubija bez razmišljanja je bilo grozno. Matteo je djelovao tako brzo, bez oklijevanja, bez pripreme. Svaki pokret je odavao iskustvo. Naravno da sam znala da je bio dobar s noževima. Čak su u Chicagu ljudi govorili o njegovim umijećima, no to me nije pripremilo da ga gledam kako zapravo koristi nož na nekome na takav način.

157

Nakon što sam rekla Luci da pronađe Mattea, čekala sam u hodniku. Aria je otišla natrag u dnevni boravak; izgledalo bi sumnjivo da svi odjednom nestanemo. I ljudi su bili veoma željni razgovarati s Arijom pa bi njen nestanak definitivno privukao pažnju. Ipak, nitko ne bi žalio radi moje odsutnosti.

Jedva da sam čekala i minutu kad je Romero pohitao kraj mene prema uredu. Ljudi su uvijek govorili da sam bila nepredvidljiva. Nisam bila ni blizu Matteu.

Omotala sam ruke oko sebe. Srce mi je još uvijek nabijalo u grudima i nisam mogla prestati nervozno provjeravati okolinu.

Još sam se uvijek pokušavala nositi sa svojim osjećajima u vezi onoga što se dogodio kad su se vrata ureda otvorila i Luca i Matteo su izašli van bez Romera. Luca je prošao kraj mene bez da me pogledao. Vjerojatno je mene krivio za nered koji je njegov brat prouzrokovao. Nisam smatrala da bi Matteo trebao velik povod da ubije, no prirodno, shvatila sam da sam ja bila razlog Bardonijeve smrti.

Matteo je djelovao iz ljubomore i posesivnosti. Vidjeti drugog muškarca kako me dodiruje ga je natjeralo da pukne. Mateo mi je proučio lice dok mi je prilazio. Vjerojatno sam izgledala prilično uzrujano. Problem je bio taj što se nisam osjećala ni približno uzrujano koliko sam znala da bih trebala biti.

Nisam se mogla natjerati da budem tužna zbog Bardonijeve smrti, bez obzira koliko pokušala.

Matteovi su pokreti bili toliko gipki, tako samopouzdani. I nekako, usprkos svemu, osjećala sam se privučena k njemu, čak i toj opasnoj strani koju mi je danas pokazao. Matteo mi je omotao ruku oko struka i poveo me prema kupaonici za goste kraj ulaznih vrata. „Koji vrag radiš?“ Izletjelo mi je. „Neću se ljubakati s tobom nakon što si ubio nekoga.“ Matteo mi je primio stražnji dio vrata i povukao naša tijelo jedno uz drugo prije nego je pritisnuo usta na moja, snažno me ljubeći. Dahtala sam za zrak kad se odmaknuo. Usne su mu okrznule moje uho. „Izgledaš tako jebeno seksi. Mogao bih te jebati u sobi s mrtvim tijelom i ne bi me bilo briga.“ „Ne sumnjam u to.“ Promrmljala sam, no nisam se pokušala odgurnuti.

Njegova toplina i snažno tijelo su mi pridržavali drhteće udove. Možda su događaji utjecali na mene više nego sam mislila. „No to nije razlog zašto smo ovdje.“ Promrmljao je.

158

Glasan pucanj se pronio kućom. Skočila sam. „Što –“ „Zato.“ Mirno je rekao Matteo. „Pravit ćemo se da smo se seksali na brzaka. Ne želimo da ljudi pomisle da smo imali nešto s Bardonijevim nesretnim krajem, zar ne?“ Promrsio mi je kosu pa onda svoju prije nego si je otkopčao gornja dva gumba. Podignuo je svoje tamne obrve. „Spremna?“ Kimnula sam. „Zapamti, ne znamo ništa. Šokirani smo i iznenađeni.“ Matteo je silom otvorio vrata i izašao van, izvlačeći pištolj. Predvorje je bilo puno drugih gostiju, većina muškaraca je imala izvučeno oružje.

Razmijenjeni su zbunjeni pogledi. Luca i Bardonijev sin su potrčali prema mjestu odakle je došao pucanj pištolja. Nekoliko ljudi je meni i Matteu uputilo zgrožene poglede. Izgleda da su povjerovali u laž u koju je Matteo želio da povjeruju. Vjerojatno je pomoglo i to što su svi mislili da sam kurva. „Ostani ovdje.“ Rekao je Matteo. „Vidjet ću što se događa.“ Izgledao je tako iskreno zabrinuto i oprezno kao da stvarno nije znao zašto se oglasio pucanj. Nitko ga ne bi sumnjičio. Da nisam znala bolje, čak bih i ja povjerovala u njegovu nevinost nakon ove predstave.

Požurio je prema mjestu nesreće. Mogla sam samo gledati u omamljenoj tišini. Matteo je bio vrsni manipulator.

159

Bila je davno prošla ponoć kad smo napokon stigli kući. Većina ostalih gostiju je otišla puno prije nas, no Luca i Matteo su morali ostati kao vođe Cosa Nostre i praviti se da su pokušavali saznati što se dogodilo. Nitko ih nije sumnjičio, barem ne otvoreno. Da budem iskrena, ni mlađi Bardoni niti gđa Bardoni nisu izgledali previše uzrujani. Njihove bi suze bile krokodilske da sam ih uopće vidjela. Možda je i sa njima bio tako neugodan kao što je bio sa mnom u ovo kratko vrijeme koje sam provela s njim.

Nisam mogla vjerovati da mi se život promijenio od konobarenja u Münchenu do zataškavanja suprugovih zločina. Nakon brzog tuširanja, uvukla sam se u krevet. Matteo se još uvijek svađao u našem dnevnom boravku s Lucom. Ovo je bio jedan od rijetkih trenutaka kad sam u potpunosti razumjela Lucin bijes.

Ležala sam na leđima zureći u strop dok sam slušala njihove glasove.

Nožni monitor je ležao na mom noćnom ormariću, zadirkujući me. Možda sam trebala iskoristiti večerašnju pomutnju kako bih pobjegla. Luca, Matteo i Romero su bili zauzeti čisteći vlastiti nered i bila sam bez svog glupog nožnog monitora. Bila je to savršena prilika. Pa zašto onda nisam pobjegla?

Sumnjala sam da bi me itko zaustavio.

Zbog Arije? Željela sam da je to bio jedini razlog, no dok sam stajala u predvorju čekajući Mattea da se vrati, nisam ni pomišljala na bijeg. Zašto mi to više nije bilo na vrhu mozga? Prije šest mjeseci je to bilo jedino o čemu sam mogla razmišljati, bila mi je opsesija koja me obuzimala, a sad sam ponekad imala osjećaj da sam samo pomišljala o bježanju jer sam osjećala da sam to trebala napraviti.

160

Bilo je zbunjujuće. Nisam bila tako jadna kako sam se brinula da ću biti živeći s Matteom. Naravno, bio je poludjeli ubojica, no nije bilo kao da nisam bila naviknuta na tu vrstu i zapravo mi je to činilo život uzbudljivim iako sam to mrzila priznati. Živjeti život kao normalna osoba, radeći normalne stvari, zarađujući novac normalnim poslovima je bilo nevjerojatno iskustvo, no iz nekog razloga nisam ga doživljavala nikako drugačije osim distrakcije.

Vrata su se otvorila i Matteo je uklizao u sobu. Više nije nosio jaknu i polovica njegovih gumba je bila otkopčana. Udijelio mi je svoj uobičajeni cerek prije nego je nestao u kupaonici.

Mogla sam se praviti da spavam kako bih izbjegla razgovor s njim, no iz nekog neobjašnjivog razloga sam željela razgovarati s njim. Kad je izašao iz kupaonice u svojim boksericama, pokazujući mi svoj mišićavi torzo, skoro sam otkazala svoje planove. No to bi stvarno bilo krivo. Čovjek je umro, iako grozan čovjek, a seksati se kratko nakon njegove smrti bi bilo potpuno pogrešno.

Matteo se uvukao pod pokrivače i posegnuo za mojim strukom, povlačeći me prema sebi. Oči su mu bile gladne. Nije bilo naznake da se još sjećao što ja ne tako davno napravio. Njegove su usne osvojile moje i pustila sam njegov jezik unutra, pustila da mi poljubac obuzme tijelo sve dok mi tijelo nije brujalo zadovoljstvom pa sam se natjerala odgurnuti se od njega prije nego napravim nešto zbog čega bih se prezirala sutra ujutro.

Matteo se bacio na leđa uz jecaj. „To je zbog Bardonija, zar ne?“ Zurila sam u njega. „Možda jednostavno nisam raspoložena. Nisi tako neodoljiv.“ „Ako ti tako kažeš.“ Rekao je dubokim glasom koji mi je poslao izdajnički drhtaj niz kralježnicu. Taj gad je bio previše manipulativan.

Odlučila sam povesti ovaj razgovor prema sigurnijem terenu. „Pa, hoće li te Luca kazniti?“ Matteo se zahihotao. „Luca me nikad nije ni za što kaznio. Naviknuo je na moju proaktivnost.“ „Proaktivnost?“ Matteo je namignuo i skoro sam ponovno posegnula za njim. Umjesto toga sam povukla plahte do brade kao još jednu barijeru među nama. „Luca je izgledao bijesno.“ „Proći će ga. Uvijek ga prođe. Ionako bi dao ubiti Bardonija. Bilo je samo pitanje vremena.“ 161

Imala sam osjećaj da ovo nije bio uobičajeni razgovor prije spavanja. „Kad si ubio svog prvog čovjeka? U vrtiću?“ Matteo je podignuo glavu na ruku podrugljivo se smijuljeći. Prešao mi je prstom po ruci na vrlo ometajući način. „Ne. Kasno sam sazrio za razliku od Luce.“ „Stvarno? To mi se čini malo mogućim.“ „Ne zapravo. Luca se potrudio da ne upadam u nevolju kad sam bio mlađi. Bio je zaštitnički nastrojen stariji brat.“ „Ne mogu uopće zamisliti Lucu kao klinca, još manje da se trudi da ostaneš van nevolja.“ „Jest. Zar je to tako iznenađujuće? Zar tebe Arija nije štitila kad ste bile mlađe?“ „Još uvijek to radi.“ Rekla sam uz grimasu. „Vidiš. Luca je isti. Naravno da mu sad otežavam da me održava u redu, kao što ti otežavaš Ariji.“ „Mislim da postoji ogromna razlika između vrste nevolja koju ja zakuham i nevolje koju ti izazoveš.“ „Daj si malo vremena. Imam osjećaj da još nisi dosegla svoj puni potencijal.“ Smijeh je izletio iz mene. K vragu. Zašto je morao govoriti stvari koje su me nasmijavale? „Nisi mi odgovorio na pitanje. Kad si prvi put ubio?“ „To je bilo nekoliko tjedana nakon mog trinaestog rođendana.“ „To je što ti zoveš kasno sazrijevanje? Većina dečki te dobi se brine za svoje klicajuće stidne dlake, a ne o ubijanju nekoga.“ „Oh, već sam se davno prije toga pomirio sa svojim stidnim dlakama.“ Rekao je zadirkujućim glasom. „I većina dečki nisu bili drugorođeni sinovi Capa New Yorkove Cosa Nostre.“ „Imaš pravo. No Luca te nije zapravo dobro štitio ako si morao ubiti kad si bio još tako mlad.“ Matteov je pogled postao udaljen. „Napravio je što je mogao. Naš je otac želio da ubijem jednog od dečki s kojim smo se Luca i ja povremeno družili jer je pokušao izvući se iz mafije.“ Trbuh mi se zgrčio. „I?“ „Luca je izvukao pištolj i ubio dečka prije nego sam ja mogao. Otac je bio užasno ljutit. Istukao je Lucu do ruba života.“

162

Ideja da je Luca napravio nešto tako obzirno za svog brata je bila neobična, no nije bilo toliko iznenađujuće ako ste promatrali kako njih dvoje komuniciraju. Bilo je očito da su marili jedan za drugog, gadovi hladnog srca ili ne. „Luca je ogroman. Kako bi ga itko mogao istući?“ Matteo se ironično nasmiješio. Luca je mogao obrisati pod našim ocem da je pokušao, no nikad nije uzvraćao. Otac je bio Capo i mogao je riješiti Lucu poput bijesnog zeca da je podignuo ruku na njega.“ Nekad sam zaboravljala da stvari nisu bile tako divne i bajne za muškarce. Imali su više slobode kad je bila riječ o promiskuitetu i izlascima, no morali su nositi vlastiti teret. „Pretpostavljam da je tvoj otac vrlo brzo nakon toga pronašao nekog drugog koga bi ubio.“ Jedva sam poznavala Salvatorea Vitiella, no izgledao je poput jezivog jebača.

Matteo je kimnuo. „Saznao je za drugog izdajnika nekoliko mjeseci nakon toga. Natjerao me da mu prerežem grkljan.“ Djevojke nisu dobivale mnogo detalja o indukcijskoj ceremoniji, no Umberto je često puštao da mu nešto izmakne kad bi nas čuvao. Obično je prvo ubojstvo početnika bilo izdaleka pištoljem. „Nije ti dopustio da ga upucaš?“ „Ne, to je vjerojatno trebala biti dodatna kazna jer sam se izvukao od ubojstva prvi put. Pucanje je lako, manje je osobno. Koristiti nož je prljav posao. Moraš se približiti žrtvi, moraš zaprljati ruke krvlju.“ Zadržala sam dah. Glas mu je postao vrlo tih. Polako sam se podigla na ruku. Željela sam ga dotaknuti, no nisam. „To zvuči grozno. Jesi li mogao to napraviti?“ „Što misliš?“ Imao je strašan cerek poput morskog psa. Onaj koji me tjerao da vjerujem da je Matteo sposoban na sve. „Ubio si ga.“ „Jesam. Bilo je neuredno. Bio je zavezan za stolicu pa se nije mogao boriti, no ipak su mi trebala tri pokušaja kako bih mu prerezao vrat. Bio sam prekriven krvlju od glave do pete. I sljedećeg sam dana pronašao krv pod noktima.“ „Pa zašto onda preferiraš noževe umjesto pištolja? Stvarno izgleda da više ne mariš zaprljati ruke.“ „U početku je to bilo kako bih dokazao ocu da sam bio jak i da me nije slomio kako je vjerojatno namjeravao. I jednom kad sam postao stvarno 163

dobar s noževima i svi su mi se divili zbog mojih vještina, izgledalo je šteta odustati.“ Pretraživala sam mu lice, no bilo je prazno. Nisam mogla reći je li to bila potpuna istina ili je zadržavao najgore za sebe: da je počeo uživati u osobnijem ubijanju. Na trenutak smo zurili jedno u drugo dok ponovno nije postalo previše osobno pa sam se ponovno spustila dolje i legla na leđa. „Jesi li ikad razmatrao ubiti Lucu? Da je mrtav, ti bi postao Capo. Ne bi bio prvi Made Man koji bi ubio člana obitelji kako bi se popeo na poslovnoj ljestvici.“ Pitala sam.

Matteov je izraz očvrsnuo. „Nikad ne bih ubio vlastitog brata. Ne marim postati Capo, a i kad bih, još uvijek se ne bih riješio Luce kako bih poboljšao svoju poziciju. Luca mi je čuvao leđa i drži sve pod kontrolom. To je način kako je uvijek bilo.“ „To je dobro. Važno je imati ljude kojima možeš vjerovati.“ Rekla sam iskreno. Usamljenost je bila velik problem u našem svijetu. Uvijek si imao ljude oko sebe, no nikome nisi mogao vjerovati. Postojala je samo jedna osoba kojoj sam mogla apsolutno vjerovati i to je bila Aria. Lily je bila previše krhka i mlada za mnoge moje tajne, a Fabi je bio dječak i očev utjecaj na njega je rastao iz dana u dan. I više nisam mogla razgovarati s njima. „Što je potrebno kako bi meni vjerovala?“ Matteo je zainteresirano pitao. „Čudo.“ Okrenula sam mu leđa i ugasila svjetiljku na noćnom ormariću.

Pogled u njegovim očima je zakuhao nešto u mojim prsima što me prestravilo.

Matteo je ugasio druga svjetla pa se nagnuo nad mene, ljubeći mi uho. „Tko ne voli dobro čudo?“

Matteova je ruka bila teška oko mog struka, njegov dah vruć na mom vratu, a noga koja je bila prebačena preko moje mi je zaustavljala cirkulaciju; pa zašto je onda bio tako čudno dobar osjećaj probuditi se kraj njega?

Odgurnula sam njegovu ruku i izvukla se pa brzo ustala. Matteo se nije probudio. Kosa mu je bila u potpunom neredu, a lice mu je izgledalo iskreno i skoro nježno u snu. Posegnula sam, no zaustavila sam se prije nego sam ga zapravo mogla okrznuti prstima preko čela. Što nije bilo u redu sa mnom?

164

Zakoračila sam korak unatrag. Pogled mi je pao na ostavljen nožni monitor na noćnom ormariću i na pamet mi je pala ideja. Dohvatila sam monitor i požurila s njim u kupaonicu. Ta stvar nije mogla bit uništena vodom. Naposljetku, mogao si se tuširati s njom, no možda sam ju mogla baciti u toalet i pustiti vodu. Ne da bi Matteo mogao pitati Sandra da donese novi monitor, no gesta bi poslala lijepu poruku. Bacila sam monitor u toalet i pustila vodu. Na žalost, zapeo je. „Jesi li upravo pokušala baciti u toalet svoj nožni monitor?“ Pitao je Matteo glasom hrapavim od spavanja.

Okrenula sam se. Naslonio se na dovratak ruku prekriženih preko golih prsa i uz zabavljen izraz lica na svojoj arogantnoj faci. Vrućina mi je poletjela u obraze. „Pokušala sam, no zapeo je.“ Hihoćući se, Matteo mi se približio i oboje smo zurili dolje u školjku. „A tko će ga sada izvaditi?“ „Ti?“ Matteo je posegnuo prema dolje, no uhvatila sam mu ruku. „Zar nećeš staviti rukavice ili nešto poput toga?“ „Čisto je i mogu kasnije oprati ruke.“ Rekao je uz jedva prikrivenu zabavljenost. „Ruke su mi bile prekrivene gorim, vjeruj mi.“ Pustila sam ga uz slijeganje ramenima. „Napravi kako želiš.“ Dohvatio je nožni monitor i stavio ga na umivaonik pa spustio bokserice i krenuo prema tušu, pokazujući mi svoje čvrsto dupe. Otvorio je vodu i zakoračio u mlaz prije nego se ponovno okrenuo prema meni uz bijesnu erekciju. „Želiš mi se pridružiti?“ Dograbila sam četkicu za zube. „Ne, hvala.“ Bilo mi je potrebno mnogo obuzdavanja kako ne bih gledala Mattea kako se tušira. Voda se ugasila i Matteo je izašao sušeći se ručnikom. Kimnuo je glavom prema nožnom monitoru. „Shvaćaš da još uvijek radi, zar ne?“ „Ma daj. Nisam pobjegla prošle noći. Ne trebaš mi ponovno stavljati ovu stvar. Dobro ću se ponašati.“ „Stvarno?“ Pitao je Matteo puštajući ručnik i krećući se prema meni. „To ne zvuči poput tebe.“ Preokrenula sam očima. Dvoje je moglo igrati ovu igru. Povukla sam majicu preko glave pa spustila gaćice niz noge prije nego sam se uspravila, potpuno gola. Neka se Matteo nosi s tim.

165

Očekivano, Matteove su oči putovale preko mog tijela, a njegov kurac se trznuo u odgovor.

Samodopadno sam se nasmiješila. „Stvarno mrzim monitor. Ne želim ga ponovno nositi.“ Matteo se naslonio na umivaonik, toliko blizu da su nam se tijela skoro dodirivala i mogla sam osjetiti mentol iz njegovog gela za tuširanje. „Što kažeš na malu okladu?“ Imala sam osjećaj da mi se neće svidjeti što je namjeravao predložiti, no pokazala sam mu da nastavi pričati. „Ako te danas uspijem navesti na orgazam, onda ćemo vratiti nožni monitor. Ako uspiješ odoljeti mojim umijećima, bacit ćemo tu stvar u smeće.“ „Samo jedan?“ „Pohlepna djevojčice.“ Rekao je zadirkujući, tamne su mu oči svjetlucale uzbuđenjem. „Mislio sam da te ne privlačim? Jesi li zabrinuta da mi tvoje tijelo neće moći odoljeti?“ Željela sam da je u krivu, no tijelo mi je stvarno bilo grozan izdajica.

Izgubila sam pojam koliko smo se puta seksali u našem kratkom braku. „Ne, naravno da ne. No jedan orgazam se čini kao da si postavljaš vrlo nisku ljestvicu, ne misliš li?“ „O, ne znam. Oboje znamo koliko znaš biti tvrdoglava i obećao sam Luci da ću staviti taj nožni monitor na tebe. Ne mogu ti previše olakšati da ga se ponovno riješiš.“ Oči su mu bile usmjerene na moje grudi pa niže. „Pa, što kažeš? Odupri se orgazmu do ponoći i bit ćeš slobodna od monitora.“ Odmaknula sam se od njega kako bih se osigurala. „U redu.“ „Naravno da možeš samo izbjegavati orgazam tako što mi nećeš dopustiti da te dotaknem. Moraš mi dati poštenu priliku za borbu.“ Otpuhnula sam. „Poštenu priliku? Što je u ovome pošteno?“ Matteo je slegnuo ramenima. „Dogovoreno?“ „Dogovoreno.“ Rekla sam preko volje prije nego sam se zaletjela u tuš kabinu i zatvorila vrata. To neće zaustaviti Mattea, no nije me pokušao pratiti.

Cereći se, krenuo je prema spavaćoj sobi. „Čekat ću te.“ U redu. Trebala sam se staviti u stanje potpune smirenosti, trebala sam pronaći način koji će me učiniti imunom na što god Matteo bude napravio.

Problem je bio moj puls koji je nabijao s uzbuđenjem kad sam pomislila na ono što će napraviti. K vragu. Zatvorila sam oči i okrenula slavinu na hladnu 166

vodu. Dašćući za zrakom, počinjala sam se slamati i moje je uzbuđenje polako jenjavalo. Nakon još nekoliko minuta, izašla sam iz tuša, promrzla do kosti i nadajmo se, dovoljno otupjela kako bih, barem na trenutak, odoljela Matteu. Krenula sam prema sobi. Matteo je ležao u krevetu u svoj svojoj goloj slavi s rukama spojenima iza glave.

Zapravo mi je bilo drago zbog njegovog samouvjerenog osmijeha jer je to samo učvrstilo moju odluku da mu odolim. Ispravljajući ramena, prošla sam kraj kreveta, odlučna se uputiti prema garderobi. „Ne bismo li trebali ustati?“ Matteov se cerek raširio. „Imamo još nešto vremena. Ili si uplašena da ćeš izgubiti našu okladu?“ Krenula sam prema krevetu bez ijedne riječi. Matteove su oči pratile svaki moj pokret. Trebala sam se okladiti da njemu nije dopušteno svršiti. Tu bih okladu dobila bez problema sudeći po gladi u njegovom pogledu. Matteo me povukao dolje na sebe i poljubio me. Uzeo si je vremena, ruke su mu tek lagano gladile moja leđa, a ipak mi je pritisak između nogu već bio jedva izdržljiv.

Probala sam misliti o nečemu drugom. Stvarno bilo čemu i Matteo je nekako uspio osjetiti da sam se udaljavala. Preokrenuo nas je tako da se sad nadvijao nad mene i onda je počela moja tortura. Usta su mu se zatvorila oko moje bradavice, grickajući i lickajući, prije nego su se pomakla na moju drugu dojku i obasipao ju istom količinom pažnje. Raširila sam dlanove na plahtu, pokušavajući smiriti disanje i jureći puls.

Matteo mi je obujmio drugu dojku i stisnuo jače nego sam očekivala.

Izvila sam leđa u luk na intenzivan osjećaj pa se brzo ponovno opustila.

Nisam mu mogla previše olakšati. Bio bi još više umišljen ako me upije tako brzo napaliti. Zureći u strop, fokusirala sam svu svoju pažnju od Matteovih zadirkujućih usana. Zahihotao se u moju prsnu kost pa se lizanjem spustio do pupka. „Tako tvrdoglava.“ Znala sam da će u trenutku kad mi Matteo razdvoji noge vidjeti koliko je moje tijelo žudjelo za njegovim dodirom. Nisam mogla ništa napraviti u vezi toga. Možda je postojao način na koji bih mogla doživjeti orgazam bez da Matteo zapravo primijeti? Do sada je to skoro bila moja jedina nada jer sam bila prilično sigurna da će me tijelo izdati.

Matteo se uz pokvaren osmijeh pomaknuo između mojih nogu i pogurnuo dlanove ispod moje guze, a onda je pritisnuo usta na moje užareno

167

meso. Pregrizla sam stenjanje na osjećaj njegovog jezika. Oči su mu bile na meni, tako posesivne i gladne da me još više napalio. Čvrsto sam zatvorila vlastite oči, pokušavajući blokirati ono što je Matteo radio, no otežavao mi je. „Ukusno.“ Promrmljao je pa još jednom polizao. „Imaš tako dobar okus, Gianna. Želim te lizati svakog dana.“ Gurnuo je jezik u moj otvor prije nego je počeo iscrtavati najmekše krugove vrškom jezika, samo kako bi ponovno ušao u mene. Pritisnula sam usne kako bih zadržala jecaj. Njegove su mi ruke još više raširile noge i onda su njegovi prsti nježno rastvorili moje usne kako bi mu pružile još bolji pristup. Njegov me jezik jedva okrznuo, tako nježno da su mi se prsti skvrčili od intenzivnog osjećaja. „Možeš se pretvarati da ti ovo ništa ne radi, Gianna, no tvoje te tijelo izdaje.“ K vragu, kao da to nisam znala. „Hoćeš li oči držati zatvorenima cijelo vrijeme?“ Pitao je podrugljivim tonom.

Oči su mi se naglo otvorile i zurila sam u njega.

Podignuo je glavu s prokletim cerekom poput morskog psa, brada mu je blistala od mojih sokova. „To je bolje.“ Promrmljao je prije nego je ponovno spustio pogled na moj centar i lagano protrljao palac preko mog klitorisa.

Jezik mu je kliznuo preko unutarnje strane mog bedra prije nego je lagano zagrizao. Još vlažnosti mi je iscurilo između nogu i Matteov se osmijeh još više raširio. „Vidiš, sviđa ti se ovo.“ Spustio je palac između mojih nabora pa ga podignuo do usana i polizao moje sokove. „Hmm.“ Znala sam da bih trebala ponovno zatvoriti oči, no to je bilo nemoguće. Umjesto toga sam se naslonila na laktove kako bih dobila bolji pogled. Ovo je ionako bila izgubljena bitka, mogla sam barem potpuno uživati.

Matteo je podignuo obrve. „Povisuješ ulog?“ Ponovno je zaronio i bacila sam glavu unatrag, niti se ne zamarajući zadržati jecaj u sebi. Jebeš glupu okladu i glupi nožni monitor. Listovi su mi se počeli grčiti i drhtaji su mi se proširili kroz cijelo tijelo dok je užitak jurio kroz mene. Nije bilo pomišljanja na skrivanje orgazma. Nema jebene šanse.

Izvila sam se s kreveta, puštajući da me užitak prožme. Glasni uzdasi su mi pali s usana i pustila sam ih bez suzdržavanja.

Naposljetku sam uhvatila dah. Matteo se naslonio na laktove. Pogled na njegovom licu me je tjerao da požalim zbog svoje slabosti. „Možda je jedan orgazam bio stvarno nepošten.“ Rekao je hrapavim glasom.

168

„Misliš?“ Bez daha sam prošaptala. „Što kažeš na dodatnu okladu? Sve ili ništa?“ „Slušam.“ „Ako te uspijem natjerati na svršavanje, gubiš i neću više trebati nositi nožni monitor. Ako se odupreš, stavit ću tu stvar natrag bez protesta.“ Matteo je sjeo na bedra, pokazujući svoj poput kamena čvrst kurac.

Nagnula sam se unaprijed i omotala prste oko njegove dužine uz izazivajući pogled. „Onda, što kažeš?“ „Zašto bih riskirao izgubiti kad samo mogu ponovno osvojiti istu stvar?“ Polizala sam usne i jednom mu pritisnula kurac. „Bojiš se da ćeš izgubiti?“ Zahihotao se. „Naravno da ne. Oklada vrijedi. U tvojim sam rukama.“ „Lezi.“ Naredila sam ne trateći vrijeme. Dobit ću ovu okladu bez obzira na sve.

Bacio sam se na leđa kraj Gianne i prekrižio ruke iznad glave. Gianna je izgledala prilično samouvjereno. Kurac mi je već bio tvrd od lizanja nje i vjerojatno je mislila da neću izdržati dugo. Nije me znala baš dobro.

Kleknula je kraj mene pa vrlo sporo spustila glavu, izazovna i seksi do bola. Je li znala koliko me njen pogled napaljivao? Samo taj pogled mi je tjerao kurac na trzanje. Gianna je omotala prste oko mog korijena i jezikom okružila moj glavić prije nego me uzela cijelog u svoja jebeno vruća usta.

Volio sam vidjeti kako mi kurac nestaje između njenih ružičastih usana. Kad sam udario dno njenog grla, skoro sam zastenjao.

Gianna se nasmijala oko moje širine kao da je točno znala što mi je radila.

I onda je počela pjevušiti, a vibracije su mi otišle ravno u jaja. „Jebem mu.“ Zarežao sam, što ju je izgleda samo još više potaknulo.

Trzala je glavom gore i dolje, očiju na meni i masirala mi jaja na najbolji mogući način. „Tako si dobra u ovome.“ Rekao sam.

169

Preokrenula je očima prema meni i k vragu ako je to nije učinilo još više seksi. Njena se crvena kosa zalijepila na njeno čelo i obraze dok me uzimala duboko u svoje grlo.

Neću potrajati zauvijek. Nikad nisam stvarno mislio da bih mogao ovo lakše dobiti, nikad zapravo nisam želio pobijediti. Sve što sam želio u ovom trenutku je svršiti u Giannina vruća usta. Provukao sam ruke kroz njenu predivnu kosu. Mišići u mojim bedrima su se stegnuli, no borio sam se protiv osjećaja. Bilo je previše jebeno sjajno da bi bilo prerano gotovo, a znajući Giannu, možda ću trebati čekati neko vrijeme prije nego mi ponovno popuši.

Izgledala je poput božice seksa. Jebem mu. Želio sam je vidjeti ovako dugo vremena, jebeno sam sanjario o tome. Trznuo sam kukovima i osjetio kako mi se stežu jaja. Gianna mi je pušila još jače. Ne da mi je trebalo još više nagovaranja. Sve što sam želio je proliti se u nju. I onda sam jebeno eksplodirao. Gianna se nije odmaknula. Jebem mu, nastavila je pušiti čak i dok sam joj ispuštao sjeme niz grlo. Uz dug jecaj, pustio sam da mi glava padne unatrag i tijelo mi je postalo malaksalo. Gianna je podigla glavu i obrisala usta uz širok osmijeh. „Pobijedila sam.“ Tiho sam se nasmijao. „Jesi. Čestitam.“ „Znači, više nikad neću trebati nositi nožni monitor?“ Pitala je uz dozu sumnjičavosti. „To je oklada.“ Nisam joj rekao da sam se ja osjećao poput pravog pobjednika. Nikad mi se nije sviđalo vidjeti je s nožnim monitorom; uvijek mi se činilo poput svetogrđa tako je zatočiti. Bilo mi je drago što ga više neće nositi, čak i ako je to značilo da ću je trebati budno pratiti i da će me Luca vjerojatno udariti.

170

Sljedećeg dana nakon što sam se istuširala i obukla, uživala sam u svojoj novopronađenoj slobodi, iako je bila mala. Matteo je održao svoje obećanje i pospremio nožni monitor u ladicu. Nisam trebala nositi tu glupu stvar, barem za sad. Sumnjala sam da bi Matteo održao svoje obećanje ako ponovno pokušam pobjeći.

Oboje smo izgubili oklade, a ipak smo se oboje osjećali poput pobjednika. Život s Matteom je bila enigma. Već se oslanjao na kuhinjski pult i pio kavu kad sam izašla iz sobe. Osmijeh mu je bio tako samodopadan da sam imala problema zaustaviti se kako mu ne bih zavrnula vratom. Dohvatila sam si šalicu pa se naslonila preko puta njega. „Osjećaš li ikad žaljenje ili krivnju?“ Matteove su se obrve popele na njegovo čelo. „Žaljenje?“ „Da, znaš onaj osjećaj koji normalni ljudi imaju kad naprave nešto krivo?“ Otpila sam gutljaj. Nisam ni bila sigurna zašto sam pitala, osim da obrišem tu napornu samodopadnost s Matteovog lica.

Matteo me samo gledao dugo vremena dok nisam više to mogla podnijeti i pravila se da mi je kava bila stvarno interesantna. Zašto sam se odjednom osjećala krivom što sam postavila to pitanje? „Postoji malo vremena u mom životu za krivnju i žaljenje.“ Rekao je Matteo. Glas mu je bio tih i lišen humora; nisam si mogla pomoći nego pogledati gore, pokušavajući pročitati njegovo raspoloženje, no otežavao mi je kao i inače. „Znači da je nekad osjećaš?“ „Povremeno. No prije dugo vremena sam naučio da nije pametno zadržavati se u prošlosti. Preferiram se fokusirati na budućnost.“ S tim se

171

ponovno uključio njegov šarm. Krenuo je prema meni, spustio svoju šalicu na pult i smjestio ruke kraj mene. „Žališ li ikad što si pobjegla?“ Otvorila sam usta kako bih rekla 'ne', no iz nekog sam razloga oklijevala.

Taj trenutak oklijevanja je bio cijeli odgovor koji je Matteo trebao. „Zašto?“ „Jer je netko ubijen.“ Rekla sam tiho. Uspjela sam zaboraviti Sida i njegov grozan kraj, no sad se to sve vratilo. Mogla sam udariti Mattea što je vratio sjećanje. Posebno zbog toga što sam shvatila da život od kojeg sam bježala nije bio tako grozan kako sam željela da bude.

Matteov izraz lica je rekao da ga nije bilo briga za to i to je većinom bilo ono što sam očekivala. „Mogu ti bez sumnje reći da ne osjećam krivnju zbog smrti tog lika.“ Promrmljao je. Kliznuo je rukom niz moj bok. „Ubio bih svakog lika koji te taknuo. No oboje znamo da ne trebam jer, bez obzira na mnoštvo prilika, bila si dobra djevojka.“ Način na koji je rekao 'dobra djevojka' mi je uzburkao krv. Još sam uvijek pokušavala smisliti dobar odgovor kad se oglasilo dizalo najavljujući posjetitelja. Matteo mi je kvrcnuo vrh nosa uz superioran izraz prije nego je posrnuo prema dizalu. Nisam mogla vjerovati.

Još sam uvijek zurila u njegova leđa kad su se otvorila vrata dizala i Aria je ušetala u apartman. Razgovarala je na telefon. Na moje iznenađenje, Matteo se pomaknuo u dizalo, ostavljajući nas same. Pretpostavljala sam da je mogao zaključati dizalo izvana pa nisam mogla otići osim ako bih odletjela kroz prozor i završila kao lokva krvi dolje na pločniku. „S kim razgovaraš?“ Pitala sam dok je Aria hodala prema meni.

Sjajno mi se nasmijala i pružila mi telefon. „Lily i Fabi žele razgovarati s tobom, no otac im je zabranio da te zovu pa…“ Utihnula je. Naravno, pretpostavljala sam nešto poput toga. Otac je bio prilično jasan da me više nije želio oko njih. „Hvala.“ Oblikovala sam ustima prema Ariji prije nego sam uzela telefon od nje i pritisnula ga na uho. „Lily?“ Glas mi je bio drhtav i morala sam pročistiti grlo. „O, Gianna! Bila sam tako tužna kad mi otac nije dopustio da se pozdravim s tobom. Preklinjala sam ga da mi dopusti razgovarati s tobom, no jako se naljutio i sad sam kažnjena.“

172

Riječ kažnjena je uvijek bio čudan izraz za našu kaznu. Ionako nam nikad nije bilo dopušteno igdje ići same, pa biti kažnjena je značilo da smo morale ostati još više u kući. „Žao mi je.“ Rekla sam, pokušavajući zadržati svoju ljutnju za oca. Lily je još uvijek morala živjeti pod njegovom vlašću. Nije trebala upasti u nevolju zbog mene. Odšetala sam do dnevnog boravka i spustila se u sofu. Aria se naslonila na rub kraj mene. „Kako je u školi?“ Pitala sam. „Dosadno. No kod kuće je još gore. Otkad ste se ti i Aria odselile, više se ne događa ništa zabavno.“ Lili je promrmljala. Boljelo me srce zbog nje.

Uvijek sam imala Lily i dugo vremena, Ariju, no Lily bi trebala preživjeti godine bez takve vrste potpore. Naravno da je još uvijek imala Fabija, no on je bio dječak i uskoro će se suočiti s jako teškim izazovima. „Što je s Fabijem?“ „On je davež.“ Rekla je Lily. U pozadini sam mogla čuti kako moj brat nešto govori. „Ti si!“ Lily je odgovorila. „O, šuti. Sad je moj red. Možeš kasnije razgovarati s njom.“ Čula sam zvuk borbe i onda mi je Fabijev glas došao do uha. „Gianna!“ „Ššš, glupane.“ Lily je zasiktala, očito uzimajući telefon natrag. „Nitko ne smije znati da razgovaramo s njom.“ Na trenutak je bila tišina kao da su oboje osluškivali za glasove pa je Lily ponovno progovorila. „Je li Romero tamo s tobom?“ Nasmijala sam se. „Zato me zoveš? Mislila sam da si željela vidjeti kako je meni.“ Rekla sam u zadirkujuće povrijeđenom tonu. „Naravno da želim znati kako ti je.“ „Dobro sam.“ Pauza. Odlučivši je prestati mučiti, dodala sam. „I Romero nije ovdje.“ Bacila sam pogled prema Ariji i ona je prošaptala 'gore'. „On je u Arijinom stanu, raspravlja o važnom mafijaškom poslu s našim muževima.“ Sarkazam mi je kapao iz riječi. „Želiš li da odem gore i pitam ga da porazgovara s tobom?“ „Ne!“ Lily je izvalila. „Mislit će da sam zaljubljena u njega.“ „Nisi li?“ Tišina. Jadna Lily, nisam imala srca reći joj da nije postojalo jebene šanse da bi otac ikad dopustio savez između moje sestre i običnog vojnika, osobito jednog iz New Yorka. Ljubav nije nešto što je bilo bitno. „Kako znam da sam zaljubljena?“ Lily je prošaptala nakon nekog vremena.

173

Da, kako? Nisam bila zaljubljena u Sida ili ikoga drugoga. Nisam bila zaljubljena u Mattea.

Zar ne? „Ne znam.“ Priznala sam. „Nisi li zaljubljena u Mattea?“ „Zašto bi pomislila da jesam? Pobjegla sam, sjećaš se?“ „No sada ste vjenčani.“ „Brak nije isto što i ljubav.“ „Jest za Ariju.“ Rekla je Lily. Oči su mi poletjele prema Ariji koja se mrštila na mene. „U pravu si. Možda bi onda trebala razgovarati s njom.“ Prije nego je Lily mogla bilo što reći, predala sam telefon Ariji. „Lily želi znati kakav je osjećaj biti zaljubljena.“ Aria je uzele telefon od mene, njene su plave oči bile pune zabrinutosti.

Slušala je Lily na trenutak prije nego je rekla. „To je teško pretvoriti u riječi.

Ljubav je kad se osjećaš sigurno u nečijim rukama, kad je on prva stvar koju želiš vidjeti ujutro, ljubav je predaja. Riskiraš biti povrijeđena, no nije te briga. Spremna si nekome dati moć da ti slomi srce. Ljubav znači vidjeti nekog u najgorem izdanju i još uvijek vidjeti ono dobro u njima, ljubav znači da je netko savršen za tebe usprkos njegovim nesavršenostima.“ Zašutjela je, oči su joj postale udaljene.

Nisam trebala pitati; znala sam o kome je razmišljala. Teško sam progutala. Nikad ne bih mogla reći ovo što je Aria upravo rekla. Neželjeno, slike Matteovog drskog osmijeha su mi upale u um. Definitivno sam ga vidjela u njegovom najgorem izdanju kad je mučio Ruse. „Ali kako da znam da sam zaljubljena?“ Čula sam Lilyin cvilež kroz telefon.

Da, kako? „To je slojevit proces. Ne znam zapravo kad sam počela voljeti Lucu.

Dugo sam vremena mislila da sam ga mrzila.“ Odgurnula sam se na noge, odjednom nespokojna. Ovo nije bila tema u kojoj sam se osjećala ugodno. Stiskala mi je prsa, tjerala me na paničarenje na neobičan način. Požurila sam u kuhinju i napravila si novu šalicu kave.

Nakon nekoliko gutljaja, vratila sam se Ariji koja mi je uputila upitni pogled.

Podigla sam šalicu kao objašnjenje. „Evo.“ Rekla je, pružajući mi natrag telefon.

174

„Pa, što još ima novoga?“ Pitala sam veselo.

Doslovno sam mogla čuti kako Lily koluta očima. „Hoćeš li doći na našu božićnu zabavu?“ Otvorila sam usta kako bih rekla da jer sam uvijek bila tamo, a onda sam shvatila da vjerojatno više nisam bila poželjna. „Ne znam. Stvari su u ovom trenutku teške.“ „Misliš, otac ne želi da dođeš.“ „Jedini razlog zašto želim doći ste ti i Fabi. Nije me briga ni za koga drugoga. A možda ti i Fabi možete doći u posjetu za Novu godinu.“ Lily je bila tiho. „Otac je rekao da nam više nikad neće dopustiti ići u New York nakon onog što si ti napravila.“ Pretpostavljam da me to nije trebalo šokirati onoliko koliko jest. Naravno da neće pustiti Lily s vida. Nije mogao riskirati da mu se još jedna kći pretvori u kurvu. „Nešto ćemo smisliti. Pitat ću Mattea hoćemo li ići u Chicago.“ Ponovno se suočiti s ocem je bila posljednja stvar koju sam željela napraviti. Što se mene ticalo, više nikad ne bih kročila na čikaško tlo, no pomisao da više nikad ne bih vidjela Fabija i Lily je bila još gora. „Obećavaš?“ „Obećavam.“ Rekla sam. „Sad mi daj Fabija prije nego otac shvati da razgovarate sa mnom, a ne Arijom.“ „Hej.“ Pojavio se Fabijev glas. „Kladim se da si porastao dodatnih pet centimetara otkad sam te posljednji put vidjela.“ „Kad narastem, bit ću visok barem 180 centimetara.“ Rekao je ponosno. „Barem 193 centimetara. Vjerojatno ćeš biti viši od Luce.“ „To bi bilo tako kul. Mogao bih sve razbiti. Svi bi morali biti pristojni prema meni i poštivati me.“ Sjetno sam se nasmiješila. Uskoro će ljudi to ionako činiti. Slatki dječak će biti zamijenjen nemilosrdnim ubojicom. „To bi bilo kul.“ Složila sam se. „Pa, imaš li što novih noževa?“ Fabi je imao ogromnu kolekciju noževa. Veću kolekciju noževa nego bi desetogodišnjak trebao imati. Naravno da je otac podupirao bratovu fascinaciju oružjem. „Ne.“ Rekao je Fabi, dureći se. „Otac je ljut na mene.“ „Zbog mene?“

175

Fabi ispočetka nije ništa rekao, no znala sam da je slijegao ramenima na onaj njegov sladak način. „Ne sviđa mi se kako je vikao na tebe.“ „Ni meni se ne sviđa, no moraš pokušati ne ljutiti oca tako često, Fabi. Ne želim da budeš kažnjen.“ Sad kad nisam bila dostupna kao očeva najdraža vreća za udaranje, brinula sam se da bi Fabi mogao nositi glavni udarac njegove ljutnje. „U redu.“ Rekao je. „Nedostaješ mi.“ „I ti meni.“ Završili smo poziv i predala sam telefon natrag Ariji. „Jesi li dobro?“ Pitala je.

Kimnula sam bezvoljno. „Zabava je sljedećeg vikenda, zar ne?“ „Da.“ „Pretpostavljam da nisam pozvana?“ Aria je napravila grimasu. „Čak ni Luca i ja nismo sigurni trebamo li ići.“ „Zašto?“ „Situacija je trenutno stvarno loša. Luca ima dovoljno problema u New Yorku. I ne želi se nositi s Danteom Cavallarom ili ocem kao dodatak na to.“ „Lily i Fabi će biti stvarno tužni ako ne dođeš u posjetu.“ „Znam.“ Rekla je Aria uz uzdah naslanjajući se na naslon. „To je ono što sam govorila Luci. Čak sam predložila da bih mogla odletjeti tamo sama s Romerom kako bi se Luca mogao pobrinuti za posao ovdje.“ „Daj da pogodim. Mrzio je tu ideju.“ Aria se nasmijala. „Da. Ne vjeruje Outfitu i ne želi me pustiti da idem tamo bez njega.“ „Na neki se način moram složiti s njim. Doduše, željela bih da možemo ići zajedno.“ „Možda sljedeće godine. Otac neće moći ostati ljut na tebe zauvijek.“ „Otac će biti ljut na mene i kad će se peći u paklu.“

Kao što je bilo i očekivano, nisam bila pozvana na obiteljsku božićnu zabavu. Službeno, otac mi nije mogao odbiti ulazak kao Matteovoj supruzi, no ne samo da bi to bilo neugodno, no Matteo nije želio riskirati voditi me natrag u Chicago tako brzo. Te noći, nakon što mi je tijelo ponovno pobijedilo mozak i prepustila sam se Matteovom šarmu, ležala sam gola u njegovom 176

naručju, prsa su mu bila pritisnuta na moja leđa. Nisam bila sigurna zašto sam uvijek zaspala s njegovim rukama oko sebe i još gore, zašto sam ponekad čeznula za njegovom blizinom i tijekom dana. Za sad sam se barem uspjela oduprijeti tom drugom pojmu. „Hoću li ikad više vidjeti Fabija i Lily?“ Prošaptala sam u tišinu.

Matteove ruke oko mog struka su se stisnule. „Da su dio Cosa Nostre, Luca bi mogao nešto napraviti, no tvoj otac mora slušati samo Cavallara.“ „Znam.“ Rekla sam skoro ljuto. Znala sam kako su stvari funkcionirale u našem svijetu. „No ne možemo li pozvati moju obitelj na neku vrstu druženja? Otac ne bi odbio direktan poziv, zar ne?“ Matteo se podignuo i gledao dolje u moje lice. „Tvoj bi otac definitivno prihvatio poziv, no ne bi morao uzeti tvoju sestru i brata sa sobom. Mnogi muškarci drže svoju obitelj podalje iz sigurnosnih razloga.“ Kimnula sam.

Matteo me dugo vremena gledao i počela sam se osjećati golom na veoma drugačiji način. Pogledala sam ga. „Što?“ „Luca je vrlo uvjerljiv. Možda može pitati tvog oca da dopusti Liliani i Fabianu da dođu u posjetu nakon Božića. Tvoj bi otac mogao poslati svoje osobne čuvare s njima ako nam ne vjeruje.“ „Zašto bi Luca to učinio? On i Aria su još uvijek dobrodošli u Chicago.“ „Ako zamolim Lucu, napravit će to.“ „A zašto bi ga tražio? Nisi li ionako u dovoljno nevolja zbog Bardonija i zbog toga što si se riješio mog nožnog monitora?“ Matteo je omotao pramen moje kose oko svog prsta. „Napravio bih to za tebe. Ti si mi žena i želim te učiniti sretnom.“ Smijeh mu je bio zadirkujući, a ipak, ono što je rekao je zvučalo iskreno.

Srce mi je opasno nabijalo i nova panika je porasla. Što se događalo? Strah od mojih vlastitih emocija me prevladao. „Ako stvarno mariš za mene i želiš me vidjeti sretnu, pusti me. Sve što sam ikad željela je bila sloboda i normalan život.“ Trenutak kad su mi riječi izašle iz usta, shvatila sam da nisam bila sigurna jesu li još uvijek bile istinite.

Matteova se ekspresija ugasila, nešto tvrdo i hladno se smjestilo u njegove oči. Ponovno je legao na leđa i ugasio svijetla. Skoro sam se ispričala i posegnula za njim.

177

Njegove su mi usne okrznule uho. „Pretpostavljam da to znači da ne marim dovoljno. Jer pustiti te? To je jedina stvar koju neću nikad napraviti.“

Nakon tog razgovora, naše interakcije u sljedećih nekoliko dana su se ponovno svele samo na seks.

Na moje iznenađenje, nedostajalo mi je naše druženje. Čak mi je nedostajalo Matteovo glupo kočoperenje i taj naporan osmijeh poput morskog psa, no najviše od svega mi je nedostajalo zaspati s njegovim prstima koji prate meku kožu s unutarnje strane moje ruke.

Božićno vrijeme se definitivno pretvaralo u moju vlastitu noćnu moru.

Matteo i ja smo bili pozvani na još tri zabave, sve od njih su bile organizirane od visokopozicioniranih mafijaša ili biznismena s bliskom povezanošću s mafijom. Svaki od njih je bio previše važan da ih se uvrijedi tako da ne prisustvujemo. Stvarno sam se nadala da Matteo barem neće ubiti više niti jednog domaćina. Debakl s Bardonijem je za sad bio bez posljedica, no još uvijek nisam bila potpuno sigurna da će tako i ostati. U nekom će trenutku ljudi nedvojbeno postati sumnjičavi.

Sad kad više nisam nosila nožni monitor, Sandro je bio moja sjena, a kad smo Aria i ja išle nekamo zajedno i Romero je bio tamo. Bilo je smiješno. Čak i bez tehničke naprave, svaki dio mog života je bio izvan moje kontrole.

Bračno blagostanje, moja guzica.

Popravila sam tvrdoglavi pramen koji mi je ispao iz frizure i protrljala sam ruke u moju novu haljinu. Uz sve društvene događaje koji su se nazirali u budućnosti, Aria i ja smo morale odraditi veliki izlet u šoping. Počinjala sam se osjećati poput onih mafijaških trofejnih žena koje sam prezirala cijelog svog života. Šoping, društveni događaji i grijanje suprugovog kreveta je bio njihov cijeli život, kao i moj. Zurila sam u svoj odraz. Čak sam i izgledala baš poput trofejne žene s tom frizurom u elegantnoj punđi i prekrasnoj tamno zelenoj koktel haljini koja mi je grlila obline. Čak su i moj ogroman vjenčani prsten i dijamantna ogrlica vrištali na trofejnu ženu. Bila mi je potrebna sva moja samokontrola kako ne bih istrgnula haljinu s tijela i odrezala kosu. Kako sam mogla postati ono što sam tako dugo mrzila? I kako sam mogla biti u redu s tim?

178

„Aria i Luca su ovdje.“ Povikao je Matteo. „Moramo krenuti.“ Ovo je bilo više nego što mi je rekao izvan sobe od one večeri. Uz uzdah sam se okrenula od zrcala i krenula prema dnevnom boravku gdje su čekali Aria, Luca i Matteo. Matteo je izgledao božanstveno u uskom crnom odijelu, bijeloj košulji i crnoj kravati. Bio je takav mafijaški klišej, no lako je to nosio. Oči su mu na brzinu odmjerile moju odjeću i moje je tijelo reagiralo poznatim drhtajem. Čitala sam o pogledima koji su bili poput seksa, no uvijek sam ih smatrala urbanim legendama. No Matteo je imao potpuno takav pogled.

Zadržala sam bezizražajno lice dok sam hodala prema njima. Aria je bila pojava u svojoj tamno crvenoj haljini i sa svojim zlatnim kovrčama. U prošlosti sam se uvijek osjećala kao da se nikad ne bih mogla natjecati s njom, no shvatila sam da nisam ni trebala. Luca je nadvisivao moju sestru u sličnom odijelu poput Matteovog, no nije djelovao na mene. Stala sam kraj Mattea i njegova se ruka odmah spustila na moj kuk. Je li ikad primijetio kako su posesivne bile te male geste? U prošlosti, moja prva reakcija na njih bi bila iživciranost za kojom bi slijedilo odbijanje, no sad mi se to činilo skoro prirodnim. Nisam bila sigurna zašto je to bio slučaj, zašto sam se tako lako ukalupila u život koji mi je bio ucrtan čak i prije mog rođenja. Neki bi ljudi vjerojatno tražili objašnjenje u sudbini ili vjeri. Ja nikad nisam smatrala niti jednu opciju opravdanom. Nije mi se sviđala ideja da je neka veća stvar kontrolirala tko sam bila i kako će mi se život odvijati. „Hej, gdje si?“ Matteo me pitao, lagano mi stišćući kuk. Trepnula sam fokusirajući se na njega. Nisam ni primijetila da smo ušli u dizalo.

Odmahnula sam glavom. „Razmišljala sam o svim načinima na koje bi ova večer mogla loše završiti.“ Lagala sam. „Sve dok Matteo zadrži svoj nož u futroli i ti držiš usta zatvorenima, stvari bi trebale proći glatko.“ Luca je promrmljao gledajući mene i Mattea. „Večeras je važno. Nekoliko prisustvujući biznismena su pod pritiskom od Rusa. Želim pokazati snagu i ostaviti dobar dojam. Bilo bi još bolje ako bi mogla pokušati ne uvrijediti žene.“ „Zašto ja? Što je s Arijom?“ „Aria se zna ponašati. Ona je savršena dama, dok si ti sve osim toga.“ Aria je dotaknula Lucina prsa. „Budi pristojan prema mojoj sestri.“ „Nisam nepristojna prema svima. Samo ljudima koji mi se ne sviđaju.“ Rekla sam značajno.

179

„Što bi bili svi na zabavi.“ Matteo se ubacio. „Oni su nepodnošljivi, vjeruj mi.“ Razmijenili smo cerek, a onda, kao da smo se prisjetili naše 'kao svađe' od prije nekoliko noći, maknuli pogled jedan s drugoga. Mogla sam vidjeti kako je Luca pogledao Ariu jednim od onih tajnih pogleda koje su uvijek dijelili. „Samo se dobro ponašaj.“ Rekao je Luca. „Oboje. Ovo je kao da je Bog poslao vas dvoje da mi testirate strpljenje.“ Aria se zahihotala i lagano udarila Lucino rame, no oči su joj sjale obožavanjem. Hoću li ja ikada tako gledati nekoga? Nisam bila sigurna želim li. Izgledalo je kao da je ogoljivala dušu za sve da vide i čak nije ni marila.

Zajedno smo izašli iz dizala i u ledeno hladnu parkirnu garažu. Drhtala sam. Nisam uzela kaput sa sobom jer sam samo trebala hodati od dizala do auta i onda od auta do gdje god se održavala zabava, no sad sam to požalila.

Naposljetku, bila je sredina prosinca. Nekad je bilo teško povjerovati da je već prošlo toliko vremena.

Matteo me pustio, skinuo svoju jaknu i stavio je oko mojih ramena.

Njegova toplina i miris su me obavili i uhvatila sam se kako uvlačim dubok dah. „Hvala.“ Rekla sam napola posramljeno.

Luca je napravio isto za Ariju usprkos kratkom putu do auta. Aria i ja smo se smjestile na stražnjem sjedalu Matteovog Porsche Cayennea dok su Luca i Matteo sjeli naprijed. Izgledalo je kao da muškarci više nisu bili zabrinuti da bih pokušala iskočiti iz jurećeg auta kako bih pobjegla. Možda su i oni primijetili kako sam se lako naviknula.

Aria se nagnula i šapnula mi u uho. „Znam da ne želiš to vidjeti, no ti i Matteo ste stvoreni jedno za drugo.“ Naglo sam ju pogledala, ignorirajući način na koji je moj puls ubrzao s emocijom na koju nisam ni pomišljati. „Nemoj ni počinjati.“ Aria je slegnula ramenima. „Istina je. I on se stvarno trudi. Nisu savršeni, no pokušavaju biti dobri prema nama. Ne izgledaš nesretno.“ Nisam bila baš nesretna, no pokušala sam pripisati to Arijinoj konstantnoj prisutnosti u mom novom životu. Bilo je to prikladno objašnjenje. Nisam ništa rekla, nisam mogla smisliti duhovit odgovor koji ne bi zvučao potpuno lažno.

Sjedili smo u tišini nakon toga, a ipak sam se osjećala kao da je moja tišina bila veći odgovor nego što mi se sviđalo. Zapravo mi je laknulo kad smo se 180

napokon zaustavili ispred luksuzne zgrade poput one u kojoj smo živjeli Matteo i ja. Vratar je požurio prema našem autu i otvorio mi vrata. Dobra stvar je bila da nije vidio i Lucu i Mattea kako posežu za svojim oružjima, uvijek spremni za napad.

Zahvalila sam liku koji je izgledao jedva moje dobi pa izašla. Aria me brzo pratila. Pružile smo jakne natrag našim muževima prije nego smo ušetale u jarko osvjetljeno predsoblje. Još jedan vratar je čekao kraj dizala i pritisnuo pravi gumb za nas.

Dok smo se uspinjali prema posljednjem katu, Matteo se nagnuo blizu i promrmljao. „Nemoj zaboraviti ponašati se pristojno.“ Namignuo mi je pa se odmaknuo i znala sam da ćemo biti u nevolji. Matteov izraz lica mi je obećavao da nema apsolutno nikakvu namjeru večeras biti dobar.

Zabava se održavala u ogromnom penthouseu koji je gledao na grad. Nije bio tako velik kao Lucin, no definitivno je bio razmetan. Zidovi su bili prekriveni Picassovim Warholovim i Miróovim crtežima, svi originali i imala sam osjećaj da je i namještaj bio tako pretenciozan, no sve je bilo maknuto kako bi smjestili dva stola za osamdeset gostiju u sobu jednako kao i tucet barskih stolova gdje su se gosti mogli družiti prije večere.

Buka je bila preplavljujuća usprkos veličini penthousea i nije bilo nikakvih božićnih ukrasa osim apstraktne staklene scene rođenja i još apstraktnijeg staklenog božićnog drvca u jednom kutu. Aria i ja smo se pogledale i skoro se počele smijati.

Raspoloženje mi je spalo u trenutku kad su sam domaćini, par srednje dobi koji su izgledali još lažnije, prišli. Pripremila sam se na zgađenu reprizu, no žena se jednako nasmiješila i Ariji i meni.

Domaćica koja se predstavila kao Miriam je praktički sjala prema meni, iako je izgledalo skoro strašno jer joj je lice bilo zaleđeno od previše tretmana Botoxom. „Ti mora da si prekrasna nova mladenka.“ Rekla je i poljubila me u oba obraza. „Da, hvala Vam.“ Rekla sam, preplašena.

Naglo sam pogledala u Mattea. Mora da me točno pročitao jer se nagnuo prema meni dok su domaćin i domaćica razgovarali s Lucom i Arijom. „Oni nisu dio naše kulture. Boli ih briga za naša pravila i morale.“ Matteo je šapnuo.

Domaćica se ponovno okrenula prema nama. „Večera počinje za pola sata. Ali molim vas, poslužite se ukusnim Hors d’oeuvres i šampanjcem.“ 181

Izgovorila je šampanjac neobičnim francuskim naglaskom što me ponovno skoro nasmijalo, no suzdržala sam se i umjesto toga se pristojno nasmiješila. Žena je bila pristojna prema meni pa sam se morala ponašati u skladu s tim, iako je Luca mislio da nisam bila sposobna za pristojnost.

Bacila sam pogled uokolo, primjećujući samo poznate parove za koje sam pretpostavila da su morali biti dio mafije ili ih ne bih prepoznala. Osim toga, bili smo blaženo okruženi strancima koji me nisu nazivali kurvom ispod glasa ili me gledali preko nosa. Ovo je zaista bio društveni događaj kojima su normalni ljudi, pa, normalni bogati ljudi prisustvovali. Opustila sam se.

Možda ovo neće biti previše loše. „Hajde. Idemo si natočiti šampanjac. Trebat ćemo pripitost da nas provede kroz dosadu.“ Rekao je Matteo. Luca ga je namršteno pogledao, no Matteo se jedva nacerio i poveo me prema slobodnom barskom stolu.

Dohvatila sam čašu i otpila velik gutljaj. To je bila jedina dobra stvar u življenju u našem svijetu; nitko nije mario imam li dovoljno godina za piće.

Mjehurići su me predivno škakljali po jeziku. Prošlo je mnogo vremena od kad sam posljednji put pila dobar šampanjac. Posljednji put je bilo na Arijinom vjenčanju.

Matteo se podrugljivo nasmiješio. „Što?“ Pitala sam, provjeravajući haljinu za mrlje. „Izgledaš poput sofisticirane dame.“ „Ja nisam sofisticirana dama.“ Brzo sam rekla i baš sam krenula uzeti još jedan gutljaj šampanjca, no zaustavila sam se s rubom čaše naslonjenim na usne. Uz zurenje sam je spustila. „Nisam.“ „Nisam ni rekao da jesi. Samo sam naglasio da izgledaš tako.“ Bio je u pravu. Uklapala sam se, što me dovelo natrag na moj raniji problem. Zašto sam sve više postajala poput trofejne žene svakog dana?

Dokrajčila sam ostatak šampanjca u jednom ogromnom gutljaju, nimalo damski, što je nasmijalo Mattea i nisam si mogla pomoći nego se i sama nasmijati. Bio je dobar osjećaj smijati se s njim, a još bolje, vidjeti da mu je veselje uklonilo nešto tame iz očiju.

Miriam je sve pozvala da se smjeste oko stolova i zamolila nas da sjednemo kraj nje s ostalim važnim gostima. Na žalost, Aria je morala sjesti nasuprot mene pa nisam mogla ni razgovarati s njom u slučaju da mi postane dosadno. Bila sam uglavljena između Mattea i žene koju nisam poznavala.

Srećom, prvi slijed je bio poslužen skoro odmah pa sam imala nešto raditi.

182

Miriam, kao i ostale žene oko nas su ionako bile više zainteresirane za Ariju, vjerojatno jer je bila Lucina žena i znala je kako pravilno čavrljati.

Odjednom sam osjetila Matteovu ruku na koljenu. Naglo sam ga pogledala, no bio je udubljen u razgovor s Lucom i domaćinom. Uzela sam još jedan zalogaj svog Carpaccia, no zaustavila sam se usred žvakanja kad se njegova ruka počela penjati uvis, prema čipkastom rubu mojih samostojećih čarapa. Morala sam suzbiti mali drhtaj na osjećaj koji je njegov lagani dodir poslao ravno u moje središte. Stisnula sam noge zajedno i pokušala se fokusirati na razgovor koji je Aria imala s ostalim ženama. Kutovi Matteovih usana su se trznuli na reakciju. Naravno da to nije bilo kraj ovoga. Kad je ikada bio?

Matteovi su prsti kliznuli između mojih nogu usprkos mojim pokušajima da ga zaustavim, a onda su njegovi vršci prstiju kliznuli pod rub mojih gaćica i nježno klizili preko procjepa između mojih nogu i vulve. Posegnula sam za čašom i otpila velik gutljaj vina. „Što misliš, Gianna? Bi li bila zainteresirana?“ Pitala je domaćica Miriam.

Obrve su joj bile podignute zbog svog Botoxa, ostatak njenog lica je bio nepomičan, a njen izraz lica je naslućivao umjerenu dosadu.

Oči su mi poletjele prema Ariji, nadajući se da će mi pomoći. Nisam imala pojma o čemu je Miriam pričala. Matteovi su me prsti potpuno omeli. „Znam da voliš modernu umjetnost i nije lako dobiti privatni obilazak kroz Guggenheim. Sigurna sam da bi ti Matteo mogao osloboditi nekoliko sati.“ Rekla je Aria uz značajan pogled.

Mogla sam ju poljubiti. Uvijek je spašavala dan. „Da, voljela bih –“ Matteovi su prsti kliznuli među moje donje usne, nježno ih razdvojili, pronašavši me vlažnu i željnu, glupi gad. Još je uvijek razgovarao s Lucom i drugim muškarcima kao da se ništa zanimljivo nije događalo pod stolom.

Aria i ostale žene su me gledale s iščekivanjem. Pročistila sam grlo i udarila Matteovu nogu, jako, prije nego sam rekla. „Voljela bih vas držati za tu ponudu.“ Jesam li mogla zvučati još sofisticiranije? Potpuno trofejna žena.

Matteov je prst putovao uz moj procjep dok nije stigao do klitorisa gdje je počeo praviti male krugove. Pritisnula sam usne kako bih zaustavila jecaj da izađe van. Hvala Bogu, Miriam je započela još jedan monolog o putu na Karibe i vratila sam se pravljenju da slušam. Samo me Aria tu i tamo čudno pogledala, kao da je mislila da mi nije bilo dobro.

183

Da je barem znala. Konobari su ušli u prostoriju s glavnim slijedom, no jedva sam marila za to.

Bez da sam to namjeravala, raširila sam još malo noge, dajući Matteu više mjesta kako bi istražio moje vlažne nabore. Prsti su mu klizili gore i dolje, zadirkujući moj otvor prije nego su se vratili na moj pulsirajući klitoris.

Pritiskala sam svoju čašu vina. Ne bi me iznenadilo kad bi puknula na dva dijela od mog čvrstog stiska. Disanje mi je bilo plitko. Matteo je zadržavao spori ritam, dovodeći me sve bliže vrhuncu. Trebala sam mu odgurnuti ruku, trebala sam zaustaviti ovu ludost prije nego se pretvori u najsramotniju noć u mom životu, no potreba je preuzela i otjerala svaku mrvicu razumnosti.

Nakon nekoliko zalogaja teletine, spustila sam vilicu. Bila sam gladna samo jedne stvari.

Matteo je grnuo prst u mene i jedva sam uspjela zadržati cvilež. Bila sam tako blizu. Jesam li uopće mogla biti tiha?

No bila sam odveć daleko da bih marila. Matteo me još uvijek nije gledao.

Umjesto toga je bio potpuno fokusiran na razgovor ili se barem pretvarao da je bio. Mrzila sam ga zbog njegovog glumačkog talenta. Dovodio me sve bliže, uzimajući si vremena. Bože, ovo je bilo najugodnije mučenje.

Njegovi iskusni prsti su postali sami centar mog bića sve dok ih nije odjednom, bez upozorenja, povukao. Šokirana, zurila sam u njega, samo kako bih shvatila da su se konobari vratili s našim desertom, čokoladnim mousseom. Matteo mi se nacerio. Željela sam mu strgnuti odjeću i vratiti mu, dovesti ga do ruba samo kako bih mu uskratila vrhunac. Matteo je gurnuo prst u mousse, prst koji je koristio da bi me prstenjačio i gurnuo ga u usta, potpuno ga očistivši. „Hm. Jako ukusno.“ Tijelo mi je brujalo željom, no u tom trenutku sam željela pogurnuti Matteovo lice u glupi mousse. Podignuo je žlicu i mirno počeo jesti. Aria me upitno pogledala kad se nisam pomaknula.

Malo sam prečvrsto dohvatila vlastitu žlicu i okusila mousse. Bio je jako ukusan, kremast i čokoladan, no sada me samo podsjećao na Matteove prste i što su mi radili samo trenutak prije. Dvoje je moglo igrati ovu igru. Jednom kad sam završila s desertom, kliznula sam rukom pod stol i posegnula između Matteovih nogu. Pronašla sam ga već tvrdog i to me saznanje tjeralo da želim još više. Razmatrala sam dirati se umjesto da zadirkujem Mattea, no otjerala sam tu ideju. Ako sam željela pobijediti u ovoj igri, trebala sam igrati.

184

Prsti su mi se zatvorili oko Matteove erekcije. Tiho je uvukao zrak prije nego su njegove oči susrele moje, jedan kut usana mu se podignuo. Masirala sam ga kroz tkaninu hlača, osjećajući kako još raste još jače i tvrđe. Na žalost i moje je tijelo reagiralo.

Matteo je okrenuo glavu prema starijem liku preko puta njega koji ga je pitao pitanje i iskoristila sam trenutak kako bih pronašla njegov glavić i počela ga trljati. Matteu je bilo lakše. Nije imao toliko barijera između svojih prstiju i njihovog gola, no dok sam obrađivala glavić njegovog kurca, mogla sam vidjeti iz stiskanja njegove vilice da Matteo nije bio potpuno nedirnut. I za razliku od mene, bilo bi mu puno teže sakriti svoje uzbuđenje ako ustane, a još teže ako bi svršio u hlače. Ta me pomisao nasmijala.

Aria se nagnula preko stola prema meni. Stvarno sam se nadala da ništa neće primijetiti. „Što se događa s tobom? Ponašaš se čudno.“ Prošaptala je.

Odmahnula sam glavom i ustima oblikovala 'kasnije', no ruka mi se nikad nije zaustavila u poslu pod stolom. Nadala sam se da se Matteo približavao vrhuncu. Bilo je teško reći. Okrenuo je lice od mene i zapravo je vodio dosljedan razgovor sa starcem. Stisnula sam malo snažnije, postajala sam iritirana i napokon sam dobila još jednu, iako malu, reakciju. Matteo se nakratko ukočio, no onda se vidljivo prisilio opustiti. Mogla sam vrištati od frustracije.

Baš sam željela još jednom stisnuti, još jače, kad je njegova ruka pronašla moju pod stolom i odgurnula ju. Mogla sam se pridržati za njegovu erekciju da nisam bila zabrinuta da bih ga mogla ozlijediti. Iako to nikad ne bih nikome priznala, voljela sam Matteov kurac, a osobito stvari koje je mogao napraviti s njim. Bacila sam pogled prema Matteu i susrela njegov pogled. U njima je bila glad, no isto tako još nešto, nešto što me tjeralo da poželim pobjeći glavom bez obzira jer sam imala osjećaj da sam znala što je to bilo i bila sam prilično sigurna da sam počela osjećati isto. Izvukla sam ruku iz njegovog stiska, odgurnula stolicu i ispravila se.

Uz mali osmijeh prema drugim gostima, rekla sam. „Ispričajte me.“ Bez još jednog pogleda prema Matteu, uputila sam se ravno prema mjestu gdje sam se nadala da bih mogla pronaći toalete. Bila mi je potrebna sva moja samokontrola kako ne bih potrčala kroz dugi hodnik bježeći od glavnog dijela apartmana. Kad sam ušla u toalet, ispustila sam teški uzdah. Obrazi su mi bili zarumenjeni, no ne tako jako da bi netko nešto posumnjao. To je barem bilo ono čemu sam se nadala. Uhvatila sam rub umivaonika i čvrsto 185

stisnula oči. Srce mi je nabijalo u rebra. Odjednom mi je netko stisnuo kukove. Oči su mi se naglo otvorile i zurila sam u zrcalo. Matteo se nadvijao nad mene, pogled mu je praktički gorio željom. Pritisnuo je kukove uz moju guzu. „Prebrzo si otišla.“ Ruka mu je kliznula pod moju haljinu dok mu je druga ruka povukla zaporak. „Što to radiš?“ Zasiktala sam pogledavši prema vratima. „Što ako netko uđe?“ „Koga briga? Neka dobiju predstavu života. Vjerojatno su prošle godine otkako su te kučke vidjele kurca.“ Pogurnuo mi je gaćice u stranu i pogurnuo dva prsta u mene. Izbacila sam guzu unatrag dajući mu bolji pristup. Kao da mi je tijelo imalo vlastiti um, iako mi je mozak govorio da odgurnem Mattea. „Matteo.“ Uzdahnula sam. „Zaključaj glupa vrata.“ Pomicao je prste unutra i van u divno sporom ritmu. Kukovi su mi se pomicali uz njega, tjerajući njegove prste dublje u mene. „Zar zbilja želiš da stanem kako bih zaključao jebena vrata?“ Liznuo mi je kralježnicu od ruba haljine gore do ruba kose pa mi susreo pogled u zrcalu.

Zadrhtala sam. Ponovno je zabio prste u mene, udarajući u slatko mjesto duboko u meni. Njegove oči kao da su bušile u mene, pokušavajući otkriti moje najtamnije, najdublje tajne. Srce mi je posrtalo i znala sam da ću biti osuđena na propast ako uskoro ne zaustavim ovu ludost. Seks, s time sam se mogla nositi, no ovi trenuci tihog shvaćanja, ovi dugi pogledi puni prevelikog značaja, oni su počinjali rušiti zidove koje sam godinama gradila.

Matteo mi je obujmio grudi preko haljine, mijeseći i masirajući mi bradavicu na skoro bolan način koji me činio još vlažnijom. Zatvorila sam oči kako bih izbjegla njegov pogled i upila osjećaje. Matteo je gurao prste u mene ponovno i ponovno. Zagrizla sam usnicu kako bih zadržala zvukove u sebi.

Matteove su usne pritisnule moj puls, sišući kožu u svoja usta. Izvila sam se, gurajući guzu uz njegovu ruku svom snagom dok je orgazam jurio kroz mene. „Pogledaj me.“ Matteo je naredio i oči su mi se naglo otvorile, susrećući njegove. „Da, tako. Jebem mu, tako si jebeno mokra i vruća.“ Spustila sam se na podlaktice uz drhtavo disanje, uživajući u posljednjim valovima užitka dok je Matteo usporavao prste. Još mi je više podignuo suknju. Čula sam kako otkopčava hlače i onda je čvrsto omotao ruke oko mojih prsa, povukao me na sebe i protrljao glavić preko mog otvora. Onda je uklizao u mene centimetar po centimetar. Pokušala sam izbaciti guzu, 186

trebajući ga osjetiti cijelog u sebi, no nije mi dopustio. Ako je bilo moguće, još je više usporio, ulazeći u mene. „Jebi me.“ Grubo sam prošaptala.

Posegnuo je gore i nakrenuo mi glavu u stranu prije nego me osvojio ustima, posjedujući me jezikom. Napokon se cijeli smjestio u meni i nakon trenutka mirnoće, počeo se zabijati u mene. Ruke su mi poletjele kako bi dohvatile rub umivaonika. Matteo mi je pritisnuo tijelo uz hladan kamen dok se njegov kurac zabijao u mene, duboko i jako. „Jebote, tako te dobro osjećam.“ Mateo je hrapavo rekao. Zastenjala sam u odgovor. I jest bio bolji osjećaj nego ikad. Sve u vezi ovoga jest. Bože, što se događalo?

Pokušavala sam ugasiti mozak i samo se fokusirati na način na koji me Matteov kurac ispunjavao, kako se skoro cijeli maknuo kako bi me izludio, samo kako bi se ponovno zabio u mene. Rub umivaonika mi se urezao u dlanove dok sam se držala za njega. Matteove su se ruke pomaknule niže hvatajući mi kukove. Zabacila sam glavu unatrag, uzdišući i cvileći dok sam se ponovno kotrljala preko ruba dok me Matteo slijedio. Zvukovi njegovog stenjanja su me još više potaknuli. Trenutak prije nego smo se oboje srušili naprijed, naši su se pogledi ponovno sreli u zrcalu. I onda sam znala zašto sam jedva pomislila na bježanje u posljednjih nekoliko tjedana i to me prestravilo više nego išta drugo.

Brzo sam pogledala dolje pokušavajući uhvatiti zrak i smiriti nabijanje srca i pulsa.

Matteo mi je poljubio rame. „Jebeno mi je drago što si moja.“ Ukočila sam se i odmaknula bih se da nisam bila zatočena između umivaonika i Matteovog tijela.

Kad se Matteo naposljetku izvukao iz mene i kad smo poravnali odjeću i očistili se, nisam mu mogla susresti pogled. Nisam bila posramljena onoga što smo napravili. Taj je brod otplovio. Bila sam zbunjena i prestravljena onoga što sam vidjela u vlastitim očima.

Tijekom seksa je bilo trenutaka kad sam bio uvjeren da se Gianna zaljubljivala u mene, no onda je uvijek dolazilo vrijeme poslije i nisam bio 187

siguran jesam li to zamislio. U prošlosti sam uvijek imao djevojke koje bi se zaljubljivale u mene iako im ne bih dao razloga za to, no Gianna je bila čvrst orah i nekad sam se znao uhvatiti kako se pitam ako možda nikada neće pasti na mene i da me jebala samo kako bih se slagao s njom. Gianna je bila pametna, možda me pokušavala omotati oko prsta seksom kako bih joj pružio još slobode i mogla bi ponovno pobjeći.

Gianna je odmaknula nekoliko pramenova koji su joj ispali tijelom seksa na brzaka natrag u svoju punđu. Mrštila se na vlastiti odraz i pravila se da nisam bio tamo.

Kad smo napustili kupaonicu, još me uvijek ignorirala. Onda je naglo zastala. „Ne možemo zajedno ući. Svi će znati što smo napravili.“ Slegnuo sam ramenima. Nije me bilo briga. Gianna mi je bila žena i jebat ću je gdje god sam želio. „Nije nas bilo neko vrijeme. Vjerojatno već sumnjaju.“ „Izvrsno.“ Gianna je promrmljala, no onda je ispravila ramena i krenula natrag do stolova s ostalim gostima bez da je još jednom pogledala u mojem smjeru. Znači, vratili smo se igranju igrica?

Te noći sam se probudio u praznom krevetu. Skočio sam na noge i pretražio sobu za Giannom, no nije bila ovdje. Kako je mogla pobjeći? Nisam se zamarao stavljanjem hlača. Hvatajući putem futrolu pištolja, izletio sam iz sobe u dnevni boravak.

Morao sam nazvati Lucu i reći mu. Bit će bijesan. Nije bio sretan kad sam maknuo Giannin nožni monitor. Oči su mi razabrale mršavu figuru u naslonjaču blizu prozora. Gianna.

Opustio sam se i spustio futrolu za pištolj na ormarić prije nego sam prešao sobu prema njoj. Mora da je odgurnula naslonjač bliže prozoru kako bi mogla gledati van. Noge su joj bile stisnute uz prsa i lice joj je bilo oslonjeno na koljena. Čvrsto je spavala. No i u snu su joj obrve bile stisnute. Nisam bio siguran, no izgledala je kao da je plakala. Stao sam kraj nje, zureći u njenu uspavanu pojavu. Mora da se kretala vrlo tiho kako je ne bih čuo. Imao sam lagani san. Čak je uspjela staviti i pidžamu. Pogled mi je poletio prema ploči dizala. Je li pokušala probiti šifru i pobjeći? Alarm bi me upozorio na bilo kakav pokušaj, a ipak, sumnja je ostala. Mrzio sam što joj nisam vjerovao.

188

Nije da sam navikao na vjerovanje ljudima, osim Luci, no želio sam vjerovati svojoj ženi. Naravno da je bilo teško razviti povjerenje kad Gianna nije ni imala priliku dokazati se.

Da sam joj dao više slobode i nije pokušala pobjeći, onda bih joj mogao vjerovati, no imao sam osjećaj da je više nikad ne bih vidio ako bih to napravio. Bio sam previše sebičan i posesivan. Nisam je želio izgubiti, iako je to bilo ono što je bilo najbolje za nju. Oči su mi se vratile na njeno lice i tugu koja je izgledala kao da se zavukla u njega.

Gurnuo sam ruke pod njeno tijelo i podignuo ju u naručje. Nije se probudila dok sam ju nosio natrag u našu sobu, natrag gdje sam ju želio i gdje je pripadala, no gdje nije željela biti.

Spustio sam ju na krevet, no nisam legao kraj nje. Bio sam previše ljut na sebe zbog mojih slabićkih misli. Kakve je imalo veze to da je Gianna željela biti moja žena? Kakve je to imalo veze ako bi se radije vratila u München i pronašla nekog drugog idiota poput Sida? Bila je moja i ja nisam bio dobar lik. Nije me bilo briga za osjećaje drugih ljudi. Osjećao sam se na rubu, kao da sam trebao nešto udariti kako bih se sabrao. Uz režanje sam dohvatio opremu za vježbanje, obukao je, dohvatio ključeve i napustio apartman.

Ukucao sam kod u ploču dizala i spustio se dolje u garažu. Zajahao sam motocikl, izletio iz garaže i utrkivao se kroz grad prema teretani. Osim zaštitara, bila je napuštena, što je bila šteta jer bih se volio zapravo boriti s nekim osim jebenom lutkom.

Nisam se zamarao boksačkim rukavicama. Želio sam osjetiti svaki udarac. Okrećući se prema lutki, počeo sam je nabijati, izmjenjujući se između udaraca rukama i nogama.

Još sam uvijek to radio kad se teretana počela puniti poznatim licima.

Nitko me nije smetao. Osim kratkog kimanja glavom, ostali su jebeno podalje od mene. Svi su znali što je dobro za njih. „Pokušavaš ubiti jadnu lutku?“ Čuo sam Lucino razvlačenje.

Spustio sam još jedan jak udarac nogom u glavu prije nego sam se okrenuo prema bratu. Nije nosio opremu za vježbanje. „Što radiš ovdje?“ „Tražim tebe.“ „Zašto?“ „Jer nisi bio tamo kad sam te došao pokupiti u tvom apartmanu jutros.“ „Išao si u moj apartman dok nisam bio tamo?“

189

Luca je preokrenuo očima. „Nisam ti dirao ženu, no ostavio sam Ariju i Romera s njom.“ Kimnuo sam pokušavajući se jebeno smiriti. Još sam uvijek bio na rubu.

Nisam ni bio siguran zašto. „Istuširaj se i obuci. Izgledaš kao da ti je potrebno piće.“ Rekao je Luca svojim glasom Capa.

Nisam protestirao. Osjećao sam kao da me pregazio kamion. Mora da sam bio u teretani satima. Vani je već bio dan. Luca i ja smo otišli u jedan od naših plesnih klubova. Osim čistačica, još su bili prazni. Dohvatio sam bocu viskija s police i Luca i ja smo se smjestili za bar. U mnogim društvenim krugovima je vjerojatno bilo prerano za alkohol. Srećom, nismo se morali povinovati tim glupim pravilima.

Luca i ja smo ispraznili svoje čaše pa me pogledao svojim pogledom velikog brata. „Pa, što se događa? Zar si se već zasitio svoje nepodnošljive žene?“ Iskapio sam još jednu čašu viskija, čekajući da se poznato pečenje pretvori u toplinu koja mi se širi u prsima. „Zašto pitaš?“ Luca je podignuo jednu obrvu. „Možda zato jer preferiraš provesti noć u znojnoj teretani nego u krevetu sa svojom mladom ženom.“ „Nisam mogao spavati.“ „I nisi se mogao sjetiti ničeg zabavnijeg za raditi osim kickboxa s lutkom?“ „Počinješ mi piliti živce.“ Rekao sam. Luca je ignorirao moj upozoravajući ton. „Da budem iskren, iznenađen sam da si tako dugo potrajao s njom. Da potrošim više od deset minuta u sobi s Giannom, želio bih si začepiti uši vrućom voskom.“ „Nisam je se umorio. Zapravo mi se sviđa Giannina nepodnošljiva osobnost. Ona začini stvari. Život bi bio dosadan da je bila poput ostalih trofejnih žena.“ Luca je stisnuo oči. „Aria nije samo trofejna žena.“ Naravno da se on mogao naljutiti kad bih bar malo uvrijedio Ariju, no on je mogao cijelo vrijeme pričati sranja o Gianni. „Nisam ništa rekao o Ariji. No svoje žene preferiram…“ „Naporne i proste.“ Luca je završio za mene prije nego mi je uzeo bocu viskija iz ruke. „Pa što je onda problem? Zašto se duriš poput cmizdravog djeteta?“ 190

Čekao sam na jedan od svojih uobičajenih pametnih odgovora da mi padne na pamet, no nisam imao ništa. To je bilo ozbiljno sranje. „Počinjem misliti da bi me Gianna mogla uvijek mrziti. Mislio sam da je to njen način da bude interesantna i izazov, vrsta igre gdje bi na kraju došla k jebenoj pameti i pala na mene poput svih djevojaka koje sam prije nje naganjao, no prilično sam siguran da je Gianna izazov koji gubim. Neće doći k pameti.

Mislim da mrzi svoj život sve više svakog jebenog dana.“ Luca mi je proučio lice. „To te stvarno muči.“ Rekao je to kao da je to bilo najveće jebeno iznenađenje u njegovom životu, kao da sam bio jebeni robot koji nije bio sposoban za emocije. „To dolazi od tebe.“ Rekao sam uz podsmijeh. „Prije Arije, nisam uopće bio siguran da si sposoban voljeti nekoga, najmanje od svih ženu.“ „Činiš da zvuči kao da sam peder. Nije da nisam volio žene. One jednostavno nisu bile nešto što sam smatrao korisnim izvan spavaće sobe.“ Zatresao sam glavom. „Kako si, dovraga, naveo Ariju da te zavoli? To je kao jebeno osmo svjetsko čudo. Postoje li neke nove droge za koje mi ne govoriš?“ „Pijan si, Matteo.“ „Nisam. Da prestaneš svojatati jebeni viski, možda bih mogao dobiti priliku biti za nekoliko sati.“ Iščupao sam bocu iz njegovih ruku i uzeo gutljaj. „Gianna je poput tigra u jebenom zoološkom vrtu, zatočena u kavezu.

Jebeno je depresivno gledati ju kako traži način da pobjegne zatočeništvu.“ „Zar je ponovno pokušala pobjeći?“ „Kako bi mogla? Držim je na kratkoj uzici.“ „Ne razmišljaš o tome da ju pustiš, zar ne?“ Nisam mislio da bih mogao i nisam želio. Bio sam sebičan i to se neće uskoro promijeniti. Još sam uvijek želio Giannu. Želio sam njeno prekrasno tijelo u krevetu svake noći i svoj kurac u njenoj uskoj pičkici. Želio sam sve od nje, većinu stvari koje mi je odbijala dati. „Bi li mi dopustio?“ „Ne. Familia je već ionako nezadovoljna. Izgledao bi još slabije ako je ponovno pustiš pobjeći. Stvarno ne trebam dodatne probleme. Da ne spominjem da bi jebeni Outfit vjerojatno mogao proglasiti jebeni rat protiv nas ako ponovno uspijemo izgubiti Giannu. Njen je otac pravi davež.“ Pokazao mi je svoj Capo pogled koji je trebao zastrašiti ostatak svijeta, no bio je beskoristan protiv mene kao što je to jebeno znao. „Nećeš joj dopustiti da

191

pobjegne. Zapeo si s njom do gorkog kraja kao i ona s tobom. Nije me briga je li jebeno nesretna ili te mrzi, jednostavno će se trebati nositi s tim.“ „Opa, pun si sunčevog sjaja i duge danas, nisi li?“ Znao sam da je bio u pravu i stvarno nije bilo kao da bih rekao Gianni da može ići, no ipak su me njegove riječi nekako uspjele iživcirati. „Shvaćaš da je jedina stvar koja sprečava Giannu da mi prereže vrat po noći ta da ne može smisliti krv. Znaš li kako je utješno zaspati kraj nekoga tko vjerojatno fantazira da te vidi mrtvog kako bi bila slobodna?“ Nikad nije to rekla u toliko riječi, no nekad sam mislio da sam joj to vidio u očima. Ili sam možda bio toliko poremećen da sam uvijek o drugima mislio najgore. „Nadam se da se šališ.“ Rekao je Luca suho. „Tko zna?“ Ispraznio sam bocu viskija. Mogao sam osjetiti prve izdajničke znakove lijepe pripitosti. Nacerio sam se. „Nekad me definitivno pokušavala ubiti svojim pogledom.“ „Možda onda ne bi trebao spavati u sobi s njom. U jednom bi trenutku mogla prijeći preko svog straha od krvi.“ „Ne. Ne tako skoro. I ona nije nasilan tip, ne zapravo.“ „Ne bih se kladio u to. Može biti stvarno umobolna.“ „Ti nisi bio zabrinut spavati kraj Arije kad te još uvijek prezirala pa zašto bih ja?“ „Ne možeš uspoređivati Ariju s Giannom. One su poput dvije različite vrste. I vjerujem Ariji u potpunosti. Uhvatila je jebeni metak za mene.“ „Mora da je to lijepo.“ Promrmljao sam. „Gianna bi vjerojatno zapljeskala mom strijelcu.“

192

Matteo je bio u čudnom raspoloženju, bio je sve otkad me pronašao u dnevnom boravku prije dvije noći. Nije mnogo rekao, što je za njega bilo neobično. Nisam bila sigurna je li bio ljut na nešto što sam napravila i nije me zapravo bilo briga. Te sam si noći obećala da moram zaustaviti što god se događalo između nas. Zaklela sam se da nikad neću postati jedna od onih žena, da se nikad neću udati za Made Mana, a još više razviti neke osjećaje prema njemu.

Božić je udaljen tek pet dana, no niti jedno od nas još nije uhvatilo praznični duh. Nije bilo niti jednog božićnog ukrasa u našem apartmanu.

Razmišljala sam pitati Mattea da kupimo božićno drvce i zajedno ga ukrasimo, no onda me ponovno uhvatila panika i nisam rekla ništa. Umjesto toga sam prihvatila čudno raspoloženje između nas skoro s olakšanjem.

Matteo je stiskao volan čeličnim stiskom dok smo se vozili s posljednje božićne zabave ove sezone. Domaćini su iznajmili napušteno skladište i pretvorili ga u zimsku bajku s umjetnim snijegom i pravim ledenim barom.

Aria i Luca su još uvijek bili tamo, no Matteovo loše raspoloženje je natjeralo Lucu da nas ranije pošalje kući. Vjerojatno je bio zabrinut da bi Matteo mogao ponovno nekoga ubiti. Nisam ga mogla kriviti. Cesta je bila prekrivena dobrim slojem leda koji je blistao na svjetlosti naših svjetala. „Znaš što je smiješno?“ Pitao je Matteo stisnutim glasom.

Pogledala sam prema njemu, njegovom ukočenom tijelu i tamnom izrazu lica. „Kad god pomisliš da ne gledam, izgleda kao da bi mogla biti sretna i onda u trenutku kad nam se susretnu pogledi, 'puf' i sva sreća nestane.“ Nisam bila sigurna što mu reći.

193

„Zašto inzistiraš na tome da budeš jadna?“ Prije nego sam mogla formulirati bilo kakav odgovor, Matteo je odjednom pritisnuo gas do kraja. Bila sam pritisnuta u sjedalo. „Što to radiš?

Ne moraš nas ubiti jer si raspižđen.“ Matteo je pogledao u retrovizor. „Ne pokušavam nas ubiti. Pokušavam nam spasiti život.“ Nešto se sudarilo s našim prtljažnikom. Pogledala sam preko ramena.

Svjetlo drugog SUV-a je ispunilo stražnji prozor. „Tko su oni?“ Pitala sam. „Rusi bi bila moja pretpostavka. Prekasno sam ih primijetio. Jebem mu.

Ovo se dogodi kad me ometu druga sranja.“ Bili smo jedini automobili na ovom dijelu industrijske zone. Matteo je naglo okrenuo volan i jurnuli smo oko ugla u usku ulicu između dva visoka skladišta. „Spusti glavu.“ Matteo je zalajao.

Odmah sam poslušala. Boreći se sa pojasom, nagnula sam se naprijed.

Sekundu kasnije, naši su progonitelji počeli pucati na nas. Stražnji prozor je eksplodirao i krhotine su pljuštale na nas. Matteo nije reagirao, nastavio je voziti poput luđaka. Nekako je čak uspio izvaditi vlastiti pištolj.

Stisnula sam sjedalo, glava mi je bila pritisnuta uz noge dok sam se trzala natrag i naprijed sa svakim okretom auta. Strah mi je čvrsto stiskao grlo.

Strah za moj vlastiti život je bio samo mali dio toga. Vidjeti Mattea u izravnoj liniji paljbe me još više prestravljivalo. Nije mogao sagnuti glavu. Jedan metak i sve bi bilo gotovo.

Zakrenuli smo za još jedan ugao i udarila sam u vrata. Čvrsto sam stisnula oči boreći se protiv rastuće mučnine.

Opalilo je još pucnjeva i Matteo je ispustio siktaj. Pogledala sam u stranu.

Matteo je još uvijek vozio i pucao na nače progonitelje, no krvario je iz rana na ruci i ramenu. Tog mu je trenutka još jedan metak okrznuo glavu, krv se razletjela posvuda, čak i na moje lice. Matteo čak nije ni mario; ispalio je još jednu rundu metaka. Odjednom smo se okretali, auto je bio van kontrole.

Omotala sam ruke oko prsa dok sam bila bacana naokolo u sjedištu. Kroz poluzatvorene sam oči vidjela kako naš auto juri prema ogromnom zidu i onda sam začula zaglušujući udarac dok smo se zabijali u njega. Tijelo mi se trznulo unaprijed, zrak je bio izbačen iz mene dok sam letjela uz svoj

194

sigurnosni pojas. Urezao mi se u ključnu kost i vid mi se zacrnio. Onda mi je nešto mekano eksplodiralo u lice, zaustavljajući moj udar.

Nisam znala koliko sam dugo mlitavo visjela u sigurnosnom pojasu, lica zakopanog u ispuhujući zračni jastuk dok sam pokušavala povratiti dah.

Zvonilo mi je u ušima, no to je naposljetku iščeznulo i pozdravila me tišina.

Sjela sam uz stenjanje, ignorirajući pulsirajuću glavobolju. Dim se dizao s naše smrskane haube, polako puneći auto kroz slomljene prozore. Zatreptala sam kako bih se riješila mrlja koje su mi plesale kroz vid. Cijelo mi je tijelo bilo bolno, no izgledalo je da ništa nije bilo slomljeno. Barem sam se mogla micati.

Okrenula sam se prema vozačevom mjestu i ukočila se. U autu je bilo mračno. Naša su svjetla bila razbijena, no odnekud je udaljena svjetlost obasjavala ono što je bilo oko mene. Matteo je bio pogrbljen preko volana.

Poput većine mafijaških auta, vozač nije imao zračni jastuk jer bi bio smetnja tijekom automobilskih potjera. Krv je zalijepila njegovu tamnu kosu na njegovo čelo, natopila njegovu majicu i kapala na njegove hlače. Toliko puno krvi. Mora da je udario glavom u volan ili možda upravljačku ploču kad smo se zaletjeli u zid.

Je li bio mrtav?

Nije se micao i nisam mogla vidjeti je li disao. Zadržavala sam dah, slušajući za zvuk. Nisam čula ništa. Trepnula sam pa pogledala preko ramena da vidim gdje su bili naši progonitelji. Njihov se auto zabio u drugu zgradu i već se zapalio. Definitivno su bili mrtvi. Hoće li i naš auto početi gorjeti? Morala sam izaći van.

Nije li ovo bila prilika koju sam čekala? Matteo i ja smo bili sami. Nitko nije bio ovdje kako bi me zaustavio od bježanja. Mogla sam pobjeći i biti slobodna. Otkopčala sam se pa ponovno pogledala prema Matteu. Morala sam provjeriti je li bio mrtav, no nekako nisam mogla. Što ako ga stvarno nije bilo? Što ako je bio mrtav? Grlo mi je bilo stisnuto i bolno. Pluća su mi odbila raditi dok mi se panika nastanjivala u tijelu. Bože, što ako je bio mrtav? Što nije bilo u redu sa mnom? Nisam li ga željela izvan svog života prije šest mjeseci? Ovo mi je bila prilika, vjerojatno jedina prilika koju ću ikad dobiti.

Miris benzina mi je doletio do nosa, a dim u autu me počeo peći za oči.

Matteo je bio ubojica. Nije bio dobar čovjek. Ako biste pitali mnoge ljude, rekli bi da je zaslužio smrt.

195

Drhtavim sam prstima posegnula i dotaknula Matteovo rame. Još je uvijek bio topao, no to nije značilo da je bio živ. Polako sam podigla ruku dok mu nisam okrznula vrat natopljen krvlju. Prsti su mi prešli preko njegove kože, ne nalazeći ništa, pritišćući i tražeći, dok mi napokon nježni puls nije počeo nabijati uz vrške prstiju.

Izdahnula sam, olakšanje me udarilo poput čekića. Još je živ. Još je bio živ. Hvala Bogu. Uz šuštanje i pucanj, vatra je šiknula ispod haube auta.

Uhvatila sam kvaku vrata i gurnula, no nisu se pomaknula, izobličena od udarca. Panika mi se proširila u prsima dok su dim i toplina punili auto i počela sam grebati po vratima. Pomaknula sam se, spustila rukav preko ruke i grubo očistila okvir prozora od potrganih ostataka prije nego sam se uspela kroz prozor glavom prema naprijed. Kad sam napokon osjetila čvrsto tlo pod nogama, skoro sam pala na koljena jer su mi se noge tresle kao lude. Cijela hauba je sad gorjela, a Matteo je još uvijek bio na vozačevom sjedištu.

Požurila sam oko auta, prema njegovim vratima, moleći se da nisu zapela poput mojih. Nisam mislila da bih mogla izvući Mattea kroz uski prozor bez njegove pomoći. Uhvatila sam vrata auta i povukla koliko god sam mogla.

Otvorila su se uz cvilež i pala sam na guzicu. Uhvatila sam dah pa se teturajući podigla na noge i uhvatila Matteovu ruku. Nije imao zakopčan sigurnosni pojas pa sam ga mogla bez problema izvući iz auta. Malo se preteško skljokao na asfalt i trznula sam se pa brzo uglavila ruku pod njegove pazuhe i odvukla ga od auta koji je prebrzo gorio.

Matteo je bio težak i vući ga od auta mojim bolnim tijelom je boljelo kao sam vrag, no nisam stala dok nisam bila sigurna da je bio dovoljno udaljen u slučaju eksplozije. Pustila sam ga prije nego sam se uspravila i obrisala krv s dlanova u hlače. Matteove su oči bile zatvorene, lice mu se okrenulo na stranu, pokazujući njegov istaknut profil. Pramenovi kose su mu bili zalijepljeni za krvavo čelo, a lokva krvi se brzo širila oko njegove glave, štrcajući iz njegove rane na glavi. Mogla sam vidjeti kako mu se prsa podižu i spuštaju. Oči su mi pretraživale okolinu. Auto Rusa je već bio gorući nered, tamni snopovi dima su se podizali u nebo. Bili smo usred ničega, u napuštenoj industrijskoj zoni u koju nitko nije kročio bez razloga. No dim će zasigurno privući pažnju. Netko će pronaći Mattea prije nego bude prekasno.

Zar ne?

Trebala bih bježati. Trebala bih željeti bježati. Počela sam se povlačiti unatrag od Matteove nepokretne forme na tlu, ignorirajući način na koji mi 196

se krivnja gomilala u grlu. Natjerao me u brak koji nikad nisam željela. Znao je da ću iskoristiti prvu priliku koju dobijem da pobjegnem. Napravila sam još jedan korak unatrag. Matteo je odabrao put opasnosti i smrti. Čak i da danas umre, to je bilo ono što je odabrao za sebe.

To nije bio život koji sam ja željela.

Okrenula sam se pa stala. Zatvorila sam oči. Udaljeni plamenovi su pucketali. Netko će na vrijeme pronaći Mattea. A čak i da ne pronađu, ne bi me trebalo biti briga.

Nisam marila za njega. Nisam. I definitivno ne bih trebala.

Trebala bih ga mrziti. Trebala bih mrziti što je bio i što je značio za mene.

Trebala bih ga mrziti jer nije mogao odustati od mene bez obzira koliko sam ga često gurala od sebe. Zašto nije mogao odustati?

Počela sam odlaziti, jedan mali korak za drugim. Jednom kad ću biti van grada, nazvat ću Ariju i pitati je za Mattea.

Onda će biti prekasno za njega.

Možda.

Ili možda ne.

Matteo je bio jak. Rana na glavi ga ne bi ubila.

Bacila sam pogled preko ramena, oči su mi pronašle Matteovo nepomično tijelo, rašireno na betonu. Iza njega su gorjeli auti, bojeći osvjetljeno gradsko nebo u crno svojim dimom.

Crno poput sprovoda.

Bazen krvi oko Matteove glave je izgledao crno s moje točke gledišta i još je više porastao. „Ne želim te voljeti.“ Prošaptala sam dok sam se trzajući zaustavila, čvrsto zatvarajući oči. No jesam. Voljela sam Mattea.

Oči su mi se naglo otvorile, okrenula sam se i počela se vraćati natrag pa sam počela trčati, sve brže i brže dok nisam sprintala. Pala sam na koljena kraj Mattea, pretražujući džepove za mojim mobitelom, no ne pronalazeći ga. Bio mi je u torbici. Pogled mi se okrenuo prema gorućem autu gdje sam ostavila svoje stvari. Glupa Gianna.

Posegnula sam u Matteov džep i drhtavo izdahnula zrak kad sam dograbila njegov telefon. Ne trateći vrijeme, vrtjela sam kroz njegove kontakte i pritisnula brzo biranje. „Nisam raspoložen razgovarati s tobom, Matteo. Večeras si se ponašao poput ogromnog šupka.“ Lucin oštri glas mi je zazvonio u uhu.

Ispustila sam jecaj.

197

„Gianna?“ Mogla sam čuti Ariju u pozadini no nisam mogla razaznati što je govorila. „Umire.“ Rekla sam nakon trenutka, zvučeći ravno i bez glasa. „O čemu govoriš? Daj mi Mattea.“ „Ne mogu. Rusi su nas napali. Ima toliko krvi, Luca, toliko krvi.“ „Je li Matteo živ?“ Po prvi put otkad je Aria skoro umrla, Luca je zvučao zabrinuto.

Oči su mi poletjele prema tijelu kraj mene. Na mog muža.

Je li mi se to samo pričinilo ili su se Matteova prsa prestala pomicati?

Pritisnula sam dlan na njegovu krvlju promočenu košulju. Ništa se nije događalo. „Ne diše. Disao je prije trenutka, no ne diše više.“ Histerija je pronašla put u moj glas. „Gianna, moraš napraviti oživljavanje. Bit ću brzo tamo. Imam vaše GPS koordinate. No moraš ga natjerati da diše ili će biti prekasno.“ Nisam ništa rekla, samo sam zurila u čovjeka kojeg sam voljela. Željela sam ga mrziti, dala sam sve od sebe i u početku je tamo bila mržnja, toliko mnogo nje, no nije sva bila usmjerena u Mattea, a sada je izgledalo da je ostalo samo nešto i osjećaj je bio smiješan da se držim za to malo što sam još uvijek gajila. „Gianna?“ Lucin glas je prešao ravno kroz mene. Mogla sam čuti komešanje u pozadini, zvuk oživljavanja auta. Stavila sam Lucu na zvučnik i obujmila Matteovo lice pa pritisnula usne uz njegove i upuhala zrak u njegova pluća. Pokušala sam se prisjetiti koliko često pritisnuti dok sam spuštala ruke na njegova rebra. Nisam znala baš ništa o oživljavanju osim onoga što sam vidjela na televiziji. Zašto nikad nisam više obraćala pažnju? Što ako Matteo umre jer sam radila nešto pogrešno?

Lucine sljedeće riječi su mi se probile kroz misli. Zaboravila sam da je bio na liniji. „Znam da osjećaš da te Matteo zatočio, da ti je uništio život, no bez obzira što mislila, nije to napravio jer te želio učiniti jadnom. Zbog nekog neobjašnjivog razloga, Matteo te voli. Ne trebaš mi vjerovati. Možeš ga nastaviti mrziti, no nemoj ga napustiti, ne sada. Ako mi pomogneš spasiti mu život, dat ću ti slobodu. Kunem se svojom čašću i životom. Aria je ovdje. Ona je svjedok. Dobit ćeš novac, novi identitet, čak i zaštitu od Outfita ako želiš.

Sve je tvoje ako mu spasiš život. „U redu.“ Rekla sam dok sam ponovno pritiskala Matteova prsa. Nisam bila ni sigurna zašto sam to rekla.

198

„Moraš raditi kompresije prsa. Snažno i brzo. Ne brini o tome da ćeš mu polomiti rebra. Trideset potisaka, dva udaha. Brzo.“ Ubrzala sam kompresije pa se nagnula nad Mattea da mu dvaput puhnem u usta. „Ne reagira!“ Uzdahnula sam dok sam počinjala sve ispočetka. „Nastavi to raditi.“ I jesam, iako su mi se grčili prsti. Bili su crveni i ljepljivi od krvi. Više nisam mogla ni vidjeti kroz oči. Bile su zamagljene od suza. Zašto nisam mogla prestati plakati? Plakala sam zbog muškarca poput Mattea, no jedva da sam prolila suzu zbog Sida. „Bit ćemo tamo za deset minuta.“ Rekao je Luca. „Kako je Matteo?“ Nisam odgovorila. Snažnije sam pritiskala Matteova prsa i onda je udahnuo plitki udah. Zaledila sam se, skoro preplašena da sam to samo zamislila. Brzo sam se nagnula nad njegovo lice i osjetila nježni dašak daha na obrazu. Okrznula sam drhtavim prstima njegov vrat pronalazeći mu puls.

Nije bio brz i snažan kao inače, no bio je tamo. Na trenutak sam zatvorila oči, istisnula nekoliko napornih suza i onda ih otvorila. Spustila sam se na guzicu i ispružila noge. Željela sam spustiti Matteovu glavu na moje krilo, no brinula sam se da bih mu ozlijedila vrat pa sam jednostavno spustila dlan na njegova prsa kako bih se uvjerila u njegovo postojano kucanje srca. Njegova mi je krv počela natapati hlače, no već sam prestala mariti. „Gianna? Jesi li još tamo?“ „Da. Matteo ponovno diše.“ Nastala je pauza. „Dobro.“ Rekao je tiho Luca. „Ostani gdje jesi.“ „Ne brini.“ Nagnula sam glavu unatrag i zurila u nebo obasuto zvijezdama i nejasno od dima. Nježno podizanje i spuštanje Matteovih prsa mi je bilo skoro poput uspavanke i oči su mi se počele zatvarati. Moja je glavobolja postajala još gora. Vjerojatno sam imala potres mozga.

Rika motora me natjerala da okrenem glavu. Dva su auta jurila u našem smjeru. Onaj ispred je bio Lucin Aston Martin, a onaj straga je pripadao njegovom kompiću Romeru. Brzo sam povukla ruku s Matteovih prsa i ustala na noge, čak i dok mi je vid plivao.

Aston se zaustavio uz zadimljene gume i Luca je iskočio van. Pojurio je prema Matteu, jedva me pogledavši dok je kleknuo kraj brata i opipao mu vrat. Napravio je brzi pregled njegovih rana, a onda su Romero i Sandro već bili kraj njega.

199

Netko mi je dotaknuo rame i Aria mi se pojavila u vidnom polju. Omotala je ruke oko mene i objesila sam se uz nju, osjećajući se izmoždeno. „Jesi li ozlijeđena?“ „Možda. Vjerojatno. Ne znam.“ „Makni je.“ Rekao je Luca. „Uzmi moj auto i odvedi je u naš apartman.“ Odmaknula sam se kako bih pogledala dolje u njega. „Gdje vodiš Mattea?“ „U bolnicu. Ovo je previše ozbiljno za našeg liječnika.“ Rekao je pa se hladno nasmiješio. „Ne brini. Održat ću obećanje. Kad se vratim u apartman, dogovorit ćemo potrebne aranžmane da ti osiguramo slobodu.“ Oči su mu bile tvrde. Imala sam osjećaj da ne bi mario da sam poginula u nesreći. „Možda bi Gianna željela ići u bolnicu s Matteom.“ Aria je nježno predložila dok su Luca i Sandro nježno podizali Mattea i nosili ga u džip.

Romero je razgovarao s vojnicima na telefon, dogovarajući se kako bi zadržao policiju izvan toga. „Ne želi.“ Rekao je Luca čvrsto. „Pomozi joj skupiti njene stvari iz Matteovog stana pa ju možemo smjestiti u njen novi život prije nego se moj brat vrati kući.“ Zašto nisam protestirala? Zašto ni sad nisam mogla priznati svoje osjećaje?

Aria me pretražujuće pogledala no slegnula sam ramenima, ignorirajući toplinu iza očnih jabučica i čvrsti osjećaj u prsima dok sam gledala kako odvode Mattea. „Možemo ih pratiti u našem autu.“ Prošaptala je.

Progutala sam pa odmahnula glavom. „Ne. Luca je u pravu. Moram spakirati svoje stvari.“ Mršteći se, no bez protestiranja, Aria me povela prema Aston Martinu.

Svaki centimetar tijela me bolio i osjećao sam kao da mi je glava bila ispunjena vatom. Stenjući sam pokušao otvoriti jebene oči koje su se činile kao da su zalijepljene. Opirući se potrebi da ih otvorim noktima, polako sam ih malo otvorio pa napokon do kraja. Luca je sjedio u stolici kraj mog kreveta.

Jebenog bolničkog kreveta. „Nemoj mi reći da si me odveo u jebenu 200

bolnicu?“ Rekao sam hrapavo pa se zakašljao. Jebem mu. Osjećao sam se kao smrt na dopustu.

Luca se nagnuo naprijed, iskrivljen osmijeh mu je bio na licu. Zar je morao izgledati tako vraški zabrinuto? Nisam više bio klinac koji je trebao njegovu zaštitu. „Sad kad ponovno psuješ, razmislit ću o tome da te premjestim u svoj penthouse. Romero se već raduje izigravati ti dadilju.“ Posegnuo sam za iglom u ruci kako bih je izvukao, no zastao sam kad su mi se njegove riječi slegle. „Tvoj penthouse?“ „Morat ćeš se odmoriti nekoliko dana. I poznajem te, pa će tamo trebati biti netko kako bi te držao na oku.“ Pažljivo me gledao. Kao da je pokušavao prosuditi mogu li podnijeti loše vijesti. „Zar se nešto dogodilo Gianni?“ „Ne. Ona je dobro.“ Zaustavio se. „Ispljuni. K vragu!“ „Napravio sam dogovor s njom.“ „Prestani se jebeno izvrdavati. Reci mi jebenu istinu. Mogu to podnijeti.“ „Kad me nazvala, nisi disao. Bio sam zabrinut da će iskoristiti priliku da pobjegne.“ „Moj život za njenu slobodu.“ Rekao sam uz mračan smijeh. „Pristala je. Sad je doma s Arijom, pakira stvari.“ „Moramo je zaštititi od Outfita. Njen otac neće to prihvatiti.“ „Želiš je zaštititi?“ Pitao je nepovjerljivo Luca. „Još mi je uvijek žena. I štitit ću je dok mi god dopusti.“ „Otići će čim sve sredim. Bolje da što prije zaboraviš na nju.“ Zurio sam. „Bi li ti zaboravio na Ariju zato jer ti je to netko rekao?“ „Ariji ne bi bilo potrebno podmićivanje da spasi moj jebeni život.“ Iščupao sam iglu iz ruke i posisao krv koja je iscurila prije nego sam spustio noge s kreveta, usprkos svojoj razdirućoj glavobolji. Oči su mi pretraživale stol kraj kreveta za moje noževe i futrolu pištolja. Nisu bili ovdje.

K vragu. Osjećao sam se jebeno golo bez njih. „K vragu.“ Luca je promrmljao. Gad me uhvatio za ramena kako bi me spriječio da ustanem. „Nisam te želio nadrkati. Trebao bi ostati u krevetu.“ „Boli me kurac. Nisam jebeno dijete. Prestani mi pametovati. Suočio sam se s gorim stvarima od glavobolje. Otresao sam njegove ruke i kliznuo s ivice kreveta. Velika pogreška. Trenutak kad su mi bosa stopala udarila pod,

201

zaljuljao sam se. Luca me uspravio. Uz stenjanje, ponovno sam sjeo na krevet. „Što su mi dali? Osjećam se kao da su mi stavili rufije u piće.“ Luca mi je pružio svoj najviše povlađujući izraz. „Rekao sam ti da ostaneš u krevetu.“ „Šuti.“ Nekoliko sam puta trepnuo. Nije pomoglo ukloniti mrlje iz mog vida. „Želim jebeno otići odavde. Dobro sam.“ „Bit ćeš dobro kad ja tako kažem. Ja sam tvoj Capo.“ Otvorio sam ladicu u noćnom ormariću, no moje oružje nije bilo ni tamo. „Gdje su mi noževi?“ „U autu. Nisam te baš mogao dovesti u bolnicu naoružanog do zuba.“ Stisnuo sam vilicu pa se ponovno odgurnuo na noge. Ovog sam se puta jedva zaljuljao.

Luca me poprijeko gledao. „K vragu, Matteo. Zašto barem jednom ne možeš poslušati?“ „Ne prodaji mi ta sranja. Da je naša situacija bila zamijenjena, ti bi već izašao iz jebene bolnice.“ Nije se zamarao niječući to. Znao sam ga. „Idemo.“ Luca je pogurnuo torbu prema meni. „Sandro ti je pokupio nešto odjeće.

Ona koju si nosio tijekom nesreće je morala biti spaljena.“ Izašao sam iz sramotne bolničke halje i uklizao u čiste traperice. „Što je s donjim rubljem? Možda Sandro voli da mu oprema leluja uokolo u hlačama, no ja preferiram još jednu barijeru između svojih jaja i zaporka.“ Luca je šmrknuo. „Pitam se što će biti potrebno da ušutka ta tvoja velika usta. To što si skoro umro i što ti žena ostavlja tvoje jadno dupe očito nije dovoljno.“ Prestao sam kopčati košulju. Znao sam da se šalio. I bio je u pravu. Ništa me nikad nije dotuklo. Ni kad nam je umrla majka, ni kad je otac pretukao boga u meni, ni kad sam krvario poput svinje. Pa zašto mi je onda spominjanje Gianne bilo kao da me udario u jebeni trbuh? K vragu. Pretvarao sam se u pičkicu. Uputio sam Luci usiljeni cerek, no već me proučavao uz mrštenje. „Nemoj mi reći da si tako odlučan izaći iz bolnice jer se nadaš da ćeš naići na Giannu i nagovoriti je da ostane s tobom. Neće. Sebična kučka želi slobodu.“ Zaletio sam se prema njemu, unoseći mu se ravno u lice. „Ne zovi je kučkom.“ Onda sam se jebeno zaljuljao i morao sam uhvatiti Lucino rame

202

kako bih se zaustavio da ne padnem ravno na lice. Toliko o tome da izgledam prijeteće. K vragu.

Luca je samo zurio. „Kunem ti se da ću te prebiti na mrtvo ime ako me ne prestaneš gledati sa sažaljenjem.“ Promrmljao sam. „Ne žalim te. Žaljenje je za ljude koji su upali u lošu situaciju bez vlastite krivnje, no ti si odabrao Giannu. Vidio si koliko je bila promjenjiva i jebeno naporna i još si je želio. Napaljivala te njena kučkastost. Sam si se doveo u ovaj nered. Sad se trebaš nositi s time.“ „Hladni gade.“ Rekao sam, bilo mi je drago što me nije pokušao tješiti.

Luca se podrugljivo nasmiješio. „Uvijek.“ Gurnuo sam košulju u hlače i obuo cipele. „Sandro je jebeni šupak. Ni čarape? Zar je on nudist ili što?“ „Vjerojatno misli da si ti.“ Krenuo sam prema vratima, pokušavajući hodati uspravno koliko sam mogao usprkos mojim klimavim nogama. Luca mi je hodao preblizu.

Vjerojatno je mislio da će me možda trebati uloviti ako se onesvijestim. „Prestani se nadvijati nad mene. Ljudi će početi misliti da si mi sponzor.“ Luca je ignorirao moj komentar. „Čega se sjećaš prije nego si se probudio?“ Hvala Bogu, natrag poslu. „Nekolicina govnarskih Rusa je naganjalo Giannu i mene. Uspio sam se prilično brzo riješiti prvog auta. Metak između obrva je riješio vozača i uzrokovao nesreću ostalih jebača. Drugi je auto bio problematičniji. Ne sjećam se što se njima dogodilo.“ „Spalili su se u autu. Svi su postali ugljen.“ „Što je s mojim autom?“ „Ugljen.“ „Moglo je biti gore. Nisi izgledao dobro kad sam te prvo vidio.“ Posegnuo sam za bolnim mjestom na glavi. Nekoliko medicinskih sestara nas je gledalo dok smo prolazili kraj njih, no nisu nas zaustavile. Luca je vjerojatno sve unaprijed sredio. „Sretan si što ti nisu trebali obrijati cijelu glavu. Znajući koliko si površan, ne bi prestao kukati zbog toga.“ „Znaš kako me oraspoložiti.“ Rekao sam.

Luca je bio zauzet slanjem poruke nekome. Jedva da je podignuo pogled.

203

„Upozoravaš Ariju da dolazimo, zar ne?“ Nisam si mogao pomoći nego pitati se je li Gianna još uvijek bila s Arijom, jesu li radile planove za Gianninu budućnost bez mene. Luca je Gianni ponudio slobodu na zlatnom pladnju.

Bila bi glupa ne prihvatiti to. Život podalje od mafije je bio nešto što je oduvijek željela. Podalje od mene. Napokon će dobiti svoju želju.

Luca mi je jedva uputio pogled. „Tako je najbolje, vjeruj mi.“ Iživciranost je bljesnula kroz mene. Luca mi je oduvijek pokušavao diktirati život – paziti na mene, kako je on to zvao – i samo je postalo još gore jer mi je bio i Capo. „Mogu se nositi s Giannom. Nisam pičkica, Luca. Neću se slomiti i plakati jer moja žena želi pobjeći što dalje moguće od mene.“ „Znam.“ Gurnuo je mobitel natrag u jaknu. Naravno da sam znao da je već rekao Ariji sve što je trebala znati.

Stigli smo do Lucinog auta. Otvorio mi je vrata. „Nemoj misliti da ću ti dati samo zato što si džentlmen.“ Rekao sam mu dok sam napola pao u sjedalo. Nadao sam se da je Luca pomislio da sam to napravio namjerno, a ne zbog toga što su mi noge počele štrajkati. „Ne brini. Tvoj je stražnji ulaz siguran.“ Luca mi je zatvorio vrata u lice prije nego je okružio auto i kliznuo za volan. Upalio je auto i izašao s parkirnog mjesta. „Želiš li da ti organiziram nekoga tko te može omesti?

Možda ne danas zbog tvoje glave. No u sljedećih nekoliko dana.“ Otpuhnuo sam smijući se. „Misliš na kurvu?“ Luca je slegnuo jednim ramenom ne skidajući oči s ceste. Imao je svoj pokeraški izraz na licu i jebeno me živcirao jer nisam bio siguran je li to bio test ili je bio ozbiljan. Prije nekoliko godina bih rekao da je bio mrtav ozbiljan.

Luca nikad nije imao problema prelaziti s jedne žene na drugu, no to je bilo prije Arije. „Prije svega, možda imam potres mozga, no nisam mrtav, a to znači da ne trebam jebačinu iz sažaljenja. Ako želim ženu, mogu si ju sam pronaći i ne trebam nekome platiti.“ „Još se nisi vidio u zrcalu.“ Pogledao sam svoj odraz u retrovizoru. „U redu. Možda bih imalo malo više problema nego inače.“ Imao sam dva plava oka, oba su bila natečena i krvava i imao sam plavkastu kvrgu pod rubom kose. Da ne spominjem da mi je kosa bila isprepleteni nered. „Preplašit ćeš govno u svakoj ženi kojoj priđeš.“ „Pa što? Uvijek je djelovalo za tebe.“ 204

Luca se zahihotao. „Znači to je ne?“ „Ogromno ne. Ne želim jebati nikoga osim…“ Shvaćajući jebenu zamku u koju sam ušetao, naglo sam zatvorio usta. K vragu. „Nećeš odustati od nje, zar ne?“ Rekao je Luca pomirljivim tonom. „Ne.“ „Zakleo sam se svojom čašću da ću joj pružiti slobodu, no mogu prekršiti obećanje ako je to ono što želiš. Nije kao da nisam prije napravio nešto gore.“ „Ne. Ne želim da prekršiš svoju zakletvu. I to bi samo učinilo da me još više mrzi. Ne možeš natjerati Giannu da nešto učini. Mora mi se sama vratiti.

To je jedini način.“ Luca je odmahnuo glavom. „Matteo, čak i ti moraš shvatiti koliko je uzaludno nadati se tome. Pobjeći će i nikad se neće vratiti. Jesi li voljan to riskirati?“ „Da.“ „Onda si bolji čovjek od mene. Nikad ne bih pustio Ariju.“ Zurio sam kroz prozor. Zvučalo je lako; pustiti se, dati joj priliku da pronađe svoj put natrag do mene, no nisam bio siguran da mogu to ostvariti.

Nisam bio bolji od Luce. No bio sam lovac i nekad je lov bio beskoristan, nekad si morao čekati da ti plijen sam priđe. Nisam bio strpljiv lovac, no ovog puta ću pokušati.

205

Aria je nastavila pogledavati prema meni, njene su blijede obrve bile skupljene od zabrinutosti. „Jesi li sigurna da ne trebaš liječnika?“ „Dobro sam, stvarno.“ Otresla sam se pa se osjetila loše zbog toga. Aria je uvijek bila na mojoj strani. Tijekom prošle godine je napravila toliko toga za mene, čak je išla i protiv Luce. „Oprosti. Iscrpljena sam.“ Miris dima i krvi mi se zadržao u nosu, živopisan odjek prijašnjih događaja. „U redu je. Prošla si kroz mnogo toga.“ Aria je rekla nježno.

Misli su mi odlutale natrag k Matteu. Nadala sam se da će biti dobro. Bio je čvrst, no izgubio je mnogo krvi. Možda sam trebala pustiti Ariju da me odvede u bolnicu kako bih se uvjerila da je bio dobro. Željela sam biti s njim, željela sam biti tamo kad se probudi i držati mu ruku dok je bio u nesvijesti. Željela sam mu reći da sam umorna od igrica, umorna od pretvaranja da nisam marila za njega kad sam mu ionako već dala srce. Bilo je uzaludno pokušavati si lagati. Znala sam da ću zavoljeti Mattea, čak i njegovu aroganciju i cerek poput morskog psa. Još je uvijek bio loš čovjek, ubojica i kriminalac, no sad sam znala da nisam bila mnogo bolja. Nisam sumnjala da bih bila poput Mattea da sam bila odgojena poput njega, a ne zaštićena od života poput svih žena u našem svijetu. To je bila gola istina, ona koju sam preferirala poreći, no bila je istina i bilo je vrijeme da priznam i prihvatim život koji sam očito trebala živjeti. Riječi su mi stajale na vrhu jezika. „Možeš se na brzinu istuširati i onda ću ti pomoći da sve spakiraš.“ „Oh, naravno.“ Rekla sam odsutno. Ponos je uvijek bio moj problem, čak i sad kad sam znala da me samo povređivao i Mattea.

206

Aria je pogledala u mom smjeru. „Luca će održati svoju riječ. Ne moraš se brinuti. Nikad nije prekršio svoje obećanje. I zna da mu nikad ne bih oprostila ako ti bude lagao. Bit ćeš slobodna.“ Slobodna? Što mi je značila sloboda ako je to značilo ignorirati što mi je srce željelo? „Znam.“ „Ne izgledaš sretna.“ Nisam bila sretna. Ali zašto? Mjesecima nisam željela ništa više od toga da smislim izlaz iz ovog braka, iz ovog života, iz ovog svijeta, a sad kad sam napokon dobila svoju želju, nisam osjećala ništa. Kako sam si ikad mogla tako dugo lagati? I zašto nisam mogla priznati, pogotovo ne vanjskom svijetu? Zašto sam imala osjećaj da je priznati da volim Mattea bilo poput ultimativnog poraza? „Još se uvijek oporavljam od nesreće. To je sve.“ Rekla sam na autopilotu. Pitala sam se koliko će dugo ta laž vrijediti.

Aria nije izgledala uvjereno, no nije me tjerala. Naslonila sam glavu na prozor i zatvorila oči, nisam bila raspoložena za razgovor. Trebala sam što prije srediti svoje emocije, no razarajuća mi glavobolja definitivno nije olakšavala taj zadatak.

Vjerojatno sam zadrijemala jer me Aria odjednom gurkala da se probudim i bile smo parkirane u podzemnoj garaži. Uputila mi je ohrabrujući osmijeh i iz nekog razloga, samo sam se osjećala grozno. Brzo sam se izvukla iz auta, nesposobna susresti Arijin suosjećajan pogled.

Požurila sam prema dizalu, nekoliko sam se puta skoro popiknula po nogama. Aria me sustigla i pozvala dizalo pritiskom na gumb. „Čemu žurba?

Ne moraš se brinuti da će Matteo doći kući dok se još pakiraš. Vjerojatno će ga zadržati u bolnici preko noći. Izgledao je stvarno loše.“ Naslonila sam se na hladan zid dizala. Zar je Aria stvarno mislila da će me to razvedriti? Zar sam stvarno bila tako grozna kučka da su ljudi mislili da ću biti sretna ako je netko bio ozbiljno povrijeđen?

Naravno da jesu. Luca je mislio da mi je morao ponuditi kartu za slobodu kako ne bih pustila njegovog brata da umre. Nisam bila ništa doli bezdušne, sebične kučke u njegovom umu. A sudeći prema Arijinim riječima i ona se slagala s njim.

Grlo mi se stisnulo. Možda su bili u pravu. „Nisam zabrinuta.“ Rekla sam mirno. Bilo je lakše glumiti ulogu koju su svi očekivali da hoćeš.

Aria je kimnula, no nije me prestala gledati. Bile smo naslonjene jedna nasuprot druge i mogla sam vidjeti svoj odraz iza nje u zrcalu. Nismo mogle 207

biti različitije. Aria sa svojim nježnim izrazom, anđeoskom kosom, porculanskom kožom i svijetloplavim očima; utjelovljenje čistoće. A ja sam izgledala kao da sam ustala iz pakla sa svojom neurednom crvenom kosom, krvlju prekrivenom odjećom i kožom i tamnim sjenama ispod očiju. Kad smo ušetale u apartman koji sam dijelila s Matteom od našeg vjenčanja, brzo sam požurila u glavnu sobu i od tamo u pripojenu kupaonicu. Možda bi mi brzo tuširanje moglo pomoći da kontroliram srce. Lucina ponuda mi je bila posljednja prilika, znala sam to. Ako bih pratila srce umjesto toga i ostala s Matteom, onda bi to bilo to. Trebala sam pustiti mozgu da odluči.

Nakon tuširanja, još se nisam osjećala bolje, no barem sam odlučila. Aria je sjedila na krevetu, tipkala je po mobitelu kad sam ušla u sobu. „Je li ti Luca rekao nešto o Matteu?“ Odmah sam pitala, grlo mi se već stiskalo i preplavljivala me panika. Trebala sam otići s Matteom. Odjednom nisam mogla disati. „Dobro mu je. Izgleda da je u pitanju samo potres mozga i nekoliko polomljenih rebara.“ Napokon je pogledala prema meni pa brzo došla do mene. „Izgledaš blijedo.“ Progutala sam. Matteo će biti dobro. Panika se polako smirivala. „Stvarno si zabrinuta za njega, zar ne? Zašto ne želiš priznati? Možeš mi vjerovati, Gianna, znaš to.“ „Naravno da se brinem. Nisam napravljena od kamena. Ne želim da mu se išta dogodi. Vjerovala ili ne, stalo mi je do njega.“ „Ali nedovoljno da ostaneš?“ Pitala je Aria.

Nisam bila sigurna što reći. Svi moji dobro posloženi planovi u tušu su mi se ponovno raspali. „Moram leći na neko vrijeme, bar mislim. Ili moramo uskoro otići?“ Aria je odmahnula glavom. „Ne. Luca će odvesti Mattea u naš penthouse kad se probudi pa vam se putevi neće sresti ako ostaneš ovdje. I već je ionako kasno. Naspavaj se.“ Dohvatila sam čistu odjeću i obukla je prije nego sam legla na pokrivače.

Mogla sam čuti kako Aria zatvara vrata i onda me okružila tišina.

Već je bio dan kad sam se probudila. Bila sam sama u sobi. Brzo sam ustala iz kreveta i napustila sobu, napola očekujući da ću pronaći Mattea u kuhinji. Nije bio tamo.

Aria je bila. Nešto je utipkala u mobitel prije nego mi je pružila šalicu kave. „Kako se osjećaš?“ 208

„Gdje je Matteo? Je li dobro? Je li još u bolnici?“ „Dobro je. U penthouseu je. Spava zbog potresa mozga.“ „Oh, da. On je kod tebe. To ima smisla.“ „Gianna, ne trebaš otići, shvaćaš to, zar ne? U redu je ostati s Matteom.“ Zurila sam u nju. Bilo je u redu, nije li? U redu je voljeti muškarca poput njega, u redu je prihvatiti život u mafiji.

Dizalo se zaustavilo uz zvono i Luca je izašao, njegov hladni pogled se spustio na mene. Morala sam suspregnuti drhtaj. Tako je izgledala mržnja i pretpostavljala sam da me imao razloga mrziti. Sandro je bio nekoliko koraka iza njega poput dobrog psa. „Nadam se da su ti torbe spakirane. Želim te van ovog apartmana što prije.“ „Luca.“ Aria je zasiktala. „To nije fer.“ Ovog puta nije mogla zagrijati njegovo hladno srce. „Ne. Ta kučka treba otići što dalje od mog brata. Želim da ode. Dovoljno mu je dugo uništavala život.“ Zurila sam, no duboko u sebi sam znala da je bio u pravu. Naravno, nikad ne bih to priznala. „Znam da misliš da Matteo zaslužuje bolje od mene. No dopusti mi da ti kažem jednu stvar. I Aria zaslužuje bolje. Ona je previše dobra, čista i draga za tebe. Ne vrijediš ni koliko vrijedi blato pod njenim cipelama. Ona je previše vjerna i draga da to vidi, no ja vidim. Misliš da sam uništila Matteov život, no nikad nisam ni dobila ikakav izbor. Nisam se željela udati za njega. Ti si, s druge strane, odlučio oženiti Ariju. Odlučio si uništiti joj život svojom tamom. Tako da, spusti se sa svojeg pijedestala, gade.

Ne zaslužuješ je i nikad nećeš.“ Arijini su zglavci pobijelili od njenog stiska na Lucinom zglobu. Mogao ju je lako otresti, no nije se pomaknuo. „Znam.“ Rekao je čeličnim glasom. „No razlika između tebe i mene je da ja pokušavam biti bolji čovjek za nju.

No ti nikad nisi pokušala. Uvijek si bila zadovoljna time što si kučka.“ Aria je uzdahnula. „Luca, molim te.“ „Ne. U pravu je. Kučka sam i sad odlazim. Reci Matteu doviđenja od mene.“ Opa, pričala sam poput prave kučke. Bilo je prekasno povući riječi i znala sam da bih ionako bila previše ponosna to napraviti. Uzela sam svoje dvije torbe koje je Aria zasigurno donijela dolje prije nego sam se probudila i krenula prema Sandru koji je podignuo moje ostale torbe i pratio me prema dizalu. Ušla sam unutra i suočila se s Arijom i Lucom, držeći glavu visoko.

209

Lucin pogled bio je pun neograničene mržnje, no Aria je plakala. Očima me preklinjala i naposljetku više nisam mogla izdržati pa sam spustila pogled na pod. Vrata su se klizeći zatvorila i dizalo se počelo micati. Sandro nije pokušao razgovarati sa mnom. Svaki pogled koji mi je uputio vrištao je neodobravanje. Pitala sam se bi li me Luca dao ubiti da nije bilo Arije.

Sandro me odveo u hotel gdje sam mogla ostati dok ne pronađem apartman. Nisam bila niti sigurna hoću li ostati u New Yorku. Vratiti se u Chicago definitivno nije dolazilo u obzir. Bila bih mrtva kroz tjedan dana. „Evo. Ovdje je petsto dolara. Luca će te uskoro kontaktirati s još detalja.“ Rekao je Sandro dok je parkirao ispred hotela. Vratar mi je otvorio vrata.

Sandro me nije pratio kad sam izašla iz automobila, samo je vrataru dao informaciju o mojoj rezervaciji. U trenutku kad je vratar podignuo moju prtljagu iz prtljažnika, Sandro se odvezao, ostavljajući me samu. Zurila sam za autom. Nitko me nije promatrao. Bila sam slobodna.

Pa zašto je sloboda imala osjećaj poput mog novog zatvora?

„Ne mislim da je to dobra ideja.“ Promrmljao je Luca dok me pratio u apartman. „Ovo je moj dom. Nisam invalid. Neću više spavati kod tebe.“ Rekao sam. Još mi se uvijek jebeno vrtjelo, no neću to priznati Luci. Ušetao sam u sobu s Lucom za petama. Ako ubrzo ne prestane, prebit ću ga.

Zaustavio sam se na sredini sobe. Ladice su bile odškrinute. Nisam trebao pogledati u njih kako bih znao da su prazne. „Jutros se odselila.“ Rekao je Luca. „Znam.“ Mogao sam osjetiti Lucin pogled na sebi. „Trebao bi ostati s Arijom i sa mnom. Skoro je Božić. Želiš li provesti blagdane dureći se?“

210

„Nije me briga za Božić. I ne durim se. Trebao bih se odmarati, sjećaš se?“ Pokazao sam na svoju glavu pa krenuo do kreveta i legao. „I ne želim da me gledaš dok spavam.“ „Danas ćeš večerati sa mnom i Arijom. Nije me briga ako ću te morati dovući u svoj penthouse, no bit ćeš tamo.“ Kimnuo sam. „Pusti me da spavam.“ Napokon je otišao. Naravno da nije postojala šansa da bih mogao spavati.

Oči su mi poletjele prema garderobi sa svojim praznim policama. Gianna je stvarno otišla i ovog puta je neću loviti.

211

Zurila sam kroz prozor hotelske sobe. Bilo je vrijeme večere, no nisam bila gladna. Nisam napustila sobu otkad sam se jutros prijavila. Zar je sloboda uvijek bila tako usamljena?

Telefon mi je zapištao s porukom. Bila je od Arije.

Matteo se ponovno slomio. Bez svijesti je.

Odmah sam je nazvala, srce mi je nabijalo u grudima. Javila se nakon prvog zvona. „Gdje je?“ Pitala sam. „Kod nas. U gostinjskoj je sobi. Liječnik kaže da mora ostati u krevetu.

Preopteretio se prebrzo nakon nesreće.“ „Dolazim.“ „Stvarno?“ Pitala je Aria s nadom u glasu. „Da. Reci Luci da bi se trebao ponovno naviknuti na moju prisutnost.“ Mogla sam ju doslovno čuti kako se smiješi. „Znala sam.“ Zaustavila se. „Poslat ću Sandra po tebe.“ „Ne, uzet ću taksi. Uskoro ću biti tamo.“ Kad sam stigla u apartman, Luca mi je prepriječio put. „Što ona radi ovdje?“ „Želim vidjeti Mattea.“ Rekla sam. I nije me bilo briga ako ću morati srušiti Lucu da to napravim.

Luca je zurio u mene. „Odjebi odavde.“ „Luca, molim te.“ Aria je šapnula.

Pokušala sam proći pokraj Luce, no nije mi dopustio. „Pusti me da vidim svog muža.“ „Matteo sad ne može podnijeti emocionalni stres. To što odlaziš pa se vraćaš mu neće pomoći s oporavkom.“ Zarežao je. Imala sam osjećaj da bi 212

njegove riječi bile puno gore da Aria nije stajala kraj njega. „Ako sad ostaneš, ostaješ zauvijek. Dosta mi je tvojih igrica.“ „Više ne odlazim.“ Luca mi je uputio sumnjičav pogled, no pomaknuo se. Nisam oklijevala.

Požurila sam prema gostinjskoj sobi i uletjela unutra. Matteo je spavao. Legla sam kraj njega, odlučna paziti ga dok ne otvori oči.

Mekana ruka se držala za moju. Otvorio sam oči, nekoliko puta trepćući kako bih pročistio vid. Osjećao sam se poput totalnog slabića što sam se onesvijestio. Jebem mu. Prije sam bio upucan, proboden, čak i paljen, a glupi udarac u glavu me bacio na koljena. To je bila sramota. Okrenuo sam glavu.

Gianna je bila sklupčana kraj mene, njena je ruka držala moju. Odjeća joj je bila izgužvana i kosa joj je bila u potpunom neredu, kao da je bila neko vrijeme kraj mene.

Lice joj je većinom bilo prekriveno razuzdanom kosom. Osjetio sam neodoljivu potrebu da joj vidim izraz lica. Polako, oprezno sam ustao i odmaknuo nekoliko pramenova slobodnom rukom. Gianna je u snu izgledala poput jebenog anđela. Previše lijepa da bi bila stvarna. Njene guste trepavice su odmarale na blijedoj koži. Vrškom prsta sam pratio njenu visoku jagodicu, uživajući u mekoći njene kože. Oči su joj zatitrale pod vjeđama i onda ih je otvorila. Pospano je zatreptala dok joj se pogled nije fokusirao na mene. Čekao sam da mi pusti ruku i skoči s kreveta kao da se zapalio. Barem sam očekivao neku smiješnu izliku zašto je bila ovdje, zašto mi je držala ruku.

Sumnjao sam da ju je Luca dovukao natrag. Znao je da to nisam želio.

Međutim, nije napravila niti jednu od tih stvari. Umjesto toga je polako sjela, trepćući odagnala san i protrljala oči rukom koja nije držala moju.

Pretražila je sobu za nečim. „Koliko je sati?“ Nisam imao jebenog pojma. Nisam bio ni siguran koji je bio dan. „Pitaš mene?“ Jednom se nasmijala pa joj se izraz uozbiljio. „Preplašio si me.“ „Jesam li? Pretpostavljam da sam strašan lik.“ 213

Gianna se nije nasmiješila. Gledala je u mene izrazom kojeg nikad nisam vidio na njenom licu, ranjivim i otvorenim. „Nisam nikad trebala pristati na Lucinu ponudu. Bila sam tvrdoglava. Nisam si željela priznati svoje osjećaje za tebe. No kad me Aria nazvala da mi kaže da si se ponovno slomio, bila sam prestravljena da ću te izgubiti.“ Zaustavila se, prsti na mojoj ruci su se stisnuli. Nisam ništa rekao, nisam znao što reći. Moja općenita solucija u emocionalnim situacijama je bio humor, no osjećao sam da je pogrešno našaliti se i nisam želio zaustaviti Giannu da kaže što god je još imala reći.

Zurila je prema prozoru, krivnja joj je preplavljivala prekrasno lice. „Sve na što sam mogla misliti kad nisam bila kraj tebe nakon što si se slomio je bilo 'što ako umreš, a sve što sam ja ikad radila je bilo da sam se loše odnosila prema tebi i odgurivala te od sebe'. Ponašala sam se poput ogromne kučke. Žao mi je.“ Dotaknuo sam joj obraz i pomaknuo se bliže. „Ne moraš se ispričavati ni zbog čega, Gianna. Zapravo sam uživao u većini naših prepirki. Dodavali su zabavu u moje dane.“ Nacerio sam se i ovog sam puta dobio osmijeh natrag. „Trebao bi biti bijesan, Matteo. Znaš što mi je Luca ponudio u zamjenu da ti spasim život i da sam se složila. Zašto me ne tjeraš odavde? Zaslužila bih to.“ Slegnuo sam ramenima. Nije mi se sviđala ideja da je Gianna objeručke prihvatila Lucinu ponudu, no sad je bila ovdje. Bilo je potrebno neko vrijeme, no naposljetku sam shvatio da mi je Gianna morala sama doći. Gianna nikad ne bi nekome dopustila da ju prisili da prizna svoje osjećaje. Dotaknuo sam stražnji dio njenog vrata i privukao ju prema sebi. Nije se opirala i kad su njene usne dotakle moje, omotala je ruke oko mog vrata i produbila naš poljubac. Ruka mi je pronašla put pod njenu majicu, osjećajući meku kožu njenog trbuha i pomičući se uvis.

Gianna je zaustavila istraživanje moje ruke. „Moraš se odmoriti. Jučer si se onesvijestio. Neću ti više dopustiti da se prenapregneš.“ Zahihotao sam se. „Hajde. Ako me jašeš, neću se trebati uopće naprezati.

Ti ćeš napraviti sav posao.“ „Da, baš.“ Rekla je. „Nema šanse da ću riskirati tvoj oporavak. Luca bi bio tako ljutit ako napravim nešto glupo. Ionako me mrzi. Ne želim mu dati još jedan razlog da me drži podalje od tebe.“ „Luca te ne bi zaustavio da me vidiš.“ Podignula je obrve. „Pokušao me zaustaviti da dođem jučer.“ 214

„Zašto bi, dovraga, to napravio?“ Iživciranost je sijevnula kroz mene.

Luca se uvijek morao igrati Capa i naređivati ljudima. „Pretpostavljam da je bio zabrinut za tebe.“ Gianna je nevoljko priznala.

Nije bilo ljubavi između mog brata i nje pa sam bio iznenađen njenim pristupom. „Nije želio da se igram s tobom. Mislio je da bi bilo bolje da se između nas dogodi čisti rez i da zauvijek napustim tvoj život.“ „Pa, što ga je navelo da promijeni mišljenje?“ Pitao sam. „Aria, pretpostavljam.“ „Naravno.“ Rekao sam, iako sam se nadao drugom razlogu. Naslonio sam se na uzglavlje, ignorirajući lagano probadanje u glavi zbog pokreta.

Prekrižio sam ruke preko prsa, pokušavajući izgledati jebeno opušteno kad sam bio sve, samo ne to. „Sad sam u redu. Neću umrijeti. Mogla bi sad otići bez da osjećaš krivnju.“ Gianna me dugo gledala bez riječi. „Ne želim otići.“ „Pristala si na Lucinu ponudu, sama si to rekla.“ „Jesam, jer me iznenadio time. Umirao si preda mnom. Jedva smo preživjeli nesreću i lude Ruse i odjednom mi je ponuđeno nešto za što sam mislila da sam željela. Nisam uopće razmišljala prije nego sam rekla da.“ Kimnuo sam, no nisam ništa rekao. Bio sam umoran od rađenja prvog koraka, od toga da sam uvijek naganjao Giannu. Ovog sam puta želio čuti nešto od nje.

Uzdahnula je, plave su joj oči bile umorne. „Misliš da bih te pustila da umreš da mi Luca nije ponudio kartu za slobodu, zar ne? To je ono što svi misle, vjerojatno čak i Aria.“ Zadržao sam neutralan izraz. „Nije li to istina?“ Zurila je u mene. „Ne, nije istina. Kad mi je Luca spomenuo svoju glupu ponudu, već sam započela kompresije srca. Nisam znala što sam radila i vjerojatno sam napravila svaku moguću pogrešku, no nisam te samo mogla pustiti umrijeti. Radila sam sve što sam mogla čak i prije nego mi je Luca ponudio slobodu za tvoj život. Nikad te ne bih pustila da umreš, nikad.

Znam da mi ne trebaš vjerovati. Ne postoji razlog zašto bi trebao. Što se tebe tiče, mogla bih lagati.“ No vjerovao sam joj. Znao sam kako pročitati ljude i Gianna nije lagala.

Mogao sam vidjeti koliko je bila uzrujana, uzrujanija nego sam ju vidio već dugo vremena. „Ne mislim da lažeš.“

215

Gianna me izgleda nije ni čula. Mrštila se u smjeru prozora, obrazi su joj bili rumeni od emocija. „Znala sam u trenutku kad sam te vidjela da ležiš u vlastitoj krvi da te nisam željela izgubiti. Znala sam, no još uvijek nisam željela nikome priznati. Bila sam tako glupa i tvrdoglava. Bila sam kučkasta Gianna kao i obično. I jednom kad sam pristala na Lucinu ponudu, bila sam previše ponosna da bih mu rekla da nisam ni željela njegovu glupu slobodu.

Nisam te željela napustiti, nisam željela drugi život. Vjerojatno bih bila jadna sama, no previše ponosna priznati da se ti nisi slomio. Osjećala sam kao da se predajem, kao da sam priznavala poraz, što je bilo idiotski. Kako je ljubav ikad mogla biti poraz?“ Ušutjela je, šireći oči.

Postao sam vrlo miran, kao lovac koji nije želio preplašiti svoj plijen.

Nervozno je polizala usne. Želio sam da sam znao o čemu je razmišljala, no imao sam osjećaj da sam znao. Vjerojatno je žalila što je ikad spomenula 'riječ na LJ' i sve ostalo što je isplivalo iz nje. To je ono što je ona bila. Možda je čekala na mene da nešto prvi kažem, da joj kažem da je volim, no nisam planirao otvoriti joj svoje srce i riskirati da ga zgazi. Znao sam što sam osjećao, znao sam to dugo vremena no nikad joj nisam rekao. Nikad to ne bih nikome rekao. Priznati nešto poput toga činilo te ranjivim i za sad mi je Gianna pružila malo razloga to riskirati. Dovoljno sam ju dugo lovio. Sad je bio njen red. Neću je gurati ni u jednom smjeru. Sve od ove točke će trebati doći od nje. „Lucina ponuda još vrijedi. Slobodna si žena. Možeš odšetati iz ove zgrade i nitko te neće zaustaviti.“ „Ne.“ Rekla je čvrsto. „Predugo sam bježala od svojih emocija.“ Oslonila se na dlanove i nagnula unaprijed. „Želim biti s tobom, Matteo. Bože, znam da ne bih to trebala željeti, no više nije bitno. Zlo mi je od ignoriranja srca.

Volim te.“ Poljubila me skoro očajno, ruke su joj pronašle put u moju kosu. Glava mi je još bila bolna, no radije bih si prerezao vrat nego rekao Gianni da bude oprezna. Želio sam osjetiti njene usne, prste, tijelo. Želio sam ju cijelu. „Stvarno to misliš?“ Pitao sam zadirkujućim glasom kad se odmaknula.

Kimnula je. „Da. Nema jebene sumnje u mom umu. Volim te, Matteo.

Nije me briga kakvom me to čini. Nije me briga što ostali ljudi misle o meni, o nama. Nije me briga ni što Aria i Luca misle. Sve za što me briga smo mi.“ Ponovno sam ju poljubio. Nikad se neću zasititi kušanja nje. „Volim te, Gianna. Jebeno sam te volio dugo vremena.“ 216

Čuti Mattea kako kaže da me voli mi je zapalilo srce. Nisam se mogla sjetiti zadnjeg puta kad sam se osjećala tako sretnom. Mislila sam da bi priznati nekome svoje osjećaje toj osobi dalo više moći nada mnom, no umjesto toga, osjećala sam se slobodnije nego što sam se osjećala dugo vremena. Toliko sam se dugo borila protiv svojih emocija, suzdržavala se bez razloga. Sad kad sam rekla sve što je trebalo biti rečeno, osjećala sam se olakšano. Možda je sve ovo počelo kao nešto što mi je bilo nametnuto, no danas, ovaj život, Matteo, moj brak, bili su moji izbori i svima sam im rekla da.

Matteov poljubac je bio zahtjevan. Nije bilo suzdržavanja, nije bilo znaka da je ne tako davno bio bez svijesti. Znala sam da je bilo glupo, no željela sam ga osjetiti, željela sam mu pokazati s više od riječi da sam ga voljela.

Odmaknula sam se i pustila da mi pogled prođe niz Matteovo tijelo. Bio je odjeven samo u usku bijelu majicu i bokserice koje su malo činile kako bi sakrile njegovu erekciju. Kad sam ponovno pogledala gore u njegovo lice, pogled mu je bio ispunjen požudom. Nikad nisam slušala savjete drugih ljudi, zašto bih sad počela?

Matteo se neće preopteretiti. Pobrinut ću se za njega. Kleknula sam na krevet i uhvatila njegov pojas. Matteo se nasmiješio svojim osmijehom poput morskog psa. „Mislio sam da ne želiš riskirati moje zdravlje.“ „Ma šuti.“ Rekla sam tiho. „Ili želiš da stanem?“ „Ne. Nemoj stati.“ Ugodno se smjestio na hrpu jastuka.

Nasmiješila sam se dok sam mu povlačila bokserice, otkrivajući njegovu tvrdu duljinu. Pomaknula sam se između njegovih nogu kako bih ga mogla gledati dok mu pušim kurac. Obujmila sam mu jaja, nježno ih masirajući, no još nisam dotaknula njegovo koplje. Umjesto toga sam ga gledala kako se trza i još više raste pod mojom pozornošću. „Namigušo.“ Matteo je zarežao. „Mislio sam da me danas nećeš mučiti.“ Bio je u pravu. Ovo nije bilo o meni. Nagnula sam se naprijed i prešla jezikom skroz od njegovih jaja do vrha, pa zaokružila oko glavića prije nego sam ga uzela u usta. Uzimala sam ga centimetar po centimetar dok nije 217

udario u stražnji dio mog grla prije nego sam ga ponovno izvukla van.

Matteo me gledao kroz poluzatvorene oči. Nježno mi je odgurnuo unatrag kosu koja je izgleda uvijek stajala na putu i milovao mi obraze dok sam lizala i sisala njegov glavić, znajući da je to bilo mjesto gdje je bio najosjetljiviji.

Polako sam vrhom jezika pratila brazdu njegovog glavića. Matteovo se disanje ubrzalo, mišići trbuha su mu se stisnuli, no nije skidao oči s mene ili mi prestao dirati lice. Imala sam osjećaj kao da me štovao dok sam ja štovala njega.

Malo sam jače sisala, osjećala sam da se približavao. Prsti oko mojeg tjemena su se povremeno stisnuli i naglo je ispuštao dah svaki put kad bi ga okrznuli moji zubi. Počeo je pumpati kukovima, gurajući svoju dužinu dublje u moja usta i ja sam mu to pustila. Osjećala sam kako sam se vlažila i pritisak između nogu mi je postao skoro neizdrživ, no bila sam odlučna danas ignorirati vlastite potrebe.

Matteovi su pokreti postali bijesni. Čvrsto sam stisnula usne oko njegovog kurca dok se iznova potiskivao u mene. „Svršavam.“ Rekao je hrapavim glasom. Nisam se odmaknula. Umjesto toga sam mu obujmila jaja i susrela mu pogled. Mišići u njegovim ramenima su se stisnuli i tijelo mu se treslo od orgazma. Naposljetku se smirio. Odmaknula sam se i obrisala usta uz samozadovoljan cerek.

Matteo se zahihotao dubokim glasom iz dubine prsa. Posegnuo je za mojim ramenima i povukao me na sebe, prisvajajući mi usta u čvrstom poljupcu. Njegove su ruke kliznule niz moja leđa kako bi mi uhvatile guzove i stisnule ih. Središte mi se stisnulo od napaljenosti. Prije nego sam se mogla predomisliti, bih li trebala dopustiti Matteu da se još više optereti, oglasilo se kucanje. Ukočila sam se, oči su mi poletjele prema vratima koja su se već otvarala.

Luca je stajao na dovratku, pogled mu je sve bezizražajno upijao. Nije bilo teško pogoditi što smo radili. Naposljetku, ležala sam na Matteu koji je bio bez donjeg dijela i koji mi je stiskao guzicu.

Lice mi je gorjelo od sramote. „Stvarno ne bi trebao tako upadati u nečiju sobu.“ Matteo je rekao zabavljeno. Nije izgledao niti malo posramljeno, no nakon svega što sam znala o njemu, to me više nije iznenađivalo.

Ostala sam točno tamo gdje sam bila, iako Matteo ne bi mario da sam se maknula i ogolila mu kurac prema bratu.

218

„Trebao bi se odmarati.“ Rekao je Luca suho, njegove su me sive oči probadale nečitljivim pogledom. Je li bio ljut? Bilo je teško reći. Nedavno je uvijek bio raspižđen oko mene. Ne da je mene njegova prisutnost činila išta sretnijom.

Matteo me čvrsto potapšao po guzici dok mu se cerek pretvarao u iritantno samodopadan. „Osjećam se vrlo odmorno.“ Luca je odmahnuo glavom. „Odustajem.“ Rekao je. „Vas dvoje radite što god želite. Ne želim čak ni znati što se ili se ne događa.“ Okrenuo se i zatvorio vrata za sobom.

Odgurnula sam se od Mattea i skliznula s kreveta, pokušavajući što više izravnati naboranu odjeću, no sada su na njoj bile i mrlje. Bile su potpuni nered. „Hej, mislio sam da još nismo gotovi. Nisam ti čak ni uspio dotaknuti pičkicu.“ „I nećeš. Luca je u pravu. Trebao bi se odmoriti. Imao si dovoljno uzbuđenja za jedan dan.“ Rekla sam strogo. Matteo je već ponovno postajao tvrd i nije se trudio sakriti to.

Otpuhnula sam. „Idem se preodjenuti i očistiti i onda ću se vratiti s nečim tebi za jelo. U međuvremenu, molim te, izvadi glavu iz guzice.“ Matteo mi je namignuo. Potisnula sam osmijeh i izašla iz sobe. Aria i Luca su bili u blagovaonici, razgovarajući prigušenim glasovima. Naravno, točno sam znala o čemu su razgovarali.

Aria me prva primijetila i ušutjela. Nakon nekoliko trenutaka tihog mučenje, blistavo mi se nasmiješila. Luca, doduše, nije dijelio njen entuzijazam. Ignorirala sam ga. „Možeš li mi dati nešto svoje odjeće? Stvarno se moram presvući i istuširati.“ Luca je podignuo obrve. „Moraš li se dovesti u red kako bi mogla otići?“ Susrela sam mu pogled. „Ne odlazim. Nikad više.“ Aria je praktički poskakivala kad je stala kraj mene i ispreplela nam ruke. „Vidjet ćemo.“ Rekao je Luca jednostavno. Aria ga je prostrijelila pogledom prije nego me povela gore prema njihovoj garderobi. „Nemoj ga slušati. Zaštitnički je nastrojen prema Matteu.“ Promrmljala je Aria. Izvukla je traperice i majicu dugih rukava iz svojih ladica i pružila mi ih.

219

Lucina zaštitnička nastrojenost prema Ariji i Matteu je bila jedna od malobrojnih stvari koje su mi se sviđale na njemu. „Znam. Nisam mu dala razloga da mi vjeruje kad je njegov brat u pitanju.“ Aria me znatiželjno gledala dok sam se skidala. „Znači, preselit ćeš se natrag u Matteov stan?“ Zaustavila sam se na putu prema kupaonici. Nije kao da sam se već smjestila negdje drugdje. Nisam čak ni počela razmišljati gdje živjeti nakon što se odselim. „Da. Preselit ću se natrag i biti mu žena. Vjerojatno ne dobra žena, no nije kao da to Matteo nije znao kad me oženio.“ „Matteo ne očekuje od tebe da budeš savršena žena. Sviđaš mu se onakva kakva jesi, s manama i svime.“ To je bila istina, čak iako sam toliko dugo bila slijepa. Ušla sam u tuš kabinu, no nisam odmah otvorila vodu.

Aria se spustila na rub kade. „Jesi li sigurna da ti možeš napraviti isto?

Prihvatiti ga cijeloga, čak i ono loše?“ Bilo je mnogo toga lošega u Matteu, zapravo u svakom Made Manu, no shvatila sam da je toga bilo i u meni. Možda ne toliko, no bilo je ondje.

Pokušala sam biti netko drugi, neka vrsta ideala za koju sam mislila da moram biti, no to nikad nisam bila ja i nikad neću biti. Matteo je držao zrcalo pred mojim licem i pokazao mi tko sam točno bila i gdje sam pripadala.

Mrzila sam to, borila se rukama i nogama, no bilo je vrijeme da budem hrabra. „Da. Volim ga, dobro i loše.“ Rekla sam čvrsto. Aria se nasmiješila kao da sam joj dala kakav ogroman dar. Uzvraćajući joj osmijeh, otvorila sam vodu i stvarno pustila da se riječi slegnu, njihova istinitost.

Nikad se neću slagati sa svime što je Matteo napravio, nikad ne bih mogla napraviti pola stvari koje je on napravio i koje će napraviti u budućnosti. No shvatila sam da nisam trebala biti sretna sa svim aspektima njegovog života.

Sve dok se Matteo prema meni odnosio s brigom i poštovanjem, sve dok me volio i ja sam voljela njega, stvari će funkcionirati.

Stajat ću kraj njega i podupirati ga najbolje što znam jer je on bio moj i ja sam bila njegova.

220

Bio je kasni travanj i danas je bio prvi topli dan u godini. Temperatura je napokon porasla iznad 21˚C. Ocean je još bio previše hladan da bi se plivalo u njemu, no nije me bilo briga.

Nisam bila sigurna što je to bilo s plažom i povjetarcem oceana koji mi je davao osjećaj slobode. Zaletjela sam se niz ogroman travnjak Vitiello vile prema obali. Matteo je bio odmah iza mene i sudeći po njegovim koracima, sustizao me. Još sam više ubrzala, ne usuđujući se baciti pogled preko ramena kako bih provjerila.

Stopala su mi dotakla pijesak. Nije bio baš topao; voda bi bila gora, no nisam usporila. Odletjela sam ravno prema mekim valovima. Trenutak kad su mi listovi dotakli vodu, zrak mi je zastao u grlu i teturavo sam se zaustavila. Ovo je definitivno bilo previše hladno za plivanje. Skoro sam pala naprijed zbog zaleta. Cvokoćući zubima, baš sam se krenula vratiti van kad sam osjetila tople ruke kako me primaju za struk i podižu u zrak. „Ne! Da se nisi usudio!“ Zavrištala sam.

Mateo se zahihotao i onda sam bila odbačena kroz zrak i uz pljuskanje pala u ledenu vodu. Mišići su mi se na trenutak zgrčili, a onda sam izletjela na površinu hvatajući dah. Namrštila sam se na Mattea koji se cerio prema meni. Bio je do trbuha u vodi i kao da nije mario za hladnoću. „Gade.“ Istisnula sam kroz cvokotanje zuba.

Cijelo mi se tijelo počelo tresti. Omotala sam ruke oko prsa kako bih napravila predstavu od svog smrzavanja. Matteove su se obrve stisnule i krenuo je prema meni, zapravo izgledajući zabrinuto. U trenutku kad mi je bio nadohvat ruke, napala sam. Jurnula sam prema njemu, hvatajući mu ramena i pokušavajući ga gurnuti pod površinu vode.

221

Trebala sam računati na to koliko je Matteo bio naviknut na fizičku borbu.

Iskoristio je moj zalet kako bi me katapultirao gore i prebacio me preko ramena. „Hej!“ Povikala sam u protestu, on me samo pljesnuo po guzici i počeo me nositi iz oceana. „Kamo me vodiš?“ „Moramo te zagrijati.“ Rekao je zločesto.

Uzbuđenje je proletjelo kroz mene, no napravila sam predstavu od udaranja nogama i zabijanja šaka po njegovim leđima. Nosio me ravno prema kutu travnjaka koji je bio grmljem zakriven od vile. Deka je bila postavljena. On je ovo planirao!

Spustio me dolje na deku i nadvio se nad mene. Tijelo mi je bilo prekriveno žmarcima i to ne samo od hladnoće. „Što kažeš na to da poližem svaku kap vode s tvoje kože?“ Promrmljao je Matteo dok se naginjao prema dolje i lickao vrući trag od mog pupka do ključne kosti. „Što ako Aria ili Luca dođu ovdje dolje?“ Prošaptala sam dok mi je odmicao gornji dio bikinija izlažući mi grudi hladnoći. Bradavice su mi još više otvrdnule i onda su se Matteova vruća usta zatvorila oko jedne. Sve sam manje marila za to ako nas netko uhvati. „Neće.“ Prošaptao je uz moju kožu. I to je bio posljednji put da smo razgovarali kroz duže vrijeme. Njegove su usne i ruke pronašle svako mjesto na mom tijelu, protjerujući hladnoću i ostavljajući samo vrućinu i želju. Kad je napokon ušao u mene, kad su nam se tijela pritisnula jedno uz drugo, imala sam osjećaj kao da je sve sjelo na svoje mjesto. Čak i bez povjetarca i plavog neba, osjećala bih se slobodno. Prošlo je mnogo vremena, no shvatila sam da se mogu osjećati slobodno, biti slobodna, čak i kad sam bila vezana za Mattea.

Navečer, Matteo i Luca su postavili roštilj na trijem. Lijepo vrijeme se nastavilo i mogli smo jesti vani. Aria je ušla unutra kako bi uzela salatu koju je pripremila dok se Matteo uputio prema vinskom podrumu po nešto za piće. To me ostavilo samu s Lucom koji je rukovao roštiljem. Postavila sam stol praveći se da nije bio prisutan. Stvari između mene i Luce su bile nategnute; nikad nisu bile nenategnute, no postalo je još gore otkad sam prije nekoliko mjeseci prihvatila njegovu ponudu.

222

Duboko sam udahnula. Ovo je trebalo prestati. Luca nije bio samo Matteov brat, isto je tako bio Arijin muž. Morali smo u jednom trenutku dogovoriti primirje. Spustila sam posljednji tanjur, obrisala ruke i onda otišla do Luce koji je okretao marinirane janjeće kotlete na rešetki. Kao da je mogao osjetiti moju pažnju, podignuo je pogled. Bilo je beskorisno pokušati pročitati njegov pogled. Prešla sam preostalu razdaljinu između nas. Većina naših interakcija nije baš bila civilna. Moj odabir odgovora za njega je obično bio sarkazam, no pokušala sam zadržati otvoren izraz lica i što je moguće više prijateljski.

Luca je podignuo jednu tamnu obrvu kad sam se zaustavila kraj njega.

Odjednom sam se osjećala smiješno nervozno. „Znam da ti se ne sviđam,“ Počela sam. „No mislim da bismo se trebali pokušati slagati zbog Arije i Mattea.“ Uspjela sam se ne mrštiti dok me proučavao. O čemu je razmišljao? „Nisi mi se sviđala jer sam mrzio kako si se odnosila prema Matteu.“ „U redu.“ Polako sam rekla, nesigurna kako nastaviti dalje. „No počinjem mijenjati mišljenje.“ „Stvarno?“ Okrenuo je još jedan janjeći kotlet. „Počinjem misliti da je možda Matteo bio u pravu i da vas dvoje niste najgori mogući spoj.“ „Hvala?“ Rekla sam, nesigurna je li to mislio u pozitivnom smislu. „Stvarno si loš s komplimentima.“ „Nemam naviku dijeliti ih. I nemoj reći mom bratu da sam rekao da je bio u pravu. Ionako je već dovoljno drzak.“ Oči su mu se pomaknule na nešto iza mene pa sam se okrenula i primijetila Mattea kako dolazi u našem smjeru s rukama ispunjenim nekoliko boca vina. „Jest.“ Složila sam se uz osmijeh. Luca mi je ponudio nešto što bi trebala biti njegova verzija osmijeha i neka vrsta tihog razumijevanja je prošla među nama.

Matteo je spustio boce s vinom na stol prije nego nam se pridružio i omotao ruku oko mog struka. „O čemu vas dvoje tračate?“ „O tebi.“ Luca i ja smo rekli u isto vrijeme. „Zaista?“ Matteo je podignuo jednu obrvu.

Aria se vratila iz kuhinje, pogledom leteći između nas. Pritisnula se uz Lucu sa zbunjenim pogledom. „Što se događa?“

223

„Tvoj muž i moja žena su raspravljali o mojim mnogim prekrasnim osobinama.“ Rekao je Matteo.

Pogurnula sam ga u bok. „Previše si drzak.“ Matteo mi je poljubio uho. „Priznaj, voliš moju drskost.“ „Gotovo.“ „Tvoje izjave ljubavi me još uvijek bacaju na koljena.“ Šalio se.

Stala sam na vrhove prstiju. „Tvoja drskost nije jedina stvar koju volim na tebi.“ Pustila sam da mi oči kliznu po cijeloj njegovoj dužini. „Trebam jebeno janje kako bih isključio ovaj odvratan iskaz slatkoće.“ Promrmljao je Luca, no nije mi promaknuo nježan pogled koji je uputio Ariji kad je mislio da nitko nije obraćao pažnju.

Matteo me uvukao u zagrljaj i poljubio me. Luca je još nešto progunđao no nisam slušala. Sve što je bilo bitno je bio Matteo.

Za ovaj divni prevod zaslužna je naša vrednica Nunu, nadamo se da ćete i vi uživati kao što smo i mi kad smo čitale ovu priču.

Nalovnica kao i uvek jedna jedina Tina.

Obrada vredan tim Nsk.

224